Krivično procesno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine
Krivični postupak u praksi
Pregled sudske prakse iz krivičnog procesnog prava u BiH s naglaskom na posebne istražne radnje i posljedice procesnih povreda.
Ključne tačke
- Naredbe za posebne istražne radnje moraju biti donesene i obrazložene u skladu sa članom 118. ZKP BiH.
- Dokazi pribavljeni na temelju neobrazloženih naredbi predstavljaju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
- Na nezakonitim dokazima presuda se ne može zasnivati.
- Sud ocjenjuje zakonitost prikupljanja dokaza u svakom predmetu.
- Prikazani su stavovi sudova u BiH po ZKP.
Sadržaj naredbe za posebne istražne radnje
Zasnivanje presude na dokazima pribavljenim na temelju naredbi o posebnim istražnim radnjama koje nisu donesene u skladu sa članom 118. stav 1. ZKP-BiH, predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
Iz obrazloženja:
Apelaciono vijeće je izvršilo uvid u izdate Naredbe i konstatuje da iste ne sadrže obrazloženje u pogledu osnova sumnje zbog kojih se izdaju prema osumnjičenim licima, a što je protivno odredbi člana 118. stav 1. i člana 116. ZKP-a BiH koji propisuje da će naredba sadržavati između ostalog osnove sumnje da je osoba sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz člana 117 ZKP-a BiH.
Apelaciono vijeće je utvrdilo da predmetne Naredbe osim imenovanog djela za koji se osoba sumnjiči, ne sadrži dodatno obrazloženje iz čega takvi osnovi sumnje proizilaze. Apelaciono vijeće primjećuje da je prvostepeno vijeće naknadno imalo intenciju osnažiti takve naredbe na način da je samo izvršilo uvid u dokaze temeljem kojih su naredbe i izdate.
Međutim, Apelaciono vijeće nalazi da takav postupak ZKP-BiH ne poznaje, a utemeljenje svog stava nalazi i u nedavnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Hrvatske (br. 68955/11, Odluka od godine.
U imenovanom predmetu Evropskog suda, podnosiocu predstavke utvrđena je povreda člana 8. Evropske Konvencije.
Slično kao u konkretnom slučaju, Naredbe kojima su određene posebne istražne radnje prema osumnjičenima, nisu sadržavale dovoljno konkretizacije u pogledu činjenične osnove i dokaza na osnovu kojih je sud utvrdio postojanje osnova sumnje a zbog kojih bi bilo osnovano izdati takve naredbe.
Osim toga, nema dileme u pogledu činjenice da
Tužilaštvo o provođenju posebnih istražnih radnji nije obavijestilo
Sud BiH, te da nije postupljeno u skladu sa članom
119. stav 1. i stav
3. ZKP BiH, a što je i prvostepeni sud konstatovao u svojoj presudi.
Apelaciono vijeće će podsjetiti da član 122. ZKP-a BiH predviđa da tehničke snimke pribavljene posebnim istražnim radnjama pod uvijetima i na način propisan ovim zakonom, mogu se koristiti kao dokaz. U suprotom, tumačeći odredbu argumentum a contrario ukoliko nisu ispoštovane odredbe ZKP-a BiH u smislu njihovog određivanja, a što evidentno u konkretnom predmetu nisu, takvi dokazi nisu dopušteni u krivičnom postupku i nije ih moguće naknadno osnažiti, na način kako je to prvostepeni sud učinio - vlastitom ocjenom dokaza dostavljenih uz prijedlog za određivanje ovih radnji.
Stoga, primjenjujući standarde prakse Evropskog suda u gore navedenom predmetu Dragojević, prvostepeni sud je prihvatajući dokaze koji su pribavljeni posebnim istražnim radnjama na temelju naredbi koje su izdate protivno odredbama ZKP-a BiH, povrijedio prava osumnjičenih, odnosno optuženih lica propisana članom 8. Evropske konvencije.
Članom 10. stav 2. ZKP-a BiH propisano je da Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava, niti na dokazima pribavljenim bitnim povredama ZKP-a BiH. Kako je utvrđeno da je prvostepena presuda u većem dijelu zasnovana na presretnutim razgovorima koji su pribavljeni na temelju Naredbi o posebnim istražnim radnjama (a za koje je utvrđeno da su donesene i sprovedene protivno imperativnim odredbama člana 118. u vezi sa
članom 116. stav 1. i odredbi člana 119. stav 1. i 3. ZKP-a BiH), apelaciono vijeće je zaključilo da su se u ovim propustima ostvarile bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka i) ZKP- BiH, koje povrede shodno članu 315. stav 1. tačka a) ZKP-a BiH dovode do ukidanja prvostepene presude.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 2 K
002641 14 KŽ 4 od
godine)
Naplata troškova krivičnog postupka u skladu sa odredbom člana 185. stav 2. ZKP BiH
Troškovi krivičnog postupka, iz člana 185. stav 2. ZKP BiH (uključujući i troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja), isplaćuju se unaprijed iz sredstava Tužilaštva, odnosno Suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ZKP BiH, te u odnosu na naplatu tih troškova, zakonodavac ne propisuje rok u kojem bi se moralo donijeti posebno rješenje kojim se osoba koja je dužna platiti troškove obavezuje na plaćanje istih.
Iz obrazloženja:
Vijeće nalazi neosnovanim žalbene prigovore
kojima se ukazuje da je propuštanjem od strane Tužilaštva, da
u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude, podnese
zahtjev za naplatu troškova krivičnog postupka, prestalo pravo za
njihovu naplatu, uslijed čega ni osuđeni Đ.Ž., nije mogao biti obavezan na
plaćanje tih troškova. Po ocjeni ovog vijeća, žalbom se
pogrešno implicira primjena odredbe člana 186. stav 2. ZKP BiH, na
konkretnu situaciju. Naime, odredbom člana 186. stav 2. ZKP BiH, propisano
je „...Zahtjev sa podacima o visini troškova može se podnijeti
najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne
presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka, osobi koja ima
pravo da postavi takav zahtjev...“. Međutim, u konkretnom slučaju nije
riječ o zahtjevu za isplatu troškova, sa podacima o njihovoj visini,
nego je riječ o specifikaciji troškova, koji su unaprijed isplaćeni,
predujmljeni, od strane Tužilaštva iz budžetskih sredstava. Takva
situacija regulisana je odredbom člana
185. stav 4. ZKP BiH, kojom
odredbom je propisano da se troškovi, iz stava 2. navedenog člana
(uključujući i troškove za svjedoke, vještake, tumače i
stručne
osobe i troškove uviđaja), isplaćuju unaprijed iz
sredstava Tužilaštva, odnosno
Suda, a naplaćuju se kasnije od
osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ZKP BiH. Dakle, kada su u
pitanju predujmljeni troškovi, suprotno žalbenim
prigovorima,
zakonodavac ne propisuje bilo kakav rok u kojem bi se moralo
donijeti posebno rješenje kojim bi se osoba, čija je u konačnici obaveza plaćanja tih troškova, obavezala na plaćanje istih. Stoga, ovo vijeće ocjenjuje neosnovanim prigovor iz žalbe kojim se ukazuje da je uslijed proteka roka od šest mjeseci od dostavljanja pravosnažne presude, u kojem nije dostavljen zahtjev Tužilaštva sa specifikacijom troškova, prestalo pravo na njihovu naplatu, te cijeni da je prvostepeno vijeće pravilo zaključilo da je osuđeni Ž. obavezan naknaditi troškove, u toku krivičnog postupka predujmljene iz sredstava Tužilaštva, u iznosu kako je utvrđeno pobijanim rješenjem.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine, bro X-K-
08/540-1 od godine)
Odluka o troškovima krivičnog postupka u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP BiH
Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev.
Iz obrazloženja:
Prije svega, Apelaciono vijeće nalazi ispravnim zaključak prvostepenog suda da je, imajuću u vidu odredbu člana 186. stav 2. ZKP BiH, zahtjev vještaka za naknadu troškova vještačenja i dolaska pred sud, neblagovremen, obzirom da je podnesen po proteku prekluzivnog roka od 6 mjeseci od pravosnažnosti presude. Kako to iz navedene zakonske odredbe proizilazi, rok od šest mjeseci počinje teći od dana dostavljanja pravnosnažne presude koja se, istina, većini učesnika u postupku uglavnom ne dostavlja poslije žalbenog postupka, međutim, obzirom da se radi o imperativnoj normi, to je, po stavu i ovog Vijeća, ratio legis iste nesumnjivo da navedeni rok počinje teći i za ostale učesnike u krivičnom postupku bez obzira na dostavu, i to sa danom pravosnažnosti presude. Dakle, rok za podnošenje zahtjeva s podacima o visini troškova u krivičnom postupku odnosi se na sve osobe koje imaju pravo da postave takav zahtjev i ni pod kojim uslovima ne može biti produžen, što sve dovedeno u vezu sa činjenicom da je presuda u konkretnom predmetu pravosnažna od dana godine, ukazuje na jasan zaključak da je predmetni rok od 6 mjeseci protekao i u odnosu na vještaka M.M.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj
S1 1 K 003833 15 Krž 7
od godine)
Blanketni propisi koji čine obilježja krivičnog djela
Pravni opis djela koji je u optužnici dat od strane tužioca, ne može potpadati pod odredbu člana 227. stav 1. tačka d) ZKP BiH, već se prema svom značenju može vezati samo za dati činjenični opis djela i zajedno s njim činiti dio optužnice iz tačke c - dakle „opis djela“.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj
S1 2 K 009050 15 Kž 3 od
godine)
Kažnjavanje zbog narušavanja reda
Ukoliko postoje okolnosti koje nesporno ukazuju da je potrebno kazniti lice koje narušava red u sudnici, Sud će kumulativno, uz novčanu kaznu, i uz prethodno dato upozorenje, sa jasnim uputama i naređenjima, izreći i mjeru udaljenja iz sudnice.
Iz obrazloženja:
Imajući u vidu krivičnopravnu prirodu odredaba iz člana 242. ZKP BiH i njihov smisao, Apelaciono vijeće nalazi da se žalbom osnovano ukazuje na njenu pogrešnu interpretaciju u pobijanom rješenju, posebno ako se ima u vidu činjenično stanje izneseno u obrazloženju istog. Naime, smisao odredaba ovog člana je omogućavanje neometanog suđenja i zaštita dostojanstva suda, te su u tom smislu i predviđene određene dicsiplinske mjere i disciplinske kazne za održavanje reda i procesne discipline na glavnom pretresu, tj. omogućvanja nesmetanog toka krivičnog postupka. U tom smislu zakon postavlja i određene uslove, način i redosljed izricanja navedenih mjera, a što sud mora imati u vidu pri izricanju istih. Ako se ima u vidu zakonska formulacija, odnosno način na koji je propisano izricanje navedenih mjera iz odredbe stava 3. člana 242. ZKP, a na temelju koje je izrečena disciplinska mjera prema žalitelju, onda se pokazuje da ista nije pravilno primijenjena, jer novčana kazna nije mogla biti izrečena samostalno, već kumulativno sa mjerom udaljenja iz sudnice.
Dakle, ukoliko postoje okolnosti koje nesporno ukazuju da je potrebno kazniti lice koje narušava red u sudnici (uslov koji je u predmetnom slučaju i po ocjeni ovog vijeća bio ispunjen - vijeće je preslušalo navedeni dio snimka sa suđenja), predsjednica vijeća je, uz novčanu kaznu (i uz prethodno dato upozorenje, sa jasnim uputama i naređenjima), trebala izreći i mjeru udaljenja iz sudnice, na što osnovano žalitelj ukazuje u svojoj žalbi.
Nadalje, Apelaciono vijeće nalazi osnovanim i žalbeni prigovor kojim se ukazuje na pogrešno pozivanje na odredbu iz stava 4. člana 242. ZKP BiH pri izricanju novčane kazne kao jedine mjere kažnjavanja. Naime, uslov za kažnjavanje branioca na osnovu ove odredbe sastoji se u tome da je i nakon izricanja disciplinskih mjera iz prethodne odredbe (st. 3), nastavljeno sa narušavanjem reda. Radi se, dakle, o ponavljanju aktivnosti kojima se i na sljedećem ročištu narušava red, što je ometanje toka suđenja koje je teže i u većoj mjeri predstavlja ometanje dostojanstvenog suđenja, na što ukazuju i teže predviđene disciplinske kazne, a to su uskraćivanje daljeg zastupanja i novčana kazna koja se, prema ovoj odredbi, može izreći u iznosu i do 30.000 KM - čije je izricanje takođe postavljeno kumulativno. Kako u predmetnom slučaju takva situacija nije postojala, a što proizilazi iz samog obrazloženja pobijanog rješenja (glavni pretres je nastavljen sa unakrsnim ispitivanjem od strane branioca), onda je jasno da je pozivanje na ovu odredbu pri izricanju novčane kazne iz stava 3. kao samostalne mjere nepravilno, pa se žalbeni prigovor dat u tom pogledu pokazuje osnovanim.“
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 2 K
015384 14 Kž 3od
godine)
Pravna priroda disciplinskih mjera iz člana 268. ZKP BiH
Kako procesne sankcije disciplinskog karaktera iz člana 268. ZKP BiH koje imaju za cilj prinuđivanje svjedoka na davanje iskaza u predmetnom slučaju nisu ostvarile svoju svrhu do okončanja krivičnog postupka, bilo je bespredmetno razmatrati pitanje zastare njihovog izvršenja, pa je valjalo samo utvrditi da više ne postoji zakonska mogućnost za njihovo izvršenje prema osuđenom koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine, broj: S1 2 K
006087 15 Kž 29 od godine)
Povreda prava na odbranu
Povrijeđeno je temeljno pravo optuženih da u postupku osim dovoljno vremena imaju i dovoljno mogućnosti da se pripreme i ostvare kvalitetnu odbranu, tj. da imaju jednaka sredstva (kao i protivna strana) i razumnu mogućnost da brane svoje interese pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na Tužilaštvo.
Iz obrazloženja:
Naime, ove žalbe optuženih su otvorile pitanje, da li je prvostepeni sud u primjeni odredbi člana 262. ZKP BiH pravilno postupio i da li je povrijedio prava optuženih na odbranu, te da li je učinio navedene bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Da bi se dali odgovori na izložene žalbene prigovore optuženih, treba ukazati, da prema navedenoj zakonskoj odredbi inicijativu u dokazivanju pravno relevantnih činjenica imaju stranke i branitelj, što pokazuje da dominira raspravno načelo, ali je pored toga predviđena i mogućnost aktivne uloge suda u prikupljanju i izvođenju dokaza. Kako to dalje proizlazi iz člana 262. stav 1. ZKP BiH, pred sudom najprije postavlja pitanja stranka odnosno branilac koja je pozvala svjedoka i vrši njegovo direktno ispitivanje kako bi dokazala istinitost svojih tvrdnji. Nakon toga svjedoka ispituje suprotna strana koja vrši unakrsno ispitivanje kako bi se oslabili odgovori dati prilikom direktnog ispitivanja tokom kojeg (unakrsnog ispitivanja) je dozvoljeno postavljanje sugestivnih pitanja. Pri tome, prema zakonskom određenju postoji mogućnost postavljanja pitanja u korist vlastitih tvrđenja, ali je za tako nešto potrebno odobrenje suda odnosno predsjednika vijeća, jer ono prevazilazi okvire unakrsnog ispitivanja. Poslije toga, stranka ili branilac koja je pozvala svjedoka mora dobiti novu priliku da svjedoka još jednom ispita, kako bi se utvrdio pravi smisao odgovora koje je davao prilikom unakrsnog ispitivanja.
Dakle, naprijed navedeni prikaz tzv. modela unakrsnog ispitivanja, predstavlja okvire unutar kojih treba ocijeniti izložene žalbene prigovore optuženih u vezi s postupanjem predsjednika vijeća na glavnom pretresu za koje oni tvrde, da nije bilo pravilno.
Kao što je to već naprijed navedeno, žalbama optuženi tačno ukazuju da je u konkretnom predmetu na glavnom pretresu predsjednik vijeća, polazeći od pravila da glavno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje, zabranio braniocima da izvan opsega tih odgovora, datih prilikom direktnog ispitivanja, pobrojanim svjedocima postavljaju pitanja izvan toga u prilog vlastitih tvrđenja, dajući im upute da te svjedoke mogu predložiti kao svoje i tada ih direktno ispitati. Da je to tako, proizlazi iz zapisnika sa održanih ročišta, konkretno ročišta održanog dana godine na kojemu je od strane odbrana optuženih unakrsno ispitan svjedok optužbe I.K. i kojom prilikom je branilac optuženog A., a nakon što je pokušao postaviti pitanje u korist vlastitog tvrđenja, upozoren od strane predsjednika vijeća da izlazi izvan direktnog ispitivanja, upoznajući ga da ima pravo ovoga svjedoka pozvati kao svog i direktno ispitati, nakon čega je branilac evidentno računajući na tu mogućnost odustao od dajnjeg ispitivanja ovog svjedoka. Istovjetna situacija se ponovila i na ročištu održanom godine na kojem je predsjednik vijeća limitirajući unakrsno ispitivanje svjedoka D.S. od strane branioca optuženog M.L., rečenicom „Baš zato Vi tražite nešto da, direktno ispitivanje svjedoka. Niste u toj fazi.“ , uputio branioca da ovog svjedoka pozove i direktno ga ispita, čime je branilac bio prinuđen odustati od određenog broja pitanja koja su bila od odlučujućeg značaja za njegovog branjenika.
Prema navedenom, potpuno je jasno, da u slučajevima ispitivanja svjedoka, na koje ukazuju branioci, nakon što je predsjednik vijeća uskratio postavljanje pitanja izvan opsega odgovora koje su dali prilikom direktnog ispitivanja, predložio odbranama da isti budu ispitani kao njihovi svjedoci, što je evidentno imalo za rezultat da branioci tako i postupe, te stave prijedloge za njihovo saslušanje u svojstvu svjedoka odbrane.
U tom smislu ovo vijeće je uzelo u obzir da član 6. stav 3. tačka d) EKLJP sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uslovima koji važe i za svjedoke optužbe, a koja odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem.
Za davanje konačnog odgovora na žalbene prigovore optuženih, jasno je da je predsjednik prvostepenog vijeća pravilno postupio u dijelu koji se odnosi na ograničavanje opsega unakrsnog ispitivanja. Međutim, ovo vijeće, i pored činjenice da sud u toku postupka i ne mora prihvatiti izvođenje svih predloženih dokaza, kako optužbe tako i odbrane, ipak nalazi da je odlukom predsjednika vijeća da odbije prijedlog za saslušanje ključnih svjedoka kao svjedoka odbrane, narušen princip jednakosti stranaka, pogotovo iz razloga što su pojedini branioci odustali od
daljnjeg unakrsnog ispitivanja svjedoka, pouzdavajući se na konzumiranje prava pozivanja istih svjedoka, ali sada u svojstvu svjedoka odbrane, a što im je u konkretnom slučaju uskraćeno i pored ranije jasno date pouke predsjednika vijeća. Uskraćivanjem odbrani prava na direktno ispitivanje svjedoka koji su od strane Tužilaštva, na taj način, već ispitani, i to pri okolnostima koje su kod odbrane stvorile realnu prepostavku i opravdano očekivanje da će sud udovoljiti takvom prijedlogu (ta okolnost je izričita izjava predsjednika vijeća da će odbrana biti u mogućnosti da svjedoke direktno ispita i da joj stoga nije dozvoljeno prilikom unakrsnog ispitivanja postavljanje pitanja koja prevazilaze okvir direktnog ispitivanja), povrijeđeno je temeljno pravo optuženih da u postupku osim dovoljno vremena imaju i dovoljno mogućnosti da se pripreme i ostvare kvalitetnu odbranu, tj. da imaju jednaka sredstva (kao i protivna strana) i razumnu mogućnost da brane svoje interese pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na tužilaštvo.
Ne treba ispustiti iz vida da je jedno od osnovnih ovlaštenja optuženog, odnosno branioca (sadržano u njihovom pravu na odbranu) - ovlaštenje da pozivaju i ispituju svjedoke, čija svjedočenja smatraju relevantnim za svoj predmet, a na okolnosti koje su bitne za utvrđivanje teza odbrane. Stoga se odbrani mora pružiti mogućnost da, kao što je to omogućeno i optužbi izvodi te dokaze. Takav postupak podrazumjeva poštivanje prava na odbranu i načela jednakosti pravnog oružja. Postupak pozivanja i saslušanja svjedoka mora biti isti za obje strane i zahtijeva jednakost sredstava. Takvo pravno stajalište sadržano je i u presudi ESLJP od godine, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, paragraf 78, te u odluci Ustavnog suda BiH, broj: U 6/02 od godine.
Stoga ovo Vijeće nalazi da je takvim svojim postupanjem prvostepeno vijeće povrijedilo pravo na odbranu optuženih, čime je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka d) ZKP-a BiH, na koju osnovano ukazuju žalbe optuženih, što za posljedicu ima ukidanje takve presude.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 2 K 006087 14
Kž 24 od
godine)
Protivrječnost izreke i razloga presude
Postoji bitna povreda krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka k) ZKP BiH (izreka presude protivrječi razlozima presude), kada se u razlozima presude navodi argumentacija iz koje se može zaključiti da se radi o počinjenju krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH, a optuženi se izrekom presude oglasi krivim zbog počinjenja samostalnih krivičnih djela Porezne utaje i Pranja novca, koja bi trebala ulaziti u konstrukciju krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH.
Iz obrazloženja:
Žalbom Tužilaštva BiH se osnovano ukazuje na protivrječnost izreke presude u odnosu na date razloge koji se odnose na postojanje grupe za organizovani kriminal i uloge optuženog Č. Žalba opravdano ukazuje da je prvostepeni sud utvrdio da je optuženi Č. faktički obavljao poslove upravljanja firmom “Č.k.” doo Zenica na način što je donosio odluke, kontaktirao kupce, upravljao finansijama i davao konkretne naloge komercijalistima u vezi uslova prodaje duhana i duhanskih prerađevina, odnosno Sud je van razumne sumnje utvrdio činjenicu da je optuženi u spornom periodu vršio poslove upravljanja firmom na način da je donosio odluke za prodaju cigareta poznatim i nepoznatim kupcima za gotov novac, kao i fakturisanje određenim pravnim licima.
Optužnicom Tužilaštva BiH optuženi Č.
se tereti da je počinio krivično djelo iz člana 250. stav 3. KZ BiH, u vezi
sa krivičnim djelom Porezne utaje i Pranje novca. Odredba člana 250. stav 3.
KZ BiH (Službeni glasnik BiH 37/03) koji je važio u vrijeme izvršenja
krivičnog djela glasi:
(3) Ko organizira ili bilo kako rukovodi
zločinačkom organizacijom koja zajedničkim djelovanjem učini ili
pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i
Hercegovine,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.
Termin “Zločinačka organizacija”
u smislu člana 1. stav 17. KZ BiH (Sl. glasnik BiH 37/03) je organizirana
grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujući u
cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu
može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, dok “Organizirana
grupa ljudi” u smislu člana 1. stav 16. KZ BiH je grupa ljudi koja je
formirana, a nije spontano nastala, radi neposredno sljedećeg učinjenja
krivičnog djela i čiji članovi ne moraju imati formalno definirane uloge,
koja ne mora imati kontinuitet članstva ni razvijenu
organizaciju.
Polazeći od zakonskog opisa krivičnog djela Organizovani
kriminal iz člana 250. stav 3. KZ BiH, činjenice da je prvostepeni sud
oglasio krivim veći broj uposlenika
“Č.k.” doo Zenica, te
navedenih utvrđenja prvostepenog suda u vezi aktivnosti
optuženog Č.,
osnovanim se ukazuje žalbeni navod Tužilaštva BiH da izreka presude
protivrječi razlozima presude. Iz utvrđenja prvostepenog suda proizilazi
zaključak da se krivično pravne radnje optuženog Č. i njegova odgovornost
zapravo trebala cijeniti sa aspekta organizatora i rukovodioca grupe za
organizovani kriminal, a ne na način kako to čini prvostepeni sud, kao
počinioca samostalnih krivičnih djela Poreske utaje i Pranja novca.
