Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Naplata stete

Naknada štete u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine


─îlan 177. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)
VI┼áA SILA, KAO OSNOV OSLOBA─ÉANJA OD ODGOVORNOSTI, PREDSTAVLJA DOGA─ÉAJ KOJI JE NEPREDVIDLJIV I NEOTKLONJIV, DJELUJE IZVANA I SVOJIM NA─îINOM I SNAGOM PREKIDA UZRO─îNU VEZU IZME─ÉU U─îINJENE ┼áTETE I ONOG UZROKA ZA KOJI ODRE─ÉENA OSOBA ODGOVARA, A KOJA SE OBILJE┼ŻJA TREBAJU STE─ćI U ISTO VRIJEME.

Iz obrazlo┼żenja:
Nije svaka prirodna uzro─Źnost i pravno relevantna. Kao pravno relevantni uzrok ┼ítete uzima se samo onaj doga─Ĺaj ─Źijem redovnom u─Źinku odgovara konkretna ┼íteta, bez djelovanja posebnih i neo─Źekivanih okolnosti. Konkretna ┼íteta na objektima tu┼żitelja nije nastupila usljed redovnog izlijevanja buji─Źnog potoka, ve─ç uz djelovanje velikih padavina i time izazvanih poplava, kao neo─Źekivane okolnosti, pa se neodr┼żavanje potoka i nepostojanje odgovaraju─çeg ugla u┼í─ça potoka u rijeku Bosnu ne mo┼że uzeti kao pravno relevantan uzrok ┼ítete.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 120845 17 Rev od 18.08.2020. g.)

<------->

─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)

Član 166. st. (5) i (6) Zakona o izvršnom postupku ("SN FBiH", br. 32/03, 52/03 - isp., 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16 i "SG BiH", broj 35/17 - odluka USBiH1 i broj 42/18 - rješenje USBiH2)
KADA BANKA NE ZAPLIJENI I PRENESE SREDSTVA SA DEPOZITNOG RA─îUNA IZVR┼áENIKA JER JE U RJE┼áENJU O IZVR┼áENJU NAVEDEN TRANSAKCIJSKI RA─îUN IZVR┼áENIKA, NEMA PROPUSTA I ODGOVORNOSTI BANKE U VR┼áENJU SVOJE FUNKCIJE, JER RJE┼áENJE O IZVR┼áENJU NE SADR┼ŻI PRAVILNO ODRE─ÉENO SREDSTVO IZVR┼áENJA.

Iz obrazlo┼żenja:
Kada je izvr┼íni sud obavije┼íten od banke da se naplata potra┼żivanja ne mo┼że ostvariti na predlo┼żenom sredstvu izvr┼íenja jer navedeni ra─Źun nije transakcijski ra─Źun, ve─ç depozitni ra─Źun sa namjenom, povjerilac je bio u obavezi da promijeni sredstvo izvr┼íenja na na─Źin da umjesto predlo┼żenog transakcijskog ra─Źuna ozna─Źi depozitni ra─Źun, nakon ─Źega nastupaju posljedice u smislu
─Źlana 166. st. (5) i (6) ZIP i provo─Ĺenje izvr┼íenja na predmetu izvr┼íenja sa sredstva izvr┼íenja na kojem imaju odre─Ĺena nov─Źana sredstva. Tu┼żitelj kao tra┼żilac izvr┼íenja to nije u─Źinio, pa se time nije dokazalo da je prednik tu┼żenog na bilo koji na─Źin odgovoran za neizvr┼íavanje rje┼íenja o izvr┼íenju u kojem je bilo nepravilno navedeno sredstvo izvr┼íenja.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 038955 19 Rev od 13.02.2020. g.)

<------->


─îl. 154. stav (1), 158. i 200. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)

─îlan 45. stav (1) Zakona o krivi─Źnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("SN FBiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14)
PODNOŠENJE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV NEKOG LICA SAMO PO SEBI NE PREDSTAVLJA PROTIVPRAVNU ŠTETNU RADNJU KOJA BI IMALA ZA POSLJEDICU POSTOJANJE ODŠTETNE ODGOVORNOSTI UKOLIKO PODNOSILAC PRIJAVE SVOJOM RADNJOM NIJE POVRIJEDIO ZAKON.

Iz obrazlo┼żenja:
Nadle┼żni tu┼żilac utvr─Ĺuje osnovanu sumnju za izvr┼íenje krivi─Źnog djela, koje se goni i otkriva po slu┼żbenoj du┼żnosti, na osnovu saznanja - ─Źlan 45. stav (1) ta─Źka a) ZKP FBiH, a saznanja se mogu dobiti i prijavljivanjem, zbog ─Źega je pravilan stav ni┼żestepenih sudova da nije dokazana krivnja tu┼żenih. Da bi se utvrdila namjera ili nepa┼żnja za nano┼íenje ┼ítete tu┼żiteljici, ista je morala biti dokazana (kao ┼íto je presuda o odgovornosti za krivi─Źno djelo la┼żno prijavljivanje iz ─Źlana 347. KZ FBiH) ili neki drugi dokaz, jer navedene radnje koje se odnose na dvostruku naplatu tro┼íkova zastupanja tu┼żiteljice kao njihovog advokata, ne dokazuju tu namjeru ili nepa┼żnju ve─ç predstavljaju njihovu sumnju koju su, provjerom u nadle┼żnom organu, tu┼żenici, ali i tu┼żiteljica, otklonili.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 466351 19 Rev od 22.10.2020. g.)

<------->

 

Član 385. stav (1) Zakona o privrednim društvima ("SN FBiH", broj 81/15)
KAKO REGISTARSKI SUD NIJE U OBAVEZI DA U ODRE─ÉENOM PROPISANOM ROKU PO SLU┼ŻBENOJ DU┼ŻNOSTI BRI┼áE PRIVREDNO DRU┼áTVO KOJE SVOJ STATUS NIJE U ROKU USKLADILO SA ZAKONOM, TO NEMA ┼áTETNE RADNJE SUDA ZA ODGOVORNOST ZBOG POSLJEDICA ┼áTO JE TAKVO DRU┼áTVO I DALJE IMALO SVOJSTVO PRAVNOG LICA I MOGLO U─îESTVOVATI KAO STRANKA U POSTUPKU.

Iz obrazlo┼żenja:
Organ tu┼żenog izvr┼íio je svoju funkciju koja mu je propisana kao nadle┼żnost i obaveza po zakonima, a ─Źinjenica da je to izvr┼íeno sa vremenskom distancom koja nije odgovarala tu┼żitelju, nije osnova za potra┼żivanje naknade ┼ítete od tu┼żenog jer, pravilno ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju, da registarskom sudu Zakon o privrednim dru┼ítvima nije ni odredio rok u kojem se radnje utvr─Ĺivanja prestanka dru┼ítva (pa i onog koji je va┼żan za tu┼żitelja) moraju izvr┼íiti, kao ┼íto nije propisan ni rok za brisanja dru┼ítva iz registra po Zakonu o registru privrednih subjekata u Federaciji BiH.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 052373 19 Rev od 21.01.2020. g.)

 

<------->

─îlan 192. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)

─îl. 108. i 110. Zakona o osnovama bezbjednosti saobra─çaja na putevima u Bosni i Hercegovini ("SG BiH", br. 6/06, 75/06, 44/07, 84/09, 48/10, 48/10, 18/13, 8/17, 89/17 i 9/18)
POSTOJI DOPRINOS PJE┼áAKA NASTANKU ┼áTETE UKOLIKO JE PRELAZIO KOLOVOZ NA MJESTU GDJE ZA TU RADNJU NISU STVORENI BEZBJEDONOSNI USLOVI (NE POSTOJI OBILJE┼ŻEN PJE┼áA─îKI PRELAZ) I BEZ DA SE PRETHODNO UVJERIO DA TU RADNJU MO┼ŻE U─îINITI BEZBJEDNO.

Iz obrazlo┼żenja:
Odgovornost pje┼íaka zbog takvog propusta ne mo┼że biti jednaka propustu osobe koja upravlja motornim vozilom, koje je opasna stvar od koje poti─Źe pove─çana opasnost ┼ítete za okolinu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 050029 19 Rev od 09.07.2020. g.)

<------->

─îlan 200. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)
PRILIKOM ODLU─îIVANJA O ZAHTJEVU ZA NAKNADU NEMATERIJALNE ┼áTETE, KAO I O VISINI NJENE NAKNADE, SUD JE DU┼ŻAN UZETI U OBZIR I NA─îIN IZVR┼áENJA KRIVI─îNOG DJELA (NASILJE), VRSTU KRIVI─îNOG DJELA (KRIVI─îNO DJELO PROTIV SPOLNE SLOBODE I MORALA) I LI─îNA SVOJSTVA O┼áTE─ćENE.
Iz obrazlo┼żenja:

Prilikom utvr─Ĺivanja visine pravi─Źne naknade koja obuhvata naknadu za sva ograni─Źenja u ┼żivotnim aktivnostima o┼íte─çene djevoj─Źice, nije dovoljno cijeniti samo utvr─Ĺeni procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti i trajanje fizi─Źkih bolova i straha. Mnogo ve─çi zna─Źaj u ovom slu─Źaju imaju posljedice koje su na─Źin izvr┼íenja krivi─Źnog djela kojim je ┼íteta pri─Źinjena (nasilje) i vrsta djela (krivi─Źno djelo protiv spolne slobode i
morala) ostavile na psihi─Źko stanje o┼íte─çene, njen osje─çaj gubitka vrijednosti, obilje┼żenosti, i straha od budu─çnosti. Iako se pravi─Źnost u ovom slu─Źaju te┼íko mo┼że izraziti u novcu, sud ipak treba imati u vidu da je cilj kojem naknada slu┼żi i moralna satisfakcija, koja se mo┼że posti─çi i priznavanjem ve─çe vrijednosti te┼żini i ozbiljnosti ┼ítete koju je maloljetna tu┼żiteljica pretrpjela kao ┼żrtva spolnog nasilja u sredini u kojoj ┼żivi, u odnosu, na primjer, na ┼ítetu koju neka osoba pretrpi u saobra─çajnoj nezgodi uzrokovanoj nehatom u─Źesnika u saobra─çaju.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 132382 19 Rev od 05.11.2020. g.)

 

<------->

 

NEMATERIJALNA ┼áTETA - NAKNADA NA IME PRETRPLjENIH DU┼áEVNIH BOLOVA ZBOG UMANjENE ┼ŻIVOTNE AKTIVNOSTI


Zakon o obligacionim odnosima

─Źlan 200

Pravi─Źna naknada nematerijalne ┼ítete zbog trajnog umanjenja ┼żivotne aktivnosti daje se zbog fizi─Źkih i psihi─Źkih tegoba koje o┼íte─çeni trpi kao posljedicu tjelesne povrede, a koje se nepovoljno reflektuju u psihi o┼íte─çenog.

Obrazlo┼żenje:

"Me─Ĺutim, po ocjeni ovog suda tu┼żeni ┼żalbom osnovano ukazuje da kada je pravi─Źna naknada, koja pripada tu┼żiteljici za ovaj vid nematerijalne ┼ítete, odre─Ĺivana da prvostepeni sud nije mogao utvrditi procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 28% i naknadu odrediti uzimanjem u ocjenu tog procenta (procenat od 25% koji je odredio vje┼ítak ortoped i procenat od 3% koji je odredio vje┼ítak neuropsihijatar).

Naime, prema nalazu i mi┼íljenju vje┼ítaka neuropsihijatra B.D. tu┼żiteljica na dan povre─Ĺivanja nije do┼żivjela te┼íku psihi─Źku traumu koja je, nakon saniranja fizi─Źkih trauma, dovela do nastupanja psihi─Źkih promjena kod tu┼żiteljice tako da je kod tu┼żiteljice zbog do┼żivljenog straha do┼ílo do trajnog poreme─çaja du┼íevnog zdravlja u obliku posttraumatskog stresnog poreme─çaja, na ┼íta tu┼żeni ukazuje ┼żalbom onim navodima kada ka┼że "da vje┼ítak neuropsihijatar nije utvrdila da je kod tu┼żiteljice uslijed predmetnog doga─Ĺaja, povre─Ĺivanja kao i posljedica povre─Ĺivanja do┼ílo do psihi─Źkog poreme─çaja odnosno oboljenja pa da je procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 3% ovaj vje┼ítak zbog toga odredila". Kod takvog stanja stvari pravi─Źna naknada, za ovaj vid nematerijalne ┼ítete, tu┼żiteljici se mo┼że odrediti na osnovu nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka ortopeda (za koji je prvostepeni sud ocijenio da je sa─Źinjen po pravilima medicinske struke) a koji se izjasnio da je procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti kod tu┼żiteljice 25%, kao i u ─Źemu se sastoji umanjenje ┼żivotne aktivnosti.

S obzirom da je vje┼ítak ortoped, procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 25% nalazom i mi┼íljenjem odredio imaju─çi u vidu sve fizi─Źke tegobe tu┼żiteljice izazvane posljedicama tjelesnih povreda (koje utvr─Ĺenje tu┼żeni ne dovodi u pitanje navodom ┼żalbe da je procenat previsoko odre─Ĺen jer da je prema Tablicama, op┼íteprihva─çenim u sudskoj praksi, za posljedice povrede tu┼żiteljice procenat do 15%), kao i izja┼ínjenjem pred sudom (kada je nalaz i mi┼íljenje obrazlagao) i da se pred sudom jasno i decidno o─Źitovao u ─Źemu se manifestuje funkcionalno ograni─Źenje tu┼żiteljice kao posljedica tjelesne povrede (sve navedeno na strani sedam obrazlo┼żenja prvostepene presude, u prvom stavu i u obrazlo┼żenju ove presude) onda tu┼żiteljici, primjenom ─Źlana 200 Zakona o obligacionim odnosima, imaju─çi u vidu u ─Źemu se sastoji umanjenje pojedinih ┼żivotnih aktivnosti kod tu┼żiteljice i njenu dob (ro─Ĺena je 1969. g.), pripada naknada u iznosu od 12.500,00 KM, koja predstavlja pravi─Źnu naknadu i prema Orijentacionim kriterijima za utvr─Ĺivanje pravi─Źne naknade nematerijalne ┼ítete, koji su u primjeni u postupcima pred sudovima Distrikta od 01.04.2016. g..

S obzirom da je tu┼żeni platio tu┼żiteljici na ime naknade za ovaj vid nematerijalne ┼ítete iznos od 7.000,00 KM (nesporno u postupku) izrekom ove presude, a preina─Źavanjem prvostepene presude na osnovu odredbe ─Źlana 338 Zakona o parni─Źnom postupku Br─Źko distrikta Bosne i Hercegovine, obavezan je tu┼żeni da tu┼żiteljici plati dodatni nov─Źani iznos od 5.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.09.2018. g. do isplate (prema ─Źlanu 277 i ─Źlanu 324 Zakona o obligacionim odnosima)."

(Presuda Apelacionog suda Br─Źko distrikta BiH, 96 0 P 093095 18 G┼ż 2 od 30.1.2019. g.)

 

<------->

Naknada štete (Sud BiH)

─îlan 70. stav 6. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH, broj 26/04 do 93/17)

─îlan 154. i 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

Okolnost da je tu┼żitelj do┼żivio saobra─çajnu nezgodu na autoputu za vrijeme putovanja radi obavljanja policijskih poslova, ima zna─Źaja samo kod ostvarivanja prava iz propisa o zdravstvenoj za┼ítiti i penzijskom i invalidskom osiguranju, u kom slu─Źaju se uzima da je povreda nastala na poslu, bez odgovornosti poslodavca.

U slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isklju─Źivo krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz provedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je tu┼żitelj pretrpio nematerijalnu ┼ítetu kao ┼żrtva saobra─çajnog udesa na autoputu. Okolnost da je do udesa do┼ílo na

slu┼żbenom putu tu┼żitelja preduzetom radi obavljanja policijskih poslova, ima zna─Źaja samo kod ostvarivanja prava iz propisa o zdravstvenoj za┼ítiti i penzijskom invalidskom osiguranju, u kom slu─Źaju se uzima da je povreda nastala na poslu.

Odredbom ─Źlana 70. stav 6. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH, broj 26/04 do 93/17), propisano je da ako zaposlenik pretrpi ┼ítetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je du┼żan zaposleniku naknaditi ┼ítetu po op┼ítim propisima obligacionog prava.

S obzirom na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, koje nije dovedeno u sumnju ni ┼żalbenim navodima tu┼żitelja, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe ─Źlana 70. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i ─Źlana 154 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) kada je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja, na┼íav┼íi da na strani tu┼żene ne postoji odgovornost za ┼ítetu koju je pretrpio tu┼żitelj. Odredbom ─Źlana 154. ZOO je propisano da onaj ko drugom prouzrokuje ┼ítetu du┼żan je istu nadoknaditi, ukoliko ne doka┼że da je ┼íteta nastala bez njegove krivice, dok se za ┼ítetu od stvari ili djelatnosti, od kojih poti─Źe pove─çana opasnost po okolinu, odgovara bez obzira na krivicu. ─îlanom 178. stav
1. ZOO je propisano da u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isklju─Źivo krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

Prema odredbama ─Źlana 154. i 178. ZOO, naknadu ┼ítete duguje samo onaj ko je ┼ítetu prouzrokovao, a to su u konkretnom slu─Źaju imoci vozila, te su oni kao takvi pasivno legitimisani u parnici za naknadu ┼ítete. Odgovornost imalaca motornih vozila jednog prema drugome re┼íava se na planu subjektivne, a ne objektivne odgovornosti. Ona, dakle, zavisi od krivice za udes. Ako je do udesa do┼ílo isklju─Źivom krivicom jednog imaoca, on sam snosi svoju ┼ítetu i duguje naknadu drugom imaocu.

Dakle, u svakom slu─Źaju, odgovorni su osiguravaju─çe dru┼ítvo i voza─Źi po osnovu krivice, ali ne i tu┼żeni kao poslodavac.

Neosnovano se u ┼żalbi isti─Źe da se odgovornost tu┼żene zasniva na principima objektivne odgovornosti za ┼ítetu iz razloga ┼íto je policijska djelatnost, koju je tu┼żitelj obavljao u momentu nezgode, po svojoj tehni─Źkoj naravi i na─Źinu obavljanja opasna djelatnost.

Po shvatanju drugostepenog vije─ça, suprotno navodima ┼żalioca, ne mo┼że se prihvatiti da policijska djelatnost, u su┼ítini, predstavlja opasnu djelatnost. Samo pojedini poslovi u okviru policijske djelatnosti, odnosno izvr┼íavanje odre─Ĺenih zadataka u okviru policijske djelatnosti, mogu biti poslovi, odnosno radni zadaci s pove─çanom opasno┼í─çu. Sve i kada bi se uzelo da je policijska djelatnost opasna djelatnost, u konkretnom slu─Źaju ne bi bilo odgovornosti tu┼żene za ┼ítetu koju je pretrpio tu┼żitelj iz razloga ┼íto ┼íteta u konkretnom slu─Źaju nije nastala u obavljanju konkretnih policijskih poslova i izvr┼íavanju konkretnih policijskih zadataka iz nadle┼żnosti, odnosno djelatnosti kojom se bavi tu┼żena, ve─ç je posljedica saobra─çajne nezgode na autoputu, ─Źijim opasnostima su jednako izlo┼żeni svi u─Źesnici u saobra─çaju na autoputu. Irelevantno je ┼íto se nezgoda na

autoputu, u kojoj je tu┼żitelj do┼żivio povredu, desila u vrijeme slu┼żbenog putovanja tu┼żitelja.

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 034644 20 G┼ż od 5. 4. 2021. g.)

 

<------->

 

Opasna djelatnost uzrokovana radnom sredinom

─îlan 173. i 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

Obavljanje radnih zadataka na nepristupa─Źnom, neure─Ĺenom terenu, kao i terenu obraslom bujnom vegetacijom, ima karakter opasne djelatnosti.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Iz provedenih dokaza proizilazi da je do povre─Ĺivanja tu┼żitelja do┼ílo tokom upravljanja deminerskom ma┼íinom na daljinsko upravljanje na na─Źin da je tu┼żitelju pala grana na glavu koja je prouzrokovala povredu vulnus l.c. captitis so.1.0. Nesumnjivo da povre─Ĺivanje tu┼żitelja nije u vezi s upravljanjem deminerskom ma┼íinom, me─Ĺutim ova ─Źinjenica ne mijenja zaklju─Źak da je do povre─Ĺivanja do┼ílo u vrijeme postupka deminiranja. Postupak deminiranja sam po sebi predstavlja opasnu djelatnost, ne samo zbog ─Źinjenice uklanjanja minsko-eksplozivnih materija, nego i zbog okolnosti da se obavlja u nepristupa─Źnom i neure─Ĺenom terenu, ─Źesto obraslim gustim rastinjem. Element okoline, konfiguracija terena i bujna vegetacija u kome se deminiranje odvija predstavlja okolnost koja postupku deminiranja daje dodatni karakter opasne djelatnosti. Upravo ova okolnost ostvarila se u konkretnom slu─Źaju uslijed ─Źega je ovo vije─çe prihvatilo zaklju─Źak prvostepenog suda o postojanju objektivne odgovornosti tu┼żene kao poslodavca da tu┼żitelju nadoknadi nematerijalnu ┼ítetu iz osnova povrede na radu.

 

(Presuda vije─ça Apleacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 035234 21 G┼ż od 7. 7. 2021. g.)

 

<------->

 

NAKNADA ŠTETE
─îl. 154. Zakona o obligacionim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i „Sl. gl. RS“ br. 17/93 do 74/04) i ─Źl. 31, 40. i 48. Zakona o javnim putevima („Sl. gl. RS“ br. 89/13)

Javno preduze─çe koje upravlja putevima odgovara za ┼ítetu prouzrokovanu neodr┼żavanjem puta u ispravnom stanju po principu pretpostavljene krivice.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet odlu─Źivanja u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da joj tu┼żeni naknadi materijalnu ┼ítetu na putni─Źkom motornom vozilu. Raspravljaju─çi o ovom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da se 09.6.2014. g. na auto - putu G. ÔÇô B. u mjestu M., Op┼ítina L., desila saobra─çajna nezgoda u kojoj je o┼íte─çeno vozilo tu┼żiteljice marke „Reno klio“ kojim je upravljala k─çerka tu┼żiteljice, dok se tu┼żiteljica nalazila na mjestu suvoza─Źa;┬á da┬á se┬á nezgoda┬á desila┬á tako┬á ┼íto┬á je┬á vozilo┬á tu┼żiteljice┬á udarilo┬á u┬á psa┬á koji┬á je „izletio“ sa njegove lijeve strane; da je vje┼ítak ma┼íinske struke ┼ítetu na vozilu procijenio u iznosu od 1.865,32 KM; da je u zapisniku o saobra─çajnoj nezgodi navedeno da se nezgoda desila u ve─Źernjim satima, da na kolovozu nema o┼íte─çenja i da na tom dijelu auto - puta postoji metalna za┼ítitna ograda; da je protiv tu┼żenog i njegovog direktora vo─Ĺen prekr┼íajni postupak koji je obustavljen iz razloga ┼íto auto - put nije uzrok saobra─çajne nezgode niti su tu┼żeni i njegov direktor propustili da preduzmu mjere radi otklanjanja nedostataka na auto - putu.

Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje prvostepeni sud je na┼íao da ne postoji objektivna odgovornosti tu┼żenog za nastalu ┼ítetu pa je, pozivom na odredbu ─Źlana 173. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni┬á┬á list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) u vezi sa ─Źlanom 40. ta─Źka ─Ĺ) Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 3/04 do 5/10), odbio postavljeni tu┼żbeni zahtjev.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żiteljice, drugostepeni sud nalazi da postoji odgovornost tu┼żenog za nastalu ┼ítetu jer je njegova du┼żnost bila da sprije─Źi izlazak psa na auto - put. Slijedom toga, ovaj sud je uva┼żio ┼żalbu tu┼żiteljice i prvostepenu presudu preina─Źio tako da je usvojio tu┼żbeni zahtjev.

Odluka drugostepenog suda nije na zakonu zasnovana.

U smislu ─Źlana 48. Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 89/13, dalje: ZJP), koji je bio na snazi u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, pravno lice u ─Źijoj je nadle┼żnosti upravljanje putem (upravlja─Ź puta) je du┼żno ukloniti sve prepreke koje bi mogle o┼ítetiti javni put, ometati nesmetano odvijanje saobra─çaja ili ugroziti bezbjednost saobra─çaja na javnom putu. Ono odgovara za ┼ítetu koja nastane korisnicima puta zbog propu┼ítanja pravovremenog izvr┼íenja potrebnih radova i preduzimanja odgovaraju─çih mjera na odr┼żavanju javnih puteva. Prema odredbama ─Źlana 31. ovog zakona, odr┼żavanje javnih puteva, pored ostalog, obuhvata i obezbje─Ĺenje uklanjanja stvari sa javnog puta, dok se pod za┼ítitom javnih puteva, u smislu ─Źlana 40. ZJP, podrazumijeva i kontrola gradnje ograda i vr┼íenja drugih radova u za┼ítitnom pojasu puta. Shodno citiranim odredbama, tu┼żeni je du┼żan da sa auto - puta uklanja postavljene prepreke, rasuti teret i drugi materijal, a nema obavezu da uklanja doma─çe ┼żivotinje koje „izlete“ na auto - put (s izuzetkom da je du┼żan kontrolisati izlazak ve─çeg broja stoke i divlja─Źi na put). Obaveza tu┼żenog je, dakle, da obezbijedi stalnu prohodnost i bezbjedan saobra─çaj na auto - putu, pa on odgovara samo za ┼ítetu koja je nastala zbog neizvr┼íenja te obaveze (ako je propustio du┼żnost da ukloni prepreke sa kolovoza i da auto - put odr┼żava u stanju koje omogu─çava nesmetan i bezbjedan saobra─çaj).

