TERET DOKAZIVANjA ZLONAMJERNOG STICANjA ILI NIŠTAVOSTI MJENICE
Zakon o mjenici
član 18 stav 2
Na tužitelju je teret dokazivanja da je tuženi stekao mjenice zlonamjerno ili da su iste ništave, kada je ugovorom kao privrednik prihvatio odredbe na osnovu kojih je tuženom predao bjanko mjenice koje su naknadno popunjene.
Obrazloženje:
"U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi vraćanja iznosa od 50.489,85 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. 5. 2015. g.. Ovaj zahtjev tužitelj je temeljio na činjeničnoj tvrdnji da je prihvatio ponudu za zaključenje ugovora o poslovnoj saradnji broj.../15 od 5.3.2015. g., koja ne sadrži odredbe o preuzimanju duga društva G.... T. d.o.o. G., niti odredbe o obezbjeđenju istog mjenicama. Prvostepeni sud je cijenio nalaz vještaka informacijsko komunikacijske struke, koji je potvrdio sadržaj priloga e-mail-a tuženog od 5.3.2015. g., te zaključio da je tužitelju zaista poslana ponuda za zaključenje ugovora, koja sadržajno ne odgovara originalnom ugovoru na osnovu kojeg je tuženi prema datom ovlaštenju tužitelja popunio bjanko mjenice i iste protestirao. Međutim, prvostepeni sud je poklonio vjeru iskazu zaposlenika tuženog, koji je suprotan iskazu zaposlenika tužitelja, dovodeći isti upravo u vezu sa e-mail korespodencijom i postavljenim uslovom odobrenog limita ukupnog zaduženja.
Kako tužitelj pred sudom nije prezentirao potpisan ugovor drugačije sadržine od potpisanog ugovora prezentiranog od strane tuženog, to sud, samo na osnovu subjektivnih dokaza tužitelja, nije imao osnova zaključiti da je u konkretnom slučaju ugovor u članu 6. i 7. ništav u smislu odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima - u daljem tekstu ZOO ("Sl.list SFRJ" 29/78; "Sl. list RBiH" 2/92 i 13/94 i "Sl. novine FBiH "29/03 i 42/11), zbog čega nisu ništave ni mjenične izjave temeljem kojih je tuženi popunio mjenice tužitelja i iste protestirao. Pri navedenom ni činjenica da je mail-om od 5.3.2015. g. dostavljen drugačiji prijedlog ugovora od onog potpisanog, ne utiče na pravilnost zaključaka prvostepenog suda u pogledu njegove punovažnosti.
Tvrdnje zakonskog zastupnika tužitelja i njegovog zaposlenika Š., koje je prvostepeni sud suprotno navodima žalbe cijenio, ukazuju na to da tužitelj zapravo tvrdi da je od strane tuženog prevaren, što bi bio razlog relativne ništavosti ugovora. Međutim, tužitelj nije postavio zahtjev za poništaj ugovora, pa se stoga potpisani ugovor, temeljem kojeg je tuženi uz ovlaštenje tužitelja popunio mjenice ima smatrati valjanim ugovorom, a mjenice stečene u dobroj vjeri. Iz navedenih razloga pravilno je prvostepeni sud zaključio da tužitelj nije dokazao da se tuženi neosnovano obogatio za iznos od 50.489,85 KM, čime i da mu je dužan vratiti isti temeljem odredbe člana 210. ZOO-a, jer je tuženi temeljem odredbe člana 240. ZOO-a imao pravo zahtijevati ispunjenje potraživanja iz mjenice, kao njen zakoniti imalac.
Nisu osnovani ni žalbeni prigovori u pogledu valjanosti predatih mjenica i njihovog naknadnog popunjavanja, s obzirom da su iste popunjene i protestirane, prema mjeničnoj izjavi i ugovoru, i to djelimično i za dospjeli dug G.... T. u iznosu od 47.361,66 KM, kako je to utvrđeno na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke. Prema članu 18. stav 2. Zakona o mjenici ("Službene novine FBiH", broj 32/00 i 28/03), ako je mjenica koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupio sa velikom nepažnjom. Dakle, tuženi je prema sporazumu naknadno popunio mjenice, a pod uslovom da ih je popunio suprotno istom (teret dokazivanja je na tužitelju), ne utiče na valjanost protestiranja i naplate, jer nesporno same mjenice nije stekao ni zlonamjerno ni velikom nepažnjom.
Neosnovano se prigovara i da je prvostepeni sud pogrešnom ocjenom nalaza vještaka pogrešno utvrdio da je tužitelj na dan 11. 5. 2015. g., kad je tuženi protestirao mjenice, bio dužan iznos od 11.294,26 KM. Prvostepeni sud je pravilno cijenio da je na taj dan prema knjigovodstvenim karticama tužitelja i tuženog bio evidentiran predmetni dug, koji je isti dan i umanjen za iznos od 11.294,25 KM, nakon čega je ostao saldo 0,01 KM. Tačno je da u ugovoru od 5. 3.2015. g. u članu 6. nije određena visina duga koji se preuzima, međutim žalitelj gubi iz vida da je tuženom predao bjanko mjenice, te ga ovlastio da iste popuni u svrhu osiguranja potraživanja po ugovoru broj.../15 "povjerilac u primljenu mjenicu može upisati iznos dospjelog potraživanja na dan popunjavanja, upisati dospijeće...te je podnijeti na isplatu...", čime je bjanko mjenica u momentu popunjavanja postala mjenica, pa je tuženi imao osnov za naplatu iznosa od 50.489,85 KM.
Na tužitelju je bio teret dokazivanja da je tuženi stekao mjenice zlonamjerno ili da su iste ništave, jer je ugovorom, kao privrednik prihvatio odredbe Ugovora iz člana 6. i 7. onako kako glase, na osnovu kojeg je tuženom predao mjenice."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Ps 504106 17 Pž od 15.9.2021. g.)
<------->
POSTUPAK IZVRŠENJA NAKON PODNOŠENJA PRIGOVORA NA IZNOS MJENIČNOG
DUGA
Zakon o izvršnom postupku
član 50 st. 4 i 5
Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se
smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće
odluke.
Obrazloženje:
"Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave - protestirane mjenice
sud je rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je
u potpunosti osporio rješenje o izvršenju.
Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u
potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje
smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a stavom
5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će odgoditi
izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke
parničnog suda, ako uspije sa tužbom.
Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i
prvostepeno rješenje potvrdio.
Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom
Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje
potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za
izvršenje smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom
odjeljenju, te odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa
tužbenim zahtjevom.
Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I
izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je
shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon
podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do
donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o izvršenju
se odlaže - odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom postupku, a
nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom."
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. g.)
<------->
POPUNjAVANjE MJENICE SUPROTNO MJENIČNOJ IZJAVI
Zakon o menici član 18 stav 2
U slučaju popunjavanja mjenice od strane tužene (povjerioca - remitenta) suprotno
mjeničnoj izjavi, tužitelj može podnijeti tužbu zbog povrede sporazuma o ispunjenju mjenice
jer uvijek ima pravo prigovora remitentu da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je
ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice.
Obrazloženje:
"Blanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži sve obavezne - bitne
sastojke, a postaje mjenicom tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj. Povjerenje,
savjesnost i poštenje su esencijalne pretpostavke na kojima se zasniva izdavanje i
funkcionisanje blanko mjenice. Valjano izdavanje blanko mjenice pretpostavlja davanje ovlaštenja
primaocu mjenice od njenog izdavaoca da obavezne sastojke može naknadno upisati. Dakle, prilikom
njenog izdavanja, bitno je postojanje namjere izdavaoca da obavezne sastojke naknadno popuni
remitent u skladu sa ovlaštenjima koje mu u on u tom trenutku daje.
Revizija posebno insistira da je savjesnost imaoca mjenice od značaja samo u odnosu na momenat
sticanja mjenice, a ne u odnosu na momenat popunjavanja mjenice nedostajućim elementima, te da
je tužena bila savjesna kada je sticala mjenicu i da ta savjesnost nije dovedena u sumnju.
Stoga, po stavu revizije, tužitelj kao izdavalac mjenice, ne može tuženoj uspješno stavljati
prigovore koji se tiču nepravilnog popunjavanja blanko mjenica, jer tužena nije zlonamjerno
stekla mjenicu niti je postupala s krajnjom nepažnjom. Stoga se revizijom i potencira da je
odluka suda suprotna odredbi člana 18. stav 2. ZOM.
Po ocjeni revizionog suda ovaj prigovor nije osnovan.
Odredbom člana 18. stav 2. ZOM je propisano da, ako je mjenica, koja je u vrijeme izdavanja bila
nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu "povreda ovog sporazuma ne može
se prigovoriti imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno, ili ako je pri sticanju
mjenice postupio s krajnjom nepažnjom". Ovdje zakonodavac upotrebljava izraz "imalac
mjenice", a ne povjerilac (remitent), jer se mjenica, ako to pravo nije ograničeno, može
domicilirati više puta tako da se u momentu njene dospjelosti, kao imalac, pojavi lice koje nije
ni u kakvom odnosu sa izdavaocem mjenice. Ovo stoga jer je mjenica bezuslovni i apstraktni
pravni posao koji je nezavisan od osnovnog posla kojem služi.
Domiciliranje blanko mjenice mjenični povjerilac može učiniti samo uz posebno ovlašćenje.