Stoga, Apelaciono vijeće zaključuje da postoji bitna povreda krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka k) ZKP BiH (izreka presude protivrječi razlozima presude), kada se u razlozima presude navodi argumentacija iz koje se može zaključiti da se radi o počinjenju krivičnog djela organizovanog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH, a optuženi se izrekom presude oglasi krivim zbog počinjenja samostalnih krivičnih djela Porezne utaje i Pranja novca, koja bi trebala ulaziti u konstrukciju krivičnog djela organizovanog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH. Ova povreda shodno odredbi člana 315. stav 1. tačka a) ZKP BiH dovodi do ukidanja prvostepene presude.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj:
S1 2 K 002641 14 KŽ 4 od
godine)
In dubio pro reo
Član 3. stav 2.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
KADA NI NAKON SVESTRANE I SAVJESNE OCJENE SVIH IZVEDENIH DOKAZA POJEDINAČNO I U NJIHOVOJ MEĐUSOBNOJ VEZI NIJE MOGAO ISKLJUČITI MOGUĆNOST DA JE MANJAK, KOJI JE NASTAO U POSLOVANJU PRIVREDNOG SUBJEKTA, MOGAO NASTATI I IZ DRUGIH RAZLOGA A NE SAMO PRISVAJANJEM NOVCA OD STRANE OPTUŽENE, PRAVILNO JE POSTUPIO SUD KADA JE SUMNJU U POGLEDU POSTOJANJA TE ODLUČNE ČINJENICE - PRISVAJANJE OD STRANE OPTUŽENE NOVCA KOJI JOJ JE POVJEREN NA RADU, PRESUDOM RIJEŠIO NA NAČIN KOJI JE POVOLJNIJI ZA OPTUŽENU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 014393 13 Kž od godine)
Pravo optuženog da bude
obaviješten o djelu za koje se tereti
Član 6. stav 1. i 3.
tačka a) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih
sloboda
PROPUŠTANJEM SUDA DA NA POČETKU GLAVNOG PRETRESA U PONOVLJENOM SUĐENJU NAKON UKIDANJA PRETHODNE PRVOSTEPENE PRESUDE PROČITA IZMIJENJENU OPTUŽNICU KOJA JE BILA NA SNAZI U VRIJEME POČETKA TOG GLAVNOG PRETRESA, POVRIJEĐENO JE PRAVO OPTUŽENOG NA PRAVIČNO SUĐENJE IZ ČLANA 6. STAV 1., TE IZ ČLANA 6. STAV 3. TAČKA A) EVROPSKE KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA KOJIM JE SVAKOM KO JE OPTUŽEN ZA KRIVIČNO DJELO GARANTOVANO PRAVO DA PODROBNO BUDE OBAVIJEŠTEN O PRIRODI I RAZLOZIMA OPTUŽBI PROTIV NJEGA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 004657 14 Kž 2 od godine)
Povreda prava optuženog na
odbranu
Član 6. stav 2. i član 274. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
SUD JE POVRIJEDIO PRAVO OPTUŽENOG NA ODBRANU KADA JE PRIJEDLOG ODBRANE ZA IZVOĐENJE DOKAZA NEOSNOVANO ODBIO S OBRAZLOŽENJEM DA SE RADI O NEZAKONITOM DOKAZU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 K 008460 13 Kž od godine)
Obavještavanje branitelja o
dokazima
Član 61. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
DOSTAVLJANJEM BRANITELJU OSUMNJIČENOG PRIJEDLOGA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, KOJI JE SADRŽAVAO I NAPOMENU DA SE KOD SUDA NALAZE DOKAZI BITNI ZA ODLUKU O OSNOVANOSTI PRIJEDLOGA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, SUD JE IZVRŠIO OBAVIJEŠTAVANJE BRANITELJA O TIM DOKAZIMA U SMISLU ČLANA 61. STAV 2. ZKP FBIH. POŠTO IZ ŽALBE BRANITELJA OSUMNJIČENOG NE PROIZILAZI DA MU JE SUD ONEMOGUĆIO UVID U TE DOKAZE KOJE JE UZ PRIJEDLOG ZA PRODUŽENJE PRITVORA DOSTAVIO TUŽITELJ, VEĆ SE POZVAO NA NEPOSTOJEĆU OBAVEZU SUDA DA MU JE TREBAO DOSTAVITI TE DOKAZE, ONDA SE NE MOŽE TAKVOM ŽALBOM USPJEŠNO OSPORITI ZAKONITOST POBIJANOG RJEŠENJA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kž-09-000449 od godine)
Nužnost postojanja zakonom propisanih
uvjeta za određivanje pritvora
Član 145. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
BUDUĆI DA JE PRITVOR IZUZETNA MJERA KOJA SE MOŽE ODREDITI SAMO POD UVJETIMA PROPISANIM ZAKONOM I U SKLADU SA PROPISANIM POSTUPKOM (ČLAN 5. STAV 1. EVROPSKE KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA I ČLAN 145. STAV 1. ZKP FBIH), RJEŠENJE O ODREĐIVANJU ODNOSNO PRODUŽENJU PRITVORA MORA DA SADRŽI POTPUNE I ODREĐENE RAZLOGE NA OSNOVU KOJIH JE SUD UTVRDIO DA SU ISPUNJENI UPRAVO ONI UVJETI KOJE JE ZAKON PROPISAO ZA ODREĐIVANJE ODNOSNO PRODUŽENJE PRITVORA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 018709 14 Kž 3 od godine)
Pritvor usljed
iteracijske opasnosti
Član 146. stav 1. tačka c) Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
ZA ODREĐIVANJE ODNOSNO PRODUŽENJE PRITVORA NA OSNOVU ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C) ZKP FBIH NIJE NEOPHODNO DA JE OSUMNJIČENI RANIJE OSUĐIVAN ZA ISTOVRSNA KRIVIČNA DJELA JER TO NE ZAHTIJEVA NAVEDENA ZAKONSKA ODREDBA NEGO POSTOJANJE NAROČITIH OKOLNOSTI KOJE OPRAVDAVAJU BOJAZAN DA ĆE OSUMNJIČENI PUŠTANJEM NA SLOBODU, IZMEĐU OSTALOG, PONOVITI KRIVIČNO DJELO.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 019600 14 Kž od godine)
Redovna kontrola opravdanosti
pritvora
Član 151. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
REDOVNA KONTROLA OPRAVDANOSTI PRITVORA U SMISLU ČLANA 151. STAV 1. ZKP FBIH VRŠI SE U SKLADU SA TRENUTNIM STANJEM KONKRETNOG KRIVIČNOG POSTUPKA I U ODNOSU NA DJELO ZA KOJE SE OSUMNJIČENI ODNOSNO OPTUŽENI TERETI.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 01 0 K 008473 14 Kž 3 od godine)
Pritvor nakon izricanja
presude
Član 152. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
ZA ODREĐIVANJE ILI PRODUŽENJE PRITVORA NAKON IZRICANJA PRVOSTEPENE PRESUDE ZBOG NEOPHODNOSTI PRITVORA RADI NESMETANOG VOĐENJA KRIVIČNOG POSTUPKA NIJE NUŽNO UTVRDITI DA NA TO UKAZUJU I OKOLNOSTI KOJE SE ODNOSE NA NAČIN IZVRŠENJA DJELA I OKOLNOSTI KOJE SE ODNOSE NA LIČNOST UČINITELJA NEGO JE DOVOLJNO DA NA TAKAV ZAKLJUČAK UKAZUJU ILI JEDNE ILI DRUGE OKOLNOSTI.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 011389 14 Kž 3 od godine)
Mogućnost korištenja kao
dokaza neovjerene fotokopije pismena
Član 289. stav 3. Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NEOVJERENA FOTOKOPIJA PISMENA MOŽE SE KORISTITI KAO DOKAZ UKOLIKO JE ONA POTVRĐENA KAO NEIZMIJENJENA U ODNOSU NA ORIGINAL.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 K 008460 13 Kž od godine)
Razlozi u presudi kojima se sud
rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja
Član 305. stav 7.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
UKOLIKO SU U TOKU GLAVNOG PRETRESA BILI IZNESENI PRIGOVORI KOJI SU SE ODNOSILI NA ZAKONITOST PRIBAVLJANJA ODREĐENIH DOKAZA, SUD JE U PRESUDI DUŽAN NAVESTI ODREĐENE I POTPUNE RAZLOGE ZBOG KOJIH JE TE PRIGOVORE NAŠAO OSNOVANIM ODNOSNO NEOSNOVANIM.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 015657 14 Kž od godine)
Sjednica vijeća o produženju pritvora
u pretežnom dijelu održana pred sudijom izvjestiteljem
Član 312.
stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO JE ROČIŠTE POVODOM PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA U PRETEŽNOM DIJELU ODRŽANO PRED SUDIJOM IZVJESTITELJEM UČINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA A) ZKP FBIH, BEZ OBZIRA ŠTO SU NAKNADNO NA ROČIŠTE PRISTUPILI PREDSJEDNIK VIJEĆA I JOŠ JEDAN ČLAN VIJEĆA, JER JE U OVOM SLUČAJU SUD BIO NEPROPISNO SASTAVLJEN NA JEDNOM DIJELU ROČIŠTA, A KOJA POGREŠKA SE NE MOŽE KONVALIDIRATI NAKNADNIM UČEŠĆEM NA SJEDNICI PREDSJEDNIKA VIJEĆA I JOŠ JEDNOG ČLANA VIJEĆA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 K 006196 14 Kž od godine)
Ocjena zakonitosti dokaza
Član
312. stav 1. tačka i) u vezi sa članom 11. i članom 104. Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
UKOLIKO U ZKP FBIH NIJE IZRIČITO PROPISANO DA SE NA DOKAZU KOJI JE PRIBAVLJEN KRŠENJEM ODREĐENE ODREDBE TOG ZAKONA NE MOŽE ZASNIVATI PRESUDA, ZAKLJUČAK DA SE U KONKRETNOM SLUČAJU RADI O NEZAKONITOM DOKAZU NE MOŽE SE ZASNIVATI SAMO NA ČINJENICI DA PRI PRIBAVLJANJU TOG DOKAZA NIJE POSTUPLJENO U SKLADU SA ODREĐENOM ODREDBOM ZKP FBIH. U TAKVOM SLUČAJU, ZA DONOŠENJE ZAKLJUČKA DA SE RADI O NEZAKONITOM DOKAZU, OSIM SAMOG KRŠENJA ODREĐENE ODREDBE ZKP FBIH, POTREBNO JE IMATI U VIDU I CILJ TE ODREDBE TE UTJECAJ KOJE JE NJENO KRŠENJE IMALO NA OSNOVNA PRAVA I SLOBODE UČESNIKA KRIVIČNOG POSTUPKA I OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 005470 14 Kž od godine)
Zasnivanje presude na dokazu na kome
se prema zakonu presuda ne može zasnivati
Član 312. stav 1. tačka
i) u vezi sa članom 11. i članom 110. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
ZASNIVANJE PRESUDE NA NALAZU I MIŠLJENJU VJEŠTAKA KOJI JE SVOJ NALAZ I MIŠLJENJE, PROTIVNO ODREDBI ČLANA 110. STAV 1. ZKP FBIH, DAO BEZ PISANE NAREDBE ZA VJEŠTAČENJE TUŽITELJA ILI SUDA KOJOM BI BIO ODREĐEN ZA VJEŠTAKA, TE KOJOM BI BILE ODREĐENE ČINJENICE O KOJIMA SE VRŠI VJEŠTAČENJE, A VJEŠTAK UPOZOREN U SKLADU SA ČLANOM 113. ZKP FBIH PREDSTAVLJA ZASNIVANJE PRESUDE NA DOKAZU KOJI JE, U SMISLU ČLANA 11. STAV 2. ZKP FBIH, PRIBAVLJEN BITNIM POVREDAMA TOG ZAKONA, TE JE TIME PRVOSTEPENI SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA I) ZKP FBIH JER JE PRESUDU ZASNOVAO NA DOKAZU NA KOME SE PO ODREDBAMA TOG ZAKONA NE MOŽE ZASNIVATI PRESUDA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 004496 13 Kž od godine)
Prekoračenje optužbe
Član 312.
stav 1. tačka j) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
SAMIM UNOŠENJEM U ČINJENIČNI OPIS DJELA U IZRECI PRESUDE ČINJENICA I OKOLNOSTI KOJE SE ODNOSE NA NAPAD I ODBIJANJE NAPADA, KAO ELEMENTE NUŽNE ODBRANE NE PREKORAČUJE SE OPTUŽBA, S OBZIROM DA SE NA TAJ NAČIN NE MIJENJA IDENTITET DJELA, NEGO SE NJEGOV ČINJENIČNI OPIS MODIFIKUJE U SKLADU SA ČINJENIČNIM UTVRĐENJEM PRVOSTEPENOG SUDA, PA SAMIM TIM NIJE NI UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA J) ZKP FBIH, KAKO SE TO POGREŠNO TVRDI U ŽALBI OPTUŽENOG.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kž-08-000048 od godine)
Izreka presude nerazumljiva
Član
312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
ČINJENIČNI OPIS KRIVIČNOG DJELA POKUŠAJ UBISTVA IZ ČLANA 166. STAV 1. U VEZI SA ČLANOM 28. KZ FBiH MORA SADRŽAVATI KAKO SUBJEKTIVNE TAKO I OBJEKTIVNE ELEMENTE TOG KRIVIČNOG DJELA, KOJI GA JASNO RAZLIKUJU OD KRIVIČNOG DJELA TEŠKE TJELESNE POVREDE. POŠTO JE SUD IZ ČINJENIČNOG OPISA DJELA POBIJANE PRESUDE ISPUSTIO NAVODE „U NAMJERI DA GA LIŠI ŽIVOTA“ (ODNOSI SE NA OŠTEĆENOG) KOJI OČIGLEDNO PREDSTAVLJAJU SUBJEKTIVNE ELEMENTE KRIVIČNOG DJELA UBISTVA, ONDA TAKAV OPIS NE SADRŽI SVE BITNE ELEMENTE TOG KRIVIČNOG DJELA, VEĆ KRIVIČNOG DJELA TEŠKE TJELESNE POVREDE. TAKVO POGREŠNO POSTUPANJE PRVOSTEPENOG SUDA NIJE BILO MOGUĆE NADOMJESTITI NJEGOVIM NAVODIMA U OBRAZLOŽENJU PRESUDE, DA JE OPTUŽENI POSTUPAO SA EVENTUALNIM UMIŠLJAJEM DA OŠTEĆENOG LIŠI ŽIVOTA, JER TAKAV SUBJEKTIVNI ELEMENAT MORA BITI SADRŽAN U NJENOJ IZRECI. ZBOG TOGA ŠTO POBIJANA PRESUDA KAO CJELINA PRIHVATA DA SE RADI O KRIVIČNOM DJELU POKUŠAJA UBISTVA, ONDA JE NJENA IZREKA NERAZUMLJIVA I PRVOSTEPENI SUD JE UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA k) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 016252 13 Kž 5 od godine).
Prekoračenje ovlaštenja koje
sud ima po zakonu pri izricanju sigurnosne mjere
Član 313. tačka e)
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
UKOLIKO JE SUD OPTUŽENOM IZREKAO SIGURNOSNU MJERU OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA IZ ČLANA 74. STAV 1. KZ FBIH SAMO NA OSNOVU TOGA ŠTO JE OPTUŽENI DJELO UČINIO U STANJU SMANJENE URAČUNLJIVOSTI, UČINIO JE POVREDU KRIVIČNOG ZAKONA IZ ČLANA 313. TAČKA E) ZKP FBIH JER JE ODLUKOM O SIGURNOSNOJ MJERI PREKORAČIO OVLAŠTENJE KOJE SUD IMA PO ZAKONU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 005918 14 Kž od godine)
Karakter oružanog sukoba
kao odlučne činjenice
Član 142. stav 1. preuzetog Krivičnog
zakona SFRJ i član 305. stav 7. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
UKOLIKO JE IZREKOM PRESUDE OPTUŽENI OGLAŠEN KRIVIM ŠTO JE KRŠENJEM DOPUNSKOG PROTOKOLA I UZ ŽENEVSKE KONVENCIJE OD 12. AUGUSTA 1949. GODINE O ZAŠTITI ŽRTAVA MEĐUNARODNIH ORUŽANIH SUKOBA ILI KRŠENJEM DOPUNSKOG PROTOKOLA II UZ ŽENEVSKE KONVENCIJE OD 12. AUGUSTA 1949. GODINE O ZAŠTITI ŽRTAVA NEMEĐUNARODNIH ORUŽANIH SUKOBA UČINIO KRIVIČNO DJELO RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA IZ ČLANA 142. STAV 1. PREUZETOG KRIVIČNOG ZAKONA SFRJ, ONDA JE SUD U OBRAZLOŽENJU PRESUDE DUŽAN NAVESTI RAZLOGE KOJI SE ODNOSE NA KARAKTER ORUŽANOG SUKOBA TOKOM KOJEG JE DJELO UČINJENO.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 006506 14 Kž 2 od godine)
Izmjena optužnice
Član 290.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
IZMJENA OPTUŽNICE NA GLAVNOM PRETRESU NA NAČIN DA JE ČINJENIČNO STANJE IZNESENO U IZMIJENJENOJ OPTUŽNICI NEPOVOLJNIJE ZA OPTUŽENOG OD ONOG IZ POTVRĐENE OPTUŽNICE, NE MOŽE PREDSTAVLJATI POVREDU ČLANA 290. ZKP FBIH POD UVJETOM DA SE NE RADI O OPTUŽBI ZA NOVO KRIVIČNO DJELO.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 006506 14 Kž 2 od godine)
Uvjeti za nepravo ponavljanje
krivičnog postupka
Član 340a. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
ODREDBOM ČLANA 340A.
STAV 1. ZKP FBIH PROPISANO JE DA SE PRAVOSNAŽNA PRESUDA MOŽE PREINAČITI I
BEZ PONAVLJANJA KRIVIČNOG POSTUPKA AKO JE U DVJEMA PRESUDAMA ILI U
VIŠE PRESUDA PROTIV ISTOG OSUĐENOG PRAVOSNAŽNO IZREČENO VIŠE
KAZNI, A NISU PRIMIJENJENE ODREDBE O ODMJERAVANJU JEDINSTVENE KAZNE ZA DJELA
U STICAJU. IZ ODREDBE, DAKLE, PROIZILAZI DA ĆE SE PRAVOSNAŽNE PRESUDE
PREINAČITI I BEZ PONAVLJANJA KRIVIČNOG POSTUPKA AKO SU PRILIKOM NJIHOVOG
IZRICANJA POSTOJALI UVJETI ZA PRIMJENU ODREDABA O ODMJERAVANJU JEDINSTVENE
KAZNE ZA DJELA U STICAJU, A TE ODREDBE NISU PRIMIJENJENE. STOGA JE, ZA
DONOŠENJE ZAKLJUČKA DA LI JE ZAHTJEV ZA NEPRAVO PONAVLJANJE KRIVIČNOG
POSTUPKA OSNOVAN ILI NE, POTREBNO UTVRDITI NE SAMO DA LI SU PRAVOSNAŽNO
IZREČENE KAZNE ZATVORA IZDRŽANE NEGO I KADA SU IZDRŽANE JER OD TOGA ZAVISI
ODGOVOR NA PITANJE DA LI SU PRI IZRICANJU NEKE OD PRAVOSNAŽNIH PRESUDE NA
KOJE SE ZAHTJEV ODNOSI POSTOJALI UVJETI ZA PRIMJENU ODREDABA O ODMJERAVANJU
JEDINSTVENE KAZNE ZA DJELA U STICAJU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 016959 14 Kž od godine)
Odbrana optuženog kao dokaz
Član
6. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
ISKLJUČIVA JE STVAR ODLUKE ODNOSNO
IZBORA OPTUŽENOG U KOJEM ĆE SVOJSTVU DATI ISKAZ O ČINJENICAMA (DA LI U
SVOJSTVU OPTUŽENOG KAO SVJEDOKA ILI SAMO U SVOJSTVU OPTUŽENOG). BUDUĆI DA SE
OPTUŽENI OPREDIJELIO I NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM IZNIO
SAMO SVOJU ODBRANU I TOM PRILIKOM DAO SVOJ ISKAZ O ČINJENICAMA, TAKAV NJEGOV
ISKAZ JE IZVOR SAZNANJA O ČINJENICAMA I IMA KARAKTER DOKAZA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 K 059937 12 Kžž 2 od 17.10.2012. g.)
Zasnivanje presude na nezakonitom
dokazu
Član 11. stav 2. i član 312. stav 1. tačka i) Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO JE SVJEDOK M.M. NA MJESTO
DOGAĐAJA PRISTUPIO KAO OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA I IZJAVU OD BUDUĆEG
OPTUŽENOG NIJE PRIBAVIO U SKLADU SA ČLANOM 92. ZKP FBiH, ONDA OVAJ SVJEDOK
PRILIKOM ISPITIVANJA NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM SE NIJE
MOGAO IZJAŠNJAVATI O TOME ŠTA MU JE KAO OVLAŠTENOJ
OSOBI, POVODOM PREDMETNOG DOGAĐAJA REKAO BUDUĆI OPTUŽENI, JER SE TAKVIM
SVJEDOČENJEM POSTUPA SUPROTNO ODREDBI ČLANA 234. STAV 3. ZKP FBiH.
SLJEDSTVENO TOME, ISKAZ SVJEDOKA M.M. SA ZAPISNIKA O GLAVNOM PRETRESU
ODRŽANOM PRED PRVOSTEPENIM SUDOM U DIJELU U KOJEM SE ON IZJAŠNJAVAO O
SADRŽINI ONOGA ŠTA MU JE POVODOM PREDMETNOG DOGAĐAJA REKAO BUDUĆI
OPTUŽENI SE IMA SMATRATI NEZAKONITIM DOKAZOM, TE SE NA NJEMU, U SKLADU SA
ČLANOM 11. STAV 2. ZKP FBiH, NIJE MOGLA ZASNOVATI ODLUKA SUDA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 K 059937 12 Kžž od 16.05.2012. g.)
Ne bis in idem (odredba člana 4. ZKP BiH)
Pokretanje i vođenje postupka zbog istog djela za koje je optuženi oglašen odgovornim i kažnjen u prekršajnom postupku, predstavlja povredu načela ne bis in idem.
Iz obrazloženja:
U pogledu pitanja istovjetnosti djela iz prekršajnog i krivičnog postupka, te pitanja da li pokretanje i vođenje krivičnog postupka zbog istog djela za koje je optuženi oglašen odgovornim i kažnjen u prekršajnom postupku, predstavlja povredu načela ne bis in idem, prvostepeno vijeće je dalo detaljnu analizu.
U pogledu definisanja pojma „krivični postupak/optužba“ neophodno je uzeti u obzir faktore kao što su pravna klasifikacija djela po domaćem zakonu; priroda krivičnog djela; karakterizacija mjere po domaćem zakonu; njena svrha, priroda i stepen težine; da li je mjera izrečena nakon izricanja osuđujuće presude za krivično djelo, kao i procedure donošenja i izvršenja mjere.60 Prvostepeno vijeće je upravo navedene faktore i uzelo u obzir prilikom odlučivanja o pitanju postojanja dvostrukog suđenja i kažnjavanja u smislu odredbe člana 4. Protokola 7 i to kroz odgovore na pitanja: 1) da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivičnopravna; b) da li je djelo zbog kojeg je optuženi krivično gonjen isto; i c) da li je postojala dvostrukost postupka.
Suprotno žalbenim navodima tužioca, priroda djela za koje je optuženi oglašen odgovornim i za koje mu je izrečena uvjetna osuda u prekršajnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Bihaću, spada u sferu „krivičnog postupka“ prema sadržaju člana 4. Protokola 7, koji zaključak prvostepenog vijeća u cijelosti prihvata ovo Vijeće.
Ovakav zaključak proizilazi iz analize mjerila, općepoznatih kao „mjerila Engel“61 koja je pravilno razmotrilo prvostepeno vijeće pri utvrđivanju radi li se o „optužbi za krivično djelo“: 1) pravno razvrstavanje djela prema nacionalnom pravu; 2) priroda djela; 3) stepen težine kazne kojoj je optužena osoba moguće izložena. Drugo i treće mjerilo je postavljeno alternativno.
U konkretnom slučaju, optuženi je oglašen odgovornim u prekršajnom postupku za djelo po članu 67. stav (1) tačke 3) i 5) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Zakon o PDV), te prvostepeno vijeće pravilno zaključuje da je uključivanje konkretnih djela/prekršaja u Zakon o PDV poslužilo kao jemstvo zaštite privrede i jedinstva tržišta, što redovno spada u sferu zaštite krivičnog prava. S aspekta visine moguće mjere (obzirom na najveću moguću mjeru), prvostepeno vijeće pravilno zaključuje da predviđena i u konkretnom slučaju izrečena sankcija ima obilježja krivične sankcije. Naime, član 67. Zakona o PDV predviđa novčanu kaznu u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neplaćenog ili pogrešno obračunatog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM, dok su članom 10. Zakona o prekršajima BiH predviđene sankcije: novčana kazna, uvjetna osuda, ukor i zaštitne mjere. U konkretnom slučaju optužnom je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena novčana kazna.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S 1 2 K 010136 12 Krž od 22.11.2011. g)
Princip akuzatornosti (odredba člana 16. ZKP BiH)
Saglasno principu akuzatornosti krivični postupak može se voditi samo ako postoji zahtjev tužioca, bez obzira o kojem se stadiju krivičnog postupka radi.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj X-KŽ-06/282 od godine)
Pretpostavke za određivanje posebnih istražnih radnji (odredba člana 116. stav 1. ZKP BiH)
Postojanje osnova sumnje, da je određena osoba sama ili sa drugim osobama učestvovala ili učestvuje u izvršenju krivičnih djela, predstavlja osnovnu pretpostavku za primjenu posebnih istražnih radnji.
(Rješenje Suda broj: S1 2 K 008630 13 Krn 8 od godine)
Provođenje posebne istražne radnje nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija (odredba člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH)
Posebna istražna radnja nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija ne može se provoditi radi lociranja osumnjičenog.
(Rješenje Suda BiH broj: X-KRN-07/365 od godine)
Provođenje posebne istražne radnje simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine (odredba člana 116. stav 2. tačka f) ZKP BiH)
Simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine određuje se kao jednokratni akt, za tačno određenu radnju, protiv određene osumnjičene osobe i zbog postojanja osnova sumnje da je određena osoba sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela.
(Rješenje Suda broj: S1 2 K 007666 11 Kv od godine)
Trajanje posebnih istražnih
radnji
Član 132. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
BUDUĆI DA U ČLANU 132. STAV 3. GOVORI
O UKUPNOM NAJDUŽEM TRAJANJU POJEDNIH POSEBNIH ISTRAŽNIH RADNJI I PRI TOM
ODREĐUJE DA ONO ZA POSEBNU ISTRAŽNU RADNJU NADZOR I TEHNIČKO SNIMANJE
TELEKOMUNIKACIJA IZ ČLANA 130. STAV 2. TAČKA A) TOG ZAKONA IZNOSI
ŠEST MJESECI, PRI RAČUNANJU UKUPNOG TRAJANJA TE MJERE UZIMA SE U
OBZIR VRIJEME NJENOG STVARNOG TRAJANJA U SKLADU SA SVIM NAREDBAMA O NJENOM
ODREĐIVANJU I NJENOM OBUSTAVLJANJU, A NE SAMO UKUPAN PROTEK VREMENA OD PRVE
NAREDBE O NJENOM ODREĐIVANJU DO NJENOG KONAČNOG OBUSTAVLJANJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 007924 12 Kž 8 od 22.05.2013. g.)
Izricanje mjera zabrane
Član
140a. stav 2. u vezi sa stavom 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
OSUMNJIČENOM ODNOSNO OPTUŽENOM, NA
OSNOVU ČLANA 140a. STAV 1. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE, MOŽE SE IZREĆI JEDNA ILI VIŠE MJERA ZABRANE PREDVIĐENIH
U TOJ ZAKONSKOJ ODREDBI, A, NA OSNOVU STAVA 2. ČLANA 140a. ISTOG ZAKONA,
MJERE ZABRANE NAVEDENE U PRETHODNOJ ZAKONSKOJ ODREDBI MOGU SE IZREĆI I UZ
ZABRANU NAPUŠTANJA BORAVIŠTA ILI ZABRANU PUTOVANJA IZ ČLANA
140. ZKP FBiH, ALI JE SUD PRI TOME DUŽAN DA VODI RAČUNA O SADRŽINI I SVRSI
MJERA ZABRANE KOJE NAMJERAVA IZREĆI KAKO BI SE ONE MOGLE IZVRŠITI BEZ
MEĐUSOBNOG ISKLJUČIVANJA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 011261 13 Kž od 16.09.2013. g.)