U ovom slu─Źaju je utvr─Ĺeno da na dionici auto - puta na kojoj se desila predmetna saobra─çajna nezgoda postoji metalna za┼ítitna ograda, ┼íto zna─Źi da je tu┼żeni preduzeo mjere na spre─Źavanju ┼ítete koja mo┼że nastati sila┼żenjem ┼żivotinja na auto - put.

Pas na auto - putu ima svojstvo opasne stvari, ali za ┼ítetu koja poti─Źe od psa odgovara njegov vlasnik odn. imalac (─Źlan 174. stav 1. ZOO), a to nije tu┼żeni. Ina─Źe, i put ima svojstvo opasne stvari (krivine, nagib, neo─Źekivane i iznenadne prepreke na putu i dr.), ali u ovom slu─Źaju ┼íteta nije nastala zbog svojstava puta kao opasne stvari pa je pogre┼ían stav drugostepenog suda da je tu┼żeni odgovoran za predmetnu ┼ítetu po principu objektivne odgovornosti (kako je gore re─Źeno, on nije vlasnik psa kao opasne stvari od koje poti─Źe ┼íteta). Naime, tu┼żeni odgovara za ┼ítetu zbog neodr┼żavanja puta po principu pretpostavljene krivice, a to zna─Źi da se mo┼że potpuno ili djelimi─Źno osloboditi odgovornosti za ┼ítetu ukoliko se elemenat puta potpuno ili djelimi─Źno isklju─Źi kao uzrok nastanka ┼ítete.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizilazi da predmetna ┼íteta nije nastala zbog propusta u odr┼żavanju auto - puta, ve─ç zbog slu─Źaja koji se desio u─Źesniku u saobra─çaju (kada je ┼íteta prouzrokovana naletom psa na vozilo, radi se o okolnosti koja se mo┼że kvalifikovati kao slu─Źaj, a ne vi┼ía sila). Me─Ĺutim, tu┼żeni ne snosi odgovornost za ┼ítetu nastalu zbog slu─Źaja ve─ç samo za onu ┼ítetu koja je nastala zbog neizvr┼íavanja obaveze odr┼żavanja auto - puta.

Drugim rije─Źima, tu┼żeni bi odgovarao za ┼ítetu samo ako je ona nastala zbog propu┼ítanja blagovremene popravke puta odnosno njegove opreme ili zbog nepreduzimanja za┼ítitnih mjera na putu.

Stoga tu┼żeni u reviziji opravdano ukazuje da je on postupio u skladu sa obavezama koje propisuje ZJP i da nije odgovoran za ┼ítetu koju je pretrpjela tu┼żiteljica. Drugostepeni sud je pogre┼íno primijenio materijalno pravo kada je tu┼żenog obavezao na naknadu ┼ítete prouzrokovane udarom motornog vozila tu┼żiteljice u psa koji se iznenada pojavio na auto - putu uprkos postojanju metalne za┼ítitne ograde.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Mal 201248 18 Rev od 05.4.2019. g.)

<------->

ODGOVORNOST PRAVNOG LICA ZA ŠTETU
─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Pravno lice odgovara samo za štetu koju je njen organ prouzrokovao trećem licu nepravilnim ili protivzakonitim vršenjem svoje funkcije, a ne i ako je postupao u okviru svojih zakonskih ovlaštenja.

Iz obrazlo┼żenja:

U postupku koji je prethodio dono┼íenju ni┼żestepenih presuda utvr─Ĺeno je da je tu┼żitelj pravno lice osnovano 2005. g. sa osnovnom djelatno┼í─çu: prodaja ra─Źunara i ra─Źunarske opreme i da koristi poslovni prostor u poslovnom centru I., koji se nalazi u sklopu stambenoposlovnog objekta izgra─Ĺenog u ulici... u B. Taj stambenoposlovni objekat se nalazi u neposrednoj blizini administrativnog centra Vlade RS. Nije sporno da je prilikom izgradnje navedenog stambenoposlovnog objekta predvi─Ĺeno postojanje parking mjesta ispred i iza zgrade kao i gara┼ża ispod zgrade, ┼íto je graditelj morao obezbjediti. Takva parking mjesta su ure─Ĺena pa je graditelj I. i., po zavr┼íenoj gradnji dobio upotrebnu dozvolu za predmetni objekat. Ona se nalaze u neposrednoj blizini poslovnog prostora koji koristi tu┼żitelj. Koristio ih je tu┼żitelj kao i stanari zgrade, te vlasnici i korisnici ostalih poslovnih prostora.

Posjednik parcele na kojem se nalaze ta parking mjesta je Gradski stadion B., a rije─Ź je o dru┼ítvenoj svojini. Rje┼íenjem Ministarstva ... broj: C7M-1997/10 od 02.7.2010. g. zabranjeno je zaustavljanje i parkiranje vozila na javnoj povr┼íini namjenjenoj za parkiranje vozila koja se nalazi uz lijevu ivicu puta, odnosno uz lijevu ivicu kompleksa zgrada Administrativnog centra Vlade RS, gledaju─çi iz pravca ulice .... u pravcu Gradskog stadiona B. Navedeno je da je ova mjera zabrane donesena na osnovu izvr┼íene posebne bezbjednosne procjene Ministarstva ..., koja ukazuje na mogu─çe ugro┼żavanje bezbjednosti lica ili imovine u ve─çem obimu, a da je cilj njenog uvo─Ĺenja eliminacija uslova koji pogoduju izvo─Ĺenju potencijalnih napada na objekat koji se posebno obezbje─Ĺuje. Kasnijim rje┼íenjima istog organa trajanje ove mjere zabrane, produ┼żeno je za 2014. i 2015. godinu.

U skladu sa uvo─Ĺenjem ove zabrane, na predmetnim parking mjestima izvr┼íeno je postavljanje fizi─Źkih prepreka, ┼żardinjera sa cvije─çem, kojima je onemogu─çeno dalje parkiranje. Parkiranje nije bilo mogu─çe ni na trotoarima, koji se nalaze u neposrednoj blizini poslovnog prostora koji koristi tu┼żitelj, jer je svako takvo parkiranje bilo sankcionisano odvo┼żenjem vozila od strane „pauk slu┼żbe“ i pla─çanjem kazne.

Stanari┬á navedene┬á stambenoposlovne┬á zgrade┬á i┬á korisnici┬á poslovnih┬á prostora┬á nisu bili posebno obavje┼íteni o ovoj mjeri zabrane, pa su se obra─çali raznim organima radi dobijanja informacije,┬á┬á uklju─Źuju─çi┬á┬á i┬á┬á instituciju┬á┬á Ombudsmena┬á┬á za┬á┬á ljudska┬á┬á prava┬á┬á BiH,┬á┬á ─Źijim djelovanjem su do┼íli do saznanja o postojanju akta kojim je uvedena zabrana parkiranja na predmetnim parking mjestima. Tu┼żitelj tvrdi da zbog naprijed opisanog djelovanja organa tu┼żene trpi ┼ítetu, jer da su potro┼ía─Źi, zbog nemogu─çnosti parkiranja pred poslovnim prostorom, prestali kupovati robu od njega, zbog ─Źega njenu naknadu tra┼żi od tu┼żene. Tu┼żena┬á je┬á u razrje┼íenju┬á spornog┬á odnosa┬á nudila┬á tu┼żitelju mogu─çnost┬á kori┼ítenja┬á jednog parking mjesta dok traje isporuka i dostava robe uz njegovu obavezu da, iz bezbjednosnih razloga, prijavi organu tu┼żene takvo kori┼ítenje, ali da tu┼żitelj takvu mogu─çnost nije koristio, niti se na takav prijedlog o─Źitovao (tokom postupka se izjasnio da mu jedno parking mjesto nije bilo dovoljno).

Na osnovu ovakvog stanja ─Źinjenica, ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da je tu┼żitelj o┼íte─çen (┼íto mu daje aktivnu legitimaciju u ovom sporu); da je zahtjev pravilno usmjeren na tu┼żenu, koja odgovara za rad njenih organa (pa je pasivno legitimisana), koji su onemogu─çili tu┼żitelja, postavljanjem fizi─Źkih prepreka na predmetna parking mjesta, da ostvaruje zaradu koja bi se, po redovnom toku stvari, mogla o─Źekivati, te da tu┼żena nije opravdala potrebu zabrane zaustavljanja i parkiranja vozila na navedenoj lokaciji, jer da nije dokazala koje bezbjednosne procjene su vr┼íene, posebno u slu─Źaju kada je navedena zabrana produ┼żavana i zbog ─Źega se zabrana odnosila samo na parking mjesta koja se nalaze ispred zgrade u kojoj se nalazilo poslovno sjedi┼íte tu┼żitelja, a ne i na druge objekte koji su se nalazili u blizini zgrade Vlade i koji su prostorno jo┼í bli┼żi zgradi Vlade; da tu┼żitelj nije imao mogu─çnost da kori┼ítenjem pravnih lijekova pobija rje┼íenje o zabrani zaustavljanja i parkiranja, pa nalaze da se u opisanim radnjama ogleda protivpravno pona┼íanje tu┼żene, ┼íto je u direktnoj vezi sa padom prometa kod tu┼żitelja, slijedom ─Źega, prihvataju─çi u cjelini nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka finansijske struke, koji je izra─Źunao visinu izgubljene zarade za sporni period, udovoljavaju tu┼żbenom zahtjevu. Svoje odluke temelje na odredbama Ustava Republike Srpske i Evropske konvencije o za┼ítiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao integralnom dijelu Ustava, te odredbama Zakona o obligacionim┬á┬á odnosima┬á („Slu┼żbeni┬á┬á list┬á┬á SFRJ“┬á broj:┬á 29/78, ┬á39/85,┬á┬á 45/89,┬á┬á 57/89┬á┬á i
„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04, u daljem tekstu: ZOO), koje reguli┼íu institut naknade ┼ítete.

Osnovano revident isti─Źe da su ni┼żestepene presude zasnovane na pogre┼ínoj primjeni materijalnog prava.

Odredbom ─Źlana 16. Ustava Republike Srpske propisano je da svako ima pravo na jednaku za┼ítitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim dr┼żavnim organom i organizacijom, a odredbom ─Źlana 17. stav 1. da svako ima pravo na naknadu ┼ítete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanese slu┼żbeno lice ili dr┼żavni organ, odnosno organizacija koja vr┼íi javna ovla┼ítenja, kako ispravno navode i ni┼żestepeni sudovi. Nije izri─Źito re─Źeno ko snosi odgovornost za tako prouzrokovanu ┼ítetu, odnosno ko je du┼żan da je naknadi. Zato, zakonski osnov za odgovornost dr┼żave, odnosno entiteta za ┼ítetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada njenog organa (ovdje Ministarstvo ....) mo┼że biti samo u odredbi ─Źlana
172. ZOO. Ovom odredbom je propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ

prouzrokuje tre─çem licu u vr┼íenju ili u vezi sa vr┼íenjem svojih funkcija. Dalje se primjenjuju odredbe ZOO koje generalno reguli┼íu naknadu ┼ítete, po─Źev od odredbe ─Źlana
16. koja propisuje da je svako du┼żan suzdr┼żati se od postupka kojim se mo┼że drugom uzrokovati ┼íteta, pa nadalje.

─îlanom 154. st. 1. ZOO je propisano „ko drugome uzrokuje ┼ítetu du┼żan je naknaditi je ako ne doka┼że da je ┼íteta nastala bez njegove krivice“. Krivica za┬á prouzrokovanu ┼ítetu postoji kada je ┼ítetnik ┼ítetu prouzrokovao namjerno ili nepa┼żnjom (─Źlan 158. ZOO). Prema odredbi ─Źlana 154. stav 3. ZOO mo┼że se odgovarati za ┼ítetu, bez obzira na krivicu, ako je zakon tako propisao. Odredbom ─Źlana 172. ZOO je, pored ostalih slu─Źajeva, propisana situacija kada se za ┼ítetu odgovara bez obzira na krivicu. ┼áteta je, u smislu odredbe ─Źlana
155. ZOO, umanjenje ne─Źije imovine (obi─Źna ┼íteta) i, kao u ovom slu─Źaju, spre─Źavanje njenog pove─çanja (izmakla korist), a mo┼że se ogledati i u nematerijalnoj ┼íteti, nastaloj trpljenjem fizi─Źkog ili psihi─Źkog bola ili straha.

Me─Ĺutim, svaka ┼íteta ne mora uvijek biti izvor obligacije na osnovu koje za jedno lice nastaje obaveza, a za drugo pravo potra┼żivanja naknade ┼ítete. Da bi postojala odgovornost i obaveza na naknadu ┼ítete, potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare ostale zakonske pretpostavke (postojanje subjektivne ili objektivne odgovornosti za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu te radnje i nastale ┼ítete
...). Druga─Źije re─Źeno, kod odlu─Źivanja o naknadi ┼ítete treba utvrditi da je ┼íteta nastala i da ju je uzrokovalo lice ili lica od kojih se tra┼żi naknada, te da izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete postoji uzro─Źna veza, odnosno ┼íteta se mora javljati kao posljedica ┼ítetne radnje. Pravilna primjena odredbe ─Źlana 172. stav 1. ZOO podrazumijeva da pravno lice odgovara samo za ┼ítetu koju je njen organ prouzrokovao tre─çem licu nepravilnim ili protivzakonitim vr┼íenjem svojih funkcija, a ne i ako je postupao u okviru svojih zakonskih ovla┼í─çenja.

Pretpostavke „nezakonitog i nepravilnog rada“ se trebaju tuma─Źiti na na─Źin na koji Evropski sud za ljudska prava defini┼íe pojam „dovoljno ozbiljne povrede“. Kada je u pitanju odgovornost za ┼ítetu koja je posljedica djelovanja dr┼żavnog, odnosno entitetskog organa, u ovom slu─Źaju Ministarstva ..., onda treba imati u vidu da su u pitanju dva interesa koja se posebno ┼ítite. Jedan je pravo stranke, konkretno pravo tu┼żitelja na naknadu ┼ítete nastale djelovanjem dr┼żavnog organa, a drugi je pravo tog organa da preduzima mjere prevencije i za┼ítite ustavnog poretka, ┼żivota ljudi, imovine, javnog reda i mira, te li─Źnosti i objekata koji se posebno obezbje─Ĺuju.

Nepravilnim radom dr┼żavnog organa, u smislu sintagme „dovoljno ozbiljne povrede“, mo┼że se smatrati samo ono postupanje koje je suprotno op┼ítim pravnim na─Źelima i pravilima koja ure─Ĺuju pona┼íanje tog organa, odnosno kada se radi o pogre┼ínoj primjeni pravne norme koja je potpuno jasna, koja ne zahtjeva posebno tuma─Źenje i u ─Źijoj primjeni ranije nije bilo nikakvih dilema, te djelovanje koje odstupa od onog propisanog i o─Źekivanog u datoj situaciji, ─Źiji uzroci mogu biti razli─Źiti, ali nemaju objektivno prihvatljivo opravdanje.

Djelovanje Ministarstva ÔÇŽ u postupku dono┼íenja rje┼íenja od 02.7.2010. g., kojim je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje vozila na javnoj povr┼íini ÔÇô predmetnim parking mjestima, kao i kasnijih rje┼íenja kojima se produ┼żavala ova zabrana, nije bilo protivpravno. Ovo Ministarstvo je u svemu postupalo u skladu sa poslovima i zadacima koji su mu stavljeni u nadle┼żnost odredbom ─Źlana 20. Zakona o republi─Źkoj upravi („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj: 118/08 do 31/18), koji je bio na snazi u relevantnom periodu, a kojom je, izme─Ĺu ostalog, propisano da Ministarstvo ÔÇŽ obavlja stru─Źne poslove koji se odnose na za┼ítitu od ugro┼żavanja Ustavom ure─Ĺenog poretka i ugro┼żavanja bezbjednosti

Republike, za┼ítitu ┼żivota i li─Źne bezbjednosti gra─Ĺana, za┼ítitu svih oblika svojine, odr┼żavanje javnog reda i mira, obezbje─Ĺenje odre─Ĺenih li─Źnosti i objekata. Isto propisuju i odredbe Zakona o unutra┼ínjim poslovima iz 2003 g. („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 48/03), kao i odredbe Zakona o unutra┼ínjim poslovima iz 2012. g. („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 4/12), na kojim su temeljene odluke o zabrani zaustavljanja i parkiranja. Osim toga, ove odluke su donesene u vr┼íenju javne vlasti, pa njihova zakonitost nije mogla biti predmet ispitivanja u ovom parni─Źnom postupku, nego samo u upravnom postupku (uklju─Źuju─çi i upravni spor), u kojem su i donesene i u kojem bi tu┼żitelj mogao u─Źestvovati kao zainteresovano┬á lice.

Dakle, kako se ne radi o protivpravnom postupanju organa tu┼żene, niti je tu┼żitelj dokazao, pa ni tvrdio, da se radi o nekim drugim o─Źiglednim, grubim i namjernim propustima tu┼żene prilikom dono┼íenja rje┼íenja kojima je ustanovljena zabrana zaustavljanja i parkiranja na javnim povr┼íinama koje su se nalazile u neposrednoj blizini poslovnog prostora u kojem je tu┼żitelj obavljao svoju djelatnost (prodaju ra─Źunara i ra─Źunarske opreme), ne stoji tvrdnja tu┼żitelja da je tu┼żena odgovorna za ┼ítetu koju on trpi a ogleda se u izgubljenoj dobiti, za period 01.01.2011. do 31.12.2015. g..

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 107146 19 Rev od 15.7.2019. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93 do 74/04)

Tu┼żeni, kao podnosilac krivi─Źne prijave, nije pasivno legitimisan u parnici za naknadu ┼ítete bez obzira ┼íto je tu┼żitelj u krivi─Źnom postupku oslobo─Ĺen optu┼żbe, jer u njegovoj radnji nema protivpravnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne i nematerijalne ┼ítete vezano za vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka protiv njega, a po krivi─Źnoj prijavi tu┼żenog.

Odredbom ─Źlana 16. Zakona o krivi─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 53/12, 91/17, 66/188), propisano je da se krivi─Źni postupak mo┼że pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tu┼żioca, koji je du┼żan da preduzme krivi─Źno gonjenje ako postoje dokazi da je u─Źinjeno krivi─Źno djelo, ako ovim zakonom nije druga─Źije propisano (─Źlan 17.).

Odredbom ─Źlana 408. stav 1. navedenog zakona je propisano da, izme─Ĺu ostalih lica, pravo na naknadu ┼ítete ima i lice koje je pravosna┼żnom presudom oslobo─Ĺeno optu┼żbe, a tu┼żba se u tom slu─Źaju podnosi protiv Republike Srpske (─Źlan 410. stav 3.).

Odgovornost tu┼żenog se zasniva na principu pretpostavljene krivice (─Źlan 154. stav 1. ZOO), a da bi postojala odgovornost za ┼ítetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare druge pretpostavke, i to: postojanje lica odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje i uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete.

Pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da u radnji tu┼żenog, koja se ogleda u podno┼íenju krivi─Źne prijave protiv tu┼żitelja, nema protivpravnosti i, time, ni njegove odgovornosti za naknadu ┼ítete koju tu┼żitelj potra┼żuje u ovoj parnici.

Tu┼żeni, kao o┼íte─çeno lice ima pravo na podno┼íenje krivi─Źne prijave, a da li ─çe ta krivi─Źna prijava dovesti do podizanja optu┼żnice, stvar je procjene nadle┼żnog tu┼żioca koji je jedini ovla┼í─çen da odlu─Źi o tome da li ─çe ili ne prihvatiti krivi─Źnu prijavu. Dakle, do pokretanja i vo─Ĺenja krivi─Źnog postupka protiv tu┼żitelja, do┼ílo je nakon procjene nadle┼żnog tu┼żioca da postoji osnovana sumnja da je po─Źinjeno krivi─Źno djelo navedeno u prijavi, a ne na temelju same prijave.

Donesena osloba─Ĺaju─ça presuda u krivi─Źnom postupku posljedica je toga ┼íto tu┼żila┼ítvo nije dokazalo da je tu┼żitelj po─Źinio krivi─Źno djelo koje mu je stavljeno na teret, a ne la┼żnog prijavljivanja u kom bi slu─Źaju moglo da se govori o eventualnoj odgovornosti tu┼żenog za naknadu ┼ítete.

Tu┼żitelj eventualnu naknadu ┼ítete mo┼że potra┼żivati samo od Republike Srpske, a taj postupak je, prema utvr─Ĺenim ─Źinjenicama, pokrenuo.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 89 0 P 043886 18 Rev od 28.11.2018. g.)
<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 18. stav 2., ─Źlan 154. stav 1, ─Źlan 170. Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“
broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Bolnica ne odgovara za ┼ítetu ako se ne doka┼że uzro─Źna veza izme─Ĺu pogre┼íne dijagnoze bolesti i ┼ítetne posljedice.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żiteljica svoj zahtjev temelji na tome da je kod tu┼żenog provela na lije─Źenju tokom 2005. g. gotovo dva mjeseca kada je otpu┼ítena iz bolnice sa dijagnozom tubekuloza i propisana joj je odgovaraju─ça terapija, a nakon tri mjeseca od otpu┼ítanja iz bolnice uz redovno uzimanje medikamenata, usljed pogor┼íanja zdravstvenog stanja ... g., primljena na VMA na kojoj joj je utvr─Ĺena dijagnoza sarkoidoza, te tvrdi da joj je tu┼żeni pri─Źinio materijalnu i nematerijalnu ┼ítetu usljed pogre┼íno uspostavljene dijagnoze i pogre┼ínog lije─Źenja od strane tu┼żenog.

Odredbom ─Źlana 170. ZOO propisano je da za ┼ítetu koju tre─çem licu prouzrokuje radnik u radu ili u vezi sa radom, odgovara preduze─çe u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja ┼ítete, osim ako doka┼że da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo (stav 1.). U smislu odredbe stava 2. istog ─Źlana o┼íte─çeni ima pravo zahtijevati nadoknadu ┼ítete i neposredno od radnika, ako je ┼ítetu prouzrokovao namjerno. Iz navedene odredbe proizlazi mogu─çnost da se uspostavi obaveza naknade ┼ítete kako fizi─Źkog, tako i pravnog lica, te da za ┼ítetu mo┼że da odgovara ne samo onaj koji je neposredno svojim radnjama prouzrokovao, ve─ç i pravno lice u kome je radnik radio i u vezi sa radom prouzrokovao ┼ítetu.

Odgovornost zdravstvene organizacije je subjektivne prirode i vezuje se za pretpostavljenu krivicu. Pretpostavka krivice je oboriva, jer odgovornost zdravstvene organizacije mo┼że da postoji samo ako se doka┼że da je ┼íteta pacijentu prouzrokovana zato ┼íto ljekar i zdravstveno osoblje nisu postupali onako kako je trebalo (u skladu sa pravilima medicinske nauke i sa odgovaraju─çom pa┼żnjom).

Kod odgovornosti ljekara dovoljno je da je gre┼íka nastala nenamjerno i iz nehata jer je ljekar preduzeo neko pogre┼íno ─Źinjenje ili propustio du┼żno ─Źinjenje (primjenio pogre┼ína sredstva ili na─Źine lije─Źenja) ili iz nepa┼żnje nije po┼ítovao pravila struke. Radi se o prenebregavanju pravila koja ─Źine medicinski standard. Mjerilo po kome se prosu─Ĺuje krivica nije ono ┼íto je u domenu njegovih mogu─çnosti, ve─ç ono ┼íto se moglo osnovano o─Źekivati od razumnog i pa┼żljivog ljekara u datim okolnostima. Ono se procjenjuje prema pravilima struke, u skladu sa protokolima lije─Źenja. Od ljekara se o─Źekuje da u svom profesionalnom radu poka┼że pove─çanu pa┼żnju, koja osigurava kvalitet njegove usluge. Rije─Ź je o pa┼żnji dobrog stru─Źnjaka u smislu ─Źlana 18. stav 2. ZOO.

