MJENICA - sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2

Član 256. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)
Član 106. Zakona o mjenici ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/00 i 28/03)
STAVLJANJEM PEČATA PRAVNOG LICA U DESNOM DONJEM DIJELU MJENICE NA MJESTU TRASANTA I U LIJEVOM GORNJEM DIJELU MJENICE, TE DAVANJEM MJENIČNE IZJAVE OD STRANE ZAKONSKOG ZASTUPNIKA PRAVNOG LICA KAO POTVRDE, TUŽENA JE PRIHVATILA OBAVEZU I KAO AKCEPTANT ČIME JE POSTALA GLAVNI MJENIČNI DUŽNIK. POPUNJAVANJEM OSTALIH SADRŽAJA TAKVE MJENICE OD STRANE REMITENTA (LICE KOJEM JE IZDATA MJENICA), RADI SE O NAPLATI POTRAŽIVANJA PO VLASTITOJ MJENICI KOJA JE SAČINJENA NA OBRASCU TRASIRANE MJENICE.

Iz obrazloženja:
U mjeničnom sporu, koji predstavlja zahtjev za ispunjenje obaveze imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može isticati samo prigovore iz člana 256. ZOO, ali ne i prigovor neispunjenja osnovnog posla.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Ps 126648 18 Rev od 12.05.2020. g.)

<------->

NIŠTAVA MJENICA
Zakon o mjenici FBiH čl. 33, 106 i 107

• Kada na vlastitoj mjenici nije navedeno ime onog koji treba da plati (trasat), ona je ništava zbog formalnog nedostatka, pa zbog toga ne vrijedi ni obaveza avaliste.

Obrazloženje:
"Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužitelj ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da je između tužitelja i P.-K. d.o.o. O. 30.5.2016. godine zaključen ugovor o kreditu broj... na iznos od 100.000,00 KM radi reprograma postojećih kreditnih obaveza korisnika po ugovoru..., da su u ugovoru o kreditu od 30. 5. 2016. godine kao sudužnici navedeni D. M., M. D. i Veterinarska stanica G. V. d.o,o. O., da je kao sredstvo obezbjeđenja vraćanja kredita korisnik kredita izdao 12 bjanko mjenica a dvije bjanko mjenice su potpisane od strane sudužnika u svojstvu avalista, da je zasnovana hipoteka u korist davaoca kredita na nekretnini korisnika kredita, da tužitelj nije naplatio predmetno potraživanje od glavnog dužnika čime je stekao pravo na isplatu mjeničnog duga od mjeničnih jemaca - tuženih, da vlastita mjenica na kojoj se nalaze potpisi mjeničnih jemaca nije pravilno popunjena jer nije naznačeno ime onog koji treba da plati (trasat).
Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili postavljeni tužbeni zahtjev prema označenim tuženima. Odredbom člana 106. Zakona o mjenici su propisani obavezni elementi koje treba da sadrži vlastita mjenica pa između ostalog i ime onog koji treba da plati mjenični iznos. Nižestepeni sudovi su utvrdili da na vlastitoj mjenici nije navedeno ime onog koji treba da plati (trasat). Odredbom člana 107. Zakona o mjenici je propisano da isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojanih u članu 106. ne vrijedi kao vlastita mjenica, osim u slučajevima koji su navedeni u sljedećim stavovima i to vlastita mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju, ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno i kao mjesto izdavaočevog prebivanja ono mjesto koje je naznačeno kao mjesto izdanja mjenice i da vlastita mjenica u kojoj nije naznačeno mjesto izdavanja smatra se da je izdata u mjestu koje je označeno uz izdavaočevo ime. Ovaj sud smatra da navedeni izuzetci se ne odnose na odredbu stava člana 107. stav 1. kojim je propisano da vlastita mjenica ne vrijedi ako ima bilo koji od nedostataka iz člana 106.
Revident naširoko obrazlaže da se ne radi o mjeničnom sporu kako su to zaključili nižestepeni sudovi, već o sporu iz građansko pravnog odnosa smatrajući da je tužitelj svoje potraživanje zasnovao na ugovoru o kreditu, što proizilazi iz podneska od 10.12.2019. godine. Uvidom u predmetni podnesak ovaj sud je utvrdio da je tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev prema tuženima zasnivao na iznijetoj činjenici da tuženi nisu ispunili mjeničnu obavezu a kod toga je ostao i prilikom određivanja predmeta i obima vještačenja tako što je tražio da vještak utvrdi dug po mjenici. Vještak finansijske struke je u svom mišljenju naveo da visina duga po mjenici iznosi 72.463,29 KM, slijedom čega je tužitelj na zaključnoj glavnoj raspravi kod prvostepenog suda od 14.5.2020. godine postavio konačan tužbeni zahtjev u navedenoj visini na osnovu nalaza vještaka. Prema tome, iz svega izloženog se može zaključiti da se radi o mjeničnom sporu, a ne o građansko pravnom sporu i da stoji ocjena nižestepenih sudova.
Neosnovano je pozivanje revidenta na odredbu člana 33. Zakona o mjenici kojim je propisano da avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, da njegova obaveza vrijedi i onda ako je obaveza za koju jamči ništava iz bilo kojeg drugog razloga, osim zbog formalnih nedostataka. Popunjena mjenica je konkretno ništava zbog formalnog nedostatka i zbog toga ne vrijedi ni obaveza avalista.
Zbog svega izloženog valjalo je reviziju tužitelja odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.
Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav revizije, sa kojom nije uspio (član 397. stav 1. ZPP)."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 25 0 Ps 049012 20 Rev od 9.11.2022. godine)

<------->

ROK ZA PODNOŠENjE NA ISPLATU MJENICE PO VIĐENjU
Zakon o mjenici

član 35 stav 1 i član 107 stav 2

Imalac mjenice po viđenju propuštajući da mjenicu podnese na isplatu u prekluzivnom roku od jedne godine od dana njenog izdavanja izgubio je pravo naplate potraživanja po ovoj mjenici.

Obrazloženje:

"Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj:... od 25.05.2016. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženoj da na osnovu mjenice serijskog broja... od 28.12.2012. godine, isplati tužitelju iznos od 631.386,31 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 628.986,31 KM počev od 25.04.2014. godine, pa do isplate, i na iznos od 2.400,00 KM počev od 28.04.2014. godine, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

Stavom drugim izreke primljeno je na znanje povlačenje dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.000,00 KM.

Stavom trećim izreke obavezan je tužitelj da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.438,28 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj:... od 02.03.2017. godine, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdena.

Drugostepenu presudu blagovremeno izjavljenom revizijom tužitelj pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači na način da se žalba tužitelja uvaži, prvostepena presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužena obaveže na naknadu troškova nižestepenih postupaka, uključujući troškove sastava revizije sa PDV u iznosu od 1.463,70 KM.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju u kojem je osporila sve revizijske navode i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a tužitelj obaveže da joj naknadi troškove sastava odgovora na reviziju sa PDV u iznosu od 1.463,70 KM.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u skladu sa odredbom člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku i odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama revizije drugostepeni sud je rješavajući o žalbi tužitelja u smislu odredbi člana 231. ZPP pravilno ocijenio da je prvostepeni sud izvedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju i svoje uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti da li ono ima pravnu i činjeničnu osnovu, navodeći valjane razloge za ocjenu materijalnih dokaza na kojima tužitelj zasniva osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, te njene pravno relevantne prigovore. Uvjerenje o neosnovanosti žalbenih prigovora osporavanja odluke prvostepenog suda, drugostepeni sud je opravdao valjanim razlozima koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, s obzirom da nisu u suprotnosti sa zapisnicima o izvedenim dokazima i samim dokazima koji se nalaze u spisu predmeta, a imaju uporišta i u odredbama materijalnog prava primjenom osnove kojom je razriješen sporni odnos. Drugostepeni sud je u obrazloženju svoje odluke ocijenio žalbene navode revidenta koje su od odlučnog značaja za rješavanje predmetnog spora kako je to propisano članom 231. ZPP, pa revizijski razlog povrede ove odredbe parničnog postupka nije ostvaren.

Po ocjeni ovoga suda, u smislu člana 8. ZPP iznesena je ocjena svih izvedenih dokaza i činjenica koje su bile relevantne za donošenje odluke u smislu člana 191. stav (4) ZPP, a slobodnoj ocjeni dokaza od strane suda revident ne može s uspjehom suprotstaviti svoju ocjenu dokaza jer ta ocjena u konkretnom slučaju uključuje prigovore činjenične prirode (da je tužena 28.12.2012. godine, revidentu uručila "bjanko mjenicu" kao sredstvo osiguranja povrata odobrenog i istog dana isplaćenog kredita pravnom licu GMK M. d.o.o. J., da na ovoj mjenici nije bio upisan rok dospjelosti, niti iznos mjeničnog duga, da je revident u skladu sa Zakonom o mjenici prije podnošenja mjenice na naplatu upisao sve potrebne zakonske elemente, da je oznaka dospjelosti na mjenici upisana prije dostavljanja sudu na naplatu... itd.) iz kojih razloga se revizija ne može izjaviti (član 240. stav (1) tačka 2) ZPP). Dosljedno navedenom navodi revizije da je pred drugostepenim sudom ostvarena povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe člana 209. ZPP pokazuju se neosnovanim.