U slučaju kada je prvi imalac mjenice (remitent - povjerilac) indosirao blanko mjenicu novom
povjeriocu, onda je mjenični dužnik dužan isplatiti iznos koji je upisan u samoj mjenici tom
imaocu mjenice, sve i kada se radi o nepravilno ispunjenoj mjenici.
Prema tome, ako je imalac mjenice naknadno ispunio mjenicu protivno postojećem sporazumu i
indosirao mjenicu na novog povjerioca (inodosatara), povreda ovog sporazuma ne može se
prigovoriti novom imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju
mjenice postupio s krajnjom nepažnjom. Dakle, izdavalac mjenice, u pravilu, ne može osnovano
prigovarati novom povjericu blanko mjenice (idosataru) da je mjenica popunjena suprotno
izričitoj mjeničnoj izjavi, osim pod zakonom određenim uslovima.
Savjesnost sticaoca blanko mjenice, po odredbi člana 18. stav 2. ZOM, ocjenjuje se samo u odnosu
na novog sticaoca, tj, kada je došlo do njenog indosiranja od strane ranijeg imaoca. Za tuženu,
kao imaoca mjenice u svojstvu remitenta, tužitelj, kao izadavalac mjenice, treba dokazati da je
mjenicu ispunila suprotno mjeničnoj izjavi, a njen subjektivni odnos nije od značaja. Prema
tome, u konkretnom slučaju nisu od značaja revizioni prigovori da sudovi nisu utvrdili da je
tužena, prilikom popune blanko mjenica bila zlonamjerna ili da je postupala sa krajnjom
nepažnjom.
U konkretnom slučaju nije ni došlo do indosiranja mjenice, već do popunjavanja mjenice od strane
tužene (povjerioca - remitenta), suprotno mjeničnoj izjavi.
Tužitelj može podnijeti tužbu zbog povrede sporazuma o ispunjenju mjenice jer uvijek ima pravo
prigovora remitentu da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno
postojećem sporazumu o izdavanju mjenice.
Tužitelj je, kao instrumente obezbjeđenja ispunjenja svojih obaveza iz Ugovora o garanciji i
Ugovora o kreditu, izdao tuženoj 82 blanko sopstvene mjenice. Prema izričitom ovlašćenju
tužitelja kao izdavaoca mjenice (mjenična izjava), tužena je ovlašćena da preuzete blanko
mjenice, na dan dospjelosti, popuni upisujući mjenični iznos u visini dospjelog glavnog duga sa
kamatama, dan dospjelosti i mjesto plaćanja, odnosno da unese banku koja će izvršiti isplatu
mjenice.
Tužitelj je tuženoj predao i "Izjavu o blokadi računa" čime ju je ovlastio da u blanko
mjenici kao banku plaćanja može označiti samo banke iz ove izjave. Banka plaćanja, kod sopstvene
mjenice, nije ni dužnik ni povjerilac, već posrednik između imaoca mjenice i lica koje plaća
mjenicu i vrši ulogu posrednika stranaka, pa mjenični povjerilac domiciliranje blanko mjenice
može činiti samo uz posebno ovlašćenje i ne protivno tom ovlašćenju. Kao banka plaćanja u
ovlašćenju tužitelja označena je "R.B.", "H.A.A. B.", "N.B.B." i
"C.K.B.".
Tužena je, kao remitent, sporne mjenice na isplatu dostavila na adresu K.b. a.d. B.L.
"B.I.B. a.d. B.L. i "V.b." d.d. S. Banke kojima je tužena dostavila mjenicu radi
naplate nisu banke iz tužiteljevog ovlašćenja, što je tuženoj bilo poznato jer je primila
ovlašćenje tužitelja za popunu blanko mjenice, a kao financijska organizacija koja se u radu
svakodnevno koristi mjenicama kao instrumentom plaćanja i obezbjeđenja, zna da je dužna mjenicu
popuniti saglasno sporazumu sa izdavaocem.
Načelo pismenosti (formalnosti) mjenice ukazuje da mjenica spada u red strogo formalnih pravnih
poslova, pa se izdavanje mjenice i preduzimanje mjeničnih radnji uvijek vrši pismeno, a sama
mjenica mora sadržavati zakonom određene elemente.
Teret dokazivanja da je ispunjenje mjenice izvršeno protivno izričito datom ovlašćenju nalazi se
na tužitelju (dužniku - izdavaocu mjenice). Nižestepeni sudovi su pravilnom ocjenom izvedenih
dokaza zaključili da je tužena, suprotno izričitom ovlašćenju, popunila nedostajuće element
blanko mjenica iz tužbenog zahtjeva tako što je kao banku plaćanja označila banku koja nije
navedena u ovlašćenju. Time je i pravilno suđeno kada je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da
navedene mjenice nisu važeće i nisu plative.
Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija
izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti. Zato je reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem člana 248. Zakona o
parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i
49/09)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 61 0 Ps 003346 11 Rev od 19.3.2013. g.)
<------->
NAČIN PRENOSA MJENICE
Zakon o obligacionim odnosima
član 243
• Samo mjenica u koju su stavljene riječi "ne po naredbi" se može prenositi cesijom,
dok se mjenica izdata kao hartija od vrijednosti po naredbi prenosi indosamentom.
Obrazloženje:
"Predmetnom tužbom tužilac u ovoj parnici traži isplatu duga po osnovu sopstvene mjenice
serijskog broja RS... Tokom postupka pred prvostepenim sudom, kao i u žalbi, tužilac navodi da
je na njega cesijom prešlo potraživanje iz predmetne mjenice, i to od njenog ranijeg imaoca
"..." d.o.o. S. koja je bila prvobitni tužilac u ovoj parnici. U tom smislu tužilac se
poziva na obavještenje od 24.01.2017. g.. Međutim, ovo obavještenje, koje tužilac nije izveo
kao dokaz na glavnoj raspravi, nije ugovor o cesiji, jer se u tom obavještenju samo poziva na
ugovor o ustupanju potraživanja, koji ugovor takođe nije izveden kao dokaz. Stoga to
obavještenje nije dokaz o postojanju cesionog ugovora. Osim toga, navedeno obavještenje nije
niti može biti pravno valjani dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva i zbog sljedećih razloga.
Naime, iz predmetne mjenice pouzdano proizlazi, što među strankama i nije sporno, da se radi o
sopstvenoj mjenici i mjenici po naredbi na kojoj nema bilo kakvog indosamenta. Saglasno članu
243. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i
57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) pravo iz
hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom. To proizlazi i iz člana 12. stav 2. u
vezi sa članom 113. Zakona o mjenici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj
32/01), koji dozvoljava da se samo mjenica u kojoj su stavljene riječi "ne po naredbi"
može prenositi i cesijom, što u ovoj parnici nije slučaj jer je predmetna mjenica izdata kao
hartija od vrijednosti po naredbi.
Imajući u vidu prethodno navedene razloge, kao i činjenicu da tužilac i ne tvrdi da je
indosamentom stekao predmetnu mjenicu već navodi da ju je stekao cesijom od ranijeg imaoca,
tužilac nema niti može imati aktivnu legitimaciju u ovoj parnici. Ovo stoga što tužbom traži
ostvarivanje prava po osnovu navedene mjenice kao hartije od vrijednosti po naredbi, a prava iz
takve hartije na njega nisu prenesena indosamentom, kako propisuje član 243. Zakona o
obligacionim odnosima, u vezi sa članom 12. stav 2. i članom 113. Zakona o mjenici. Usljed toga
su pravilni odluka i razlozi (str. 3. obrazloženja) prvostepenog suda zbog kojih je odbio
predmetni tužbeni zahtjev radi nedostatka aktivne legitimacije na strani tužioca."
(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 P 228275 18 Gž od 24.8.2018. g.)
<------->
POPUNjAVANjE BJANKO MJENICE
Zakon o menici
član 18 stav 2
• Ako je tuženi potpisao kao trasant (izdavalac mjenice) bjanko mjenicu, a nije dao mjeničnu
izjavu kojom ovlašćuje tužioca kako da popuni predmetnu mjenicu, niti je između njih postignut
sporazum o načinu popunjavanja predmetne bjanko mjenice, ta mjenica se popunjava u skladu sa
osnovnim poslom.
Obrazloženje:
"ZM ne propisuje izričite odredbe o bjanko mjenici, pa se posredno na nju odnosi odredba
člana 18. stav 2. navedenog zakona, koja predviđa mogućnost izdavanja mjenice koja u vrijeme
izdavanja nije bila potpuna.
Za bjanko mjenicu je bitno da ju je potpisao trasant, odnosno izdavalac mjenice. Bjanko mjenica
nije mjenica, jer ne sadrži bitne sastojke, tako da bjanko mjenica postaje mjenicom, tek kad
ovlašteno lice ispuni mjenični sadržaj. To znači, da kod izdavanja bjanko mjenice, izdavalac,
odnosno trasant mora ovlastiti imaoca bjanko mjenice, da ispuni potreban sadržaj mjenice i tako
bjanko mjenicu mijenja u mjenicu kao papir od vrijednosti.
Bjanko mjenica se često upotrebljava u poslovnoj praksi samo zbog toga, što izdavalac ili
trasant ne može ispuniti mjenicu zbog nepoznavanja određenih podataka, odnosno činjenica. Imalac
bjanko mjenice, na osnovu ovlaštenja kojeg je dobio od trasanta, odnosno izdavaoca mjenice,
ispunjava mjenicu, u skladu sa dogovorm o izdavanju mjenice, u onim dijelovima koji nisu
ispunjeni.