Nije sporno da je tu┼żiteljica kod tu┼żenog bila na na bolni─Źkom lije─Źenju od ÔÇŽg. do
ÔÇŽg., kojom prilikom je konstatovana dijagnoza TBC plu─ça i da je prema otpusnici stanje kod otpusta pobolj┼íano, te preporu─Źena kontrola za dva mjeseca uz terapiju ALT (INH+RFD+ETB+PZM 4 tablete). Nakon kontrole za dva mjeseca ljekar tu┼żenog je produ┼żio terapiju, a nakon toga do┼ílo je do pogor┼íanja zdravstvenog stanja tu┼żiteljice kada se nalazila u Beogradu, te je u Specijalisti─Źkoj poliklinici VMA ÔÇŽg. konstatovano da se tu┼żiteljica lije─Źila terapijom od ÔÇŽg., bez egzaktno potvr─Ĺene dijagnoze tuberkuloze i da se na osnovu radiolo┼íke slike najvjerovatnije radi o gramulomatuznim promjenama u plu─çima koje nije tuberkulozne prirode nego se radi o srkoidiozi ili histyocitozi. Prema otpusnoj listi VMA od ... g., na osnovu klini─Źkih pregleda uklju─Źuju─çi PH verifikaciju bolesti utvr─Ĺena kod tu┼żiteljice dijagnoza sarkoidioza plu─ça sa fibroioznim promjenama u plu─çima bez zahvata drugih organa i sistema, koja je na VMA Beograd nakon uspostave dijagnoze lije─Źena terapijom INH + pronizon + B6 vitamin. Tu┼żiteljica se nije vi┼íe lije─Źila kod tu┼żenog i iz iskaza tu┼żiteljice proizlazi da je nakon lije─Źenja na VMA i kontrola njeno zdravstveno stanje dobro.

Imaju─çi u vidu navedeno, te nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka pulmologa da nije isti tok lije─Źenja sarkoidioze i tuberkuloze, niti je isti na─Źin uspostavljanja dijagnoze, mada su to sli─Źne bolesti koje u patohistolo┼íkom nalazu osnovne bolesti imaju granulo koji je gotovo isti, proizlazi da je od strane ljekara tu┼żenog tu┼żiteljici pogre┼íno uspostavljena dijagnoza i da je pogre┼íno lije─Źena. To ┼íto je lijek pronizon, koji joj je odre─Ĺen izme─Ĺu ostalih na VMA, lijek koji se daje kod razli─Źitih oboljenja pa i kod oboljenja TBC nije od uticaja, jer tu┼żeni taj lijek nije ni dao tu┼żiteljici, ┼íto zna─Źi da zbog pogre┼íne dijagnoze nije odredio lije─Źenje prema standardu koji je predvi─Ĺen za lije─Źenje bolesti sarkoidoza, koju je tu┼żiteljica imala.

Prema odredbi ─Źlana 154. stav 1. ZOO za odgovornost za ┼ítetu, potrebno je da se ostvare zakonske pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i nastupanje ┼ítetne posljedice odnosno ┼ítete.

Imaju─çi u vidu utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, po ocjeni ovog suda, tu┼żbeni zahtjev za naknadu nematerijalne ┼ítete je pravilno odbijen jer nisu ispunjene naprijed navedene pretpostavke od┼ítetne odgovornosti.

Naime, zdravstvene tegobe koje je tu┼żiteljica osje─çala (fizi─Źke bolove i strah - zabrinutost za ishod lije─Źenja), posljedica su prisutne bolesti, koje svaki pacijent osje─ça bez obzira na pogre┼ínu dijagnozu. U konkretnom slu─Źaju pogre┼ína dijagnoza nije u uzro─Źnoj vezi sa naprijed navedenim vidovima nematerijalne ┼ítete. Sarkoidoza (i tuberkuloza) je izlje─Źiva┬á bolest┬á koja┬á nije┬á ostavila┬á posljedice┬á na┬á zdravlje┬á tu┼żiteljice┬á koje┬á bi┬á se manifestovale u umanjenju ┼żivotne aktivnosti (pogre┼íno su se vje┼ítaci bavili privremenim umanjenjem ┼żivotne aktivnosti ┼íto nije osnov za naknadu ┼ítete u smislu odredbe ─Źlana 200. ZOO).

I pored pogre┼íne dijagnoze od strane radnika tu┼żenog, tu┼żeni nije tu┼żiteljici naru┼íio zdravlje, pa tako ni pri─Źinio materijalnu ┼ítetu, jer je pogor┼íanje zdravstvenog stanja do koga je sticajem okolnosti do┼ílo u B. (po navodima tu┼żiteljice za vrijeme njenog boravka kod rodbine) nastupilo kao posljedica ve─ç prisutne bolesti tu┼żiteljice u spornom periodu, nezavisno od mjesta gdje se nalazila, tako da nastale tro┼íkove tim povodom, kao i izgubljenu zaradu koju potra┼żuje, nije prouzrokovao tu┼żeni, pa nisu ispunjeni uslovi za naknadu materijalne ┼ítete u smislu odredbe ─Źlana 195. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 89 0 P 000140 18 Rev od 11.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)
─Źlan 17. stav 1. Ustava Republike Srpske

Ne postoji odgovornost republike srpske za ┼ítetu koja je nastala dono┼íenjem odluke republi─Źkog organa uprave koja je naknadno poni┼ítena u upravnom sporu zbog pogre┼íne primjene materijalnog prava.

Iz obrazlo┼żenja:

Me─Ĺu strankama nije sporno da je tu┼żitelj rje┼íenjem Ministarstva od ... g. imenovan za stalnog sudskog vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, a koje rje┼íenje je bilo na snazi sve do dono┼íenja rje┼íenja istog organa broj ... od ... g. kojim je tu┼żitelj temeljem ─Źlana 10. Zakona o vje┼ítacima imenovan za vje┼ítaka gra─Ĺevinsko ÔÇô arhitektonske struke za oblast niskogradnje na vremenski period od ┼íest godina. Nezadovoljan ovakvim rje┼íenjem, tu┼żitelj je protiv tog rje┼íenja pokrenuo upravni spor kod Okru┼żnog suda u Banjaluci koji je presudom broj 11 0 U 005827 10 U od 26.3.2012. g. uva┼żio njegovu tu┼żbu i poni┼ítio predmetni upravni akt zbog, kako to proizlazi iz obrazlo┼żenja presude, pogre┼íne primjene materijalnog prava.

Tu┼żitelj smatra da mu je organ tu┼żene ÔÇô Ministarstvo dono┼íenjem nezakonitog rje┼íenja pri─Źinio ┼ítetu u vidu izgubljene zarade, budu─çi da zbog takvog rje┼íenja nije anga┼żovan za vje┼íta─Źenja u oblasti visokogradnje, a zahtjev za naknadu ┼ítete temelji na odredbama ─Źlana
172. ZOO.

Tom odredbom propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Tako─Ĺe, odredbom ─Źlana 17. stav 1. Ustava Republike Srpske propisano je da svako ima pravo na naknadu ┼ítete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom pri─Źini slu┼żbeno lice ili dr┼żavni organ ili organizacija koja vr┼íi javna ovla┼ítenja, u skladu sa zakonom. Dakle, za naknadu ┼ítete od strane pravnog lica potrebno je da je nepravilnim radom organa tog lica nastala ┼íteta i da postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu nepravilnog postupanja organa i nastanka ┼ítete.

Po ocjeni ovog suda, dono┼íenje predmetnog rje┼íenja organa tu┼żenog (Ministarstva) o imenovanju tu┼żitelja za vje┼ítaka gra─Ĺevinsko ÔÇô arhitektonske struke, za oblast niskogradnja, se ne mo┼że smatrati nezakonitim djelovanjem tog organa, bez obzira ┼íto je to rje┼íenje poni┼íteno odlukom suda donesenom u upravnom sporu iz razloga ┼íto je po ocjeni tog suda organ uprave osporeni akt donio pogre┼ínom primjenom materijalnog prava.

U konkretnoj situaciji, Ministarstvo je postupaju─çi u skladu sa na─Źelom zakonitosti, na─Źelom samostalnosti u rje┼íavanju i na─Źelom slobodne ocjene dokaza (─Źlan 5., ─Źlan 10. i ─Źlan 11. Zakona o op┼ítem upravnom postupku - „Sl. glasnik RS“ 13/02-50/10) donio rje┼íenje koje je kasnije poni┼íteno u upravnom sporu. Organ koji postupa u okviru zakonskih ovla┼ítenja ne mo┼że biti odgovoran za pogre┼íno pravno tuma─Źenje zakonske norme, a primjena zakonske norme na neodgovaraju─çi na─Źin se ne mo┼że smatrati povredom du┼żnosti u vr┼íenju funkcije dr┼żavnog organa. U svakom slu─Źaju, pogre┼ína primjena materijalnog prava predstavlja zakonski osnov za ┼żalbu ili u ovom slu─Źaju za podno┼íenje tu┼żbe u upravnom sporu, ┼íto je tu┼żitelj i iskoristio i ┼íto predstavlja dovoljnu garanciju za ostvarenje prava svih pravnih subjekata.

Sama ─Źinjenica da je predmetno rje┼íenje poni┼íteno zbog toga ┼íto je organ tu┼żene izveo pogre┼ían zaklju─Źak iz dokaza o kvalifikacijama i specijalizaciji tu┼żitelja, te postupio mimo njegovog zahtjeva za imenovanje za sudskog vje┼ítaka i zbog toga pogre┼íno primijenio pravnu normu, ne zna─Źi da postoji krivica slu┼żbenog lica u tom organu u smislu odredbe ─Źlana 172. stav 1. ZOO i ─Źlana 17. stav 1. Ustava RS, kojom radnjom je tu┼żitelju nanesena ┼íteta. U svakom slu─Źaju, ovakva radnja organa tu┼żene je ispravljena od strane Okru┼żnog suda poni┼ítenjem osporenog akta u upravnom sporu, kao i dono┼íenjem novog zakonitog akta u izvr┼íenju sudske odluke i to rje┼íenja broj ... od ...g. od strana organa tu┼żene.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 159310 18 Rev od 25.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 154. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04) Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija („Sl. list SR BiH” 33/77, 2/87 i 30/90)

Po prestanku zakupa, zakupac je du┼żan da preda poslovnu prostoriju u stanju u kakvom ju je primio, a u protivnom da naknadi pri─Źinjenu ┼ítetu na prostoriji.

Iz obrazlo┼żenja:

Nije sporno: da su parni─Źne stranke zaklju─Źile ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora 22.08.2008. g. i da su tim ugovorom dogovorile, da tu┼żeni kao zakupac mo┼że o svom tro┼íku vr┼íiti prepravke, rekonstrukcije, adaptacije, izmjene i sanacije poslovnog prostora radi privo─Ĺenja istog namjeni djelatosti koju ─çe zakupac obavljati; da je tu┼żeni kao zakupac, radi obavljanja trgova─Źke djelatnosti, izvr┼íio prepravke, rekonstrukciju i adaptaciju predmetnog poslovnog prostora u kojem je radio do januara 2012. g.; da je prilikom napu┼ítanja predmetnog poslovnog prostora, u januaru 2012. g., a shodno ─Źlanu 11. navedenog ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, tu┼żeni demontirao i odnio svu opremu, ali i sva vrata, sanitarne ure─Ĺaje, prekida─Źe, uti─Źnice i sijalice.

Sporno je da li je tu┼żeni, demontiranjem opreme prilikom izlaska iz predmetnog poslovnog prostora, te izno┼íenjem vrata, sanitarnih ure─Ĺaja, uti─Źnica, prekida─Źa i sijalica, nanio ┼ítetu tu┼żiocu i u kom iznosu. Ovo stoga, ┼íto je tu┼żilac zahtjevom iz

tu┼żbe tra┼żio naknadu ┼ítete, jer da je tu┼żeni prilikom izlaska iz predmetnog poslovnog prostora uklonio rasvjetna tijela, grejna tijela, te na drugi na─Źin demolirao i o┼ítetio kompletne poslovne prostorije prizemlja, prvog sprata, stepeni┼íta i mansarde, zbog ─Źega je u toku postupka tu┼żilac predlo┼żio vje┼íta─Źenje na okolnosti ukupne visine o┼íte─çenja na predmetnom poslovnom prostoru prilikom izlaska tu┼żenog iz tog poslovnog prostora, kao i ukupne cijene i vrste gra─Ĺevinskih radova potrebnih da se prostor dovede u prvobitno stanje, tj. stanje prije o┼íte─çenja.

Kako iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. V.R. od 11.02.2017. g., jasno proizilazi: da je tu┼żeni na adekvatan na─Źin iznio opremu koju je instalirao prilikom ulaska u predmetni poslovni prostor; da je prilikom skidanja opreme neminovno da do─Ĺe do o┼íte─çenja na zidovima, plafonima i podovima, koja o┼íte─çenja treba da popravi onaj ko je demontirao opremu; da se prekida─Źi, uti─Źnice, sijalice i vrata ne smatraju opremom, ve─ç sastavnim dijelom objekta; da su, prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora u januaru 2012. g., nastala o┼íte─çenja na predmetnom poslovnom prostoru, pobli┼że opisana u nalazu i mi┼íljenju, u visini 67.320,01 KM, onda je neprihvatljiv zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, da tu┼żilac u ovom postupku nije dokazao, da prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora nije do┼ílo do┬á o┼íte─çenja istog, kao ni iznos koji je potreban da se ta o┼íte─çenja otklone.

Stoga se revizijom tu┼żioca pravilno ukazuje, da su ni┼żestepeni sudovi nedosljedno i nekriti─Źki interpretirali nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. R.V. od 11.02.2017. g..

Kraj ─Źinjenice, da je tu┼żilac preciziranim zahtjevom iz tu┼żbe tra┼żio da se tu┼żeni obave┼że da mu na ime naknade ┼ítete isplati 67.320,01 KM, u kom iznosu je vje┼ítak gra─Ĺevinske struke, R.V. u svom nalazu od 11.02.2017. g. utvrdio visinu pri─Źinjene ┼ítete prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora, onda se pravilno revizijom ukazuje, da je drugostepeni sud mimo sadr┼żine zahtjeva tu┼żioca, na┼íao da je neosnovan zahtjev tu┼żioca kojim tra┼żi da mu tu┼żeni na ime naknade ┼ítete isplati iznos koji je njemu potreban da prostor ponovo dovede u funkciju radi obavljanja trgova─Źke djelatnosti.

Kako iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. R.V. od 11.02.2017. g., a ┼íto je ve─ç navedeno, jasno proizilazi da je prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora isti pri─Źinio ┼ítetu na tom poslovnom prostoru u ukupom iznosu od 67.320,01 KM, koliko je potrebno da se ta o┼íte─çenja otklone, ovaj sud nalazi da je osnovan zahtjev tu┼żioca da mu tu┼żeni na ime naknade ┼ítete isplati 67.320,01 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2012. g., kada je ta ┼íteta i pri─Źinjena.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 096593 18 Rev od 09.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ┼áTETE ÔÇô ODGOVORNOST NOTARA ZA ┼áTETU
─îlan 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04); ─îlan 53., 75. i 76. Zakona o notarima („Sl. glasnik RS“┬á 86/04-66/17)

Notar je du┼żan nadoknaditi ┼ítetu drugom po op┼ítim pravilima o naknadi ┼ítete samo ako postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu povrede njegove slu┼żbene du┼żnosti i nastale ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

Pravilno sudovi nalaze da je drugotu┼żena postupala protivno obavezi koja joj je kao notaru nametnuta odredbama ─Źlana 75. i ─Źlana 76. Zakona o notarima, koji propisuju obavezu notara da u okviru postupka notarske obrade isprave mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovla┼ítene za preduzimanje pravnog posla... i pri tome isklju─Źiti sve zabrane i sumnje i paziti da neuke stranke ne budu o┼íte─çene... te da se svi prilozi moraju pro─Źitati strankama.

Odredbom ─Źlana 53. istog zakona propisano je da je notar du┼żan nadoknaditi ┼ítetu koju je drugom prouzrokovao povredom svoje slu┼żbene du┼żnosti (stav 1.), a za prouzrokovanu ┼ítetu notar odgovara po op┼ítim pravilima za nadoknadu ┼ítete (stav 2.).

U konkretnoj situaciji, sudovi uzimaju utvr─Ĺenim da je prilikom zaklju─Źenja i ovjere predmetnog predugovora kod drugotu┼żene kao notara, kao prilog postojao zk.ulo┼żak broj ... k.o. B. po ─Źijim podacima se nekretnine na kojima je izgra─Ĺen stan koji je predmet kupoprodaje, vode na imenu J.V. sa 1/1 i da je u „C“- teretnom listu zk.ul. ... upisana zabilje┼żba prvenstvenog reda uknji┼żbe zalo┼żnog prava na budu─çem stanu povr┼íine 60 m2, na k.─Ź. ... i k.─Ź. ... radi obezbje─Ĺenja nov─Źanog potra┼żivanja od 90.000,00 KM koje RB ima prema M. T. (prvotu┼żenom), te zabilje┼żba zabrane otu─Ĺenja i optere─çenja stana bez saglasnosti povjerioca.

Dakle, u navedenom zk.ulo┼íku je postojala zabilje┼żba prvenstvenog reda uknji┼żbe zalo┼żnog prava i zabrane otu─Ĺenja stana zbog ─Źega bi bilo za o─Źekivati da bi tu┼żitelj odustao od zaklju─Źenja predugovora, da je za nju znao, a na koju zabilje┼żbu drugotu┼żena nije upozorila tu┼żitelja, kako to utvr─Ĺuju sudovi. Tu┼żitelj smatra da mu je drugotu┼żena na ovaj na─Źin prouzrokovala ┼ítetu u vidu dijela kupoprodajne cijene od 20.000,00 KM, koju je isplatio prvotu┼żenom M.T. Sporno je da li je nepropisno postupanje drugotu┼żene prilikom zaklju─Źenja i ovjere predugovora prouzrokovalo ┼ítetu.

Naime, i ovaj sud nalazi da izme─Ĺu nepravilnog postupanja drugotu┼żene i isplate dijela kupoprodajne cijene (ako bi se ta isplata i mogla smatrati ┼ítetom) ne postoji uzro─Źna veza. Prema izjavi samog tu┼żitelja saslu┼íanog kao stranke na ro─Źi┼ítu za glavnu raspravu, odr┼żanom 06.7.2015. g., proizlazi da je iznos od 20.000,00 KM na ime dijela kupoprodajne cijene tu┼żitelj isplatio prvotu┼żenom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotu┼żene. Nakon toga je sa─Źinjen i potpisan predugovor, ┼íto zna─Źi da izme─Ĺu samog nepravilnog postupanja notara i isplate iznosa od 20.000,00 KM od strane tu┼żitelja prvotu┼żenom nema uzro─Źne veze, kako to pravilno nalaze ni┼żestepeni sudovi. U tom pogledu bez zna─Źaja je i prigovor revidenta kojim tvrdi da bi mu prvotu┼żeni vratio pla─çeni iznos da ga je tu┼żena pravovremeno upozorila na postojanje zabilje┼żbe prvenstvenog prava upisa zalo┼żnog prava. Takva tvrdnja nije potkrijepljena naknadnim razvojem doga─Ĺaja. Naime, iz istog iskaza tu┼żitelja proizlazi da je za upis zabilje┼żbe tereta u zk.ul. ... saznao ubrzo nakon zaklju─Źenja predugovora i da mu je tu┼żeni odbio vratiti novac, nakon ─Źega je prestao s njim komunicirati.

Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da su pravilno ni┼żestepeni sudovi utvrdili da ne postoji odgovornost drugotu┼żene za ┼ítetu nastalu tu┼żitelju isplatom prvotu┼żenom iznosa od 20.000,00 KM, a samim tim ni odgovornost tre─çetu┼żenog kod kog je Komora osigurala notare od odgovornosti iz djelatnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 170103 17 Rev od 20.7.2018. g.)

NAKNADA ŠTETE
─îl. 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/09 - Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Kada osiguravaju─ça organizacija isplati o┼íte─çenom naknadu ┼ítete na osnovu sporazuma o vansudskom poravnanju kojim se o┼íte─çeni odrekao prava da po istom ┼ítetnom doga─Ĺaju postavlja druge zahtjeve, on mo┼że zahtijevati naknadu ┼ítete pod uslovom da je naknadno do┼ílo do novih okolnosti koje nisu bile poznate ili nisu ni postojale u vrijeme zaklju─Źenja vansudskog poravnanja a uzrokovale su novu ┼ítetu, iz osnova istog ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, tu┼żitelj je kao voza─Ź motocikla marke „Jamaha“ dana 11.7.2010. g. na putu B.L. ÔÇô P. u mjestu ─î.P. do┼żivio saobra─çajnu nezgodu u kojoj je zadobio te┼íke tjelesne povrede u vidu uni┼ítenja lijevog koljenog zgloba te preloma lijevog lakta i malog prsta lijeve ┼íake; ovu saobra─çajnu nezgodu je prouzrokovao voza─Ź putni─Źkog vozila marke „Reno klio“, koje je bilo osigurano kod tu┼żenog za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima; u postupku vansudskog obe┼íte─çenja tu┼żitelj je sa tu┼żenim zaklju─Źio dva sporazuma o vansudskom poravnanju na osnovu kojih mu je u toku 2010. g. ispla─çena od┼íteta u iznosu od 17.400,00 KM, a u toku 2011. g. od┼íteta u iznosu od 25.500,00 KM tj. ukupno 42.900,00 KM; navedenim sporazumima tu┼żitelj se odrekao prava da po istom ┼ítetnom doga─Ĺaju isti─Źe bilo kakve druge nov─Źane zahtjeve prema tu┼żenom; tu┼żitelju je 2013. g. amputirana lijeva natkoljenica.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud nalazi da sporazumi o vansudskom poravnanju predstavljaju ugovor za stranke i da se potpisivanjem ovih sporazuma tu┼żitelj odrekao svih drugih potra┼żivanja prema tu┼żenom, slijedom ─Źega odbija njegov tu┼żbeni zahtjev.

Prihvataju─çi ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda, drugostepeni sud isti─Źe da tu┼żitelj nije dokazao postojanje i visinu ┼ítete nastale nakon zaklju─Źenja vansudskih poravnanja, radi ─Źega ovaj sud odbija ┼żalbu tu┼żitelja i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

Stanovište drugostepenog suda je pravilno.

U reviziji tu┼żitelj isti─Źe da mu u momentu zaklju─Źenja sporazuma o vansudskom poravnanju nisu bile poznate sve relevantne ─Źinjenice i da se njegovo zdravstveno stanje pogor┼íalo nakon zaklju─Źenja ovih sporazuma, ─Źime je nastupila nova ┼íteta za koju nije dobio odgovaraju─çu naknadu. On tako─Ĺe navodi da je bio u neravnopravnom polo┼żaju u odnosu na tu┼żenog jer nije imao nov─Źana sredstva da plati tro┼íkove vje┼íta─Źenja po vje┼ítaku ekonomske struke, na osnovu kojeg vje┼íta─Źenja bi dokazao osnovanost svog zahtjeva za isplatu rente. Ovi navodi revidenta ne mogu ishodovati druga─Źiju odluku suda.

Vansudska poravnanja koje su stranke zaklju─Źile 2010. i 2011. g. jesu sporazumi stranaka koji se moraju po┼ítovati i ona proizvode pravna dejstva ugovora. Njima su parni─Źne stranke na druga─Źiji na─Źin uredile svoj ve─ç postoje─çi materijalno - pravni odnos nastao prouzrokovanjem ┼ítete, a na temelju odredbe ─Źlana 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 102/09 ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst), u─Źinile ga izvjesnim i nesumnjivim tako ┼íto su odredile mjeru svojih obaveza prema stanju odnosa u momentu┬á zaklju─Źenja┬á poravnanja.┬á U─Źesnici┬á poravnanja,┬á u┬á principu,┬á ne┬á mogu┬á da┬á tra┼że┬á u

parnici vi┼íe nego ┼íto je poravnjanjem utvr─Ĺeno kao mjera prava i obaveza, izuzev novonastalih odnosa i potra┼żivanja koja nisu bila poznata ili nisu ni postojala u vrijeme zaklju─Źenja vansudskog poravnanja.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żeni je u toku 2010. i 2011. g. tu┼żitelju na osnovu poravnanja isplatio iznos od ukupno 42.900,00 KM, od ─Źega na ime fizi─Źkog bola 3.000,00 KM, na ime straha 2.000,00 KM, na ime umanjenja ┼żivotne aktivnosti 15.000,000 KM, na ime naru┼żenosti 2.000,00 KM, na ime tro┼íkova lije─Źenja 20.500,00 KM i na ime tro┼íkova zastupanja 400,00 KM. Primaju─çi navedene iznose tu┼żitelj se u odnosu na tu┼żenog odrekao bilo kakvih drugih potra┼żivanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog ┼ítetnog doga─Ĺaja. Me─Ĺutim, naknadno je tu┼żitelju amputirana lijeva natkoljenica, ┼íto je svakako nova ─Źinjenica koja bi bila relevantna pod uslovom da u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja tu┼żitelj nije mogao znati da ─çe do─çi do ove novonastale situacije. Iz prilo┼żene medicinske dokumentacije te nalaza i mi┼íljenja ljekara vje┼ítaka S. B. proizlazi da je prije zaklju─Źenja vansudskih poravnanja tu┼żitelju odstranjen zglob lijevog koljena i implantirana totalna endoproteza lijevog koljena, ali je ubrzo poslije toga do┼ílo do infekcije koljena. Nadalje, u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja bilo je poznato da je kod tu┼żitelja do┼ílo do trajne nesposobnosti za rad na poslovima voza─Źa teretnih vozila (o tome se izjasnio ljekar ortoped), ali tu┼żitelj u to vrijeme nije tra┼żio naknadu izgubljene zarade (iz prilo┼żenih dokaza proisti─Źe da u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja isti i nije bio zaposlen pa po tom osnovu nije ni ostvarivao prihode).