Pozivanje revidenta na odluke ovog suda broj... od 29.03.2016. godine, i Ustavnog suda BiH broj AP 2338/15 od 17.02.2016. godine, nije od uticaja na rješavanje ove pravne stvari jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu.

Nije osnovan ni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet zahtjeva tužitelja je isplata duga na osnovu mjenice serijskog broja AF..., u iznosu od 631.386,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da su tužitelj i pravno lice - firma GMK M. d.o.o. J., 28.12.2012. godine, zaključili Ugovor o kreditu, da je ovim Ugovorom banka-tužitelj kao kreditor, ovoj firmi kao korisniku kredita, odobrila kredit u iznosu od 600.000,00 KM, uz kamatnu stopu od 8,00%, na rok od 7 mjeseci, da je korisnik kredita na ime urednog povrata kredita tužitelju izdao 10 bjanko potpisanih mjenica sa klauzulom "bez protesta", avaliranih od direktora i 10 bjanko ovjerenih i potpisanih naloga za plaćanje korisnika kredita, da su banka i korisnik kredita zaključenim Aneksom Ugovora o kreditu od 30.09.2013. godine, izmijenili rok vračanja kredita, da je rok vračanja Aneksom produžen na period do 28.12.2013. godine, da je tužitelj - korisniku kredita 28.12.2012. godine, isplatila iznos odobrenog kredita, da je tužena isti dan, 28.12.2012. godine, po dogovoru sa davaocem kredita, uz dopis istom a radi sigurnosti tužitelja u povrat odobrenog kredita od 28.12.2012. godine, firmi GMK M. d.o.o. J., dostavila bjanko potpisanu mjenicu serijskog broja..., izdatu dana 28.12.2012. godine, da je tužena u predmetnoj mjenici označena kao trasant-izdavalac mjenice, da je potpisana od zakonskog zastupnika tužene, da sadrži pečat tužene, da korisnik kredita dospjele obaveze iz Ugovora o kreditu nije ispunio, da je tužitelj pokrenuo postupak naplate duga putem datih sredstava obezbjedenja izmirenja duga, mjenice izdate od strane firme-korisnika kredita, 12.12.2013. godine, da dug na ovaj način nije izmiren, da mjenica serijskog broja..., koju je izdala i potpisala tužena kao trasant 28.12.2012. godine, u Ugovoru o kreditu od 28.12.2012. godine i Aneksu ovog ugovora, nije navedena kao sredstvo plaćanja i instrument obezbjeđenja povrata kredita, da je tužitelj od tužene 24.12.2013. godine, tražio saglasnost za popunu mjenice serijskog broja..., jer korisnik kredita nije ispunio svoju obavezu, da tužena 25.12.2013. godine, nije dala saglasnost za popunu mjenice tvrdnjom da nema odobrenja, sporazuma niti dogovora banaka za izdavanje ove mjenice, da je mjenicu tužene serijskog broja tužitelj popunio na iznos od 631.386,31 KM sa rokom dospijeća 25.04.2014. godine, da je zahtjev za protest mjenice tužitelj podnio sudu dana 28.04.2014. godine.

Imajući u vidu naprijed navedeno utvrđenje nižestepenih sudova a za koja je vezan revizijski sud (član 240. stav (2) ZPP) suprotno navodima revidenta pravilno su nižestepeni sudovi raspravili prigovor zastarjelosti potraživanja mjeničnog duga iz kog razloga su ga i odbili sa postavljenim tužbenim zahtjevom. Zastarjelost potraživanja nastupa kada protekne zakonom odredeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze i to vrijeme se naziva vrijeme ili rok zastarjelosti. Zbog značaja instituta zastarjelosti, discipliniranja povjeritelja, a i pravne sigurnosti, stranke ne mogu pravnim poslom odrediti ni duže ni kraće vrijeme zastarjelosti niti mogu odrediti da zastarjelost neće teći neko vrijeme.

Po ocjeni ovog suda u konkretnoj činjenično pravnoj situaciji nižestepeni sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo. Radi se o mjeničnom sporu, i na konkretan pravni odnos imaju se primijeniti odredbe Zakona o mjenici F BiH, jer tužitelj kao imalac mjenice nije dokazao povezanost iste sa odobrenim Ugovorom o kreditu. Tužena je u predmetnoj mjenici označena kao trasant-izdavalac trasirane mjenice i ista ne odgovara kao jemac (član 106. Zakona o mjenici), nego kao mjenični dužnik po vlastitoj mjenici-mjenici po videnju s obzirom da u njoj nije naveden datum dospjelosti mjenične obaveze nego samo datum izdavanja mjenice. Tužitelj nije dokazao da ima ovlaštenje mjeničnog dužnika (trasanta- tužene), da postoji sporazum, dogovor sa tuženom da je dospjelost predmetne mjenice vezana za rok dospijeća glavnog duga iz pravnog posla, zaključenog Ugovora o kreditu i Aneksa ovog ugovora sa korisnikom kredita, pa u takvoj situaciji kao imatelj mjenice po viđenju u kojoj nije bio naveden datum dospjelosti po svojoj volji nije ovlašten predmetnu mjenicu učiniti dospjelom vezano za osnovni pravni posao.

U takvoj situaciji tužitelj je kao imalac mjenice po viđenju bio dužan da u okviru zakonom propisanog roka podnese na isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja mjenice u kom roku je istu trasant- tužena kao mjenični dužnik po vlastitoj mjenici koju je izdala i potpisala bila dužna isplatiti kad god joj se podnese na isplatu. Mjenica je potpisana i izdata dana 28.12.2012. godine, a podnesena na plaćanje tuženoj 25.04.2014. godine, dakle protekom roka od godinu dana, pa i revizijski sud cijeni da je tužitelj propuštajući da mjenicu podnese u tom prekluzivnom roku izgubio prava naplate potraživanja po ovoj mjenici. Prihvatajući u potpunosti pravilnim razloge nižestepenih sudova date u obrazloženju presuda i ovaj sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju potraživanje tužitelja, isplata duga po mjenici po videnju zastarjelo shodno odredbi člana 107. stav (2).Zakona o mjenici a u vezi sa članom 34. i 35. stav 1. istog Zakona.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe iz člana 248. ZPP.

Zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen, jer ta parnična radnja, po ocjeni ovog suda, nije bila potrebna za vođenje ove parnice (člana 397. stav (1) ZPP u vezi sa članom 387. stav (1) istog zakona)."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 431489 17 Rev od 28.1.2020. godine)

<------->

VLASTITA MJENICA
Zakon o mjenici Federacije BiH - član 106

Stavljanjem potpisa u desnom donjem dijelu mjenice na mjestu trasanta i u lijevom gornjem dijelu mjenice uz navođenje punog imena i prezimena i adrese prebivališta, tužena je prihvatila obavezu kao akceptant čime je postala glavni mjenični dužnik, pa se popunjavanjem ostalih sadržaja takve mjenice od strane lica kojem je ona izdana radi o naplati potraživanja po vlastitoj mjenici koja je sačinjena na obrazcu trasirane mjenice.

Obrazloženje:

"Predniku tužitelja tužena je predala bjanko vlastitu mjenicu kao sredstvo osiguranja za plaćanje duga iz osnova ugovora o kreditu (od 28. 12. 2009. godine).
Stavljanjem potpisa u desnom donjem dijelu mjenice na mjestu trasanta i u lijevom gornjem dijelu mjenice uz navođenje punog imena i prezimena i adrese prebivališta, tužena je prihvatila obavezu i kao akceptant čime je postala glavni mjenični dužnik, pa se popunjavanjem ostalih sadržaja takve mjenice od strane remitenta (lice kojem je izdana mjenica), radi se o naplati potraživanja po vlastitoj mjenici koja je sačinjena na obrazcu trasirane mjenice, u skladu sa čl. 106. Zakona o mjenici, a ne o trasiranoj mjenici po viđenju na čemu insistira revidentica zbog dospjelosti obaveze radi računanja roka zastarjelosti.

Prednik tužitelja je popunjenu mjenicu protestirao zbog neplaćanja, pa kako se radi o vlastitoj mjenici popunjenoj i sa oznakom dospjelosti, kod utvrđivanja roka zastare potraživanja protiv tužene kao akceptanta primjenjuje se odredba čl. 80. st. 1. Zakona o mjenici, a kako je dospjelost mjenice navedena na istoj sa danom 28. 5. 2013. godine, a tužba podnesena prijedlogom za izvršenje dana 12. 3. 2014. godine, proizilazi da mjenično potraživanje nije zastarjelo, zbog čega ovi revizijski prigovori nisu osnovani."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 64 0P 033522 16 Rev od 22.8.2019. godine)

<------->

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 53 0 P 056404 20 Rev
Sarajevo, 7.9.2021. godine

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Snježane Malešević, kao predsjednice vijeća, Fatime Imamović i Mirjane Dević, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. d.o.o. B. L., sa sjedištem u B. L. ..., protiv tuženog B. K. iz Č. ..., koga zastupa punomoćnik A. B., advokat iz M. ..., radi isplate duga po mjenici, v.s. 13.893,91 KM, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 056404 16 Gž od 28.1.2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7.9.2021. godine, donio je sljedeću:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka nastalim u povodu revizije.