Izricanje mjera zabrane
napuštanja boravišta i zabrane putovanja
Član 140b.
stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
SUD MOŽE, NA OSNOVU ČLANA 140b. STAV 2. ZKP
FBIH, KADA ODLUČUJE O PRITVORU, IZREĆI PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI MJERU ZABRANE
NAPUŠTANJA BORAVIŠTA, ZABRANU PUTOVANJA I OSTALE MJERE
ZABRANE, UMJESTO ODREĐIVANJA ILI PRODUŽENJA PRITVORA. S OBZIROM NA ODREDBU
ČLANA 140. STAV 1. ZKP FBiH, KOJOM SE PROPISUJE DA SUD MOŽE IZREĆI MJERU
ZABRANE NAPUŠTANJA BORAVIŠTA ILI MJERU ZABRANE PUTOVANJA AKO
POSTOJE OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU DA BI OSUMNJIČENI ILI OPTUŽENI MOGAO POBJEĆI,
SAKRITI SE, OTIĆI U NEPOZNATO MJESTO ILI U INOZEMSTVO, OČITO JE DA SU
NAVEDENE MJERE ZABRANE ZAMJENA ZA PRITVOR PO OSNOVU IZ ČLANA 146. STAV 1.
TAČKA a) ZKP FBIH. STOGA SE TE MJERE ZABRANE MOGU IZREĆI SAMO AKO POSTOJE
RAZLOZI ZA PRITVOR IZ NAVEDENOG ZAKONSKOG OSNOVA A SUD SMATRA DA BI SE ISTA
SVRHA MOGLA OSTVARITI I OVIM MJERAMA ZABRANE KAO BLAŽIM MJERAMA U ODNOSU NA
PRITVOR
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 011261 13 Kž od 16.09.2013. g.)
Mjere zabrane kao zamjena za
pritvor
Član 140b. stav 2. Zakona o krivičnom postupku
FBiH
BUDUĆI DA ODREDBA MJERE ZABRANE KAO ZAMJENA
ZA PRITVOR PROPISUJE DA SUD, KADA ODLUČUJE O PRITVORU, MOŽE IZREĆI ZABRANU
NAPUŠTANJA BORAVIŠTA, ZABRANU PUTOVANJA I OSTALE MJERE ZABRANE
PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI, UMJESTO ODREĐIVANJA ILI PRODUŽENJA PRITVORA, TO ZNAČI
DA JE IZRICANJE OVIH MJERA ZABRANE MOGUĆE SAMO KADA SUD NAĐE DA POSTOJE
OKOLNOSTI ZBOG KOJIH JE MOGUĆE ODREDITI ILI PRODUŽITI PRITVOR ALI DA SE ISTA
SVRHA KOJA SE ŽELI POSTIĆI ODREĐIVANJEM ILI PRODUŽENJEM PRITVORA MOŽE
OSTVARITI IZRICANJEM OSUMNJIČENOM ILI OPTUŽENOM MJERA ZABRANE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 011261 13 Kž od 16.09.2013. g.)
Odluka o imovinskopravnom
zahtjevu
Član 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
POŠTO OŠTEĆENI U
KRIVIČNOM POSTUPKU NIJE PODNIO PRIJEDLOG ZA OSTVARIVANJE IMOVINSKOPRAVNOG
ZAHTJEVA, PRVOSTEPENI SUD JE POGRIJEŠIO KADA JE NA OSNOVU ČLANA 212.
STAV 3. ZKP FBiH DONIO ODLUKU DA SE OŠTEĆENI SA IMOVINSKOPRAVNIM
ZAHTJEVOM UPUĆUJE NA PARNIČNI POSTUPAK, RADI ČEGA JE DRUGOSTEPENI SUD
DJELIMIČNIM UVAŽENJEM ŽALBE BRANITELJA OPTUŽENOG TAKVU ODLUKU UKINUO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 K 008174 13 Kž 2 od 02.10.2013. g.)
Dokazi suda
Član 276. stav 2.
tačka 3) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
INICIJATIVA ZA DOKAZIVANJE ODLUČNIH ČINJENICA
NA GLAVNOM PRETRESU PRIMARNO PRIPADA STRANKAMA, ALI JE I SUD OVLAŠTEN
DA IZVODI DOKAZE KOJE STRANKE NISU PREDLOŽILE, ALI SAMO ONDA AKO SMATRA DA
JE NJIHOVO IZVOĐENJE BILO POTREBNO. RADI TOGA, NE STOJE ŽALBENI PRIGOVORI
BRANITELJA DA JE ČINJENIČNO STANJE OSTALO NEPOTPUNO UTVRĐENO ŠTO SUD
PO VLASTITOJ INICIJATIVI NIJE ODREDIO I IZVRŠIO REKONSTRUKCIJU
DOGAĐAJA NA LICU MJESTA I PROVEO VJEŠTAČENJE PO VJEŠTAKU VOJNE
STRUKE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 K 007131 12 Kž od 30.05.2013. g.).
Zasnivanje presude na iskazima iz
istrage
Član 288. stav 1. i član 296. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
DIJELOVI ISKAZA
SVJEDOKA SA ZAPISNIKA IZ ISTRAGE KOJI SU IM, U SKLADU SA ČLANOM 288. STAV 1.
ZKP FBiH, PREDOČAVANI TOKOM NJIHOVOG ISPITIVANJA NA GLAVNOM PRETRESU I TAKO
IM DATA MOGUĆNOST DA IH OBJASNE ILI POBIJU, PREDSTAVLJAJU DOKAZE IZVEDENE NA
GLAVNOM PRETRESU, PA SE STOGA NA NJIMA, U SKLADU SA ČLANOM 296. STAV 1. ZKP
FBiH, MOŽE ZASNIVATI PRESUDA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 007924 12 Kž 8 od 22.05.2013. g.)
<------->Razlozi za izuzeće
Član 312.
stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO JE SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE PODNESEN
NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM, GDJE SE SUDEĆE VIJEĆE
RAZMATRAJUĆI SPORAZUM NEPOSREDNO UPOZNALO SA PRIZNANJEM I USLOVIMA PRIZNANJA
KRIVNJE OPTUŽENOG, A POTOM TAJ SPORAZUM ODBACILO ONDA NIJE MOGLO NASTAVITI
SUĐENJE, VEĆ SE MORALO IZUZETI, JER SE U TOM SLUČAJU RADI O OKOLNOSTI KOJA
IZAZIVA RAZUMNU SUMNJU U NEPRISTRASNOST SUDIJE ODNOSNO VIJEĆA. KAKO NIJE
POSTUPLJENO U SMISLU NAPRIJED NAVEDENOG PRVOSTEPENI SUD JE POČINIO BITNU
POVREDU ODREDABA PROCESNOG ZAKONA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA b) ZKP FBiH,
ZBOG KOJE JE PRVOSTEPENA PRESUDA UKINUTA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 000479 10 Kž od 09.03.2011. g.)
Zasnivanje presude na dokazu koji
nije izveden na glavnom pretresu
Član 312. stav 2. u vezi sa članom
296. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO JE PRVOSTEPENI SUD UTVRĐENJE
ODLUČNIH ČINJENICA ZASNOVAO NA PODACIMA IZ UGOVORA, KOJI NA GLAVNOM PRETRESU
PRED TIM SUDOM NIJE PROČITAN, TAKVO POSTUPANJE JE BILO SUPROTNO ČLANU 296.
STAV 1. ZKP FBiH I PREDSTAVLJA POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA U TOKU
PRETRESA I KAKO JE TA POVREDA MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I PRAVILNO
DONOŠENJE PRESUDE TIME JE TAJ SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA
KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 2. ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kžž-08-000004 od 08.04.2009. g.)
Povreda krivičnog zakona prilikom
izricanja jedinstvene kazne
Član 313. tačka e) Krivičnog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine
SUD JE POGRIJEŠIO
KADA JE PRILIKOM NEPRAVOG PONAVLJANJA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ PRAVOMOĆNIH
PRESUDA PREUZEO POJEDINAČNO IZREČENE KAZNE KAO UTVRĐENE I TO: JEDNU KAZNU
ZATVORA OD JEDNE G. I ŠEST MJESECI A IZ DRUGE KAZNU ZATVORA OD ČETIRI
MJESECA I OSUĐENOG OSUDIO NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA OD JEDNE G. I ČETIRI
MJESECA. OVO RADI TOGA, JER JE U OVOM SLUČAJU IZREČENA JEDINSTVENA KAZNA
ZATVORA MANJA OD POJEDINAČNO UTVRĐENE KAZNE ZATVORA OD JEDNE G. I
ŠEST MJESECI, IAKO JE U ODREDBI ČLANA 54. STAV 2. TAČKA b) KZ FBiH
PROPISANO DA JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA MORA BITI VEĆA OD SVAKE POJEDINE
UTVRĐENE KAZNE ZATVORA. TIME JE SUD KAKO JE TO PRAVILNO UKAZAO TUŽITELJ U
SVOJOJ ŽALBI, U KORIST OSUĐENOG UČINIO POVREDU KRIVIČNOG ZAKONA IZ ČLANA
313. TAČKA e) KZ FBiH, JER JE ODLUKOM O KAZNI PREKORAČIO OVLAŠTENJA
KOJA IMA PO ZAKONU.
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 006574 13 Kž 2 od 04.09.2013. g.).
Nepravo ponavljanje krivičnog
postupka
Član 340a). stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
PRVOSTEPENI SUD JE POGRIJEŠIO
KADA JE RJEŠENJEM ODBIO ZAHTJEV OSUĐENOG ZA NEPRAVO PONAVLJANJE
KRIVIČNOG POSTUPKA SAMO ZBOG TOGA ŠTO JE OSUĐENI VEĆ IZDRŽAO JEDNU OD
DVIJE KAZNE ZATVORA, KOJE SU MU IZREČENE PRAVOMOĆNIM PRESUDAMA. OVO ZBOG
TOGA, ŠTO U SMISLU ČLANA 340a. ZKP FBiH ZA IZRICANJE JEDINSTVENE
KAZNE ZATVORA NIJE BITNO DA LI JE OSUĐENI JEDNU OD TE DVIJE KAZNE IZ
PRAVOMOĆIH PRESUDA IZDRŽAO (U POTPUNOSTI ILI DJELIMIČNO), VEĆ DA LI SU U
VRIJEME IZRICANJA NEKE OD TIH PRESUDA POSTOJALI UVJETI ZA PRIMJENU ODREDABA
O ODMJERAVANJU KAZNE ZA DJELA UČINJENA U STICAJU, A DA ONE NISU PRIMJENJENE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 010152 11 Kž 3 od 21.11.2011. g.).
Utvrđivanje imovinske koristi
pribavljene krivičnim djelom učinjenim od strane više
saizvršitelja
Član 415. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO SE NE MOŽE UTVRDITI IZNOS
IMOVINSKE KORISTI KOJU JE PRIBAVIO SVAKI OD SAIZVRŠITELJA U UČINJENJU
KRIVIČNOG DJELA, SUD ĆE, U SKLADU SA ČLANOM 415. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, UTVRDITI PO SLOBODNOJ OCJENI IZNOS IMOVINSKE
KORISTI KOJI JE PRIBAVIO SVAKI OD NJIH I POJEDINAČNO ODUZETI OD SVAKOG OD
SAIZVRŠITELJA TAKO UTVRĐENI IZNOS IMOVINSKE KORISTI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 007924 12 Kž 8 od 22.05.2013. g.)
Nacelo in dubio pro reo
Član 3.
stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
BUDUCI DA JE VJEŠTAK OCJENU DA SE RADI
O OFANZIVNOJ POVREDI ZASNOVAO, PRIJE SVEGA, NA CINJENICI DA JE DUBINA KANALA
UBODNE RANE, KOJU JE OŠTECENA ZADOBILA, IZNOSILA 15 CM, TE DA JE, PRI
NJENOM NASTANKU, ZAMAH SA NOŽEM MORAO BITI JAKOG INTENZITETA, A DA, NASUPROT
TOME, KOD DEFANZIVNE POVREDE, DJELOVANJE SA NOŽEM NIJE DIREKTNO VEC
POVREDILAC SA NJIM NANOSI SJECNU RANU DRUGOJ OSOBI, OPISI OFANZIVNE I
DEFANZIVNE POVREDE SU JASNI I ONI SE MEDUSOBNO NE ISPREPLICU VEC JEDAN
DRUGOG ISKLJUCUJU. STOGA, OKOLNOST DA JE VJEŠTAK U SVOM NALAZU I
MIŠLJENJU, ZA POVREDU OŠTECENE, NAVEO DA JE ONA
„NAJVJEROVATNIJE“ OFANZIVNA POVREDA, SAMA PO SEBI NE MOŽE
IZAZVATI DVOJBU U POGLEDU POSTOJANJA POMENUTE ODLUCNE CINJENICE ZBOG KOJE BI
TREBALO PRIMIJENITI NACELO IN DUBIO PRO REO IZ ČLANA 3. STAV 2. ZKP FBiH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 04 0 K 000971 10
Kžk od 13.05.2011. g.).
Izjave osoba sadržane u zapisniku o
uvidaju
Član 106. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
S OBZIROM DA SE, PREMA ODREDBI ČLANA 106.
ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, UVIDAJ PREDUZIMA
KADA JE ZA UTVRDIVANJE NEKE VAŽNE CINJENICE U POSTUPKU POTREBNO NEPOSREDNO
OPAŽANJE ORGANA KOJI VODI POSTUPAK, ZAPISNIK O UVIDAJU MOŽE DA SADRŽI SAMO
ONO ŠTO JE REZULTAT NEPOSREDNOG OPAŽANJA ORGANA KOJI VODI POSTUPAK A
NE REZULTATE ONOGA ŠTO JE ONAJ KO VRŠI UVIDAJ SAZNAO OD
OCEVIDACA DOGADAJA PRILIKOM VRŠENJA UVIDAJA. PORED TOGA, IZJAVE
OSOBA, SADRŽANE U ZAPISNIKU O UVIDAJU, BUDUCI DA IM NISU PRETHODILA
UPOZORENJA IZ ČLANA 100. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE, NE MOGU SE SMATRATI ISKAZIMA SVJEDOKA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine, broj 07 0 K 005471 11
Kž od 15.02.2012. g.)
Ovlašteni
vještak
Član 109. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
VJEŠTACENJE JE RELEVANTNO SAMO
AKO JE IZVRŠENO OD STRANE VJEŠTAKA KOJI JE PO SVOM STRUCNOM
ZNANJU I PROFESIJI POZVAN DA O ODREDENIM ČINJENICAMA DA SVOJ NALAZ I
MIŠLJENJE. RADI TOGA JE U KONKRETNOM SLUCAJU SAMO VJEŠTAK ZA
SUDSKU MEDICINU, KOJI RASPOLAŽE POTREBNIM STRUCNIM ZNANJEM, BIO
OVLAŠTEN DA NA OSNOVU MEDICINSKE DOKUMENTACIJE I DRUGIH DOKAZA U
SPISU (ZAPISNIKA O UVIDAJU I FOTO-DOKUMENTACIJE) DA NALAZ I MIŠLJENJE
NA KOJI NACIN JE U DINAMICI NASTANKA SAOBRACAJNE NEZGODE OŠTECENI
ZADOBIO POVREDE, SA KOJIM DIJELOVIMA NJEGOVOG TIJELA JE VOZILO OSTVARILO
PRIMARNE I DRUGE KONTAKTE, TE KADA JE I OD KOJIH POVREDA UMRO, A NE
VJEŠTAK ZA SAOBRACAJ KOJI NE RASPOLAŽE POTREBNIM STRUCNIM ZNANJEM I
ZBOG CEGA TAKVO VJEŠTACENJE PREVAZILAZI DOMEN NJEGOVE STRUKE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 007886 12
Kž od 20.09.2012.
g.)
Nedostaci prijedloga za produženje
pritvora
Član 149. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije
BiH
TUŽITELJ U SVOM PRIJEDLOGU ZA PRODUŽENJE PRITVORA, I PORED TOGA ŠTO JE OSNOVANA SUMNJA OPĆI UVJET ZA PRODUŽENJE PRITVORA, UOPŠTE NE POMINJE POSTOJANJE OSNOVANE SUMNJE DA JE OSUMNJIĆENA UCINILA KRIVICNO DJELO NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA IZ ČLANA 238. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH A NITI DOKAZE IZ KOJIH BI TAKAV PRAVNI ZAKLJUCAK PROIZILAZIO, VALJALO JE PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA ODBITI KAO NEOSNOVAN.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 009126 12
Kv 3 od
06.06.2012. g.).
Nepostojanje imovinskopravnog
zahtjeva
Član 208. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
BUDUCI DA IZ SAME PRESUDE PROIZILAZI
DA OŠTECENI NISU POSTAVILI IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV, BRANITELJ U ŽALBI
OSNOVANO POBIJA PRAVILNOST UPUCIVANJA OŠTECENIH S NJIHOVIM
(EVENTUALNIM) IMOVINSKOPRAVNIM ZAHTJEVIMA NA PARNICNI POSTUPAK JER SE, U
SMISLU ČLANA 208. STAV 1. ZKP FBiH, TAKVA ODLUKA MOŽE DONIJETI SAMO AKO SU
OŠTECENI POSTAVILI IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV. RADI TOGA JE DRUGOSTEPENI
SUD DJELIMICNO UVAŽIO ŽALBU BRANITELJA OPTUŽENOG I POBIJANU PRESUDU
PREINACIO U ODLUCI O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU TAKO ŠTO JE TU ODLUKU
UKINUO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 09 0 K 000506 10
Kž 10 od 10.11.2010. g.).
Isključenje javnosti protivno
zakonu
Član 250. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
i
Član 6. stav 1. Evropske konvencije o
zašiti ljudskih prava i osnovnih
sloboda
POŠTO IZ ODREDABA ZKP FBiH JASNO PROIZILAZI
DA SU ROCIŠTA I SJEDNICE KOJE SE ODRŽAVAJU U SUDU U PRISUSTVU
STRANAKA U PRAVILU JAVNE, A DA SE JAVNOST MOŽE ISKJUCITI SAMO AKO SU
ISPUNJENI UVJETI IZ ČLANA 250. ISTOG ZAKONA, ONDA JE PRVOSTEPENI SUD
POGRIJEŠIO KADA JE, SA OBRAZLOŽENJEM DA SE POSTUPAK NALAZI U FAZI
ISTRAGE, ODBIO PRIJEDLOG BRANITELJA DA SE SJEDNICA
VANRASPRAVNOG VIJEĆA
ZAKAZANA POVODOM PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA ODRŽI U
PRISUTNOSTI JAVNOSTI. S OBZIROM DA JE NA SJEDNICI VANRASPRAVNOG VIJEĆA BILA
ISKLJUCENA JAVNOST PROTIVNO NAVEDENOJ ZAKONSKOJ ODREDBI I ČLANU 6. STAV 1.
EKLJP, PRVOSTEPENI SUD JE UCINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA
IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA E) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 008442 12 Kž 14 od 29.06.2012. g.)
Nepotrebno izvođenje novog
vještacenja
Član 278. stav 2. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NIJE OPRAVDAN ŽALBENI PRIGOVOR
DA JE SAMO ZBOG POSTOJANJA DVA SUPROTNA SAOBRACAJNA VJEŠTACENJA,
PRVOSTEPENI SUD MORAO IZVESTI NOVO TRECE SAOBRACAJNO VJEŠTACENJE KOJE
JE PREDLOŽIO BRANITELJ OPTUŽENOG. AKO JE PRVOSTEPENI SUD, U SMISLU NACELA
SLOBODNE OCJENE DOKAZA, NAVODE DVA VJEŠTAKA ZA SAOBRACAJ VREDNOVAO
POJEDINACNO I U VEZI SA OSTALIM DOKAZIMA, TE NAŠAO UPORIŠTE ZA
ZAKLJUCAK ZBOG CEGA SE SAMO NAVODI JEDNOG OD TIH VJEŠTAKA ZA
SAOBRACAJ MOGU PRIHVATITI KAO TACNI TE DA JE
PREDLOŽENO NOVO TRECE
SAOBRACAJNO VJEŠTACENJE NEPOTREBNO, ONDA JE, NA OSNOVU
OVLAŠTENJA IZ ČLANA 278. STAV 2. ZKP FBiH, PRAVILNO POSTUPIO KADA JE
ODBIO PRIJEDLOG BRANITELJA OPTUŽENOG ZA IZVODENJE TAKVOG NOVOG DOKAZA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 04 0 K 001648 11
Kžk od 16.01.2012. g.).
Odluka o udaljenju optuženog iz
sudnice
Član 312. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i
Hercegovine
ODLUKU O UDALJENJU
OPTUŽENOG IZ SUDNICE ZA ODREDENI VREMENSKI PERIOD RADI NEDOLICNOG
PONAŠANJA MOŽE DONIJETI SAMO SUDIJA ODNOSNO PREDSJEDNIK VIJEĆA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 003843 11
Kž 2 od 28.12.2011. g.)
Pravo na odbranu u postupku
opozivanja uvjetne osude
Član 312. stav 1. tačka d) Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne
i
Hercegovine
UKOLIKO OSUDENA OSOBA, PRIJE
DONOŠENJA ODLUKE O OPOZIVANJU UVJETNE OSUDE, NIJE SASLUŠANA
RADI UTVRDIVANJA CINJENICA KOJE SU NEOPHODNE ZA ODLUCIVANJE O TOM
PRIJEDLOGU, POVRIJEDENO JE NJENO PRAVO NA ODBRANU, TE JE TIME UCINJENA BITNA
POVREDA ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA D) ZAKONA O
KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 000005 11
Kž od 25.01.2012. g.)
Nema razloga o postojanju opasnosti
od odlaganja sjednice
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom
postupku FBiH
S OBZIROM DA SE PRVOSTEPENI SUD, U
KONKRETNOM SLUCAJU UCEŠĆA SUDIJE U ODNOSU NA KOJEG JE BIO PODNESEN
ZAHTJEV ZA IZUZECE U POSTUPKU ODLUCIVANJA O PRIJEDLOGU ZA PRODUŽENJE
PRITVORA, POZVAO NA ODREDBU ČLANA 43. ZKP FBiH, SUD JE BIO DUŽAN U
OBRAZLOŽENJU SVOGA RJEŠENJA NAVESTI KONKRETNE I ODREDENE RAZLOGE IZ
KOJIH PROIZILAZI DA JE POSTOJALA OPASNOST OD ODLAGANJA. BUDUCI DA
PRVOSTEPENI SUD TO NIJE UCINIO, POBIJANO RJEŠENJE NE SADRŽI RAZLOGE O
ODLUCNIM CINJENICAMA, USLJED CEGA
DRUGOSTEPENI SUD NIJE MOGAO ISPITATI
ISPRAVNOST ODLUKE PRVOSTEPENOG SUDA DA U POSTUPKU ODLUCIVANJA O PRIJEDLOGU
ZA PRODUŽENJE PRITVORA UCESTVUJE SUDIJA U ODNOSU NA KOJEG JE PODNIJET
ZAHTJEV ZA IZUZECE, TE JE TIME PRVOSTEPENI SUD UCINIO BITNU POVREDU ODREDABA
KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 008442 12
Kž 14 od 29.06.2012. g.).
Sadržaj izreke presude o
izvršenju presude inozemnog suda
Član 312. stav 1. tačka k)
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne
i
Hercegovine
IZREKA PRESUDE KOJOM SE PREUZIMA
IZVRŠENJE PRESUDE INOZEMNOG SUDA MORA, OSIM POTPUNE IZREKE I NAZIVA
SUDA IZ INOZEMNE PRESUDE I IZRECENE SANKCIJE, SADRŽAVATI I IZRICIT NAVOD DA
SE NJOME PREUZIMA IZVRŠENJE ODREDENE PRAVOMOCNE PRESUDE INOZEMNOG
SUDA ILI, ALTERNATIVNO, ODLUKU O MOLBI INOZEMNOG ORGANA KOJOM SE TRAŽI
IZVRŠENJE KRIVICNE PRESUDE INOZEMNOG SUDA. U PROTIVNOM, IZREKA
PRESUDE JE NERAZUMLJIVA, ŠTO PREDSTAVLJA BITNU POVREDU ODREDABA
KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K) ZAKONA O KRIVIČNOM
POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, 09 0 K 012163 11 Kž od
24.01.2012. g.)
Razlozi suda kojima se rukovodio pri
rješavanju pravnih pitanja
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona
o krivičnom postupku Federacije Bosne
i
Hercegovine
PROPUST SUDA DA SE U PRESUDI, KOJOM SE
OPTUŽENI OSLOBADA OD OPTUŽBE DA JE UCINIO KRIVICNO DJELO RATNI ZLOCIN PROTIV
RATNIH ZAROBLJENIKA IZ ČLANA 175. TAČKA A) U VEZI SA ČLANOM 180. STAV 1.
KRIVICNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE, ODREDENO IZJASNI KOJI SU TO
MEDUNARODNI STANDARDI ZA OCJENU DA LI ODREDENO POSTUPANJE PREDSTAVLJA
NECOVJECNO POSTUPANJE I ZBOG CEGA NALAZI DA, U KONKRETNOM SLUCAJU, UTVRDENO
PONAŠANJE OPTUŽENOG NIJE „DOSEZALO NIVO NECOVJECNOG POSTUPANJA
KAKO SE TO ZAHTIJEVA PREMA MEDUNARODNIM STANDARDIMA“, PREDSTAVLJA
BITNU POVREDU ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K)
ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE JER PRESUDA NE
SADRŽI RAZLOGE KOJIMA SE SUD RUKOVODIO PRI RJEŠAVANJU PRAVNIH
PITANJA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 03 0 K 006047 11
Kž od 14.03.2012. g.)