Tu┼żitelj u ovoj parnici nije ponudio ni izveo dokaze, a ┼íto je bio du┼żan u skladu sa ─Źlanom 7. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da mu je amputacija lijeve natkoljenice, koja je izvr┼íena nakon zaklju─Źenja sporazuma o vansudskom poravnanju, uzrokovala novu ┼ítetu za koju mu nije ispla─çena naknada. Ta─Źno je da je ova amputacija novonastala ─Źinjenica, ali je ┼ítetu prouzrokovanu amputacijom noge trebalo razgrani─Źiti od ranije pretrpljene ┼ítete, za koju je tu┼żitelju ispla─çena naknada u skladu sa zaklju─Źenim poravnanjima. Tu┼żitelj je izveo dokaz medicinskim vje┼íta─Źenjem na okolnost ukupnih pretrpljenih fizi─Źkih i du┼íevnih bolova po osnovu umanjenja ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti kao i pretrpljenog straha, ┼íto su posljedice zadobijenih povreda u saobra─çajnog nezgodi, ali nalaz i mi┼íljenje ljekara vje┼ítaka ne predstavlja pouzdan osnov za razrgani─Źenje ┼ítete koju je tu┼żitelj po navedenim osnovima pretrpio do zaklju─Źenja poravnanja od ┼ítete koja je nastala nakon zaklju─Źenja poravnanja. Prema tome, pravilan je zaklju─Źak drugostepenog suda da tu┼żitelj nije iznio ─Źinjenice niti ponudio dokaze o osnovu i visini ┼ítete koju potra┼żuje tu┼żbenim zahtjevom. On je odustao od prijedloga da se provedu dokazi njegovim saslu┼íanjem u svojstvu parni─Źne stranke i vje┼íta─Źenjem po vje┼ítaku ekonomske struke, ─Źime je sebe li┼íio mogu─çnosti da se izjasni o bitnim ─Źinjenicama (da li je u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja i u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja ostvarivao prihode i po kom osnovu), pa je vje┼íta─Źenje po vje┼ítaku ekonomske struke bilo bespotrebno obzirom da se vje┼ítak mo┼że izja┼ínjavati samo o visini ┼ítete, a ne i osnovanosti zahtjeva za naknadu ┼ítete po osnovu izgubljene zarade.

Ne stoji prigovor revizije da tu┼żitelj u vrijeme zaklju─Źenja poravnanja nije znao za ─Źinjenice koje su od zna─Źaja za odre─Ĺivanje visine naknade ┼ítete. On je u postupku vansudskog obe┼íte─çenja imao stru─Źnog punomo─çnika - advokata, a nikada nije tra┼żio poni┼ítenje zaklju─Źenih poravnanja ve─ç je, naprotiv, primio od tu┼żenog iznose o ─Źijoj su se visini parni─Źne stranke dogovorile.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 194229 17 Rev od 07.3.2018. g.)

<------->

OBJEKTIVNA ODGOVORNOST ZA NAKNADU ŠTETE
─îlan 173., 174. i 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93 do 74/04)

Kada je ┼íteta posljedica opasne djelatnosti, ┼ítetnik odgovara po na─Źelu uzro─Źnosti tako da se smatra da ┼íteta poti─Źe od opasne djelatnosti, izuzev ako se doka┼że da ona nije uzrok ┼ítete, pa o┼íte─çeni ne mora dokazivati da je ┼ítetnik kriv za ┼ítetu, ve─ç je dovoljno da doka┼że da pretrpljena ┼íteta poti─Źe od opasne djelatnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za naknadu nematerijalne i materijalne ┼ítete koju je pretrpio uslijed zadobijenih povreda na radu kod tu┼żenog.

Odlu─Źuju─çi o osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva ni┼żestepeni sudovi su utvrdili slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: 1. tu┼żitelj je radnik tu┼żenog i obavljao je poslove kopa─Źa; 2. u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, koji se zbio u rudniku 30.11.2011. g. u ve─Źernjim satima, tu┼żitelj je sa jo┼í jednim radnikom obavljao poslove bu┼íenja stijene u svrhu priprema za miniranje, kojom prilikom se na njega obru┼íila velika koli─Źina kamenja, zemlje i drugog materijala; 3. u ovom doga─Ĺaju tu┼żitelju su nanijete te┼íke tjelesne povrede u vidu potresa mozga, preloma vrata i klju─Źne kosti te kontuzije desnog ramena i kuka; 4. zbog ovih povreda tu┼żitelj je trpio fizi─Źke bolove i strah, a op┼íta ┼żivotna aktivnost mu je umanjena za 20%; 5. tu┼żitelj je skoro godinu dana bio na bolovanju, a kako vi┼íe ne mo┼że obavljati poslove rudara, tu┼żeni ga je rasporedio na druge poslove za koje prima platu koja je skoro duplo manja od plate koju je ostvarivao prije povre─Ĺivanja; 6. tu┼żitelj svojim pona┼íanjem nije doprinio nastanku ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Polaze─çi od ovih utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da je ┼íteta koju je tu┼żitelj pretrpio posljedica opasne djelatnosti i da je za takvu ┼ítetu odgovoran tu┼żeni koji je obavljao tu djelatnost (rudarski poslovi), bez obzira ┼íto na strani tu┼żenog nema krivice. Ovdje je u pitanju odgovornost po na─Źelu uzro─Źnosti, koju ima u vidu odredba iz ─Źlana 173. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO). Ovom odredbom je, naime, utvr─Ĺena pretpostavka uzro─Źnosti tako da se smatra da ┼íteta poti─Źe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, izuzev ako se doka┼że da one nisu uzrok ┼ítete, pa o┼íte─çeni ne mora dokazivati da je ┼ítetnik kriv za ┼ítetu ve─ç je dovoljno da doka┼że da pretrpljena ┼íteta poti─Źe od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U konkretnom slu─Źaju utvr─Ĺeno je da je ┼íteta posljedica opasne djelatnosti, a za takvu ┼ítetu u smislu ─Źlana 174. stav 1. ZOO odgovara onaj koji obavlja ili organizuje takvu djelatnost u svoju korist. Ove odgovornosti ┼ítetnik (ovdje tu┼żeni) se mo┼że osloboditi ako bi dokazao da je ┼íteta nastala isklju─Źivo radnjom o┼íte─çenog (ovdje tu┼żitelja) ili tre─çeg lica, ako se radi o takvom pona┼íanju ovih lica koje on nije mogao predvidjeti i ─Źije posljedice nije mogao izbje─çi ili otkloniti (─Źlan 177. stav 2. ZOO). U ovoj pravnoj stvari navedeni uslovi se nisu ostvarili jer je tu┼żeni, s obzirom na prirodu posla koga je tu┼żitelj obavljao u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, mogao predvidjeti mogu─çnost nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja, ┼íto proizilazi iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka rudarske struke i vje┼ítaka iz oblasti za┼ítite na radu, po kojima rudarski poslovi spadaju u najte┼że i najopasnije poslove. Iz tih nalaza i mi┼íljenja tako─Ĺe proizlazi da tu┼żitelj nije ni djelimi─Źno doprinio nastanku ┼ítetnog doga─Ĺaja, a iz izvedenih dokaza je vidljivo da je tu┼żitelj na glavi nosio ┼íljem (koji je pukao prilikom obru┼íavanja materijala) i koristio drugu HTZ opremu (da to nije u─Źinio, ┼ítetne posljedice bi vjerovatno bile znatno ve─çe).

Tu┼żitelj je u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja bio u radnom odnosu kod tu┼żenog i uzrok ┼ítete je nastao na radu kod tu┼żenog pa je tu┼żeni odgovoran da mu naknadi ┼ítetu i po odredbama ─Źlanova 104. - 106. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 55/07ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst) koje propisuju da je poslodavac du┼żan da naknadi ┼ítetu koju je radnik pretrpio na radu, osim ako je ┼íteta nastala zbog krivice ili nepa┼żnje radnika, i to po op┼ítim na─Źelima odgovornosti za ┼ítetu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 82 0 P 011710 17 Rev od 11.4.2018. g.)

<------->

 

NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE
─îlan 200. i 203. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 17/93 do 74/04)

Naknada nematerijalne ┼ítete na ime pretrpljenih du┼íevnih bolova zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti, umjesto u jednokratnom iznosu, izuzetno se mo┼że dosuditi u obliku nov─Źane rente, pod uslovom da to tra┼żi o┼íte─çeni i da se ┼íteta ispoljava u izrazitim ┼żivotnim patnjama i poja─Źanim naporima kod zadovoljavanja svakodnevnih ┼żivotnih potreba, a bez izgleda na pobolj┼íanje.

Iz obrazlo┼żenja:

Kada se ima u vidu utvr─Ĺeni oblik i intenzitet fizi─Źkog bola i straha koga je trpio tu┼żilac A. Z., te obim, oblik, izlo┼żenost o┼żiljaka i izgled tu┼żioca u cjelini kada je u pitanju unaka┼żenost, po ocjeni ovog suda, pravilno je primjenjeno materijalno pravo od strane ni┼żestepenih sudova. Naknada za ove oblike nematerijalne ┼ítete utvr─Ĺena je u skladu sa odredbom ─Źlana 200. ZOO i praksom ovog suda u vezi orjentacionih kriterijuma za naknadu nematerijalne ┼ítete, te je pravilno umanjena za iznos koji je nesumnjivo ispla─çen po osnovu zaklju─Źene vansudske nagodbe za svaki od ovih vidova ┼ítete, a dosu─Ĺeni iznosi predstavljaju pravi─Źnu satisfakciju, iz kog razloga se revizija tu┼żioca u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

Odredbe ─Źlana 200. i 203. ZOO, koje su dispozitivnog karaktera, ne odre─Ĺuju oblik naknade za budu─çu nematerijalnu ┼ítetu, dakle, ne zabranjuju odre─Ĺivanje naknade i u obliku nov─Źane rente, niti se iz odredbi ─Źlana 188., 194. stav 2. i 195. stav 2. ZOO mo┼że izvesti zaklju─Źak da je dosu─Ĺivanje naknade ┼ítete u obliku rente nedopu┼íten kod nematerijalne ┼ítete. Me─Ĺutim, sudska praksa je, polaze─çi od toga da je cilj nov─Źane naknade zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti lak┼íe uspostavljanje ravnote┼że u du┼íevnom ┼żivotu o┼íte─çenog, prihvatila da vi┼íe odgovara dosu─Ĺivanje naknade u jednokratnom iznosu jer bi se sama svrha naknade te┼że postizala sukcesivnim primanjem manjih nov─Źanih iznosa. Ovo pravilo, u opravdanim slu─Źajevima, ima i izuzetke kada se naknada za ovaj vid nematerijalne ┼ítete mo┼że dosuditi u obliku rente, npr. kada se ┼íteta ispoljava u izrazitim ┼żivotnim patnjama i poja─Źanim naporima kod zadovoljavanja svakodnevnih ┼żivotnih potreba, a bez izgleda na pobolj┼íanje.

U konkretnoj situaciji, iako jeste tu┼żilac A.Z. pretrpio te┼íke i po ┼żivot opasne tjelesne povrede, imaju─çi u vidu nalaz vje┼ítaka kada opisuje posljedice povrede, po ocjeni ovog suda, pravilno je prihva─çeno da nema mjesta da se naknada za umanjenje ┼żivotne aktivnosti dosudi u vidu nov─Źane rente.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 149651 17 Rev od 21.3.2018. g.)

<------->

IZGUBLjENA DOBIT
─îlan┬á 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), u vezi sa ─Źlanom 123. stav 1.┬á Zakona o parni─Źnom postupku
(„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03 do 61/13)

Za ostvarenje prava na naknadu ┼ítete na ime izgubljene dobiti, u situaciji kada je poni┼íteno obavje┼ítenje o izboru najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa u postupku javne nabavke, tu┼żitelj mora dokazati da je on bio najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź i da je tu┼żeni bio du┼żan da sa njim zaklju─Źi ugovor.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żbenim zahtjevom tu┼żitelj tra┼żi da sud obave┼że tu┼żenog da mu na ime naknade ┼ítete, u vidu izgubljene dobiti, isplati iznos od 205.645,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

Tokom postupka kod prvostepenog suda utvr─Ĺeno je slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: da je tu┼żeni, kao ugovorni organ objavio obavje┼ítenje o nabavci broj 09-404-515/06 sa predmetom javne nabavke izvo─Ĺenje radova na ru┼íenju i uklanjanju bespravno sagra─Ĺenih objekata na teritoriji Grada B. na koji se prijavio i tu┼żitelj: da je dana 03.05.2007. g. prijava tu┼żitelja odba─Źena i kao najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź izabran „B.c.“ d.o.o. B.; da je tu┼żitelj podnio prigovor protiv obavje┼ítenja tu┼żenog o njegovoj diskvalifikaciji u postupku javne nabavke i da je dana 14.05.2007. g. prigovor odbijen kao neosnovan; da je protiv tog rje┼íenja tu┼żitelj izjavio ┼żalbu Kancelariji za razmatranje ┼żalbi Bosne i Hercegovine koja je zaklju─Źkom od 19.06.2007. g. odbacila ┼żalbu; da je protiv navedenog zaklju─Źka tu┼żitelj podnio tu┼żbu u upravnom sporu Sudu Bosne i Hercegovine u kojem postupku je usvojena tu┼żba odlukom od 01.07.2010. g.; da je nakon toga 21.07.2010. g. Kancelarija za razmatranje ┼żalbi Bosne i Hercegovine u ponovnom postupku usvojila ┼żalbu tu┼żitelja, poni┼ítila odluku - obavje┼ítenje, rje┼íenje drugostepenog organa po prigovoru kao i obavje┼ítenje o javnoj nabavci.

Polaze─çi od naprijed utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja prvostepeni sud je zaklju─Źio da tu┼żitelj nije dokazao da je ugovorni organ (tu┼żeni) imao obavezu da sa njim zaklju─Źi ugovor o javnoj nabavci radova shodno odredbi ─Źlana 39. Zakona o javnim nabavkama („Slu┼żbeni glasnik BiH“ broj: 49/04, 19/05, 52/05, 88/06, 24/06, 70/06 i 12/09, u daljem tekstu: ZJN) i ─Źlana 27. Zakona┬á o┬á obligacionim┬á odnosima┬á („Slu┼żbeni┬á list┬á SFRJ“┬á broj┬á 29/78,┬á 39/85┬á i┬á 57/89┬á te
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, u daljem tekstu: ZOO), odnosno da nijednom odlukom nadle┼żnog organa u provedenom postupku nabavke nije utvr─Ĺeno da je tu┼żitelju bilo potrebno dodijeliti ugovor kao najboljem ponu─Ĺa─Źu, zbog ─Źega je prvostepeni sud na osnovu odredaba ─Źlanova 7. i 123. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP), odlu─Źio kao u izreci prvostepene presude primjenom pravila o teretu dokazivanja iz ─Źlana 126. ZPP.

Drugostepeni sud je, odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja, prihvatio kao pravilna ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, pa je ┼żalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Osporena presuda je pravilna i na zakonu zasnovana iz slijede─çih razloga:

Prema odredbi ─Źlana 155. ZOO ┼íteta je umanjenje ne─Źije imovine (obi─Źna ┼íteta) i spre─Źavanje pove─çanja ne─Źije imovine (izmakla korist), a radi se o koristi koju bi povjerilac stekao da nije bilo du┼żnikove ┼ítetne radnje i o budu─çoj ┼íteti koja bi vjerovatno nastala.

Za naknadu ┼ítete, saglasno odredbama ─Źlanova 154. stav 1. i 158. ZOO, potrebno je ispunjenje zakonskih pretpostavki: da ┼íteta postoji, da je prouzrokovana protivpravnom radnjom ili propu┼ítanjem ┼ítetnika, da se radnja ili propu┼ítanje mogu pripisati u njegovu krivicu i da postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu radnje odnosno propu┼ítanja i nastale ┼ítete. Postojanje ovih zakonskih pretpostavki du┼żan je da doka┼że o┼íte─çeni.

Odredbom ─Źlana 189. stav 3. ZOO propisani su uslovi za ostvarenje prava na naknadu materijalne ┼ítete u vidu izmakle koristi.

Za ostvarenje prava tu┼żitelja na naknadu ┼ítete na ime izmakle koristi, zbog toga ┼íto ga je u postupku javne nabavke tu┼żitelj diskvalifikovao tako da nije mogao izvoditi radove na ru┼íenju i uklanjanju bespravno sagra─Ĺenih objekata na teritoriji tu┼żenog, te ostvarivati prihod od te djelatnosti, kako tvrdi u tu┼żbi i tokom postupka, s obzirom na naprijed navedeno, morao je dokazati da bi on u tom postupku bio najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź u situaciji kada je obavje┼ítenje o izboru najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa „B.c.“ d.o.o. B. poni┼íteno, te da bi stoga tu┼żeni bio du┼żan sa njim zaklju─Źiti ugovor o izvo─Ĺenju tih poslova i da bi po redovnom toku stvari osnovano mogao o─Źekivati dobit od spornih poslova koji su bili predmet u postupku javne nabavke i visinu te dobiti, a da je u tome sprije─Źen krivicom tu┼żenog.

U predmetnoj pravnoj stvari, iz stanja spisa predmeta i utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, proizlazi da tu┼żitelj na naprijed navedene okolnosti nije ponudio i izveo dokaze tokom postupka pa je, kod takvog stanja stvari, suprotno tvrdnji revidenta, pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda u pobijanoj presudi da tu┼żitelj u ovoj parnici nije dokazao osnovanost tu┼żbenog zahtjeva za izgubljenu dobit koju potra┼żuje od tu┼żenog.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 097926 19 Rev od 24.06.2019. g.)

<------->

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE U VIDU IZMAKLE KORISTI
─îlan 154. stav 1, ─Źlan 155. i ─Źlan 189. stav 1. i 3. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 do 74/04)

Lice koje je u posjed poslovnog prostora u┼ílo na temelju ugovora ima pravni osnov za kori┼ítenje istog sve dok mu pravosna┼żnom presudom ne bude nalo┼żeno da taj prostor preda vlasniku u posjed. tek po isteku paricionog roka, u kome je po pravosna┼żnoj presudi ovo lice bilo du┼żno predati vlasniku poslovni prostor, ono se ima smatrati bespravnim korisnikom i du┼żno je da od toga momenta vlasniku naknadi ┼ítetu koju je ovaj imao zbog nekori┼ítenja stvari.

Iz obrazlo┼żenja:

Da bi do┼ílo do odgovornosti za ┼ítetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare i druge pretpostavke (postojanje subjekta odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete). U konkretnom slu─Źaju tre─çetu┼żeni je koristio poslovni prostor tu┼żitelja i time ostvario imovinsku

korist te istovremeno sprije─Źio tu┼żitelja da ostvaruje bilo kakvu dobit od tog prostora. Stoga je isti du┼żan tu┼żitelju, na njegov zahtjev, ne samo predati predmetni poslovni prostor, o ─Źemu je ranijom presudom pravosna┼żno odlu─Źeno, ve─ç i nadoknaditi mu ┼ítetu zbog bespravnog kori┼ítenja te nekretnine. No, tre─çetu┼żeni se mo┼że smatrati bespravnim korisnikom navedenog poslovnog prostora tek po isteku paricionog roka u kome je bio du┼żan isti predati tu┼żitelju, shodno obavezi koja mu je nametnuta pravosna┼żnom presudom kojom je utvr─Ĺena ni┼ítavost ugovora na osnovu koga je stekao taj prostor. Sve do tog momenta on je imao pravni osnov za posjedovanje odn. kori┼ítenje ovog prostora (ugovor o kupoprodaji). Stoga nije osnovan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tre─çetu┼żeni dr┼żi spornu nekretninu bez pravnog osnova od ─Źasa kada se u javnim knjigama upisao kao vlasnik iste. Naime, upis u javnu knjigu je samo pretpostavka postojanja prava svojine, koja je oboriva, a u vrijeme uknji┼żbe tu┼żitelja vodio se spor izme─Ĺu njega i tre─çetu┼żenog u vezi vlasni┼ítva na spornom poslovnom prostoru (─Źlan 33. Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima - „Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 38/03 odn. ─Źlan 53. Zakona o stvarnim pravima - „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 124/08 do 107/19).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 176091 19 Rev 3 od 19.7.2019. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlanovi 154., 155. i 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ broj 17/93, 3/96 i 39/03 i 74/04)

Svako nepravilno postupanje pravnog lica ne daje osnova za naknadu ┼ítete, jer organi pravnog lica koji u okviru svojih ovla┼ítenja donose akte, ne mogu biti odgovorni kada pogre┼íno tuma─Źe ili pogre┼íno primijene zakonsku normu.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da je Uredbom V. R. S. o pla─çanju posebne takse na odre─Ĺene proizvode („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/98, dalje: Uredba), predvi─Ĺena obaveza pla─çanja takse na uvozno ocarinjenu robu (─Źlan 1.) i da je Republi─Źka uprava zakonito postupila kada je na osnovu tada va┼że─çe Uredbe nalo┼żila prvotu┼żitelju da na uvozno ocarinjenu robu (16 deklaracija podnesenih u periodu od 24.2.1999. do 12.7.1999. g.), plati taksu u iznosu od 167.913,60 KM. Na ovakav zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, koji u svemu, kao pravilan prihvata i ovaj sud, je bez uticaja okolnost da je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-26/98 od 27.12.2000. g. („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 4/01) utvr─Ĺena nesaglasnost Uredbe sa Ustavom Republike Srpske. Ovo iz razloga ┼íto, prema odredbi ─Źlana 69. stav 2. tada va┼że─çeg Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Slu┼żeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/05 ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst), propisi i drugi op┼íti akti doneseni za izvr┼íenje zakona, propisa i drugih op┼ítih akata, koji su na osnovu odluke Suda prestali da va┼że, ne─çe se primjenjivati od dana objavljivanja odluke Suda, ako iz odluke proizlazi da ti akti nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom. Saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, Uredba je prestala da va┼żi dana 6.2.2001. g., kada je navedena odluka Ustavnog suda objavljena u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“ ┼íto zna─Źi da su organi tu┼żene u spornom periodu imali valjan pravni osnov za naplatu propisanih taksi.

Rje┼íenjem Ministarstva, Finansijska ÔÇŽ PC B.L. od 12.7.2000. g., nalo┼żeno je prvotu┼żitelju da u roku od 8 dana izmiri svoje zakonske obaveze koje se odnose na pla─çanje poreza: na promet proizvoda (op┼íta i ni┼ża stopa), na ┼żeljeznicu, na promet usluga i porez na platu, te doprinosa: za penzijsko invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, za zapo┼íljavanje, za dje─Źiju za┼ítitu i naknadu za unapre─Ĺenje rada Finansijske ÔÇŽ, u iznosima nazna─Źenim u izreci rje┼íenja. Navedeno rje┼íenje je doneseno na osnovu odredbe ─Źlana 19. stav 1. Zakona o Finansijskoj policiji („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 15/96) od strane nadle┼żnog organa i u okviru njegovih zakonskih ovla┼ítenja, a na zakonitost istih upu─çuje i ─Źinjenica da pravilnost navedenog rje┼íenja prvotu┼żitelj nije pobijao u zakonom propisanom postupku.

Kada prvotu┼żitelj nije ispunio svoje zakonske obaveze iz tog rje┼íenja, nastupile su pravne posljedice iz ─Źlana 19. stav 2. ta─Źka 2. Zakona o Finansijskoj policiji, za dono┼íenje rje┼íenja od 23.5.2001. g. o zabrani obavljanja djelatnosti, dok ne izmiri te obaveze, koje je izmirio tek 16.7.2009. g., nakon ─Źega je zaklju─Źkom Ministarstva, Poreska ÔÇŽ - obustavljen postupak prinudne naplate poreskih obaveza prvotu┼żitelja.

Proizlazi, da je rje┼íenje o zabrani obavljanja djelatnosti prvotu┼żitelja posljedica neispunjenja njegovih zakonskih obaveza i da nije ni u kakvoj vezi sa postupanjem organa tu┼żene.