O B R A Z L O Ž E N J E

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 056404 15 P od 26.11.2015. godine odbijen je tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da ispuni obavezu preuzetu potpisivanjem mjenice broj AF ..., te da tužitelju plati dug u iznosu od 13.893,91 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća mjenice 12.06.2014. godine do konačne isplate duga, sa troškovima parničnog postupka. Tužitelj je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 056404 16 Gž od 28.1.2020. godine žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je tuženi obavezan da ispuni obavezu preuzetu potpisivanjem mjenice broj AF ...,te da tužitelju plati dug u iznosu od 13.893,91 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 13.06.2014. godine do isplate i nadoknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 KM.

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji, osporena presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanim za troškove sastava revizije u iznosu od 1.080,00 KM i troškove PDV od 183,60 KM ili da se drugostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizija odbije ili odbaci kao nedopuštena.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP-a), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku , ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija nije osnovana.

U reviziji tuženi iznosi svoje viđenje o tome na kojoj je stranci bio teret dokaza o odlučnim činjenicama, iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestepenih sudova u odnosu na ispunjenje mjenične obaveze.

Nasuprot tome, nije osnovan revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP-a u vezi sa članovima 8., 123. stav 1. i 191. stav 4. istog zakona učinjenih, prema navodima revidenta, u postupku pred drugostepenim sudom, što je imalo za posljedicu nezakonitost pobijane presude.

Ovaj sud cijeni da drugostepena presuda sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, da je pravilno obrazloženo na kojim činjeničnim utvrđenjima i na osnovu kojih pravnih propisa je zasnovana odluka kojom je usvojen tužbeni zahtjev (član 191. stav 4. ZPP-a).

Drugostepeni sud je, suprotno tvrdnjama revizije, svoju odluku utemeljio na činjenicama utvrđenim u prvostepenom postupku, pa time što je na temelju tih činjenica izveo drugačiji pravni zaključak, nije povrijedio odredbu iz člana 8. i 123. stav 1. ZPP-a, te je bio ovlašten prvostepenu presudu preinačiti temeljem odredbe iz člana 229. tačka 2. ZPP-a.

Drugo je pitanje da li je pri tome taj sud izveo pravilan pravni zaključak, ali to nije pitanje o kojem se odlučuje kroz ocjenu osnovanosti revizijskog razloga povrede odredaba parničnog postupka, jer se to pitanje tada svodi na ocjenu pravilnosti u primjeni materijalnog prava, kao samostalnog revizijskog razloga.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 13.893,91 KM na osnovu mjenice s klauzulom „bez protesta“, izdate na ime osiguranja kreditne obaveze iz ugovora o kreditu.

U postupku je utvrđeno da je 10.05.2011. godine izdata mjenica „bez protesta“ na mjenični iznos od 14.004,05 KM kao instrument osiguranja plaćanja duga glavnog mjeničnog dužnika S. H. prema tužitelju po kreditu broj ... od 10.05.2011. godine, da je tuženi potpisao mjenicu u svojstvu avaliste kao jemac za mjeničnu obavezu glavnog dužnika, da je mjenica bezuspješno podnesena na naplatu glavnom dužniku 12.06.2014. godine, po dospijeću na naplatu, što je naznačeno na prednjoj strani mjenice, da je po dospijeću mjenice na naplatu, tokom postupka dug smanjen na iznos od 13.893,91 KM. Dalje je utvrđeno da je tuženi sa glavnim dužnikom dao tužitelju pismenu saglasnost o načinu popunjavanja i korištenja bjanko mjenice radi naplate duga po predmetnom ugovoru o kreditu u slučaju neispunjenja obaveza koje proizilaze iz tog ugovora. Nakon neuspjelog pokušaja naplate mjenice, tužitelj je podnio prijedlog za izvršenje 1.8.2014. godine na osnovu iste mjenice, da je izvršni postupak, po prigovoru tuženog, nastavljen po pravilima parničnog postupka.

Na osnovu takvih činjeničnih utvrđenja, pravilno je drugostepeni sud primijenio Zakon o mjenici usvajanjem tužbenog zahtjeva.

Tužitelj, kao mjenični povjerilac, nije uspio naplatiti mjenični iznos od glavnog dužnika, pa ima pravo prema odredbi člana 39. stav 1. u vezi sa članom 54. stav 1. Zakona o mjenici ostvariti regres protiv ostalih mjeničnih dužnika, uključivši i avalistu, koji odgovara za isplatu mjeničnog iznosa onako kako odgovara onaj za koga jamči – član 33. stav 1. Zakona o mjenici, dakle, u ovom slučaju onako kako odgovara glavni dužnik.

Neosnovan je prigovor revidenta da je nastupila zastara mjeničnopravnog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je kao imalac trasirane mjenice ovu ispunio sa danom 12.06.2014. godine, kao danom dospijeća mjenične obaveze i podnio prijedlog za izvršenje 01.08.2014. godine, koji se dan ima smatrati danom podnošenja tužbe jer je po prigovoru tuženog postupak nastavljen u parnici. Prema odredbama iz člana 80. stav 1. Zakona o mjenici, svi mjeničnopravni zahtjevi protiv avaliste zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti, pa u konkretnom slučaju, s obzirom na datum dospijeća obaveze i datum podnošenja tužbe, trogodišnji rok zastarjelosti nije protekao.

Neosnovano revident prigovara da na valjan način nije utvrđena visina tužbenog zahtjeva. Mjenična obaveza je apstraktna obaveza i odvojena je od osnovnog posla-ugovora o kreditu. Upravo zbog toga, protiv utužene mjenične obaveze iz mjenice koja sadržajno nema nedostataka, tuženi kao mjenični dužnik nije ovlašten na podnošenje prigovora vezanih uz osnovni posao i zasnovanim na odredbama Zakona o obligacionim odnosima. To što je tokom postupka smanjen iznos mjenične obaveze, nije od uticaja na konačnu visinu tužbenog zahtjeva i ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost drugostepene presude.

Zbog izloženog, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, te kako nije učinjena povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je revizija, a na osnovu odredbe iz člana 248. ZPP-a, odbijena kao neosnovana.

Na osnovu odredbe člana 397. stav 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka nastalim u povodu revizije, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav revizije jer nije uspio u revizijskom postupku - član 386. stav 1. ZPP-a.

Predsjednica vijeća
Snježana Malešević, s.r.

<------->

MJENICA S KLAUZULOM “BEZ PROTESTA“ KAO NEVJERODOSTOJNA ISPRAVA
Zakon o izvršnom postupku član 29

Mjenica s klauzulom “bez protesta“ ne može se smatrati vjerodostojnom ispravom.

Obrazloženje:

"Polazeći od toga da je smisao i cilj protesta da se imaocu mjenice omogući da u izvršnom postupku potraživanja namiri ne samo od glavnog dužnika već i od ostalih regresnih - mjeničnih dužnika, a pri tom u ima u vidu da kauzula "bez protesta" različito djeluje, zavisno ko ju je unio i da bi to upravo moglo da stvara zabunu i nedoumice u postupku izvršenja, stav ovog suda je da se mjenica s klauzulom "bez protesta" ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu važeći odredaba ZIP-a."

(Odluka Vrhovnog suda Federacije BiH, Spp 31405/2016 od 5.12.2016. godine)

<------->

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 53 0 P 056404 20 Rev
Sarajevo, 7.9.2021. godine

P R E S U D U

Revizija se odbija.

Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka nastalim u povodu revizije.

O B R A Z L O Ž E N J E

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizija odbije ili odbaci kao nedopuštena.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 13.893,91 KM na osnovu mjenice s klauzulom „bez protesta“, izdate na ime osiguranja kreditne obaveze iz ugovora o kreditu.

Na osnovu takvih činjeničnih utvrđenja, pravilno je drugostepeni sud primijenio Zakon o mjenici usvajanjem tužbenog zahtjeva.

Predsjednica vijeća
Snježana Malešević, s.r.

<------->

SOPSTVENA MJENICA SA FORMOM TRASIRANE MJENICE

Zakon o mjenici Republike Srpske

član 111

Ako izdavalac mjenice izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati, ta mjenica praktično postaje sopstvena mjenica, iako je po formi trasirana.