Izreka presude protivrječna sa
obrazloženjem
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
IZREKOM
POBIJANE PRESUDE OPTUŽENI JE OGLAŠEN KRIVIM ZA KRIVICNO DJELO UBISTVA
IZ ČLANA 166. STAV 1. U VEZI SA ČLANOM 28. KZ FBiH, UCINJENO SA EVENTUALNIM
UMIŠLJAJEM JER JE, PREMA ČINJENIČNOM OPISU DJELA, BIO SVJESTAN
MOGUCNOSTI DA SVOJIM POSTUPANJEM MOŽE PROUZROKOVATI SMRT OŠTECENOG,
TE JE NA TU POSLJEDICU PRISTAO. POŠTO JE, NASUPROT TOME, PRVOSTEPENI
SUD U OBRAZLOŽENJU PRESUDE NAVEO DA JE OPTUŽENI PRILIKOM KONKRETNOG DOGADAJA
OLAKO DRŽAO DA PIŠTOLJ NECE OPALITI, TE DA JE NEHOTICE POVUKAO OBARAC
I ISPALIO HITAC IZ PIŠTOLJA, ŠTO BI UPUCIVALO NA NJEGOVO
NEHATNO POSTUPANJE, ONDA JE IZREKA POBIJANE PRESUDE, U POGLEDU OVE ODLUCNE
CINJENICE - OBLIKA KRIVNJE OPTUŽENOG, PROTIVRJECNA NJENIM RAZLOZIMA, A
ŠTO PREDSTAVLJA BITNU POVREDU ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312. STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 013156 12
Kž 6 od 12.09.2012. g.)
Pogrešno odbijen prijedlog za
saslušanje svjedoka
Član 312. stav 2. u vezi sa Članom 273.
stav 2. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i
Hercegovine
TUŽITELJ U ŽALBI PRAVILNO UKAZUJE DA JE
PRVOSTEPENI SUD POGRIJEŠIO KADA JE ODBIO PRIJEDLOG DA SE NA GLAVNOM
PRETRESU SASLUŠAJU SVJEDOCI H.E., Z.A., H.A. I P.A., KOJI SU
PRETHODNO BILI U PROSTORIJI KOJA JE FIZICKI ODVOJENA OD SUDNICE I PRATILI
SASLUŠANJE SVJEDOKA M.A. I S.M. PREKO VIDEO LINKA JER SE NIJE RADILO
O OSOBAMA KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI NITI OSOBAMA KOJE
MOGU ODBITI SVJEDOCENJE. MEDUTIM, PRVOSTEPENI SUD TIME NIJE UCINIO BITNU
POVREDU ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 2. U VEZI SA ČLANOM
273.STAV 3. ZKP FBiH BEZ OBZIRA ŠTO JE BIO OBAVEZAN DA
ONEMOGUCI
PREDLOŽENIM SVJEDOCIMA DA IZ DRUGE PROSTORIJE PRATE SUDENJE IZ RAZLOGA JER
TUŽITELJ U ŽALBI NIJE NAVEO RAZLOGE KAKO JE TAKVA POGREŠKA BILA ILI
MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I PRAVILNO DONOŠENJE POBIJANE
PRESUDE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 09 0 K 004926 12
Kž 13 od 28.05.2012. g.)
Pravo na žalbu protiv rješenja
o propasti jamstva
Član 334. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
UKOLIKO JE PRILIKOM
ODREDIVANJA JAMSTVA NOVCANI IZNOS, KOJI SE DAJE KAO JAMSTVO, ZA OPTUŽENOG
DALA DRUGA OSOBA, ONDA JE SUD DUŽAN, U SLUCAJU KASNIJEG DONOŠENJA
RJEŠENJA O PROPASTI JAMSTVA ZBOG BJEKSTVA OPTUŽENOG, DOSTAVITI TO
RJEŠENJE I OSOBI KOJA JE DALA NOVCANI IZNOS NA KOJI GLASI JAMSTVO
KAKO BI SE I TOJ OSOBI OMOGUCILO IZJAVLJIVANJE ŽALBE PROTIV RJEŠENJA
O PROPASTI JAMSTVA POŠTO I ONA, U SKLADU SA ČLANOM 334. STAV 1. ZKP
FBIH, ULAZI U KRUG OSOBA KOJE SU OVLAŠCENE NA PODNOŠENJE ŽALBE
NA RJEŠENJE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 02 0 K 000307 12
Kž od 09.10.2012. g.)
Ocjena suda o tome po kojem zakonskom
osnovu je podnijet zahtjev za ponavljanje
krivicnog
postupka
Član 343. stav 1. tac. b) i c) Zakona o krivičnom postupku
FBIH
PRI ODLUCIVANJU O ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVICNOG
POSTUPKA SUD NIJE VEZAN OZNAKOM ZAKONSKOG OSNOVA ZA PONAVLJANJE KRIVICNOG
POSTUPKA NAVEDENOJ U ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVICNOG POSTUPKA NEGO JE
OVLAŠCEN I DUŽAN IZVRŠITI SOPSTVENU ANALIZU CINJENICNIH NAVODA
IZ ZAHTJEVA ZA PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA, TE, NA OSNOVU TOGA,
ZAKLJUCITI O KOJEM SE ZAKONSKOM OSNOVU ZA PONAVLJANJE KRIVICNOG POSTUPKA
RADI I, U SKLADU S TIM, OCIJENITI DA LI SU ISPUNJENI ZAKONSKI UVJETI DA SE
DOPUSTI PONAVLJANJE KRIVICNOG POSTUPKA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj 09 0 K 001427 11
Kž 21 od 19.01.2012. g.)
Prethodno pitanje
Član 20.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
OKOLNOST DA NADLEŽNI PORESKI ORGAN NIJE
UTVRDIO POSTOJANJE PORESKE OBAVEZE PRIVREDNOG SUBJEKTA CIJI JE DIREKTOR BIO
OPTUŽENI NEMA ZNACAJA ZA TOK KRIVICNOG POSTUPKA, JER JE ODREDBOM ČLANA 20.
STAV 1. ZKP FBiH PROPISANO DA, AKO PRIMJENA KRIVICNOG ZAKONA OVISI OD
PRETHODNE ODLUKE O KAKVOM PRAVNOM PITANJU ZA CIJE JE ODLUCIVANJE NADLEŽAN
SUD U KOJEM DRUGOM POSTUPKU ILI NEKI DRUGI ORGAN, SUD KAD SUDI U KRIVIČNOM
PREDMETU
MOŽE SAM ODLUCITI I O TOM PITANJU PO ODREDBAMA KOJE VAŽE ZA
DOKAZIVANJE U KRIVIČNOM POSTUPKU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kžk-09-
000006 od 14.12.2010.
g.).
Nadležnost vanraspravnog vijeća u
drugostepenom postupku
Član 25. stav 6. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
ODREDBOM ČLANA 25. STAV 6. ZKP FBiH
PROPISANO JE DA ODLUKE IZVAN GLAVNOG PRETRESA SUD DONOSI U VIJECU
SASTAVLJENOM OD TROJICE SUDIJA (VANRASPRAVNO VIJEĆE) PA, IZ SHODNE PRIMJENE
TE ODREDBE NA DRUGOSTEPENI POSTUPAK, JASNO PROIZLAZI DA I ODLUKE TOKOM
DRUGOSTEPENOG POSTUPKA, IZVAN SJEDNICA ŽALBENOG VIJEĆA ODNOSNO KAD SE TO
VIJEĆE NE NALAZI U ZASJEDANJU, DONOSI VANRASPRAVNO VIJEĆE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 001427 10
Kž 14 od 25.03.2010. g.).
Iskljucenje branitelja koje optuženi
ne želi
Član 59. stav 6. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
U SLUCAJU DA SVOJE PRAVO IZBORA
BRANITELJA OPTUŽENI OGRANICI NA ISKLJUCENJE POJEDINIH ILI ODREDENOG KRUGA
BRANITELJA, ODNOSNO DA ODBIJE DA MU ONI BUDU POSTAVLJENI ZA BRANITELJA, TAKO
IZJAŠNJENJE OPTUŽENOG OBAVEZUJE SUD DA PRI POSTUPANJU U SKLADU SA
ČLANOM 59. STAV 6. ZKP FBiH, IZ KRUGA BRANITELJA KOJI MOGU BITI POSTAVLJENI
OPTUŽENOM ISKLJUCI ONE ZA KOJE JE OPTUŽENI IZRICITO IZJAVIO DA IH NE ŽELI ZA
BRANITELJA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004547 10
Kž 5 od 17.11.2010. g.).
Korištenje iskaza osumnjicenog
u istrazi
Član 92. stav 2. tačka c) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
ODREDBA ČLANA 92. STAV 2. TAČKA C) ZKP FBiH NE
ISKLJUCUJE MOGUCNOST KORIŠTENJA TOKOM ISTRAGE ZAPISNIKA O ISPITIVANJU
OSUMNJICENOG KADA JE ON ISKAZ DAO BEZ PRISUSTVA BRANITELJA A NAKON
PRETHODNOG SVJEDOCENJA PRAVA NA BRANITELJA. NAIME, PREMA POMENUTOJ ZAKONSKOJ
ODREDBI PRISUSTVO BRANITELJA PRI ISPITIVANJU OSUMNJICENOG TOKOM ISTRAGE JE
UVJET ZA KORIŠTENJE, BEZ SAGLASNOSTI OPTUŽENOG, TOG ISKAZA KAO DOKAZA
NA GLAVNOJ RASPRAVI ALI NE I U ISTRAZI.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 012280 11
Kž od
31.05.2011. g.)
Nedostaci razloga u prijedlogu za
produženje pritvora
Član 145. stav 2. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
POŠTO TUŽITELJ U
PRIJEDLOGU ZA PRODUŽENJE PRITVORA NIJE NAVEO KONKRETNE CINJENICE I DOKAZE IZ
KOJIH BI PROIZILAZILO DA SU ISPUNJENI SVI ZAKONOM KUMULATIVNO PROPISANI
UVJETI ZA PRODUŽENJE PRITVORA PO OSNOVU ČLANA 146. STAV 1. TAČKA D) ZKP
FBiH, SUD JE PRAVILNO POSTUPIO KADA JE POBIJANIM RJEŠENJEM ODBIO
PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 007525 11
Kž od
09.08.2011. g.)
Kontrola pritvora
Član 151. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
SMISAO REDOVNE KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA
JE U TOME DA SE POSTOJANJE UVJETA ZA PRITVOR REDOVNO PREISPITUJE U VEZI SA
RAZVOJEM KONKRETNOG KRIVICNOG POSTUPKA, PA, DAKLE, I U VEZI SA DOKAZIMA KOJI
SE IZVODE NA GLAVNOM PRETRESU. STOGA JE SUD PRI OCJENI DALJEG POSTOJANJA
UVJETA ZA PRITVOR PRI REDOVNOJ KONTROLI OPRAVDANOSTI PRITVORA DUŽAN UZETI U
OBZIR CJELINU DOTADAŠNJEG TOKA KRIVICNOG POSTUPKA I, S OBZIROM NA
DOKAZE IZVEDENE NA GLAVNOM PRETRESU, DONIJETI ZAKLJUCAK O DALJEM POSTOJANJU
UVJETA ZA PRITVOR.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 004468 11
Kž 11 od
26.01.2011. g.)
Pritvor nakon izricanja presude
Član
152. st. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NAKON IZRICANJA PRESUDE KOJOM JE OPTUŽENI OGLAŠEN KRIVIM, ODLUKA O PRITVORU NIJE ZAVISNA OD POSTOJANJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA ODREDIVANJE, ODNOSNO PRODUŽENJE PRITVORA, JER BI U SUPROTNOM TO ZNACILO IGNORISATI PRESUDU KAO UTVRDENJE SUDA DA JE OPTUŽENI UCINIO KRIVICNO DJELO I PORICATI PRAVO SUDA DA PREDUZME MJERE KOJIMA CE OSIGURATI PRAVOSNAŽNO OKONCANJE KRIVIČNOG POSTUPKA, IZVRŠENJE SVOJE PRESUDE I OSTVARENJE NJENOG CILJA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 001427 10
Kž 14 od 25.03.2010. g.).
Manjkavo sacinjen sporazum o
priznanju krivnje
Član 246. tačka a) Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
AKO PRVOSTEPENI SUD POSTUPI
SUPROTNO ODREDBI ČLANA 246. STAV 6.
TAČKA A) ZKP FBiH i PRIHVATI
SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE, KOJI NIJE SADRŽAVAO IZJAŠNJENJE
OPTUŽENOG DA JE PRIJE ZAKLJUCENJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE UPOZNAT SA
MOGUCIM POSLJEDICAMA VEZANIM ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE
KRIVIČNIM DJELOM, ONDA JE TIME SUD ISKLJUCIO MOGUCNOST ODUZIMANJA IMOVINSKE
KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM OD STRANE OPTUŽENOG, PA JE
POGRIJEŠIO KADA JE PRESUDOM KOJA JE DONESENA NA OSNOVU TAKVOG
SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE DONIO I ODLUKU O ODUZIMANJU IMOVINSKE KORISTI
OD OPTUŽENOG.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 005071 11
Kž 4 od 01.04.2011. g.).
Razmatranje sporazuma o priznanju
krivnje
Član 246. stav 2. tačka e) Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i
Hercegovine
ODREDBA ČLANA 246.
STAV 2. TAČKA E) ZKP FBiH PODRAZUMIJEVA OBAVEZU SUDA DA, PRILIKOM
RAZMATRANJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE, PROVJERI DA LI JE
OŠTECENOM PRUŽENA MOGUCNOST DA SE PRED TUŽITELJEM IZJASNI O
IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU, A KAKO IZ ZAPISNIKA O SASLUŠANJU
OŠTECENE PROIZILAZI DA JE OŠTECENOJ DATA TAKVA MOGUCNOST I DA
JE ONA TADA IZJAVILA DA CE ONA IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV OSTVARITI NAKON
OKONCANJA POSTUPKA KOJI JE BIO U TOKU, NIJE POSTOJALA NIKAKVA DODATNA
OBAVEZA SUDA
DA PRILIKOM RAZMATRANJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE
PONOVO DA PRILIKU OŠTECENOJ KOJA SE VEC IZJASNILA O IMOVINSKOPRAVNOM
ZAHTJEVU DA SE O TOM ZAHTJEVU JOŠ JEDNOM IZJASNI I DA GA ODREDI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 03 0 K 006352 11
Kž 2 od 07.06.2011. g.)
Povreda prava na odbranu
Član
312. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne
i
Hercegovine
POŠTO TUŽITELJ NIJE IZJAVIO
ŽALBU U ODNOSU NA OSUDUJUCI DIO PRVOSTEPENE PRESUDE KOJOM JE OPTUŽENA
OGLAŠENA KRIVOM ZBOG KRIVICNOG DJELA OBMANE PRI DOBIVANJU KREDITA I
DRUGIH POGODNOSTI IZ ČLANA 268. STAV 2. KZ FBiH ONDA JE ZA TAJ DIO
PRVOSTEPENE PRESUDE NASTUPILA FORMALNA PRAVOMOCNOST, PA JE DRUGOSTEPENI SUD
POGRJEŠIO KADA JE NAKON ODRŽANE SJEDNICE VIJEĆA UVAŽIO ŽALBU
TUŽITELJA IZJAVLJENU SAMO U ODNOSU NA OSLOBADAJUCI DIO PRVOSTEPENE PRESUDE
KOJOM JE OPTUŽENA ZA ISTO DJELO KOJE JE PRAVNO KVALIFIKOVANO KAO KRIVICNO
DJELO KRIVOTVORENJA ISPRAVE IZ ČLANA 373. STAV 2. KZ FBiH PREINACIO
PRVOSTEPENU PRESUDU I OPTUŽENU OGLASIO KRIVOM ZA TO KRIVICNO DJELO. OVIM JE
DRUGOSTEPENI SUD POVRIJEDIO NACELO NE BIS IN IDEM IZ ČLANA 4. ZKP FBiH I
TIME ZBOG POVREDE PRAVA NA ODBRANU OPTUŽENE UCINIO BITNU POVREDU ODREDABA
KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA D) ISTOG ZAKONA
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 58 0 K 028439 10
Kžž 3 od 31.03.2011. g.)
Nije riješen predmet
optužbe
Član 312. stav 1. tačka h) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
SUD JE OBAVEZAN DA IZREKOM PRESUDE ODLUCI O
OPTUŽNICI U CIJELINI, JER JE PRESUDENA STVAR (RES IUDICATA) SAMO ONO
ŠTO JE SADRŽANO U IZRECI PRESUDE. RADI TOGA, SUD NIJE RIJEŠIO
PREDMET OPTUŽBE POŠTO NAKON ODUSTANKA TUŽITELJA OD OPTUŽBE ZA
KRIVICNO DJELO RAZBOJNIŠTVA IZ ČLANA 289. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1.
KZ FBiH NIJE DONIO PRESUDU KOJOM SE OPTUŽBA ODBIJA VEC JE DONIO SAMO PRESUDU
KOJOM SE OPTUŽENI OGLAŠAVA KRIVIM ZA OSTALA KRIVICNA DJELA
RAZBOJNIŠTVA IZ ČLANA 289. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. I
RAZBOJNIŠTVA IZ ČLANA 289. STAV 1. KZ FBiH. TIME JE SUD UCINIO BITNU
POVREDU ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA H) ZKP FBiH
ZBOG KOJE JE UVAŽENJEM ŽALBE OPTUŽENOG TAKVA PRESUDA UKINUTA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 004552 11
Kž 8 od 02.06.2011. g.)
Nezakonito prepoznavanje osoba na
osnovu glasa
Član 312. stav 1. tačka i) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
i
Član 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda
POŠTO
PREPOZNAVANJE PO GLASU PRETPOSTAVLJA VERBALNO IZRAŽAVANJE OSUMNJICENE
ODNOSNO OPTUŽENE OSOBE PRED ORGANIMA GONJENJA, ONDA JE TAKVU RADNJU KAO
POSEBNU RADNJU DOKAZIVANJA MOGUCE PREDUZETI TEK NAKON ŠTO JE
OSUMNJICENA ODNOSNO OPTUŽENA OSOBA IZRICITO UPOZORENA DA NIJE DUŽNA
SUDJELOVATI U TAKVOM NACINU PREPOZNAVANJA I TEK NAKON ŠTO SE ODREKLA
OD PRAVA NA ŠUTNJU, S OBZIROM DA JE ZAŠTICENA OD VERBALNOG
SAMOOPTUŽIVANJA (ČLAN 6. STAV 3. ZKP FBiH I ČLAN 6. STAV 1. EVROPSKE
KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA). KAKO JE U
KONKRETNOM SLUCAJU PREPOZNAVANJE OPTUŽENOG NA OSNOVU GLASA IZVRŠENO
BEZ TAKVOG PRETHODNOG UPOZORENJA O PRAVU NA ŠUTNJU, ONDA SE POBIJANA
PRESUDA ZASNIVA NA NEZAKONITOM DOKAZU, PA JE TIME UCINJENA BITNA POVREDA
ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA I) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004696 11
Kž 2 od
03.08.2011. g.)
Nadležnost trećestepenog
vijeća
Član 333. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
AKO TRECESTEPENO VIJEĆE VRHOVNOG SUDA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE RJEŠENJEM UKINE DRUGOSTEPENU PRESUDU
DONESENU NAKON ODRŽANOG PRETRESA, ONDA TRECESTEPENO VIJEĆE NE MOŽE ODRŽATI
PRETRES VEC PREDMET MORA VRATITI DRUGOSTEPENOM SUDU NA PONOVNO SUDENJE.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj broj: 65 0 K 070781
11 Kžž od
15.09.2011. g.)
Prisilni smještaj
Član
410. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
U IZRECI RJEŠENJA O PRIVREMENOM
ODREDIVANJU PRISILNOG SMJEŠTAJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI OPTUŽENOG
KOJI JE UCINIO PROTIVPRAVNO DJELO U NEURACUNLJIVOM STANJU NE TREBA NAVODITI
U KOJOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI CE SE VRŠITI TAJ PRISILNI
SMJEŠTAJ. OVO NE SAMO ZBOG TOGA ŠTO U ODREDBI ČLANA 410. STAV
3. ZKP FBiH TAKO NEŠTO NIJE PROPISANO, VEC I RADI TOGA ŠTO JE
ODREDIVANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE U KOJOJ CE SE VRŠITI PRISILAN
SMJEŠTAJ STVAR IZVRŠENJA RJEŠENJA O PRIVREMENOM
ODREDIVANJU PRISILNOG SMJEŠTAJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI, PRI CEMU CE
SE MORATI VODITI RACUNA O POTREBAMA OPTUŽENOG I MOGUCNOSTIMA POJEDINIH
ZDRAVSTVENIH USTANOVA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 005071 11
Kž 4 od 01.04.2011. g.)
Izvršenje presude inozmenog
suda
Član 431. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne
i Hercegovine
DOMACI SUD U POSTUPKU IZVRŠENJA
INOZEMNE PRESUDE VEZAN JE ZA VRSTU I VISINU KAZNE ZATVORA IZRECENU OSUDENOM
PRAVOMOCNOM PRESUDOM SUDA DRŽAVE SUDENJA ODNOSNO DRŽAVE MOLITELJICE.
IZUZETNO U POSTUPKU IZVRŠENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA IZMJENA KAZNE
IZRECENE TOM PRESUDOM MOGUCA JE SAMO KADA JE TO NEOPHODNO KAKO BI SE KAZNA
IZRECENA PRESUDOM DRŽAVE SUDENJA PRILAGODILA KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 70 0 K 000408 11
Kž od 02.03.2011. g.).
Nemogucnost preispitivanja
činjeničnog stanja iz inozemne presude
Član 431. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
i
Član 63. stav 3.
Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim
stvarima
I
Član 16. Sporazuma izmedu Vlade Bosne i
Hercegovine, Vlade FBiH i Vlade Republike Hrvatske o međusobnom
izvršavanju sudskih odluka u krivičnim
stvarima
PRILIKOM PROVODENJA POSTUPKA IZVRŠENJA
PRESUDE INOZEMNOG SUDA DOMACI SUD NEMA OVLAŠTENJE DA KRITICKI
PREISPITUJE I OCJENJUJE DOKAZE IZVEDENE U POSTUPKU KOJI JE PRETHODIO
DONOŠENJU INOZEMNE PRESUDE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 70 0 K 000408 11
Kž od 02.03.2011. g.).
Prekoračenje obima tražene
međunarodne pravne pomoći
Član 431. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
PREKORACEN JE OBIM TRAŽENE
MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI U SLUCAJU KADA JE DOMACI SUD POBIJANOM PRESUDOM
PREUZEO IZ INOZEMNE PRESUDE NE SAMO ODLUKU O IZVRŠENJU KAZNE ZATVORA,
VEC I IZVRŠENJE ODLUKE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I ODLUKE O
TROŠKOVIMA KRIVICNOG POSTUPKA, IAKO JE ZAMOLNICOM DRŽAVE MOLITELJICE
TRAŽENO SAMO PREUZIMANJE IZVRŠENJA KAZNE ZATVORA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 70 0 K 000215 10
Kž od 02.02.2011. g.).
Zastarjelost krivičnog
gonjenja
Član 431. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
U POSTUPKU IZVRŠENJA PRESUDE INOZEMNOG
SUDA NEOSNOVANO SE U ŽALBI BRANITELJA OSUDENOG ISTICE DA JE NASTUPILA
ZASTARJELOST KRIVICNOG GONJENJA. OVO ZBOG TOGA JER SE RADI O POSTUPKU
IZVRŠENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA, KOJA JE PRAVOMOCNA I
IZVRŠNA, PA SE PITANJE ZASTARJELOSTI KRIVICNOG GONJENJA PREDMETNOG
KRIVICNOG DJELA NE MOŽE POSTAVITI U OVOM POSTUPKU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 70 0 K 000215 10
Kž od 02.02.2011. g.).
Dostavljanje naredbi faksom
Član 11.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
BEZ OBZIRA ŠTO SU OD NADLEŽNOG ORGANA NAREDBE ZA VJEŠTAČENJE DOSTAVLJENE VJEŠTACIMA FAKSOM, TO NE MOŽE DOVESTI U PITANJE ZAKONITOST NALAZA I MIŠLJENJA VJEŠTAKA U SMISLU ČLANA 11. ZKP FBiH, KOJIM JE ODREĐENO DA SE NEZAKONITIM DOKAZIMA, NA KOJIMA SUD NE MOŽE ZASNOVATI SVOJU ODLUKU MOGU SMATRATI SAMO DOKAZI PRIBAVLJENI POVREDAMA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA PROPISANIH USTAVOM I MEĐUNARODNIM UGOVORIMA KOJE JE BOSNA I HERCEGOVINA RATIFIKOVALA ILI ONI KOJI SU PRIBAVLJENI BITNIM POVREDAMA TOG ZAKONA, A POD ŠTO SE NE MOŽE PODVESTI DOSTAVLJANJE NAREDBE VJEŠTACIMA FAKSOM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 000500 09 Kž 4 od 23.09.2009. g.).
Formalno postavljenje branitelja
Član
59. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
ISKAZ OSUMNJIČENOG KOJEG JE DAO U PRISUSTVU BRANITELJA, KOJI MU JE TEK POSLIJE ČETIRI DANA I FORMALNO POSTAVLJEN ZA BRANITELJA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI NE MOŽE SE SMATRATI NEZAKONITIM DOKAZOM. OVO ZBOG TOGA, JER NAKNADNO FORMALNO POSTAVLJENJE OVOG BRANITELJA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI POSLIJE DAVANJA ISKAZA NEMA TAKAV KARAKTER DA BI ZNAČILO DA JE OSUMNJIČENI ISPITAN BEZ PRISUSTVA BRANITELJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000550 09 Kž od 17.02.2010. g.)
Iskaz optuženog kao dokazno
sredstvo
Član 151. stav 2. u vezi sa članom 146. stav 1. Zakona o
krivičnom postupku FBiH
TEMELJNI UVJET ZA PRODUŽENJE PRITVORA NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE JESTE OSNOVANA SUMNJA DA JE OPTUŽENI UČINIO KRIVIČNO DJELO, A TAKAV PRAVNI ZAKLJUČAK MOŽE BITI ZASNOVAN I NA ISKAZU DRUGOG OPTUŽENOG KAO NJEGOVOG SAIZVRŠITELJA, JER JE I TO DOKAZ KAO SVAKI DRUGI DOKAZ KOJI PODLIJEŽE SVESTRANOJ OCJENI SUDA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 K 001056 09 Kž od 12.11.2009. g.).
