TERET DOKAZIVANjA ZLONAMJERNOG STICANjA ILI NIŠTAVOSTI MJENICE
Zakon o mjenici

član 18 stav 2

Na tužitelju je teret dokazivanja da je tuženi stekao mjenice zlonamjerno ili da su iste ništave, kada je ugovorom kao privrednik prihvatio odredbe na osnovu kojih je tuženom predao bjanko mjenice koje su naknadno popunjene.

Obrazloženje:

"U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi vraćanja iznosa od 50.489,85 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. 5. 2015. g.. Ovaj zahtjev tužitelj je temeljio na činjeničnoj tvrdnji da je prihvatio ponudu za zaključenje ugovora o poslovnoj saradnji broj.../15 od 5.3.2015. g., koja ne sadrži odredbe o preuzimanju duga društva G.... T. d.o.o. G., niti odredbe o obezbjeđenju istog mjenicama. Prvostepeni sud je cijenio nalaz vještaka informacijsko komunikacijske struke, koji je potvrdio sadržaj priloga e-mail-a tuženog od 5.3.2015. g., te zaključio da je tužitelju zaista poslana ponuda za zaključenje ugovora, koja sadržajno ne odgovara originalnom ugovoru na osnovu kojeg je tuženi prema datom ovlaštenju tužitelja popunio bjanko mjenice i iste protestirao. Međutim, prvostepeni sud je poklonio vjeru iskazu zaposlenika tuženog, koji je suprotan iskazu zaposlenika tužitelja, dovodeći isti upravo u vezu sa e-mail korespodencijom i postavljenim uslovom odobrenog limita ukupnog zaduženja.

Kako tužitelj pred sudom nije prezentirao potpisan ugovor drugačije sadržine od potpisanog ugovora prezentiranog od strane tuženog, to sud, samo na osnovu subjektivnih dokaza tužitelja, nije imao osnova zaključiti da je u konkretnom slučaju ugovor u članu 6. i 7. ništav u smislu odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima - u daljem tekstu ZOO ("Sl.list SFRJ" 29/78; "Sl. list RBiH" 2/92 i 13/94 i "Sl. novine FBiH "29/03 i 42/11), zbog čega nisu ništave ni mjenične izjave temeljem kojih je tuženi popunio mjenice tužitelja i iste protestirao. Pri navedenom ni činjenica da je mail-om od 5.3.2015. g. dostavljen drugačiji prijedlog ugovora od onog potpisanog, ne utiče na pravilnost zaključaka prvostepenog suda u pogledu njegove punovažnosti.

Tvrdnje zakonskog zastupnika tužitelja i njegovog zaposlenika Š., koje je prvostepeni sud suprotno navodima žalbe cijenio, ukazuju na to da tužitelj zapravo tvrdi da je od strane tuženog prevaren, što bi bio razlog relativne ništavosti ugovora. Međutim, tužitelj nije postavio zahtjev za poništaj ugovora, pa se stoga potpisani ugovor, temeljem kojeg je tuženi uz ovlaštenje tužitelja popunio mjenice ima smatrati valjanim ugovorom, a mjenice stečene u dobroj vjeri. Iz navedenih razloga pravilno je prvostepeni sud zaključio da tužitelj nije dokazao da se tuženi neosnovano obogatio za iznos od 50.489,85 KM, čime i da mu je dužan vratiti isti temeljem odredbe člana 210. ZOO-a, jer je tuženi temeljem odredbe člana 240. ZOO-a imao pravo zahtijevati ispunjenje potraživanja iz mjenice, kao njen zakoniti imalac.

Nisu osnovani ni žalbeni prigovori u pogledu valjanosti predatih mjenica i njihovog naknadnog popunjavanja, s obzirom da su iste popunjene i protestirane, prema mjeničnoj izjavi i ugovoru, i to djelimično i za dospjeli dug G.... T. u iznosu od 47.361,66 KM, kako je to utvrđeno na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke. Prema članu 18. stav 2. Zakona o mjenici ("Službene novine FBiH", broj 32/00 i 28/03), ako je mjenica koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupio sa velikom nepažnjom. Dakle, tuženi je prema sporazumu naknadno popunio mjenice, a pod uslovom da ih je popunio suprotno istom (teret dokazivanja je na tužitelju), ne utiče na valjanost protestiranja i naplate, jer nesporno same mjenice nije stekao ni zlonamjerno ni velikom nepažnjom.

Neosnovano se prigovara i da je prvostepeni sud pogrešnom ocjenom nalaza vještaka pogrešno utvrdio da je tužitelj na dan 11. 5. 2015. g., kad je tuženi protestirao mjenice, bio dužan iznos od 11.294,26 KM. Prvostepeni sud je pravilno cijenio da je na taj dan prema knjigovodstvenim karticama tužitelja i tuženog bio evidentiran predmetni dug, koji je isti dan i umanjen za iznos od 11.294,25 KM, nakon čega je ostao saldo 0,01 KM. Tačno je da u ugovoru od 5. 3.2015. g. u članu 6. nije određena visina duga koji se preuzima, međutim žalitelj gubi iz vida da je tuženom predao bjanko mjenice, te ga ovlastio da iste popuni u svrhu osiguranja potraživanja po ugovoru broj.../15 "povjerilac u primljenu mjenicu može upisati iznos dospjelog potraživanja na dan popunjavanja, upisati dospijeće...te je podnijeti na isplatu...", čime je bjanko mjenica u momentu popunjavanja postala mjenica, pa je tuženi imao osnov za naplatu iznosa od 50.489,85 KM.

Na tužitelju je bio teret dokazivanja da je tuženi stekao mjenice zlonamjerno ili da su iste ništave, jer je ugovorom, kao privrednik prihvatio odredbe Ugovora iz člana 6. i 7. onako kako glase, na osnovu kojeg je tuženom predao mjenice."

(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Ps 504106 17 Pž od 15.9.2021. g.)

<------->

 

POSTUPAK IZVRŠENJA NAKON PODNOŠENJA PRIGOVORA NA IZNOS MJENIČNOG DUGA

Zakon o izvršnom postupku
član 50 st. 4 i 5

Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće odluke.

Obrazloženje:
"Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave - protestirane mjenice sud je rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je u potpunosti osporio rješenje o izvršenju.
Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a stavom 5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako uspije sa tužbom.
Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom odjeljenju, te odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.
Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o izvršenju se odlaže - odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom postupku, a nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom."

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. g.)

<------->

POPUNjAVANjE MJENICE SUPROTNO MJENIČNOJ IZJAVI

Zakon o menici član 18 stav 2
U slučaju popunjavanja mjenice od strane tužene (povjerioca - remitenta) suprotno mjeničnoj izjavi, tužitelj može podnijeti tužbu zbog povrede sporazuma o ispunjenju mjenice jer uvijek ima pravo prigovora remitentu da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice.

Obrazloženje:
"Blanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži sve obavezne - bitne sastojke, a postaje mjenicom tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj. Povjerenje, savjesnost i poštenje su esencijalne pretpostavke na kojima se zasniva izdavanje i funkcionisanje blanko mjenice. Valjano izdavanje blanko mjenice pretpostavlja davanje ovlaštenja primaocu mjenice od njenog izdavaoca da obavezne sastojke može naknadno upisati. Dakle, prilikom njenog izdavanja, bitno je postojanje namjere izdavaoca da obavezne sastojke naknadno popuni remitent u skladu sa ovlaštenjima koje mu u on u tom trenutku daje.
Revizija posebno insistira da je savjesnost imaoca mjenice od značaja samo u odnosu na momenat sticanja mjenice, a ne u odnosu na momenat popunjavanja mjenice nedostajućim elementima, te da je tužena bila savjesna kada je sticala mjenicu i da ta savjesnost nije dovedena u sumnju. Stoga, po stavu revizije, tužitelj kao izdavalac mjenice, ne može tuženoj uspješno stavljati prigovore koji se tiču nepravilnog popunjavanja blanko mjenica, jer tužena nije zlonamjerno stekla mjenicu niti je postupala s krajnjom nepažnjom. Stoga se revizijom i potencira da je odluka suda suprotna odredbi člana 18. stav 2. ZOM.
Po ocjeni revizionog suda ovaj prigovor nije osnovan.
Odredbom člana 18. stav 2. ZOM je propisano da, ako je mjenica, koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu "povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno, ili ako je pri sticanju mjenice postupio s krajnjom nepažnjom". Ovdje zakonodavac upotrebljava izraz "imalac mjenice", a ne povjerilac (remitent), jer se mjenica, ako to pravo nije ograničeno, može domicilirati više puta tako da se u momentu njene dospjelosti, kao imalac, pojavi lice koje nije ni u kakvom odnosu sa izdavaocem mjenice. Ovo stoga jer je mjenica bezuslovni i apstraktni pravni posao koji je nezavisan od osnovnog posla kojem služi.
Domiciliranje blanko mjenice mjenični povjerilac može učiniti samo uz posebno ovlašćenje.
U slučaju kada je prvi imalac mjenice (remitent - povjerilac) indosirao blanko mjenicu novom povjeriocu, onda je mjenični dužnik dužan isplatiti iznos koji je upisan u samoj mjenici tom imaocu mjenice, sve i kada se radi o nepravilno ispunjenoj mjenici.
Prema tome, ako je imalac mjenice naknadno ispunio mjenicu protivno postojećem sporazumu i indosirao mjenicu na novog povjerioca (inodosatara), povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti novom imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupio s krajnjom nepažnjom. Dakle, izdavalac mjenice, u pravilu, ne može osnovano prigovarati novom povjericu blanko mjenice (idosataru) da je mjenica popunjena suprotno izričitoj mjeničnoj izjavi, osim pod zakonom određenim uslovima.
Savjesnost sticaoca blanko mjenice, po odredbi člana 18. stav 2. ZOM, ocjenjuje se samo u odnosu na novog sticaoca, tj, kada je došlo do njenog indosiranja od strane ranijeg imaoca. Za tuženu, kao imaoca mjenice u svojstvu remitenta, tužitelj, kao izadavalac mjenice, treba dokazati da je mjenicu ispunila suprotno mjeničnoj izjavi, a njen subjektivni odnos nije od značaja. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu od značaja revizioni prigovori da sudovi nisu utvrdili da je tužena, prilikom popune blanko mjenica bila zlonamjerna ili da je postupala sa krajnjom nepažnjom.
U konkretnom slučaju nije ni došlo do indosiranja mjenice, već do popunjavanja mjenice od strane tužene (povjerioca - remitenta), suprotno mjeničnoj izjavi.
Tužitelj može podnijeti tužbu zbog povrede sporazuma o ispunjenju mjenice jer uvijek ima pravo prigovora remitentu da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice.
Tužitelj je, kao instrumente obezbjeđenja ispunjenja svojih obaveza iz Ugovora o garanciji i Ugovora o kreditu, izdao tuženoj 82 blanko sopstvene mjenice. Prema izričitom ovlašćenju tužitelja kao izdavaoca mjenice (mjenična izjava), tužena je ovlašćena da preuzete blanko mjenice, na dan dospjelosti, popuni upisujući mjenični iznos u visini dospjelog glavnog duga sa kamatama, dan dospjelosti i mjesto plaćanja, odnosno da unese banku koja će izvršiti isplatu mjenice.
Tužitelj je tuženoj predao i "Izjavu o blokadi računa" čime ju je ovlastio da u blanko mjenici kao banku plaćanja može označiti samo banke iz ove izjave. Banka plaćanja, kod sopstvene mjenice, nije ni dužnik ni povjerilac, već posrednik između imaoca mjenice i lica koje plaća mjenicu i vrši ulogu posrednika stranaka, pa mjenični povjerilac domiciliranje blanko mjenice može činiti samo uz posebno ovlašćenje i ne protivno tom ovlašćenju. Kao banka plaćanja u ovlašćenju tužitelja označena je "R.B.", "H.A.A. B.", "N.B.B." i "C.K.B.".