Okolnost da je prvotu┼żitelj zahtjev za povrat pla─çene takse podnio 10.8.2001. g., a da je rje┼íenje o usvajanju zahtjeva doneseno 29.1.2009. g., ne daje osnova za revizioni prigovor da tu┼żena o tom zahtjevu nije odlu─Źila „8 godina“. Naime, iz obrazlo┼żenja prednje navedenog rje┼íenja od 29.11.2009. g., koje je provedeno kao dokaz, proizlazi: da se povodom zahtjeva tu┼żitelja za povrat sredstava na ime upla─çene takse C. B. L., zaklju─Źkom od 21.2.2002. g. oglasila nenadle┼żnom i uputila je predmet Poreskoj ÔÇŽ; da je rje┼íenjem Poreske ÔÇŽ R. S., PC B.L., od 23.5.2002. g., odbijen zahtjev prvotu┼żitelja za povrat takse; da je rje┼íenjem Odbora Poreske ÔÇŽ R. S. od 25.11.2002. g. prijedlog prvotu┼żitelja za povrat takse odba─Źen kao neblagovremen; da je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske od 3.5.2006. g. tu┼żba podnesena protiv toga akta (od 25.11.2002. g.) uva┼żena i akt poni┼íten jer da Uprava B. i H. treba odlu─Źiti o osnovanosti povrata takse (a da Poreska ÔÇŽ R. S. nije za to nadle┼żna); da je rje┼íenjem Poreske ÔÇŽ, Odbora za ÔÇŽ, od 15.6.2006. g. poni┼íteno rje┼íenje P. u. P. c. B. L. od 23.5.2002. g. i predmet je ustupljen Upravi za ÔÇŽ B.iH. na nadle┼żno postupanje; da je rje┼íenjem Uprave za ÔÇŽ B. i H. Regionalni ÔÇŽ B. L. od 12.1.2007. g., zahtjev prvotu┼żitelja za povrat takse odba─Źen kao neblagovremen, a rje┼íenjem od 7.3.2007. g. drugostepeni organ je ┼żalbu protiv tog rje┼íenja odbio kao neosnovanu; da je presudom suda BiH (po tu┼żbi prvotu┼żitelja) od 17.11.2008. g. tu┼żba uva┼żena i rje┼íenja od 12.1.2007. i od 7.3.2007. g. poni┼ítena; i da je rje┼íenjem Uprave za ÔÇŽ BiH Regionalni ÔÇŽ B. L. od 29.1.2009. g. usvojen zahtjev tu┼żitelja za povrat takse.

Slijedom izlo┼żenog, predmetni postupak je vo─Ĺen pred organima tu┼żene, a zatim i organima BiH, kontinuirano kroz navedeni period, pa ni u postupku dono┼íenja rje┼íenja o usvajanju zahtjeva prvotu┼żitelja za povrat upla─çenih taksi, nema nezakonitog postupanja organa tu┼żene.

Osim navedenog, ni svako nepravilno postupanje pravnog lica u okviru njegovih zakonskih ovla┼ítenja, ne dovodi do prava na naknadu ┼ítete, jer njegovi organi koji u okviru svojih ovla┼ítenja donose akta, ne mogu biti odgovorni ni u situaciji kad pogre┼íno tuma─Źe ili pogre┼íno primijene zakonsku normu, ┼íto ovdje nije slu─Źaj, jer je naplata taksi na ocarinjenu robu vr┼íena u skladu sa tada va┼że─çom Uredbom, a rje┼íenje organa tu┼żene od

23.5.2001. g. o zabrani obavljanja djelatnosti prvotu┼żitelju, kako je ve─ç re─Źeno, zasnovano je na zakonu, pa suprotno navodima revizije, navedeno postupanje tu┼żene, po kojim osnovima tu┼żitelji tra┼że naknadu predmetne ┼ítete, nije nezakonito.

I na kraju, prema novijoj sudskoj praksi, koja je prihvatila praksu Evropskog suda za ljudska prava, odgovornost za ┼ítetu usljed rada zakonodavnih, sudskih i izvr┼ínih organa vlasti, procjenjuje se na osnovu pravnog standarda postojanja „dovoljno ozbiljne povrede“, a krivica se ne pominje kao posebna pretpostavka odgovornosti, nego kao jedan od faktora koji se uzima u obzir pri procjeni, da li je povreda dovoljno ozbiljna. Kako tu┼żitelji provedenim dokazima nisu dokazali da u postupanju organa tu┼żene ima elemenata „dovoljno ozbiljne povrede“, suprotno navodima revizije, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slu─Źaju nije ostvaren sadr┼żaj navedenog pravnog standarda, kao pretpostavke odgovornost tu┼żene za ┼ítetu po osnovu odredbe ─Źlana 172. ZOO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 191391 17 Rev od 6.2.2018. g.)

<------->

NAKNADA ┼áTETE ÔÇô RENTA
─îlan 196. u vezi sa ─Źlanom 941. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 do 74/04)

Kada ispla─çena naknada na ime oblika ┼ítete, uklju─Źuju─çi i rentu, prije─Ĺe visinu osigurane sume do koje odgovara osigurava─Ź po osnovu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima, radi se o novonastaloj okolnosti zbog koje osigurava─Ź mo┼że tu┼żbom tra┼żiti da sud utvrdi da se njegova dalja obaveza isplate naknade ugasila.

Iz obrazlo┼żenja:

S obzirom na to da se u konkretnom slu─Źaju radi o ugovornom osiguranju, prava i obaveze koje nastaju iz tog ugovora prosu─Ĺuju se u okviru zakona, ugovora i pravila osiguranja tu┼żitelja. Izme─Ĺu stranaka je sporno do kog iznosa odgovara tu┼żitelj kao osigurava─Ź, tj. da li je isplatama iscrpljena ugovorena suma osiguranja i da li se time ugasila obaveza tu┼żitelja da i dalje pla─ça dosu─Ĺenu rentu u korist tu┼żene.

Renta, kao oblik naknade ┼ítete, normirana je u ─Źlanu 188. ZOO, koji sadr┼żi pravilo da se u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede ili o┼íte─çenja zdravlja, naknada odre─Ĺuje, po pravilu, u obliku nov─Źane rente, do┼żivotno ili za odre─Ĺeno vrijeme (stav 1). Nov─Źana renta dosu─Ĺena na ime naknade ┼ítete pla─ça se mjese─Źno unapred, ako sud ne odredi ┼íta drugo ( stav 2.).

U ─Źlanu 195. stav 2. ZOO, propisano je, „ ako povrje─Ĺeni zbog potpune ili djelimi─Źne nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno pove─çane, ili su mogu─çnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uni┼ítene ili smanjene, odgovorno lice du┼żno je pla─çati povrije─Ĺenom odre─Ĺenu nov─Źanu rentu, kao naknadu za tu ┼ítetu“. Sud mo┼że na zahtjev o┼íte─çenika za ubudu─çe pove─çati rentu, a mo┼że je na zahtjev ┼ítetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom dono┼íenja ranije odluke (─Źlan 196. ZOO).

Odredbom ─Źlana 940. stav 1. ZOO propisano je da u slu─Źaju osiguranja od odgovornosti, osigurava─Ź odgovara za ┼ítetu nastalu osiguranim slu─Źajem samo ako tre─çe lice zahtjeva njenu naknadu, ┼íto je ovdje nesumnjivo slu─Źaj jer je povodom tog zahtjeva vo─Ĺena posebna parnica.

U slu─Źaju osiguranja od odgovornosti, o┼íte─çeno lice mo┼że zahtjevati neposredno od osigurava─Źa naknadu ┼ítete koju je pretrpjelo doga─Ĺajem za koji odgovara osiguranik, ali najvi┼íe do iznosa osigurava─Źeve obaveze (─Źlan 941. stav 1. ZOO).

Nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żena kao tre─çe lice u saobra─çajnoj nezgodi, pretrpjela te┼íke tjelesne povrede koje za posljedicu imaju njenu 100 % invalidnost (povreda ki─Źmene mo┼żdine). Tu┼żenoj je, pored nematerijalne ┼ítete, pravosna┼żnom presudom dosu─Ĺeno pravo i na do┼żivotnu rentu (─Źlan 188. stav 1. ZOO) u mjese─Źnim iznosima (stav 2.), na ime nesposobnosti za rad i izgubljene zarade i na ime tu─Ĺe pomo─çi i njege.

Tu┼żbom podnesenom 15.7.2013. g., tu┼żitelj tra┼żi da se utvrdi da je sa danom utu┼żenja prestala njegova obaveza na pla─çanje dosu─Ĺene rente u korist tu┼żene, jer je iscrpljena suma osiguranja.

U vrijeme nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja na snazi je bio ZOIL, koji je odredbom ─Źlana 58. ta─Źka
2. propisivao da se po zakonu obavezno osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici motornih i priklju─Źnih vozila od odgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima, a ─Źlanom 68. stav
1. da najni┼że osigurane sume na koje je vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila du┼żan da zaklju─Źi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti odre─Ĺuje Vlada Republike Srpske. Sume iz stava 1. ovog ─Źlana posebno se odre─Ĺuju za ┼ítete na licima, a posebno za ┼ítete na stvarima i to odvojeno za autobuse i teretna vozila od ostalih motornih vozila (stav 2.).

Pravilno je utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova da je u vrijeme nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja (13.11.2000. g.), najni┼ża suma osiguranja od autoodgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima iznosila 275.000,00 KM, prema Odluci Vlade Republike Srpske broj: 02/1- 20-458/99 koja je stupila na snagu 15.6.1999. g., te da utvr─Ĺena ┼íteta za sve o┼íte─çene iz istog ┼ítetnog doga─Ĺaja, na taj dan, nije prelazila najni┼żi iznos osigurane sume.

Prema nalazu i dopuni nalaza vje┼ítaka, iznos ispla─çen na ime glavnog duga po ┼ítetnom doga─Ĺaju, u ukupnom zbiru od 379.147,60 KM, od ─Źega je iznos od 290.647,60 KM ispla─çen do 6.6.2012. g., a iznos od 88.500,00 KM do 30.5.2017. g., prelazi najni┼żi iznos sume osiguranja koji je va┼żio na dan ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Kada naknada na ime oblika ┼ítete, uklju─Źuju─çi i rentu, prije─Ĺe visinu osigurane sume do koje odgovara zajednica osiguranja na temelju obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, osigurava─Ź mo┼że zbog te novonastale okolnosti tu┼żbom tra┼żiti izmjenu (ukidanje) odluke u pogledu dalje isplate rente, ┼íto je saglasno odredbi ─Źlana 196. u vezi sa odredbom ─Źlana 941. stav 1. ZOO. Obaveza osigurava─Źa ne mo┼że biti ve─ça od iznosa na koji se obavezao zaklju─Źenjem ugovora i izdavanjem polise osiguranja, a u skladu sa pozitivnim propisima koji su propisivali najni┼żu sumu osiguranja za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima. Samo ┼ítetnik (osiguranik) odgovara prema o┼íte─çenom bez ograni─Źenja.

Kako pravilno nalazi drugostepeni sud, u ovoj parnici nije rije─Ź o prigovoru koji se odnosi na utvr─Ĺenje visine sume osiguranja, ve─ç o prigovoru da je isplatama iscrpljena ugovorena suma osiguranja, zbog ─Źega je neosnovano pozivanje revidenata na odluku ovog suda broj: 118-0-Rev-09-000 088 od 8.7.2009. g. i ukazivanje da se nije moglo raspravljati o pokrivenosti sume osiguranja izvr┼íenim uplatama na temelju pravosna┼żne sudske odluke.

Odredbe Zakona o obaveznim osiguranjima u saobra─çaju („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 82/15), na koji zakon se revizija tu┼żene poziva, obavezna suma osiguranja podignuta je na iznos od 1.000.000,00 KM (─Źlan 30. stav 1. ta─Źka 1.), odnosno na iznos od 1.500.000,00 KM (─Źlan 30. stav 2.), ali taj zakon nema uticaja na rje┼íavanje konkretnog spornog odnosa. Kasnije izmjene zakonskih propisa kojima se suma osiguranja uve─çava ne dovode do pove─çanja obima obaveze osigurava─Źa, jer je on vezan za zaklju─Źeni ugovor i jer odredbe ovog zakona nemaju retroaktivni karakter.

Odredba ─Źlana 196. ZOO dozvoljava izmjenu odluke o renti samo ubudu─çe, tj. najranije od podno┼íenja zahtjeva za izmjenu (ukidanje) prija┼ínje pravosna┼żne sudske odluke kojom je odlu─Źivano o renti. Iz nalaza vje┼ítaka proizilazi da je suma osiguranja prekora─Źena isplatama prije utu┼żenja, pa pobijana odluka kojom je utvr─Ĺeno da se renta ukida od dana utu┼żenja nije, kako tvrdi revizija umje┼ía─Źa, protivna odredbama ─Źlana 216. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 172744 17 Rev od 14.3.2018. g.)

<------->

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
─îlan 154. u vezi sa ─Źlanom 581. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04)

Sa aspekta zahtjeva za naknadu ┼ítete, nema materijalnopravnog odnosa izme─Ĺu zakupodavca kao o┼íte─çenog i vlasnika pravnog lica sa kojim je zakupodavac zaklju─Źio ugovor o zakupu o┼íte─çene stvari.

Iz obrazlo┼żenja:

Kada se ima u vidu da tu┼żilac zahtjev iz tu┼żbe zasniva na tvrdnjama: da je, kao zakupodavac, sa farmom tu┼żenog, preduze─çem F.─É. d.o.o. iz G.K., kao zakupcem, 6.7.2010. g. zaklju─Źio ugovor o zakupu ┼ítale broj 09/S-256/07 na period od deset mjeseci; da je taj ugovor istekao 1.5.2011. g.; da je farma tu┼żenog, P F.─É. d.o.o. iz G.K., nakon 1.5.2011. g. nastavila da koristi ┼ítalu u kojoj je odlagala slamu i sijeno; da je 1.1.2013. g. na ┼ítali izbio po┼żar, tako ┼íto su djeca palila petarde, te zapalile sijeno, ovaj sud nalazi da je osnovan prigovor tu┼żenog ─É.M. da izme─Ĺu njega i tu┼żioca, s aspekta postavljenog zahtjeva za naknadu ┼ítete, nema materijalnopravnog odnosa.

Naime, nije sporno, da je tu┼żilac kao zakupodavac, sa preduze─çem F.─É. d.o.o. iz G.K., kao zakupcem, zaklju─Źio ugovor o zakupu ┼ítale, broj 09/S-256/07 od 6.7.2010. g. na period od deset mjeseci, tako da je taj ugovor istekao 1.5.2011. g.. Kod nesporne ─Źinjenice, da se u momentu izbijanja po┼żara, 1.1.2013. g., u ┼ítali nalazila slama i sijeno preduze─ça F.─É. d.o.o. iz G.K., ─Źiji je vlasnik tu┼żeni, nema sumnje, da je preduze─çe F.─É. d.o.o. iz G.K., po proteku ugovora o zakupu, 1.5.2011. g, nastavilo da koristi ┼ítalu tu┼żioca odla┼żu─çi u nju slamu i sijeno.

Kako tu┼żilac nije dokazao, da se protivio da P. F.─É. d.o.o. iz G.K.nakon isteka ugovora o zakupu 1.5.2011. g. koristi zakupljenu ┼ítalu, ima se uzeti, da je ugovor o zakupu ┼ítale zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żioca i P.F.─É. d.o.o. iz G.K., pre─çutno obnovljen u smislu odredaba ─Źlana 33. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ("Slu┼żbeni glasnik SR BiH", br. 33/77 do 30/90).

Kada se ima u vidu, da je odredbama ─Źlana 581. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) propisano da je zakupac du┼żan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik odnosno dobar doma─çin i samo onako kako je odre─Ĺeno ugovorom ili namjenom stvari, onda je, s aspekta postavljenog zahtjeva za naknadu ┼ítete, u materijalnopravnom odnosu sa tu┼żiocem, preduze─çe F.─É. d.o.o. iz G.K., a ne tu┼żeni, ─É.M., kao vlasnik tog preduze─ça.

Kod takvog stanja stvari, osnovanim se ukazuje prigovor tu┼żenog, ─É.M. da nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari i da je iz tih razloga zahtjev tu┼żioca za naknadu ┼ítete, kojim tra┼żi, da mu tu┼żeni, ─É. M. naknadi pri─Źinjenu ┼ítetu, neosnovan u smislu odredaba ─Źlana 154. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 035315 17 Rev od 20.2.2018. g.)

<------->

STICANjE BEZ OSNOVA
─îlan 219. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39703 i 74/04)

Besplatnom upotrebom tu─Ĺe stvari (suvlasni─Źkog dijela tu┼żitelja) tu┼żena je stekla korist, koju treba procjenjivati sa gledi┼íta ostvarene u┼ítede zbog nepla─çanja zakupnine, pa je u obavezi da tu┼żiteljima isplati naknadu po pravilima o sticanju bez osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema odredbi ─Źlana 219. ZOO (na koju zakonsku odredbu se tu┼żitelji pozivaju u tu┼żbi, s tim ┼íto smatraju da se radi o naknadi ┼ítete), kad je neko tu─Ĺu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac mo┼że zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu ┼ítete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj nadoknadi korist koju je imao od upotrebe.

U konkretnom slu─Źaju, tu┼żena je, bez saglasnosti tu┼żitelja, koristila (┼íto podrazumjeva i davanje tre─çem licu na besplatno neposredno kori┼ítenje) cijelu predmetnu poslovnu zgradu, odnosno i dio zgrade (aneks zgrade) na kojem je utvr─Ĺeno pravo suvlasni┼ítva u korist tu┼żitelja. Na taj na─Źin, besplatnom upotrebom tu─Ĺe stvari (suvlasni─Źkog dijela tu┼żitelja) tu┼żena je stekla korist, koju treba procjenjivati sa gledi┼íta ostvarene u┼ítede zbog nepla─çanja zakupnine. Tu┼żena je u spornom periodu koristila tu─Ĺu stvar (bila je u posrednoj dr┼żavini), bez obzira ┼íto je tu stvar besplatno ustupila na kori┼ítenje Upravi (koja je bila, a i sada je, u neposrednoj dr┼żavini). Kako se, dakle, tu┼żena neosnovano obogatila za visinu zakupnine koju bi ina─Źe trebalo da plati, to predstavlja korist koju je tu┼żiteljima, saglasno odredbi ─Źlana 219. ZOO, du┼żna da nadoknadi, kao ┼íto su to pravilno zaklju─Źili ni┼żestepeni sudovi.

Iz tih razloga, na odluku o zahtjevu tu┼żitelja, te na pravilnost primjene odredbe ─Źlana 219. ZOO, nisu od uticaja revizioni navodi da je tu┼żena predmetni poslovni prostor dala tre─çem licu bez naknade.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 107096 19 Rev od 05.12.2019. g.)

<------->
NEOSNOVANO BOGA─ćENjE
─îl. 210. Zakona o obligacionim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i „Sl. gl. RS“ br. 17/93 do 74/04)

Pod sticanjem bez osnova se podrazumjeva sticanje stvari ili prava ili koristi, koje su ušle u svojinu sticaoca, a do tog sticanja je došlo bez pravnog osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da joj tu┼żena na ime duga zbog nezakonite raspodjele koncesione naknade isplati 133.679,77 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

Tu┼żiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tu┼żena imala obavezu da joj, od koncesione naknade napla─çene od firme A., uplati 90% te naknade, a da joj je uplatila samo 70% iste, tako da je bez zakonskog osnova sebi zadr┼żala 20% ispla─çenog iznosa koncesione naknade, pa je du┼żna da joj naknadi navedenu razliku.

Tu┼żena je u toku postupka osporila osnovanost zahtjeva prigovorom da se tek od 22.6.2014. g. raspodjela prihoda od koncesione naknade vr┼íi u omjeru od 10:90 u korist op┼ítine, a sporni dug se odnosi na raniji period kada je taj omjer bio 30:70, ┼íto zna─Źi da ne postoji njen dug prema tu┼żiteljici.

Prvostepeni sud je u svojoj odluci, kojom je usvojio u cijelosti tu┼żbeni zahtjev u pogledu glavnog duga, dok ga je djelimi─Źno usvojio u pogledu kamata, naveo da se u ovom slu─Źaju ima primijeniti Zakon o koncesijama („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 59/13) kao lex specialis, a u skladu sa kojim je tu┼żena bila u obavezi da tu┼żiteljici isplati 90% koncesione naknade napla─çene od koncesionara A., pa da nema mjesta primjeni Zakona o bud┼żetskom sistemu Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 121/12 do 15/16, dalje: Zakon o bud┼żetskom sistemu) koji je na druga─Źiji na─Źin uredio raspodjelu prihoda od koncesione naknade.

Drugostepeni sud, odlu─Źuju─çi o ┼żalbama stranaka protiv prvostepene presude, prihvata ─Źinjeni─Źne i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, s tim ┼íto, za razliku od prvostepenog suda koji je tu┼żiteljici dosudio kamatu po─Źev od dana utu┼żenja, smatra da istoj pripada kamata po─Źev od dana dospjelosti njenog potra┼żivanja pa do isplate.

Odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita.

Iz ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żbe, za koje je sud vezan prema odredbi ─Źlana 53. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), proizlazi da se zadr┼żavanjem 20% iznosa napla─çene koncesione naknade tu┼żena neosnovano obogatila na u┼ítrb tu┼żiteljice, iz ─Źega se mo┼że zaklju─Źiti da se tu┼żbeni zahtjev temelji na institutu sticanja bez osnova (─Źlan 210. Zakona o obligacionim odnosima-„Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 110591 19 Rev 2 od 27.02.2020. g.)

<------->

STICANjE BEZ OSNOVA
─îlan 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żebni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), u vezi sa ─Źlanom 305. ta─Źka 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13)

Kada je tu┼żitelj doborovoljno izvr┼íio svoju obavezu pla─çanja naknade tro┼íkova dosu─Ĺenih suprotnoj stranci na ra─Źun punomo─çnika koji ju je zastupao u parnici, punomo─çnik suprotne stranke nije pasivno legitimisan u parnici za povrat nova─Źnih sredstva koje je primio tu┼żitelj u ime i za ra─Źun stranke koju je zastupao.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz rezultata dokaznog postupka i navoda parni─Źnih stranaka proizlazi da je tu┼żena iz ovog postupka, kao punomo─çnik-advokat, zastupala S.R., N.B., M.P. i M.C., kao tu┼żitelje protiv Op┼ítine D. (pravnog prednika tu┼żitelja iz ovog postupka) kao tu┼żene, radi utvr─Ĺenja odnosno obezbje─Ĺenja stanova, u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj: 85 0 P 006539 09 P; da je u tom postupku, dana 30.06.2010. g., donesena prvostepena presuda kojom je usvojen tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja, te tu┼żena Op┼ítine D. (sada Grad D.), obavezana da tu┼żiteljima naknadi tro┼íkove parni─Źnog postupka u iznosu od 51.962,50 KM; da je ta presuda preina─Źena samo u pogledu odluke o tro┼íkovima postupka, tako da je presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj: br.85 0 P 006539 10 G┼ż od 29.12.2010. g. ta naknada sni┼żena na iznos od 34.457,50 KM; da je pravni prednik tu┼żitelja, postupaju─çi po navedenim presudama, dana 12.07.2011.g., na ra─Źun tu┼żene, kao punomo─çnika tu┼żitelja u toj parnici, uplatio iznos od 34.457,50 KM; da je povodom revizije tu┼żene u toj ranijoj parnici Vrhovni sud Republike Srpske donio presudu broj: 85 0 P 006539 11 Rev od 01.08.2012. g. kojom je preina─Źio drugostepenu presudu tako da je odbijen zahtjev tu┼żitelja u cjelini; da je tu┼żena obavjestila tu┼żitelje koje je zastupala da su sredstva na ime naknade tro┼íkova postupka legla na njen ra─Źun i da tu┼żitelji nisu tra┼żili isplatu tih sredstava uz obrazlo┼żenje da upla─çeni iznos upravo predstavlja tro┼íkove odnosno naknadu za njen rad koju joj svakako duguju.

Kod takvog stanja stvari tu┼żitelj smatra da se tu┼żena ÔÇô prijemom sredstava dosu─Ĺenih na ime tro┼íkova postupka, ─Źija isplata je temeljena na sudskoj odluci koja je u postupku po vanrednom pravnom lijeku preina─Źena, tako da je otpao pravni osnov te isplate ÔÇô neosnovano obogatila u smislu odredbe ─Źlana 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni List SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, br 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 ÔÇô u daljem tekstu: ZOO), te da mu je, primjenom odredbe ─Źlana 214. istog zakona, du┼żna taj iznos vratiti zajedno sa zateznom kamatom od dana podno┼íenja tu┼żbe.

Tu┼żena se protivi ovakvom zahtjevu isticanjem prigovora pomanjkanja┬á pasivne legitimacije, jer da ona nije ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa tu┼żiteljem i da je ÔÇô u parnici u kojoj su donesene naprijed navedene sudske odluke, na temelju kojih je izvr┼íena predmetna isplata ÔÇô bila samo punomo─çnik tu┼żitelja, a ne stranka u postupku, te da je ta sredstva u tom svojstvu i primila.

Suprotno odluci drugostepenog suda i tvrdnjama i shvatanju tu┼żitelja, prvostepeni sud nije pogrije┼íio kada je odbio tu┼żbeni zahtjev.

Obligacionopravni odnos sticanja bez osnova postoji kada dio imovine jedne osobe pre─Ĺe u imovinu druge osobe, a taj prelazak nema osnova u pravnom poslu ili zakonu ili kada se

neka isplata izvr┼íi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao (─Źlan 210. ZOO).