Obrazloženje:
"Odluka prvostepenog suda je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pravilno prvostepeni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj trasiranoj mjenici. Iz same mjenice, koja je priložena u spisu, vidi se da je tuženi i trasant i trasat, što znači da je samim tim trasirana mjenica vučena na tuženog koji je trasat. Izdavalac mjenice, u ovom slučaju tuženi, izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati, ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.
Prema odredbi člana 5. ZM-a, trasirana mjenica može da glasi po naredbi samog trasanta. Ona se može vući (trasirati) i na trasanta. Ona se može izdati (trasirati) za račun trećeg lica. U konkretnom slučaju radi se o mjenici koja se vuče na trasanta, odnosno radi se o vlastitoj trasiranoj mjenici. Prema odredbi člana 114. stav 1. ZM-a, izdavalac vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi člana 80. stav 1. ZM-a, svi mjenično-pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti. Kada se ima u vidu da tuženi kao izdavalac mjenice odgovara kao akceptant, onda je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 80. stay 2. ZM-a, jer u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba Člana 80. stav 1. ZM-a. Kako od dospjelosti mjenice nije protekao rok od tri godine, jer je mjenica dospjela na plaćanje dana 10.8.2011. godine, a tužitelj prijedlog za izvršenje podnio dana 24.9.2012. godine, to nije protekao rok od tri godine iz citirane zakonske odredbe, pa potraživanje tužitelja po osnovu predmetne mjenice nije zastarjelo. Kako je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a žalbu tužitelja uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti na način kao u izreci."

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, Gž 151538/2016 od 29.8.2016. godine)

<------->

MJENICA

Bjanko mjenica
Član 1. i 2. Zakona o mjenici

BJANKO MJENICA NEMA SVE BITNE ELEMENTE KOJE MJENICA MORA DA SADRŽI, A IZDAJE SE S TIME DA SE TI ELEMENTI NAKNADNO ISPUNE (U SKLADU SA SPORAZUMOM STRANAKA, A AKO TOG SPORAZUMA NEMA ONDA U SKLADU SA OSNOVNIM PRAVNIM POSLOM). ZBOG TOGA SE SADRŽAJ BJANKO MJENICE OCJENJUJE PREMA SADRŽAJU KONAČNO POPUNJENE MJENICE KADA JE ZAPRAVO I POSTALA MJENICA, U SMISLU ODREDBE ČLANA 1. I ČLANA 2. ZAKONA O MJENICI.

Iz obrazloženja:

„Tuženi u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje i da se u konkretnom slučaju radi o mjenici po viđenju (imajući u vidu da u momentu izdavanja mjenice nije bilo označeno dospijeće) koja je izdata 24.02.2006. g. i da je krajnji rok za podnošenje mjenice na naplatu istekao 24.02.2007. g. jer se mjenica po viđenju mora podnijeti na naplatu u roku od jedne g. od izdavanja, pa kako tužitelj nije u tom roku podnio mjenicu na naplatu, već je to učinio tek kasnije pokretanjem vanparničnog postupka za protest mjenice, time je izgubio pravo na naplatu svog potraživanja.

Ni navod tuženog da se u konkretnom slučaju radi o mjenici po viđenju (zaključak koji je iznio i prvostepeni sud u obrazloženju prvostepene presude) nije osnovan.

Naime, mjenica na kojoj tužitelj zasniva svoje potraživanje je izdata kao bjanko mjenica. Takva mjenica nema sve bitne elemente koje mjenica mora da sadrži a izdaje se s time da se ti elementi naknadno ispune (u skladu sa sporazumom stranaka a ako tog sporazuma nema onda u skladu sa osnovnim pravnim poslom). Zbog toga se sadržaj bjanko mjenice ocjenjuje prema sadržaju kada takva mjenica bude konačno ispunjena i kada je zapravo postala mjenica u smislu odredbe člana 1. i člana 2. Zakona o mjenici, pa kod toga da je tužitelj prilikom popunjavanja mjenice označio i dospjelost onda ne može biti riječi o tome da tužitelj svoje potraživanje zasniva na mjenici po viđenju (mjenica u kojoj se ne označava dospjelost), radi čega ni tvrdnja tuženog da je krajnji rok za podnošenje mjenice na naplatu istekao 24.02.2007. g. nije osnovana. Sve i da se radi o mjenici po viđenju i da je protekao jednogodišnji rok unutar kojeg se takva mjenica mora podnijeti na naplatu, tužitelj opet ne bi izgubio svoje pravo na naplatu jer tuženi u konkretnom slučaju odgovara kao akceptant a odredbom člana 52. Zakona o mjenici propisano je da protekom rokova za podnošenje mjenice po viđenju na isplatu imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika, izuzev akceptanta.

Tuženi se u pogledu dospjelosti mjenične obaveze u žalbi na kraju poziva i na rješenje Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine od 23.06.2011. g., smatrajući da se kao dospjelost potraživanja može uzeti i dan kada je pravnom predniku H.-A.A.L. d.o.o. tužitelj oduzeta dozvola za obavljanje poslova lizinga.

Međutim kod toga da tužitelj svoje potraživanje, kako je to već rečeno, zasniva na bjanko mjenici kod koje se dospjelost naknadno ispunjava u skladu sa sporazumom stranaka a ako tog sporazuma nema onda u skladu sa osnovnim pravnim poslom, dakle, datum dospjelosti mjenične obaveze ne može biti dan oduzimanja dozvole pravnom predniku tužitelja za obavljanje poslova lizinga, pa je slijedom toga pravilan zaključak prvostepenog suda da je rješenje Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine od 23.06.2011. g. (dokaz koji je proveo tuženi u prvostepenom postupku) ne može uticati na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.“

(Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 P 093241 18 Gž od 24 08 2018. g.)

<------->

ISTICANjE PROTESTA ZBOG NEISPLATE MJENICE PLATIVE NA ODREĐEN DAN
Zakon o mjenici RS - član 54 stav 3

Izdavalac mjenice - trasant koji propusti da u zakonom propisanom roku od dva radna dana po dospjelosti potraživanja iz mjenice podigne protest, gubi pravo da namiri svoje mjenično potraživanje, već svoja prava može ostvarivati po pravilima privrednog i građanskog prava.

Obrazloženje:
"Prema članu 45. stav 3. Zakona o mjenici ("Službeni glasnik RS", broj 32/01), protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdavanja ili od viđenja mora se podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice, a prema članu 54. stav 1. istog zakona, sa protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta.
Sopstvena mjenica je ona u kojoj se izdavalac (trasant) obavezuje da će sam po dospjelosti mjenice platiti naznačenu svotu i sadrži sve bitne elemente koje sadrži i trasirana mjenica, osim obaveze trasata da isplati određenu svotu novca, jer je izdavalac (trasant) preuzeo obavezu da on isplati naznačenu svotu novcu po dospjelosti mjenice. Sopstvenom trasiranom mjenicom smatra se ona mjenica koju njen imalac vuče na samog sebe. U tom slučaju on označava sebe kao trasanta.
U konkretnom slučaju u predmetnoj mjenici tužilac je označen kao izdavalac (trasant) i lice koje plaća mjenicu (trasat), što znači da se radi o sopstvenoj trasiranoj mjenici.
Tužilac je propustio da u zakonom propisanom roku od dva radna dana po dospjelosti podigne protest, jer je u mjenici kao dan plaćanja označen 12.03.2007. godine (ponedeljak, radni dan), a mjenica je podnesena na protest 15.03.2007. godine, dakle jedan dan po proteku zakonom propisanog roka, pa je u smislu navedenih zakonskih odredbi izgubio svoja prava prema tuženom kao indosantu.

Jedno od osnovnih mjeničnih načela je načelo strogosti, koje se sastoji iz radnji koje treba da preduzme imalac mjenice (remitent), jer ako se te radnje ne preduzmu, ili se ne preduzmu u roku, mjenica postaje prejudicirana, a imalac mjenice ne može svoja potraživanja iz mjenice da ostvari po pravilima mjeničnog prava, već po pravilima privrednog i građanskog prava. Trasant je izdavanjem mjenice preuzeo obavezu, čiji pravni osnov se nalazi u jednostranoj izjavi volje mjeničnog potpisnika (mjenica tada postaje apstraktna), pa zbog toga imaoc mjenice ne može stavljati prigovore koji potiču iz osnovnog pravnog posla ili neke druge prigovore.

Članom 87. stav 1. Zakona o mjenici propisano je da trasant, akceptant i indosant, čije su se mjenične obaveze ugasile usljed zastarjelosti ili zbog toga što su propuštene radnje propisane radi održaja mjeničnih prava, odgovaraju imaocu mjenice, ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili, što predstavlja djelimično ublaženje načela mjenične strogosti. Ta tužba se ne smatra mjeničnom, već građansko pravnom tužbom, pa u takvom sporu ne dolazi do primjene pravila o postupku u mjeničnim sporovima, nego opšta pravila procesnog prava."

(Presuda Višeg privrednog suda, Pž 240/2011 od 15.6.2011. godine)

<------->

AKCEPT MJENICE
Zakon o menici
član 26

Akcept ili mjenični prijem je mjenična pravna radnja kojom trasat svojim potpisom potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu, tj. izjavljuje da će izvršiti naredbu za isplatu koju je uputio trasant, čime je od lica koje nije bilo ni u kakvoj mjeničnoj obavezi postao glavni dužnik, a trasant je promijenio svoj mjenično-pravni položaj time što je postao prvi regresni dužnik.