Sudija za prethodno saslušanje i
produženje pritvora nakon izricanja presude
Član 151. stav 1. Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE NIJE FUNKCIONALNO NADLEŽAN DA ODLUČUJE O PRIJEDLOGU TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA PREMA OPTUŽENOM VEĆ O TOM PRIJEDLOGU MOŽE ODLUČITI IZVANRASPRAVNO VIJEĆE IZ ČLANA 25. STAV 6. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE. MEĐUTIM, JEDINI IZUZETAK OD NAVEDENE SITUACIJE JESTE DA SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE MOŽE U SMISLU ODREDBE ČLANA 152. STAV 1. ZKP FBiH NAKON ŠTO JE IZREKAO PRESUDU KOJOM JE OPTUŽENI OSUĐEN NA KAZNU ZATVORA OVOME PRODUŽITI PRITVOR AKO POSTOJE RAZLOZI IZ ČLANA 146. STAV 1. TAČ. A), C) I D) ISTOG ZAKONA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 K 003667 10 Kž od 19.02.2010. g.)
Prekoračenje optužbe
Član 312. stav 1.
tačka j) Zakona o krivičnom postupku FBiH
S OBZIROM DA JE PRVOSTEPENI SUD U ČINJENIČNI OPIS DJELA ZA KOJE JE OGLASIO KRIVIM OPTUŽENOG L.A. UNIO ČINJENICE I OKOLNOSTI DA JE ZA VRIJEME PREPIRKE SA MLDB. OŠTEĆENIM M.D., DODAO NOŽ MLDB. S.N., KOJI JE TIM NIŽEM ZADAO UBODINU OŠTEĆENOM, I NA TAJ NAČIN GA OGLASIO KRIVIM ZA RADNJU ZA KOJU NIJE BIO OPTUŽEN, ONDA JE TIME PREKORAČIO OPTUŽBU JER JE U ČINJENIČNI OPIS DJELA UNIO NOVU ZNAČAJNU KRIMINALNU KOLIČINU I UPRAVO NJU OKARAKTERISAO KAO ODLUČNU ČINJENICU ZA UTVRĐENJE OBJEKTIVNIH ELEMENATA KRIVIČNOG DJELA UBISTVA U POMAGANJU IZ ČLANA 166. STAV 2. TAČKA B) U VEZI SA ČLANOM 33. KZ FBiH, PA JE TIME PRVOSTEPENI SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČK J) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 001525 09 Kž 4 od 13.01.2010. g.)
Ne postojanje prekoračenja optužbe
Član
312. stav 1. tačka j) Zakona o krivičnom postupku FBiH
OZNAČAVANJEM KONKRETNIH RADNJI OPTUŽENOG F.M., ZA KOJE JE ON BIO OPTUŽEN I ZA KOJE JE OGLAŠEN KRIVIM POBIJANOM PRESUDOM KAO „NEČOVJEČNO POSTUPANJE“ A NE KAO „MUČENJE“ KAKO SU ONE BILE OZNAČENE U OPTUŽNICI, NIJE PREKORAČENA OPTUŽBA JER SE PRESUDA ODNOSI NA DJELO KOJE JE BILO SADRŽANO U OPTUŽNICI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kžž-09-000011 od 27.01.2010. g.)
Nepostojanje razloga o odlučnim
činjenicama
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku FBiH
BEZ OBZIRA ŠTO SE U KONKRETNOM SLUČAJU RADILO O POSTUPKU REDOVNE KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA U SMISLU ČLANA 151. STAV 1. ZKP FBiH, TO NE ISKLJUČUJE OBAVEZU SUDA ZA POTPUNIM PREISPITIVANJEM OPŠTEG I POSEBNIH UVJETA ZA PRODUŽENJE PRITVORA I DA SVOJE ZAKLJUČKE U VEZI SA NJIHOVIM DALJIM POSTOJANJEM IZNESE U OBRAZLOŽENJU RJEŠENJA. TAKVU OBAVEZU SUD NE MOŽE NADOMJESTITI POZIVANJEM NA RAZLOGE IZ PRETHODNIH RJEŠENJA, S OBZIROM DA SE OPRAVDANOST PRITVORA CIJENI NA OSNOVU OKOLNOSTI KOJE POSTOJE U VRIJEME NJEGOVE KONTROLE U SKLADU SA RAZVOJEM KONKRETNOG KRIVIČNOG POSTUPKA.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 04 0 K 001056 10 Kž 2 od 13.01.2010. g.)
Sadržaj pisano izrađene presude
Član
312. stav 2. u vezi sa članom 305. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
NEOSNOVANO SE ŽALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA I TIME ŠTO U PISANO IZRAĐENOJ PRESUDI TOK POSTUPKA NIJE CJELOVITO PRIKAZAN ODNOSNO ŠTO PISMENO IZRAĐENA PRESUDA NE SADRŽI PREGLED PROCESNE HRONOLOGIJE, PA, TAKO, NI NAVODE O TOME DA SU NA POTVRĐENU OPTUŽNICU ULAGANI PRETHODNI PRIGOVORI I DA JE SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE ODLUČIVAO O TIM PRIGOVORIMA. NAIME, OBAVEZAN SADRŽAJ PISANO IZRAĐENE PRESUDE ODREĐEN JE ČLANOM 305. ZKP FBiH I IZ TIH ZAKONSKIH ODREDABA JE JASNO DA HRONOLOŠKI PRIKAZ TOKA POSTUPKA NIJE OBAVEZAN ELEMENAT PISANO IZRAĐENE PRESUDE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000550 09 Kž od 17.02.2010. g.)
Pravilo reformatio in peus i
pritvor
Član 338. u vezi sa članom 322. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
AKO JE PRETHODNO RJEŠENJE O PRODUŽENJE PRITVORA UKINUTO SAMO NA OSNOVU ŽALBE IZJAVLJENE U KORIST OPTUŽENOG, ONDA SE NA OSNOVU ČLANA 338. U VEZI SA ČLANOM 322. ZKP FBiH NA NOVE ZAKONSKE OSNOVE IZ KOJIH JE PREMA OPTUŽENOM PONOVO PRODUŽEN PRITVOR, PRIMJENJUJE PRAVILO O ZABRANI PREINAČENJA NA GORE (REFORMATIO IN PEUS) IZ ČLANA 322. ISTOG ZAKONA. RADI TOGA JE PRVOSTEPENI SUD POGRIJEŠIO KADA JE NAKON UVAŽENJA ŽALBE OPTUŽENOG I UKIDANJA RJEŠENJA PO KOME JE PRITVOR BIO PRODUŽEN IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA B) ZKP FBiH, DONIO NOVO RJEŠENJE O PRODUŽENJU PRITVORA NE SAMO IZ TOG ZAKONSKOG OSNOVA, VEĆ I IZ OSNOVA TAČ. A) I D) POMENUTOG ČLANA, IAKO PROTIV PRETHODNO DONESENOG RJEŠENJA TUŽITELJ NIJE BIO IZJAVIO ŽALBU I PORED TOGA ŠTO JE U PISMENOM PRIJEDLOGU PREDLOŽIO DA SE PRITVOR PRODUŽI I IZ TIH ZAKONSKIH OSNOVA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 01 0 K 001205 09 Kž 2 od 02.12.2009. g.).
Presumcija nevinosti
Član 3.
stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine.
Član 6. stav 2. Evropske konvencije o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda
TIME ŠTO JE
PREDSJEDNICA VIJEĆA NIŽESTEPENOG SUDA UPUTILA ODBRANU DA SVOJA PITANJA U
KORIST VLASTITIH TVRDENJA, KOJA PREVAZILAZE OPSEG ODGOVORA NEKIH SVJEDOKA
DATIH PRILIKOM DIREKTNOG ISPITIVANJA MOŽE REALIZIRATI I POSTAVLJATI NAKON
ŠTO PREDLOŽI NJIHOVO ISPITIVANJE KAO SVOJIH SVJEDOKA, NE PREDSTAVLJA
NAMETANJE NEKE OBAVEZE DOKAZIVANJA NEVINOSTI, VEC MOGUCNOST I NACIN DA SE
DOBIJU ODGOVORI NA TA PITANJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 09 0 K 001427 09
Kž 11 od 22.04.2010. g.)
Postavljanje branitelja po službenoj
dužnosti
Član 59. stav 6. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
SUD JE NA OSNOVU ČLANA 59. STAV 6. ZKP
FBiH OPTUŽENOM PREURANJENO POSTAVIO BRANITELJA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI, NAKON
ŠTO SE OPTUŽENI NA ROCIŠTU O POSTAVLJENJU BRANITELJA NIJE
IZJASNIO KOJEG ADVOKATA SA PREDOCENE LISTE
ŽELI ZA BRANITELJA, VEC JE ZATRAŽIO ODREDENO VRIJEME DA ANGAŽIRA BRANITELJA
PO IZBORU, A ŠTO NIJE UCINIO U OSTAVLJENOM ROKU. OVO RADI TOGA, JER
JE SUD U TAKVOJ SITUACIJI NA ROCIŠTU O POSTAVLJENJU BRANITELJA BIO
DUŽAN NE SAMO DA OPTUŽENOM NA NJEGOV ZAHTJEV OMOGUCI KORIŠTENJE PRAVA
NA ANGAŽIRANJE BRANITELJA PO SLOBODNOM IZBORU I DA MU ZA TO ODREDI ROK U
KOME TAKO TREBA POSTUPITI, VEC I DA GA UPOZORI NA POSLJEDICE AKO TAKO NE
POSTUPI U DATOM ROKU U SMISLU DA CE MU BITI POSTAVLJEN BRANITELJ PO
SLUŽBENOJ DUŽNOSTI.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004547 10
Kž 3 od 04.10.2010. g.)
Prilaganje dokaza uz žalbu
Član
146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne
i
Hercegovine
NEOSNOVANI SU ŽALBENI PRIGOVORI
BRANITELJA DA SE PRVOSTEPENI SUD U OBRAZLOŽENJU RJEŠENJA ZA
PRODUŽENJE PRITVORA OSUMNJICENOM IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C) ZKP
FBiH NIJE MOGAO POZVATI NA RANIJE UVJETNE OSUDE KOJE SU MU IZRECENE ZA
ISTOVRSNA KRIVICNA DJELA KOJE KAKO TVRDI NISU OPOZVANE ALI DA SU SUDSKI
BRISANE. OVO ZBOG TOGA, JER TA OKOLNOST BRISANJA RANIJIH UVJETNIH OSUDA NIJE
EVIDENTIRANA U IZVODU IZ KAZNENE EVIDENCIJE NA IME OSUMNJICENOG, A NITI JE
BRANITELJ UZ ŽALBU PRILOŽIO DOKAZ DA SU OSUDE NA KOJE SE PRVOSTEPENI SUD
POZVAO U SVOM RJEŠENJU BRISANE.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 010152 10
Kž od 17.09.2010.
g.)
Udaljenje optuženog iz sudnice radi
nedoličnog ponašanja
Član 257. stav 2. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
PRAVO OPTUŽENOG DA
PRISUSTVUJE GLAVNOM PRETRESU NE MOŽE DEROGIRATI PRIMJENU ODREDBE ČLANA 257.
STAV 2. ZKP FBiH ZBOG NJEGOVOG NEDOLICNOG PONAŠANJA, PO KOJOJ ODREDBI
JE PREDSJEDNICA VIJEĆA CUVAJUCI DOSTOJANSTVO I UGLED SUDA, PRVO OPOMENULA
OPTUŽENOG ZBOG TAKVOG PONAŠANJA, PA NAKON ŠTO SE OPOMENA
POKAZALA KAO BEZUSPJEŠNA UDALJILA GA IZ SUDNICE NA ODREDENO VRIJEME I
TO POSLIJE UPOZORENJA NA TAKVU MOGUCNOST.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 09 0 K 001427 09 Kž
11 od 22.04.2010. g.)
Korištenje neovjerenih kopija
originala
Član 289. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
NISU NEZAKONITI DOKAZI ISPRAVE KOJE SU
ULOŽENE U SPIS U OBLIKU KOPIJA, S OBZIROM DA JE NJIHOV SADRŽAJ KAO
NEIZMIJENJEN U ODNOSU NA ORIGINALE POTVRDEN ISKAZIMA SVJEDOKA. RADI TOGA SE
TE KOPIJE, POTVRDENE KAO NEIZMIJENJENE U ODNOSU NA ORIGINALE U SMISLU ČLANA
289. STAV 3. ZKP FBiH, MOGU KORISTITI KAO DOKAZI NA GLAVNOM PRETRESU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 09 0 K 000374 10 Kž
6 od 13.07.2010. g.)
Propust ocjene okolnosti za
pritvor
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
SMISAO ODREDBE ČLANA 145. STAV 2. ZKP FBiH,
PREMA KOJOJ SE PRITVOR ODREDUJE ILI PRODUŽAVA RJEŠENJEM SUDA NA
PRIJEDLOG TUŽITELJA, A NAKON ŠTO SUD PRETHODNO SASLUŠA
OSUMNJICENOG ODNOSNO OPTUŽENOG NA OKOLNOSTI RAZLOGA ZBOG KOJIH SE PRITVOR
PREDLAŽE, JE UPRAVO U TOME DA SUD PRI ODLUCIVANJU O PRIJEDLOGU ZA
ODREDIVANJE PRITVORA UZME U OBZIR I CIJENI NAVODE ODBRANE KOJI SE ODNOSE NA
OKOLNOSTI RAZLOGA ZBOG KOJIH SE PRITVOR PREDLAŽE. KAKO JE PRVOSTEPENI SUD U
KONKRETNOM SLUCAJU TO PROPUSTIO UCINITI, OSNOVANO SE ŽALBOM BRANITELJA
ISTICE DA POBIJANO RJEŠENJE NE SADRŽI RAZLOGE O ODLUCNIM CINJENICAMA,
TE DA JE TIME UCINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVICNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312. STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 004755 10
Kž od 04.11.2010. g.)
Odbacivanje prijedloga za ponavljanje
krivičnog postupka
Član 347. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
PRVOSTEPENI SUD JE
POGREŠNO PRIMIJENIO ODREDBU ČLANA 347. STAV 1. ZKP FBiH KADA JE
UMJESTO U FORMALNO-PRAVNOM SMISLU, PREDLOŽENE DOKAZE CIJENIO U MERITUMU NA
NACIN PREDVIDEN U ČLANU 343. STAV 1. TAČKA C) ISTOG ZAKONA, PA NA OSNOVU
TAKVE OCJENE DONIO RJEŠENJE KOJIM SE PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE
KRIVICNOG POSTUPKA ODBACUJE. OVO ZBOG TOGA JER JE NAKON UPUŠTANJA U
TAKVE MERITORNE OCJENE BIO DUŽAN POSTUPITI U SMISLU ČLANA 347. STAV 2. ZKP
FBiH I ZAHTJEV DOSTAVITI PROTIVNOJ STRANCI NA ODGOVOR A ONDA ODREDITI DA SE
IZVIDE CINJENICE I PRIBAVE DOKAZE NA KOJE SE OSUDENI POZIVA U ZAHTJEVU ILI
TUŽITELJ U EVENTUALNOM ODGOVORU NA ZAHTJEV. TEK TADA BI SE STEKLI UVJETI
NAKON PROVEDENIH IZVIDAJA ZA ODLUCIVANJE O ZAHTJEVU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004413 10
Kž od 23.09.2010. g.).
Izvršenje presude inozemnog
suda
Član 431. stav 3. u vezi sa Članom 330. stav 1. tačka a)
Zakona o krivičnom postupku FBiH
POSLIJE UKIDANJA PRESUDE
PRVOSTEPENOG SUDA, KOJOM JE NAKON ODRŽANE SJEDNICE VANRASPRAVNOG VIJEĆA
PREUZETO IZVRŠENJE INOZEMNE PRESUDE, DRUGOSTEPENI SUD NE MOŽE
ANALOGNOM PRIMJENOM ODREDBE ČLANA 330. STAV 1. TAČKA A) KZ FBiH ODRŽATI
SJEDNICU VIJEĆA I DONIJETI NOVU PRESUDU. OVO ZBOG TOGA, JER PRIMJENA
NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE PRETPOSTAVLJA NE SAMO DA JE DONOŠENJU
PRESUDE PRETHODILO ODRŽAVANJE GLAVNOG PRETRESA,
VEC I TO DA CE SE NAKON
NJENOG UKIDANJA ODRŽATI PRETRES PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM. KAKO SE U OVOM
SLUCAJU MOŽE ODRŽATI SAMO SJEDNICA VIJEĆA, A NE PRETRES TO ZNACI DA SE
PREDMET UVIJEK MORA VRATITI PRVOSTEPENOM SUDU NA PONOVNO ODLUCIVANJE BEZ
OBZIRA ŠTO JE UKINUTA PRESUDA.
(Rješenje Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kž-10-
000378 od
21.10.2010. g.)
Prenošenje nadležnosti iz
važnih razloga
Član 35. stav 3. u vezi stava 2. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih
sloboda
OKOLNOSTI DA JE OŠTEĆENI PREDSJEDNIK
DRUGOSTENOG SUDA NE PREDSTAVLJAJU VAŽNE RAZLOGE ZA PRENOŠENJE MJESNE
NADLEŽNOSTI SA PRVOSTEPENOG SUDA NA NEKI DRUGI STVARNO NADLEŽAN SUD NA
TERITORIJI DRUGOG KANTONA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kr-09-000007 od 30.04.2009. g.).
Izuzeće presjednice vijeća koja
je u toku istrage sudjelovala u donošenju rješenja o
produženju pritvora
Član 39. tačka f) Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
OKOLNOST DA JE PREDSJEDNICA
SUDEĆEG VIJEĆA KAO ČLAN VANRASPRAVNOG VIJEĆA U ISTOM PREDMETU SUDJELOVALA U
DONOŠENJU RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA OSUMNJIČENIMA ODNOSNO
OPTUŽENIMA, SAMA PO SEBI, NE IZAZIVA SUMNJU U NJENU NEPRISTRASNOST I NE MOŽE
PREDSTAVLJATI RAZLOG ZA NJENO IZUZEĆE IZ ČLANA 39. TAČKA F) ZKP FBiH JER SE
NE RADI O ISTOM NIVOU DOKAZANOSTI ČINJENICA KOJI JE POTREBAN ZA
DONOŠENJE RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA I ZA DONOŠENJE
PRESUDE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000471 od 14.01.2009. g.)
Instruktivni rok
Član 145. stav
3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
I AKO TUŽITELJ NAKON ŠTO JE OD NJEGA
ZATRAŽENO DA DOPUNI PRIJEDLOG ZA PRODUŽENJE PRITVORA KAKO BI SE PO NJEMU
MOGLO POSTUPATI, NIJE PODNIO DOPUNJENI PODNESAK NAJMANJE PET DANA PRIJE
ISTEKA VREMENA TRAJANJA PRITVORA PO PRETHODNOM RJEŠENJU, TO NE MOŽE
BITI OSNOV ZA ODBACIVANJE TOG PRIJEDLOGA KAO NEBLAGOVREMENOG. OVO ZBOG TOGA
JER JE POMENUTI ROK U SMISLU ČLANA 145. STAV 3. ZKP FBiH SAMO INSTRUKTIVNI
ROK I ZA NJEGOVO NEPOŠTIVANJE NISU PREDVIĐENE PROCESNE POSLJEDICE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-09-000164 od 10.04.2009. g.).
Opasnost od ponavljanja Krivičnog
djela
Član 146. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
POŠTO JE IZ OBRAZLOŽENJA POBIJANOG
RJEŠENJA VIDLJIVO, DA PRITVOR OPTUŽENOM NIJE PRODUŽEN ZBOG OPASNOSTI
OD PONAVLJANJA KRIVIČNOG DJELA SPOLNI ODNOŠAJ SA DJETETOM IZ ČLANA
207. STAV 5. U VEZI SA STAVOM 2. KZ FBiH PREMA ISTOVJETNIM
OŠTEĆENIMA, NEGO OPĆENITO ZBOG OPASNOSTI OD PONAVLJANJA TAKVOG
KRIVIČNOG DJELA ZA KOJE SE MOŽE IZREĆI KAZNA ZATVORA OD TRI G. ILI TEŽA
KAZNA, ONDA SE PRAVILNOST TAKVOG ZAKLJUČKA PRVOSTEPENOG SUDA NE MOŽE DOVESTI
U PITANJE ŽALBENIM PRIGOVORIMA BRANITELJA DA OPTUŽENI VEĆ DUŽI VREMENSKI
PERIOD NIJE U KONTAKTU SA OŠTEĆENIMA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 002923 09 KŽ 2 od 04.05.2009.g.).
Dobrovoljno prijavljivanje
Član
146. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
ŽALBENI NAVOD DA SE OPTUŽENI DOBROVOLJNO
PRIJAVIO NADLEŽNOM POLICIJSKOM ORGANU, NE MOŽE DOVESTI U PITANJE PRAVNI
ZAKLJUČAK IZ POBIJANOG RJEŠENJA DA SU PREMA NJEMU ISPUNJENI UVJETI ZA
PRODUŽENJE PRITVORA IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA A) ZKP FBiH ZBOG
OPASNOSTI OD BJEKSTVA, S OBZIROM DA JE BIO U BJEKSTVU I DA JE DONESENA
NAREDBA TOGA SUDA DA SE ZA NJIM IZDA POTJERNICA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 004088 09 KŽ od 01.07.2009. g.)
Kontrola pritvora
Član 151. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
BUDUĆI DA POSTUPAK KONTROLE OPRAVDANOSTI
PRITVORA U SMISLU ČLANA 151. STAV 1. ZKP FBiH PODRAZUMJEVA KONTROLU DALJEG
POSTOJANJA UVJETA ZBOG KOJIH JE PRITVOR PREMA OPTUŽENOM BIO ODREĐEN ILI
PRODUŽEN, PA PREMA TOME I OPĆEG UVJETA ZA ODREĐIVANJE ODNOSNO PRODUŽENJE
PRITVORA IZ ČLANA 146. STAV 1. ISTOG ZAKONA - POSTOJANJA OSNOVANE
SUMNJE DA JE OPTUŽENI UČINIO KRIVIČNO DJELO, TE KAKO POBIJANO
RJEŠENJE NE SADRŽI IZJAŠNJENJE SUDA O DALJEM POSTOJANJU OVOG
OPĆEG UVJETA ZA ODREĐIVANJE ODNOSNO PRODUŽENJE PRITVORA, ČINJENIČNO STANJE U
POBIJANOM RJEŠENJU JE OSTALO NEPOTPUNO UTVRĐENO.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-09-000030 od 21.01.2009. g.)
Mogućnost korištenja općih
pravnih akata kao dokaza
Član 276. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO IZ OPĆIH PRAVNIH AKATA
SUD NE MOŽE IZVODITI ZAKLJUČKE O POSTOJANJU ILI NEPOSTOJANJU ODREĐENIH
ČINJENICA, JER SU ONI IZVOR PRAVA I SLUŽE ZA RJEŠAVANJE PRAVNIH
PITANJA NA OSNOVU UTVRĐENIH ČINJENICA, ONDA SU BILI NEOSNOVANI PRIJEDLOZI
TUŽITELJICE NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM DA SE MEĐU DOKAZE UVEDU
STATUT RADNE ZAJEDNICE SIZ-a STANOVANJA CAZIN I ODLUKA O OSNIVANJU STAMBENOG
FONDA OPĆINE CAZIN.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽk-09-000013 od 22.06.2009. g.)
Izmjena optužbe
Član 290. Zakona
o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
TUŽITELJICA MOŽE IZMJENITI OPTUŽBU NA PRETRESU
PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM (ISTO TAKO I NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM
SUDOM) U SKLADU SA PRAVILIMA POSTUPKA, ALI SAMO DO OKONČANJA DOKAZNOG
POSTUPKA, A NE DO ZAVRŠETKA GLAVNOG PRETRESA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽk-09-000007 od 16.04.2009. g.)
Obaveznost obavještavanja
branitelja
Član 312. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine i
Član 5. stav 4. Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava osnovnih
sloboda
AKO NA SJEDNICI VIJEĆA ODRŽANOJ POVODOM PRIJEDLOGA
ZA PRODUŽENJE PRITVORA, BRANITELJU OSUMNJIČENOG NISU DATA POTREBNA
OBAVJEŠTENJA O DOKAZIMA KOJE JE DOSTAVIO TUŽITELJ, I NA KOJIMA
ZASNIVA TAKAV PRIJEDLOG KAKO JE TO PROPISANO U ČLANU 61. STAV 2. ZKP FBiH, A
ŠTO JE NEOPHODNO KAKO BI BRANITELJ MOGAO OSPORAVATI POSTOJANJE OPĆEG
UVJETA ZA PRITVOR, ONDA JE TIME PRVOSTEPENI SUD PROPUSTIO OBEZBIJEDITI
JEDNAKOST PRAVNIH SREDSTAVA I MOGUĆNOST OSUMNJIČENOG DA OSPORI OPRAVDANOST
RAZLOGA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, PA JE TIME POVRIJEĐENO NJEGOVO PRAVO NA
ODBRANU, I UČINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312. STAV 1. TAČKA D) NAVEDENOG ZAKONA, TE JE POVRIJEĐENA I ODREDBA ČLANA 5.
STAV 4. EVROPSKE KONVNECIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH
SLOBODA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-09-000044 od 30.01.2009. g.)
Zabrana obavljanja sudijske
dužnosti
Član 312. stav 1. točka a) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
AKO JE SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUŠANJE BIO
PREDSJEDNIK VIJEĆA KOJE JE ODLUČIVALO O ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVIČNOG
POSTUPKA ONDA JE U SMISLU ČLANA 39. TAČKA D) ZKP FBiH U DONOŠENJU
POBIJANOG RJEŠENJA UČESTVOVAO SUDIJA KOJI SE MORAO IZUZETI, PA JE TIM
UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1.
TAČKA A) ISTOG ZAKONA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 06 0 K 000018 09 KŽ od 03.04.2009. g.)
Neiznošenje dijelova iskaza
svjedoka
Član 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
AKO SUD NA OSNOVU IZVEDENIH DOKAZA NIJE MOGAO
POUZDANO UTVRDITI, DA JE OPTUŽENI UČESTVOVAO U NAPADU NA CIVILNO
STANOVNIŠTVO KOJI JE IMAO ZA POSLJEDICU SMRT LJUDI, ZATIM DA JE
UČESTVOVAO U MUČENJU, NEČOVJEČNOM POSTUPANJU I NANOŠENJU VELIKIH
PATNJI ILI POVREDA TJELESNOG INTEGRITETA ILI ZDRAVLJA CIVILNOG
STANOVNIŠTVA, TE U NJIHOVOM PROTUZAKONITOM ODVOĐENJU U LOGORE I
LIŠAVANJU PRAVA NA PRAVILNO I NEPRISTRASNO SUĐENJE, ONDA
NEIZNOŠENJEM U OBRAZLOŽENJU PRESUDE ONIH DIJELOVA ISKAZA SVJEDOKA
KOJI SE ODNOSE NA SAMO PRISUSTVO OPTUŽENOG U SELIMA MUSIĆI I KUĆICE U DANE
KADA JE IZVRŠEN NAPAD NA CIVILNO STANOVNIŠTVO, NIJE UČINJENA
BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K) ZKP
FBiH, JER SE TI DIJELOVI ISKAZA NE ODNOSE NA OKOLNOSTI RELEVANTNE ZA
UTVRĐIVANJE POSTOJANJA KRIVIČNOG DJELA I KRIVIČNE ODGOVORNOSTI OPTUŽENOG ZA
RADNJE ZA KOJE JE PRVOSTEPENOM PRESUDOM OSLOBOĐEN OD OPTUŽBE
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-06-000159 od 19.09.2006. g.)