Tužena je, kao remitent, sporne mjenice na isplatu dostavila na adresu K.b. a.d. B.L. "B.I.B. a.d. B.L. i "V.b." d.d. S. Banke kojima je tužena dostavila mjenicu radi naplate nisu banke iz tužiteljevog ovlašćenja, što je tuženoj bilo poznato jer je primila ovlašćenje tužitelja za popunu blanko mjenice, a kao financijska organizacija koja se u radu svakodnevno koristi mjenicama kao instrumentom plaćanja i obezbjeđenja, zna da je dužna mjenicu popuniti saglasno sporazumu sa izdavaocem.
Načelo pismenosti (formalnosti) mjenice ukazuje da mjenica spada u red strogo formalnih pravnih poslova, pa se izdavanje mjenice i preduzimanje mjeničnih radnji uvijek vrši pismeno, a sama mjenica mora sadržavati zakonom određene elemente.

Teret dokazivanja da je ispunjenje mjenice izvršeno protivno izričito datom ovlašćenju nalazi se na tužitelju (dužniku - izdavaocu mjenice). Nižestepeni sudovi su pravilnom ocjenom izvedenih dokaza zaključili da je tužena, suprotno izričitom ovlašćenju, popunila nedostajuće element blanko mjenica iz tužbenog zahtjeva tako što je kao banku plaćanja označila banku koja nije navedena u ovlašćenju. Time je i pravilno suđeno kada je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđeno da navedene mjenice nisu važeće i nisu plative.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zato je reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09)."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 61 0 Ps 003346 11 Rev od 19.3.2013. g.)

<------->

NAČIN PRENOSA MJENICE
Zakon o obligacionim odnosima
član 243
• Samo mjenica u koju su stavljene riječi "ne po naredbi" se može prenositi cesijom, dok se mjenica izdata kao hartija od vrijednosti po naredbi prenosi indosamentom.
Obrazloženje:
"Predmetnom tužbom tužilac u ovoj parnici traži isplatu duga po osnovu sopstvene mjenice serijskog broja RS... Tokom postupka pred prvostepenim sudom, kao i u žalbi, tužilac navodi da je na njega cesijom prešlo potraživanje iz predmetne mjenice, i to od njenog ranijeg imaoca "..." d.o.o. S. koja je bila prvobitni tužilac u ovoj parnici. U tom smislu tužilac se poziva na obavještenje od 24.01.2017. g.. Međutim, ovo obavještenje, koje tužilac nije izveo kao dokaz na glavnoj raspravi, nije ugovor o cesiji, jer se u tom obavještenju samo poziva na ugovor o ustupanju potraživanja, koji ugovor takođe nije izveden kao dokaz. Stoga to obavještenje nije dokaz o postojanju cesionog ugovora. Osim toga, navedeno obavještenje nije niti može biti pravno valjani dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva i zbog sljedećih razloga.
Naime, iz predmetne mjenice pouzdano proizlazi, što među strankama i nije sporno, da se radi o sopstvenoj mjenici i mjenici po naredbi na kojoj nema bilo kakvog indosamenta. Saglasno članu 243. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom. To proizlazi i iz člana 12. stav 2. u vezi sa članom 113. Zakona o mjenici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 32/01), koji dozvoljava da se samo mjenica u kojoj su stavljene riječi "ne po naredbi" može prenositi i cesijom, što u ovoj parnici nije slučaj jer je predmetna mjenica izdata kao hartija od vrijednosti po naredbi.
Imajući u vidu prethodno navedene razloge, kao i činjenicu da tužilac i ne tvrdi da je indosamentom stekao predmetnu mjenicu već navodi da ju je stekao cesijom od ranijeg imaoca, tužilac nema niti može imati aktivnu legitimaciju u ovoj parnici. Ovo stoga što tužbom traži ostvarivanje prava po osnovu navedene mjenice kao hartije od vrijednosti po naredbi, a prava iz takve hartije na njega nisu prenesena indosamentom, kako propisuje član 243. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa članom 12. stav 2. i članom 113. Zakona o mjenici. Usljed toga su pravilni odluka i razlozi (str. 3. obrazloženja) prvostepenog suda zbog kojih je odbio predmetni tužbeni zahtjev radi nedostatka aktivne legitimacije na strani tužioca."

(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 P 228275 18 Gž od 24.8.2018. g.)

 

<------->

POPUNjAVANjE BJANKO MJENICE
Zakon o menici
član 18 stav 2
• Ako je tuženi potpisao kao trasant (izdavalac mjenice) bjanko mjenicu, a nije dao mjeničnu izjavu kojom ovlašćuje tužioca kako da popuni predmetnu mjenicu, niti je između njih postignut sporazum o načinu popunjavanja predmetne bjanko mjenice, ta mjenica se popunjava u skladu sa osnovnim poslom.
Obrazloženje:
"ZM ne propisuje izričite odredbe o bjanko mjenici, pa se posredno na nju odnosi odredba člana 18. stav 2. navedenog zakona, koja predviđa mogućnost izdavanja mjenice koja u vrijeme izdavanja nije bila potpuna.
Za bjanko mjenicu je bitno da ju je potpisao trasant, odnosno izdavalac mjenice. Bjanko mjenica nije mjenica, jer ne sadrži bitne sastojke, tako da bjanko mjenica postaje mjenicom, tek kad ovlašteno lice ispuni mjenični sadržaj. To znači, da kod izdavanja bjanko mjenice, izdavalac, odnosno trasant mora ovlastiti imaoca bjanko mjenice, da ispuni potreban sadržaj mjenice i tako bjanko mjenicu mijenja u mjenicu kao papir od vrijednosti.
Bjanko mjenica se često upotrebljava u poslovnoj praksi samo zbog toga, što izdavalac ili trasant ne može ispuniti mjenicu zbog nepoznavanja određenih podataka, odnosno činjenica. Imalac bjanko mjenice, na osnovu ovlaštenja kojeg je dobio od trasanta, odnosno izdavaoca mjenice, ispunjava mjenicu, u skladu sa dogovorm o izdavanju mjenice, u onim dijelovima koji nisu ispunjeni.
Zato, bjanko mjenica koja je samo djelimično ispunjena, a imalac mjenice nema posebnog ovlaštenja da ispuni mjenicu, se ne smatra bjanko mjenicom, već nevažećom mjenicom.
Osnovni problem koji se pojavljuje kod bjanko mjenice jeste način i pravilan postupak ispunjavanja bjanko mjenice, u skladu sa podacima koji su bili dogovoreni između imaoca mjenice i trasanta.
Trasant, odnosno izdavalac mjenice, stoga uvijek ima pravo prigovora, da mjenica nije pravilno ispunjena, odnosno da je ispunjena protivno postojećem sporazumu o izdavanju mjenice i takav prigovor se podnosi protiv imaoca mjenice koji je istovremeno i povjerilac iz osnovnog posla.
Izuzetak je, ako je imalac mjenice indosirao mjenicu na novog indosatora i naknadno ispunio mjenicu protivno postojećem sporazumu, u kom slučaju povredi tog sporazuma se ne može prigovoriti novom imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupao velikom nepažnjom.To znači, da kod bjanko mjenice u poslovnoj praksi treba spriječiti prenos mjenice na treće lice, a to se postiže zabranom prenosa i upisivanjem klauzule "ne po naredbi", čime mjenica postaje rekta mjenica i kao takva neprenosiva.
Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju bjanko mjenice, postignutog između izdavaoca mjenice i imaoca mjenice, imalac mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu sa uslovima i rokovima iz osnovnog posla.
Stoga se i prigovori trasanta, odnosno mjeničnog dužnika, da bjanko mjenica nije ispunjena u skladu sa osnovnim poslom, mogu uspješno istaknuti prema imaocu mjenice, odnosno mjeničnom povjeriocu, koji je ujedno i povjerilac iz osnovnog posla.
Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je ugovorom o kratkoročnom revolving kreditu od 14.03.2008. g. tužilac korisniku kredita P. AD M. odobrio kredit u iznosu od 200.000,00 KM, sa rokom vraćanja od 12 mjeseci od dana korištenja prve tranše, do datuma dospjeća 16.03.2009. g., sa kamatnom stopom od 12% godišnje, da je ugovoreno (član 6. ugovora) da će korisnik kredita dati sredstva obezbjeđenja potraživanja i to: "ličnu" mjenicu direktora preduzeća, mjenicu preduzeća P. AD i hipoteku na nekretninama, da jemci iz člana 6. ugovora solidarno odgovaraju sa korisnikom kredita po ugovoru, uključujući pored glavnog duga i kamate, kao i ostale troškove koje banka bude imala u postupku namirenja svog potraživanja (član 7. ugovora).
Svakim od navedenih sredstava obezbjeđenja, izdatih po ugovoru o kreditu, pa tako i mjenicom serijski broj... sa klauzulom "bez protesta" koju je potpisao tuženi, obezbjeđena su sva potraživanja tužioca iz ugovora o kreditu.
Iz izvršnog spisa... i prijedloga za izvršenje koji je podnio tužilac kao tražilac izvršenja protiv izvršenika AD "P." M., proizlazi da je kredit u cjelosti dospio na naplatu 23.03.2009. g..
Tuženi nije osporavao da je u vrijeme kada je kredit odobren P. AD potpisao bjanko mjenicu, ali je prigovarao da je mjenica ništava jer nije potpisao mjeničnu izjavu, da mjenica nije pravilno ispunjena jer u mjenici nije naznačeno na šta se dug odnosi, da je navedeni iznos u mjenici upisan nakon provođenja izvršnog postupka protiv P. AD, te da predstavlja zakonsku zateznu kamatu za koju se u vrijeme izdavanja mjenice nije moglo znati kolika je, a što je suprotno članu 7. stav 2. ZM.
Kada se ima u vidu da je tuženi potpisao kao trasant bjanko mjenicu 14.03.2008. g. (kada je zaključen i ugovor o kreditu između tužioca i P. AD M.), da nije dao mjeničnu izjavu kojom ovlašćuje tužioca kako da popuni predmetnu mjenicu, niti je između njih postignut sporazum o načinu popunjavanja predmetne bjanko mjenice, ima se uzeti da je predmetna bjanko mjenica serijskog broja... morala biti popunjena u skladu sa osnovnim poslom, tj. ugovorom o kreditu. Obaveza "P." AD M. iz ugovora o kratkoročnom kreditu prema članu 1. dospjeva 16.03.2009. g., a tada je dospjelo i potraživanje tužioca prema tuženom, kao mjeničnom dužniku, koji je potpisao vlastitu mjenicu. Zato je tužilac kao imalac mjenice morao u mjenici upisati dospjelost 16.03.2009. g..
Međutim, na mjenici je tužilac upisao datum dospijeća 14.11.2011. g., kada je podnio i prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave, za ostatak duga po kreditu koji je preostao nakon provedenog izvršnog postupka u kome je prodajom nekretnina izvršenika "P." AD naplaćen dug u iznosu od 224.000,00 KM i prodajom pokretnih stvari 32.000,00 KM.
Pravo imaoca mjenice da sam popuni bjanko mjenicu ne znači da isti može popuniti tu bjanko mjenicu isključivo po svojoj volji, jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbama ZM, koje govore o dospjelosti mjenično-pravne obaveze i zastari mjenično-pravnih zahtjeva.
Kako je evidentno da bjanko mjenica serijski broj... nije popunjena u skladu sa osnovnim poslom-ugovorom o kreditu, te kako se taj nedostatak tiče datuma dospjelosti mjenice kao jednog od osnovnih elemenata sopstvene mjenice (kojom je trebala postati bjanko mjenica serijski broj... da je pravilno popunjena) u smislu odredbe člana 111. stav 1. tačka 3. ZM, koji ne može biti nadomješten u smislu člana 112. ZM, ima se uzeti da predmetna mjenica ne ispunjava uslove sopstvene mjenice, odnosno da se ista ne može smatrati vjerodostojnom ispravom na osnovu koje imalac može s uspjehom isticati mjenično pravne zahtjeve prema tuženom kao trasantu.
Stoga se i zahtjev tužioca kojim traži da se tuženi obaveže da mu po osnovu mjenice serijski broj... plati iznos od 34.267,76 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, ukazuje neosnovanim.
Iz navedenih razloga ukazuje se osnovanom revizija tuženog, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, na osnovu odredbe člana 250. stav 1. ZPP."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 86 0 P 021719 18 Rev od 10.5.2018. g.)