Obrazloženje:
"Prema elementima predmetne mjenice izdavalac mjenice (trasant) je, a trećetužena je (zajedno sa ostala dva tužena) lice koje treba da plati mjeničnu sumu (trasat) tužitelju, kao korisniku mjenice (remitent). Trećetužena je, kao trasat mjenicu potpisala u desnom donjem uglu i akceptirala je tu mjenicu potpisom na blanketu, pored naznake "prihvaćamo", kako se mjenica i akceptira. Naime, prema odredbi člana 26. ZM-a, akcept se piše na samoj mjenici a izražava se potpisom trasata uz riječ "priznajem"; "primljena"; "prihvaćena" ili kojom drugom riječi, koja to isto znači, a kao akcept, važi samo trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice. Akcept ili mjenični prijem je mjenična pravna radnja (izjava) kojom neko lice (trasat) svojim potpisom potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu, tj. izjavljuje da će naredbu za isplatu koju je uputio trasant i izvršiti čime je, od lica koje nije bilo ni u kakvoj mjeničnoj obavezi, postalo glavni dužnik, a trasant je promijenio svoj mjenično pravni položaj time što je postao prvi regresni dužnik.
Svrha akceptiranja mjenice je da se utvrdi da je trasat (trećetužena je jedan od trasata) voljan da prihvati poziv trasanta (ovdje je trasant, kao korisnik kredita), da postane glavni dužnik. Akceptom se trećetužena (kao trasat) obavezala da mjenicu plati o dospjelosti, pa kako mjenična suma nije plaćena tužitelj (kao njen imalac), u smislu odredbe člana 29. ZM-a ima, na osnovu mjenice, pravo na neposrednu tužbu protiv tuženih, što znači i trećetužene (kao akceptanta). Slijedom navedenog, drugostepeni sud je imao valjano uporište za zakljućak da je, shodno odredbi člana 48. ZM-a (kojom je propisano da oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imaocu mjenice), trećetužena, kao solidarni mjenični dužnik, dužna tužitelju isplatiti traženi iznos.
Drugačiji zaključak ne mogu ishoditi navodi revizije da su sudovi zauzeli pogrešan stav kada su našli da u ovom slučaju nema mjesta primjeni ZZP-a. Prvostepeni sud je u pogledu ovih navoda dao valjane razloge navodeći..., i da tuženi nisu zaključili ugovor o potrošačkom kreditu u svojstvu potrošača (član 61. i 62. istog zakona), koje razloge je prihvatio i drugostepeni sud a koje kao valjane prihvata i ovaj sud."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 11339/2014 od 9.12.2015. godine)

<------->

NAPLATA POTRAŽIVANjA OD REGRESNIH DUŽNIKA
Zakon o menici
član 80 stav 1

Do naplate potraživanja od regresnih dužnika može doći kada imalac mjenice podnese mjenicu na isplatu u roku njene dospjelosti, kada je isplata odbijena i kada je pravovremeno podignut protest zbog neisplate mjenice.

Obrazloženje:
"Prema elementima predmetne mjenice, tuženi kao izdavalac mjenice je vukao odnosno trasirao ovu mjenicu na sebe, odnosno sebe je označio kao trasanta i trasata. Međutim, nije je i akceptirao (potpisom na lijevom kraju blanketa, pored naznake prihvaćamo), pa time se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici, koja se u praksi često pogrešno izjednačava sa pojmom i značenjem sopstvene ili vlastite mjenice. Prema toj mjenici tuženi ima položaj regresnog dužnika.

Akceptant trasirane mjenice, odnosno izdavalac vlastite mjenice nisu regresni dužnici, već su uvijek glavni mjenični dužnici i od njih se naplata mjenice može tražiti u zastarnom roku od 3 godine (odredba člana 80. stav 1. ZM), dok u odnosu na regresne dužnike do regresa može doći uz ispunjenje uslova: da je imalac mjenice podnio mjenicu na isplatu o roku njene dospjelosti; da je isplata odbijena (u cjelosti ili djelimično) i da je pravovremeno podignut protest zbog neisplate mjenice.
Imalac mjenice ima pravo naplatiti mjenicu od glavnog dužnika u vrijeme njene dospjelosti. Ali ako mjenicu nije iz bilo kojih razloga uspio naplatiti, i ako je protestirao mjenicu, imalac mjenice ima pravo naplatiti mjenicu od svih ostalih potpisnika mjenice (regresnih dužnika).

Slijedom toga, kod utvrđenja da je predmetna mjenica dospijevala 12.3.2007. godine i da je tužitelj istu prezentirao na protest dana 15.3.2007. godine, odnosno treći radni dan po dospijeću iste, te da se ne radi o sopstvenoj mjenici, nema mjesta primjeni odredbe člana 114. stav 1. ZM. Stoga su u odredbama člana 45. stav 3. i 54. stav 1. istog zakona, nižestepeni sudovi imali valjano uporište za zaključak da je tužitelj u odnosu na tuženog, s obzirom na njegov istaknuti prigovor, kao regresnog dužnika, izgubio pravo naplate predmetne mjenice.

Drugačiji zaključak ne može ishoditi činjenica, na kojoj revident insistira, da je ishodio protest predmetne mjenice, jer se u tom vanparničnom postupku utvrđuje da su u cjelosti ili djelimično odbijeni akcept ili isplata mjenice u propisanim rokovima, dok se u tom postupku ne može raspravljati o prigovoru neblagovremenosti protesta, koji prigovor je materijalno pravne prirode i o kojem se raspravlja u parnici."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 240/2011 od 7.2.2013. godine)

<------->

NEBLAGOVREMENO PREZENTIRANjE MJENICE NA ISPLATU
Zakon o menici član 45

Ukoliko imalac mjenice prekorači određeni rok da blagovremeno prezentira mjenicu na isplatu svi regresni dužnici ispadaju iz mjenične obaveze prema njemu, te mu u tom slučaju ostaju samo glavni mjenični dužnici akceptant i izdavalac vlastite mjenice i to u roku od tri godine od dospjelosti mjenice.

Obrazloženje:

"Revizionim navodima se neosnovano prigovara zaključku drugostepenog suda da je, u konkretnom slučaju, riječ o vlastitoj mjenici, tako što se ističe da je riječ o vlastitoj trasiranoj mjenici. Navedeno, imajući u vidu da izdavalac predmetne mjenice istu nije vukao (trasirao) na sebe, kao i elemente vlastite mjenice propisane odredbom člana 111. ZM-a, te kod toga da je obrazac trasirane mjenice u ovom slučaju korišten sa učinkom vlastite mjenice. Naime, uobičajeno je da se blanketi koji važe za trasirane mjenice upotrebljavaju i za vlastite mjenice, s tim što bi bilo poželjno da se postojeći tekst precrta tako što umjesto naloga "platite za ovu", bude upisano "plaćamo za ovu", te da se riječ "trasant" precrta upisujući riječ "izdavalac", što u konkretnom slučaju nije učinjeno, ali je istovremeno označeno da se radi o vlastitoj mjenici, pa je pravilno drugostepni sud odredio o kojoj mjenici je riječ.
Ne mogu se prihvatiti ni revizioni navodi da je predmetna mjenica prejudicirana i da ne može biti valjan osnov za naplatu predmetnog mjeničnog duga, iz razloga što je tužitelj propustio da saglasno odredbi člana 39. ZM istu prezentira tuženom na naplatu.

Navedeni propust tužitelja, u konkretnom slučaju, nadomješten je blagovremenim protestom, odnosno pribavljenom javnom ispravom kojom je potvrđeno da je tužitelj bez uspjeha blagovremeno preduzimao mjenično pravne radnje, imajući pri tome u vidu da su odredbama člana 39. stav 1. i 45. stav 3. ZM-a propisani identični rokovi za obje mjnične radnje (za prezentaciju mjenice na plaćanje i za podizanje protesta). Pored toga, navedeni propust se prvenstveno tiče obaveza regresnih dužnika, jer je obaveza regresnih dužnika vezana u prvom redu za prezentaciju mjenice na isplatu, pa ukoliko imalac mjenice ne prezentira mjenicu na isplatu glavnom dužniku i ne podigne protest zbog neuspjele naplate, tada gubi pravo regresa prema ostalim mjeničnim dužnicima. Drugačije rečeno, ukoliko imalac mjenice prekorači određeni rok (da blagovremeno prezentira mjenicu na isplatu) svi regresni dužnici ispadaju iz mjenične obaveze prema njemu, te mu u tom slučaju ostaju samo glavni mjenični dužnici (akceptant i izdavalac vlastite mjenice) i to u roku od tri godine od dospjelosti mjenice (član 80. stav 1. ZM-a). Isto je u skladu i sa odredbom člana 54. ZM-a koja propisuje posljedice nepreduzimanja mjeničnih radnji u propisanim rokovima (pri čemu se preduzimanje mjenične radnje mimo zakonom propisanog roka svodi na nepreduzimanje radnje).