Bitna povreda odredaba Krivičnog
postupka
Član 312. stav 1. točka k) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
NEOSNOVANO SE ŽALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE
PRVOSTEPENI SUD UČINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312. STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH TIME ŠTO OBRAZLOŽENJE POBIJANE PRESUDE
NE DAJE NIKAKVE RAZLOGE O MOTIVU OPTUŽENIH DA UČINE KRIVIČNO DJELO ZA KOJE
SU OGLAŠENI KRIVIM. OVO RADI TOGA, JER BITNA POVREDA ODREDABA
KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH POSTOJI AKO U
PRESUDU NISU NAVEDENI RAZLOZI O ODLUČNIM ČINJENICAMA, PA, KAKO MOTIV NIJE
ODLUČNA ČINJENICA U POGLEDU KRIVIČNOG DJELA NEOVLAŠĆENA PROIZVODNJA I
STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA IZ ČLANA 238. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1.
KZ FBiH ZA KOJE SU OPTUŽENI OGLAŠENI KRIVIMA, NEPOSTOJANJE RAZLOGA U
POBIJANOJ PRESUDI O MOTIVU UČINJENJA DJELA NE PREDSTAVLJA BITNU POVREDU
ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000471 od 14.01.2009. g.)
Bitna povreda zbog nedonošenja
odluke o izuzeću tužitelja
Član 312. stav 2. u vezi sa članom 43.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
U SLUČAJU AKO JE NA SJEDNICI VIJEĆA KOJA SE
ODRŽAVA POVODOM PRIJEDLOGA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, BRANITELJ OSUMNJIČENOG
PODNIO ZAHTJEV ZA IZUZEĆE TUŽITELJA, ONDA JE SHODNOM PRIMJENOM ČLANA 43. ZKP
FBiH OVAJ BIO DUŽAN OBUSTAVITI SVAKI RAD NA PREDMETU OSIM PREDUZIMANJA ONIH
RADNJI ZA KOJE POSTOJI OPASNOST OD ODLAGANJA, PA JE U TAKVOJ PROCESNOJ
SITUACIJI BILA OBAVEZA SUDA PREKINUTI SJEDNICU VIJEĆA DOK KOLEGIJ
TUŽITELJSTVA NE DONESE ODLUKU O ZAHTJEVU ZA IZUZEĆE. KAKO JE IZOSTALO TAKVO
POSTUPANJE ONDA JE TO MOGLO UTJECATI NA PRAVILNOST I ZAKONITOST DONESENE
ODLUKE O PRODUŽENJU PRITVORA PREMA OSUMNJIČENOM I TIME JE UČINJENA BITNA
POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 2. U VEZI SA ČLANOM
43. ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-09-000112 od 12.03.2009. g.)
Pravično suđenje
Član 35. stav
2. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
OKOLNOST DA MAJKA OSUMNJIČENOG
OBNAŠA DUŽNOST TUŽITELJICE U KANTONALOM TUŽITELJSTVU U TUZLI I DA
POSTUPA PRED OPĆINSKIM SUDOM U TUZLI, KAO I DRUGIM OPĆINSKIM SUDOVIMA NA
PODRUČJU KANTONA TUZLA, DOVEDEN JE U PITANJE VANJSKI UTISAK NEPRISTRASNOSTI
TIH SUDOVA, PA TO PREDSTAVLJA VAŽAN RAZLOG DA SE ZA VOĐENJE POSTUPKA ODREDI
DRUGI STVARNO NADLEŽAN SUD NA PODRUČJU DRUGOG KANTONA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kr-08-000013 od 16.12.2008. g.).
Prenošenje mjesne nadležnosti
iz važnih razloga
Član 35. stav 2. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine i
Člana 6. 1 Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
AKO
SUDIJA U PRIJEDLOGU ZA PRENOŠENJE MJESNE NADLEŽNOSTI NA NEKI DRUGI
STVARNO NADLEŽAN SUD NE PONUDI DOKAZE KOJI BI UKAZIVALI DA POSTOJE RAZLOZI
ZBOG KOJIH SE SUMNJA U NEPRISTRASNOST SUDA PRED KOJIM SE VODI KRIVIČNI
POSTUPAK, ONDA SAME OKOLNOSTI DA SE ISTI VODI PROTIV OPTUŽENOG KOJI
JE ADVOKAT I KOJI SE KAO BRANITELJ POJAVLJUJE U
DRUGIM KRIVIČNIM POSTUPCIMA PRED TIM SUDOM, NE PREDSTAVLJAJU OSNOVU ZA
ZAKLJUČAK O POSTOJANJU VAŽNIH RAZLOGA ZA DELEGIRANJE MJESNE NADLEŽNOSTI. U
PROTIVNOM BI TAKVO PRENOŠENJE NADLEŽNOSTI BEZ POSTOJANJA DOKAZA O
MOGUĆOJ NEPRISTRASNOSTI SUDA BILO PROIZVOLJNO I U SUPROTNOSTI SA ČLANOM 6. 1
EVROPSKE KONVENCIJE PREMA KOJEM I OPTUŽENI KOJI JE ADVOKAT IMA PRAVO DA MU SUDI ZAKONOM
USTANOVLJENI SUD I NEGATIVNO BI UTJECALO NA POVJERENJE KOJE SUDOVI MORAJU
IMATI U JAVNOSTI.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kr-08-000010 od 15.09.2008. g.)
Osporavanje postojanja osnovane
sumnje
Član 145. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine, i
Član 5.4 Evropske konvencije o
zaštiti osnovnih prava i sloboda
U SMISLU ČLANA 5.4
EVROPSKE KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA I
ČLANA 145. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE,
OPTUŽENI MOŽE ZA SVE VRIJEME TRAJANJA PRITVORA OSPORAVATI I POSTOJANJE
OSNOVANE SUMNJE DA JE UČINIO KRIVIČNO DJELO, ŠTO ZNAČI DA TO MOŽE
UČINITI I NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj: 070-0-KŽ-08-000509 od 14. 11.2008. g.)
Pritvor nakon izricanja
presude
Članak 152. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku
FBiH
POŠTO JE U ODREDBI ČLANKA 152.STAVAK 1. ZKP
FBiH PROPISANO DA ĆE SUD KADA IZREKNE PRESUDU NA KAZNU ZATVORA, OPTUŽENIKU
PRODUŽITI PRITVOR AKO POSTOJE RAZLOZI ZA PRITVOR IZ ČLANKA 146. STAVAK 1.
TOČ.A), C) I D) ISTOG ZAKONA, ONDA ODLUKA SUDA O PRITVORU NAKON IZRICANJA
TAKVE PRESUDE NE OVISI OD SUGLASNIH PRIJEDLOGA STRANAKA I BRANITELJA DA SE
OPTUŽENIKU PRITVOR UKINE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000142 od 25.03.2008. g.)
Mogućnost ponovnog pozivanja
svjedoka
Član 277. stav 2.u vezi stava 1. Zakona o krivičnom
postupku FBiH
NAKON ŠTO BUDE OBAVLJENO DIREKTNO,
UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA KOJEG JE POZVAO TUŽITELJ, OPTUŽENI I
NJIHOV BRANITELJ MOGU PREDLOŽITI SUDU DA IM DOZVOLI POSTAVLJANJE PITANJA TOM
SVJEDOKU U KORIST VLASTITIH TVRĐENJA, KOJA PITANJA BI PREVAZILAZILA OKVIRE
ODGOVORA KOJE JE SVJEDOK DAVAO PRILIKOM DIREKTNOG ISPITIVANJA. U SLUČAJU DA
IM TAJ PRIJEDLOG NE BUDE UVAŽEN MOGU USPJEŠNO PREDLOŽITI DA TAJ
SVJEDOK BUDE PONOVO POZVAN KAO SVJEDOK ODBRANE RADI DIREKTNOG ISPITIVANJA,
POD UVJETIMA AKO BI SE TAKVA NJIHOVA PITANJA KOJA ŽELE POSTAVITI ODNOSILA NA
KRIVIČNO DJELO, UČINITELJA I DRUGE VAŽNE OKOLNOSTI, ZATIM DA SU ZA TAKVA
SVOJA PITANJA BILI LIMITIRANI ODGOVORIMA KOJE JE TAJ SVJEDOK DAO PRILIKOM
DIREKTNOG ISPITIVANJA OD STRANE TUŽITELJA I DA TO NISU PITANJA KOJA SU ONI
PROPUSTILI POSTAVITI U VEZI ONIH ODGOVORA KOJE JE SVJEDOK DAO PRILIKOM
DIREKTNOG ISPITIVANJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-07-000484 od 18.09. 2008. g.)
Nepostojanje dokaza
Član 299.
tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO JE ZA POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA
SPREČAVANJE SLUŽBENE OSOBE U VRŠENJU SLUŽBENE RADNJE IZ ČLANA 358.
STAV 3. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBIH POTREBNO, IZMEĐU OSTALOG, DA SE SLUŽBENA
OSOBA SPRIJEČI U VRŠENJU SLUŽBENE RADNJE SILOM ILI PRIJETNJOM DA ĆE
SE IZRAVNO UPOTRIJEBITI TAKVA SILA, ONDA OKOLNOSTI DA JE OPTUŽENI NAKON
ŠTO SU OVLAŠTENE SLUŽBENE OSOBE DOŠLE DA LIŠE
SLOBODE NJEGOVOG OCA H.A., STAO ISPRED NJIH I REKAO IM DA ĆE U KUĆU MOĆI UĆI
SAMO PREKO NJEGA MRTVOG, NAKON ČEGA SU GA TE SLUŽBENE OSOBE UHVATILE ZA RUKE
I ODMAKLE TE UŠLE U KUĆU GDJE SE NALAZIO H.A., ONDA S OBZIROM NA
TAKVO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE NEMA DOKAZA DA JE OPTUŽENI PREDUZIMAO
AKTIVNE DJELATNOSTI KOJE PODRAZUMIJEVAJU SILU ILI PRIJETNJU DA ĆE SE IZRAVNO
UPOTRIJEBITI SILA, USMJERENA NA SPREČAVANJE VRŠENJA SLUŽBENE RADNJE
- HAPŠENJE H.A., PA JE PRVOSTEPENI SUD PRAVILNO POSTUPIO KADA
GA JE OSLOBODIO OD OPTUŽBE DA JE UČINIO NAVEDENO KRIVIČNO DJELO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000364 od 15.10.2008. g.).
Zakonitost radnje
prepoznavanja
Član 312. stav 1. tačka i) Zakona o krivičnom
postupku FBiH
POŠTO ODREDBA ČLANA 99. STAV 3. ZKP
FBIH RADNJU PREPOZNAVANJA OSOBA TRETIRA KAO DIO RADNJE DOKAZIVANJA -
SASLUŠANJA SVJEDOKA I S OBZIROM DA NE PROPISUJE OBAVEZNO
OBAVJEŠTAVANJE BRANITELJA OSUMNJIČENOG O RADNJI SASLUŠANJA
SVJEDOKA, KAO I DA PREMA ČLANU 234. ISTOG ZAKONA OVLAŠTENE SLUŽBENE
OSOBE PRILIKOM UZIMANJA IZJAVA I PRIKUPLJANJA DRUGIH DOKAZA MOGU OSOBE
SASLUŠAVATI I KAO SVJEDOKE, TE DA IM ZA TU RADNJU NIJE POTREBNA
NAREDBA TUŽITELJA, ONDA ZAPISNICI O PREPOZNAVANJU OSOBA NE PREDSTAVLJAJU
NEZAKONITE DOKAZE I DOSLJEDNO TOME NE STOJE ŽALBENI PRIGOVORI DA JE UČINJENA
BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1. TAČKA I) ZKP
FBIH ZBOG TOGA ŠTO ZA TAKVU RADNJU OVLAŠTENA SLUŽBENA OSOBA
NIJE IMALA NAREDBU I O TOJ RADNJI NIJE OBAVIJESTILA BRANITELJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000372 od 15.10.2008. g.).
Nepostojanje razloga
Član
312.stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
AKO PRVOSTEPENI SUD U OBRAZLOŽENJU
RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA SAMO KONSTATUJE POSTOJANJE OSNOVANE
SUMNJE DA JE OSUMNJIČENI UČINIO KRIVIČNO DJELO ZBOG KOJEG SE PROTIV NJEGA
VODI ISTRAGA, BEZ IZNOŠENJA DOKAZA I RAZLOGA IZ KOJIH TO PROIZILAZI,
RADI ČEGA DRUGOSTEPENI SUD NIJE NI BIO U PRILICI DA ISPITA OSNOVANOST
ŽALBENIH NAVODA OSUMNJIČENOG U POGLEDU POSTOJANJA OVOG OPĆEG UVJETA ZA
PRITVOR, ONDA JE UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312.STAV 1. TAČKA K) ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj: 070-0-KŽ-08-000524 od 27.11.2008. g.)
<------->Uvod prvostepene presude
Član
312.stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
PRVOSTEPENA PRESUDA NIJE NERAZUMLJIVA A NITI JE
UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 1.
TAČKA K) ZKP FBIH, ZBOG TOGA ŠTO U NJENOM UVODU NISU NAVEDENE
ZAKONSKE ODREDBE NA OSNOVU KOJIH JE VOĐEN KRIVIČNI POSTUPAK I DONESENA TAKVA
PRESUDA, A OVO NE SAMO IZ RAZLOGA ŠTO U ODREDBI ČLANA 305. STAV 2.
ISTOG ZAKONA KOJA PROPISUJE ŠTA UVOD PRESUDE TREBA DA SADRŽI NIJE
PROPISANA TAKVA OBAVEZA, VEĆ I RADI TOGA ŠTO SE NAVEDENA BITNA
POVREDA NE MOŽE ODNOSITI NA UVOD PRESUDE, VEĆ SAMO NA NJENA DRUGA DVA
OBAVEZNA DIJELA TJ. IZREKU I OBRAZLOŽENJE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-07-000484 od 18.09. 2008. g.)
Nerazumljivost i kondradiktornost
obrazloženja presude
Član 312.stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NERAZUMLJIVOST
OBRAZLOŽENJA PRESUDE I NJEGOVA EVENTUALNA KONTRADIKTORNOST NE MOŽE
PREDSTAVLJATI BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV
1. TAČKA K) ZKP FBIH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000395 od 15.10.2008.g.)
Pravno pravilo zabrane reformatio in
peius
Član 322. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
ZBOG PRAVNOG PRAVILA ZABRANE REFORMATIO IN
PEIUS, PO KOJEM SE, AKO JE ŽALBA IZJAVLJENA SAMO U KORIST OPTUŽENOG PRESUDA
NE MOŽE IZMJENITI NA NJEGOVU ŠTETU, NAKON UVAŽENJA ŽALBE BRANITELJA I
UKIDANJA PRVOSTEPENE PRESUDE NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM TUŽITELJ
NE MOŽE NA ŠTETU OPTUŽENOG VRŠITI IZMJENE ČINJENIČNOG OPISA
DJELA UNOŠENJEM ČINJENICA I OKOLNOSTI, KOJE SU NEDOSTAJALE I ODNOSE
SE NA OBJEKTIVNU STRANU KRIVIČNOG DJELA (RADNJU, POSLJEDICU I UZROČNU VEZU)
I BEZ KOJIH DJELO ZA KOJE SE OPTUŽENI TERETI PO ZAKONU NIJE KRIVIČNO DJELO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽk-08-000005 od 16.05.2008. g.)
Nedopuštena dopuna
žalbe
Član 326. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
KAKO U SMISLU ČLANA 321. ZKP FBiH VIJEĆE
APELACIONOG ODJELJENJA ISPITUJE PRESUDU U ONOM DIJELU U KOME SE POBIJA
ŽALBOM, ONDA IZLAGANJE BRANITELJA NA SJEDNICI VIJEĆA U DIJELU KOJI SE ODNOSI
NA NOVE ČINJENICE I DOKAZE, KAO I NOVE PRIGOVORE PRAVNE PRIRODE PREDSTAVLJA
DOPUNU ŽALBE VAN ŽALBENOG ROKA, KOJA SE NE MOŽE UZETI U RAZMATRANJE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽ-08-000148 od 05.06.2008. g.).
Nedopuštenost ponavljanje
Krivičnog postupka zbog povrede Krivičnog zakona
Član 347.stav 1.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA KAO IZVANREDNI
PRAVNI LIJEK, TEMELJI SE NA OSNOVAMA U OBLASTI ČINJENICA, PA GA NIJE MOGUĆE
USPJEŠNO PODNIJETI ZBOG POVREDE KRIVIČNOG ZAKONA. RADI TOGA JE
PRVOSTEPENI SUD PRAVILNO POSTUPIO KADA JE NA OSNOVU ČLANA 347. STAV 1. ZKP
FBiH ZAHTJEV OSUĐENOG ZA PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA, KOJIM SE NASTOJI
DOVESTI U PITANJE PRAVILNOST PRIMJENE KRIVIČNOG ZAKONA U PRAVOMOĆNOJ PRESUDI
ODBACIO KAO NEDOPUŠTEN.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-08-000146 od 08.07.2008. g.).
Pretpostavka nevinosti
Član 3.
stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
i
Član 6. stav 2. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda
AKO PRVOSTEPENI SUD DONESE
RJEŠENJE O PRODUŽENJU PRITVORA I U NJEMU NAVEDE DA PRIKUPLJENI DOKAZI
U ISTRAZI UPUČUJU NA ZAKLJUČAK, DA JE OPTUŽENI UČINIO KRIVIČNO DJELO ZA KOJE
SE TERETI,UMJESTO ZAKLJUČKA DA POSTOJI OSNOVANA SUMNJA DAGA JE UČINIO,ONDA
JE OVAKVIM PREURANJENIM ZAKLJUČIVANJEM PRIJE DONOŠENJA PRESUDE
POVREĐENO NAČELO PRETPOSTAVKE NEVINOSTI SADRŽANO U ODREDBI ČLANA 3. STAV 1.
ZKP FBiH, KOJE JE PREUZETO IZ ČLANA 6. EKLJP. MEĐUTIM, ODLUČUJUČI O ŽALBI
PROTIV OVAKVOG RJEŠENJA APELACIONO VIJEĆE DRUGOSTEPENOG SUDA MOŽE
OTKLONITI TAKVU POVREDU NA NAČIN ŠTO ĆE ISPRAVITI OVAJ
POGREŠAN PRAVNI ZAKLJUČAK I UMJESTO NJEGA NAVESTI DA SE RADI O
POSTOJANJU OSNOVANE SUMNJE DA JE OPTUŽENI UČINIO KRIVIČNO DJELO.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-08-000115 od 12.03.2008. g.)
Pravilo ne bis in
idem
Član 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
PRAVILO ZABRANE PONOVNOG SUĐENJA (NE BIS IN
IDEM) NE ODNOSI SE NA POSTUPAK SASLUŠANJA SVJEDOKA, KOJI SU VEĆ
PRAVOMOČNO OSUĐENI ZA UČEŠĆE U UČINJENJU KRIVIČNOG DJELA ZA KOJE JE
OPTUŽENI POBIJANOM PRESUDOM OGLAŠEN KRIVIM, PA ON U ŽALBI NEOSNOVANO
TVRDI DA SU TI SVJEDOCI DOVEDENI U ZABLUDU KADA PRIJE SASLUŠANJA NISU
UPOZORENI NA TO PRAVILO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000530 od 18.12.2007. g.)
Vještačenje
Članak 109. Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
VJEŠTAK FINANSIJSKE STRUKE NE MOŽE SE
IZJAŠNJAVATI O PITANJU ZAKONITOSTI POJEDINIH ISPLATA NOVCA, A
NITI SE OD NJEGA MOŽE TRAŽITI TUMAČENJE PRAVNIH PROPISA, JER SE
TAKVO VJEŠTAČENJE ODREĐUJE RADI UTVRĐIVANJA ILI
OCJENU NEKE VAŽNE ČINJENICE OD KOJE OVISI POSTOJANJE KAZNENOG DJELA.
(Presuda Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000194 od 17.04.2008.g.)
Nepostojanje samo jedne činjenice
indicije
Član 146. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
NE MOŽE SE ŽALBOM BRANITELJA USPJEŠNO DOVESTI
U PITANJE POSTOJANJE OSNOVA ZA PRITVOR PROPISANOG U ČLANU 146. STAV 1. TAČKA
a) ZKP FBiH SAMO OSPORAVANJEM UTVRĐENE OKOLNOSTI DA OSUMNJIČENI NIJE PREDAO
OSOBNU ISKAZNICU REPUBLIKE HRVATSKE IZ RAZLOGA ŠTO JE KAKO SE TO
NAVODI NEMA, IMAJUĆI U VIDU DA JE PREMA OBRAZLOŽENJU POBIJANOG
RJEŠENJA ZAKLJUČAK O POSTOJANJU OPASNOSTI OD BJEKSTVA OSUMNJIČENOG
PRVOSTEPENI SUD ZASNOVAO I NA NIZU DRUGIH ČINJENICA INDICIJA, A TO JE DA ON
NEMA STALNO ZAPOSLENJE U BOSNI I HERCEGOVINI, ZATIM DA ČESTO PUTUJE U
REPUBLIKU HRVATSKU, A ŠTO SE VIDI IZ IZVJEŠTAJA POSTAJE
GRANIČNE POLICIJE MALJEVAC, TE DA JE U REPUBLICI HRVATSKOJ OSTVARIO POSLOVNE
VEZE SA LJUDIMA KOJI TAMO ŽIVE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000467 od 25.09.2007. g.)
Mogućnost ispitivanja
OPTUŽENOG
Član 274. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
i
Član 6. Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
TUŽITELJ
NEMA PRAVO UTJECATI NA VOLJU OPTUŽENOG DA SE ODREKNE SVOJIH PRAVA, A NITI
MOŽE NA GLAVNOM PRETRESU USPJEŠNO STAVITI PRIJEDLOG ZA NJEGOVO
ISPITIVANJE.OVO ZBOG TOGA, JER ISKLJUČIVO OD DISPOZICIJE VOLJE OPTUŽENOG
OVISI DA LI ĆE SE ODREČI SVOJIH PRAVA UKLUČUJUĆI I PRAVA DA NIJE DUŽAN DATI
SVOJ ISKAZ, PA DOSLJEDNO TOME SAMO ON ILI NJEGOV BRANITELJ MOGU STAVITI
PRIJEDLOG DA BUDE ISPITAN NA GLAVNOM PRETRESU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000465 od 07.02.2008. g.)
Zabranjen odgovor na
pitanje
Član 278. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
FBiH
NIJE POVRIJEĐENO PRAVO NA ODBRANU OPTUŽENOG AKO JE
SUD VJEŠTAKU PSIHIJATRU ZABRANIO ODGOVOR NA PITANJE BRANITELJA
- DA LI POSTOJI MOGUĆNOST GREŠKE KOD PREPOZNAVANJA NEKE OSOBE
VIĐENE SAMO JEDANPUT. OVO IZ RAZLOGA, JER JE PSIHIJATRIJSKO
VJEŠTAČENJE OBAVLJENO RADI UTVRĐIVANJA DA LI JE OPTUŽENI U VRIJEME
UČINJENJA KRIVIČNOG DJELA BIO SPOSOBAN DA SHVATI ZNAČAJ SVOG DJELA I
UPRAVLJA SVOJIM POSTUPCIMA, PA DOSLJEDNO TOME POSTAVLJENO PITANJE NIJE BILO
U VEZI SA TIM VJEŠTAČENJEM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000579 od 29.01.2008. g.)
Pitanje pravne ocjene djela
Član
289. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
PITANJE DA LI RADNJE OPTUŽENOG KOJE SU MU
STAVLJENE NA TERET OPTUŽNICOM I ZA KOJE JE OGLAŠEN KRIVIM
PRVOSTEPENOM PRESUDOM PREDSTAVLJAJU JEDNO PRODUŽENO KRIVIČNO DJELO ILI DVA
KRIVIČNA DJELA UČINJENA U STJECAJU JE PITANJE PRAVNE OCJENE DJELA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000579 od 29.01.2008. g.)
Neblagovremena dopuna žalbe
Član
326. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO BRANITELJ NA SJEDNICI VIJEĆA DRUGOSTEPENOG
SUDA, PREDA PODNESAK NASLOVLJEN KAO "IZJAŠNJENJE BRANITELJA" U KOME
SU SADRŽANI NOVI ŽALBENI NAVODI, ONDA TAJ PODNESAK PO SVOJOJ PRAVNOJ PRIRODI
PREDSTAVLJA DOPUNU ŽALBE OPTUŽENOG, KOJA JE DATA VAN ŽALBENOG ROKA, PA SE
KAO NEBLAGOVREMENA NE MOŽE NI UZETI U RAZMATRANJE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000449 od 06.11.2007.g.)