<------->

PRAVNA POSLjEDICA PROPUŠTANjA ROKOVA ZA PODNOŠENjE MJENICE NA ISPLATU
Zakon o mjenici
član 39 i član 54 stav 1 alineja 3)
• Propuštanjem rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili njenim nepodnošenjem, imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantu, trasantu i ostalim obveznicima izuzev prema akceptantu kao glavnom mjeničnom dužniku.
Obrazloženje:
"Pravilna je tvrdnja revidenta da se podnošenje prijedloga za izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojnog dokumenta ne može izjednačiti sa podnošenjem mjenice na isplatu u smislu odredbe člana 39. ZOM. Međutim, o istom prigovoru žalbe, drugostepeni sud je dao sveobuhvatno obrazloženje koje prihvata i ovaj sud. U konkretnoj situaciji, nesporno je da je tuženi predmetnu vlastitu mjenicu potpisao kao trasant i kao akceptant (glavni mjenični dužnik), na licu mjenice u dijelu "prihvaćamo", a prema odredbi člana 54. stav 1. alineja 3., propuštanjem rokova za podnošenje mjenice na isplatu ili nepodnošenjem te mjenice, imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika izuzev akceptanta. Dakle, propuštanjem podnošenja mjenice na isplatu tužilac kao imalac mjenice nije izgubio prava ostvarivanja mjeničnog potraživanja prema tuženom kao akceptantu čime se i ovaj prigovor revizije ukazuje neosnovanim."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 25513/2018(2) od 11.10.2018. g.)

 

<------->

IZDAVANJE I POTPISIVANJE MJENICE
Zakon o mjenici
član 3 tačka 8)
• Jedan od bitnih sastojaka trasirane mjenice je i potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasanta) lično ili potpis zastupnika izdavaoca mjenice (trasanta) koji može dodati imenu firme, svoj potpis, potpisati samo ime zastupanog ili staviti na mjenici samo svoj potpis, uz stavljanje pečata pravne osobe.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Općinskog suda u.... od 23. 7. 2014. g., stavom I izreke, odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena F. I iz C... isplati 17.951,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.1. 2009. g. do isplate i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 4.142,97 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u B... broj...od 13. 10. 2014. g. uvažena je žalba tužitelja, te prvostepena presuda u pobijanom dijelu (stav 1. i 3. izreke) preinačena i to tako da je prvotužena I. F obavezana da plati tužitelju na ime duga iznos od 1 7.951,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. 1.2009. g. pa do konačne isplate, te da mu na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 982,80 KM, a to sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove presude, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 231,07 KM, a prvotužena odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.737,80 KM.
Blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužena I. F...
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena I.F isplati iznos od 1 7.951,41 KM, sa kamatama, a na ime izmirenja mjeničnog duga, nastalog na osnovu izdatih mjenica.
Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužitelj sa Z.J kao korisnikom kredita, dana 19. 2. 2007. g. pod brojem … zaključio ugovor o namjenskom kreditu, kojim ugovorom je korisniku kredita odobren namjenski kredit u iznosu od 25.000,00 KM sa rokom otplate od 36 mjeseci, radi nabavke repromaterijala i opreme uz kamatu u ukupnom iznosu od 15.751,28 KM, da su u ugovoru o kreditu kao instrument obezbjeđenja odobrenog kredita navedene mjenice d.o.o "Z..." C...br. AF …, AF …, d.o.o. "…" C... br. AF …, AF …, d.o.o. "EŠ" C...br.AF …, AF … i d.o.o. "I..." C... br. AF …, AF …. Mjenicu broj AF…, je na licu mjenice na mjestu trasanta potpisala I. F., uz navođenje adrese (C..., Trg Z. Lj), JMBG..., i pored potpisa navedena mjenica ovjerena pečatom drugotuženog d.o.o.,,l..ć" C..., da je u mjenici kao trasat, (ime onoga koji treba platiti), naveden d.o.o.,,l..." C...., da je prvotužena dana 16.02.2007. g. dala mjeničnu izjavu uz navođenje svoje tačne adrese, JMBG i broja lične karte (... izdata od PU C...) koja izjava je ovjerena pečatom drugotuženog d.o.o. "I." C., i dato ovlaštenje Mikrokreditnoj organizacija "..." micro "ispuni bjanko mjenicu broj AF… i broj AF… koja je izdata u svrhu garancije po ugovoru o kreditu broj …". Iz stanja spisa predmeta također proizilazi da glavni dužnik Z.J po zaključenom ugovoru o namjenskom kreditu nije uredno vršila otplatu iskorištenog kredita, tako da je ostao neotplaćen iznos od 17.951,41 KM, a koji iznos je nesporan i predstavlja predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici. Utvrđeno je, da je u međuvremenu, d.o.o. "I..." C..., prestao postojati kao pravno lice i isti je brisan iz sudskog registra.
Prvostepeni sud je, cijeneći prednja utvrđenja, odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužena I. F. u konkretnom slučaju nije mjenični dužnik po mjenici broj AF…, budući da je tu mjenicu trebao platiti d.o.o. "I...Ć" C..., da navedenu mjenicu nije izdala prvotužena I.F kao fizička osoba, niti je istu potpisala kao jemac (aval), već da navedena mjenica predstavlja instrument obezbjeđenja kredita broj BH … od 19. 2. 2007. g., a da je istu izdalo d.o.o. "I..." C..., pa slijedom toga prvostepeni sud zaključuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženu I. F.
Drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio sadržaj mjenice broj AF1 … i sadržaj mjenične izjave tužene I. F od 16. 2. 2007. g., te da iz sadržaja citirane mjenice proizilazi da je tužena I. F tu mjenicu potpisala, da je na licu mjenice naznačila svoju tačnu adresu i svoj JMBG, da je dana 16. 2. 2007. g. potpisala posebnu izjavu kojom je izjavila i ovlastila tužitelja da "ispuni moju bjanko mjenicu broj AF1 … koja je izdata u svrhu garancije po ugovoru o kreditu broj …", te smatra da je I.F prihvatila svojstvo avala (jemca) po navedenoj mjenici, budući da je na licu mjenice stavila svoj potpis, a da je prvotužena činjenicu avaliste također priznala posebnom mjeničnom izjavom od 16. 2. 2007. g., iz kojih razloga su i udovoljili tužbenom zahtjevu.
Po ocjeni ovog suda, prvostepena presuda je pravilna i zakonita.
Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostepeni sud izrazivši navedeno shvaćanje pogrešno primijenio materijalno pravo.
Dakle, sporno i u ovoj fazi revizijskog postupka je to ko je izdao predmetnu mjenicu na osnovu koje tužitelj temelji pravo naplate spornog potraživanja iz ugovora o kreditu tj. da li je prvotutužena I. F mjenicu izdala kao fizička osoba ili ju je izdalo privredno društvo d.o.o.,,l..."
Bitan elemenat mjenice je bezuslovno obećanje da će se određena svota novca platiti, ime onoga kome se i po čijoj naredbi mora platiti, oznaka dana i mjesta gdje je mjenica izdata i potpis onoga koji mjenicu izdaje. Dakle, kao jedan od bitnih sastojaka trasirane mjenice je i potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasanta), a kako reguliše odredba čl. 3 tač.8 Zakona o mjenici ("Službene novine F BiH", broj 32/00 i 28/03). Zakon o mjenici nema posebne odredbe o tome šta se u smislu tog zakona smatra potpisom. Prema praksi u mjeničnom poslovanju, izdavanje mjenice se vrši potpisivanjem od izdavaoca (trasanta) lično ili potpisivanjem od zastupnika izdavaoca mjenice (trasanta) koji može dodati imenu firme, svoj potpis, potpisati samo ime zastupanog ili staviti na mjenici samo svoj potpis, uz stavljanje pečata pravne osobe.
Cijeneći da tužitelj kao imalac mjenice i prvotužena I.Fi drugotuženi, nisu istovremeno sudionici osnovnog pravnog posla - ugovora o kreditu, da su na licu izvornika mjenice navedeni podaci i potpis prvotužene I. F, a uz potpis je otisnut i pečat drugotuženog d.o.o. "I..." C..., to po ocjeni ovog suda d.o.o.,,l..." C. izdao je predmetnu mjenicu u svoje ime, jer je na mjestu izdavaoca (trasanta) utisnut njegov pečat i potpis ovlaštene osobe (direktora), što podrazumjeva da prvotužena lično kao fizičko lice nije nastupila u svoje ime i račun i prihvatila garanciju za ispunjenje obaveze firme čiji je bila direktor.
Na takav zaključak upravo upućuje sadržaj odredbe člana 6. navedenog ugovora o kreditu, da je kao osiguranje kredita-instrumenti obezbjeđenja kredita, data mjenica d.o.o. "I..." C... br. AF …. Dakle, o tome da je d.o.o. "I..." C... bio u obavezi izdati vlastitu mjenicu vidljivo iz zaključenog Ugovora o kreditu i samog mjeničnog sadržaja, pa po ocjeni ovog suda tužena I. F. nije potpisala mjenicu u svojstvu ličnog trasanta, nego kao zakonski zastupnik u ime trasanta.
Suprotno izraženom shvatanju drugostepenog suda, samo u situaciji da je tužena I. F. mjenicu potpisala još na drugom mjestu na licu mjenice, tim potpisom bi tužena preuzela obavezu kao mjenični jamac odnosno avalista, što je u skladu sa odredbom čl. 32. stav. 3 Zakona o mjenici, u kojem slučaju ako se ne radi o potpisu trasanta ili trasata za davanja avala dovoljan je potpis neke osobe na licu mjenice i nije nužno izražavanje izrazom " per a val" ili sličnim.
Dakle, prvostepeni sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tužena sa tužiteljem nije bila u ugovornom ili drugom obligaciono-pravnom odnosu, a nije ni mjenični dužnik, pa je tužitelj mogao zahtijevati naplatu svoje tražbine jedino od d.o.o.,,l..." C... temeljem zaključenog ugovora ili mjenice koju je to društvo izdalo."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 Ps 034162 15 Rev od 23.5.2018. g.)