Zato, bjanko mjenica koja je samo djelimično ispunjena, a imalac mjenice nema posebnog
ovlaštenja da ispuni mjenicu, se ne smatra bjanko mjenicom, već nevažećom mjenicom.
Osnovni problem koji se pojavljuje kod bjanko mjenice jeste način i pravilan postupak
ispunjavanja bjanko mjenice, u skladu sa podacima koji su bili dogovoreni između imaoca mjenice
i trasanta.
Trasant, odnosno izdavalac mjenice, stoga uvijek ima pravo prigovora, da mjenica nije pravilno
ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice i takav
prigovor se podnosi protiv imaoca mjenice koji je istovremeno i povjerilac iz osnovnog
posla.
Izuzetak je, ako je imalac mjenice indosirao mjenicu na novog indosatora i naknadno ispunio
mjenicu protivno postojećem sporazumu, u kom slučaju povredi tog sporazuma se ne može
prigovoriti novom imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju
mjenice postupao velikom nepažnjom.To znači, da kod bjanko mjenice u poslovnoj praksi treba
spriječiti prenos mjenice na treće lice, a to se postiže zabranom prenosa i upisivanjem klauzule
"ne po naredbi", čime mjenica postaje rekta mjenica i kao takva neprenosiva.
Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju bjanko mjenice, postignutog između izdavaoca mjenice
i imaoca mjenice, imalac mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu sa uslovima i rokovima iz
osnovnog posla.
Stoga se i prigovori trasanta, odnosno mjeničnog dužnika, da bjanko mjenica nije ispunjena u
skladu sa osnovnim poslom, mogu uspješno istaknuti prema imaocu mjenice, odnosno mjeničnom
povjeriocu, koji je ujedno i povjerilac iz osnovnog posla.
Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je ugovorom o kratkoročnom revolving
kreditu od 14.03.2008. g. tužilac korisniku kredita P. AD M. odobrio kredit u iznosu od
200.000,00 KM, sa rokom vraćanja od 12 mjeseci od dana korištenja prve tranše, do datuma
dospjeća 16.03.2009. g., sa kamatnom stopom od 12% godišnje, da je ugovoreno (član 6.
ugovora) da će korisnik kredita dati sredstva obezbjeđenja potraživanja i to: "ličnu"
mjenicu direktora preduzeća, mjenicu preduzeća P. AD i hipoteku na nekretninama, da jemci iz
člana 6. ugovora solidarno odgovaraju sa korisnikom kredita po ugovoru, uključujući pored
glavnog duga i kamate, kao i ostale troškove koje banka bude imala u postupku namirenja svog
potraživanja (član 7. ugovora).
Svakim od navedenih sredstava obezbjeđenja, izdatih po ugovoru o kreditu, pa tako i mjenicom
serijski broj... sa klauzulom "bez protesta" koju je potpisao tuženi, obezbjeđena su
sva potraživanja tužioca iz ugovora o kreditu.
Iz izvršnog spisa... i prijedloga za izvršenje koji je podnio tužilac kao tražilac izvršenja
protiv izvršenika AD "P." M., proizlazi da je kredit u cjelosti dospio na naplatu
23.03.2009. g..
Tuženi nije osporavao da je u vrijeme kada je kredit odobren P. AD potpisao bjanko mjenicu, ali
je prigovarao da je mjenica ništava jer nije potpisao mjeničnu izjavu, da mjenica nije pravilno
ispunjena jer u mjenici nije naznačeno na šta se dug odnosi, da je navedeni iznos u mjenici
upisan nakon provođenja izvršnog postupka protiv P. AD, te da predstavlja zakonsku zateznu
kamatu za koju se u vrijeme izdavanja mjenice nije moglo znati kolika je, a što je suprotno
članu 7. stav 2. ZM.
Kada se ima u vidu da je tuženi potpisao kao trasant bjanko mjenicu 14.03.2008. g. (kada je
zaključen i ugovor o kreditu između tužioca i P. AD M.), da nije dao mjeničnu izjavu kojom
ovlašćuje tužioca kako da popuni predmetnu mjenicu, niti je između njih postignut sporazum o
načinu popunjavanja predmetne bjanko mjenice, ima se uzeti da je predmetna bjanko mjenica
serijskog broja... morala biti popunjena u skladu sa osnovnim poslom, tj. ugovorom o kreditu.
Obaveza "P." AD M. iz ugovora o kratkoročnom kreditu prema članu 1. dospjeva
16.03.2009. g., a tada je dospjelo i potraživanje tužioca prema tuženom, kao mjeničnom
dužniku, koji je potpisao vlastitu mjenicu. Zato je tužilac kao imalac mjenice morao u mjenici
upisati dospjelost 16.03.2009. g..
Međutim, na mjenici je tužilac upisao datum dospijeća 14.11.2011. g., kada je podnio i
prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave, za ostatak duga po kreditu
koji je preostao nakon provedenog izvršnog postupka u kome je prodajom nekretnina izvršenika
"P." AD naplaćen dug u iznosu od 224.000,00 KM i prodajom pokretnih stvari 32.000,00
KM.
Pravo imaoca mjenice da sam popuni bjanko mjenicu ne znači da isti može popuniti tu bjanko
mjenicu isključivo po svojoj volji, jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbama ZM, koje govore o
dospjelosti mjenično-pravne obaveze i zastari mjenično-pravnih zahtjeva.
Kako je evidentno da bjanko mjenica serijski broj... nije popunjena u skladu sa osnovnim
poslom-ugovorom o kreditu, te kako se taj nedostatak tiče datuma dospjelosti mjenice kao jednog
od osnovnih elemenata sopstvene mjenice (kojom je trebala postati bjanko mjenica serijski
broj... da je pravilno popunjena) u smislu odredbe člana 111. stav 1. tačka 3. ZM, koji ne može
biti nadomješten u smislu člana 112. ZM, ima se uzeti da predmetna mjenica ne ispunjava uslove
sopstvene mjenice, odnosno da se ista ne može smatrati vjerodostojnom ispravom na osnovu koje
imalac može s uspjehom isticati mjenično pravne zahtjeve prema tuženom kao trasantu.
Stoga se i zahtjev tužioca kojim traži da se tuženi obaveže da mu po osnovu mjenice serijski
broj... plati iznos od 34.267,76 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, ukazuje neosnovanim.
Iz navedenih razloga ukazuje se osnovanom revizija tuženog, slijedom čega je odlučeno kao u
izreci, na osnovu odredbe člana 250. stav 1. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 86 0 P 021719 18 Rev od 10.5.2018. g.)
<------->
PRAVNA POSLjEDICA PROPUŠTANjA ROKOVA ZA PODNOŠENjE MJENICE NA ISPLATU
Zakon o mjenici
član 39 i član 54 stav 1 alineja 3)
• Propuštanjem rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili njenim nepodnošenjem, imalac mjenice
gubi svoja prava prema indosantu, trasantu i ostalim obveznicima izuzev prema akceptantu kao
glavnom mjeničnom dužniku.
Obrazloženje:
"Pravilna je tvrdnja revidenta da se podnošenje prijedloga za izvršenje na osnovu mjenice
kao vjerodostojnog dokumenta ne može izjednačiti sa podnošenjem mjenice na isplatu u smislu
odredbe člana 39. ZOM. Međutim, o istom prigovoru žalbe, drugostepeni sud je dao sveobuhvatno
obrazloženje koje prihvata i ovaj sud. U konkretnoj situaciji, nesporno je da je tuženi
predmetnu vlastitu mjenicu potpisao kao trasant i kao akceptant (glavni mjenični dužnik), na
licu mjenice u dijelu "prihvaćamo", a prema odredbi člana 54. stav 1. alineja 3.,
propuštanjem rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili nepodnošenjem te mjenice, imalac
mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika izuzev akceptanta.
Dakle, propuštanjem podnošenja mjenice na isplatu tužilac kao imalac mjenice nije izgubio prava
ostvarivanja mjeničnog potraživanja prema tuženom kao akceptantu čime se i ovaj prigovor
revizije ukazuje neosnovanim."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 25513/2018(2) od 11.10.2018. g.)
<------->
IZDAVANJE I POTPISIVANJE MJENICE
Zakon o mjenici
član 3 tačka 8)
• Jedan od bitnih sastojaka trasirane mjenice je i potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasanta)
lično ili potpis zastupnika izdavaoca mjenice (trasanta) koji može dodati imenu firme, svoj
potpis, potpisati samo ime zastupanog ili staviti na mjenici samo svoj potpis, uz stavljanje
pečata pravne osobe.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Općinskog suda u.... od 23. 7. 2014. g., stavom I izreke,
odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena F. I iz C... isplati 17.951,41 KM sa
zakonskom zateznom kamatom počev od 21.1. 2009. g. do isplate i nadoknadi troškove parničnog
postupka u iznosu 4.142,97 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u B... broj...od 13. 10. 2014. g. uvažena je žalba
tužitelja, te prvostepena presuda u pobijanom dijelu (stav 1. i 3. izreke) preinačena i to tako
da je prvotužena I. F obavezana da plati tužitelju na ime duga iznos od 1 7.951,41 KM sa
zakonskom zateznom kamatom počev od 21. 1.2009. g. pa do konačne isplate, te da mu na ime
naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 982,80 KM, a to sve u roku od 30 dana od dana
dostavljanja ove presude, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu
troškova parničnog postupka u iznosu od 231,07 KM, a prvotužena odbijena sa zahtjevom za naknadu
troškova parničnog postupka u iznosu od 2.737,80 KM.
Blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužena I. F...
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena I.F isplati iznos od 1 7.951,41 KM, sa kamatama,
a na ime izmirenja mjeničnog duga, nastalog na osnovu izdatih mjenica.
Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužitelj sa Z.J kao korisnikom
kredita, dana 19. 2. 2007. g. pod brojem … zaključio ugovor o namjenskom kreditu, kojim
ugovorom je korisniku kredita odobren namjenski kredit u iznosu od 25.000,00 KM sa rokom otplate
od 36 mjeseci, radi nabavke repromaterijala i opreme uz kamatu u ukupnom iznosu od 15.751,28 KM,
da su u ugovoru o kreditu kao instrument obezbjeđenja odobrenog kredita navedene mjenice d.o.o
"Z..." C...br. AF …, AF …, d.o.o. "…" C... br. AF …, AF …, d.o.o.
"EŠ" C...br.AF …, AF … i d.o.o. "I..." C... br. AF …, AF …. Mjenicu broj
AF…, je na licu mjenice na mjestu trasanta potpisala I. F., uz navođenje adrese (C..., Trg Z.
Lj), JMBG..., i pored potpisa navedena mjenica ovjerena pečatom drugotuženog d.o.o.,,l..ć"
C..., da je u mjenici kao trasat, (ime onoga koji treba platiti), naveden d.o.o.,,l..."
C...., da je prvotužena dana 16.02.2007. g. dala mjeničnu izjavu uz navođenje svoje tačne
adrese, JMBG i broja lične karte (... izdata od PU C...) koja izjava je ovjerena pečatom
drugotuženog d.o.o. "I." C., i dato ovlaštenje Mikrokreditnoj organizacija
"..." micro "ispuni bjanko mjenicu broj AF… i broj AF… koja je izdata u svrhu
garancije po ugovoru o kreditu broj …". Iz stanja spisa predmeta također proizilazi da
glavni dužnik Z.J po zaključenom ugovoru o namjenskom kreditu nije uredno vršila otplatu
iskorištenog kredita, tako da je ostao neotplaćen iznos od 17.951,41 KM, a koji iznos je
nesporan i predstavlja predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici. Utvrđeno je, da je u
međuvremenu, d.o.o. "I..." C..., prestao postojati kao pravno lice i isti je brisan iz
sudskog registra.
Prvostepeni sud je, cijeneći prednja utvrđenja, odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužena I. F.
u konkretnom slučaju nije mjenični dužnik po mjenici broj AF…, budući da je tu mjenicu trebao
platiti d.o.o. "I...Ć" C..., da navedenu mjenicu nije izdala prvotužena I.F kao
fizička osoba, niti je istu potpisala kao jemac (aval), već da navedena mjenica predstavlja
instrument obezbjeđenja kredita broj BH … od 19. 2. 2007. g., a da je istu izdalo d.o.o.
"I..." C..., pa slijedom toga prvostepeni sud zaključuje da je neosnovan tužbeni
zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženu I. F.
Drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio sadržaj mjenice broj AF1 … i
sadržaj mjenične izjave tužene I. F od 16. 2. 2007. g., te da iz sadržaja citirane mjenice
proizilazi da je tužena I. F tu mjenicu potpisala, da je na licu mjenice naznačila svoju tačnu
adresu i svoj JMBG, da je dana 16. 2. 2007. g. potpisala posebnu izjavu kojom je izjavila i
ovlastila tužitelja da "ispuni moju bjanko mjenicu broj AF1 … koja je izdata u svrhu
garancije po ugovoru o kreditu broj …", te smatra da je I.F prihvatila svojstvo avala
(jemca) po navedenoj mjenici, budući da je na licu mjenice stavila svoj potpis, a da je
prvotužena činjenicu avaliste također priznala posebnom mjeničnom izjavom od 16. 2. 2007.
g., iz kojih razloga su i udovoljili tužbenom zahtjevu.
Po ocjeni ovog suda, prvostepena presuda je pravilna i zakonita.
Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostepeni sud izrazivši navedeno shvaćanje pogrešno
primijenio materijalno pravo.
Dakle, sporno i u ovoj fazi revizijskog postupka je to ko je izdao predmetnu mjenicu na osnovu
koje tužitelj temelji pravo naplate spornog potraživanja iz ugovora o kreditu tj. da li je
prvotutužena I. F mjenicu izdala kao fizička osoba ili ju je izdalo privredno društvo
d.o.o.,,l..."
Bitan elemenat mjenice je bezuslovno obećanje da će se određena svota novca platiti, ime onoga
kome se i po čijoj naredbi mora platiti, oznaka dana i mjesta gdje je mjenica izdata i potpis
onoga koji mjenicu izdaje. Dakle, kao jedan od bitnih sastojaka trasirane mjenice je i potpis
onoga ko je izdao mjenicu (trasanta), a kako reguliše odredba čl. 3 tač.8 Zakona o mjenici
("Službene novine F BiH", broj 32/00 i 28/03). Zakon o mjenici nema posebne odredbe o
tome šta se u smislu tog zakona smatra potpisom. Prema praksi u mjeničnom poslovanju, izdavanje
mjenice se vrši potpisivanjem od izdavaoca (trasanta) lično ili potpisivanjem od zastupnika
izdavaoca mjenice (trasanta) koji može dodati imenu firme, svoj potpis, potpisati samo ime
zastupanog ili staviti na mjenici samo svoj potpis, uz stavljanje pečata pravne osobe.
Cijeneći da tužitelj kao imalac mjenice i prvotužena I.Fi drugotuženi, nisu istovremeno
sudionici osnovnog pravnog posla - ugovora o kreditu, da su na licu izvornika mjenice navedeni
podaci i potpis prvotužene I. F, a uz potpis je otisnut i pečat drugotuženog d.o.o.
"I..." C..., to po ocjeni ovog suda d.o.o.,,l..." C. izdao je predmetnu mjenicu u
svoje ime, jer je na mjestu izdavaoca (trasanta) utisnut njegov pečat i potpis ovlaštene osobe
(direktora), što podrazumjeva da prvotužena lično kao fizičko lice nije nastupila u svoje ime i
račun i prihvatila garanciju za ispunjenje obaveze firme čiji je bila direktor.
Na takav zaključak upravo upućuje sadržaj odredbe člana 6. navedenog ugovora o kreditu, da je
kao osiguranje kredita-instrumenti obezbjeđenja kredita, data mjenica d.o.o. "I..."
C... br. AF …. Dakle, o tome da je d.o.o. "I..." C... bio u obavezi izdati vlastitu
mjenicu vidljivo iz zaključenog Ugovora o kreditu i samog mjeničnog sadržaja, pa po ocjeni ovog
suda tužena I. F. nije potpisala mjenicu u svojstvu ličnog trasanta, nego kao zakonski zastupnik
u ime trasanta.
Suprotno izraženom shvatanju drugostepenog suda, samo u situaciji da je tužena I. F. mjenicu
potpisala još na drugom mjestu na licu mjenice, tim potpisom bi tužena preuzela obavezu kao
mjenični jamac odnosno avalista, što je u skladu sa odredbom čl. 32. stav. 3 Zakona o mjenici, u
kojem slučaju ako se ne radi o potpisu trasanta ili trasata za davanja avala dovoljan je potpis
neke osobe na licu mjenice i nije nužno izražavanje izrazom " per a val" ili
sličnim.
Dakle, prvostepeni sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zbog nedostatka
pasivne legitimacije na strani tužene odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tužena sa
tužiteljem nije bila u ugovornom ili drugom obligaciono-pravnom odnosu, a nije ni mjenični
dužnik, pa je tužitelj mogao zahtijevati naplatu svoje tražbine jedino od d.o.o.,,l..."
C... temeljem zaključenog ugovora ili mjenice koju je to društvo izdalo."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 Ps 034162 15 Rev od 23.5.2018. g.)
<------->
NEAKCEPTIRANJE MJENICE
Zakon o mjenici
član 52
• Kada se radi o mjenici izdatoj sa klauzulom "bez protesta" imalac mjenice je
oslobođen obaveze da podigne protest zbog neakceptiranja ili zbog neisplate mjenice, ali nije
oslobođen da mjenicu podnese na isplatu u propisanom roku od dva dana od blagovremenog davanja
izvještaja, koje ima za cilj obavještenje mjeničnih dužnika da mogu iskupiti mjenicu, odnosno
dobrovoljno izvršiti mjeničnu obavezu.
Obrazloženje:
"Mjenica je samostalan, apstraktan, strogo formalan i zaseban pravni posao, što bi
primjenjeno na ovaj slučaj značilo da je tužitelj u ovoj parnici mogao potraživati mjeničnu
obavezu koja je proizašla iz izdatih mjenica, neovisno što tuženi nisu potpisali ugovor o
kreditu, a ni ugovor o jemstvu. Kod okolnosti da tuženi nisu sporili da su potpisali predmetnu
mjenicu, neprihvatljivim se pokazuje pravni stav prvostepenog suda "da tuženi nisu
potpisali ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu..., zbog čega ne stoji njihova obaveza
plaćanja...". Iz načela, na kojima se zasniva mjenica (načelo pismenosti (formalnosti),
inkorporacije, strogosti fiksne mjenične obaveze, samostalnosti, solidarnosti i neposrednosti)
mjenični dužnik ima obavezu da izvrši ono što je nedvosmisleno navedeno u mjenici. Obaveza
mjeničnog dužnika, kao i prava mjeničnog povjerioca, utvrđuju se samo na osnovu mjenice.