Tu┼żena je u ranijoj, naprijed opisanoj, parnici u─Źestvovala kao punomo─çnik tu┼żitelja iz te parnice. U punomo─çju nisu bila bli┼że odre─Ĺena ovla┼ítenja pa je kao advokat, pored svih drugih radnji opisanih u odredbi ─Źlana 305. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 ÔÇô u daljem tekstu: ZPP), bila ovla┼ítena da od protivne stranke primi dosu─Ĺene tro┼íkove postupka, saglasno odredbi iz ta─Źke 3. istog ─Źlana. Dakle, tu┼żena je kao punomo─çnik tu┼żitelja, kojima je pravosna┼żnom presudom iz ranijeg postupka, na ime tro┼íkova postupka dosu─Ĺen iznos od 34.457,50 KM, bila ovla┼ítena i primila je isplatu tog iznosa od strane tu┼żitelja koji je pravosna┼żnom presudom bio obavezan na to pla─çanje. Prema tome, nije osnovana, niti od uticaja na rje┼íenje ovoga spora, tvrdnja tu┼żitelja u kojoj se iscrpljuje njegova ┼żalba, da nije ni trebao predmetnu isplatu izvr┼íiti tu┼żenoj, pri ─Źemu zaboravlja da je to uradio potpuno dobrovoljno, bez i─Źijeg tra┼żenja i bez ikakve intervencije same tu┼żene.

Kada je tu┼żitelj izvr┼íio svoju obavezu pla─çanja naknade tro┼íkova dosu─Ĺenih suprotnoj stranci u iznosu od 34.457,50 KM, tada nije od pravnog zna─Źaja ─Źinjenica da je pla─çanje izvr┼íeno na ra─Źun njihovog punomo─çnika, ┼íto je, kako je naprijed re─Źeno, bilo u skladu sa zakonom. Zbog navedenog tu┼żena nije pasivno legitimisana u parnici za povrat nov─Źanih sredstava koja je primila od tu┼żitelja kao punomo─çnik stranaka, u njihovo ime i za njihov ra─Źun.

Istina, kasnije je otpao pravni osnov temeljem kojeg je izvr┼íena sporna isplata, pa je nastupila obaveza vra─çanja primljenog (─Źlan 210, stav 2. ZOO), ali prema osobi, odnosno osobama u ─Źiju je imovinu pre┼íao upla─çeni iznos, a to nije tu┼żena koja je taj iznos primila u svojstvu punomo─çnika ÔÇô u korist osoba koje je zastupala, to jeste u korist tu┼żitelja iz ranije parnice, S.R., N.B,, M.P. i M.C.

Drugostepeni sud pogre┼íno zaklju─Źuje da bi se tu┼żena oslobodila obaveze vra─çanja spornog iznosa samo da je upla─çena sredstva isplatila osobama koje je zastupala i kojima je taj iznos i bio dosu─Ĺen. ─îak i pod uslovom da je tako (a nije iz naprijed obja┼ínjenih razloga), iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja proizlazi da je tu┼żena obavjestila lica koje je zastupala da je naknada, dosu─Ĺena im za tro┼íkove postupka, legla na njen ra─Źun i da oni nisu tra┼żili isplatu tog iznosa saglasiv┼íi se da to predstavlja naknadu za rad tu┼żene kao punomo─çnika- advokata u ranijem postupku. Dakle, tu┼żena od tada ta sredstva dr┼żi kao naknadu za obavljeni rad, po osnovu ovla┼ítenja stranaka koje je zastupala i u ─Źije ime i ra─Źun je uplata i izvr┼íena, pa nije od uticaja ─Źinjenica da su sredstva ostala na njenom ra─Źunu, na ─Źemu insistira tu┼żitelj i na kojoj ─Źinjenici drugostepeni sud zasniva svoju odluku. Uostalom, i da nije bilo tako, to bi bio odnos koji bi se ticao tu┼żene kao punomo─çnika i stranaka koje je zastupala u ranijoj parnici.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 85 0 P 038035 17 Rev od 12.01.2018. g.)

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 80 0 P 015970 10 Rev od 4.5.2011.g. )

 

<------->

 

Naknada štete

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049020 03 P od 23.11.2009. g. odbijen je zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete te tu┼żitelj obavezan da tu┼żenom naknadi troškove spora u iznosu od 5.168,25 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049020 10 G┼ż od 17.9.2010. g. ┼żalba tu┼żitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude preina─Źe i tu┼żbeni zahtjev usvoji u cjelosti ili da se iste ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni je predlo┼żio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żeni naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio rade─çi za njega.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, tu┼żitelj nije bio u radnom odnosu kod tu┼żenog ve─ç je za njega fakti─Źki radio, obavljaju─çi poslove koje mu odredi tu┼żeni; tu┼żitelj je kod tu┼żenog primao platu za rad u iznosu od po 300,00 KM mjese─Źno; dana 08.02.2000. g. tu┼żitelj je radio ispred sušare tu┼żenog kada su na njega pala velika aluminijska vrata sušare, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede (prelom petog slabinskog pršljena

i iš─Źašenje ─Źetvrtog slabinskog pršljena); zbog navedenih povreda tu┼żitelju je ┼żivotna aktivnost umanjena za 25%; tu┼żitelj je po zanimanju šumarski tehni─Źar; lije─Źenje tu┼żitelja je trajalo do 12.4.2001. g.; tu┼żeni je na ime odštete tu┼żitelju isplatio iznos od ukupno 13.000,00 KM.

Polaze─çi od ovih utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da za predmetnu štetu odgovara tu┼żeni kao vlasnik vrata koja su pala na tu┼żitelja, prema odredbi ─Źlana 154. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO). Me─Ĺutim, ovi sudovi smatraju da je isplatom iznosa od 13.000,00 KM tu┼żeni u cjelosti tu┼żitelju naknadio materijalnu i nematerijalnu štetu koju tra┼żi u ovoj parnici, pa sude tako što odbijaju tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tu┼żitelja kada je odbijen njegov tu┼żbeni zahtjev.

Prema odredbi ─Źlana 174. st. 1. ZOO, za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi.

U ovom slu─Źaju, a što u postupku tu┼żitelj nije osporio, niti to ─Źini sada u reviziji, u momentu kada se desio štetni doga─Ĺaj tu┼żitelj nije obavljao poslove koji se mogu tretirati kao opasni (sjedio je na stolici i pisao). On je teško tjelesno povrije─Ĺen prilikom pada vrata sušare, koja su bila skinuta i naslonjena na zid sušare. Sušara (pa shodno tome i pomenuta vrata) je vlasništvo tu┼żenog.

U pravnoj teoriji se zastupa mišljenje da je stvar opasna kada zbog svog polo┼żaja, djelovanja, svojstava ili zbog gole egzistencije predstavlja pove─çanu opasnost za okolinu. Vrata, sama po sebi, nisu opasna stvar u smislu odredbe ─Źlana 173. ZOO. Me─Ĺutim, kada se skinu iz svog le┼żišta i prislone na zid u nepravilnom polo┼żaju (kako je bilo u konkretnom slu─Źaju), ona mogu dobiti svojstvo opasne stvari jer tada predstavljaju pove─çanu opasnost.

ZOO u stavu 2. ─Źlana 174. utvr─Ĺuje definiciju imaoca opasne stvari. Onaj koji dr┼żi opasnu stvar odgovara za štetu koja poti─Źe od te stvari, osim ako doka┼że da postoji razlog koji zakon priznaje kao osloba─Ĺaju─çi. On se mo┼że rasteretiti odgovornosti ako je štetu izazvao neki doga─Ĺaj, tre─çe lice ili sam ošte─çeni odnosno ukoliko su ispunjeni posebni uslovi predvi─Ĺeni zakonom (─Źlan 177. st. 1. i 2. ZOO). Dovoljno je da se radnja tre─çeg lica ili ošte─çenog nije mogla predvidjeti niti sprije─Źiti.

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, tu┼żitelj je bio u grupi radnika koji su, bez znanja i naloga tu┼żenog, skinuli vrata sušare i ista naslonili na zid, da bi time sebi “olakšali” posao. Oni su time pristali na rizik odnosno opasnost da vrata padnu zbog nepravilnog polo┼żaja. Stoga se tu┼żenom ne mo┼że pripisati odgovornost za predmetnu štetu jer on nije svojim radnjama vrata stavio u polo┼żaj u kojem ona predstavljaju opasnu stvar, niti su vrata stavljena u taj polo┼żaj po nalogu tu┼żenog, ve─ç su to samoinicijativno u─Źinili radnici koji su kriti─Źnog dana radili u sušari (po navodima svjedoka me─Ĺu njima je

bio i tu┼żitelj). Dakle, rizik od nastupanja štetnih posljedica su stvorili tu┼żitelj i radnici koji su sa njim radili u sušari, što ni┼żestepeni sudovi nisu uo─Źili, pa su nepravilno uzeli da postoji odgovornost tu┼żenog po opštim na─Źelima odgovornosti za štetu. Me─Ĺutim, imaju─çi u vidu da je tu┼żbeni zahtjev odbijen, ovaj pogrešan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova nema uticaja na pravilnost ni┼żestepenih presuda.

S obzirom na izlo┼żeno, bez zna─Źaja su revizioni prigovori da su ni┼żestepeni sudovi prenisko odredili visinu materijalne i nematerijalne štete, da je kod njega došlo do umanjenja radne sposobnosti u procentu od 30%- 40% te da drugostepeni sud nije ocijenio sve navode ┼żalbe tu┼żitelja.

Iz naprijed iznesenih razloga, a primjenom odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), odlu─Źeno je kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 049020 11 Rev od 17.5.2012.g. )

 

<------->

 

P R E S U D U

Revizija se odbija.
O b r a z l o ┼ż e n j e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda Derventa, broj 84 0 P 020232 08 P od 29.04.2011. g., obavezani su tu┼żeni M.Š. ( u daljem tekstu: prvotu┼żena) i M.R. (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) da, kao solidarni du┼żnici, isplate tu┼żiocu iznos od 8.915,88 KM po osnovu izvršenih ulaganja u objekte u posjedu i vlasništvu tu┼żenih, a da prvotu┼żena isplati iznos od 3.911,66 KM na ime izvršene isplate drugotu┼żenom, u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po─Źev od 15.12.2008. g., kao dana podnošenja tu┼żbe do isplate, te su tu┼żeni obavezani da tu┼żiocu naknade troškove posutpka u iznosu od 4.785,00 KM, sve u roku od 3o dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav I).

Odbijen je protutu┼żbeni zahtjev prvotu┼żene kojim tra┼żi da se obave┼że tu┼żilac da joj, na ime zakupnine za korištenje cijele ku─çe po─Źev od 08.08.2008. g., isplati iznos od 4.800,00 KM, na ime zakupnine za korištenje gara┼że i šupe za drva isplati iznos od 950,00 KM, na ime narušenog zdravlja zbog uskra─çenog komoditeta u njenoj ku─çi isplati iznos od 3.000,00 KM i da joj na ime duševnog bola i straha koji je izazvao svojim prijetnjama, isplati iznos od 2.000,00 KM (stav II).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda Doboj, broj 84 0 P 020232 11 G┼ż od 09.12.2011. g., ┼żalbe tu┼żenih su odbijene i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Odbijena je ┼żalba tu┼żioca koju je izjavio protiv rješenja, broj 84 0 P 020232 08 P od 29.04.2011. g. o mjeri obezbje─Ĺenja.

Prvotu┼żena revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora po tu┼żbi je zahtjev tu┼żioca da mu tu┼żeni solidarno isplate iznos od 8.915,88 KM po osnovu izvršenih ulaganja u objekte u posjedu i vlasništvu tu┼żenih, a da prvotu┼żena sama isplati iznos od 3.911,66 KM na ime izvršene isplate drugotu┼żenom, u njeno ime i za njen ra─Źun, sve zajedno sa kamatom i troškovima postupka.

Predmet spora po protutu┼żbi je zahtjev prvotu┼żene da joj tu┼żilac isplati iznos od 4.800,00 KM na ime zakupnine za korištenje ku─çe i iznos od 950,00 KM na ime zakupnine za korištenje gara┼że i šupe za drva, te iznos od 3.000,00 KM na ime narušenog zdravlja zbog uskra─çenog komoditeta u njenoj ku─çi i iznos od 2.000,00 KM na ime pretrpljenog duševnog bola i straha zbog prijetnji tu┼żioca, sve zajedno sa kamatom i troškovima postupka.

U bitnome se ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje prvostepenog suda sastoji u sljede─çem: da su tu┼żeni vlasnici i posjednici nekretnina koje se nalaze u B., i to prvotu┼żena u dijelu 1/1 nekretnina ozna─Źenih kao k.─Ź. broj 245/1704, oranica u površini od 538 m2 i k.─Ź. broj 245/1703, ku─ça i dvorište površine 318 m2 , upisane u z.k. ulo┼żak broj 2166 k.o. B., a drugotu┼żeni posjednik u dijelu 1/1 nekretnina upisanih u posjedovni list broj 2133 k.o. B.; da prvotu┼żena, kao primalac izdr┼żavanja i drugotu┼żeni, kao davalc izdr┼żavanja imaju zaklju─Źen ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju i ugovor o poklonu, a koji ugovori nisu raskinuti na pravno valjan na─Źin; da su prvotu┼żena i tu┼żilac postigli usmeni dogovor da zaklju─Źe ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, koji podrazumjeva zajedni─Źko stanovanje, nakon što se raskine ugovor koji su me─Ĺusobno zaklju─Źili tu┼żeni; da je tu┼żilac u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, na ime naknade troškova koje je imao drugotu┼żeni po osnovu ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju sa prvotu┼żenom, isplatio ovome iznos od 2.000,00 Eura; da je tu┼żilac izvršio gra─Ĺevinske radove u ku─çi i na vanjskom objektu prvotu┼żene, koje je vještak gra─Ĺevinske struke dipl. ing. gra─Ĺ, S.┼Ż., u pismenom nalazu od 08.02.2011. g., procjenila na iznos od 8.915,88 KM i da tu┼żilac i prvotu┼żena nisu zaklju─Źili ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zbog poreme─çenih odnosa.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, koje ne mo┼że biti predmet pobijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku s obzirom na izri─Źitu zabranu sadr┼żanu u odredbi ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09-u daljem tekstu ZPP), primjenom odredbe ─Źlana 210. i 324. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS, broj 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud odlu─Źuje kao u izreci.

Po shvatanju prvostepenog suda, nesporno je da su tu┼żilac i prvotu┼żena bili u pregovorima za zaklju─Źenje ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, da je tu┼żilac isplatio drugotu┼żenom iznos od 2.000,00 Eura u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, da je drugotu┼żeni prihvatio da se raskine ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju i ugovor o poklonu nakon što mu je ispla─çen navedeni iznos i da je tu┼żilac dana 08.08.2008. g. sa porodicom uselio u ku─çu prvotu┼żene, te izvršio gra─Ĺevinske radove koje je vještak naveo u svom nalazu.

Ocjenom izvedenih dokaza, prvostepeni sud zaklju─Źuje da je tu┼żilac izvršio ulaganja u objekte prvotu┼żene na osnovu njihovog usmenog dogovora da ─çe zaklju─Źiti ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, a u namjeri da prvotu┼żenoj obezbjedi objekat za stanovanje. Osim toga, sud nalazi da je tu┼żilac, imaju─çi u vidu postignuti dogovor u vezi sa zaklju─Źenjem ugovora, u ku─çu tu┼żene uselio na osnovu njene saglasnosti i da nije dogovaran zakupni odnos, što bi se protivilo ugovoru koga su ┼żeljeli zaklju─Źiti.

U odnosu na protutu┼żbeni zahtjev za naknadu štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, straha i narušenog zdravlja, sud cijeni da u tom dijelu zahtjev nije dokazan.

Drugostepeni sud u cijelosti prihvata ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żenih i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

 

Drugostepena odluka je pravilna i revizioni navodi prvotu┼żene je ne dovode u

Revizijom se neosnovano ukazuje da je po─Źinjena povreda odredbe ─Źlana 8. ZPP, posebno kada je u pitanju ocjena iskaza svjedoka Z.K., sestre tu┼żioca. Ta─Źno je da je prvotu┼żena prigovarala iskazu svih saslušanih svjedoka, tako i iskazu Z.K., na na─Źin da se prigovara u cijelosti, a ni u reviziji se konkretno ne ukazuje zbog ─Źega bi iskaz ovog svjedoka bio neobjektivan, osim što se radi o sestri tu┼żioca.

Me─Ĺutim, iz stanja spisa proizlazi da se odluke sudova ne zasnivaju samo na iskazu svjedoka Z.K., ve─ç i drugih saslušanih svjedoka B.P., V.M. i M.R.1, na iskazu stranaka i posredno izvedenim dokazima. S druge strane, iskaz svjedoka Z.K. se u bitnome ne razlikuje od iskaza ostalih svjedoka, kojima je sud poklonio povjerenje, zbog ─Źega se navodi revizije, u ovom dijelu, ne mogu prihvatiti.

Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju je strogo formalan ugovor i ako pri njegovom zaklju─Źenju nije poštovana propisana forma, takav ugovor je ništav. Me─Ĺutim, nesporno je da tu┼żilac i prvotu┼żena nisu zaklju─Źili taj ugovor, pa ocjena osnovanosti zahtjeva tu┼żioca ne zavisi od njegove pravne valjanosti.

Odredba ─Źlana 30. stav 1. ZOO propisuje da pregovori koji prethode zaklju─Źenju ugovora ne obavezuju i da ih svaka strana mo┼że prekinuti kada ho─çe, ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaklju─Źi ugovor odgovara za štetu nastalu njihovim vo─Ĺenjem (stav 2.). Za štetu odgovara i ona strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaklju─Źi ugovor, ali odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu (stav 3.). Prvotu┼żena nije osporila utvr─Ĺenje da je vodila pregovore sa tu┼żiocem u namjeri da zaklju─Źe ugovor, a

ni┼żestepeni sudovi su pravilnom ocjenom dokaza izveli zaklju─Źak da nije dokazala i navode da je odustala od njegovog zaklju─Źivanja zbog toga što je tu┼żilac postupao prevarno.

Suprotno tome, tu┼żilac je dokazao da je isplati drugotu┼żenog i izvo─Ĺenju gra─Ĺevinskih radova na objektima prvotu┼żene, pristupio onog momenta kada je stekao uvjerenje da su postigli saglasnost volja o tome da se ugovor zaklju─Źi i na koji na─Źin bi trebalo da ispunjava obaveze prema prvotu┼żenoj, kao budu─çem primaocu izdr┼żavanja. Stoga je pravilno ocjenjeno da u postupanju tu┼żioca nema nesavjesnosti i da je pregovore vodio u ozbiljnoj namjeri da do─Ĺe do zaklju─Źivanja ugovora, o ─Źemu govore i njegova ulaganja u objekte prvotu┼żene. Naime, potpuno je logi─Źno o─Źekivati da se ulaganja, koja jesu znatnije vrijednosti, preduzimaju tek onda kada ona strana koja vrši ulaganja stekne uvjerenje da je sa drugom stranom postignuta saglasnost volje u vezi sa pravnim poslom koji je osnov za ta ulaganja.

Izvršenu isplatu drugotu┼żenom u iznosu od 2.000,00 Eura, što predstavlja protuvrijednost od 3.911,66 KM, prvotu┼żena nije osporavala. Da je to tako proizllazi i iz samog iskaza drugotu┼żenog, kao i iz njegove pismene izjave od 29.04.2008. g., kao i priznanice koju su zajedni─Źki potpisale stranke.

Po stavu ovog suda, pravilno su ni┼żestepeni sudovi sudili kada su na konkretni pravni odnos primjenili odredbu ─Źlana 210. ZOO.

U odnosu na odbijaju─çu dio odluke o protutu┼żbenom zahtjevu, revizija ne sadr┼żi konkretne revizione prigovore, pa je sud u tom dijelu postupio u skladu sa odredbom ─Źlana 241. ZPP.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zato je reviziju prvotu┼żene valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 84 0 P 020232 12 Rev od 12.2.2013.g.)

 

<------->

 

Naknada materijalne štete
u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede i ošte─çenja zdravlja

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u G. broj P-115/03 od 15.7.2005. g. obavezana je tu┼żena da tu┼żitelju naknadi materijalnu štetu na ime izgubljene zarade za period od 1.8.1990. do 17.11.2003. g. u iznosu od 49.265,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.7.2005. g. do isplate, a na ime rente od 17.11.2003. g. pa ubudu─çe iznos od po 123,50 KM mjese─Źno, s tim da dospjele iznose plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dospjelosti svakog mjese─Źnog iznosa, te da tu┼żitelju naknadi troškove spora u iznosu od 4.348,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.7.2005. g. do isplate, dok je preostali dio tu┼żbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-1871/05 od 20.3.2006. g. ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u odbijaju─çem dijelu, dok je ┼żalba tu┼żene uva┼żena i prvostepena presuda u dosu─Ĺuju─çem dijelu preina─Źena tako što je tu┼żbeni zahtjev odbijen.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se ta presuda preina─Źi.

Tu┼żena je u odgovoru na reviziju tu┼żitelja osporila navode revizije i predlo┼żila da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

U kona─Źno ure─Ĺenom tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelj tra┼żi da mu tu┼żena naknadi ostatak duga na ime nematerijalne štete te materijalnu štetu na ime

izgubljene zarade i mjese─Źnu rentu, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima spora.

Iz ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja sadr┼żanih u razlozima ni┼żestepenih odluka proizilazi da je tu┼żitelj povrije─Ĺen u saobra─çajnom udesu 25.9.1987. g., koji je skrivio osiguranik tu┼żene, da je tada rad na radnom mjestu voza─Źa u „A.“ G., da je poslije povre─Ĺivanja dugo bio na bolovanju te kako kod njega postoji potpuna nesposobnost za rad na poslovima voza─Źa, raspore─Ĺen je na druge poslove i to prvo na radno mjesto biletara, a zatim na radno mjesto portira, da mu je 17.11.2003. g. prestao radni odnos kao tehnološkom višku, da je presudom prvostepenog suda broj P-439/89 od 21.9.1990. g. tu┼żitelju dosu─Ĺena nematerijalna šteta kao i materijalna šteta po osnovu tu─Ĺe pomo─çi te izgubljene zarade i mjese─Źna renta, da je tu┼żena isplatila tu┼żitelju iznose dosu─Ĺene ovom presudom i da je presudom drugostepenog suda broj G┼ż-2871/91 od 26.11.1991. g. potvr─Ĺena prvostepena presuda u pogledu materijalne štete na ime tu─Ĺe pomo─çi i izgubljene zarade do 1.9.1990. g., dok je ta presuda preina─Źena u pogledu odluke o nematerijalnoj šteti tako što su dosu─Ĺeni iznosi pove─çani, a ukinuta u pogledu odluke o renti i kamati na dosu─Ĺeni iznos izgubljene zarade.

Prvostepeni sud je izrazio pravni stav da tu┼żitelju pripada naknada materijalne štete u obliku izgubljene zarade do dana prestanka radnog odnosa, jer je plata biletara i portira ni┼ża od plate voza─Źa, a od prestanka radnog odnosa da mu pripada nov─Źana renta u visini razlike izme─Ĺu plate portira i plate koju bi tu┼żitelj ostvarivao na radnom mjestu na kome je radio do štetnog doga─Ĺaja. Istovremeno je taj sud zaklju─Źio da je o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete pravosna┼żno presu─Ĺeno i da tu┼żitelj u suštini tra┼żi naknadu inflatorne štete obzirom da je iznos nematerijalne štete, koji je tu┼żitelju dosu─Ĺen ranijom drugostepenom presudom, zbog visoke inflacije obezvrije─Ĺen, pa kako tu┼żitelj nije predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza kojim bi se utvrdila visina inflatorne štete, taj dio tu┼żbenog zahtjeva je odbijen.

Nasuprot tome, drugostepeni sud je našao da tu┼żena nije pasivno legitimisana u odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete na ime izgubljene zarade i mjese─Źne rente, jer su odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisana prava po osnovu invalidnosti zbog povrede na radu, a jedno od tih prava je i pravo na odgovaraju─çe nov─Źane naknade, koje se ostvaruje u preduze─çu u kojem je radnik bio zaposlen u vrijeme nastanka invalidnosti, pa je tu naknadu (razliku zarade) tu┼żitelj trebao tra┼żiti od preduze─ça u kojem je radio. Isto tako drugostepeni sud smatra da tu┼żena nije odgovorna što je tu┼żitelju prestao radni odnos, jer zbog opštepoznate ekonomske situacije su mnogi radnici 2003. g. proglašeni za tehnološki višak, tako da prestanak radnog odnosa tu┼żitelja nije u uzro─Źnoj vezi sa štetnim doga─Ĺajem za koji odgovara tu┼żena. Drugostepeni sud se saglasio sa stavom prvostepenog suda da tu┼żitelj nije dokazao ─Źinjenice na kojima temelji zahtjev za naknadu nematerijalne odnosno inflatorne štete. Na osnovu toga drugostepeni sud je sudio tako što je u cjelosti odbio zahtjev tu┼żitelja.

Suprotno tvrdnjama revizije tu┼żitelja, drugostepena presuda je utemeljena na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza i pravilnoj primjeni

materijalnog prava, a u njoj su dati valjani i dovoljni razlozi, koje kao pravilne usvaja i ovaj sud.