<------->

 

NEAKCEPTIRANJE MJENICE
Zakon o mjenici

član 52
• Kada se radi o mjenici izdatoj sa klauzulom "bez protesta" imalac mjenice je oslobođen obaveze da podigne protest zbog neakceptiranja ili zbog neisplate mjenice, ali nije oslobođen da mjenicu podnese na isplatu u propisanom roku od dva dana od blagovremenog davanja izvještaja, koje ima za cilj obavještenje mjeničnih dužnika da mogu iskupiti mjenicu, odnosno dobrovoljno izvršiti mjeničnu obavezu.
Obrazloženje:
"Mjenica je samostalan, apstraktan, strogo formalan i zaseban pravni posao, što bi primjenjeno na ovaj slučaj značilo da je tužitelj u ovoj parnici mogao potraživati mjeničnu obavezu koja je proizašla iz izdatih mjenica, neovisno što tuženi nisu potpisali ugovor o kreditu, a ni ugovor o jemstvu. Kod okolnosti da tuženi nisu sporili da su potpisali predmetnu mjenicu, neprihvatljivim se pokazuje pravni stav prvostepenog suda "da tuženi nisu potpisali ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu..., zbog čega ne stoji njihova obaveza plaćanja...". Iz načela, na kojima se zasniva mjenica (načelo pismenosti (formalnosti), inkorporacije, strogosti fiksne mjenične obaveze, samostalnosti, solidarnosti i neposrednosti) mjenični dužnik ima obavezu da izvrši ono što je nedvosmisleno navedeno u mjenici. Obaveza mjeničnog dužnika, kao i prava mjeničnog povjerioca, utvrđuju se samo na osnovu mjenice. Ovlaštenje tužitelja da popuni spornu (bianko) mjenicu proizašlo je iz člana 11. Ugovora o kreditu. Prema odredbi člana 33.st.1. Zakona o mjenici, avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči. Tokom postupka utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o bianko vlastitoj mjenici u kojoj su tuženi naznačeni kao mjenični jamci, odnosno avalisti. Vlastita mjenica, kao poseban oblik hartije od vrijednosti, je mjenica kojom se njen izdavalac obavezuje da remitentu (vlasniku mjenice) plati mjeničnu obavezu u roku dospjelosti. Ovakva mjenica se od trasirane mjenice razlikuje samo po tome što obavezu po njoj ima da plati njen izdavalac, a po trasiranoj mjenici obavezu plaćanja ima trasat. Ono što je bitno za vlastitu (sopstvenu) mjenicu jeste da obaveza plaćanja ima njen izdavalac, a to je u konkretnom slučaju glavni dužnik K.V., kako je i naznačena na mjenici. U ovoj mjenici, suprotno pogrešnom pravnom stavu nižestepenih sudova, na samoj mjenici je označena dospjelost i to datum 10. februar 2010.g., pa kako mjenični dužnici nisu izmirili obavezu u redovnom postupku isplate, to je tužitelj pošto se za izvršenje obaveze glavnog dužnika obezbjedio jemstvom, odnosno avalom tuženih, imao pravo da mjenicu podnese na isplatu. Međutim, i po shvatanju ovog suda, tuženi po članu 52 st. 1 Zakona o mjenici, više nisu u obvezi spram tužitelja jer je tužitelj propustio pravovremeno prezentirati mjenicu radi isplate. Naime, u konkretnom slučaju radi se o mjenici izdatoj sa klauzulom "bez protesta" pa je imalac mjenice bio oslobođen obaveze da podigne protest zbog neakceptiranja ili zbog neisplate mjenice. Međutim, tužitelj nije oslobođen da mjenicu podnese na isplatu u propisanom roku od dva dana od blagovremenog davanja izvještaja. Dostavljanje izvještaja (notifikacija protesta) ima za cilj obavještenje mjeničnih dužnika - avalista da mogu iskupiti mjenicu odnosno dobrovoljno izvršiti mjeničnu obavezu."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 25124/2012 od 26.2.2015. g.)

 

 

<------->

 

NEDOPUŠTENOST REVIZIJE PROTIV RJEŠENJA KOJE JE DONIJETO U POSTUPKU ZA PROTEST MJENICE

Zakon o parničnom postupku

član 247 stav 1
• Protiv rješenja koje je donijeto u postupku za protest mjenice, koji je predviđen Zakonom o mjenici, a u kojem se u smislu odredaba čl. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela tog zakona, revizija nije dopuštena.
Obrazloženje:
"Odredbom čl. 254. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP-a) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude. Odredbom čl. 247. st. 2. ZPP-a propisano je da je revizija nedopuštena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti, a odredbom stava 1. istog člana da će revizijski sud rješenjem odbaciti nedopuštenu reviziju. U ovom slučaju radi se o rješenju koje je doneseno u postupku za protest mjenice, koji je predviđen Zakonom o mjenici, a u kojem se u smislu odredaba čl. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela tog zakona. Budući da je odredbom čl. 26. Zakona o vanparničnom postupku predviđeno da je protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stepenu revizija dopuštena samo u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, proizlazi da revizija u ovom slučaju nije dopuštena, pa je ovaj sud istu odbacio primjenom odredbe čl. 247. st. 1. ZPP-a."

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 63062/2015 od 6.12.2016. g.)

<------->

 

OZNAČENjE MJESTA PLAĆANjA KAO BITAN MJENIČNI ELEMENT
Zakon o mjenici

član 4 stav 3

Označenje mjesta gdje se plaćanje treba obaviti je bitan mjenični element, ali i bez njega mjenica postoji ako je na mjenici navedeno prebivalište (adresa) trasata, pa bi mjenica jedino bila ništava ako pored trasatovog imena uopšte ne bi bilo naznačeno neko mjesto.

Obrazloženje:

"Pravilno su sudovi nižeg stepena raspravili i razriješili istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kojeg tuženi ponavljaju i u reviziji. Jedna od osnovnih karakteristika mjenice je njena prenosivost, kako bi mjenica ispunila svoje funkcije kao sredstvo za plaćanje obaveza, njihovo obezbjeđenje i njihovo kreditiranje. Svaka mjenica, i onda kada nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom (član 12. stav 1. Zakona o mjenici).

U konkretnom slučaju indosament je napisan na mjenici i indosant (davalac kredita) ga je potpisao (član 14. stav 1. Zakona o mjenici).

Indosament je pravilno napisan riječima "Umjesto nama platite po naredbi B. a.d. B. L.", pa su neprihvatljivi revizijski navodi o suprotnom.

Prenos mjenice može se izvršiti putem indosamenta (mjenično - pravni prenos) ili putem cesije (obligaciono pravni prenos), pri čemu je izbor na indosataru, pa je neosnovan revizijski prigovor da je prenos potraživanja sa davaoca kredita na tužitelja morao biti izvršen putem ustupanja ugovora propisanog odredbom člana 145. ZOO, kako je to u razlozima svoje odluke pravilno zaključio drugostepeni sud.

Tačan je revizijski navod da mjenica, između ostalog, treba da sadrži i označenje mjesta gdje se plaćanje treba obaviti (član 3. tačka 5 u vezi sa članom 106. tačka 4. Zakona o mjenici).

Ovaj mjenični element je bitan, ali i bez njega mjenica postoji s obzirom na pretpostavku njegovog postojanja. Mjenica bi jedino bila ništava ako pored trasata ne bi bilo uopšte naznačeno neko mjesto, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj, jer je na predmetnoj mjenici navedeno prebivalište (adresa) trasata -"L.G. bb". Naime, prema odredbi člana 4. stav 3. Zakona o mjenici propisano je da, ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja a ujedno i kao mjesto trasatovog prebivanja, ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 33 0 P 066761 20 Rev od 28.3.2022. g)

 

<------->

POSLJEDICE PROPUŠTANJA RADNJE PROTESTA
Zakon o mjenici
član 71
• Ako mjenica ne sadrži klauzulu "bez protesta“ ili "bez troškova“, a korisnik mjenice ne provede postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na drugi način pošalje mjenicu na naplatu tada taj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se mjenični dužnik oslobađa obaveze plaćanja mjenice.
Obrazloženje:
"U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 23.04.2002. g. tužitelj kao kreditor odobrio tuženoj S.L. kao korisniku kredita iznos od 15.000,00 KM sa kamatnom stopom od 14% na godišnjem nivou i rokom otplate od 60 mjeseci, da je u svrhu osiguranja povrata novčanog iznosa po navedenom ugovoru o kreditu, korisnik kredita izdao i tužitelju uručio bjanko mjenicu u kojoj je na prednjoj strani naznačen kao izdavalac, dok je mjenicu na njezinoj poleđini potpisao tuženi M.M. (dalje: drugotuženi), kao i ostali tuženi u svojstvu avalista – jemaca uz tekst "per aval", da korisnik kredita nije ispunio ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obaveze i kao dan dospijeća 31.12.2006. g.. Utvrđeno je i to da izdata mjenica ne sadrži klauzulu "bez protesta" ili "bez troškova". U postupku nije utvrđeno da je tužitelj protestirao mjenicu, niti pokušao naplatiti dug od drugotuženog prije podnošenja tužbe, a na način da mu je istu dostavio poštom na naplatu. Utvrđeno je da je uz ugovor o kreditu priložena potvrda o podacima za žirante-jemce, kojom su jemci dali saglasnost da će, ukoliko glavni dužnik ne bude uredno otplaćivao kredit prema ugovoru, isti sami otplaćivati. Navedena saglasnost sadrži jedinstveni matični broj drugotuženog i pečat njegovog poslodavca o visini plaće, a ne sadrži ime glavnog dužnika, broj predmetnog ugovora, uslove kredita, niti iznos obaveze za koju je saglasnost drugotuženi dao. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev cijeneći da se radi o mjeničnoj obavezi između stranaka, pri čemu se pozvao na primjenu Zakona o mjenici, kao mjerodavnom pravu, ne navodeći konkretno odredbe iz navedenog zakona. Ovakav pravni stav drugostepenog suda, po ocjeni ovog revizijskog suda, nije pravilan.
Predmetna mjenica sadrži sve elemente trasirane mjenice iz člana 3. Zakona o mjenici. S obzirom da ne sadrži klauzulu "bez protesta" ili "bez troškova", a da drugotuženi nije platio mjeničnu svotu po dospijeću, tada je tužitelj saglasno odredbama članova 71. do 79. Zakona o mjenici bio dužan provesti postupak protesta mjenice pred nadležnim sudom ili pak na drugi način poslati mjenicu na naplatu, među ostalim i drugotuženom radi ostvarivanja mjeničnog prava tužbom u parnici, kojim radnjama bi dokazao da mjenica nije naplaćena. Propuštanjem radnje protesta od strane tužitelja, te radnje pokušaja naplate mjenice dostavljanjem iste drugotuženom, ovaj spor po svojoj pravnoj prirodi nije mjenični spor, pa se drugotuženi, kao mjenični dužnik, oslobađa obaveze platiti mjenicu."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 11209/2014 od 13.1.2015. g.)