Ovlaštenje tužitelja da popuni spornu (bianko) mjenicu proizašlo je iz člana 11. Ugovora o
kreditu. Prema odredbi člana 33.st.1. Zakona o mjenici, avalista odgovara onako kako odgovara
onaj za koga jamči. Tokom postupka utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o bianko
vlastitoj mjenici u kojoj su tuženi naznačeni kao mjenični jamci, odnosno avalisti. Vlastita
mjenica, kao poseban oblik hartije od vrijednosti, je mjenica kojom se njen izdavalac obavezuje
da remitentu (vlasniku mjenice) plati mjeničnu obavezu u roku dospjelosti. Ovakva mjenica se od
trasirane mjenice razlikuje samo po tome što obavezu po njoj ima da plati njen izdavalac, a po
trasiranoj mjenici obavezu plaćanja ima trasat. Ono što je bitno za vlastitu (sopstvenu) mjenicu
jeste da obaveza plaćanja ima njen izdavalac, a to je u konkretnom slučaju glavni dužnik K.V.,
kako je i naznačena na mjenici. U ovoj mjenici, suprotno pogrešnom pravnom stavu nižestepenih
sudova, na samoj mjenici je označena dospjelost i to datum 10. februar 2010.g., pa kako
mjenični dužnici nisu izmirili obavezu u redovnom postupku isplate, to je tužitelj pošto se za
izvršenje obaveze glavnog dužnika obezbjedio jemstvom, odnosno avalom tuženih, imao pravo da
mjenicu podnese na isplatu. Međutim, i po shvatanju ovog suda, tuženi po članu 52 st. 1 Zakona o
mjenici, više nisu u obvezi spram tužitelja jer je tužitelj propustio pravovremeno prezentirati
mjenicu radi isplate. Naime, u konkretnom slučaju radi se o mjenici izdatoj sa klauzulom
"bez protesta" pa je imalac mjenice bio oslobođen obaveze da podigne protest zbog
neakceptiranja ili zbog neisplate mjenice. Međutim, tužitelj nije oslobođen da mjenicu podnese
na isplatu u propisanom roku od dva dana od blagovremenog davanja izvještaja. Dostavljanje
izvještaja (notifikacija protesta) ima za cilj obavještenje mjeničnih dužnika - avalista da mogu
iskupiti mjenicu odnosno dobrovoljno izvršiti mjeničnu obavezu."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 25124/2012 od 26.2.2015. g.)
<------->
NEDOPUŠTENOST REVIZIJE PROTIV RJEŠENJA KOJE JE DONIJETO U POSTUPKU ZA PROTEST MJENICE
Zakon o parničnom postupku
član 247 stav 1
• Protiv rješenja koje je donijeto u postupku za protest mjenice, koji je predviđen Zakonom o
mjenici, a u kojem se u smislu odredaba čl. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku primjenjuju
odgovarajuće odredbe općeg dijela tog zakona, revizija nije dopuštena.
Obrazloženje:
"Odredbom čl. 254. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP-a) propisano je
da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak
pravomoćno završen. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način se
primjenjuju odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude. Odredbom čl. 247. st. 2. ZPP-a propisano je
da je revizija nedopuštena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može
podnijeti, a odredbom stava 1. istog člana da će revizijski sud rješenjem odbaciti nedopuštenu
reviziju. U ovom slučaju radi se o rješenju koje je doneseno u postupku za protest mjenice, koji
je predviđen Zakonom o mjenici, a u kojem se u smislu odredaba čl. 1. i 2. Zakona o vanparničnom
postupku primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela tog zakona. Budući da je odredbom čl. 26.
Zakona o vanparničnom postupku predviđeno da je protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom
stepenu revizija dopuštena samo u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima
i o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, proizlazi da revizija u ovom slučaju nije dopuštena,
pa je ovaj sud istu odbacio primjenom odredbe čl. 247. st. 1. ZPP-a."
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 63062/2015 od 6.12.2016. g.)
<------->
OZNAČENjE MJESTA PLAĆANjA KAO BITAN MJENIČNI ELEMENT
Zakon o mjenici
član 4 stav 3
Označenje mjesta gdje se plaćanje treba obaviti je bitan mjenični element, ali i bez njega mjenica postoji ako je na mjenici navedeno prebivalište (adresa) trasata, pa bi mjenica jedino bila ništava ako pored trasatovog imena uopšte ne bi bilo naznačeno neko mjesto.
Obrazloženje:
"Pravilno su sudovi nižeg stepena raspravili i razriješili istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kojeg tuženi ponavljaju i u reviziji. Jedna od osnovnih karakteristika mjenice je njena prenosivost, kako bi mjenica ispunila svoje funkcije kao sredstvo za plaćanje obaveza, njihovo obezbjeđenje i njihovo kreditiranje. Svaka mjenica, i onda kada nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom (član 12. stav 1. Zakona o mjenici).
U konkretnom slučaju indosament je napisan na mjenici i indosant (davalac kredita) ga je potpisao (član 14. stav 1. Zakona o mjenici).
Indosament je pravilno napisan riječima "Umjesto nama platite po naredbi B. a.d. B. L.", pa su neprihvatljivi revizijski navodi o suprotnom.
Prenos mjenice može se izvršiti putem indosamenta (mjenično - pravni prenos) ili putem cesije (obligaciono pravni prenos), pri čemu je izbor na indosataru, pa je neosnovan revizijski prigovor da je prenos potraživanja sa davaoca kredita na tužitelja morao biti izvršen putem ustupanja ugovora propisanog odredbom člana 145. ZOO, kako je to u razlozima svoje odluke pravilno zaključio drugostepeni sud.
Tačan je revizijski navod da mjenica, između ostalog, treba da sadrži i označenje mjesta gdje se plaćanje treba obaviti (član 3. tačka 5 u vezi sa članom 106. tačka 4. Zakona o mjenici).
Ovaj mjenični element je bitan, ali i bez njega mjenica postoji s obzirom na pretpostavku njegovog postojanja. Mjenica bi jedino bila ništava ako pored trasata ne bi bilo uopšte naznačeno neko mjesto, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj, jer je na predmetnoj mjenici navedeno prebivalište (adresa) trasata -"L.G. bb". Naime, prema odredbi člana 4. stav 3. Zakona o mjenici propisano je da, ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja a ujedno i kao mjesto trasatovog prebivanja, ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 33 0 P 066761 20 Rev od 28.3.2022. g)
<------->
POSLJEDICE PROPUŠTANJA RADNJE PROTESTA
Zakon o mjenici
član 71
• Ako mjenica ne sadrži klauzulu "bez protesta“ ili "bez troškova“, a korisnik mjenice
ne provede postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na drugi način pošalje mjenicu
na naplatu tada taj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se mjenični dužnik
oslobađa obaveze plaćanja mjenice.
Obrazloženje:
"U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 23.04.2002.
g. tužitelj kao kreditor odobrio tuženoj S.L. kao korisniku kredita iznos od 15.000,00 KM sa
kamatnom stopom od 14% na godišnjem nivou i rokom otplate od 60 mjeseci, da je u svrhu
osiguranja povrata novčanog iznosa po navedenom ugovoru o kreditu, korisnik kredita izdao i
tužitelju uručio bjanko mjenicu u kojoj je na prednjoj strani naznačen kao izdavalac, dok je
mjenicu na njezinoj poleđini potpisao tuženi M.M. (dalje: drugotuženi), kao i ostali tuženi u
svojstvu avalista – jemaca uz tekst "per aval", da korisnik kredita nije ispunio
ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične
obaveze i kao dan dospijeća 31.12.2006. g.. Utvrđeno je i to da izdata mjenica ne sadrži
klauzulu "bez protesta" ili "bez troškova". U postupku nije utvrđeno da je
tužitelj protestirao mjenicu, niti pokušao naplatiti dug od drugotuženog prije podnošenja tužbe,
a na način da mu je istu dostavio poštom na naplatu. Utvrđeno je da je uz ugovor o kreditu
priložena potvrda o podacima za žirante-jemce, kojom su jemci dali saglasnost da će, ukoliko
glavni dužnik ne bude uredno otplaćivao kredit prema ugovoru, isti sami otplaćivati. Navedena
saglasnost sadrži jedinstveni matični broj drugotuženog i pečat njegovog poslodavca o visini
plaće, a ne sadrži ime glavnog dužnika, broj predmetnog ugovora, uslove kredita, niti iznos
obaveze za koju je saglasnost drugotuženi dao. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja
drugostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev cijeneći da se radi o mjeničnoj obavezi između
stranaka, pri čemu se pozvao na primjenu Zakona o mjenici, kao mjerodavnom pravu, ne navodeći
konkretno odredbe iz navedenog zakona. Ovakav pravni stav drugostepenog suda, po ocjeni ovog
revizijskog suda, nije pravilan.
Predmetna mjenica sadrži sve elemente trasirane mjenice iz člana 3. Zakona o mjenici. S obzirom
da ne sadrži klauzulu "bez protesta" ili "bez troškova", a da drugotuženi
nije platio mjeničnu svotu po dospijeću, tada je tužitelj saglasno odredbama članova 71. do 79.