Navedeno kad se ima u vidu da u mjeničnoj solidarnosti odgovornost solidarnih dužnika nije ista kao u obligacionom pravu (gdje je obaveza svakog od solidarnih dužnika jednaka za sve dužnike i bezuslovna je), dok u mjeničnoj solidarnosti akceptant trasirane mjenice i izdavalac vlastite mjenice odgovaraju bezuslovno, a regresni dužnici su samo uslovno i supsidijarno obavezni."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 9127/2014 od 9.2.2017. godine)

<------->

PRAVNA POSLjEDICA IZOSTANKA NEKOG OD BITNIH ELEMENATA MJENICE
Zakon o menici čl. 111 i 112

Kako je mjenica strogo formalna pismena isprava, odnosno formalni pravni akt, koji mora da ima sadržaj određen zakonom, mjenica koja ne sadrži bezuslovno obećanje da će se određeni iznos novca platiti ne važi kao vlastita mjenica.

Obrazloženje:

"Predmetni spor je, kako je naprijed rečeno, mjenični spor. Mjenica je strogo formalna pismena isprava, odnosno formalni pravni akt, koji mora da ima sadržaj određen zakonom. Dakle, trasirana mjenica mora da ima svih osam, a vlastita mjenica svih sedam bitnih elemenata propisanih odredbom člana 3, odnosno člana 111. ZM. Sve mjenične radnje takođe, moraju da budu u strogo pisanoj formi i na samoj mjenici. To je uslovljeno potrebom sigurnosti mjeničnopravnog prometa koji se odvija brzo i, u pravilu, bez prostornih ograničenja.
Prema načelu inkorporacije, koje karakteriše mjeničnopravni odnos, prava iz mjenice su vezana za posjedovanje mjenične isprave (papira) i ne mogu se ostvariti bez mjenice kao vrijednosnog papira, a svi zakonom propisani elementi moraju biti upisani, odnosno sadržani (inkorporirani) u mjeničnom obrascu. Isprava u kojoj nema bilo kojeg od elemenata nabrojanih u članu 3. ZM ne smatra se, prema odredbi člana 4. stav 1. ZM, kao trasirana mjenica, osim u posebno nabrojanim slučajevima, koji se odnose na označavanje dospjelosti i određivanje mjesta plaćanja ili mjesta izdavanja, a isprava u kojoj nema bilo kojeg od sastojaka nabrojanih u članu 111. ZM, ne važi kao vlastita mjenica, osim u posebno nabrojanim slučajevima, kao i kod trasirane mjenice (član 112. ZM).

U konkretnom slučaju isprava koju je tužitelj prezentirao kao mjenicu i na kojoj temelji svoje potraživanje, ne važi kao vlastita mjenica, kakav karakter joj pogrešno daje prvostepeni sud (a drugostepeni se o tome ne izjašnjava). Naime, shodno odredbi člana 111. tačka 2. ZM, vlastita mjenica mora sadržavati bezuslovno obećanje da će se određeni iznos novca platiti. Znači, vlastita mjenica nema poziv za plaćanje, već njen izdavalac izjavljuje "platiću za ovu" ili "platićemo za ovu" ili "plaćamo za ovu". Ona, dakle nije naredba plaćanja kao što je to trasirana mjenica (izraz: platite, kakav je upotrebljen i na predmetnoj mjenici na kojoj se temelji tužbeni zahtjev) već je bezuslovno obećanje plaćanja od izdavaoca takve mjenice. Za vlastitu mjenicu (za razliku od trasirane) ne postoji propisan obrazac, pa se u praksi pojavljuje situacija da se vlastita mjenica izda prepravljanjem odštampanog mjeničnog obrasca za trasiranu mjenicu. To se postiže tako što se postojeći tekst precrtava, a iznad njega upisuju druge riječi da bi se dobio slog koji sadrži bitne sastojke vlastite mjenice. Ovdje takve prepravke nisu izvršene, pa se, kako je naprijed rečeno, ne radi o vlastitoj mjenici. Ta isprava se, shodno odredbi člana 4. stav 1. ZM, ne može smatrati ni trasiranom mjenicom, jer ne sadrži jedan od obaveznih elemenata - ime onoga koji treba da plati (trasat) - kako propisuje odredba člana 3. tačka 3. ZM.

Iz prednjih razloga se obaveza plaćanja traženog iznosa od 34.337,28 KM ne može zasnovati na ispravi koju je prezentovao tužitelj i na kojoj temelji svoje potraživanje, ni u odnosu na G.J., koji je tu ispravu potpisao kao jemac, pa slijedom toga ni u odnosu na tuženog, kao njegovog nasljednika, bez obzira na sadržaj odredbe člana 163. stav 1. ZN.
Kod takvog stanja stvari, ostala pravna pitanja, kojima su se bavili nižestepeni sudovi i o kojima se izjašnjava tuženi u žalbi i reviziji, a tužitelj u odgovorima na ove pravne lijekove, nisu od uticaja na rješenje ovoga mjeničnog spora.
Slijedom izloženog nižestepene presude su preinačene kao u izreci, temeljem odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS”, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu: ZPP)."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 171636 17 Rev od 7.2.2018. godine)

<------->

PRAVNA POSLjEDICA AKCEPTIRANjA MJENICE
Zakon o menici
čl. 26 i 29

Upisom imena trasata na mjenicu on nije obavezan da plaća mjenicu, već je samo pozvan da je prihvati, ali ako trasat akceptira mjenicu vlastoručnim potpisom on time od pozvanog lica postaje glavni mjenični dužnik.

Obrazloženje:
"Ovaj parnični postupak je započet kao izvršni postupak u kome je prijedlog za izvršenje zasnovan na vjerodostojnoj ispravi, trasirane mjenice sa protestom serije RS..., RS... i RS..., u iznosima od po 36.992,85 KM. Prijedlog za izvršenje usvojen je rješenjem prvostepenog suda broj: 85 0 I... I od 27.1.2016. godine, da bi sud po uloženim prigovorima izvršenika rješenjem od 31.3.2016. godine odredio da se izvršenje odgađa, prijedlog smatra podnesenom tužbom i da će se sa izvršenjem nastaviti po okončanju parničnog postupka, na prijedlog tražioca izvršenja.
Dakle, ovaj postupak je započet i vođen kao mjenični spor, što znači da su u ovakvom sporu isključeni prigovori koji se odnose na osnovni pravni posao. Mjenica je bezuslovni i apstraktni pravni posao koji je nezavisan od osnovnog posla kojem služi.

Između stranaka nije sporna činjenica da je u stečajnom postupku broj: 60 0 St... St, koji je pokrenut protiv stečajnog dužnika d.o.o. "M." za poljoprivrednu proizvodnju, promet i usluge iz D., tužilac kao stečajni povjerilac prijavio svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 426.590,94 KM.
Prijava potraživanja zasnovana je na: ugovoru o kreditu broj:... od 4.11.2011. godine u iznosu od 290.000,00 KM čiji je korisnik stečajni dužnik, a koje potraživanje je obezbjeđeno zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (ugovor broj: OPU-... od 10.11.2011. godine), na ugovoru o nenamjenskom potrošačkom kreditu broj:... od 17.12.2007. godine u iznosu od 50.000,00 KM čiji je korisnik tuženi D. P., a sudužnik tužena V. P., a koje potraživanje je obezbjeđeno zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (ugovor broj: OPU-... od 1.7.2010. godine) i na ugovoru o nenamjenskom potrošačkom kreditu broj:... od 17.12.2007. godine u iznosu od 50.000,00 KM čiji je korisnik tužena V. P., a sudužnik tuženi D. P., a koje potraživanje je obezbjeđeno zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (ugovor broj: OPU-... od 1.7.2010. godine).
Na ročištu za ispitivanje potraživanja održanom 14.11.2013. godine, stečajni upravnik je prijavljeno potraživanje razlučnog povjerioca priznao u cijelosti i svrstan je u viši isplatni red. Ovo potraživanje je uneseno u Tabelu priznatih potraživanja, čime je steklo svojstvo izvršnog naslova saglasno odredbi člana 119. ZSP.

Revizioni prigovor sastoji se u tvrdnji da je tužilac obezbjeđen u svom potraživanju time što je isto prijavio u stečajnom postupku, te da mu je to potraživanje u cijelosti priznato i nakon uvrštenja u Tabelu priznatih potraživanja steklo svojstvo izvršnog naslova, pa da je pogrešno cijenjen prigovor presuđene stvari.

Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uslova: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova. U konkretnom slučaju nije ispunjen nijedan od ovih elemenata. Ne postoji identitet stranaka jer tuženi u ovoj parnici nije stečajni dužnik d.o.o. "M." D., ne postoji identitet zahtjeva osim što su u oba slučaja u pitanju novčana potraživanja i ne postoji identitet činjeničnog osnova jer je potraživanje tužioca u stečajnom postupku zasnovano na ugovoru o kreditu, odnosno ugovoru o zasnivanju založnog prava, dok je u ovoj parnici osnov mjenična odgovornost.
Tuženi D.P. ne osporava da je trasant mjenica serije RS..., RS... i RS..., a tužena V. P. da je akceptant mjenice serije RS....
Trasant stavljanjem svog potpisa preuzima mjeničnu obavezu i prvi je mjenični dužnik, a datim potpisom u stvari izjavljuje da će on sam isplatiti označenu svotu novca, ukoliko to ne prihvati da učini trasat na kog je mjenica vučena (član 11. ZM). Mjenica serije RS... vučena je na trasata d.o.o. "M." D.-direktor V. P., dok je mjenica serije RS... vučena na trasata d.o.o. "G.P." D.-direktor R. S. Kod obe mjenice trasati nisu prihvatili (akceptirali) mjenice.

Samim upisom imena trasata u mjenici trasat nije obavezan da plaća mjenicu, već je samo pozvan da prihvati mjenicu. Ako trasat akceptira mjenicu vlastoručnim potpisom on time od pozvanog lica, postaje glavni mjenični dužnik (član 22. u vezi sa članom 26. stav 1. i 29. stav 1. ZM). Time i trasant mijenja svoj mjeničnopravni položaj i postaje prvi regresni dužnik. Međutim kada, kao u konkretnom slučaju, trasat ne akceptira mjenicu, trasant ostaje prvi mjenični dužnik.

Tužena V. P. je akceptirala mjenicu serije RS... i time preuzela obavezu da će remitentu platiti trasantov dug na dan dospijeća mjenice, jer je postala glavni mjenični dužnik.
Revizioni prigovor da je sada moguće da tužitelj dva puta naplati isto potraživanje, jednom u stečajnom postupku i jednom od tuženih iz ove parnice, nije od uticaja na odluku jer je to prigovor koji dužnik može istaći u izvršnom postupku."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 P 043887 18 Rev od 30.5.2018. godine)

<------->

POPUNjAVANjE BJANKO MJENICE
Zakon o menici član 18 stav 2

Bjanko mjenica postaje mjenica tek kada ovlašteno lice ispuni mjenični sadržaj u skladu sa podacima koji su bili dogovoreni između imaoca i izdavaoca mjenice ili ako između njih nije postignut poseban sporazum o popunjavanju bjanko mjenice, imalac mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu sa uslovima i rokovima iz osnovnog posla.

Obrazloženje:
"Revizija je djelimično osnovana.
Zakon o mjenici ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 32/01) nema izričitih odredaba o bjanko mjenici, pa se posredno na bjanko mjenicu primjenjuju odredbe člana 18. stav 2. Zakona o mjenici koje predviđaju mogućnost izdavanja mjenice, koja u vrijeme izdavanja nije bila potpuna.
Za bjanko mjenicu je bitno da ju je potpisao trasant, odnosno izdavalac mjenice. Bjanko mjenica nije mjenica, jer ne sadrži bitne sastojke, tako da bjanko mjenica postaje mjenicom, tek kad ovlašteno lice ispuni mjenični sadržaj. To znači, da kod izdavanja bjanko mjenice, izdavalac, odnosno trasant mora ovlastiti imaoca bjanko mjenice, da ispuni potreban sadržaj mjenice i tako bjanko mjenicu mijenja u mjenicu kao papir od vrijednosti. Bjanko mjenica se često upotrebljava u poslovnoj praksi samo zbog toga, što izdavalac ili trasant ne može ispuniti mjenicu zbog nepoznavanja određenih podataka, odnosno činjenica. Imalac bjanko mjenice, na osnovu ovlaštenja kojeg je dobio od trasanta, odnosno izdavaoca mjenice, ispunjava mjenicu, u skladu sa dogovorm o izdavanju mjenice, u onim dijelovima koji nisu ispunjeni.

Zato, bjanko mjenica koja je samo djelimično ispunjena, a imalac mjenice nema posebnog ovlaštenja da ispuni mjenicu, se ne smatra bjanko mjenicom, već nevažećom mjenicom. Osnovni problem koji se pojavljuje kod bjanko mjenice jeste način i pravilan postupak ispunjavanja bjanko mjenice, u skladu sa podacima koji su bili dogovoreni između imaoca mjenice i trasanta. Trasant, odnosno izdavalac mjenice, stoga uvijek ima pravo prigovora, da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice i takav prigovor se podnosi protiv imaoca mjenice koji je istovremeno i povjerilac iz osnovnog posla. Izuzetak je, ako je imalac mjenice indosirao mjenicu na novog indosatora i naknadno ispunio mjenicu protivno postojećem sporazumu, u kom slučaju povredi tog sporazuma se ne može prigovoriti novom imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupao velikom nepažnjom. To znači, da kod bjanko mjenice u poslovnoj praksi treba spriječiti prenos mjenice na treće lice, a to se postiže zabranom prenosa i upisivanjem klauzule "ne po naredbi", čime mjenica postaje rekta mjenica i kao takva neprenosiva.

Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju bjanko mjenice, postignutog između izdavaoca mjenice i imaoca mjenice, imalac mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu sa uslovima i rokovima iz osnovnog posla. Stoga se i prigovori trasanta, odnosno mjeničnog dužnika, da bjanko mjenica nije ispunjena u skladu sa osnovnim poslom, mogu uspješno istaknuti prema imaocu mjenice, odnosno mjeničnom povjeriocu, koji je ujedno i povjerilac iz osnovnog posla.
Kada se ima u vidu, da prvotuženi, "I. G.l." d.o.o. B. nije dao mjeničnu izjavu kojom ovlašćuje tužioca, kao imaoca mjenice kako da popuni predmetnu bjanko mjenicu, a niti je između prvotuženog "I. G.l." d.o.o. B., kao izdavaoca mjenice i tužioca kao imaoca mjenice postignut sporazum o načinu popunjavanja predmetne bjanko mjenice, ima se uzeti da je predmetna bjanko mjenica broj Rs... morala biti popunjena u skladu sa osnovnim poslom, tj. ugovorom o preuzimanju duga od 23. 2. 2005. godine.
Kod takvog stanja stvari, osnovano su prigovarali tuženi u toku postupka i u reviziji, da se ne može prihvatiti da je tužilac kao imalac bjanko mjenice RS..., tu bjanko mjenicu popunio u skladu sa osnovnim poslom, kada je u istoj popunio datum izdavanja, 25. 2. 2007. godine, a osnovni pravni posao, koji je bio obezbjeđen tom mjenicom, je prestao raskidom, 15. 8. 2006. g., odnosno 21. 8. 2006. g, tj. šest mjeseci prije, nego što je izdata mjenica RS..., dana 25. 2. 2007. godine
Kako je evidentno, da bjanko mjenica serijski broj RS... nije popunjena u skladu sa osnovnim poslom, te kako se taj nedostatak tiče datuma izdavanja mjenice kao jednog od osnovnih elemenata trasirane mjenice (kojom je trebala postati bjanko mjenica serijski broj RS... da je pravilno popunjena) u smislu odredaba člana 3 Zakona o mjenici, koji ne može biti nadomješten u smislu odredaba člana 4 Zakona o mjenici, ima se uzeti, da predmetna mjenica RS... ne ispunjava uslove trasirane mjenice, odnosno, da se ista ne može smatrati vjerodostojnom ispravom, na osnovu koje njen imalac može s uspjehom isticati mjenično pravne zahtjeve prema tuženim, kao trasantima, trasatima i akceptantima. Stoga se i zahtjev tužioca, "S" a.d. B. kojim traži da se tuženi, "I.G.I." d.o.o. B., D. R i I. R obavežu da mu po osnovu mjenice broj RS... dospjele 25. 2. 2007. godine, isplate 500.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 25. 2. 2007. godine, ukazuje neosnovanim.

Na ovakav zaključak ne utiču tvrdnje tužioca, da je mjenica broj RS... dospjela 25. 2. 2007. godine, jer ni u tom slučaju ne bi bila u skladu sa osnovnim poslom, pa samim tim ni podobna, da po osnovu iste, kao vrijednosnog papira, njen imalac s uspjehom ostvaruje potraživanje prema mjeničnim dužnicima. Ovo tim prije, što iz mjenice RS... jasno proizilazi, da je na istoj naznačeno mjesto i datum izdavanja, B. 25. 2. 2007. godine, a da datum dospjelosti nije naznačen, zbog čega ju je njen imalac i podnio na naplatu u roku od godinu dana od dana izdavanja, kao mjenicu po viđenju, (član 4 stav 2 u vezi sa članom 35. Zakona o mjenici). Kod takvog stanja stvari, valjalo je primjenom odredaba člana 250. stav 2. Zakona parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP) preinačiti odluku drugostepenog suda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu iz tužbe i donijeti odluku kao u stavu 1. izreke ove presude.
Prihvatajući u svemu razloge nižestepenih sudova da tuženi nemaju pravnog interesa za zahtjev iz protivtužbe, te kako se reviziom tuženih ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke drugostepenog suda u ovom djelu, valjalo je primjenom odredaba člana 248. ZPP donijeti odluku kao u stavu 2. izreke ove presude."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 182680 17 Rev od 6.3.2018. godine)

<------->

OVLAŠTENjE DA SE NAKNADNO UPIŠU OBAVEZNI SASTOJCI BJANKO MJENICE
Zakon o menici - član 18 stav 2

Ovlaštenje od strane izdavaoca bjanko mjenice korisniku mjenice da obavezne sastojke može naknadno upisati se može dati izričito, pismenim putem ili usmeno, ali i prećutno, odnosno samim predavanjem mjenice.