 

 

<------->

 

POTPISIVANJE MJENICE KOJU IZDAJE PRAVNO LICE
Zakon o mjenici
član 32
• Kod mjenice koju izdaje pravno lice, mjenicu potpisuje zastupnik pravnog lica uz ime pravnog lica koje može biti i u obliku pečata, a ako pravno lice ne upotrebljava pečat, firma se može upisati i rukom, a ime i prezime zastupnika pravnog lica ne mora biti napisano čitko.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjeničnog duga od 18.007,20 KM, a u revizijskoj fazi postupka sporna je primjena odredaba člana 34. i člana 48. stav 1. i 2. Zakona o mjenici (u daljem tekstu: ZM). U postupku je utvrđeno da je ugovorom o kreditu od 3.4.2008. g. tužitelj, kao davalac kredita, odobrio V.A., kao primaocu kredita, iznos od 35.000,00 KM sa promjenljivom kamatnom stopom od 15,10% na godišnjem nivou i rokom vraćanja od 42 mjeseca, da je u svrhu osiguranja kredita primalac kredita dostavio kreditoru (tužitelju) bjanko mjenicu na čijoj poleđini je upisan naziv tuženog, ime i prezime direktora tuženog, a ispod tog teksta nalazi se potpis direktora tuženog, za kojeg sudovi utvrđuju da je nečitak, da nedostaje pečat tuženog, da primalac kredita nije ispunio ugovornu obavezu u roku, zbog čega je tužitelj ispunio mjenicu označivši u njoj iznos mjenične obaveze i dan dospijeća.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao činjenicu da je tuženi potpisao predmetnu mjenicu i prihvatio ulogu avaliste po toj mjenici, odnosno da nečitak potpis zastupnika tuženog i nedostatak pečata čine predmetnu mjenicu ništavom. Ovakav pravni stav nižestepenih sudova nije pravilan. U konkretnom slučaju o postojanju relevantnih činjenica ne može se zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredaba člana 7. stav 1. ZPP-a i člana 123. stav 1. istog zakona jer do zaključenja glavne rasprave tuženi nije ni iznosio činjenicu da nije potpisao mjenicu i da koristi pečat. Naprotiv, tuženi već u odgovoru na tužbu nije osporio postojanje mjeničnog jemstva za predmetni kredit korisnika V.A., već upućuje da će taj kredit vratiti korisnik, koji je u pregovorima sa tužiteljem i na koji način bi se on, kao jemac, oslobodio obaveze. Odgovor na tužbu također ne sadrži pečat tuženog. Zbog toga, o postojanju sumnje u činjenicu koja nije iznesena, nije bilo moguće zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja. ZM-a posebno ne uređuje način i postupak potpisivanja mjenice, već određuje da mjenicu mora potpisati trasant i trasat, avalist, te indosant. Zbog toga je potpis na mjenici pravovaljan, bez obzira o kakvom se potpisu radi. U slučaju potpisa pravne osobe, prema praksi u mjeničnom poslovanju (u nedostatku zakonskog određenja), mjenicu potpisuje zastupnik pravne osobe i upisuje se ime pravne osobe na način i po obliku koji je identičan sa upisom pravne osobe u sudskom registru. To može biti pečat, a ako pravna osoba pečat ne upotrebljava, firma se može upisati i rukom. Ime i prezime zastupnika pravne osobe ne mora biti napisano čitko, potrebno je da mjenica sadržava potpis uz ime pravne osobe, odnosno uz pečat ukoliko ga upotrebljava.
U konkretnom slučaju na predmetnoj mjenici naziv tuženog, te ime i prezime zastupnika tuženog upisani su rukom, a ispod toga je nečitak potpis zastupnika tuženog. Tuženi nije osporio da je njegov naziv, upisan rukom, različit od upisa u sudski registar, pa u smislu navedene poslovne prakse uz naziv tuženog nije potreban i njegov pečat. Kako predmetna mjenica nema nedostataka u pogledu svog sadržaja, to je tuženi preuzeo mjeničnu obavezu kao avalista (mjenični jemac), što je u skladu sa odredbama Člana 32. stav 1. i 2. ZM-a, po kojim se aval daje na mjenici i potpisuje ga avalista, te aval izražava riječima, između ostalih: kao jemac. S obzirom da je tuženi mjenicu avalirao, to postoji njegova solidarna odgovornost tužitelju kao imaocu mjenice sa licima koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali, što je u skladu sa odredbom člana 48. stav 1. ZM-a, a imalac mjenice ima pravo postupiti protiv svih tih lica bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno, pri čemu nije dužan da se drži reda kojim su se oni obavezivali, što je propisano odredbama stav 2. člana 48. ZM-a.
Zbog navedenog, osnovano se revizijom ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na osnovu predmetne mjenice, čiju formalnopravnu ispravnost niko nije osporavao tokom postupka, kako osnovano tvrdi revident."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 27093/2014 od 19.11.2015. g.)

<------->

ZASTARIJEVANJE MJENIČNOG POTRAŽIVANJA
Zakon o mjenici
član 18 stav 2 i član 80 stav 1
• Bjanko mjenica popunjena svim obaveznim sastojcima i datumom dospijeća postaje potpuna, pa se rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja računa od tog datuma.
Obrazloženje:
"Naime Zakon o mjenici nema posebnih odredbi o bjanko mjenici. Međutim, posredno se na bjanko mjenicu primjenjuju njegove odredbe člana 18. stav 2., koje predviđaju mogućnost izdavanja mjenice koja u vrijeme izdavanja nije bila potpuna, a što proizilazi iz zakonske odredbe koja glasi: "Ako je mjenica koja je u vrijeme izdavanja bila nepotpuna, naknadno popunjava protivno postojećem sporazumu...", dakle, bjanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži sve obavezne bitne sastojke. Mjenicom postaje tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj, što će učiniti najkasnije prije podnošenja mjenice na isplatu, jer se ne može zatražiti isplata bjanko mjenice. Kada se ispuni svim nedostajućim sastojcima, smatra se potpunom mjenicom, kao vrijednosnim papirom od trenutka njenog izdavanja.
Dakle, u konkretnom slučaju, budući da je bjanko mjenica popunjena sa danom 28. 5. 2013. g., tada dospijeva i na naplatu, pa se i rok zastarijevanja mjeničnog potraživanja iz člana 80. stav 1. Zakona o mjenici računa od tog datuma. Pri tome neosnovano revident navodi da je mjenica izdata 2003. g., jer kako je i u prvostepenom postupku utvrđeno mjenica je izdata dana 27. 5. 2013. g.. Upisivanjem dana dospijeća na bjanko mjenici nije ostvaren uslov iz člana 107. stav 2. Zakona o mjenici, tj. nije se radilo o mjenici po viđenju, već se radilo o vlastitoj mjenici na dan."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 32445/2016 od 14.3.2017. g.)

 

 

<------->

 

ZASTARA POTRAŽIVANJA BJANKO VLASTITE MJENICE
Zakon o mjenici
član 80
• Rok zastare potraživanja od jedne g. u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u kojoj izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz osnovnog posla.
Obrazloženje:
"Tuženi u reviziji osnovano navode da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastarjelosti potraživanja. Naime, tuženi su u ovoj parnici isticali prigovor da bjanko mjenice koje su tuženi izdali kao sredstvo osiguranja, nisu ispunjene u skladu da predmetnim ugovorom o kreditu kao osnovnim poslom, na čije se obaveze osiguranje i odnosi. Taj prigovor tuženih je relevantan za sud, jer popunjavanje datuma dospjelosti mjenične obaveze, kao i ostalih elemenata bjanko mjenice koja je izdata radi osiguranja kredita, mora biti u skladu sa međusobnim sporazumom stranaka. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, nižestepeni sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je obaveza tuženih dospjela dana 06.07.2011. g., koji je odredio sam tužitelj prilikom popunjavanja mjenice, iako prethodno nisu utvrdili da li je dan dospijeća mjenice pravilno označen, tj. da li je prigovor tuženih osnovan u smislu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o mjenici. U ovom slučaju nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, pa je tužitelj, kao imalac mjenice i povjerilac iz osnovnog posla, dužan popuniti mjenicu u skladu sa uslovima i rokovima otplate kredita, što proizlazi iz sadržaja mjeničnih izjava svih tuženih, čija se ovlaštenja izričito vežu za Ugovor o kreditu, broj:... od 17.03.2003. g., prema kojem je posljednja obaveza prvotuženog prema tužitelju dospjela za plaćanje dana 19.03.2008. g.. Prema odredbi člana 80. stav 2. Zakona o mjenici svi mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastarjevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba "bez troškova", onda od dospjelosti. Rok zastare potraživanja od jedne g. u slučaju imaoca bjanko vlastite mjenice u kojoj izdavalac nije označio datum dospjelosti, počinje teći na dan dospjelosti potraživanja iz osnovnog posla, a to je u konkretnom slučaju 19.3.2008. g., kada je dospjela posljednja rata kredita, bez obzira na to što je na sve četiri mjenice kao dan dospjelosti neovlašteno naveden 06.07.2011. g., i što su mjenice protestirane dana 02.08.2011. g., 11.01.2012. g., 17.08.2012. g. i 23.04.2012. g.. To znači da je u vrijeme podnošenja tužbe sudu dana 10.05.2012. g., bio protekao zastarni rok od jedne g. u kojem zastarjevaju mjeničnopravni zahtjevi tužitelja kao imaoca predmetnih mjenica, protiv tuženih, kao trasanta, kao i trogodišnji zastarni rok iz člana 80. stav 1 Zakona o mjenici."

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 89300/2016(1) od 16.3.2017. g.)

<------->

POSTUPAK IZVRŠENJA NAKON PODNOŠENJA PRIGOVORA NA IZNOS MJENIČNOG DUGA
Zakon o izvršnom postupku
član 50 st. 4 i 5
• Nakon podnošenja prigovora izvršenika na iznos mjeničnog duga, prijedlog za izvršenje se smatra tužbom, pa se provodi parnični postupak a izvršenje se odlaže do donošenja odgovarajuće odluke.
Obrazloženje:
"Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu vjerodostojne isprave - protestirane mjenice sud je rješenjem odredio izvršenje na koje je I izvršenik blagovremeno izjavio prigovor kojim je u potpunosti osporio rješenje o izvršenju.
Članom 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku određeno je ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka a stavom 5. istog člana, određeno je kada je podnesen prigovor iz prethodnog stava, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako uspije sa tužbom.
Na navedeno rješenje žalbu je uložio tražilac izvršenja, koju je Kantonalni sud odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
Prema stanju spisa prvostepeni sud je odredio izvršenje na osnovu mjenice sa izdatim protestom Općinskog suda u S. Prigovor je podnio prvoizvršenik u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja. Prvostepeni sud je rješenjem odložio izvršenje, odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i da će se po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti parničnom odjeljenju, te odredio da će se nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom.
Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na Zakonu zasnovana. Podnesenim prigovorom I izvršenik je osporila iznos mjeničnog duga. Stoga je prvostepeni sud pravilno postupio kada je shodno članu 50. stav 4. ZIP-a prijedlog za izvršenje smatrao tužbom. To znači da se nakon podnošenja prigovora provodi parnični postupak i da će se donijeti odgovarajuća odluka. Do donošenja takve odluke u parničnom postupku izvršenje na osnovu donesenog rješenja o izvršenju se odlaže - odgađa, kako je to propisano stavom 5. člana 50. Zakona o izvršnom postupku, a nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, ako uspije sa tužbenim zahtjevom."

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(1) od 10.12.2012. g.)

<------->

SOLIDARNA ODGOVORNOST DUŽNIKA IMAOCU MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Za obaveze po mjenici imaocu mjenice (tražiocu izvršenja) odgovaraju svi dužnici solidarno, pa kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga onda se izvršni postupak ne može provoditi ni u odnosu na izvršenike koji nisu uložili prigovor sve dok parnični sud ne donese pravomoćnu odluku.
Obrazloženje:
"Pri tom prvostepeni sud je pravilno postupio kada je izvršenje odgodio i u odnosu na izvršenike koji nisu uložili prigovor. Ovo stoga, što prema načelu solidarnosti iz člana 48. Zakona o mjenici za obaveze po mjenici imaocu mjenice, tražiocu izvršenja, odgovaraju svi dužnici solidarno, pa kada jedan od izvršenika kao solidarni dužnik ospori iznos mjeničnog duga onda se ne može provoditi izvršni postupak ni u odnosu na ostale izvršenike dok parnični sud ne donese pravomoćnu odluku o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja iz vjerodostojne isprave.
Pošto je, slijedom gore navedenog, ovaj sud utvrdio da razlozi žalbe nisu osnovani, a nema ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti i prvostepeno rješenje potvrditi na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP-a."

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, Gž 160389/2011(2) od 10.12.2012. g.)