Zakona o mjenici bio dužan provesti postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na
drugi način poslati mjenicu na naplatu, među ostalim i drugotuženom radi ostvarivanja mjeničnog
prava tužbom u parnici, kojim radnjama bi dokazao da mjenica nije naplaćena. Propuštanjem radnje
protesta od strane tužitelja, te radnje pokušaja naplate mjenice dostavljanjem iste
drugotuženom, ovaj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se drugotuženi, kao
mjenični dužnik, oslobađa obaveze platiti mjenicu."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 11209/2014 od 13.1.2015. g.)
<------->
POTPISIVANJE MJENICE KOJU IZDAJE PRAVNO LICE
Zakon o mjenici
član 32
• Kod mjenice koju izdaje pravno lice, mjenicu potpisuje zastupnik pravnog lica uz ime pravnog
lica koje može biti i u obliku pečata, a ako pravno lice ne upotrebljava pečat, firma se može
upisati i rukom, a ime i prezime zastupnika pravnog lica ne mora biti napisano čitko.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjeničnog duga od 18.007,20 KM, a u
revizijskoj fazi postupka sporna je primjena odredaba člana 34. i člana 48. stav 1. i 2. Zakona
o mjenici (u daljem tekstu: ZM). U postupku je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 3.4.2008.
g. tužitelj, kao davalac kredita, odobrio V.A., kao primaocu kredita, iznos od 35.000,00 KM
sa promjenljivom kamatnom stopom od 15,10% na godišnjem nivou i rokom vraćanja od 42 mjeseca, da
je u svrhu osiguranja kredita primalac kredita dostavio kreditoru (tužitelju) bjanko mjenicu na
čijoj poleđini je upisan naziv tuženog, ime i prezime direktora tuženog, a ispod tog teksta
nalazi se potpis direktora tuženog, za kojeg sudovi utvrđuju da je nečitak, da nedostaje pečat
tuženog, da primalac kredita nije ispunio ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio
mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obaveze i dan dospijeća.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer
tužitelj nije dokazao činjenicu da je tuženi potpisao predmetnu mjenicu i prihvatio ulogu
avaliste po toj mjenici, odnosno da nečitak potpis zastupnika tuženog i nedostatak pečata čine
predmetnu mjenicu ništavom. Ovakav pravni stav nižestepenih sudova nije pravilan. U konkretnom
slučaju o postojanju relevantnih činjenica ne može se zaključivati primjenom pravila o teretu
dokazivanja u smislu odredaba člana 7. stav 1. ZPP-a i člana 123. stav 1. istog zakona jer do
zaključenja glavne rasprave tuženi nije ni iznosio činjenicu da nije potpisao mjenicu i da
koristi pečat. Naprotiv, tuženi već u odgovoru na tužbu nije osporio postojanje mjeničnog
jemstva za predmetni kredit korisnika V.A., već upućuje da će taj kredit vratiti korisnik, koji
je u pregovorima sa tužiteljem i na koji način bi se on, kao jemac, oslobodio obaveze. Odgovor
na tužbu također ne sadrži pečat tuženog. Zbog toga, o postojanju sumnje u činjenicu koja nije
iznesena, nije bilo moguće zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja. ZM-a posebno ne
uređuje način i postupak potpisivanja mjenice, već određuje da mjenicu mora potpisati trasant i
trasat, avalist, te indosant. Zbog toga je potpis na mjenici pravovaljan, bez obzira o kakvom se
potpisu radi. U slučaju potpisa pravne osobe, prema praksi u mjeničnom poslovanju (u nedostatku
zakonskog određenja), mjenicu potpisuje zastupnik pravne osobe i upisuje se ime pravne osobe na
način i po obliku koji je identičan sa upisom pravne osobe u sudskom registru. To može biti
pečat, a ako pravna osoba pečat ne upotrebljava, firma se može upisati i rukom. Ime i prezime
zastupnika pravne osobe ne mora biti napisano čitko, potrebno je da mjenica sadržava potpis uz
ime pravne osobe, odnosno uz pečat ukoliko ga upotrebljava.
U konkretnom slučaju na predmetnoj mjenici naziv tuženog, te ime i prezime zastupnika tuženog
upisani su rukom, a ispod toga je nečitak potpis zastupnika tuženog. Tuženi nije osporio da je
njegov naziv, upisan rukom, različit od upisa u sudski registar, pa u smislu navedene poslovne
prakse uz naziv tuženog nije potreban i njegov pečat. Kako predmetna mjenica nema nedostataka u
pogledu svog sadržaja, to je tuženi preuzeo mjeničnu obavezu kao avalista (mjenični jemac), što
je u skladu sa odredbama Člana 32. stav 1. i 2. ZM-a, po kojim se aval daje na mjenici i
potpisuje ga avalista, te aval izražava riječima, između ostalih: kao jemac. S obzirom da je
tuženi mjenicu avalirao, to postoji njegova solidarna odgovornost tužitelju kao imaocu mjenice
sa licima koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali, što je u skladu sa odredbom člana
48. stav 1. ZM-a, a imalac mjenice ima pravo postupiti protiv svih tih lica bilo pojedinačno,
bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno, pri čemu nije dužan da se drži reda kojim su se
oni obavezivali, što je propisano odredbama stav 2. člana 48. ZM-a.
Zbog navedenog, osnovano se revizijom ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili
materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na osnovu predmetne mjenice, čiju
formalnopravnu ispravnost niko nije osporavao tokom postupka, kako osnovano tvrdi
revident."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 27093/2014 od 19.11.2015. g.)
<------->
ZASTARIJEVANJE MJENIČNOG POTRAŽIVANJA
Zakon o mjenici
član 18 stav 2 i član 80 stav 1
• Bjanko mjenica popunjena svim obaveznim sastojcima i datumom dospijeća postaje potpuna, pa se
rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja računa od tog datuma.
Obrazloženje:
"Naime Zakon o mjenici nema posebnih odredbi o bjanko mjenici. Međutim, posredno se na
bjanko mjenicu primjenjuju njegove odredbe člana 18. stav 2., koje predviđaju mogućnost
izdavanja mjenice koja u vrijeme izdavanja nije bila potpuna, a što proizilazi iz zakonske
odredbe koja glasi: "Ako je mjenica koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna, naknadno
popunjava protivno postojećem sporazumu...", dakle, bjanko mjenica je mjenica koja u
trenutku izdavanja ne sadrži sve obavezne bitne sastojke. Mjenicom postaje tek kada ovlaštena
osoba ispuni mjenični sadržaj, što će učiniti najkasnije prije podnošenja mjenice na isplatu,
jer se ne može zatražiti isplata bjanko mjenice. Kada se ispuni svim nedostajućim sastojcima,
smatra se potpunom mjenicom, kao vrijednosnim papirom od trenutka njenog izdavanja.
Dakle, u konkretnom slučaju, budući da je bjanko mjenica popunjena sa danom 28. 5. 2013. g.,
tada dospijeva i na naplatu, pa se i rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja iz člana 80. stav
1. Zakona o mjenici računa od tog datuma. Pri tome neosnovano revident navodi da je mjenica
izdata 2003. g., jer kako je i u prvostepenom postupku utvrđeno mjenica je izdata dana 27.
5. 2013. g.. Upisivanjem dana dospijeća na bjanko mjenici nije ostvaren uslov iz člana 107.
stav 2. Zakona o mjenici, tj. nije se radilo o mjenici po viđenju, već se radilo o vlastitoj
mjenici na dan."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 32445/2016 od 14.3.2017. g.)
<------->
ZASTARA POTRAŽIVANJA BJANKO VLASTITE MJENICE
Zakon o mjenici
član 80
• Rok zastare potraživanja od jedne g. u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u kojoj
izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz
osnovnog posla.
Obrazloženje:
"Tuženi u reviziji osnovano navode da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili
materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastarjelosti potraživanja. Naime, tuženi su
u ovoj parnici isticali prigovor da bjanko mjenice koje su tuženi izdali kao sredstvo
osiguranja, nisu ispunjene u skladu da predmetnim ugovorom o kreditu kao osnovnim poslom, na
čije se obaveze osiguranje i odnosi. Taj prigovor tuženih je relevantan za sud, jer popunjavanje
datuma dospjelosti mjenične obaveze, kao i ostalih elemenata bjanko mjenice koja je izdata radi
osiguranja kredita, mora biti u skladu sa međusobnim sporazumom stranaka. Zbog toga, po ocjeni
ovog suda, nižestepeni sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je
obaveza tuženih dospjela dana 06.07.2011. g., koji je odredio sam tužitelj prilikom
popunjavanja mjenice, iako prethodno nisu utvrdili da li je dan dospijeća mjenice pravilno
označen, tj. da li je prigovor tuženih osnovan u smislu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o
mjenici. U ovom slučaju nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, pa je tužitelj,
kao imalac mjenice i povjerilac iz osnovnog posla, dužan popuniti mjenicu u skladu sa uslovima i
rokovima otplate kredita, što proizlazi iz sadržaja mjeničnih izjava svih tuženih, čija se
ovlaštenja izričito vežu za Ugovor o kreditu, broj:... od 17.03.2003. g., prema kojem je
posljednja obaveza prvotuženog prema tužitelju dospjela za plaćanje dana 19.03.2008. g..