Obrazloženje:
"Revizionim navodima, pravilnost i zakonitost nižestepenih presuda kojima je zahtjev tužitelja u cjelosti odbijen, nije dovedena u ozbiljnu sumnju.
Tužitelji su zahtjev u ovoj parnici utemeljili na navodima tužbe da su prilikom davanja mjeničnog jemstva-avala, kao sredstva obezbjeđenja kredita po ugovoru o kreditu zaključenom između M.L. (kao korisnika kredita) i tuženog (kao davaoca kredita), dovedeni u zabludu u pogledu iznosa kredita (da su mislili da se radi o manjem kreditu) i u pogledu činjenice da je korisnik kredita u momentu odobravanja kredita već bio prezadužen drugim kreditima (da nisu bili upoznati sa tom činjenicom), te da se radi o bitnoj zabludi usljed koje su navedeni na davanje spornog jemstva i da se iz tog razloga radi o pravno ništavom poslu.

Kako su tužitelji, u pismenoj izjavi od 06.02.2009. godine, kojom su bezuslovno garantovali cjelokupnom imovinom drugotužitelja i ličnom imovinom prvotužitelja i dozvolili da se radi obezbjeđenja kredita odobrenog u korist M.L. može izvršiti naplata od njih kao jemaca i davalaca izjave u visini obaveza po odobrenom kreditu, tačno označili broj i datum kredita za koji su garantovali to je jedini mogući zaključak da im je bio poznat iznos kredita za koji daju garanciju. Pored toga, kako to pravilno utvrđuje prvostepeni sud, prvotužitelj je u svom iskazu datom pred sudom u svojstvu parnične stranke, naveo da je mislio da se radi o kreditu u iznosu od 5.000,00 KM, dok je drugotužitelj u pritužbi koju je uputio Agenciji od 07.06.2010. godine tvrdio da je bio jemac za kredit u iznosu od 15.000,00 KM, što je u prilog zaključku da su tužitelji bili upoznati sa iznosom odobrenog kredita.
Prema podacima iz nalaza vještaka ekonomske struke, kao i prema izvještaju Centralne banke BiH o tekućim zaduženjima M.L. na dan 30.04.2010. godine, isti je prije predmetnog kredita bio zadužen još kreditom iz 2006. godine kod... banke dd S. u iznosu od 10.000,00 KM, pa stoga, te kako je u momentu odobravanja kredita korisnik kredita bio vlasnik restorana i ribarnice i imao vlastitu proizvodnju (odgovor tuženog Agenciji od 12.07.2010. godine), nije moguće izvesti zaključak da je u momentu odobrenja predmetnog kredita korisnik kredita bio prezadužen. Proizlazi, da tužitelji u dokaznom postupku pred prvostepenim sudom nisu dokazali ni navode tužbe da je u momentu zaključenja ugovora o kreditu korisnik kredita bio prezadužen i da mu je uprkos te činjenice kredit odobren, a da tužiteljima ta činjenica nije bila predočena.

Prema tome, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da nije dokazano postojanje zablude na strani tužitelja u vrijeme davanja mjeničnog avala, kao sredstva obezbjeđenja predmetnog kredita, na koju su se u činjeničnim navodima tužbe pozivali. Time se ni ne radi o zabludi u smislu odredaba člana 61. i 65. ZOO, na koje zakonske odredbe su se pozivali u tužbi, koja bi opet da je utvrđeno njeno postojanje, kao mana volje, bila zakonski osnov za relativnu ništavost datog mjeničnog avala, a ne za utvrđenje apsolutne ništavosti (kako glasi tužbeni zahtjev).
Nema mjesta revizionim navodima, kojima se spori formalno pravna ispravnost mjenice koju je izdao korisnik kredita (time i formalno pravna valjanost datog mjeničnog avala), uz tvrdnju da na temelju iste nije moglo doći do naplate novčanih sredstava sa računa drugotužitelja i blokade računa, o valjanosti koje mjenice je (doduše u formi prethodnog pitanja) od strane suda već odlučivano prilikom donošenja presude Okružnog privrednog suda u B. L. broj 57 0 Ps... Ps od 14.06.2011. godine.
Korisnik kredita M.L. je izdao sopstvenu bjanko mjenicu bez protesta broj …, kao sredstvo obezbjeđenja kredita broj … od... godine, u skladu sa odredbom člana 18. stav 2. ZM. Valjano izdavanje bjanko mjenice pretpostavlja davanje ovlaštenja od njenog izdavaoca korisniku mjenice da obavezne sastojke može naknadno upisati. Takvo ovlaštenje se može dati izričito, pismenim putem ili usmeno, ali i prećutno (npr. samo predavanje mjenice). U konkretnom slučaju izdavalac mjenice (korisnik kredita) je ovlaštenje za popunjavanje bjanko mjenice dao osnovnim ugovorom o kreditu (član 10. ugovora), dok se može smatrati da su tužitelji (koji su se na mjenici popisali kao jemci - avalisti) saglasnost za popunjavanje bjanko mjenice dali stavljanjem potpisa na samu bjanko mjenicu, ali i pismenom izjavom od 06.02.2009. godine.

Odredbom člana 31. ZM propisano je da se isplata mjenice može za cijeli mjenični iznos ili za njegov dio obezbjediti avalom (mjeničnim jemstvo), a aval se daje na mjenici ili na alonžu mjenice i potpisuje ga avalista, koji odgovara kao i onaj za koga jemči (član 32. i 33. ZM). U konkretnom slučaju aval je ispravno unesen na poleđini mjenice, a tužitelji ne spore da su potpisali mjenicu kao avalisti, pa je označena mjenica formalno pravno ispravna. Predmetna mjenica je izdata bez protesta, pa ne stoje navodi revidenta da nije izvršen protest mjenice kod suda. Prema odredbi člana 48. stav 1. ZM odgovornost avaliste je solidarna. Prema odredbi člana 39. ZM tuženi je bio ovlašten da podnese banci mjeničnog dužnika, odnosno avaliste, mjenicu na naplatu, pa je do blokade računa drugotužitelja došlo na osnovu zakonskog ovlaštenja tuženog da podnese mjenicu na naplatu.

Prema nalazu vještaka ekonomske struke, te izjašnjenju vještaka na ročištu održanom dana 03.11.2016. godine, u postupku naplate mjenice, sa računa drugotužitelja je skinut ukupan iznos od 3.470,18 KM u korist računa tuženog (a nije dokazana naplata iznosa od 17.000,00 KM čiji povrat se zahtjevom traži), pa kako, prema već rečenom, navedeno postupanje nije protupravno, već je u skladu sa zakonom, to je u ovom dijelu zahtjev drugotužitelja neosnovan. Time nema mjesta navodima revidenta da je tuženi nezakonitim postupanjem tužiteljima nanio gubitke."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 199122/2018 od 5.9.2018. godine)

<------->

SOPSTVENA MJENICA SA FORMOM TRASIRANE MJENICE
Zakon o menici - član 111

Ako izdavalac mjenice izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati, ta mjenica praktično postaje sopstvena mjenica, iako je po formi trasirana.

Prema odredbi člana 5. ZM-a, trasirana mjenica može da glasi po naredbi samog trasanta. Ona se može vući (trasirati) i na trasanta. Ona se može izdati (trasirati) za račun trećeg lica. U konkretnom slučaju radi se o mjenici koja se vuče na trasanta, odnosno radi se o vlastitoj trasiranoj mjenici. Prema odredbi člana 114. stav 1. ZM-a, izdavalac vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi člana 80. stav 1. ZM-a, svi mjenično-pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti. Kada se ima u vidu da tuženi kao izdavalac mjenice odgovara kao akceptant, onda je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 80. stay 2. ZM-a, jer u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba Člana 80. stav 1. ZM-a. Kako od dospjelosti mjenice nije protekao rok od tri godine, jer je mjenica dospjela na plaćanje dana 10.8.2011. godine, a tužitelj prijedlog za izvršenje podnio dana 24.9.2012. godine, to nije protekao rok od tri godine iz citirane zakonske odredbe, pa potraživanje tužitelja po osnovu predmetne mjenice nije zastarjelo. Kako je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo primjenom člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP-a žalbu tužitelja uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti na način kao u izreci."

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, Gž 151538/2016 od 29.8.2016. godine)

Nastavak na: Mjenica u sudskoj praksi BiH

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste našli obrazloženje od odabrane setence iz oblasti sudske prakse mjenica potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za određenu godinu.

Advokatska kancelarija

Advokat

Prnjavorac

MJENICA - sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2