Pretpostavka nevinosti
Član 3.
stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
NEOSNOVANI SU ŽALBENI NAVODI TUŽITELJA DA SU
OPTUŽENI, UKOLIKO SU SMATRALI DA SU NA BLAGAJNI PREDUZEĆA PREDALI I NOVČANE
IZNOSE ČIJE IM JE PRISVAJANJE STAVLJENO NA TERET, TREBALI SUDU KAO DOKAZ
TOGA PREDATI PRIZNANICE O POLOGU PAZARA, TE DA JE SUD POŠTO TO ONI
NISU UČINILI MORAO OVU OKOLNOST UZETI U OBZIR PRILIKOM OCJENE OSNOVANOSTI
OPTUŽNICE. OVO NE SAMO ZBOG TOGA, ŠTO JE IZ NALAZA I MIŠLJENJA
VJEŠTAKA VIDLJIVO, DA DOKUMENTACIJA KOJA NEDOSTAJE, NIJE SAMO ONA
KOJA SE ODNOSI NA RAZDUŽENJE OPTUŽENIH, NEGO I DOKUMENTACIJA KOJA SE ODNOSI
I NA NJIHOVO ZADUŽENJE, VEĆ SE OVAKVI ŽALBENI PRIGOVORI TUŽITELJA NE MOGU
PRIHVATITI I RADI TOGA, ŠTO JE ODREDBOM ČLANA 3. STAV 1. ZKP FBIH
PROPISANO, DA SE SVAKO SMATRA NEVINIM ZA KRIVIČNO DJELO DOK SE PRAVOMOĆNOM
PRESUDOM NE UTVRDI NJEGOVA KRIVNJA, A TO ZNAČI DA JE TERET DOKAZIVANJA BIO
NA TUŽITELJU I DA NASUPROT TOME OPTUŽENI NISU BILI DUŽNI DOKAZIVATI SVOJU
NEVINOST.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 154/05 od 30.06.2005. g.)
Pravo na odbranu
Član 92.stav 2.
u vezi sa članom 7. Zakona o krivičnom postupku FBiH
AKO
OPTUŽENI ODLUČI DA DADNE SVOJ ISKAZ, ONDA ON SA JEDNE STRANE NEMA OBAVEZU DA
DADNE ISTINITI ISKAZ, ALI SA DRUGE STRANE TAKVO SVOJE PRAVO NE SMIJE DA
ZLOUPOTREBLJAVA U SMISLU DA ZA UČINJENJE KRIVIČNOG DJELA SVJESNO I LAŽNO
TERETI DRUGE OSOBE U NASTOJANJU DA SE STVORE PRETPOSTAVKE ZA PREDUZIMANJE
KRIVIČNOG GONJENJA PROTIV TIH OSOBA. TO ZNAČI DA JE ODBRANA OPTUŽENOG
NJEGOVO PRAVO A NE DUŽNOST, PA AKO SE ODLUČI DA JE IZNESE MOŽE BITI I
ISKONSTRUISANA, ALI SAMO U OKVIRU TOG PRAVA NA ODBRANU KOJA NE PODRAZUMJEVA
MOGUĆNOST SVJESNOG I LAŽNOG PREBACIVANJE NJEGOVE KRIVNJE NA DRUGE OSOBE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0KŽ-07-000360 od 06.09.2007. g.)
Neophodnost produženja
pritvora
Članak 146. stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
DA BI SE PREMA OPTUŽENIKU
PRODUŽIO PRITVOR IZ OSNOVA ČLANKA 146. STAVAK 1. TOČKA D) ZKP FBIH, IZMEĐU
OSTALOG JE POTREBNO UTVRDITI I U RJEŠENJU OBRAZLOŽITI POSTOJANJE
OKOLNOSTI IZ KOJIH PROIZILAZI, DA JE TO PRODUŽENJE PRITVORA NEOPHODNO RADI
SIGURNOSTI GRAĐANA ILI IMOVINE, A KOJA NEOPHODNOST MORA PROIZILAZITI IZ
POSEBNOG NAČINA UČINJENJA KAZNENOG DJELA, ALI I POSEBNE PRIRODE I TEŽINE
PROUZROKOVANE POSLJEDICE. U SUPROTNOM AKO SE TO NE BI UTVRĐIVALO I
OBRAZLAGALO U RJEŠENJU, ONDA BI SE OVA PO PRIRODI FAKULTATIVNA OSNOVA
ZA PRODUŽENJE PRITVORA PRETVORILA U OBLIGATORNU, ŠTO PO ZAKONU NIJE
DOZVOLJENO
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj 070-0-KŽ-07-000417 od 28.08.2007.g.)
Stvarna mogućnost izjašnjenja
o razlozima za pritvor
Član 146.stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom
postupku FBiH
i
Član 5. stav 3. Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
AKO PRIJE
ODRŽAVANJA SJEDNICE VIJEĆA NA KOJOJ JE RAZMATRAN PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA
PRODUŽENJE PRITVORA, OPTUŽENOM I NJEGOVOM BRANITELJU NIJE URUČENA POTVRĐENA
OPTUŽNICA KOJA JE SADRŽAVALA PISMENO OBRAZLOŽENI PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA
PRODUŽENJE PRITVORA IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1.TAČKA D) ZKP FBIH (ISTO BI
VAŽILO I ZA OSTALE ZAKONSKE OSNOVE), ONDA OPTUŽENOM I BRANITELJU NIJE
PRUŽENA STVARNA MOGUČNOST DA SE PRED SUDOM IZJASNE O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE
TUŽITELJ PREDLOŽIO PRODUŽENJE PRITVORA, PA JE TIME POVRIJEĐENO PRAVO NA
ODBRANU OPTUŽENOG IZ ČLANA 5. STAV 3. EKLJP.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-06-000570 od 06.11.2006. g.)
Dužničko-povjerilački
odnosi
Član 207.stav 2. u vezi stava 1. Zakona o krivičnom postupku
FBiH
PRIJEDLOG ZA OSTVARIVANJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA
KOJI SE ODNOSIO NA NAKNADU ŠTETE U IZNOSU OD 6.524,00 KM NIJE BILO
MOGUĆE RASPRAVITI PRED KRIVIČNIM SUDOM, S OBZIROM DA SE TAJ ZAHTJEV NIJE
ODNOSIO NA UČINJENJE KRIVIČNOG DJELA, VEĆ NA DRUGE DUŽNIČKO-POVJERILAČKE
ODNOSE IZMEĐU OŠTEĆENOG I OPTUŽENOG.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-07-000256 od 05.07.2007.g.)
Ponovno ispitivanje
svjedoka
Član 286. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO PRILIKOM UNAKRSNOG ISPITIVANJA
SVJEDOKA,OPTUŽENI I NJEGOV BRANITELJ PROPUSTE ISPITATI SVJEDOKA NA OKOLNOSTI
O KOJIMA SE SVJEDOK IZJASNIO TOKOM DIREKTNOG ISPITIVANJA OD STRANE TUŽITELJA
KOJI GA JE POZVAO,ONDA ONI NE MOGU USPJEŠNO PREDLOŽITI PONOVNO
SASLUŠANJE TOG SVJEDOKA NA TE ISTE OKOLNOSTI NA KOJE SU MOGLI
UNAKRSNO ISPITATI TOG SVJEDOKA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj 070-0-KŽ-06-000038 od 24.08.2006.g.)
Korištenje iskaza datog u
istrazi
Član 288. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
FBIH
NAKON ŠTO JE NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM
SUDOM PROPUSTIO DA PRILIKOM ISPITIVANJA OPTUŽENOG KORISTI ZAPISNIK O
NJEGOVOM SASLUŠANJU U ISTRAZI, TUŽITELJ NE MOŽE NAKNADNO TAJ ZAPISNIK
IZ ISTRAGE UVESTI KAO DOKAZ. OVO ZBOG TOGA, JER SE PREMA ODREDBI ČLANA 288.
STAV 1. ZKP FBiH ISKAZI DATI U ISTRAZI MOGU KORISTITI KAO DOKAZ NA GLAVNOM
PRETRESU (ISTO I NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM) SAMO PRILIKOM
DIREKTNOG I UNAKRSNOG ISPITIVANJA ILI POBIJANJA IZNESENIH NAVODA ILI U
ODGOVORU NA POBIJANJE ILI ZA DODATNO ISPITIVANJE I DOSLJEDNO TOME SAMO U TIM
PROCESNIM SITUACIJAMA UVESTI KAO DOKAZ.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-KŽk-06-000023. od 23. 05. 2007. g.)
Pravni interes za podnošenje
žalbe
Član 308. stav1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne
i Hercegovine
OPTUŽENI NEMA OPRAVDANOG PRAVNOG INTERESA DA
MU SE UZ KAZNU ZATVORA IZREKNE I MJERA SIGURNOSTI OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG
LIJEČENJA IZ ČLANA 74. KZ FBIH. OVO ZBOG TOGA, JER IZRICANJE BILO KOJE
KRIVIČNOPRAVNE SANKCIJE, PA I NAVEDENE MJERE SIGURNOSTI PREDSTAVLJA PRIMJENU
PRAVNE PRINUDE NA OPTUŽENOG. RADI TOGA, KADA OPTUŽENI KAO U KONKRETNOM
SLUČAJU U ŽALBI IZMEĐU OSTALOG PRIGOVARA DA MU JE PRVOSTEPENI SUD TREBAO
IZREĆI OVU MJERU SIGURNOSTI, JER DA SU ZA TO BILI ISPUNJENI PROPISANI
UVJETI, ONDA ŽALBA U TOM DIJELU NIJE IZJAVLJENA U NJEGOVU KORIST, VEĆ
NAPROTIV NA NJEGOVU ŠTETU, PA JE U TOM DIJELU NEDOPUŠTENA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-281/05 od 22.06.2005. g.)
Zabrana reformatio in peius
Član
322. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO JE TUŽITELJ IZJAVIO ŽALBU SAMO
ZBOG ODLUKE O KAZNI, A DRUGOSTEPENI SUD UVAŽIO ŽALBU BRANITELJA I U ODNOSU
NA OPTUŽENOG J.K. UKINUO PRVOSTEPENU PRESUDU(U OSTALOM DIJELU PRESUDA
PREINAČENA U ODNOSU NA OPTUŽENU M. M.), ONDA TUŽITELJ NA PRETRESU PRED TIM
SUDOM ZBOG ZABRANE REFORMATIO IN PEIUS NE MOŽE IZMJENITI ČINJENIČNU OSNOVICU
OPTUŽBE UNOŠENJEM NOVIH ČINJENICA I OKOLNOSTI KOJE PREDSTAVLJAJU
SUBJEKTIVNO OBILJEŽJE KRIVIČNOG DJELA I NOVE KRIMINALNE RADNJE ZA KOJE SE
OPTUŽENI RANIJE NIJE TERETIO. ZBOG OVE ZABRANE, TAKVE IZMJENE OPTUŽBE
TUŽITELJ NE MOŽE IZVRŠITI NI POD UVJETOM DA DJELU DADNE BLAŽU PRAVNU
KVALIFIKACIJU OD ONE IZ OPTUŽBE OBZIROM DA JE ČINJENIČNI OPIS DJELA BIO
TAKAV DA JE OMOGUĆAVAO DONOŠENJE PRESUDE KOJOM SE OPTUŽENI OSLOBAĐA
OD OPTUŽBE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-KŽk-07-000001 od 15.03.2007. g.)
Izuzeće
Član 39. tačka
f) Zakona o krivičnom postupku
FBiH i
Član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine
i
Član 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda
OKOLNOSTI DA SU ČLANOVI SUDEĆEG
VIJEĆA, RANIJE KAO ČLANOVI IZVANRASPRAVNOG VIJEĆA U ISTOM PREDMETU
SUDJELOVALI U DONOŠENJU RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA PREMA
OSUMNJIČENOM ODNOSNO OPTUŽENOM, SAME PO SEBI NE MOGU IZAZVATI SUMNJU U
NJIHOVU NEPRISTRASNOST I PREDSTAVLJATI OSNOVU ZA NJIHOVO IZUZEĆE, KAKO SE TO
POGREŠNO TVRDI U PODNESENOM ZAHTJEVU ZA IZUZEĆE.
(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj Su-428/06 od 16.03.2006. g.)
<------->Saslušanje
svjedoka
Članak 95. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku
FBiH
NA GLAVNOM PRETRESU SUD MOŽE DOZVOLITI ISPITIVANJE
NEKE OSOBE KAO SVJEDOKA, NE SAMO NA OKOLNOSTI KOJE JE SVJEDOK SAZNAO IZ
NEPOSREDNOG OPAŽANJA, VEĆ I NA OKOLNOSTI O KOJMA JE SVJEDOK SAZNAO OD DRUGE
OSOBE (TZV. SVJEDOČENJE PO ČUVENJU).
(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj KŽ-495/05 od 16.03.2006. g.)
Razlozi za pritvor
Član 146.
stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku FBIH
OPĆA
KOMPONENTA U VIDU UGROŽENOSTI I SIGURNOSTI GRAĐANA, KOJA JE IZMEĐU OSTALOG
POTREBNA ZA PRODUŽENJE PRITVORA PREMA OSUMNJIČENOM U SMISLU ČLANA 146. STAV
1. TAČKA D) ZKP FBIH, POSTOJI I U SLUČAJU AKO JE UGROŽENA SIGURNOST SAMO
TROJE GRAĐANA.
(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-KŽ-06-000360 od 23.06.2006. g.)
Žalba na rješenje o pritvoru
nakon izricanja presude
Član 152. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NE MOGU SE TEK
POSLIJE SUĐENJA U ŽALBI BRANITELJA OPTUŽENOGA PODNESENOJ PROTIV
RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA KOJE NIJE DONESENO NA OSNOVU
PRIJEDLOGA TUŽITELJA, VEĆ GA JE NIŽESTEPENI SUD DONIO PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI
NAKON IZRICANJA PRESUDE, USPJEŠNO IZNIJETI PRIGOVORI O PROPUSTIMA
SUDIJE ZA PREDHODNI POSTUPAK I IZVANRASPRAVNOG VIJEĆA, DA OPTUŽENOME (TADA
OSUMNJIČENOME) OMOGUĆE DA SE IZJASNI O PRIJEDLOZIMA TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE
ODNOSNO PRODUŽENJE PRITVORA.
Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-KŽ-06-000047 od 30.01.2006. g.)
Izmjena optužnice
Član 290.
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
TUŽITELJ MOŽE IZMJENITI OPTUŽNICU, BEZ OBZIRA
ŠTO ZA TAKVU PROCESNU RADNJU NIJE IMAO UPORIŠTA U IZVEDENIM
DOKAZIMA NA GLAVNOM PRETRESU. ZA TAKVU IZMJENU TUŽITELJU JE DOVOLJNA NJEGOVA
NOVA SUBJEKTIVNA OCJENA IZVEDENIH DOKAZA, PA JE SUD PRAVILNO POSTUPIO KADA
MU JE DOZVOLIO IZMJENU ČINJENIČNOG OPISA DJELA IZ PODNESENE OPTUŽNICE.
(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj KŽ-550/05 od 22.06.2006. g.)
Prekoračenje optužbe
Član 312.
stav 1. tačka j) Zakona o krivičnom postupku FBiH
UČINJENA
JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA PREKORAČENJEM OPTUŽBE, KADA JE
SUD IZ ČINJENIČNOG OPISA KRIVIČNIH DJELA UBISTVA IZ ČLANA 166. STAV 1. I
POKUŠAJA UBISTVA IZ ČLANA 166. STAV 1. U VEZI SA ČLANOM 28. KZ FBIH
ISPUSTIO NAVODE, DA JE OPTUŽENI POSTUPAO „U NAMJERI“ DA
OŠTEĆENE LIŠI ŽIVOTA I ONDA NJEGOVE RADNJE PRAVNO KVALIFIKOVAO
KAO KRIVIČNO DJELO TEŠKO DJELO PROTIV SIGURNOSTI LJUDI I IMOVINE IZ
ČLANA 308. STAV 2. U VEZI SA ČLANOM 304. STAV 1. RANIJEG KZ FBIH. OVO ZBOG
TOGA, ŠTO SE PRESUDA MOŽE ODNOSITI SAMO NA DJELO KOJE JE U OVOM
SLUČAJU PREDMET IZMJENJENE OPTUŽNICE (ČIJI JE GRUPNI ZAŠTITNI OBJEKAT
ŽIVOT I TIJELO LJUDI), I SUD NIJE MOGAO IZVRŠITI NAVEDENU
MODIFIKACIJU ČINJENIČNOG OPISA DJELA I OPTUŽENOG OGLASITI KRIVIM ZA NAVEDENO
DRUGO DJELO BEZ OBZIRA ŠTO JE LAKŠE, IZ RAZLOGA JER IMA DRUGI
GRUPNI ZAŠTITNI OBJEKAT A TO JE SIGURNOST I IMOVINA LJUDI.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj KŽ-350/05 od 16.05.2006. g.)
Preinačenje prvostepene
presude
Član 329. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
APELACIONO VIJEĆE MOŽE UVAŽITI ŽALBU
OŠTEĆENE I PREINAČITI PRVOSTEPENU PRESUDU U ODLUCI O IMOVINSKOPRAVNOM
ZAHTJEVU KOJOM JE UPUĆENA NA PARNICU I DOSUDITI JOJ IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV
U CJELINI, POD UVJETOM AKO SU U TOJ PRESUDI PRAVILNO I POTPUNO UTVRĐENE SVE
ČINJENICE I OKOLNOSTI POTREBNE ZA DONOŠENJE TAKVE ODLUKE.
(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj KŽ-76/05 od 20.10.2005. g.)
Pritvor
Član 146. stav 1. tačka
d. Zakona o krivičnom postupku FBIH
ZA OCJENU POSTOJANJA
OBJEKTIVNOG UVJETA ZA PRODUŽENJE PRITVORA IZ OSNOVA ČLANA 146. STAV 1. TAČKA
D. ZKP FBIH, NISU OD ZNAČAJA OKOLNOSTI DA JE U SKLADU SA SPORAZUMOM O
PRIZNANJU KRIVNJE OPTUŽENOM IZREČENA KAZNA ZATVORA OD DVIJE G. I SEDAM
MJESECI. OVO ZBOG TOGA, JER ZAKONSKO ODREĐENJE U TOM POGLEDU DA SE MORA
RADITI O KRIVIČNOM DJELU ZA KOJE SE MOŽE IZREĆI KAZNA ZATVORA OD DESET
GODINA ILI TEŽA KAZNA PREDSTAVLJA OBJEKTIVNU I NEPROMJENJIVU KATEGORIJU,
ŠTO ZNAČI DA NJENO POSTOJANJE I NAKON IZRICANJA PRESUDE ZAVISI SAMO
OD KAZNE KOJA JE PROPISANA ZA KRIVIČNO DJELO ZA KOJE SE VODI KRIVIČNI
POSTUPAK, A NE OD NAVEDENE KAZNE ZATVORA NA KOJU JE OPTUŽENI OSUĐEN.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-403/05 od 10.08.2005.g.)
Prestanak razloga za
pritvor
Član 145. stav 3. Zakona o krivičnom postupku
FBiH
NA OSNOVU ČLANA 145. STAV 3. ZKP FBIH OBAVEZA JE SUDA
DA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI ILI NA PRIJEDLOG STRANAKA I BRANITELJA, ZBOG
PROMJENE SITUACIJE ODNOSNO PRESTANKA RAZLOGA ZA PRITVOR DONESE
RJEŠENJE O NJEGOVOM UKIDANJU. RADI TOGA, PREMA OSUMNJIČENOM KOME JE
PRODUŽEN PRITVOR U SMISLU ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C. ZKP FBIH ZBOG
POSTOJANJA NAROČITIH OKOLNOSTI KOJE OPRAVDAVAJU BOJAZAN DA ĆE PONOVITI
KRIVIČNO DJELO, NIJE MOGUĆE UKINUTI PRITVOR ZBOG TOGA ŠTO JE ODREĐENO
PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE OSUMNJIČENOG U MEDICINSKOJ USTANOVI. OVO
ZBOG TOGA, JER JE POSTOJANJE NAVEDENIH RAZLOGA ZA PRITVOR NEOVISNO OD
POSTOJANJA RAZLOGA ZA PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAČENJE U MEDICINSKOJ
USTANOVI, PA DOSLJEDNO TOME PROIZILAZI DA NISU PRESTALI RAZLOZI ZBOG KOJIH
JE PREMA OSUMNJIČENOM PRITVOR PRODUŽEN.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj KŽ-204/05 od 21.04.2005.g.)
<------->Nedopuštenost dijela žalbe
OPTUŽENOG
Član 327. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
OPTUŽENI NEMA OPRAVDANOG PRAVNOG INTERESA DA
MU SE UZ KAZNU ZATVORA IZREKNE I MJERA SIGURNOSTI OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG
LIJEČENJA IZ ČLANA 74. KZ FBIH. OVO ZBOG TOGA, JER IZRICANJE BILO KOJE
KRIVIČNOPRAVNE SANKCIJE, PA I NAVEDENE MJERE SIGURNOSTI PREDSTAVLJA PRIMJENU
PRAVNE PRINUDE NA OPTUŽENOG. RADI TOGA, KADA OPTUŽENI KAO U KONKRETNOM
SLUČAJU U ŽALBI IZMEĐU OSTALOG PRIGOVARA DA MU JE PRVOSTEPENI SUD TREBAO
IZREĆI OVU MJERU SIGURNOSTI, JER DA SU ZA TO BILI ISPUNJENI PROPISANI
UVJETI, ONDA ŽALBA U TOM DIJELU NIJE IZJAVLJENA U NJEGOVU KORIST, VEĆ
NAPROTIV NA NJEGOVU ŠTETU, PA JE U TOM DIJELU NEDOPUŠTENA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-281/05 od 22.06.2005.g.)
Bitna povreda odredaba Krivičnog
postupka
Član 312. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom
postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
i
Povreda prava
na odbranu
Član 6. stav 3. tačka D. Evropske konvencije o ljudskim
pravima
PRVOSTEPENI SUD JE POGRIJEŠIO, KADA JE NA
GLAVNOM PRETRESU SAMO PROČITAO PISMENE NALAZE I MIŠLJENJA
VJEŠTAKA NEUROPSIHIJATRA, S OBZIROM DA JE, KAKO TO PRAVILNO NAVODI
BRANITELJICA OPTUŽENOG U ŽALBI, BILO POTREBNO ISPITATI TE VJEŠTAKE NA
GLAVNOM PRETRESU. OVO ZBOG TOGA, JER JE U ODREDBI ČLANA 285. STAV 6. ZKP
PROPISANO DA ĆE PISMENI NALAZ I MIŠLJENJE VJEŠTAKA BITI
PRIHVAĆEN KAO DOKAZNI MATERIJAL SAMO UKOLIKO JE VJEŠTAK SVJEDOČIO NA
GLAVNOM PRETRESU. POŠTO VJEŠTACI NISU SVJEDOČILI U SMISLU
NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE, ONDA JE TIME POVRIJEĐENO PRAVO NA ODBRANU
OPTUŽENOG IZ ČLANA 6. STAV 3. TAČKA D. EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM
PRAVIMA I UČINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA
312. STAV 1. TAČKA D. ZKP FBiH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-136/05 od 10.03.2005. g.)
Nedolazak braniteljice na glavni
pretres
Članak 263. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku
FBIH
POŠTO SU PREMA KONSTATACIJAMA NA ZAPISNIKU
RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA BILI ZAUZETOST SUDSKE SALE KOJA JE
TEHIČKI OPREMLJENA ZA ZVUČNO SNIMANJE I NEPOSTOJANJA TAKVE OPREME U OSTALIM
SLOBODNIM SUDSKIM SALAMA, ONDA PRVOSTUPANJSKI SUD NIJE MOGAO BRANITELJICI
OPTUŽENOG RJEŠENJEM IZREĆI NOVČANU KAZNU 300 KM ZBOG NJEZINOG
IZOSTANKA SA GLAVNOG PRETRESA, BEZ OBZIRA ŠTO JE UREDNO POZVANA I
SVOJ IZOSTANAK NIJE OPRAVDALA, JER TO NIJE OBJEKTIVNI UVJET ZBOG KOJEG JE
GLAVNI PRETRES ODLOŽEN.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj KŽ-228/05 od 05.05.2005.g.)
Dopustivost žalbe protiv presude
donesene na
osnovu sporazuma o priznanju krivnje
Članak 327. u
vezi sa člankom 246. stavak 5. u svezi stavka 4. točka c.
Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
PROTIV
PRESUDE DONESENE NA OSNOVU SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE DOZVOLJENA JE ŽALBA
IZ SVIH ŽALBENIH OSNOVA, OSIM ŽALBENOG OSNOVA ODLUKE O KAZNENOPRAVNIM
SANKCIJAMA AKO JE OPTUŽENOM IZREČENA KAZNENOPRAVNA SANKCIJA PREDVIĐENA U TOM
SPORAZUMU. ŽALBA JE DOPUŠTENA PROTIV TAKVE PRESUDE I IZ OSNOVA ODLUKE
O KAZNENOPRAVNIM SANKCIJAMA AKO SU OPTUŽENOM PRESUDOM IZREČENE KAZNENOPRAVNE
SANKCIJE KOJE NISU PREDVIĐENE U SPORAZUMU O PRIZNANJU KRIVNJE, UKLJUČUJUĆI I
ODLUKU O KAZNI KOJA JE STROŽA ILI BLAŽA OD ONE PREDVIĐENE U SPORAZUMU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-251/05 od 07.06.2005.g.)
Bitna povreda odredaba Krivičnog
postupka
Član 312. stav 2. u vezi sa članom 202. stav 1. i 200.
stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
POŠTO SU BILI ISPUNJENI UVJETI DA
PRVOSTEPENI SUD OPTUŽENOG OBAVEŽE NA PLAĆANJE TROŠKOVA KRIVIČNOG
POSTUPKA, ONDA JE PRAVILNO POSTUPIO KADA JE I PORED TOGA ŠTO SU
NEDOSTAJALI PODACI O NJIHOVOJ VISINI U PRESUDI KOJOM GA JE OGLASIO KRIVIM,
IZREKAO DA JE OPTUŽENI OBAVEZAN DA NAKNADI TROŠKOVE I DA ĆE
PREDSJEDNIK VIJEĆA NAKNADNO DONIJETI POSEBNO RJEŠENJE O NJIHOVOJ
VISINI KAD SE TI PODACI PRIBAVE. OVAKVA ODLUKA O OBAVEZI PLAĆANJA
TROŠKOVA KRIVIČNOG POSTUPKA, TREBA UVIJEK PREDHODITI NAKNADNOM
DONOŠENJU ODLUKE O VISINI TROŠKOVA KAD SE TI PODACI PRIBAVE. U
PROTIVNOM DA JE PRVOSTEPENI SUD PROPUSTIO DA U PRESUDI IZREKNE ODLUKU O TOME
DA JE OPTUŽENI OBAVEZAN DA NADOKNADI TROŠKOVE KRIVIČNOG POSTUPKA,
ONDA PREDSJEDNIK VIJEĆA NE BI MOGAO NAKNADNO DONIJETI ODLUKU O NJIHOVOJ
VISINI. STOGA SU NEOSNOVANI ŽALBENI PRIGOVORI, DA JE PRVOSTEPENI SUD UČINIO
BITNU POVREDU ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312. STAV 2. U VEZI SA
ČLANOM 202. STAV 1. I 200. STAV 2. ZKP FBIH, KADA JE U IZRECI POBIJANE
PRESUDE DONIO ODLUKU KOJOM SE OPTUŽENI OBAVEZAO NA PLAĆANJE TROŠKOVA
KRIVIČNOG POSTUPKA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj KŽ-94/05 od 08.09.2005.g.)