Prema odredbi člana 80. stav 2. Zakona o mjenici svi mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice
protiv indosanta i protiv trasanta zastarjevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobno
podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba "bez troškova", onda od
dospjelosti. Rok zastare potraživanja od jedne g. u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u
kojoj izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz
osnovnog posla, a to je u konkretnom slučaju 19.3.2008. g., kada je dospjela posljednja rata
kredita, bez obzira na to što je na sve četiri mjenice kao dan dospjelosti neovlašteno naveden
06.07.2011. g., i što su mjenice protestirane dana 02.08.2011. g., 11.01.2012. g.,
17.08.2012. g. i 23.04.2012. g.. To znači da je u vrijeme podnošenja tužbe sudu dana
10.05.2012. g., bio protekao zastarni rok od jedne g. u kojem zastarjevaju
mjeničnopravni zahtjevi tužitelja kao imaoca predmetnih mjenica, protiv tuženih, kao trasanta,
kao i trogodišnji zastarni rok iz člana 80. stav 1 Zakona o mjenici."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 89300/2016(1) od 16.3.2017. g.)
<------->
POSTUPAK IZVRŠENJA NAKON PODNOŠENJA PRIGOVORA NA IZNOS MJENIČNOG DUGA
Zakon o izvršnom postupku
član 50 st. 4 i 5
• Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se
smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće
odluke.
Obrazloženje:
"Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave - protestirane mjenice
sud je rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je
u potpunosti osporio rješenje o izvršenju.
Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u
potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje
smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a stavom
5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će odgoditi
izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke
parničnog suda, ako uspije sa tužbom.
Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i
prvostepeno rješenje potvrdio.
Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom
Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje
potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za
izvršenje smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom
odjeljenju, te odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa
tužbenim zahtjevom.
Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I
izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je
shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon
podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do
donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o izvršenju
se odlaže - odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom postupku, a
nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom."
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. g.)
<------->
SOLIDARNA ODGOVORNOST DUŽNIKA IMAOCU MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Za obaveze po mjenici imaocu mjenice (tražiocu izvršenja) odgovaraju svi dužnici solidarno, pa
kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga onda se izvršni
postupak ne može provoditi ni u odnosu na izvršenike koji nisu uložili prigovor sve dok parnični
sud ne donese pravomoćnu odluku.
Obrazloženje:
"Pri tom prvostepeni sud je pravilno postupio kada je izvršenje odgodio i u odnosu na
izvršenike koji nisu uložili prigovor. Ovo stoga, što prema načelu solidarnosti iz člana 48.
Zakona o mjenici za obaveze po mjenici imaocu mjenice, tražiocu izvršenja, odgovaraju svi
dužnici solidarno, pa kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga
onda se ne može provoditi izvršni postupak ni u odnosu na ostale izvršenike dok parnični sud ne
donese pravomoćnu odluku o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja iz vjerodostojne
isprave.
Pošto je, slijedom gore navedenog, ovaj sud utvrdio da razlozi žalbe nisu osnovani, a nema ni
razloga na koje pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti i prvostepeno rješenje
potvrditi na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP-a."
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(2) od 10.12.2012. g.)
<------->
NEMOGUĆNOST OSPORAVANJA GLAVNOG DUGA U POSTUPKU PROTESTA MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Glavni dug se može osporavati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i u postupku protesta
mjenice.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je utvrdio da je mjenica čiji protest se traži, dospjela za naplatu dana
29.3.2016. g. i da je prijedlog za protest mjenice podnesen dana 30.3.2016. g.. Ovo
činjenično utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je prvostepeni sud pravilno
primijenio citirane odredbe Zakona o mjenici kada je usvojio prijedlog za protest mjenice
predlagača pobijanim rješenjem. Naime, članom 45. stav 3. Zakona o mjenici ("Službene
novine FBiH", br. 32/00 i 28/03) određeno je da se protest zbog neisplate mjenice plative
na određeni dan mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja
mjenice.
Navodi žalbe kojima se osporava glavni dug nisu od značaja, što je prvostepeni sud pravilno
cijenio jer te navode protupredlagateljica može isticati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i
u postupku protesta mjenice kao što je ovaj, a niti žalbeni navodi dovode u sumnju zakonitost i
pravilnost pobijanog rješenja."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76323/2016 od 20.4.2017. g.)
<------->
PRAVO IMAOCA MJENICE SA NAZNAKOM "BEZ PROTESTA"
Zakon o mjenici
član 47 stav 1
• Mjenica koja je izdata sa naznakom "bez protesta", oslobađa njenog imaoca obaveze da
radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate.
Obrazloženje:
"Suprotno rezonovanju žalbi, u konkretnom slučaju nije ni bilo mjesta podizanju protesta
zbog neisplate mjenice, u smislu člana 45. Zakona o mjenici, jer je na mjenici serijski broj...,
koja je izdata 21.09.2002.g., naznačeno "bez protesta", što u smislu člana 47.
stav 1. Zakona o mjenici, oslobađa tužitelja kao njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja
regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. Kako tuženi nisu ničim dokazali da je
solo mjenicu serijski broj..., tužitelj popunio protivno sporazumu koji su tuženi potpisali
21.09.2002. g., to suprotno rezonovanju žalbe, naprijed navedena mjenica na iznos od
18.969,40 KM, u kojoj je naznačena dospjelost 10.09.2007.g.,može predstavljati vjerodostojnu
ispravu u smislu člana 29. Zakona o izvršnom postupku, tako da je i bilo mjesta da se podneseni
prijedlog za izvršenje od 04.10.2007.g. smatra tužbom u smislu člana 50. stav 4. Zakona o
izvršnom postupku, obzirom da su tuženi, kao izvršenici, prigovorili na naprijed navedeno
rješenje o izvršenju.
Zbog toga, nije ni bilo mjesta da se odbaci ili odbije prijedlog za izvršenje, odnosno tužbeni
zahtjev tužitelja opredijeljen u toku parničnog postupka, kao neuredan i nedopušten, niti je
prihvatljivo tumačenje žalbenih navoda u odnosu na odredbe člana 50.Zakona o izvršnom
postupku."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, Gž 47421/2016(1) od 30.9.2016. g.)
<------->
PRAVO IMAOCA MJENICE PREMA AKCEPTANTU
Zakon o mjenici
član 39 i član 54 stav 1
• Imalac mjenice ne gubi svoja prava iz mjenice prema akceptantu, bez obzira što nije u rokovima
propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio mjenicu na isplatu akceptantu, organizaciji
ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje akceptant eventualno ima račun) ili
sudu.
Obrazloženje:
"Međutim, kako se se potpis prvotužene nalazi na licu mjenice ispod oznake
"prihvaćamo", zbog čega ista, po ocjeni ovog suda, ima položaj glavnog mjeničnog
dužnika, kao akceptant, tako da je pravilan zaključak prvostepenog suda da prvotužena, u smislu
odredbe člana 48. Zakona o mjenici odgovara tužitelju kao imaocu mjenice i da tužitelj, kao
povjerilac može od nje sudskim putem zahtijevati naplatu po navedenoj mjenici. Ovo iz razloga
što se prvotužena, nasuprot navodima žalbe, akceptom obavezala da mjenicu plati po dospjelosti
(mjenica dospjela za naplatu 10. 9. 2007. g.), pa kako je imalac navedene mjenice tužitelj,
on ima pravo na neposrednu tužbu protiv prvotužene, kao akceptanta, bez obzira što prije
podnesenog prijedloga za izvršenje 9. 10. 2007. g., prvotuženoj nije navedenu mjenicu podnio
na isplatu u rokovima predviđenim odredbom člana 39. Zakona o mjenici. Prvotužena zanemaruje da
je odredbom člana 54. stav 1. Zakona o mjenici propisano da sa protekom rokova za podnošenje
mjenice po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, za podizanje protesta zbog neakceptiranja
ili zbog neisplate, za podnošenje na isplatu mjenice koja sadrži odredbu "bez
troškova", imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv
ostalih obveznika izuzev akceptanta. Dakle, iz sadržine i smisla odredbe člana 54. stav 1.
Zakona o mjenici, slijedi da tužitelj kao imalac mjenice nije izgubio svoja prava iz mjenice
serijski broj AF...., prema prvotuženoj, kao akceptantu, bez obzira što nije u rokovima
propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio na isplatu prvotuženoj navedenu mjenicu, bilo
organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje prvotužena eventualno ima
račun) ili sudu, na čemu prvotužena neosnovano istrajava u žalbi."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. g.)
<------->
DOZVOLJENOST PROTIVTUŽBE U VEZI MJENICE
Zakon o parničnom postupku
član 54 st. 1 i 2
• Protivtužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj zbog nepodizanja protesta i
neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od tuženog zahtijeva isplatu duga
po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu zaštitu, budući da se odnosi na
utvrđenje nepostojanja prava.
Obrazloženje:
"Odlučujući o protivtužbenom zahtjevu drugotužene, u dijelu koji je usmjeren na utvrđenje
da mjenica bez protesta nije vjerodostojan isprava, ovaj sud nalazi da se žalbom pravilno
ukazuje da prvostepeni sud navedeni zahtjev nije mogao odbiti samo iz razloga što parnični sud
ne može derogirati odluke izvršnog suda, budući da je za odluku o protivtužbenom zahtjevu u ovom
dijelu relevantna sadržina odredbe člana 29. Zakona o izvrsnom postupku, prema kojoj odredbi
vjerodostojnu ispravu predstavlja mjenica i ček sa protestom i povratnim računom, a što je u
skladu i sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda FBiH broj... od 5. 12. 2016. g., prema kojem
mjenica, koja nije protestirana, iako sadrži klauzulu "bez protesta", nije
vjerodostojna isprava. Međutim, postavljeni protivtužbeni zahtjev u ovom dijelu nije dozvoljen,
zbog sadržaja pravne zaštite koji je predmet protivtužbe, budući da se istim u suštini traži
utvrđenje koje je regulisano odredbom člana 29 ZIP pa se istom nije moglo udovoljiti, bez obzira
na navode o pravnom interesu drugotužene za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu.
Nasuprot tome, protivtužbeni zahtjev u dijelu u kojem je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj
zbog nepodizanja protesta i neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od
drugotužene zahtijeva isplatu duga po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu
zaštitu u smislu odredbe člana 54. stav 1. i 2. ZPP, budući da se odnosi na utvrđenje
nepostojanje prava, a pravni interes za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu postoji, obzirom da
je za drugotuženu u konkretnom slučaju postojala neizvjesnost u odnosu prema tužitelju, u
pogledu gubitka prava po predmetnoj mjenici, tako da je ista imala opravdanu potrebu da
nepostojanje tog prava učini nesumnjivim, slijedom čega je i odlučeno da se prvostepena presuda
u ovom dijelu protivtužbenog zahtjeva preinači, kako je to navedeno u stavu drugom izreke ove
presude."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. g.)
<------->
SOLIDARNA ODGOVORNOST ZA POTRAŽIVANJE IZ MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za
potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su
mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali.
Obrazloženje:
"Iz nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je Š. E. sa
tužiteljem zaključio ugovor o kreditu i da je na osnovu tog ugovora tužitelj odobrio Š. E.
kredit od 5.000,00 KM, koji iznos mu je, po odbitku troškova, i isplatio, a S. E. nije tužitelju
isplatio iznos od 3.653,44 KM, koji je bio obavezan prema navedenom ugovoru o kreditu, da su kao
sredstva obezbjeđenja po ovom ugovoru, ugovoreni administrativna zabrana, sa kojom se saglasio
tuženi, koji se tom zabranom obavezao platiti neplaćeni iznos odobren po osnovu kredita, a kao
sredstvo obezbjeđenja izdata je i mjenica od strane S. E. i S. E., prilikom zaključenja ugovora
o kreditu, saglasio se da se ova mjenica naknadno popuni od strane tužitelja, a S. E. potpisao
je mjenicu s oznakom bez protesta te je mjenicu potpisao i tuženi J. D., a ova mjenica u pogledu
svoje sadržine ima sve podatke predviđene za njezinu valjanost. Također, u toku postupka tuženi
nije dokazao da je njegova saglasnost da žirira za iznos po navedenom ugovoru o kreditu rezultat
prevare. Naime, tuženik je naveo da se on saglasio da bude žirant Š. E. za iznos od 500,00 KM a
ne za iznos od 5.000,00, KM te da je upisani iznos od 5.000,00 KM rezultat prevare, međutim,
kako tuženi, na kojem je bio teret dokazivanja za ove činjenice prema odredbi iz člana 123. stav
1 ZPR ovo nije dokazao, ovi navodi nisu od utjecaja na činjenično utvrđenje prvostepenog
suda.
Polazeći od nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda, pravilno je
prvostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je tuženog obavezao na isplatu navedenog
iznosa. Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za
potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer, prema odredbi iz člana 48. stav 1 Zakona o
mjenici, imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su mjenicu trasirali, akceptirali,
indosirali ili avalirali, pa žalbeni navodi tuženog koji pobija postojanje obaveze iz mjenice
zbog toga što nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane
odluke. Ni navodi da nije dao ovlaštenje imaocu mjenice da naknadno popuni bjanko mjenicu
podacima o dospijeću i iznosu tražbine, nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je
ovakvo ovlaštenje imaocu mjenice, u ugovoru o kreditu dao S. E. a, prema odredbi iz člana 33.
Zakona o mjenici, tuženi odgovara u okviru odgovornosti S. E. Dakle, tuženi kao mjenični dužnik
obavezan je imaocu mjenice ispuniti tražbinu u visini navedenoj u mjenici.
Tuženi, sada u žalbi, navodi da je mjenično potraživanje zastarjelo, međutim kako taj prigovor
nije naveo u toku prvostepenog postupka, nema pravo, sada u žalbenom postupku, isticati taj
prigovor, s obzirom da nije dokazao da taj prigovor nije mogao istaći iz opravdanih
razloga."
(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 5016/2014 od 16.7.2014. g.)
<------->
PROTEST MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Žalbeni navodi u pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici nemaju utjecaja na
zakonitost odluke o protestu mjenice.
Obrazloženje:
"Odredbama Zakona o mjenici ("Sl. novine FBiH", br. 32/00 i 28/03) iz čl. 71 - 79
određen je postupak i uslovi pod kojima se protest podiže kod mjesno nadležnog suda za osobu
protiv koje se podiže protest. Protupredlagač u žalbi ne pobija zakonitost pobijane odluke
polazeći od uslova, predviđenih Zakonom o mjenici za podizanje protesta, pa žalbeni navodi u
pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane
odluke, a ovi navodi su i samo paušalno dati. Prvostepeni sud je u pobijanom rješenju cijenio
navode protupredlagača i pravilno je zaključio da ovi navodi, koji se ponavljaju u žalbi, nemaju
utjecaja na odluku o protestu mjenice."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76600/2017 od 22.5.2017. g.)
<------->
PROMJENA PRAVNE PRIRODE MJENIČNOG SPORA
Zakon o izvršnom postupku
član 50
• Spor gubi pravnu prirodu mjeničnog spora i poprima pravnu prirodu spora iz građansko-pravnog
odnosa ako tužitelj u toku postupka koji je započeo kao mjenični spor promijeni činjenični i
pravni osnov u smislu da isplatu traži iz ugovora o jemstvu.
Obrazloženje:
"U postupku je utvrđeno da je tužena bila jamac glavnom dužniku za kredit koju mu je
odobrio i isplatio tužitelj, kredit je dospio za isplatu a nije plaćen a bio je obezbjeđen
mjenicom to je pokrenut izvršni postupak te s obzirom da je izjavljen prigovor postupak je
nastavljen kao parnični. U postupku je utvrđeno da temeljem ugovora tužena kao jemac prihvatila
obavezu na plaćanje dužnog iznosa ako to ne učini glavni dužnik, slijedom čega je prvostepeni
sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev uz pravilnu primjenu materijalnog prava na koje se pozvao
što prihvata i žalbeni sud. Dakle, iz izvršnog postupka je nastavljen parnični postupak koji je
započeo kao mjenični spor, ali je tužitelj u toku postupka promijenio činjenični i pravni osnov
u smislu da isplatu traži iz naslova obaveza iz ugovora o jemstvu, te u takvoj situaciji
predmetni spor je izgubio pravnu prirodu mjeničnog spora a poprimio pravnu prirodu spora iz
građansko pravnog odnosa tj. ugovora. Budući da je tužitelj predložio i izveo sve relevantne
dokaze a sud njihovom ocjenom utvrdio relevantne činjenice o tuženoj kao jemcu, o neisplaćenom
dugu po osnovu kredita, o visini toga duga, to je pravilno i usvojio takav tužbeni zahtjev. Zato
su neosnovani svi žalbeni navodi koji se tiču navoda vezanih za one prigovore koje se mogu
isticati u mjeničnom sporu jer konkretan spor više nije takav. Neosnovani su i žalbeni navodi
vezani za ocjenu dokaza jer je prvostepeni sud ocijenio sve izvedene dokaze utvrdio relevantne
činjenice i na njih pravilno primijenio materijalno pravo."
(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 P 027116 17 Gž od 5.1.2018. g.)
<------->
PRIGOVOR ZASTARE U POSTUPKU PROTESTA MJENICE
Zakon o mjenici čl. 71 i 80
U sudskom postupku protesta mjenice prigovori o zastari potraživanja obezbijeđenog
mjenicom nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim postupcima
vezanim za ostvarenje potraživanja.
Obrazloženje:
"Prvostepenim rješenjem je usvojen prijedlog za protest mjenice. Netočan je žalbeni navod
da imalac mjenice nije imao ovlaštenje za popunu bjanko mjenice jer iz stanja spisa slijedi da
je imalac mjenice imao takvo ovlaštenje ("ovlaštenje za popunu bjanko mjenice") kojim
ovlaštenjem pismeno sačinjenim, pečatima ovjerenim i od ovlaštenih lica potpisani... kornere
ovlašćuje predlagača da u slučaju neurednog izmirenja obaveze iskoristi ponuđene instrumente
obezbjeđenja potraživanja odnosno mjenice, a sama ta izjava je doslovno i nazvana
"ovlaštenje za popunu bjanko mjenice". Nisu od značaja žalbeni navodi o zastari
potraživanja obezbjeđenog mjenicom, jer se u konkrentom slučaju radi o sudskom postupku protesta
mjenice pa takvi prigovori nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim
postupcima vezanim za ostvarenje potraživanja."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 V 065661 15 Gž od 1.12.2017. g.)
Nastavak na: Mjenica u sudskoj praksi
Nazad na: sudska
praksa BiH