Odredbom ─Źlana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 17/93, 3/96 i 39/03-dalje: ZOO) je propisano da je odgovorno lice du┼żno povrije─Ĺenom, koji zbog potpune ili djelimi─Źne nesposobnosti za rad gubi zaradu, pla─çati odre─Ĺenu nov─Źanu rentu kao naknadu za ovu štetu. Me─Ĺutim, izgubljena zarada se do donošenja sudske odluke dosu─Ĺuje u jednokratnom iznosu, jer se ti iznosi mogu pouzdano utvrditi, dok se naknada štete za sukcesivno umanjenje zarade u budu─çnosti odre─Ĺuje u obliku mjese─Źne rente. Ako postoji gubitak u zaradi, on mora biti u uzro─Źnoj vezi sa štetnikovim ponašanjem.

Prema Zakonu o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 23/82, 97/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), koji je bio na snazi u vrijeme kad se desio štetni doga─Ĺaj, osiguranik kod koga postoji preostala radna sposobnost (u tu kategoriju spada tu┼żitelj) ima pravo da bude raspore─Ĺen na druge odgovaraju─çe poslove i pravo na nov─Źanu naknadu u slu─Źaju manje plate na drugom radnom mjestu, a ta prava mu mora obezbijediti preduze─çe u kojem je radio u vrijeme nastanka invalidnosti (─Źlan 37. i 38.). Isto propisuje i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni list SRBiH“ broj 38/90 i 22/91), a odgovaraju─çe odredbe su sadr┼żane i u ─Źlanovima 88-93 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96) te u ─Źlanovima 75, 78, 95, 97. i 99. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/00, 37/01, 32/02, 47/02 i 110/03). Dakle, tu┼żitelj je u smislu citiranih propisa i poslije povrije─Ĺivanja trebao ostvarivati nesmanjeni iznos zarade, a ukoliko mu je preduze─çe u kojem je radio ta prava uskratilo, zahtjev je trebao usmjeriti prema poslodavcu. Nadalje, pravo za slu─Źaj invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ostvaruju se u zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja u kojoj je osiguranik bio osiguran u ─Źasu nastanka te povrede (─Źlan 78. Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja). Prema tome, potpuno obešte─çenje u slu─Źaju kad se radi o povredi na radu se posti┼że primjenom pravila koja va┼że u oblasti socijalnog odnosno penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je ispravno stanovište drugostepenog suda da tu┼żena nije pasivno legitimisana da tu┼żitelju naknadi štetu u vidu izgubljene zarade.

Isto tako, ovaj revizijski sud ocjenjuje da tu┼żitelj nije dokazao da mu je radni odnos prestao iz razloga što je pretrpio tjelesnu povredu u saobra─çajnom udesu. Naime, ako bi do proglašenja tu┼żitelja za tehnološki višak došlo i da on nije pretrpio povredu na radu, onda štetni doga─Ĺaj nije u uzro─Źnoj vezi sa nastankom štete. Teret dokazivanja uzro─Źne veze je na ošte─çenom, u smislu ─Źlana 154. ZOO. U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj nije predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza na ovu okolnost, izuzev što je u svojstvu parni─Źne stranke izjavio da je njegovo preduze─çe primalo u radni odnos voza─Źe. Me─Ĺutim, ─Źinjenica je da je u vrijeme kad je tu┼żitelju kao tehnološkom višku prestao radni odnos, to bilo uobi─Źajena pojava bez obzira na radno mjesto i stru─Źnu spremu zaposlenih, pa je tu┼żitelj u smislu ─Źlana 123. stav 1. u vezi ─Źlana 7. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku (″Slu┼żbeni glasnik Republike

Srpske″, br. 58/03, 85/03 i 74/05-dalje: ZPP) bio du┼żan ponuditi i izvesti dokaze na osnovu kojih bi se moglo nesumnjivo utvrditi da mu ne bi prestao radni odnos u slu─Źaju da je obavljao poslove voza─Źa, što to nije u─Źinio. Stoga je drugostepeni sud pravilno našao da zahtjev tu┼żitelja za isplatu rente od dana prestanka radnog odnosa pa ubudu─çe nije osnovan, pri ─Źemu treba imati u vidu odredbe o teretu dokazivanja sadr┼żane u ─Źlanu 126. ZPP.

Ni┼żestepeni sudovi su pravilno odbili zahtjev tu┼żitelja za naknadu nematerijalne štete (ostatka duga po ovom vidu štete). Naime, presudama koje su ranije donesene u ovoj pravnoj stvari je pravosna┼żno odlu─Źeno o zahtjevu tu┼żitelja za naknadu nematerijalne štete (─Źlan 196. stav 2. ZPP). Ti sudovi su pravilno zaklju─Źili da se ovaj dio tu┼żbenog zahtjeva ustvari odnosi na naknadu inflatorne štete. I u tom slu─Źaju je zahtjev pravilno odbijen obzirom da tu┼żitelj nije dokazao da je pretrpio inflatornu štetu niti je dokazao visinu te štete. On je tokom postupka predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza finansijskim vješta─Źenjem, ali samo radi utvr─Ĺenja iznosa izgubljene zarade i rente, dok nije predlagao da vještak obra─Źuna eventualnu inflatornu štetu, pa taj dokaz nije ni izveden.

Pri takvom stanju stvari, i po ocjeni ovoga suda, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tu┼żitelj odbijen sa tu┼żbenim zahtjevom. Drugostepena presuda, prema tome, nema nedostatke na koje ukazuje revident, niti one na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Iz tih razloga, a na osnovu odredbi ─Źlana 248. ZPP, revizija tu┼żitelja je odbijena.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-001 097 od 11.04.2007.g.)

 

<------->

 

Naknada materijalne štete
u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede i ošte─çenja zdravlja

P R E S U D A

Revizija se odbija.
O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u D. broj P-715/01 od 5.7.2002. g. obavezan je tu┼żeni M.─ć. da tu┼żilji M.B. naknadi materijalnu štetu: za troškove sahrane u iznosu od 3.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.600,00 KM, po─Źev od 5.7.2002. g. do isplate a na iznos od 1.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 25.6.1993. g. do isplate; za podizanje nadgrobnog spomenika iznos od 1.840,00 KM od 10.9.1996. g. do isplate i 100,00 KM na ime rente za izgubljeno izdr┼żavanje za svaki mjesec po─Źev od 25.6.1993. g. pa dok za to postoje zakonski razlozi, kao i da tu┼żeni na ime nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog lica plati tu┼żilji M.B. (u daljem tekstu: prvotu┼żilja) S.R. (u daljem tekstu: drugotu┼żilja) i Z.T. (u daljem tekstu: tre─çetu┼żilja), svakoj od po 4.000,00 KM uz naknadu troškova spora u iznosu od 10,000,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Preko dosu─Ĺenih iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żilja je odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u D. broj G┼ż-560/02 od 4.11.2002. g. ┼żalba tu┼żenog je djelimi─Źno uva┼żena pobijana prvostepena presuda u odnosu na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica preina─Źena tako što je za ovaj vid nematerijalne štete za svaku tu┼żilju sa 4.000,00 KM sni┼żena na 3.200,00 KM, a ukinuta prvostepena presuda u odnosu na dosu─Ĺenu naknadu materijalne štete prvotu┼żilji kao i odluka o troškovima spora i u ovom dijelu predmet vra─çen prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u D. broj P-745/02 od 11.6.2003.
g. obavezan je tu┼żeni da prvotu┼żilji naknadi materijalnu štetu: na ime

troškova sahrane iznos od 2.170,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 11.6.2003. g. do isplate; 1.840,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 10.9.1996. g. do isplate na ime troškova za podizanje nadgrobnog spomenika i 80,00 KM na ime mjese─Źne rente, uz naknadu troškova spora u iznosu od 11.000,00 KM. Preko dosu─Ĺenih iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje je odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u D. broj G┼ż-463/03 od 16.12.2004. g. ┼żalba prvotu┼żilje i tu┼żenog su odbijene i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żeni revizijom pobijana drugostepenu presudu Okru┼żnog suda u D. broj 463/03 od 16.12.2004. g., zbog bitnih povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Prvotu┼żilja u odgovoru na reviziju tu┼żenog osporila je navode revizije i predlo┼żila da se ista odbije.

Rebpuli─Źki tu┼żilac nije se izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. st.3. Zakona o parni─Źnom postupku – «Slu┼żbeni list SFRJ», br. 4/77 do 35/91, i «Sl. glasnik RS» br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źl.456. st.1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 58/03 – 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS), ima primijeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilje zahtjevom tra┼że da im tu┼żeni naknadi materijalnu i nematerijalnu štete koju im je prouzrokovao lišenjem ┼żivota prednika tu┼żilja pok. M. B.

Ovakvom tu┼żbenom zahtjevu udovoljili su ni┼żestepeni sudovi nalaze─çi da je tu┼żeni lišio ┼żivota prednika tu┼żilja pok. M.B. zbog kojeg je pravosna┼żnom krivi─Źnom presudom prvostepenog suda K-97/92 od 25.12.1992. g. oglašen krivim za krivi─Źno djelo ubistva iz ─Źl. 36. st.1. preuzetog KZ-a SR BiH i osu─Ĺen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, kao i da postoji podijeljena odgovornost tu┼żenog kao štetnika i ošte─çenog pok. M.B. u omjeru 80% odgovornosti tu┼żenog i 20% odgovornost ošte─çenog, te pozivom na odredbe ─Źl. 154, 192, 194, 200. i 201. Zakona o obligacionim odnosima sudili tako što su tu┼żenog obavezali da tu┼żiljama naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu u iznosima navedenim u prvostepenim presudama.

Odluka drugostepenog suda (za pla─çanje naknade materijalne štete) je pravilna i zakonita.

Kako su ni┼żestepeni sudovi u pravosna┼żnoj presudi prvostepenog suda broj P-715/01 od 5.7.2002. g. u odnosu na jedan od vidova štete koja se zahtjevom tra┼żi, nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, utvrdili postojanje podijeljene odgovornosti tu┼żenog kao štetnika sa 80% i prednika tu┼żilja, kao ošte─çenog pok. M.B. sa 20% u nastanku štetnog doga─Ĺaja, i s toga

se u ovoj novoj parnici za naknadu ostalih vidova štete koji se zahtjevom tra┼że (materijalne štete), više ne mo┼że utvr─Ĺivati postojanje podijeljene odgovornosti u druga─Źijem omjeru od onog utvr─Ĺenog u navedenoj pravosna┼żnoj presudi prvostepenog suda, jer je u pitanju prigovor materijalno-pravne prirode iz odredbi ─Źl. 192. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 i 3/98, u daljem tekstu: ZOO), o kojem je a kako je re─Źeno pravosna┼żnom presudom utvr─Ĺen navedeni omjer odgovornosti u─Źesnika štetnog doga─Ĺaja.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tu┼żenog kada je tu┼żilji dosu─Ĺena naknada materijalne štete na ime troškova sahrane prednika tu┼żilje, a zatim podizanje nadgrobnog spomenika kao i naknada na ime rente u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, jer su ni┼żestepeni sudovi prilikom dosu─Ĺenja navedene naknade materijalne štete pravilno primijenili materijalno-pravne odredbe ─Źl. 193. ZOO u vezi s odredbama ─Źl. 223. ZPP i ─Źl. 194. ZOO.

Dosljedno tome revizija tu┼żenog je odbijena kao neosnovana (─Źl. 393.
ZPP u vezi s odredbom ─Źl. 456. stav 1. ZPP RS).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-168/05 od 19.10.2007.g. )

 

<------->

 

Objektivna odgovornost za štetu

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci P-2757/00 od 20.2.2009. g. obavezani su tu┼żeni da na ime materijalne štete za uništenu nepokretnu imovinu i to vjerske objekte, solidarno plate tu┼żitelju iznos od ukupno 64.762.347,00 KM i to za uništenu A. d┼żamiju iznos od 15.168.937,00 KM; G. d┼żamiju iznos od 7.477.331,00 KM; B. E. d┼żamiju iznos od 738.976,00 KM; F. P. d┼żamiju iznos od 32.463.200,00 KM; H. Z. d┼żamiju iznos od 780.000,00 KM; O. d┼żamiju iznos od 1.087.632,00 KM; H. O. d┼żamiju iznos od 711.360,00 KM; H. P. d┼żamiju iznos od 764.400,00 KM; H. Š. d┼żamiju iznos od 393.600,00 KM; V. d┼żamiju iznos od 947.520,00 KM; S. d┼żamiju iznos od 730.080,00 KM; H. B. d┼żamiju iznos od 476.160,00 KM; S.-M. P. d┼żamiju iznos od 1.101.648,00 KM; M. d┼żamiju iznos od 728.175,00 KM; S.1 d┼żamiju iznos od 703.872,00 KM i H. K. d┼żamiju iznos od 489.456,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom od 20.02.2009. g. kao dana donošenja prvostepene presude do isplate, a u roku od 30 dana od dana pravosna┼żnosti presude.
Tu┼żeni su obavezani da tu┼żitelju naknade troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 34.800,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosna┼żnosti presude.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci 011-0-G┼ż-09-000 328 od 30.9.2009. g. ┼żalbe tu┼żenih RS i ... B. L. su uva┼żene, a prvostepena presuda preina─Źena tako da je tu┼żbeni zahtjev ... zajednice u BiH odbijen.
Tu┼żitelj je obavezan da tu┼żenim naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 48.375,00 KM, dok je preko dosu─Ĺenog iznosa zahtjev za naknadu troškova odbijen.
Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preina─Źi na taj na─Źin da ─çe se ┼żalba tu┼żenih odbiti i potvrditi presuda prvostepenog suda.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni osporavaju sve navode revizije predla┼żu─çi da se revizija odbije.
Revizija nije osnovana.
Predmet odlu─Źivanja u ovom parni─Źnom postupku je kona─Źno postavljen tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne štete prouzrokovane rušenjem 16 d┼żamija na podru─Źju ... B. L. u toku 1993. g., a u ukupnom iznosu od 64.762.347,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostepene presude.
Raspravljaju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom zahtjevu, prvostepeni sud je utvrdio da su u B. L. u vrijeme rata u BiH, tokom 1993. g. srušene sve d┼żamije i to: A. d┼żamija, G. d┼żamija, B. E. d┼żamija, F. P. d┼żamija, d┼żamija H. Z.-T., O. d┼żamija, H. O. d┼żamija, H. P. d┼żamija, H. Š. d┼żamija, V. d┼żamija, S. d┼żamija, H. B. d┼żamija, S.-M. P. d┼żamija, M. d┼żamija, S.1 d┼żamija i H. K. d┼żamija, da su sve d┼żamije srušene podmetanjem eksploziva i paljenjem, da ukupna vrijednost svih d┼żamija zajedno iznosi 64.762.347,00 KM; da je ve─çina d┼żamija bilo registrovano kao nacionalni spomenici razli─Źite kategorije; da su ostaci porušenih d┼żamija uklanjani i nakon završetka rata; da je po zemljišnim knjigama vlasnik d┼żamija i zemljišta ... zajednica u BiH, a da je tom imovinom upravljala V. direkcija u S. koja je ustanova ... zajednice; da je 04. decembra 1996. g. tu┼żitelj zbog rušenja d┼żamija i onemogu─çavanja vjerskih sloboda podnio prijavu Domu za ... BiH; da je postupak po toj prijavi okon─Źan odlukom od 11. juna 1999. g. kojom je proglašena neprihvatljivom prijava podnosioca u dijelu koji se odnosi na uništavanje d┼żamija i da je tu┼żba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. oktobra 2000. g..
Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, prvostepeni sud nalazi da je tu┼żitelj kao vlasnik porušenih vjerskih objekata legitimisan za podnošenje tu┼żbe za naknadu štete i da postoji odgovornost tu┼żenih za naknadu štete po odredbama ─Źlana
172. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO), budu─çi da su organi tu┼żenih propustili preduzimati mjere za zaštitu d┼żamija iako su ih bili du┼żni preduzeti.
Odlu─Źuju─çi o prigovoru zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete koje su tu┼żeni isticali od odgovora na tu┼żbu, prvostepeni sud je našao da je taj prigovor neosnovan jer nije protekao objektivni rok zastarjelosti od 5 godina od dana nastanka štete iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO, uzimaju─çi u obzir podnošenje prijave Domu za ... u toku 1996. g., te je odbijaju─çi prigovor zastarjelosti, obavezao tu┼żene da tu┼żitelju solidarno na ime naknade štete isplate ukupan iznos od 64.762.347,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 20.2.2009. g. do isplate.
Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenih, drugostepeni sud je prihvatio pravno shvatanje prvostepenog suda u pogledu aktivne legitimacije tu┼żitelja i odgovornosti tu┼żenih za nastalu štetu, te utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje u pogledu obima štete, ali nalazi da prvostepeni sud nije pravilno primjenio materijalno pravo prilikom odlu─Źivanja o prigovoru tu┼żenih o zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete. Drugostepeni sud smatra taj prigovor osnovanim budu─çi da je od dana saznanja za štetu do podnošenja tu┼żbe u ovoj parnici protekao trogodišnji rok zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO. Pri tome, drugostepeni sud smatra da pokretanjem postupka kod Doma za ... nije prekinut tok roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO, pa je primjenom odredbe ─Źlana 229. stav 1. ta─Źka 4. Zakona o parni─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, 63/07. i 49/09 – u daljem tekstu ZPP), prvostepenu presudu preina─Źio tako da je tu┼żbeni zahtjev odbio.
Odluka drugostepenog suda je na zakonu zasnovana.
Pravilno drugostepeni sud zaklju─Źuje da se u ovoj pravnoj situaciji, pri odlu─Źivanju o prigovoru zastarjelosti ima primijeniti subjektivni rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete od 3 g. od dana saznanja za štetu i po─Źinioca iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO, a ne objektivni rok od 5 godina od dana kad je šteta nastala iz odredbe stava 2. istog ─Źlana.
Naime, odredbom ─Źlana 376. stav 1. propisano je da potra┼żivanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za 3 g. od kada je ošte─çenik doznao za štetu i lice koje je štetu po─Źinilo, a stavom 2. istog ─Źlana da u svakom slu─Źaju ovo potra┼żivanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.
Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da je saznanje ošte─çenog za štetu i štetnika uslov za po─Źetak toka roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO.
U konkretnoj situaciji, tokom postupka nije bilo sporno me─Ĺu strankama da je tu┼żitelj saznao za svako pojedina─Źno rušenje d┼żamija odmah nakon što su se ta rušenja dešavala tokom 1993. g.. Ukoliko se za štetu odgovara po principu predpostavljene odgovornosti kao u ovom slu─Źaju (─Źlan 172. ZOO), rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete po─Źinje te─çi po saznanju za lice koje je odgovorno za prouzrokovanu štetu, a ne po saznanju za konkretnog po─Źinioca štete, kako to pravilno nalazi drugostepeni sud u obrazlo┼żenju pobijane presude.
Pravilno drugostepeni sud nalazi i da se po─Źetak toka roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. ZOO, ima ra─Źunati od 19. juna 1996. g. kao dana kad je odlukom Skupštine RS u RS ukinuto ratno stanje i stanje neposrede ratne opasnosti i kad je objektivno u RS bilo mogu─çe podnijeti tu┼żbu sudu. Ovo zna─Źi da je subjektivni trogodišnji rok zastarjelosti isticao 19. juna 1999. g., a kako je nedvojbeno tu┼żba podnesena tek 27. oktobra 2000. g. (prijemni pe─Źat prvostepenog suda na tu┼żbi), što zna─Źi nakon isteka navedenog roka zastarjelosti, pravilno je drugostepeni sud odlu─Źio kad je preina─Źio prvostepenu presudu odbijaju─çi tu┼żbeni zahtjev.
Pravilno je i prvostepeni sud zaklju─Źio da u vrijeme podnošenja tu┼żbe nije istekao objektivni rok zastarjelosti od 5 godina iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO, koji isti─Źe 19. juna 2001. g.. Me─Ĺutim, taj rok nije od zna─Źaja u ovoj pravnoj situaciji. Objektivni rok zastarjelosti bio bi od zna─Źaja i bilo bi mogu─çe primjeniti samo kad subjektivni rok od 3 g. isti─Źe izvan petogodišnjeg objektivnog roka zastarjelosti, što u konkretnoj situaciji nije slu─Źaj.
Neosnovana je i tvrdnja tu┼żitelja isticana tokom postupka i u reviziji da je pokretanjem postupka kod Doma za ... prekinut tok roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO.
Naime, nije sporno da je 04. decembra 1996. g. tu┼żitelj podnošenjem prijave kod Doma za ... pokrenuo postupak za zaštitu svojih prava. Me─Ĺutim, po

ocjeni ovog suda okolnost podnošenja prijave o kršenju ljudskih prava Domu za ... nema karakter prekida toka roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO.
Odredbom ─Źlana 388. ZOO, propisano je da se zastarjelost prekida podnošenjem tu┼żbe i svakom drugom povjerio─Źevom radnjom preduzetom pred sudom ili drugim nadle┼żnim organom u cilju utvr─Ĺenja, obezbje─Ĺenja ili ostvarivanja potra┼żivanja.
Dom za ... je dio Komisije za ... ustanovljen Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH (─Źlan 2. Aneksa VI) i u njegovoj nadle┼żnosti je utvr─Ĺivanje navodnih ili o─Źiglednih povreda ljudskih prava, diskriminacije i u┼żivanja tih prava (─Źlan 2. i ─Źlan 8. Aneksa VI). Ako utvrdi postojanje povrede ljudskih prava ili diskriminaciju u u┼żivanju tih prava, Dom donosi odluku o preduzimanju radnji i ispravljanju tih povreda, a odluka mo┼że sadr┼żati i nov─Źanu naknadu.
Iz navedenog proizlazi da Dom za ... nije nadle┼żni organ iz odredbe ─Źlana 388. ZOO, jer se pred njim ne utvr─Ĺuje niti ostvaruje potra┼żivanje naknade štete, nego se razmatraju pitanja eventualne povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda, a odluka mo┼że sadr┼żati i nalog za pla─çanje nov─Źane kompenzacije za utvr─Ĺenu povredu.
Iz odluke o prihvatljivosti i meritumu Doma za ... broj CH96/29 od 11. juna 1999. g. ne proizlazi da se u tom postupku odlu─Źivalo o odgovornosti tu┼żenih za štetu nastalu rušenjem d┼żamija. Osim toga, iz zaklju─Źaka navedene odluke proizlazi (ta─Źka 214. alineja 1.) da je proglašena neprihvatljivom ┼żalba podnosioca prijave u dijelu koji se odnosi na uništavnje d┼żamija u B. L. tokom 1993. g.... što se u krajnjem mo┼że izjedna─Źiti sa odbacivanjem prijave. Dakle, ─Źak i ako bi se Dom za ... mogao smatrati organom pred kojim bi se pokretanjem postupka prekinuo tok roka zastarjelosti po odredbi ─Źlana 388. ZOO, nedvojbeno je da tu┼żitelj nije podnio tu┼żbu nadle┼żnom sudu u roku od 3 mjeseca od dana donošenja odluke u kom slu─Źaju bi se po odredbi ─Źlana 390. ZOO, moglo smatrati da je zastarjevanje prekinuto podnošenjem prijave kod Doma.
Pogrešna je i tvrdnja revidenta isticana tokom postupka i u reviziji da je šteta nastala rušenjem d┼żamija kona─Źan oblik poprimila nakon rata u BiH, odnosno definitivnim uklanjanjem ruševina d┼żamija i odvo┼żenjem materijala na nepoznate lokacije. Prema shvatanju ovog suda, materijalna šteta za tu┼żitelja je nastala samim miniranjem i rušenjem vjerskih objekata, u onom trenutku kad ti objekti više nisu mogli slu┼żiti namjeni i kad su izgubili upotrebnu vrijednost i svojstvo gra─Ĺevine. Odvo┼żenjem ostataka ruševina nije mijenjan obim niti vrsta štete, tako da ─Źak i ukoliko su ostaci uklonjeni nakon 19.6.1996. g. rok zastarjelosti nije mogu─çe ra─Źunati od dana okon─Źanja raš─Źiš─çavanja ruševina.
Isto tako ni eventualno mijenjanje katastarskih podataka od strane nadle┼żnih organa, ukoliko je takvih radnji bilo, ne mogu predstavljati štetne radnje u vezi sa štetom nastalom rušenjem d┼żamija. O zakonitosti tih radnji nije mogu─çe odlu─Źivati u parni─Źnom postupku. Zakonitost akata o izmjeni katastarskih podataka mogu─çe je ispitivati samo u upravnom postupku po pravnim sredstvima propisanim Zakonom o opštem upravnom postupku i eventualno u upravnom sporu.
Neosnovano se revizijom tvrdi da je u konkretnoj situaciji trebalo primjeniti rok zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 377. stav 1. ZOO, budu─çi da je predmetna šteta pri─Źinjena krivi─Źnim djelom.