<------->

NEMOGUĆNOST OSPORAVANJA GLAVNOG DUGA U POSTUPKU PROTESTA MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Glavni dug se može osporavati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i u postupku protesta mjenice.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je utvrdio da je mjenica čiji protest se traži, dospjela za naplatu dana 29.3.2016. g. i da je prijedlog za protest mjenice podnesen dana 30.3.2016. g.. Ovo činjenično utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je prvostepeni sud pravilno primijenio citirane odredbe Zakona o mjenici kada je usvojio prijedlog za protest mjenice predlagača pobijanim rješenjem. Naime, članom 45. stav 3. Zakona o mjenici ("Službene novine FBiH", br. 32/00 i 28/03) određeno je da se protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice.
Navodi žalbe kojima se osporava glavni dug nisu od značaja, što je prvostepeni sud pravilno cijenio jer te navode protupredlagateljica može isticati u parničnom i izvršnom postupku, a ne i u postupku protesta mjenice kao što je ovaj, a niti žalbeni navodi dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja."

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76323/2016 od 20.4.2017. g.)

<------->

PRAVO IMAOCA MJENICE SA NAZNAKOM "BEZ PROTESTA"
Zakon o mjenici
član 47 stav 1
• Mjenica koja je izdata sa naznakom "bez protesta", oslobađa njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate.
Obrazloženje:
"Suprotno rezonovanju žalbi, u konkretnom slučaju nije ni bilo mjesta podizanju protesta zbog neisplate mjenice, u smislu člana 45. Zakona o mjenici, jer je na mjenici serijski broj..., koja je izdata 21.09.2002.g., naznačeno "bez protesta", što u smislu člana 47. stav 1. Zakona o mjenici, oslobađa tužitelja kao njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate. Kako tuženi nisu ničim dokazali da je solo mjenicu serijski broj..., tužitelj popunio protivno sporazumu koji su tuženi potpisali 21.09.2002. g., to suprotno rezonovanju žalbe, naprijed navedena mjenica na iznos od 18.969,40 KM, u kojoj je naznačena dospjelost 10.09.2007.g.,može predstavljati vjerodostojnu ispravu u smislu člana 29. Zakona o izvršnom postupku, tako da je i bilo mjesta da se podneseni prijedlog za izvršenje od 04.10.2007.g. smatra tužbom u smislu člana 50. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, obzirom da su tuženi, kao izvršenici, prigovorili na naprijed navedeno rješenje o izvršenju.
Zbog toga, nije ni bilo mjesta da se odbaci ili odbije prijedlog za izvršenje, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja opredijeljen u toku parničnog postupka, kao neuredan i nedopušten, niti je prihvatljivo tumačenje žalbenih navoda u odnosu na odredbe člana 50.Zakona o izvršnom postupku."

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, Gž 47421/2016(1) od 30.9.2016. g.)

<------->

PRAVO IMAOCA MJENICE PREMA AKCEPTANTU
Zakon o mjenici
član 39 i član 54 stav 1
• Imalac mjenice ne gubi svoja prava iz mjenice prema akceptantu, bez obzira što nije u rokovima propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio mjenicu na isplatu akceptantu, organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje akceptant eventualno ima račun) ili sudu.
Obrazloženje:
"Međutim, kako se se potpis prvotužene nalazi na licu mjenice ispod oznake "prihvaćamo", zbog čega ista, po ocjeni ovog suda, ima položaj glavnog mjeničnog dužnika, kao akceptant, tako da je pravilan zaključak prvostepenog suda da prvotužena, u smislu odredbe člana 48. Zakona o mjenici odgovara tužitelju kao imaocu mjenice i da tužitelj, kao povjerilac može od nje sudskim putem zahtijevati naplatu po navedenoj mjenici. Ovo iz razloga što se prvotužena, nasuprot navodima žalbe, akceptom obavezala da mjenicu plati po dospjelosti (mjenica dospjela za naplatu 10. 9. 2007. g.), pa kako je imalac navedene mjenice tužitelj, on ima pravo na neposrednu tužbu protiv prvotužene, kao akceptanta, bez obzira što prije podnesenog prijedloga za izvršenje 9. 10. 2007. g., prvotuženoj nije navedenu mjenicu podnio na isplatu u rokovima predviđenim odredbom člana 39. Zakona o mjenici. Prvotužena zanemaruje da je odredbom člana 54. stav 1. Zakona o mjenici propisano da sa protekom rokova za podnošenje mjenice po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, za podnošenje na isplatu mjenice koja sadrži odredbu "bez troškova", imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta. Dakle, iz sadržine i smisla odredbe člana 54. stav 1. Zakona o mjenici, slijedi da tužitelj kao imalac mjenice nije izgubio svoja prava iz mjenice serijski broj AF...., prema prvotuženoj, kao akceptantu, bez obzira što nije u rokovima propisanim u članu 39. Zakona o mjenici podnio na isplatu prvotuženoj navedenu mjenicu, bilo organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa (banci kod koje prvotužena eventualno ima račun) ili sudu, na čemu prvotužena neosnovano istrajava u žalbi."

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. g.)

<------->

 

DOZVOLJENOST PROTIVTUŽBE U VEZI MJENICE
Zakon o parničnom postupku
član 54 st. 1 i 2
• Protivtužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj zbog nepodizanja protesta i neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od tuženog zahtijeva isplatu duga po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu zaštitu, budući da se odnosi na utvrđenje nepostojanja prava.
Obrazloženje:
"Odlučujući o protivtužbenom zahtjevu drugotužene, u dijelu koji je usmjeren na utvrđenje da mjenica bez protesta nije vjerodostojan isprava, ovaj sud nalazi da se žalbom pravilno ukazuje da prvostepeni sud navedeni zahtjev nije mogao odbiti samo iz razloga što parnični sud ne može derogirati odluke izvršnog suda, budući da je za odluku o protivtužbenom zahtjevu u ovom dijelu relevantna sadržina odredbe člana 29. Zakona o izvrsnom postupku, prema kojoj odredbi vjerodostojnu ispravu predstavlja mjenica i ček sa protestom i povratnim računom, a što je u skladu i sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda FBiH broj... od 5. 12. 2016. g., prema kojem mjenica, koja nije protestirana, iako sadrži klauzulu "bez protesta", nije vjerodostojna isprava. Međutim, postavljeni protivtužbeni zahtjev u ovom dijelu nije dozvoljen, zbog sadržaja pravne zaštite koji je predmet protivtužbe, budući da se istim u suštini traži utvrđenje koje je regulisano odredbom člana 29 ZIP pa se istom nije moglo udovoljiti, bez obzira na navode o pravnom interesu drugotužene za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu.
Nasuprot tome, protivtužbeni zahtjev u dijelu u kojem je usmjeren na utvrđenje da je tužitelj zbog nepodizanja protesta i neblagovremenog podnošenja mjenice na isplatu izgubio pravo da od drugotužene zahtijeva isplatu duga po osnovu predmetne mjenice, ispunjava uslove za pravnu zaštitu u smislu odredbe člana 54. stav 1. i 2. ZPP, budući da se odnosi na utvrđenje nepostojanje prava, a pravni interes za podnošenje protivtužbe u ovom dijelu postoji, obzirom da je za drugotuženu u konkretnom slučaju postojala neizvjesnost u odnosu prema tužitelju, u pogledu gubitka prava po predmetnoj mjenici, tako da je ista imala opravdanu potrebu da nepostojanje tog prava učini nesumnjivim, slijedom čega je i odlučeno da se prvostepena presuda u ovom dijelu protivtužbenog zahtjeva preinači, kako je to navedeno u stavu drugom izreke ove presude."

(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 I 041078 18 Gž od 27.11.2018. g.)

<------->

SOLIDARNA ODGOVORNOST ZA POTRAŽIVANJE IZ MJENICE
Zakon o mjenici
član 48
• Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali.
Obrazloženje:
"Iz nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je Š. E. sa tužiteljem zaključio ugovor o kreditu i da je na osnovu tog ugovora tužitelj odobrio Š. E. kredit od 5.000,00 KM, koji iznos mu je, po odbitku troškova, i isplatio, a S. E. nije tužitelju isplatio iznos od 3.653,44 KM, koji je bio obavezan prema navedenom ugovoru o kreditu, da su kao sredstva obezbjeđenja po ovom ugovoru, ugovoreni administrativna zabrana, sa kojom se saglasio tuženi, koji se tom zabranom obavezao platiti neplaćeni iznos odobren po osnovu kredita, a kao sredstvo obezbjeđenja izdata je i mjenica od strane S. E. i S. E., prilikom zaključenja ugovora o kreditu, saglasio se da se ova mjenica naknadno popuni od strane tužitelja, a S. E. potpisao je mjenicu s oznakom bez protesta te je mjenicu potpisao i tuženi J. D., a ova mjenica u pogledu svoje sadržine ima sve podatke predviđene za njezinu valjanost. Također, u toku postupka tuženi nije dokazao da je njegova saglasnost da žirira za iznos po navedenom ugovoru o kreditu rezultat prevare. Naime, tuženik je naveo da se on saglasio da bude žirant Š. E. za iznos od 500,00 KM a ne za iznos od 5.000,00, KM te da je upisani iznos od 5.000,00 KM rezultat prevare, međutim, kako tuženi, na kojem je bio teret dokazivanja za ove činjenice prema odredbi iz člana 123. stav 1 ZPR ovo nije dokazao, ovi navodi nisu od utjecaja na činjenično utvrđenje prvostepenog suda.
Polazeći od nespornih činjenica i činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda, pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je tuženog obavezao na isplatu navedenog iznosa. Bez obzira što tuženik zaista nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, on odgovara za potraživanje tužitelja navedeno u mjenici jer, prema odredbi iz člana 48. stav 1 Zakona o mjenici, imaocu mjenice odgovaraju svi, solidarno, koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali, pa žalbeni navodi tuženog koji pobija postojanje obaveze iz mjenice zbog toga što nije potpisao poseban ugovor o žiriranju, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Ni navodi da nije dao ovlaštenje imaocu mjenice da naknadno popuni bjanko mjenicu podacima o dospijeću i iznosu tražbine, nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je ovakvo ovlaštenje imaocu mjenice, u ugovoru o kreditu dao S. E. a, prema odredbi iz člana 33. Zakona o mjenici, tuženi odgovara u okviru odgovornosti S. E. Dakle, tuženi kao mjenični dužnik obavezan je imaocu mjenice ispuniti tražbinu u visini navedenoj u mjenici.
Tuženi, sada u žalbi, navodi da je mjenično potraživanje zastarjelo, međutim kako taj prigovor nije naveo u toku prvostepenog postupka, nema pravo, sada u žalbenom postupku, isticati taj prigovor, s obzirom da nije dokazao da taj prigovor nije mogao istaći iz opravdanih razloga."

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 5016/2014 od 16.7.2014. g.)

<------->

PROTEST MJENICE
Zakon o mjenici
član 71
• Žalbeni navodi u pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici nemaju utjecaja na zakonitost odluke o protestu mjenice.
Obrazloženje:
"Odredbama Zakona o mjenici ("Sl. novine FBiH", br. 32/00 i 28/03) iz čl. 71 - 79 određen je postupak i uslovi pod kojima se protest podiže kod mjesno nadležnog suda za osobu protiv koje se podiže protest. Protupredlagač u žalbi ne pobija zakonitost pobijane odluke polazeći od uslova, predviđenih Zakonom o mjenici za podizanje protesta, pa žalbeni navodi u pogledu visine duga i potpisa protupredlagača na mjenici, nemaju utjecaja na zakonitost pobijane odluke, a ovi navodi su i samo paušalno dati. Prvostepeni sud je u pobijanom rješenju cijenio navode protupredlagača i pravilno je zaključio da ovi navodi, koji se ponavljaju u žalbi, nemaju utjecaja na odluku o protestu mjenice."

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, Gž 76600/2017 od 22.5.2017. g.)

<------->

PROMJENA PRAVNE PRIRODE MJENIČNOG SPORA
Zakon o izvršnom postupku
član 50
• Spor gubi pravnu prirodu mjeničnog spora i poprima pravnu prirodu spora iz građansko-pravnog odnosa ako tužitelj u toku postupka koji je započeo kao mjenični spor promijeni činjenični i pravni osnov u smislu da isplatu traži iz ugovora o jemstvu.
Obrazloženje:
"U postupku je utvrđeno da je tužena bila jamac glavnom dužniku za kredit koju mu je odobrio i isplatio tužitelj, kredit je dospio za isplatu a nije plaćen a bio je obezbjeđen mjenicom to je pokrenut izvršni postupak te s obzirom da je izjavljen prigovor postupak je nastavljen kao parnični. U postupku je utvrđeno da temeljem ugovora tužena kao jemac prihvatila obavezu na plaćanje dužnog iznosa ako to ne učini glavni dužnik, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev uz pravilnu primjenu materijalnog prava na koje se pozvao što prihvata i žalbeni sud. Dakle, iz izvršnog postupka je nastavljen parnični postupak koji je započeo kao mjenični spor, ali je tužitelj u toku postupka promijenio činjenični i pravni osnov u smislu da isplatu traži iz naslova obaveza iz ugovora o jemstvu, te u takvoj situaciji predmetni spor je izgubio pravnu prirodu mjeničnog spora a poprimio pravnu prirodu spora iz građansko pravnog odnosa tj. ugovora. Budući da je tužitelj predložio i izveo sve relevantne dokaze a sud njihovom ocjenom utvrdio relevantne činjenice o tuženoj kao jemcu, o neisplaćenom dugu po osnovu kredita, o visini toga duga, to je pravilno i usvojio takav tužbeni zahtjev. Zato su neosnovani svi žalbeni navodi koji se tiču navoda vezanih za one prigovore koje se mogu isticati u mjeničnom sporu jer konkretan spor više nije takav. Neosnovani su i žalbeni navodi vezani za ocjenu dokaza jer je prvostepeni sud ocijenio sve izvedene dokaze utvrdio relevantne činjenice i na njih pravilno primijenio materijalno pravo."

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 P 027116 17 Gž od 5.1.2018. g.)

<------->

PRIGOVOR ZASTARE U POSTUPKU PROTESTA MJENICE

Zakon o mjenici čl. 71 i 80

U sudskom postupku protesta mjenice prigovori o zastari potraživanja obezbijeđenog mjenicom nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim postupcima vezanim za ostvarenje potraživanja.

Obrazloženje:
"Prvostepenim rješenjem je usvojen prijedlog za protest mjenice. Netočan je žalbeni navod da imalac mjenice nije imao ovlaštenje za popunu bjanko mjenice jer iz stanja spisa slijedi da je imalac mjenice imao takvo ovlaštenje ("ovlaštenje za popunu bjanko mjenice") kojim ovlaštenjem pismeno sačinjenim, pečatima ovjerenim i od ovlaštenih lica potpisani... kornere ovlašćuje predlagača da u slučaju neurednog izmirenja obaveze iskoristi ponuđene instrumente obezbjeđenja potraživanja odnosno mjenice, a sama ta izjava je doslovno i nazvana "ovlaštenje za popunu bjanko mjenice". Nisu od značaja žalbeni navodi o zastari potraživanja obezbjeđenog mjenicom, jer se u konkrentom slučaju radi o sudskom postupku protesta mjenice pa takvi prigovori nisu od uticaja na usvajanje protesta, već se mogu isticati u drugim postupcima vezanim za ostvarenje potraživanja."

(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 V 065661 15 Gž od 1.12.2017. g.)

 

<------->

 

DEFINICIJA MJENICE

Zakon o mjenici RS čl. 3, 18 i 111
• Zakon o menici ne daje definiciju mjenice već nabraja njene bitne elemente koji treba da budu upisani u mjenicu da bi ona postojala kao isprava što znači da se pojam mjenice može izvesti iz njenih bitnih elemenata pa tako mjenica koja sadrži oznaku da je mjenica, bezuslovno obećanje da će se označeni mjenični iznos platiti, datum dospijeća mjenice, ime lica kome se mjenični iznos mora platiti, datum i mjesto izdavanja mjenice, te potpis izdavaoca mjenice ispod oznake trasanta, sadrži sve bitne elemente vlastite mjenice.

Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj... od 13.04.2021. godine, obavezana je tužena da tužiocu na ime duga, po osnovu mjenice serijski broj: RS... isplati iznos od 300.929.69 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.559,53 KM.
Odbijen je tužbeni zahtjev tužioca da mu tužena isplati na iznos glavnog duga i zakonsku zateznu kamatu počev od 20.04.2019. godine, kao prvog narednog dana od dana dospjelosti mjenice pa do konačne isplate.
Drugostepenom presudom Okružnog suda u Bijeljini broj... od 29.03.2022. godine, žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda u stavu I izreke, potvrđena.
Odbijeni su zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Blagovremeno izjavljenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužena zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužioca da mu tužena na osnovu mjenice serijski broj: RS..., isplati dug u iznosu od 300.929,69 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.04.2019. godine do isplate.
Na osnovu izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka prvostepeni sud je utvrdio da su tužilac kao isporučilac robe i ZU A.G., kao kupac robe, dana 03.01.2017. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji broj:... kojim ugovorom su članom l. regulisali međusobne odnose po osnovu kupoprodaje: lijekova, herbalnih preparata, medicinskih sredstava i drugih proizvoda iz asortimana tužioca, a članom 5. pomenutog ugovora je određeno da kvantitativni i kvalitativni prijem robe kupac vrši u momentu preuzimanja robe - proizvoda, te da je eventualne nedostatke kupac dužan konstatovati zapisnički prilikom prijema robe zajedno sa radnikom tužioca koji predaje robu, da je odredbom člana 6. ugovora predviđeno da se faktura za isporučenu robu - proizvode dostavlja uz svaku isporuku, te da se plaćanje vrši u roku od 90 dana od dana prijema fakture, dok je članom 11. tog Ugovora ugovoreno da kupac (odgovorno lice ili vlasnik) daje tri bjanko mjenice na ime obezbjeđenja plaćanja.
Tužilac i ZU A.G. su dana 03.01.2018. godine u B. zaključili i Ugovor o kupoprodaji broj:... kojim ugovorom su takođe članom 1. uredili međusobne odnose po osnovu kupoprodaje: lijekova, herbalnih preparata, medicinskih sredstava i drugih proizvoda iz asortimana tužioca, a odredbama člana 5. pomenutog ugovora odredili da kvantitativni i kvalitativni prijem robe kupac vrši u momentu preuzimanja robe-proizvoda, te da je eventualne nedostatke kupac dužan konstatovati zapisnički prilikom prijema robe zajedno sa radnikom tužioca koji predaje robu, a članom 6. ugovora dogovoreno da se faktura za isporučenu robu - proizvode dostavlja uz svaku isporuku, te da se plaćanje vrši u roku od 180 dana od dana prijema fakture, dok je članom 11. tog Ugovora predviđeno da kupac (odgovorno lice ili vlasnik) daje tri bjanko mjenice na ime obezbjeđenja plaćanja.
Dana 01.04.2018. godine tužilac i ZU A.G. zaključili su i Anex I ugovora o kupoprodaji broj:... od 03.01.2018. godine, kojim su regulisali međusobne odnose u cilju unapređenja poslovanja u poslovnoj 2018. godini i stimulisanja prometa robe, a članom 2. tog Anexa je ugovoreno da Kupac svoja plaćanja po osnovu kupovine robe vrši u roku do 180 dana od datuma prijema proizvoda na račun prodavca.
Tužena ne spori da je potpisala bjanko mjenicu serijski broj RS... i mjeničnu izjavu od 19.06.2018. godine te da je u mjeničnoj izjavi navedeno da mjeničnom povjeriocu (tužiocu) kao mjenični dužnik uručuje bjanko mjenicu RS... za pokriće plaćanja obaveza po osnovu Ugovora o snabdijevanju br.... i... za iznos koji će na dan dospijeća obaveza utvrditi mjenični povjerilac. Takođe je u mjeničnoj izjavi navedeno da mjenični dužnik ovlašćuje mjeničnog povjerioca da uručenu mjenicu može bez njegove daljne saglasnosti dopuniti - ispuniti sve nedostajuće elemente u skladu sa odredbama Ugovora, Zakona o mjenici, a naročito da se dospijeće i iznos na mjenici utvrđuje na dan popunjavanja mjenice te da se mjenica može naplatiti sa svih računa mjeničnog dužnika, iz cjelokupne pokretne i nepokretne imovine mjeničnog dužnika i drugo. Tužilac je kod Osnovnog suda u Bijeljini podnio prijedlog za protest mjenice i ista je protestovana 29.05.2019. godine.
Iz sadržaja mjenice serijskog broja RS..., od 19.06.2018. godine, prizilazi da je dospjela na isplatu 19.04.2019. godine, da se ista odnosi na iznos od 300.929,69 KM, da je kao trasant na istoj potpisana tužena, a ispod naznake "plaćanje" je navedeno "bez protesta" što je potpisano od strane tužene.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud nalazi da predmetna mjenica predstavlja sopstvenu trasiranu mjenicu u smislu odredbe člana 5. stav. 2. Zakona o mjenici ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/01, dalje: ZM), u kojoj su trasant (lice koje izdalo mjenicu) i trasat (lice koje je pozvano da isplati mjeničnu novčanu svotu) isto lice, pa da je tužena stekla svojstvo glavnog mjeničnog dužnika preuzimajući obavezu plaćanja mjeničnog duga, zbog čega nalazi da je neosnovan prigovor tužene da se u konkretnom slučaju ne radi o trasiranoj mjenici, da postoji dug tužene prema tužiocu nastao iz naprijed navedenih ugovora, kao osnovnog pravnog posla što je tužilac dokazao i računima - dostavnicama za 2017. i 2018. godinu, iz kojih proizilazi da je tužilac snabdijevao robom kupca, za koju robu je ispostavljao račune, što proizilazi i iz priložene Analitičke kartica kupca na dan 25.04.2019. godine, gdje je naveden dug u iznosu od 300.929,69 KM, a da u spisu nema dokaza da je taj dug tužiocu isplaćen.
Cijeneći da je tužena izdala mjenicu kao sredstvo obezbjeđenja povrata duga, prvostepeni sud zaključuje da obaveza tužene proizilazi iz člana 48. stav 1. ZM, kojim je propisano da svi oni koji su mjenicu trasirati, akceptirali, indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imaocu mjenice, a stavom 2. istog člana da imalac mjenice ima pravo da postupi protiv svih tih lica bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno i da pri tome nije dužan da se drži reda kojim su se oni obavezivali, što čini neosnovan prigovor tužene da tužilac tek nakon što iscrpi mogućnosti naplate prema glavnom dužniku, može pristupiti aktiviranju mjenice bez obzira na činjenicu da je nad glavnim dužnikom ZU A.G. pokrenut i okončan stečajni postupak pred Okružnim privrednim sudom u Bijeljini, koji je vođen pod brojem..., i da tužilac svoje potraživanje nije prijavio u tom stečajnom postupku.

Pored toga, prvostepeni sud nalazi da tužena tokom postupka nije dokazala da je tužilac zloupotrijebio spornu mjenicu, odnosno da nije dobro popunio iznos u mjenici, jer je na osnovu uvida u priložene račune utvrđeno da postoji dug tužene prema tužiocu, a što proizilazi iz priložene Analitičke kartice kupca na dan 25.04.2019. godine i da dug iznosi upravo 300.929,69 KM. Međutim, kako obaveza iz mjenice nije zavisna od obaveze iz osnovnog posla, već je to samostalna obaveza koju remitent uvijek može aktivirati, tužena kao mjenični dužnik nema mogućnost da ističe prigovore u odnosu na tužioca kao zakonitog i savjesnog imaoca mjenice, jer je u skladu sa načelom neposrednosti mjenice, mjenični dužnik (ovdje: tužena) u neposrednom pravnom odnosu prema imaocu mjenice (ovdje: tužiocu), a realizacija mjenice je uvijek valjan osnov za bilo koju isplatu, pa zaključuje da je neosnovan i prigovor da mjenica nije pravilno popunjena.

Prvostepeni sud dalje zaključuje da tužilac nije izgubio mjenična prava, iako nije prezentovao predmetnu mjenice na isplatu u smislu člana 39. ZM (na dan dospijeća 19.04.2019. godine ili jedan od dva radna dana koji slijede iza dana dospijeća), već da se kao datum prezentacije ima smatrati dan podnošenja prijedloga za izvršenje sudu 10.06.2020. godine, iz razloga što je tužena potpisom u lijevom donjem uglu mjenice na mjestu ispod "plaćanje" u vrijeme izdavanja blanko mjenice istu akceptirala u smislu člana 26. stav 1. ZM, pa da se, prema prihvaćenom stavu sudske prakse (da, ukoliko se mjenica ne prezentuje u ovim rokovima, imalac gubi regresno pravo protiv regresnih dužnika - trasanta, indosanta i njihovih avalista, ali mu ostaje pravo da zahtijeva isplatu od glavnog mjeničnog dužnika - akceptanta trasirane mjenice ili izdavaoca sopstvene mjenice i od njihovih avalista u odnosu na koje ne gubi mjenična prava - član 54 stav 1. alineja 3. ZM), pa kako se tužena nalazi u krugu lica u odnosu na koje imalac mjenice, zbog neblagovremenog prezentovanja na isplatu, ne gubi mjenična prava, to isti prigovor nema značaj.
Drugostepeni sud je žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu u pobijanom dijelu potvrdio temeljem odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP).
Pobijana presuda je pravilna iz slijedećih razloga.
Mjenica je hartija od vrijednosti, pismena isprava koja sadrži obligaciono - tražbeno pravo koje je inkorporisano u samoj ispravi. Mjenica može biti izdata kao bjanko mjenica (član 18. stav 2. ZM). To je mjenica koja u trenutku izdavanja ne sadrži upisane sve bitne elemente mjenice, dovoljno je da sadrži samo potpis njenog izdavaoca. Tada, u pravilu, mjenicu prati mjenično ovlašćenje (sporazum) o popuni nedostajućih bitnih elemenata mjenice, te je mjenični povjerilac dužan popuniti mjenicu u skladu sa mjeničnim ovlaštenjem, a kad ovlaštenja nema onda u skladu sa osnovnim poslom.
U ovom postupku nije sporno da je tužena izdala predmetnu mjenicu kao bjanko mjenicu i potpisala mjeničnu izjavu 19.06.2018. godine, u kojoj je navedeno da kao mjenični dužnik uručuje mjeničnom povjeriocu bjanko mjenicu RS... za pokriće plaćanja obaveza po osnovu Ugovora o snabdijevanju br.... i..., te ga ovlašćuje da mjenicu popuni i upiše nedostajuće elemente, između ostalog dospijeće i iznos koji utvrditi mjenični povjerilac na dan popunjavanja mjenice.
Tužena je pred prvostepenim sudom, u žalbi i reviziji osporavala da mjenica ne sadrže bitne elemente trasirane mjenice u smislu odredbe člana 3. i 4. ZM i da ne sadrže bitne elemente vlastite (sopstvene) mjenice u smislu odredbe člana 111. i 112. ZM, da tužilac nije prezentovao mjenicu u roku iz člana 39. ZM, te u pogledu visine potraživanja.
ZM ne daje definiciju mjenice već nabraja njene bitne elemente, koji treba da budu upisani u mjenici da bi ona postojala kao isprava. Pojam mjenice može se izvesti iz njenih bitnih elemenata propisanih odredbom člana 3. i člana 111. ZM. U smislu odredbe člana 3. ZM mjenica koja sadrži poziv nekom licu da izvrši mjeničnu obavezu naziva se trasirana ili vučena mjenica. Prema odredbi člana 111. ZM, sopstvena mjenica sadrži izjavu - obećanje nekog lica da će ono samo izvršiti mjeničnu obavezu.
Odredba člana 4. ZM, propisuje mogućnost i način utvrđivanja pojedinih nedostajućih bitnih elemenata trasirane mjenice (pretpostavljeni bitni elementi), odnosno da mjenica važi: kad nije upisana dospjelost - smatra se mjenicom po viđenju (stav 2.); kad nije upisano mjesto plaćanja - smatra se da je to mjesto ono koje je upisano pored imena trasata (stav 3.); i kad nije označeno mjesto izdavanja - smatra se da je to ono mjesto koje je označeno pored imena trasanta (stav 4.).
Pretpostavljene bitne elemente vlastite mjenice reguliše odredbe člana 112. ZM tako da se: kad nije upisana dospjelost - smatra se mjenicom po viđenju (stav 2.); kad nije upisano mjesto plaćanja ili mjesto izdavaočevog prebivališta - smatra se da je to mjesto ono mjesto koje je označeno kao mjesto izdavanja mjenice (stav 3.); i kad nije označeno mjesto izdavanja - smatra se da je to ono mjesto koje je označeno pored imena izdavaoca mjenice (stav 4.).
Tužena je svoj potpis (osim na mjestu trasanta) stavila i na licu mjenice, sa lijeve strane ispod naznake "plaćanje" gdje je navedeno "bez protesta", a ne na mjestu trasata, pa u predmetnoj mjenici tužena nije označena kao trasat, kako pogrešno nalaze nižestepeni sudovi, niti je ona akceptant vlastite mjenice, jer njen potpis sa lijeve strane mjeničnog sloga ispod naznake "plaćanje" nema značaj akcepta, koji ne predstavlja bitan element mjenice, već mjenično - pravnu radnju - izjavu kojom lice koje je na mjenici označeno kao tasat prihvata mjeničnu obavezu i pristaje da stupi u mjenično pravni odnos i to u svojstvu glavnog mjeničnog dužnika.
Shodno tome, suprotno zaključku nižestepenih sudova, predmetna mjenica nije izdata kao vlastita trasirana mjenica.
Predmetna mjenica sadrži sve bitne elemente vlastite mjenice iz odredbe člana 111. ZM. Naime, sadrži oznaku da je mjenica, bezuslovno obećanje da će se označeni mjenični iznos platiti, datum dospjeća mjenice, ime tužioca (remitenta) kao lica kome se mjenični iznos mora platiti, datum i mjesto izdavanja mjenice, te je potpisana od strane tužene, izdavaoca mjenice ispod oznake trasanta.
Mjenica se podnosi na isplatu njenom glavnom mjeničnom dužniku, a to su izdavalac vlastite mjenice, odnosno akceptant trasirane mjenice (u slučaju trasirane mjenice). Vlastita mjenica se ne akceptira, jer nema trasata, a za njenim akceptiranjem nema ni potrebe jer je njen izdavalac - glavni dužnik, izjavio da će je isplatiti.
Imalac mjenice je dužan da se za naplatu iste prvo obrati glavnom mjeničnom dužniku (regresni mjenični dužnici su supsidijarni i uslovni dužnici, od kojih imalac mjenice može tražiti da izvrše obavezu samo ako istu ne izvrši glavni mjenični dužnik). Mjenica plativa na određeni dan podnosi se na isplatu u rokovima iz člana 39. stav 1. ZM. Ukoliko imalac mjenice prekorači rok (da blagovremeno prezentira mjenicu) svi regresni dužnici ispadaju iz mjenične obaveze prema njemu, te mu u tom slučaju ostaju samo glavni mjenični dužnici (akceptant trasirane mjenice ili izdavalac vlastite mjenice), jer se poslije roka dospjelosti mjenica može podnijeti na isplatu samo glavnom mjeničnom dužniku u granicama zastarnog roka od tri godine od dospjelosti (član 80. stav 1. ZM).
Tužena je kao izdavalac predmetne vlastite mjenice glavni mjenični dužnik, pa odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice (član 114. stav 1. ZM). Zbog toga tužena ne može sa uspjehom prema tužiocu isticati prigovor da mjenica nije blagovremeno podnesena na isplatu (jer to mogu samo regresni dužnici), pa se ne može ni osloboditi svoje obaveze prema tužiocu.
Ne postoji poseban blanket vlastite mjenice, već se za njeno izdavanje koristi blanket trasirane mjenice, pa je opšte prihvaćeno u poslovnoj i sudskoj praksi da je riječ o vlastitoj mjenici iako izdavalac nije istovremeno preinačio odštampani tekst "platiti za ovu" riječima kojim daje bezuslovno obećanje da će se određena svota novca platiti, odnosno nije prekrižena riječ trasant prepravljanjem u riječ izdavalac.
Tačno je ukazivanje revidenta da je u odluci ovog suda broj... od 07.02.2018. godine iznesen stav o elementima vlastite mjenice koji je suprotan shvatanju nižestepenih sudova, ali je potrebno ukazati da se radi o odluci jednog vijeća koja nije usaglašena sa stavom odjeljenja suda. I prije te odluke, a i nakon nje (presuda broj... od 20.8.2020. godine), Vrhovni sud Republike Srpske dosljedno se držao stava da se vlastitom mjenicom smatra mjenica izdata na blanketu trasirane mjenice i kada nema gore navedene izmjene blanketa mjenice, ako je trasant nije vukao na trasata jer je to u praksi banaka, sudskoj praksi i uobičajnom prometu sa mjenicom, opšteprihvaćeno stanovište.
Na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske, održanoj 26.05.2023. godine, zauzeto je pravno shvatanje broj... koje glasi: "Vlastitom mjenicom se smatra mjenica koju je trasant izdao na blanketu trasirane mjenice, bez ikakvih izmjena teksta odštampanog na talonu mjenice".
Shodno navedenom, predmetna mjenica važi kao vlastita mjenica, a naprijed navedeni mjenični prigovori tužene, kojima se pokušava dovesti u pitanje njena formalno pravna valjanost, iz svih navedenih razloga nisu osnovani.
Tužena je uz mjenicu izdala pismeno ovlaštenje za popunjavnje iste. Prema pravilnom zaključku nižestepenih sudova mjenica je popunjena u skladu sa pismenim ovlaštenjem, pa tako i u pogledu upisanog duga tužene prema tužiocu, u iznosu od 300.929,69 KM.
Naime, kada je mjenica izdata bjanko, tada se od realizacije takve mjenice mjenični dužnik s uspjehom može braniti i iznošenjem tvrdnji o njenoj zloupotrebi, koja se ogleda upravo u tome da je mjenica popunjena protivno kauzi s kojom je data. U takvoj situaciji teret dokazivanja da je mjenica zloupotrebljena, odnosno popunjena suprotno dogovoru je na strani mjeničnog dužnika, a ne obrnuto, jer je zakonska pretpostavka da je lice koje je nekome dalo bjanko mjenicu ovlastilo imaoca mjenice da popuni sve ostale mjenične elemente, pa od realizacije uredno izdate i formalno pravno ispravne bjanko mjenice uspješno može da se zaštiti samo onaj koji dokaže da imalac mjenice nije savjestan i dokaže sve elemente njegove nesavjesnosti, što tužena u konkretnom slučaju nije dokazala.
Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP.
Zahtjev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 3.863,40 KM je odbijen na osnovu odredbe člana 397. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 387. stav 1. istog zakona, obzirom da ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice, niti od značaja za zaštitu prava tužioca u postupku po ovom pravnom lijeku."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 108145 22 Rev od 2.11.2023. godine)

<------->

 

Nastavak na: Mjenica u sudskoj praksi

 

Nazad na: sudska praksa BiH