Članak 36. stavak 1. Zakona o
kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vrhovnom sudu Federacije Bosne i
Hercegovine (Sl. novine FBiH, broj: 20/01).
A) ZAKONSKA
OBILJEŽJA KAZNENOG DJELA NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U
PROMET OPOJNIH DROGA IZ ČLANKA 238. STAVAK 2. KAZNENOG ZAKONA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE NE ODGOVARAJU ZAKONSKIM OBILJEŽJIMA KAZNENOG DJELA IZ
ČLANKA 252. STAVAK 2. RANIJEG KAZNENOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE, ZA KOJE JE ZAKONOM O VRHOVNOM SUDU FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE BILO ODREĐENO DA JE U PRVOSTUPANJSKOJ NADLEŽNOSTI VRHOVNOG SUDA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, PA VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE NEMA PRVOSTUPANJSKU NADLEŽNOST ZA KAZNENO DJELO IZ ČLANKA 238.
STAVAK 2. KAZNENOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
B) S OBZIROM
NA POJAM ORGANIZIRANE GRUPE LJUDI, ODREĐEN ČLANKOM 2. STAVKOM 17. NOVOG
KAZNENOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, TE POJAM ORGANIZIRANI
KRIMINAL ODREĐEN ČLANKOM 3. ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VRHOVNOM
SUDU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ("SL. NOVINE FBIH"; BROJ: 20/01),
POSTUPANJE U ISTRAZI NITI VOĐENJE PRVOSTUPANJSKOG KAZNENOG POSTUPKA ZA BILO
KOJE KAZNENO DJELO PROPISANO U NOVOM KAZNENOM ZAKONU FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE (OSIM ZA KAZNENO DJELO TERORIZMA) UČINJENO OD ORGANIZIRANE GRUPE
LJUDI, NIJE U STVARNOJ NADLEŽNOSTI VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE NITI PO OSNOVU NJEGOVE PRVOSTUPANJSKE NADLEŽNOSTI ZA
ORGANIZIRANI KRIMINAL.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kps-2/04 od 30.3.2004.g.)
Član 146. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
BUDUĆI DA JE TEMELJNI UVJET ZA
ODREĐIVANJE PRITVORA POSTOJANJE OSNOVANE SUMNJE DA JE OSUMNJIČENI UČINIO
KRIVIČNO DJELO I DA TA OSNOVANA SUMNJA MORA POSTOJATI NE SAMO PRILIKOM
ODREĐIVANJA PRITVORA NEGO I ZA SVO VRIJEME TRAJANJA PRITVORA, SUD JE DUŽAN
PRI ISPITIVANJU PRIJEDLOGA ZA PRODUŽENJE PRITVORA U TOKU ISTRAGE CIJENITI
POSTOJANJE TOG UVJETA ZA PRITVOR I TO NE SAMO NA TEMELJU DOKAZA I PODATAKA
KOJI SU POSTOJALI U VRIJEME ODREĐIVANJA PRITVORA NEGO I ONIH KOJI SU
PRIBAVLJENI TOKOM ISTRAGE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-526/03 od 29.10.2003.g.)
Član 146. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
KADA VIJEĆE
APELACIONOG ODJELJENJA SUDA ODLUČUJE O ŽALBI IZJAVLJENOJ PROTIV
RJEŠENJA O PRODUŽENJU PRITVORA, MOŽE U SMISLU ČLANA 146. STAV 1.
ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ISPITIVATI SAMO
ONE ŽALBENE PRIGOVORE KOJI SE ODNOSE NA POSTOJANJE OPĆEG UVJETA ZA PRITVOR
(OSNOVANE SUMNJE DA JE OSUMNJIČENI UČINIO KRIVIČNO DJELO) I POSEBNOG UVJETA
ZA PRITVOR (POSTOJANJE NEKOG OD OSNOVA ZA PRITVOR), A NE MOŽE ISPITIVATI
OPRAVDANOST ŽALBENIH PRIGOVORA I PRIJEDLOGA OSUMNJIČENOG O UKIDANJU PRITVORA
I NJEGOVOM PUŠTANJU NA SLOBODU UZ PRUŽANJE JAMSTVA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-I-10/03 od 19.12.2003. g.)
Član 146. stav 1. tačka a. Zakona o
krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
OKOLNOSTI KOJE JE U SVOM PRIJEDLOGU ZA
PRODUŽENJE PRITVORA NAVEO GLAVNI TUŽITELJ - DA OSUMNJIČENI TRENUTNO
BORAVI NA PODRUČJU REPUBLIKE SRPSKE I DA OD LIČNIH DOKUMENATA POSJEDUJE SAMO
VOZAČKU DOZVOLU, SAME PO SEBI NE UKAZUJU NA OPASNOST OD BJEGSTVA KAO OSNOVA
ZA ODREĐIVANJE PRITVORA PO ČLANU 146. STAV 1. TAČKA A. ZAKONA O KRIVIČNOM
POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: Kv-4/04 od 24.2.2004.g.)
Član 146. stav 1. tačka b. Zakona o
krivičnom postupku FBiH
ZAKLJUČAK O POSTOJANJU OSNOVANE
BOJAZNI DA ĆE OSUMNJIČENA OMETATI ISTRAGU UTICANJEM NA SVJEDOKE ILI
SAUČESNIKE U SMISLU ČLANA 146. STAV 1. TAČKA B. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, MORA BITI KONKRETIZIRAN NAVOĐENJEM
ČINJENICA, KOJE POKAZUJU DA JE OSUMNJIČENA OSOBNO POKUŠALA UTJECATI
NA NEKOG SVJEDOKA ILI SAUČESNIKA ODNOSNO DA JE TAKVO UTJECANJE
POKUŠALA IZVRŠITI PREKO DRUGE OSOBE. PREMA TOME, PRODUŽENJE
PRITVORA U SMISLU NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE JE OPRAVDANO SAMO AKO JE
ČINJENIČNO VERIFIKOVAN NEPOSREDAN ILI POSREDAN POKUŠAJ OSUMNJIČENE DA
UTJEČE NA SVJEDOKE ILI SAUČESNIKE, A NE DA SE MOŽE SAMO PRETPOSTAVITI DA JE
PREDUZIMANJE TAKVIH RADNJI MOGUĆE, JER BI U TOM SLUČAJU OVAJ PO PRIRODI
FAKULTATIVAN PRITVOR PROTIVNO ZAKONU POSTAO OBLIGATORAN.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-164/04 od 14.5.2004.g.)
Član 146. stav 1. tačka c. Zakona o
krivičnom postupku FBiH
ZAKLJUČAK O POSTOJANJU NAROČITIH
OKOLNOSTI KOJE OPRAVDAVAJU BOJAZAN OD PONAVLJANJA KRIVIČNOG DJELA KAO OSNOV
ZA PRITVOR U SMISLU ČLANA 146. STAV 1. TAČKA C. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, MOŽE POSTOJATI I U SLUČAJU KADA JE
PRAVOMOĆNOM SUDSKOM ODLUKOM UTVRĐENO DA JE MLDB. OSUMNJIČENI UČINIO ISTO ILI
ISTOVRSNO KRIVIČNO DJELO PRIJE UČINJENJA KRIVIČNOG DJELA POVODOM KOJEG MU JE
ODREĐEN PRITVOR. RADI TOGA, POMENUTI ZAKLJUČAK NIJE MOGUĆE IZVESTI KAO U
POBIJANOM RJEŠENJU NA TEMELJU OKOLNOSTI DA JE MLDB. OSUMNJIČENI KOD
POLICIJE EVIDENTIRAN KAO MOGUĆI UČINITELJ VIŠE KRIVIČNIH DJELA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-15/04 od 19.1.2004.g.)
Član 146. stav 1. tačka d. Zakona o
krivičnom postupku FBiH
AKO SU OPTUŽNICOM OBUHVAĆENA
KRIVIČNA DJELA UČINJENA U STJECAJU, ONDA JE ZA ODREĐIVANJE PRITVORA
OPTUŽENOM U SMISLU ODREDBE ČLANA 146. STAV 1. TAČKA D. ZAKONA O KRIVIČNOM
POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE POTREBNO, DA SU U ODNOSU NA KRIVIČNO
DJELO ZBOG KOJEG JE TUŽITELJ PODNIO PRIJEDLOG ZA PRODUŽENJE PRITVORA
ISPUNJENI SVI PROPISANI UVJETI U NAVEDENOJ ZAKONSKOJ ODREDBI, PA NIJE MOGUĆE
UZIMANJE U OBZIR ČINJENICA I OKOLNOSTI KOJE SE ODNOSE NA DRUGA KRIVIČNA
DJELA ZA KOJA SE NE MOŽE IZREĆI KAZNA ZATVORA OD DESET GODINA ILI TEŽA
KAZNA, BEZ OBZIRA ŠTO SU ISPUNJENI OSTALI TRAŽENI UVJETI (POSTOJI
OSNOVANA SUMNJA DA JE OPTUŽENI UČINIO TA KRIVIČNA DJELA I DA JE USLJED
NAČINA ILI POSLJEDICA KRIVIČNIH DJELA ODREĐIVANJE PRITVORA NEOPHODNO ZA
SIGURNOST GRAĐANA ILI IMOVINE).
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-8/04 od 9.1.2004.g.)
Članak 148. stavak 5. Zakona o
kaznenom postupku FBiH
AKO SUDAC ZA PREDHODNO
SASLUŠANJE OCIJENI DA JE PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE PRITVORA
PREMA OPTUŽENOM NEPRIHVATLJIV, ONDA O TOME NE DONOSI ODLUKU, VEĆ PREDMET
DOSTAVLJA IZVANRASPRAVNOM VIJEĆU DA ODLUČI O PRIJEDLOGU. UKOLIKO VIJEĆE
DONESE RJEŠENJE KOJIM SE ODBIJA PRIJEDLOG TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE
PRITVORA PREMA OPTUŽENOM, PROTIV TOG RJEŠENJA TUŽITELJ NEMA PRAVO
ŽALBE, PA ĆE VIJEĆE APELACIONOG ODJELJENJA IZJAVLJENU ŽALBU TUŽITELJA
ODBACITI KAO NEDOPUŠTENU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-580/03 od 23.12.2003.g.)
Član 150. stav 2. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
U TOKU TRAJANJA
ISTRAGE, OSUMNJIČENI I NJEGOV BRANITELJ MOGU BEZ IKAKVIH OGRANIČENJA
PODNOSITI PRIJEDLOGE ZA UKIDANJE PRITVORA O KOJIM ODLUČUJE SUDIJA ZA
PREDHODNI POSTUPAK. PROTIV TOG RJEŠENJA ŽALBA NIJE DOPUŠTENA I
NE MOŽE JE KONSTITUISATI POGREŠNO DATA PRAVNA POUKA DA JE ŽALBA
DOPUŠTENA PA UKOLIKO JE PODNESENA MORA BITI ODBAČENA KAO
NEDOPUŠTENA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-96/04 od 29.3.2004.g.)
Član 151. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NAKON POTVRĐIVANJA
OPTUŽNICE SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUŠANJE NIJE FUNKCIONALNO NADLEŽAN
DA ODLUČUJE O PRIJEDLOGU TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA PREMA OPTUŽENOM,
VEĆ O TOM PRIJEDLOGU MOŽE ODLUČITI IZVANRASPRAVNO VIJEĆE IZ ČLANA 25. STAV
6. ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kv-6/04 od 9.3.2004.g.)
Član 151. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
KADA NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE
ODLUČUJE O ŽALBAMA NA RJEŠENJE PRVOSTEPENOG SUDA O PRODUŽENJU
PRITVORA OPTUŽENIMA, VIJEĆE APELACIONOG ODJELJENJA DRUGOSTEPENOG SUDA NEMA
ZAKONSKIH OVLAŠTENJA DA SE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI UPUŠTA U
ISPITIVANJE POGREŠNO OZNAČENJE DUŽINE TRAJANJA PRODUŽENOG PRITVORA OD
JEDNE G. (UMJESTO DVA MJESECA), ALI U OBRAZLOŽENJU RJEŠENJA MOŽE U
CILJU INSTRUKTIVNOG DJELOVANJA UKAZATI NA TU POGREŠKU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-584/03 od 23.12.2003.g.)
Članak 452. stavak 3. Zakona o
kaznenom postupku FBiH
ODREDBE O TZV. NEPRAVOM PONAVLJANJU
KAZNENOG POSTUPKA PREDVIĐENE PO DOSADAŠNJIM PROPISIMA, PRIMJENJUJU SE
U SVIM SLUČAJEVIMA U KOJIM SU PO TIM PROPISIMA DONESENE PRAVOMOĆNE PRESUDE
PROTIV ISTOG OSUĐENOG, A NISU PRIMJENJENE ODREDBE O ODMJERAVANJU JEDINSTVENE
KAZNE ZA DJELA U STJECAJU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-72/04 od 6.4.2004.g.)
Član 312. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku
FBiH
SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUŠANJE U
SMISLU ČLANA 39. TAČKA D. ZKP FBIH NE MOŽE VRŠITI SUDIJSKE DUŽNOSTI
NAKON ŠTO JE OKONČAN DIO POSTUPKA KOJI SE VODI PRED SUDIJOM ZA
PREDHODNO SASLUŠANJE I POSLIJE PROSLIJEĐIVANJA PREDMETA SUDEĆEM
VIJEĆU. POŠTO JE NASUPROT TOME, SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUŠANJE
U ISTOM PREDMETU BIO ČLAN VIJEĆA KOJE JE U POSTUPKU KONTROLE PRITVORA (ČLAN
151. STAV 1. ZKP FBIH) DONIJELO RJEŠENJE O PRODUŽENJU PRITVORA,
ODNOSNO KAKO JE SUDJELOVAO U NJEGOVOM DONOŠENJU IAKO SE MORAO
IZUZETI, UČINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIČNOG POSTUPKA IZ ČLANA 312.
STAV 1. TAČKA B. ZKP FBIH.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-366/04 od 7.9.2004.g.)
Članak 312. stavak 1. točka d. Zakona
o kaznenom postupku FBiH
TIME ŠTO NAKON
PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA PRODUŽENJE PRITVORA, OSUMNJIČENI
KOME JE POBIJANIM RJEŠENJEM PRODUŽEN PRITVOR NIJE IZVEDEN PRED SUDSKO
VIJEĆE RADI IZJAŠNJENJA O RAZLOZIMA ZA PRODUŽENJE PRITVORA (NIJE MU
OMOGUĆENO DAVANJE TAKVOG IZJAŠNJENJA NI PRED SUDIJOM ZA PREDHODNI
POSTUPAK NAKON PODNOŠENJA PRIJEDLOGA TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE
PRITVORA) POVRIJEĐENO JE NJEGOVO PRAVO NA OBRANU I UČINJENA BITNA POVREDA
ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA IZ ČLANKA 312. TOČKA D. ZKP FBIH. OVO BEZ OBZIRA
ŠTO TAKVA OBAVEZA NIJE IZRIČITO PROPISANA U ODREDBAMA ZKP FBIH, JER
OVAKVU OBAVEZU IZVOĐENJA PRED SUDIJU SVAKOGA TKO JE UHAPŠEN ILI
LIŠEN SLOBODE IZRIČITO PREDVIĐA ČLANAK 5. STAVAK 3. EVROPSKE
KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, ČIJA
PRIMJENA JE U SMISLU ČLANKA II/1 USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE OBAVEZNA I IMA
PRIORITET U ODNOSU NA SVAKI DRUGI ZAKON.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-566/04 od 24.12.2004.g.)
Član 246. stav 5. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
OKOLNOST DA JE NEKIMA OPTUŽENIMA KAO
SAIZVRŠITELJIMA KRIVIČNOG DJELA IZREČENA KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA
PREDVIĐENA U SPORAZUMU O PRIZNANJU KRIVNJE ISPOD ZAKONOM ODREĐENOG MINIMUMA
KAZNE ZATVORA ZA UČINJENO KRIVIČNO DJELO, NEMA NIKAKVOG ZNAČAJA ZA OPTUŽENOG
KOJI U TOME NIJE UČESTVOVAO, PA SE NJEMU MORA IZREĆI KRIVIČNOPRAVNA SANKCIJA
U SKLADU SA ODGOVARAJUĆIM ODREDBAMA KRIVIČNOG ZAKONA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-456/04 od 27.1.2005.g.)
Član 151. stav 1. u vezi sa članom 146. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
KADA
NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE IZVANRASPRAVNO VIJEĆE ODLUČUJE O PRITVORU, NE
MOŽE SE UPUŠTATI U OCJENJIVANJE POSTOJANJA OSNOVANE SUMNJE DA JE
OPTUŽENI UČINIO KRIVIČNO DJELO ZA KOJE SE TERETI. OVO ZBOG TOGA, JER JE
POSTOJANJE TAKVE OSNOVANE SUMNJE UTVRĐENO POTVRĐIVANJEM OPTUŽNICE, PA
IZVANRASPRAVNO VIJEĆE TAKO UTVRĐENU OSNOVANU SUMNJU NEMA PRAVO DA
PREISPITUJE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-574/04 od 30.12.2004.g.)
Član 31. st. 1. i 2. Zakona o
krivičnom postupku
DELEGIRANJE MJESNE NADLEŽNOSTI NIJE
MOGUĆE PRIJE PODNOŠENJA ZAHTJEVA OVLAŠTENOG TUŽIOCA ZA
POKRETANJA KRIVIČNOG POSTUPKA, JER SE POD TIM PODRAZUMIJEVA ODUZIMANJE
POSTUPANJA PO JEDNOM ODREĐENOM KRIVIČNOM PREDMETU OD MJESNO NADLEŽNOG SUDA I
NJEGOVA PREDAJA DRUGOM MJESNO NENADLEŽNOM SUDU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kr-42/02 od 25.3.2002.g.)
Član 35. tačka 5. Zakona o krivičnom
postupku
SUDIJA KOJI JE KAO ČLAN VIJEĆA SUDJELOVAO U DONOŠENJU
DRUGOSTEPENE PRESUDE, KOJA JE PO ŽALBI OKRIVJENOG UKINUTA RJEŠENJEM
SUDA U TREĆEM STEPENU, MOŽE PONOVO SUDJELOVATI U DONOŠENJU ODLUKE
DRUGOSTEPENOG SUDA, JER TA OKOLNOST DA JE RANIJE VEĆ SUDJELOVAO U
DONOŠENJU DRUGOSTEPENE PRESUDE NIJE RAZLOG ZA NJEGOVO IZUZEĆE
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Su-422/02 od 6.11.2002.g.)
Član 183. stav 1. tačka 4. Zakona o krivičnom
postupku
AKO SU ISPUNJENI OPĆI I POSEBNI UVJETI ZA ODREĐIVANJE
(PRODUŽENJE) PRITVORA U SMISLU ČLANA 183. STAV 1. TAČKA 4. ZKP ZA NEKO OD
TAKSATIVNO NABROJANIH KRIVIČNIH DJELA, PRITVOR SE MOŽE ODREDITI ODNOSNO
PRODUŽITI I ZA NJIHOV KVALIFIKOVANI OBLIK (KOJI SE NE NAVODI U ZAKONU)
PRIMJENJUJUĆI PRINCIP LOGIČNOG TUMAČENJA PRAVNE NORME ARGUMENTUM A MINORE AD
MAIUS (ZAKLJUČIVANJEM DA JE NEŠTO DOPUŠTENO ZA TEŽI SLUČAJ,
KADA JE DOPUŠTENO U LAKŠEM SLUČAJU).
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-430/03 od 10.9.2003. g.)
Član 346. stav 1. tačka 1. Zakona o
krivičnom postupku
ČINJENIČNI OPIS KRIVIČNOG DJELA
NEOVLAŠTENE PROIZVODNJE I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA IZ ČLANA
252. STAV 1. KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE PORED
OBJEKTIVNH ELEMENATA MORA SADRŽAVATI I SUBJEKTIVNE ELEMENTE TJ. ČINJENICE I
OKOLNOSTI IZ KOJIH PROIZILAZI DA JE UČINITELJ SVJESTAN DA JE BILJNA
SUPSTANCIJA KOJU JE PRODAVAO ODNOSNO DRŽAO RADI PRODAJE - OPOJNA DROGA, KAO
I SVIJEST O TOME DA JE TU SUPSTANCIJU NEOVLAŠTENO PRODAVAO ODNOSNO
DRŽAO RADI PRODAJE.
(Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, broj: KŽ-494/02 od 24.10.2002.g.)
Članak 358. stavak 1. točka 11. Zakona o
kaznenom postupku
AKO ČINJENIČNI OPIS DJELA IZ IZREKE PRVOSTUPANJSKE
PRESUDE UMJESTO ČINJENICA I OKOLNOSTI, KOJE BI PREDSTAVLJALE BITNA OBILJEŽJA
KRIVIČNOG DJELA ZA KOJE JE OKRIVLJENIK OGLAŠEN KRIVIM, SADRŽI NAVODE
KOJI SU USTVARI ZAKONSKI OPIS TOG KRIVIČNOG DJELA ONDA JE TAKVA IZREKA
NERAZUMLJIVA I TIME JE UČINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA IZ
ČLANKA 358. STAVAK 1. TOČKA 11. ZKP.
(Rješenje Županijskog suda u Livnu, broj: KŽ-31/00 od 19.11.2000.g.)
Član 358. stav 2. ZKP u vezi sa članom 276.
stav 3. ZKP i članom 6. stavom 3. ((b) i (c) Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
POSTAVLJANJE OPTUŽENOM
BRANIOCA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI NEPOSREDNO PRED POČETAK GLAVNOG PRETRESA NA
KOJEM JE DONIJETA PRESUDA, BEZ OSTAVLJANJA MOGUĆNOSTI BRANIOCU DA SE UPOZNA
SA SPISIMA U KONKRETNOM PREDMETU I DA SA SVOJIM BRANJENIKOM OBAVI RAZGOVOR O
NAČINU ODBRANE, PREDSTAVLJA POVREDU PRAVA OPTUŽENOG NA ODBRANU UČINJENU NA
GLAVNOM PRETRESU KOJA JE MOGLA BITI OD UTJECAJA NA ZAKONITO I PRAVILNO
DONOŠENJE PRESUDE.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-623/01 od 26.8.2003.g.)
Član 394. stav 1. Zakona o krivičnom postupku
PRAVOMOĆNO
RJEŠENJE O OBUSTAVI KAZNENOG POSTUPKA DONESENO U SMISLU ČLANA 394.
STAV 1. ZKP NE SPADA U KATEGORIJU NEOPOZIVIH SUDSKIH ODLUKA I PORED TOGA
ŠTO JE STEKLO FORMALNU PRAVNU SNAGU. OVO ZBOG TOGA JER TA
RJEŠENJA NE MOGU STEĆI I MATERIJALNU PRAVNU SNAGU, S OBZIROM DA JE U
TOJ ZAKONSKOJ ODREDBI PROPISANO DA SE NA ZAHTJEV OVLAŠTENOG TUŽITELJA
MOŽE DOZVOLITI PONAVLJANJE KAZNENOG POSTUPKA AKO PODNESE NOVE DOKAZE NA
OSNOVU KOJIH SE SUD MOŽE UVJERITI DA SU SE STEKLI UVJETI ZA PONOVNO
POKRETANJE POSTUPKA. STOGA JE PRVOSTUPANJSKI SUD POGRIJEŠIO KADA JE
NASUPROT TOME IZVEO ZAKLJUČAK, DA SE U TOM SLUČAJU RADILO O PRESUĐENOJ
STVARI (RES IUDICATA) I SAMO NA TEMELJU TOGA RJEŠENJEM ODBACIO
ZAHTJEV NADLEŽNOG TUŽITELJA ZA PONOVNO POKRETANJE KAZNENOG POSTUPKA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: KŽ-427/01 od 7.2.2003.g.)
Povratak na: prvi dio - krivično pravo
Nastavak na: krivično procesno pravo
Nazad na: sudska praksa BiH
Da bi ste našli obrazloženje od odabrane setence iz oblasti krivičnog procesnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za određenu godinu.
Često postavljana pitanja
Koja su osnovna prava osumnjičenog/optuženog u krivičnom postupku u BiH?
Osumnjičeni/optuženi u krivičnom postupku u BiH ima pravo na pravično suđenje, pravo na odbranu (uključujući pravo na branioca po vlastitom izboru ili branioca po službenoj dužnosti), pravo na šutnju, pravo na upoznavanje s optužbom, pravo na suđenje u razumnom roku te pravo na žalbu.
Koje su faze krivičnog postupka u BiH?
Krivični postupak u BiH odvija se kroz sljedeće faze: prethodna istraga (prikupljanje dokaza od strane Tužilaštva), istraga, podizanje optužnice i potvrđivanje optužnice od strane suda, glavno pretresanje te donošenje presude. Pravosnažna presuda može se pobijati vanrednim pravnim lijekovima.
Koja je uloga VSTV-a u krivičnom pravosuđu BiH?
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV) je nezavisno tijelo koje imenuje i razrješava sudije i tužioce, prati rad pravosuđa, utvrđuje standarde profesionalnog ponašanja te osigurava neovisnost, nepristranost i efikasnost pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Šta su posebne istražne radnje i pod kojim uvjetima se mogu odrediti?
Posebne istražne radnje su mjere prikrivenog nadzora (prisluškivanje, praćenje, kontrola komunikacija) koje se mogu odrediti samo sudskom naredbom, samo za određena teška krivična djela i uz strogo poštovanje zakonskih uvjeta u pogledu sadržaja naredbe, trajanja i nadzora.
Koja su prava žrtve krivičnog djela u krivičnom postupku u BiH?
Žrtva krivičnog djela u BiH ima pravo na informisanje o toku postupka, pravo na zastupanje punomoćnika, pravo na zaštitu privatnosti i identiteta, pravo na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku te pravo na zaštitne mjere u slučaju prijetnje po bezbjednost.
Vodite krivični postupak ili vam je potrebna odbrana? Advokatska kancelarija Prnjavorac pruža odbranu i zastupanje u krivičnim postupcima pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Zatražite pravnu pomoćNajbliže ovoj oblasti
Ostale oblasti rada kancelarije