Navedenom odredbom propisano je da, kad je šteta prouzrokovana krivi─Źnim djelom, a za krivi─Źno gonjenje je predvi─Ĺen du┼żi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarjeva kad istekne vrijeme odre─Ĺeno za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja.
U konkretnoj situaciji, iako je izvjesno da je predmetna šteta pri─Źinjena krivi─Źnim djelom, nije bilo mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO u pogledu primjene rokova zastarjelosti potra┼żivanja prouzrokovane štete. Navedenu odredbu mogu─çe je primijeniti prema odgovornom licu samo kad je pravosna┼żnom osu─Ĺuju─çom presudom krivi─Źnog suda utvr─Ĺeno postojanje krivi─Źnog djela i odgovornost po─Źinitelja.
Me─Ĺu strankama nije sporno da po─Źinioci štete do danas nisu identifikovani, niti je vo─Ĺen krivi─Źni postupak protiv konkretnih lica, te u takvoj situaciji ne postoji opravdanje za primjenu roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 377. ZOO. Ovaj rok bilo bi mogu─çe primijeniti samo kad je po─Źinilac krivi─Źnog dijela bio poznat, a postojale su procesne smetnje zbog kojih protiv po─Źinitelja nije mogu─çe provesti krivi─Źni postupak. U takvoj situaciji, parni─Źni sud bi radi ocjene da li je nastala zastara potra┼żivanja naknade štete prouzrokovane krivi─Źnim djelom, bio ovlašten ispitati da li je šteta nastala radnjama koje sadr┼że obilje┼żja bi─ça krivi─Źnog djela.
Neosnovan je i prigovor revidenta kojim tvrdi da nisu pravilno dosu─Ĺeni troškovi parni─Źnog postupka budu─çi da prilikom zastupanja Pravobranilaštvo RS nema pravo na naknadu troškova po adokatskoj tarifi.
Odredbom ─Źlana 395. ZPP, propisano je da se odredbe o troškovima postupka primjenjuju i na stranke koje zastupa Pravobranilaštvo.
U tom slu─Źaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime naknade advokatu.
Dakle, iz citirane odredbe jasno proizlazi da je drugostepeni sud pravilno tu┼żenim na ime troškova dosudio i troškove zastupanja po va┼że─çoj advokatskoj tarifi te se u tom pogledu daljnje obrazlaganje troškova ukazuje suvišnim.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je na osnovu odredbe ─Źlana 248. ZPP, o reviziji tu┼żitelja odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118 0 P 000435 10 Rev od 18.01.2012g.)

 

<------->

 

Naknada nematerijalne štete:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u T. br. P-658/01 od 24.9.2004. g. odbija se tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio da mu tu┼żeni solidarno isplate na ime nematerijalne štete iznos od 33.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te se obavezuje tu┼żitelj da tu┼żenima nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 4.455,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. br. G┼ż-486/04 od 10.5.2005.
g. ┼żalba tu┼żitelja se odbija i potvr─Ĺuje prvostepena presuda.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi i usvoji njegov tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
U ovoj parnici tu┼żitelj tra┼żi naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizi─Źke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti, te materijalnu štetu na ime tu─Ĺe njege i pomo─çi.

Tokom postupka koji je prethodio donošenju ni┼żestepenih presuda utvr─Ĺeno je: da se dana 12.10.1997. g. dogodila saobra─çajna nezgoda u mjestu Lj.u kojoj je tu┼żitelj zadobio teške tjelesne povrede; da je navedenu saobra─çajnu nezgodu skrivio drugotu┼żeni upravljaju─çi vozilom koje je bilo osigurano kod prvotu┼żenog od autoodgovornosti za štetu nanesenu tre─çim licima; da je drugotu┼żeni oglašen krivim za navedenu saobra─çajnu nezgodu i ka┼żnjen presudom Osnovnog suda u T. broj K.32/98 od 18.3.1998. g.; da je tu┼żitelj tokom ove parnice zaklju─Źio vansudsko poravnanje sa prvotu┼żenim pod brojem 9/91 dana 3.1.2001. g. po kojem se prvotu┼żeni obavezao da tu┼żitelju na ime naknade štete za predmetni štetni doga─Ĺaj isplati iznos od 3.030,30 KM ─Źime bi šteta, koja je tu┼żitelju nanesena dana 12.10.1997. g., u cjelini bila izmirena, a tu┼żitelj se odrekao bilo kakvih potra┼żivanja po bilo kojem osnovu iz ovog štetnog doga─Ĺaja prema prvotu┼żenom, kao osigurava─Źu i prema drugotu┼żenom, kao štetniku; te da je prvotu┼żena isplatila tu┼żitelju iznos od 3.030,30 KM po navedenom vansudskom poravnanju i da tu┼żitelj nije tra┼żio poništenje navedenog poravnanja.

Na temelju ovih ─Źinjenica prvostepeni sud je zauzeo stav da je sporni odnos izme─Ĺu parni─Źnih stranaka riješen ugovorom, odnosno vansudskim poravnanjem koje je u cjelini izvršeno, i za koje stranke nisu tra┼żile njegovo poništenje, što je razlog i osnov za odbijanje tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja u ovoj parnici.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni stav prvostepenog suda, te kako je tu┼żitelj ┼żalbom osporavao vansudsko poravnanje, iako to nije bio predmet ovoga spora, drugostepeni sud je odbio ┼żalbu tu┼żitelja i potvrdio prvostepenu presudu nalaze─çi da prema odredbi ─Źlana 414. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO) svaki du┼żnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu, te da su solidarni du┼żnici subjekti jedne obligacije i kad jedan od njih ispuni obavezu u cjelini, drugi du┼żnici se osloba─Ĺaju obaveze prema povjeriocu.

U ovom revizionom postupku sporno je da li je drugostepeni sud na konkretan slu─Źaj pravilno primijenio odredbu ─Źlana 414. ZOO, ili je vansudsko poravnanje, zaklju─Źeno izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żenog, pravno neva┼że─çe i nepostoje─çe u odnosu na drugotu┼żenog kao štetnika, te da li je pravilna odluka o troškovima parni─Źnog postupka.

Navedeni prigovori revidenta su neosnovani.

Naime, odredbom ─Źlana 414. st. 1. ZOO propisano je da svaki du┼żnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac mo┼że zahtijevati njeno ispunjene od koga ho─çe sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan du┼żnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se du┼żnici osloba─Ĺaju.

Stoga je pravilan stav drugostepenog suda da su tu┼żeni u ovoj parnici, kao solidarni du┼żnici, subjekti jedne obligacije, i da u situaciji kada je jedan solidarni du┼żnik (ovdje prvotu┼żeni) u cjelini ispunio obavezu

preuzetu vansudskim poravnanjem, drugi solidarni du┼żnik (ovdje drugotu┼żeni) oslobo─Ĺen je obaveze prema povjeriocu iz ove obligacije. Naime, nesumnjivo je da je tu┼żitelj kao ošte─çeni iz predmetnog štetnog doga─Ĺaja vansudskim poravnanjem zaklju─Źenim sa prvotu┼żenim prihvatio da ─çe mu u potpunosti biti izmirena šteta od 12.10.1997. g. isplatom iznosa od 3.030,30 KM i da se odrekao potra┼żivanja iz ovog štetnog doga─Ĺaja po bilo kojem osnovu, kako u odnosu na osigurava─Źa (prvotu┼żenog), tako i u odnosu na štetnika (drugotu┼żenog). Stoga ne stoji prigovor revidenta da je primjena odredbe ─Źlana 70. Zakona o osiguranju imovine i lica nalagala usvajanje tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja postavljenog u ovoj parnici prema drugotu┼żenom.

Navodi revizije, kojima se osporavaju dosu─Ĺeni troškovi parni─Źnog postupka, su paušalni i neargumentovani, a iz stanja spisa proizlazi da su tu┼żenima dosu─Ĺeni troškovi postupka koji se odnose na ro─Źište 15.4.2003. g. (na zapisniku u spisu je konstatovano da je ro─Źište odr┼żano 12.4.2003. g.), pa su neosnovani prigovori revidenta kojima se osporava pravilnost dosu─Ĺenih troškova postupka.

S obzirom na izneseno reviziju tu┼żitelja je valjalo odbiti i odlu─Źiti kao u izreci na temelju odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 273 od 9.11.2007.g.)

 

<------->

 

Naknada nematerijalne štete:

R J E Š E Nj E

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-38/97 od 15.7.2004. g. odbijen je u cjelini tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca S.Š., sina ─É., kojim je tra┼żio da se tu┼żeni P. A.D. B. L., P. c. P. obave┼że da mu isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 34.000,00 KM, s kamatom i troškovima postupka. Odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje trooškove.

Prema datoj pouci o pravnom lijeku „protiv ove presude dozvoljena je ┼żalba Okru┼żnom sudu u roku od 15 dana od dana donošenja, a putem ovog suda“.

Tu┼żilac je prepis presude primio 15. jula 2004. g.. ┼Żalbu je dostavio neposredno sudu po isteku 15-odnevnog roka na dan 5. avgusta 2004. g..

Prvostepenim rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-38/97 od 21.9.2004. g. tu┼żio─Źeva ┼żalba odba─Źena je kao neblagovremena pozivom na odredbe ─Źlana 213. u vezi sa ─Źlanom 422. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03. 85/03. 74/05 i 63/07. u daljem tekstu: ZPP).

Drugostepenim rješenjem Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj ┼Ż-442/04 od
10.2.2006. g., odbijena je ┼żalba tu┼żioca i potvr─Ĺeno prvostepeno rješenje.

Tu┼żilac je izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se to rješenje preina─Źi tako, da se ┼żalba smatra blagovremenom i da se nalo┼żi drugostepenom sudu da “o istoj… odlu─Źuje kao blagovremenoj u skladu sa odredbama ZPP-a”.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Tu┼żilac smatra da se u ovom postupku ne raspravlja o parnici iz radnih odnosa, nego da se radi o drugoj vrsti gra─Ĺanskopravnog spora. Ovo razlikovanje bitno je u pogledu trajanja roka za ┼żalbu protiv prvostepene presude. Pravilo je da rok za ┼żalbu iznosi 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama o dostavljanju, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako nije odre─Ĺen drugi rok (─Źlan 203. stav
1. ZPP). Rok za podnošenje ┼żalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana (─Źlan 422. istog zakona).

Iz ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żbe i postavljenog tu┼żbenog zahtjeva proizilazi da se ovdje radi o parnici iz radnih odnosa. Tu┼żilac je naveo u tu┼żbi da je 1988. g. bio zaposlen kod tu┼żenog kao prodava─Ź na benzinskoj pumpi u D., u stalnom radnom odnosu. Dana 10. novembra 1988. g. posao je završio na pumpi oko 22 ─Źasa i pošao ku─çi. Prema presudi Višeg suda u B. broj K-8/90 od 22.5.1990. g., njega je posmatrao E. B. kad je zaklju─Źavao prostorije benzinske stanice i stavio klju─Źeve u desni d┼żep od pantalona. E. B. ga je potom pratio sve do stepeništa njegovog stana u ulici ...., te ga je na tom mjestu udario kocem po glavi najmanje tri puta i nanio mu teške tjelesne povrede, povodom kojih se vodi ovaj spor za naknadu štete. Poslije toga B. je uspio da od tu┼żioca oduzme klju─Źeve, vratio se u benzinsku stanicu, otklju─Źao kasu, prisvojio novac u iznosu od 580 dinara i razne nov─Źane bonove i ─Źekove u vrijednosti od 1.195,84 dinara. Klju─Źeve je bacio, gotov novac potrošio na provod, a bonove i ─Źekove uništio. Za opisano krivi─Źno djelo razbojništva iz ─Źlana 150. KZ SRBiH, optu┼żenom E. B. izre─Źena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Kazna mu je povišena na 6 godina zatvora presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, broj K┼ż-3/91 od 13.2.1991. g..

Tu┼żilac je, prema tome, bio zaposlen kod tu┼żenog kada se je desio štetni doga─Ĺaj. On me─Ĺutim nije pretrpio tjelesne povrede na radnom mjestu nego na ulazu zgrade u kojoj se nalazi njegov stan, a lice koje ga je povrijedilo, nije bilo radnik tu┼żenog. Proizilazi da bi jedini pravni osnov po kome bi se eventualno moglo postaviti pitanje odgovornosti tu┼żenog u ovom parni─Źnom postupku bila šteta pretrpljena u vezi s radom. Drugih osnova odgovornosti nema. U vrijeme kad je tu┼żilac povrije─Ĺen, bio je na snazi Zakon o udru┼żenom radu („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 11/88-pre─Źiš─çeni tekst, ispravka-
„Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 38/88). Prema ─Źlanu 164. stav 1. tog zakona, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, ima pravo da od osnovne organizacije zahtijeva naknadu štete po opštim na─Źelima o odgovornosti za štetu. „Ako osnovna organizacija u propisanom roku ne nadoknadi štetu, radnik ima pravo da naknadu štete zahtijeva pred sudom udru┼żenog rada“ (stav
2. ─Źlana 164. pomenutog zakona). Sporovi za naknadu štete, pretrpljene u vezi s radom, kao u ovom slu─Źaju, spadaju, prema tome, u parnice iz radnih odnosa u

smislu ─Źlanova 419. do 422. ZPP a ne u „klasi─Źne imovinsko-pravne sporove“, kao što tvrdi revident.

Kako iz izlo┼żenog proizilazi, tu┼żiocu je u prvostepenoj presudi pravilno data uputa o pravnom lijeku, u tom smislu da rok za ┼żalbu iznosi 15 dana od dana donošenja presude, odnosno od dana prijema njenog pismenog otpravka. Nije sporno da je tu┼żilac dostavio ┼żalbu protiv te presude po isteku navedenog roka. Iz ovih razloga oba ni┼żestepena rješenja su zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba ZPP na koja se pozivaju, a tu┼żio─Źeva revizija protiv drugostepenog rješenja nije osnovana.

Postupanje prvostepenog suda prilikom zavo─Ĺenja predmeta ove vrste u odgovaraju─çe upisnike, o ─Źemu se bli┼że elaborira u reviziji, nije od uticaja na shvatanje ovog suda o kome je naprijed bilo rije─Źi.

Ni┼żestepena rješenja nemaju, prema tome, nedostataka na koje ukazuje revident, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Dosljedno tome, revizija tu┼żioca je odbijena kao neosnovana (─Źlan 254. stav 1. i 4. u vezi sa ─Źlanovima 248. i 241. ZPP).

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 397 od 14.3.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 1089. Zakona o obligacionim odnosima
VANSUDSKOM NAGODBOM O NAKNADI ŠTETE KOJU OŠTECENI TRPI ZBOG TJELESNE POVREDE OBUHVACENE SU NAKNADE ZA ONE ŠTETNE POSLJEDICE KOJE SU STRANKAMA BILE POZNATE I PREDVIDIVE U VRIJEME ZAKLJUCENJA NAGODBE.
AKO JE NAKON ZAKLJUCENJA VANSUDSKE NAGODBE DO┼áLO DO NEPREDVIDIVOG POGOR┼áANJA ZDRAVSTVENOG STANJA O┼áTECENOG (NOVA ┼áTETA) ON MO┼ŻE ZAHTIJEVATI NAKNADU ┼áTETE, PRI CEMU NIJE DU┼ŻAN PRETHODNO POBIJATI RANIJE ZAKLJUCENU VANSUDSKU NAGODBU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 043339 11 Rev od 23.08.2011. g.)

<------->

 

DEJSTVO OBAVEZE
─îlan 17. stav 1. i ─Źlan 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Osnovna dejstva obaveze, bez obzira na osnov njenog nastanka, su du┼żnost du┼żnika obaveze da je ispuni i ovla┼ítenje povjerioca da zahtjeva njeno ispunjenje i naknadu eventualne ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

U toku postupka koji je prethodio dono┼íenju ni┼żestepenih odluka utvr─Ĺeno je da su parni─Źne stranke bile u dugogodi┼ínjim poslovnim odnosima i da su dana 18.11.2009. g. zaklju─Źili Ugovor o poslovno-tehni─Źkoj saradnji, a zatim i aneks I tom ugovoru od istog datuma, te aneks II od 10.02.2010. g.. Tim ugovorom stranke su definisale me─Ĺusobna prava i obaveze u pogledu plasmana roba iz proizvodnog asortimana tu┼żenog. Tu┼żeni je imenovan kao prodavatelj, a tu┼żitelj kao distributer proizvoda tu┼żenog na ta─Źno odre─Ĺenoj teritoriji BiH. Obaveza mu je bila da plasira robu iz proizvodnog asortimana tu┼żenog kod ┼íto vi┼íe kupaca na podru─Źju djelovanja. U tu svrhu je zaposlen jedan radnik - komercijalista kod tu┼żitelja, uz obavezu tu┼żenog da tu┼żitelju refundira njegovu platu. Tu┼żitelj je obezbjedio kancelariju za tog radnika i putni─Źko vozilo za obilazak ugovorenog podru─Źja. Ugovor je zaklju─Źen na vremenski period od 10 godina (do 18.11.2019. g.), sa mogu─çno┼í─çu produ┼żenja za isti period. Tu┼żitelj se obavezao da za vrijeme trajanja ugovora ne─çe istovrsnu robu drugih dobavlja─Źa distribuirati na ugovoreno podru─Źje djelovanja, a tu┼żeni da za to vrijeme ne─çe na tom podru─Źju direktno niti indirektno ili preko eventualno novog pravnog subjekta plasirati robe iz svog proizvodnog ili prodajnog asortimana i da ─çe svi upiti koji budu upu─çeni sa ugovorenog podru─Źja djelovanja biti proslije─Ĺeni tu┼żitelju kao distributeru. Istom odredbom Ugovora o poslovno-tehni─Źkoj saradnji (─Źlan 2. stav 2.) tu┼żeni se obavezao da za vrijeme trajanja ugovora ne─çe, na ugovorenom podru─Źju djelovanja, bez izri─Źitog odobrenja distributera (tu┼żitelja), ulaziti u bilo kakve poslovne aran┼żmane sa drugim subjektima, koji bi bili suprotni ugovorom utvr─Ĺenim interesima distributera i da ─çe u slu─Źaju takvog postupanja distributeru naknaditi nastalu ┼ítetu u punom iznosu. Parni─Źne stranke su samo za 2010. godinu, potpisale Okvirni plan realizacije, koji je ispunjen u procentu od 25 %, a za ostale g. nije bilo tako usagla┼íenog plana.

Nije sporno da je tu┼żeni dopisom od 27.3.2013. g., obavijestio tu┼żitelja o promjeni nastupa na tr┼żi┼ítu BiH i na─Źinu plasmana njegovih proizvoda, slijedom ─Źega da je (u namjeri unaprije─Ĺenja plasmana i reaktiviranja poslovanja u BiH) osnovao tvrtku (preduze─çe), pod nazivom S-P d.o.o. sa sjedi┼ítem u V., koja ─çe zastupati tu┼żenog i od 01.4.2013. g. plasirati njegove produkte u BiH. Tu┼żitelj je, saglasno odredbama naprijed navedenog Ugovora o poslovno-tehni─Źkoj saradnji, ipak poru─Źio robu od tu┼żenog,

ali ga je ovaj, dopisom od 11.4.2013. g. (pozivaju─çi se na svoj, naprijed opisani, dopis od 27.3.2013 g.) obavjestio da mu ne mo┼że isporu─Źiti robu po narud┼żbi broj: 1-33 od 10.4.2013. g., uz navo─Ĺenje „da sve isporuke u BiH idu preko trgova─Źkog dru┼ítva S-P d.o.o. iz V.“, i da je kontakt osoba direktor tog trgova─Źkog dru┼ítva, gospodin B.G. kojem se treba obratiti za sve daljnje isporuke robe.

Kod takvog stanja ─Źinjenica, koje nisu ni sporne me─Ĺu parni─Źnim strankama, ni┼żestepeni sudovi nisu pogrije┼íili kada su na┼íli osnovanim osnov tu┼żbenog zahtjeva, a o njegovoj visini ─çe biti rije─Źi kasnije.

Osnovna dejstva obaveze, bez obzira na osnov njenog nastanka, su du┼żnost du┼żnika obaveze da je ispuni i ovla┼ítenje povjerioca da zahtjeva njeno ispunjenje, kako propisuje odredba ─Źlana
17. stav 1. i ─Źlana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04, u daljem tekstu: ZOO). Pored prava da zahtjeva ispunjenje obaveze, povjerilac ima pravo na naknadu ┼ítete i to bilo umjesto ispunjenja bilo zajedno sa ispunjenjem. Du┼żnik treba da ispuni obavezu u svemu kako ona glasi.

U konkretnom slu─Źaju obaveza tu┼żenog, saglasno zaklju─Źenom Ugovoru o poslovnotehni─Źkoj saradnji od 18.11.2009. g., bila je da robu iz svog proizvodnog asortimana plasira na ugovorenom podru─Źju djelovanja u BiH, isklju─Źivo i samo preko tu┼żitelja kao distributera. Tu┼żeni se nije pona┼íao saglasno ugovoru. Povrijedio je ugovorne odredbe time ┼íto je distribuciju svoje robe na podru─Źju BiH, od 01.4.2013. g., nastavio preko novoosnovanog preduze─ça S-P d.o.o. sa sjedi┼ítem u V.

Zato, s obzirom na odredbe ugovora koje su tu┼żenom nalagale distribuciju robe isklju─Źivo preko tu┼żitelja, za rje┼íenje spornog odnosa nije od uticaja ─Źinjenica je li to novo preduze─çe osnovao sam tu┼żeni ili neko tre─çi, u kojim navodima se revizija u dobrom dijelu iscrpljuje, tvrde─çi da nije dokazano da je tu┼żeni osnovao to preduze─çe, iako je (usput re─Źeno) tokom postupka, od odgovora na tu┼żbu do zavr┼íne rije─Źi, pa i u samom podnesku od 27.3.2013. g. izri─Źito navodio da je „osnovao tvrtku koja ─çe zastupati S. d.d. i plasirati S. produkte“, slijedom ─Źega se ta ─Źinjenica i pod uslovom da je relevantna, nije morala posebno dokazivati, saglasno odredbi ─Źlana 125. stav 1. ZPP.

Dakle, nema sumnje da tu┼żeni nije ispunio ugovorom preuzetu obavezu, da svoju robu distribuira isklju─Źivo preko tu┼żitelja. Kada du┼żnik ne ispuni obavezu (kao u ovom slu─Źaju tu┼żeni) vjerovnik ima pravo zahtjevati ispunjenje obaveze, kao i naknadu ┼ítete koju je usljed toga pretrpio (─Źlan 262. stav 1. i 2. ZOO). Tu┼żitelj je poku┼íao biti vjeran ugovoru, pa je od tu┼żenog, unato─Ź obavje┼ítenju od 27.3.2013. g., zatra┼żio ispunjenje ugovorom preuzete obaveze. Poru─Źio je robu, ali mu je tu┼żeni nije dostavio, ponavljaju─çi saop┼ítenje da ─çe sve budu─çe isporuke u BiH i─çi preko trgova─Źkog dru┼ítva S-P d.o.o. iz V.

Kod takvog stanja stvari nastala je obaveza tu┼żenog da tu┼żitelju naknadi ┼ítetu uzrokovanu neizvr┼íenjem ugovora (─Źlan 262. stav 2. ZOO). Ovo i pod uslovom da se predmetni ugovor ne smatra raskinutim, na ─Źemu insistira tu┼żeni tek u reviziji, mada je tokom ─Źitavog postupka obja┼ínjavao razloge koji su „inicirali tu┼żenog da izjavi tu┼żiocu raskid predmetnog ugovora“, kako izri─Źito navodi u ┼żalbi.

Kada je utvr─Ĺena odgovornost tu┼żenog - zbog povrede ugovora, stekli su se uslovi za dosu─Ĺivanje naknade ┼ítete. Pravila o obimu naknade ┼ítete sadr┼żana su u ─Źlanu 266. i 267. ZOO. Iz njihovog sadr┼żaja proizlazi da granica odgovornosti du┼żnika za ┼ítetu pri─Źinjenu povredom ugovornih obaveza zavisi od na─Źela predvidljivosti i stepena krivice po ─Źemu se ova vrsta odgovornosti razlikuje od op┼íte gra─Ĺanske odgovornosti koja je stro┼żija. Ovo je zato ┼íto se kod ugovorne odgovornosti jo┼í u momentu pregovora, odnosno sklapanja ugovora uspostavlja odre─Ĺena vrsta pravne veze zasnovana na na─Źelu savjesnosti, po┼ítenja i povjerenja, pa je zato odgovrnost bla┼ża.

Ako du┼żnik ne ispuni obavezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo na naknadu obi─Źne ┼ítete i izmakle koristi, koje je du┼żnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao mogu─çe posljedice povrede ugovora, s obzirom na ─Źinjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (─Źlan 266. stav 1. ZOO). Tu┼żeni je s obzirom na odredbe zaklju─Źenog ugovora i njime utvr─Ĺena prava i obaveze ugovara─Źa, ve─ç u vrijeme zaklju─Źenja ugovora znao ili morao znati da ─çe za tu┼żenog nastupiti ┼íteta, u vidu izgubljene dobiti, ako on distribuciju svojih proizvoda (uprkos zabrani utvr─Ĺenoj ugovorom) povjeri nekom drugom pa su prema tome, ispunjeni uslovi iz ove zakonske odredbe za naknadu ┼ítete. To istovremeno zna─Źi da bi tu┼żitelj, prema redovnom toku stvari, da je ugovor do kraja ispo┼ítovan od strane tu┼żenog, ostvario dobit koja za njega predstavlja izmaklu korist o kojoj govori odredba ─Źlana 262. stav 2. ZOO i ─Źlan 189. stav 1. i 3. istog zakona.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 105106 19 Rev od 15.7.2019. g)

 

 

 

Povratak na: drugi dio - naknada štete

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti naplate ┼ítete potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija