Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Naknada štete u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine

 

NEMATERIJALNA ┼áTETA - NAKNADA NA IME PRETRPLjENIH DU┼áEVNIH BOLOVA ZBOG UMANjENE ┼ŻIVOTNE AKTIVNOSTI


Zakon o obligacionim odnosima

─Źlan 200

Pravi─Źna naknada nematerijalne ┼ítete zbog trajnog umanjenja ┼żivotne aktivnosti daje se zbog fizi─Źkih i psihi─Źkih tegoba koje o┼íte─çeni trpi kao posljedicu tjelesne povrede, a koje se nepovoljno reflektuju u psihi o┼íte─çenog.

Obrazlo┼żenje:

"Me─Ĺutim, po ocjeni ovog suda tu┼żeni ┼żalbom osnovano ukazuje da kada je pravi─Źna naknada, koja pripada tu┼żiteljici za ovaj vid nematerijalne ┼ítete, odre─Ĺivana da prvostepeni sud nije mogao utvrditi procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 28% i naknadu odrediti uzimanjem u ocjenu tog procenta (procenat od 25% koji je odredio vje┼ítak ortoped i procenat od 3% koji je odredio vje┼ítak neuropsihijatar).

Naime, prema nalazu i mi┼íljenju vje┼ítaka neuropsihijatra B.D. tu┼żiteljica na dan povre─Ĺivanja nije do┼żivjela te┼íku psihi─Źku traumu koja je, nakon saniranja fizi─Źkih trauma, dovela do nastupanja psihi─Źkih promjena kod tu┼żiteljice tako da je kod tu┼żiteljice zbog do┼żivljenog straha do┼ílo do trajnog poreme─çaja du┼íevnog zdravlja u obliku posttraumatskog stresnog poreme─çaja, na ┼íta tu┼żeni ukazuje ┼żalbom onim navodima kada ka┼że "da vje┼ítak neuropsihijatar nije utvrdila da je kod tu┼żiteljice uslijed predmetnog doga─Ĺaja, povre─Ĺivanja kao i posljedica povre─Ĺivanja do┼ílo do psihi─Źkog poreme─çaja odnosno oboljenja pa da je procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 3% ovaj vje┼ítak zbog toga odredila". Kod takvog stanja stvari pravi─Źna naknada, za ovaj vid nematerijalne ┼ítete, tu┼żiteljici se mo┼że odrediti na osnovu nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka ortopeda (za koji je prvostepeni sud ocijenio da je sa─Źinjen po pravilima medicinske struke) a koji se izjasnio da je procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti kod tu┼żiteljice 25%, kao i u ─Źemu se sastoji umanjenje ┼żivotne aktivnosti.

S obzirom da je vje┼ítak ortoped, procenat umanjenja ┼żivotne aktivnosti od 25% nalazom i mi┼íljenjem odredio imaju─çi u vidu sve fizi─Źke tegobe tu┼żiteljice izazvane posljedicama tjelesnih povreda (koje utvr─Ĺenje tu┼żeni ne dovodi u pitanje navodom ┼żalbe da je procenat previsoko odre─Ĺen jer da je prema Tablicama, op┼íteprihva─çenim u sudskoj praksi, za posljedice povrede tu┼żiteljice procenat do 15%), kao i izja┼ínjenjem pred sudom (kada je nalaz i mi┼íljenje obrazlagao) i da se pred sudom jasno i decidno o─Źitovao u ─Źemu se manifestuje funkcionalno ograni─Źenje tu┼żiteljice kao posljedica tjelesne povrede (sve navedeno na strani sedam obrazlo┼żenja prvostepene presude, u prvom stavu i u obrazlo┼żenju ove presude) onda tu┼żiteljici, primjenom ─Źlana 200 Zakona o obligacionim odnosima, imaju─çi u vidu u ─Źemu se sastoji umanjenje pojedinih ┼żivotnih aktivnosti kod tu┼żiteljice i njenu dob (ro─Ĺena je 1969. godine), pripada naknada u iznosu od 12.500,00 KM, koja predstavlja pravi─Źnu naknadu i prema Orijentacionim kriterijima za utvr─Ĺivanje pravi─Źne naknade nematerijalne ┼ítete, koji su u primjeni u postupcima pred sudovima Distrikta od 01.04.2016. godine.

S obzirom da je tu┼żeni platio tu┼żiteljici na ime naknade za ovaj vid nematerijalne ┼ítete iznos od 7.000,00 KM (nesporno u postupku) izrekom ove presude, a preina─Źavanjem prvostepene presude na osnovu odredbe ─Źlana 338 Zakona o parni─Źnom postupku Br─Źko distrikta Bosne i Hercegovine, obavezan je tu┼żeni da tu┼żiteljici plati dodatni nov─Źani iznos od 5.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.09.2018. godine do isplate (prema ─Źlanu 277 i ─Źlanu 324 Zakona o obligacionim odnosima)."

(Presuda Apelacionog suda Br─Źko distrikta BiH, 96 0 P 093095 18 G┼ż 2 od 30.1.2019. godine)

 

NAKNADA ŠTETE
─îl. 154. Zakona o obligacionim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i „Sl. gl. RS“ br. 17/93 do 74/04) i ─Źl. 31, 40. i 48. Zakona o javnim putevima („Sl. gl. RS“ br. 89/13)

Javno preduze─çe koje upravlja putevima odgovara za ┼ítetu prouzrokovanu neodr┼żavanjem puta u ispravnom stanju po principu pretpostavljene krivice.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet odlu─Źivanja u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da joj tu┼żeni naknadi materijalnu ┼ítetu na putni─Źkom motornom vozilu. Raspravljaju─çi o ovom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da se 09.6.2014. g. na auto - putu G. ÔÇô B. u mjestu M., Op┼ítina L., desila saobra─çajna nezgoda u kojoj je o┼íte─çeno vozilo tu┼żiteljice marke „Reno klio“ kojim je upravljala k─çerka tu┼żiteljice, dok se tu┼żiteljica nalazila na mjestu suvoza─Źa;┬á da┬á se┬á nezgoda┬á desila┬á tako┬á ┼íto┬á je┬á vozilo┬á tu┼żiteljice┬á udarilo┬á u┬á psa┬á koji┬á je „izletio“ sa njegove lijeve strane; da je vje┼ítak ma┼íinske struke ┼ítetu na vozilu procijenio u iznosu od 1.865,32 KM; da je u zapisniku o saobra─çajnoj nezgodi navedeno da se nezgoda desila u ve─Źernjim satima, da na kolovozu nema o┼íte─çenja i da na tom dijelu auto - puta postoji metalna za┼ítitna ograda; da je protiv tu┼żenog i njegovog direktora vo─Ĺen prekr┼íajni postupak koji je obustavljen iz razloga ┼íto auto - put nije uzrok saobra─çajne nezgode niti su tu┼żeni i njegov direktor propustili da preduzmu mjere radi otklanjanja nedostataka na auto - putu.

Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje prvostepeni sud je na┼íao da ne postoji objektivna odgovornosti tu┼żenog za nastalu ┼ítetu pa je, pozivom na odredbu ─Źlana 173. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni┬á┬á list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) u vezi sa ─Źlanom 40. ta─Źka ─Ĺ) Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 3/04 do 5/10), odbio postavljeni tu┼żbeni zahtjev.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żiteljice, drugostepeni sud nalazi da postoji odgovornost tu┼żenog za nastalu ┼ítetu jer je njegova du┼żnost bila da sprije─Źi izlazak psa na auto - put. Slijedom toga, ovaj sud je uva┼żio ┼żalbu tu┼żiteljice i prvostepenu presudu preina─Źio tako da je usvojio tu┼żbeni zahtjev.

Odluka drugostepenog suda nije na zakonu zasnovana.

U smislu ─Źlana 48. Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 89/13, dalje: ZJP), koji je bio na snazi u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, pravno lice u ─Źijoj je nadle┼żnosti upravljanje putem (upravlja─Ź puta) je du┼żno ukloniti sve prepreke koje bi mogle o┼ítetiti javni put, ometati nesmetano odvijanje saobra─çaja ili ugroziti bezbjednost saobra─çaja na javnom putu. Ono odgovara za ┼ítetu koja nastane korisnicima puta zbog propu┼ítanja pravovremenog izvr┼íenja potrebnih radova i preduzimanja odgovaraju─çih mjera na odr┼żavanju javnih puteva. Prema odredbama ─Źlana 31. ovog zakona, odr┼żavanje javnih puteva, pored ostalog, obuhvata i obezbje─Ĺenje uklanjanja stvari sa javnog puta, dok se pod za┼ítitom javnih puteva, u smislu ─Źlana 40. ZJP, podrazumijeva i kontrola gradnje ograda i vr┼íenja drugih radova u za┼ítitnom pojasu puta. Shodno citiranim odredbama, tu┼żeni je du┼żan da sa auto - puta uklanja postavljene prepreke, rasuti teret i drugi materijal, a nema obavezu da uklanja doma─çe ┼żivotinje koje „izlete“ na auto - put (s izuzetkom da je du┼żan kontrolisati izlazak ve─çeg broja stoke i divlja─Źi na put). Obaveza tu┼żenog je, dakle, da obezbijedi stalnu prohodnost i bezbjedan saobra─çaj na auto - putu, pa on odgovara samo za ┼ítetu koja je nastala zbog neizvr┼íenja te obaveze (ako je propustio du┼żnost da ukloni prepreke sa kolovoza i da auto - put odr┼żava u stanju koje omogu─çava nesmetan i bezbjedan saobra─çaj).

U ovom slu─Źaju je utvr─Ĺeno da na dionici auto - puta na kojoj se desila predmetna saobra─çajna nezgoda postoji metalna za┼ítitna ograda, ┼íto zna─Źi da je tu┼żeni preduzeo mjere na spre─Źavanju ┼ítete koja mo┼że nastati sila┼żenjem ┼żivotinja na auto - put.

Pas na auto - putu ima svojstvo opasne stvari, ali za ┼ítetu koja poti─Źe od psa odgovara njegov vlasnik odn. imalac (─Źlan 174. stav 1. ZOO), a to nije tu┼żeni. Ina─Źe, i put ima svojstvo opasne stvari (krivine, nagib, neo─Źekivane i iznenadne prepreke na putu i dr.), ali u ovom slu─Źaju ┼íteta nije nastala zbog svojstava puta kao opasne stvari pa je pogre┼ían stav drugostepenog suda da je tu┼żeni odgovoran za predmetnu ┼ítetu po principu objektivne odgovornosti (kako je gore re─Źeno, on nije vlasnik psa kao opasne stvari od koje poti─Źe ┼íteta). Naime, tu┼żeni odgovara za ┼ítetu zbog neodr┼żavanja puta po principu pretpostavljene krivice, a to zna─Źi da se mo┼że potpuno ili djelimi─Źno osloboditi odgovornosti za ┼ítetu ukoliko se elemenat puta potpuno ili djelimi─Źno isklju─Źi kao uzrok nastanka ┼ítete.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizilazi da predmetna ┼íteta nije nastala zbog propusta u odr┼żavanju auto - puta, ve─ç zbog slu─Źaja koji se desio u─Źesniku u saobra─çaju (kada je ┼íteta prouzrokovana naletom psa na vozilo, radi se o okolnosti koja se mo┼że kvalifikovati kao slu─Źaj, a ne vi┼ía sila). Me─Ĺutim, tu┼żeni ne snosi odgovornost za ┼ítetu nastalu zbog slu─Źaja ve─ç samo za onu ┼ítetu koja je nastala zbog neizvr┼íavanja obaveze odr┼żavanja auto - puta.

Drugim rije─Źima, tu┼żeni bi odgovarao za ┼ítetu samo ako je ona nastala zbog propu┼ítanja blagovremene popravke puta odnosno njegove opreme ili zbog nepreduzimanja za┼ítitnih mjera na putu.

Stoga tu┼żeni u reviziji opravdano ukazuje da je on postupio u skladu sa obavezama koje propisuje ZJP i da nije odgovoran za ┼ítetu koju je pretrpjela tu┼żiteljica. Drugostepeni sud je pogre┼íno primijenio materijalno pravo kada je tu┼żenog obavezao na naknadu ┼ítete prouzrokovane udarom motornog vozila tu┼żiteljice u psa koji se iznenada pojavio na auto - putu uprkos postojanju metalne za┼ítitne ograde.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Mal 201248 18 Rev od 05.4.2019. g.)

<------->

ODGOVORNOST PRAVNOG LICA ZA ŠTETU
─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Pravno lice odgovara samo za štetu koju je njen organ prouzrokovao trećem licu nepravilnim ili protivzakonitim vršenjem svoje funkcije, a ne i ako je postupao u okviru svojih zakonskih ovlaštenja.

Iz obrazlo┼żenja:

U postupku koji je prethodio dono┼íenju ni┼żestepenih presuda utvr─Ĺeno je da je tu┼żitelj pravno lice osnovano 2005. g. sa osnovnom djelatno┼í─çu: prodaja ra─Źunara i ra─Źunarske opreme i da koristi poslovni prostor u poslovnom centru I., koji se nalazi u sklopu stambenoposlovnog objekta izgra─Ĺenog u ulici... u B. Taj stambenoposlovni objekat se nalazi u neposrednoj blizini administrativnog centra Vlade RS. Nije sporno da je prilikom izgradnje navedenog stambenoposlovnog objekta predvi─Ĺeno postojanje parking mjesta ispred i iza zgrade kao i gara┼ża ispod zgrade, ┼íto je graditelj morao obezbjediti. Takva parking mjesta su ure─Ĺena pa je graditelj I. i., po zavr┼íenoj gradnji dobio upotrebnu dozvolu za predmetni objekat. Ona se nalaze u neposrednoj blizini poslovnog prostora koji koristi tu┼żitelj. Koristio ih je tu┼żitelj kao i stanari zgrade, te vlasnici i korisnici ostalih poslovnih prostora.

Posjednik parcele na kojem se nalaze ta parking mjesta je Gradski stadion B., a rije─Ź je o dru┼ítvenoj svojini. Rje┼íenjem Ministarstva ... broj: C7M-1997/10 od 02.7.2010. g. zabranjeno je zaustavljanje i parkiranje vozila na javnoj povr┼íini namjenjenoj za parkiranje vozila koja se nalazi uz lijevu ivicu puta, odnosno uz lijevu ivicu kompleksa zgrada Administrativnog centra Vlade RS, gledaju─çi iz pravca ulice .... u pravcu Gradskog stadiona B. Navedeno je da je ova mjera zabrane donesena na osnovu izvr┼íene posebne bezbjednosne procjene Ministarstva ..., koja ukazuje na mogu─çe ugro┼żavanje bezbjednosti lica ili imovine u ve─çem obimu, a da je cilj njenog uvo─Ĺenja eliminacija uslova koji pogoduju izvo─Ĺenju potencijalnih napada na objekat koji se posebno obezbje─Ĺuje. Kasnijim rje┼íenjima istog organa trajanje ove mjere zabrane, produ┼żeno je za 2014. i 2015. godinu.

U skladu sa uvo─Ĺenjem ove zabrane, na predmetnim parking mjestima izvr┼íeno je postavljanje fizi─Źkih prepreka, ┼żardinjera sa cvije─çem, kojima je onemogu─çeno dalje parkiranje. Parkiranje nije bilo mogu─çe ni na trotoarima, koji se nalaze u neposrednoj blizini poslovnog prostora koji koristi tu┼żitelj, jer je svako takvo parkiranje bilo sankcionisano odvo┼żenjem vozila od strane „pauk slu┼żbe“ i pla─çanjem kazne.

Stanari┬á navedene┬á stambenoposlovne┬á zgrade┬á i┬á korisnici┬á poslovnih┬á prostora┬á nisu bili posebno obavje┼íteni o ovoj mjeri zabrane, pa su se obra─çali raznim organima radi dobijanja informacije,┬á┬á uklju─Źuju─çi┬á┬á i┬á┬á instituciju┬á┬á Ombudsmena┬á┬á za┬á┬á ljudska┬á┬á prava┬á┬á BiH,┬á┬á ─Źijim djelovanjem su do┼íli do saznanja o postojanju akta kojim je uvedena zabrana parkiranja na predmetnim parking mjestima. Tu┼żitelj tvrdi da zbog naprijed opisanog djelovanja organa tu┼żene trpi ┼ítetu, jer da su potro┼ía─Źi, zbog nemogu─çnosti parkiranja pred poslovnim prostorom, prestali kupovati robu od njega, zbog ─Źega njenu naknadu tra┼żi od tu┼żene. Tu┼żena┬á je┬á u razrje┼íenju┬á spornog┬á odnosa┬á nudila┬á tu┼żitelju mogu─çnost┬á kori┼ítenja┬á jednog parking mjesta dok traje isporuka i dostava robe uz njegovu obavezu da, iz bezbjednosnih razloga, prijavi organu tu┼żene takvo kori┼ítenje, ali da tu┼żitelj takvu mogu─çnost nije koristio, niti se na takav prijedlog o─Źitovao (tokom postupka se izjasnio da mu jedno parking mjesto nije bilo dovoljno).

Na osnovu ovakvog stanja ─Źinjenica, ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da je tu┼żitelj o┼íte─çen (┼íto mu daje aktivnu legitimaciju u ovom sporu); da je zahtjev pravilno usmjeren na tu┼żenu, koja odgovara za rad njenih organa (pa je pasivno legitimisana), koji su onemogu─çili tu┼żitelja, postavljanjem fizi─Źkih prepreka na predmetna parking mjesta, da ostvaruje zaradu koja bi se, po redovnom toku stvari, mogla o─Źekivati, te da tu┼żena nije opravdala potrebu zabrane zaustavljanja i parkiranja vozila na navedenoj lokaciji, jer da nije dokazala koje bezbjednosne procjene su vr┼íene, posebno u slu─Źaju kada je navedena zabrana produ┼żavana i zbog ─Źega se zabrana odnosila samo na parking mjesta koja se nalaze ispred zgrade u kojoj se nalazilo poslovno sjedi┼íte tu┼żitelja, a ne i na druge objekte koji su se nalazili u blizini zgrade Vlade i koji su prostorno jo┼í bli┼żi zgradi Vlade; da tu┼żitelj nije imao mogu─çnost da kori┼ítenjem pravnih lijekova pobija rje┼íenje o zabrani zaustavljanja i parkiranja, pa nalaze da se u opisanim radnjama ogleda protivpravno pona┼íanje tu┼żene, ┼íto je u direktnoj vezi sa padom prometa kod tu┼żitelja, slijedom ─Źega, prihvataju─çi u cjelini nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka finansijske struke, koji je izra─Źunao visinu izgubljene zarade za sporni period, udovoljavaju tu┼żbenom zahtjevu. Svoje odluke temelje na odredbama Ustava Republike Srpske i Evropske konvencije o za┼ítiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao integralnom dijelu Ustava, te odredbama Zakona o obligacionim┬á┬á odnosima┬á („Slu┼żbeni┬á┬á list┬á┬á SFRJ“┬á broj:┬á 29/78, ┬á39/85,┬á┬á 45/89,┬á┬á 57/89┬á┬á i
„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04, u daljem tekstu: ZOO), koje reguli┼íu institut naknade ┼ítete.

Osnovano revident isti─Źe da su ni┼żestepene presude zasnovane na pogre┼ínoj primjeni materijalnog prava.

Odredbom ─Źlana 16. Ustava Republike Srpske propisano je da svako ima pravo na jednaku za┼ítitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim dr┼żavnim organom i organizacijom, a odredbom ─Źlana 17. stav 1. da svako ima pravo na naknadu ┼ítete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanese slu┼żbeno lice ili dr┼żavni organ, odnosno organizacija koja vr┼íi javna ovla┼ítenja, kako ispravno navode i ni┼żestepeni sudovi. Nije izri─Źito re─Źeno ko snosi odgovornost za tako prouzrokovanu ┼ítetu, odnosno ko je du┼żan da je naknadi. Zato, zakonski osnov za odgovornost dr┼żave, odnosno entiteta za ┼ítetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada njenog organa (ovdje Ministarstvo ....) mo┼że biti samo u odredbi ─Źlana
172. ZOO. Ovom odredbom je propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ

prouzrokuje tre─çem licu u vr┼íenju ili u vezi sa vr┼íenjem svojih funkcija. Dalje se primjenjuju odredbe ZOO koje generalno reguli┼íu naknadu ┼ítete, po─Źev od odredbe ─Źlana
16. koja propisuje da je svako du┼żan suzdr┼żati se od postupka kojim se mo┼że drugom uzrokovati ┼íteta, pa nadalje.

─îlanom 154. st. 1. ZOO je propisano „ko drugome uzrokuje ┼ítetu du┼żan je naknaditi je ako ne doka┼że da je ┼íteta nastala bez njegove krivice“. Krivica za┬á prouzrokovanu ┼ítetu postoji kada je ┼ítetnik ┼ítetu prouzrokovao namjerno ili nepa┼żnjom (─Źlan 158. ZOO). Prema odredbi ─Źlana 154. stav 3. ZOO mo┼że se odgovarati za ┼ítetu, bez obzira na krivicu, ako je zakon tako propisao. Odredbom ─Źlana 172. ZOO je, pored ostalih slu─Źajeva, propisana situacija kada se za ┼ítetu odgovara bez obzira na krivicu. ┼áteta je, u smislu odredbe ─Źlana
155. ZOO, umanjenje ne─Źije imovine (obi─Źna ┼íteta) i, kao u ovom slu─Źaju, spre─Źavanje njenog pove─çanja (izmakla korist), a mo┼że se ogledati i u nematerijalnoj ┼íteti, nastaloj trpljenjem fizi─Źkog ili psihi─Źkog bola ili straha.

Me─Ĺutim, svaka ┼íteta ne mora uvijek biti izvor obligacije na osnovu koje za jedno lice nastaje obaveza, a za drugo pravo potra┼żivanja naknade ┼ítete. Da bi postojala odgovornost i obaveza na naknadu ┼ítete, potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare ostale zakonske pretpostavke (postojanje subjektivne ili objektivne odgovornosti za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu te radnje i nastale ┼ítete
...). Druga─Źije re─Źeno, kod odlu─Źivanja o naknadi ┼ítete treba utvrditi da je ┼íteta nastala i da ju je uzrokovalo lice ili lica od kojih se tra┼żi naknada, te da izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete postoji uzro─Źna veza, odnosno ┼íteta se mora javljati kao posljedica ┼ítetne radnje. Pravilna primjena odredbe ─Źlana 172. stav 1. ZOO podrazumijeva da pravno lice odgovara samo za ┼ítetu koju je njen organ prouzrokovao tre─çem licu nepravilnim ili protivzakonitim vr┼íenjem svojih funkcija, a ne i ako je postupao u okviru svojih zakonskih ovla┼í─çenja.

Pretpostavke „nezakonitog i nepravilnog rada“ se trebaju tuma─Źiti na na─Źin na koji Evropski sud za ljudska prava defini┼íe pojam „dovoljno ozbiljne povrede“. Kada je u pitanju odgovornost za ┼ítetu koja je posljedica djelovanja dr┼żavnog, odnosno entitetskog organa, u ovom slu─Źaju Ministarstva ..., onda treba imati u vidu da su u pitanju dva interesa koja se posebno ┼ítite. Jedan je pravo stranke, konkretno pravo tu┼żitelja na naknadu ┼ítete nastale djelovanjem dr┼żavnog organa, a drugi je pravo tog organa da preduzima mjere prevencije i za┼ítite ustavnog poretka, ┼żivota ljudi, imovine, javnog reda i mira, te li─Źnosti i objekata koji se posebno obezbje─Ĺuju.

Nepravilnim radom dr┼żavnog organa, u smislu sintagme „dovoljno ozbiljne povrede“, mo┼że se smatrati samo ono postupanje koje je suprotno op┼ítim pravnim na─Źelima i pravilima koja ure─Ĺuju pona┼íanje tog organa, odnosno kada se radi o pogre┼ínoj primjeni pravne norme koja je potpuno jasna, koja ne zahtjeva posebno tuma─Źenje i u ─Źijoj primjeni ranije nije bilo nikakvih dilema, te djelovanje koje odstupa od onog propisanog i o─Źekivanog u datoj situaciji, ─Źiji uzroci mogu biti razli─Źiti, ali nemaju objektivno prihvatljivo opravdanje.

Djelovanje Ministarstva ÔÇŽ u postupku dono┼íenja rje┼íenja od 02.7.2010. g., kojim je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje vozila na javnoj povr┼íini ÔÇô predmetnim parking mjestima, kao i kasnijih rje┼íenja kojima se produ┼żavala ova zabrana, nije bilo protivpravno. Ovo Ministarstvo je u svemu postupalo u skladu sa poslovima i zadacima koji su mu stavljeni u nadle┼żnost odredbom ─Źlana 20. Zakona o republi─Źkoj upravi („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj: 118/08 do 31/18), koji je bio na snazi u relevantnom periodu, a kojom je, izme─Ĺu ostalog, propisano da Ministarstvo ÔÇŽ obavlja stru─Źne poslove koji se odnose na za┼ítitu od ugro┼żavanja Ustavom ure─Ĺenog poretka i ugro┼żavanja bezbjednosti

Republike, za┼ítitu ┼żivota i li─Źne bezbjednosti gra─Ĺana, za┼ítitu svih oblika svojine, odr┼żavanje javnog reda i mira, obezbje─Ĺenje odre─Ĺenih li─Źnosti i objekata. Isto propisuju i odredbe Zakona o unutra┼ínjim poslovima iz 2003 g. („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 48/03), kao i odredbe Zakona o unutra┼ínjim poslovima iz 2012. g. („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 4/12), na kojim su temeljene odluke o zabrani zaustavljanja i parkiranja. Osim toga, ove odluke su donesene u vr┼íenju javne vlasti, pa njihova zakonitost nije mogla biti predmet ispitivanja u ovom parni─Źnom postupku, nego samo u upravnom postupku (uklju─Źuju─çi i upravni spor), u kojem su i donesene i u kojem bi tu┼żitelj mogao u─Źestvovati kao zainteresovano┬á lice.

Dakle, kako se ne radi o protivpravnom postupanju organa tu┼żene, niti je tu┼żitelj dokazao, pa ni tvrdio, da se radi o nekim drugim o─Źiglednim, grubim i namjernim propustima tu┼żene prilikom dono┼íenja rje┼íenja kojima je ustanovljena zabrana zaustavljanja i parkiranja na javnim povr┼íinama koje su se nalazile u neposrednoj blizini poslovnog prostora u kojem je tu┼żitelj obavljao svoju djelatnost (prodaju ra─Źunara i ra─Źunarske opreme), ne stoji tvrdnja tu┼żitelja da je tu┼żena odgovorna za ┼ítetu koju on trpi a ogleda se u izgubljenoj dobiti, za period 01.01.2011. do 31.12.2015. g..

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 107146 19 Rev od 15.7.2019. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93 do 74/04)

Tu┼żeni, kao podnosilac krivi─Źne prijave, nije pasivno legitimisan u parnici za naknadu ┼ítete bez obzira ┼íto je tu┼żitelj u krivi─Źnom postupku oslobo─Ĺen optu┼żbe, jer u njegovoj radnji nema protivpravnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne i nematerijalne ┼ítete vezano za vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka protiv njega, a po krivi─Źnoj prijavi tu┼żenog.

Odredbom ─Źlana 16. Zakona o krivi─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 53/12, 91/17, 66/188), propisano je da se krivi─Źni postupak mo┼że pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tu┼żioca, koji je du┼żan da preduzme krivi─Źno gonjenje ako postoje dokazi da je u─Źinjeno krivi─Źno djelo, ako ovim zakonom nije druga─Źije propisano (─Źlan 17.).

Odredbom ─Źlana 408. stav 1. navedenog zakona je propisano da, izme─Ĺu ostalih lica, pravo na naknadu ┼ítete ima i lice koje je pravosna┼żnom presudom oslobo─Ĺeno optu┼żbe, a tu┼żba se u tom slu─Źaju podnosi protiv Republike Srpske (─Źlan 410. stav 3.).

Odgovornost tu┼żenog se zasniva na principu pretpostavljene krivice (─Źlan 154. stav 1. ZOO), a da bi postojala odgovornost za ┼ítetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare druge pretpostavke, i to: postojanje lica odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje i uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete.

Pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da u radnji tu┼żenog, koja se ogleda u podno┼íenju krivi─Źne prijave protiv tu┼żitelja, nema protivpravnosti i, time, ni njegove odgovornosti za naknadu ┼ítete koju tu┼żitelj potra┼żuje u ovoj parnici.

Tu┼żeni, kao o┼íte─çeno lice ima pravo na podno┼íenje krivi─Źne prijave, a da li ─çe ta krivi─Źna prijava dovesti do podizanja optu┼żnice, stvar je procjene nadle┼żnog tu┼żioca koji je jedini ovla┼í─çen da odlu─Źi o tome da li ─çe ili ne prihvatiti krivi─Źnu prijavu. Dakle, do pokretanja i vo─Ĺenja krivi─Źnog postupka protiv tu┼żitelja, do┼ílo je nakon procjene nadle┼żnog tu┼żioca da postoji osnovana sumnja da je po─Źinjeno krivi─Źno djelo navedeno u prijavi, a ne na temelju same prijave.

Donesena osloba─Ĺaju─ça presuda u krivi─Źnom postupku posljedica je toga ┼íto tu┼żila┼ítvo nije dokazalo da je tu┼żitelj po─Źinio krivi─Źno djelo koje mu je stavljeno na teret, a ne la┼żnog prijavljivanja u kom bi slu─Źaju moglo da se govori o eventualnoj odgovornosti tu┼żenog za naknadu ┼ítete.

Tu┼żitelj eventualnu naknadu ┼ítete mo┼że potra┼żivati samo od Republike Srpske, a taj postupak je, prema utvr─Ĺenim ─Źinjenicama, pokrenuo.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 89 0 P 043886 18 Rev od 28.11.2018. g.)
<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 18. stav 2., ─Źlan 154. stav 1, ─Źlan 170. Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“
broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Bolnica ne odgovara za ┼ítetu ako se ne doka┼że uzro─Źna veza izme─Ĺu pogre┼íne dijagnoze bolesti i ┼ítetne posljedice.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żiteljica svoj zahtjev temelji na tome da je kod tu┼żenog provela na lije─Źenju tokom 2005. g. gotovo dva mjeseca kada je otpu┼ítena iz bolnice sa dijagnozom tubekuloza i propisana joj je odgovaraju─ça terapija, a nakon tri mjeseca od otpu┼ítanja iz bolnice uz redovno uzimanje medikamenata, usljed pogor┼íanja zdravstvenog stanja ... g., primljena na VMA na kojoj joj je utvr─Ĺena dijagnoza sarkoidoza, te tvrdi da joj je tu┼żeni pri─Źinio materijalnu i nematerijalnu ┼ítetu usljed pogre┼íno uspostavljene dijagnoze i pogre┼ínog lije─Źenja od strane tu┼żenog.

Odredbom ─Źlana 170. ZOO propisano je da za ┼ítetu koju tre─çem licu prouzrokuje radnik u radu ili u vezi sa radom, odgovara preduze─çe u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja ┼ítete, osim ako doka┼że da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo (stav 1.). U smislu odredbe stava 2. istog ─Źlana o┼íte─çeni ima pravo zahtijevati nadoknadu ┼ítete i neposredno od radnika, ako je ┼ítetu prouzrokovao namjerno. Iz navedene odredbe proizlazi mogu─çnost da se uspostavi obaveza naknade ┼ítete kako fizi─Źkog, tako i pravnog lica, te da za ┼ítetu mo┼że da odgovara ne samo onaj koji je neposredno svojim radnjama prouzrokovao, ve─ç i pravno lice u kome je radnik radio i u vezi sa radom prouzrokovao ┼ítetu.

Odgovornost zdravstvene organizacije je subjektivne prirode i vezuje se za pretpostavljenu krivicu. Pretpostavka krivice je oboriva, jer odgovornost zdravstvene organizacije mo┼że da postoji samo ako se doka┼że da je ┼íteta pacijentu prouzrokovana zato ┼íto ljekar i zdravstveno osoblje nisu postupali onako kako je trebalo (u skladu sa pravilima medicinske nauke i sa odgovaraju─çom pa┼żnjom).

Kod odgovornosti ljekara dovoljno je da je gre┼íka nastala nenamjerno i iz nehata jer je ljekar preduzeo neko pogre┼íno ─Źinjenje ili propustio du┼żno ─Źinjenje (primjenio pogre┼ína sredstva ili na─Źine lije─Źenja) ili iz nepa┼żnje nije po┼ítovao pravila struke. Radi se o prenebregavanju pravila koja ─Źine medicinski standard. Mjerilo po kome se prosu─Ĺuje krivica nije ono ┼íto je u domenu njegovih mogu─çnosti, ve─ç ono ┼íto se moglo osnovano o─Źekivati od razumnog i pa┼żljivog ljekara u datim okolnostima. Ono se procjenjuje prema pravilima struke, u skladu sa protokolima lije─Źenja. Od ljekara se o─Źekuje da u svom profesionalnom radu poka┼że pove─çanu pa┼żnju, koja osigurava kvalitet njegove usluge. Rije─Ź je o pa┼żnji dobrog stru─Źnjaka u smislu ─Źlana 18. stav 2. ZOO.

Nije sporno da je tu┼żiteljica kod tu┼żenog bila na na bolni─Źkom lije─Źenju od ÔÇŽg. do
ÔÇŽg., kojom prilikom je konstatovana dijagnoza TBC plu─ça i da je prema otpusnici stanje kod otpusta pobolj┼íano, te preporu─Źena kontrola za dva mjeseca uz terapiju ALT (INH+RFD+ETB+PZM 4 tablete). Nakon kontrole za dva mjeseca ljekar tu┼żenog je produ┼żio terapiju, a nakon toga do┼ílo je do pogor┼íanja zdravstvenog stanja tu┼żiteljice kada se nalazila u Beogradu, te je u Specijalisti─Źkoj poliklinici VMA ÔÇŽg. konstatovano da se tu┼żiteljica lije─Źila terapijom od ÔÇŽg., bez egzaktno potvr─Ĺene dijagnoze tuberkuloze i da se na osnovu radiolo┼íke slike najvjerovatnije radi o gramulomatuznim promjenama u plu─çima koje nije tuberkulozne prirode nego se radi o srkoidiozi ili histyocitozi. Prema otpusnoj listi VMA od ... g., na osnovu klini─Źkih pregleda uklju─Źuju─çi PH verifikaciju bolesti utvr─Ĺena kod tu┼żiteljice dijagnoza sarkoidioza plu─ça sa fibroioznim promjenama u plu─çima bez zahvata drugih organa i sistema, koja je na VMA Beograd nakon uspostave dijagnoze lije─Źena terapijom INH + pronizon + B6 vitamin. Tu┼żiteljica se nije vi┼íe lije─Źila kod tu┼żenog i iz iskaza tu┼żiteljice proizlazi da je nakon lije─Źenja na VMA i kontrola njeno zdravstveno stanje dobro.

Imaju─çi u vidu navedeno, te nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka pulmologa da nije isti tok lije─Źenja sarkoidioze i tuberkuloze, niti je isti na─Źin uspostavljanja dijagnoze, mada su to sli─Źne bolesti koje u patohistolo┼íkom nalazu osnovne bolesti imaju granulo koji je gotovo isti, proizlazi da je od strane ljekara tu┼żenog tu┼żiteljici pogre┼íno uspostavljena dijagnoza i da je pogre┼íno lije─Źena. To ┼íto je lijek pronizon, koji joj je odre─Ĺen izme─Ĺu ostalih na VMA, lijek koji se daje kod razli─Źitih oboljenja pa i kod oboljenja TBC nije od uticaja, jer tu┼żeni taj lijek nije ni dao tu┼żiteljici, ┼íto zna─Źi da zbog pogre┼íne dijagnoze nije odredio lije─Źenje prema standardu koji je predvi─Ĺen za lije─Źenje bolesti sarkoidoza, koju je tu┼żiteljica imala.

Prema odredbi ─Źlana 154. stav 1. ZOO za odgovornost za ┼ítetu, potrebno je da se ostvare zakonske pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i nastupanje ┼ítetne posljedice odnosno ┼ítete.

Imaju─çi u vidu utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, po ocjeni ovog suda, tu┼żbeni zahtjev za naknadu nematerijalne ┼ítete je pravilno odbijen jer nisu ispunjene naprijed navedene pretpostavke od┼ítetne odgovornosti.

Naime, zdravstvene tegobe koje je tu┼żiteljica osje─çala (fizi─Źke bolove i strah - zabrinutost za ishod lije─Źenja), posljedica su prisutne bolesti, koje svaki pacijent osje─ça bez obzira na pogre┼ínu dijagnozu. U konkretnom slu─Źaju pogre┼ína dijagnoza nije u uzro─Źnoj vezi sa naprijed navedenim vidovima nematerijalne ┼ítete. Sarkoidoza (i tuberkuloza) je izlje─Źiva┬á bolest┬á koja┬á nije┬á ostavila┬á posljedice┬á na┬á zdravlje┬á tu┼żiteljice┬á koje┬á bi┬á se manifestovale u umanjenju ┼żivotne aktivnosti (pogre┼íno su se vje┼ítaci bavili privremenim umanjenjem ┼żivotne aktivnosti ┼íto nije osnov za naknadu ┼ítete u smislu odredbe ─Źlana 200. ZOO).

I pored pogre┼íne dijagnoze od strane radnika tu┼żenog, tu┼żeni nije tu┼żiteljici naru┼íio zdravlje, pa tako ni pri─Źinio materijalnu ┼ítetu, jer je pogor┼íanje zdravstvenog stanja do koga je sticajem okolnosti do┼ílo u B. (po navodima tu┼żiteljice za vrijeme njenog boravka kod rodbine) nastupilo kao posljedica ve─ç prisutne bolesti tu┼żiteljice u spornom periodu, nezavisno od mjesta gdje se nalazila, tako da nastale tro┼íkove tim povodom, kao i izgubljenu zaradu koju potra┼żuje, nije prouzrokovao tu┼żeni, pa nisu ispunjeni uslovi za naknadu materijalne ┼ítete u smislu odredbe ─Źlana 195. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 89 0 P 000140 18 Rev od 11.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 172. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)
─Źlan 17. stav 1. Ustava Republike Srpske

Ne postoji odgovornost republike srpske za ┼ítetu koja je nastala dono┼íenjem odluke republi─Źkog organa uprave koja je naknadno poni┼ítena u upravnom sporu zbog pogre┼íne primjene materijalnog prava.

Iz obrazlo┼żenja:

Me─Ĺu strankama nije sporno da je tu┼żitelj rje┼íenjem Ministarstva od ... g. imenovan za stalnog sudskog vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, a koje rje┼íenje je bilo na snazi sve do dono┼íenja rje┼íenja istog organa broj ... od ... g. kojim je tu┼żitelj temeljem ─Źlana 10. Zakona o vje┼ítacima imenovan za vje┼ítaka gra─Ĺevinsko ÔÇô arhitektonske struke za oblast niskogradnje na vremenski period od ┼íest godina. Nezadovoljan ovakvim rje┼íenjem, tu┼żitelj je protiv tog rje┼íenja pokrenuo upravni spor kod Okru┼żnog suda u Banjaluci koji je presudom broj 11 0 U 005827 10 U od 26.3.2012. g. uva┼żio njegovu tu┼żbu i poni┼ítio predmetni upravni akt zbog, kako to proizlazi iz obrazlo┼żenja presude, pogre┼íne primjene materijalnog prava.

Tu┼żitelj smatra da mu je organ tu┼żene ÔÇô Ministarstvo dono┼íenjem nezakonitog rje┼íenja pri─Źinio ┼ítetu u vidu izgubljene zarade, budu─çi da zbog takvog rje┼íenja nije anga┼żovan za vje┼íta─Źenja u oblasti visokogradnje, a zahtjev za naknadu ┼ítete temelji na odredbama ─Źlana
172. ZOO.

Tom odredbom propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Tako─Ĺe, odredbom ─Źlana 17. stav 1. Ustava Republike Srpske propisano je da svako ima pravo na naknadu ┼ítete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom pri─Źini slu┼żbeno lice ili dr┼żavni organ ili organizacija koja vr┼íi javna ovla┼ítenja, u skladu sa zakonom. Dakle, za naknadu ┼ítete od strane pravnog lica potrebno je da je nepravilnim radom organa tog lica nastala ┼íteta i da postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu nepravilnog postupanja organa i nastanka ┼ítete.

Po ocjeni ovog suda, dono┼íenje predmetnog rje┼íenja organa tu┼żenog (Ministarstva) o imenovanju tu┼żitelja za vje┼ítaka gra─Ĺevinsko ÔÇô arhitektonske struke, za oblast niskogradnja, se ne mo┼że smatrati nezakonitim djelovanjem tog organa, bez obzira ┼íto je to rje┼íenje poni┼íteno odlukom suda donesenom u upravnom sporu iz razloga ┼íto je po ocjeni tog suda organ uprave osporeni akt donio pogre┼ínom primjenom materijalnog prava.

U konkretnoj situaciji, Ministarstvo je postupaju─çi u skladu sa na─Źelom zakonitosti, na─Źelom samostalnosti u rje┼íavanju i na─Źelom slobodne ocjene dokaza (─Źlan 5., ─Źlan 10. i ─Źlan 11. Zakona o op┼ítem upravnom postupku - „Sl. glasnik RS“ 13/02-50/10) donio rje┼íenje koje je kasnije poni┼íteno u upravnom sporu. Organ koji postupa u okviru zakonskih ovla┼ítenja ne mo┼że biti odgovoran za pogre┼íno pravno tuma─Źenje zakonske norme, a primjena zakonske norme na neodgovaraju─çi na─Źin se ne mo┼że smatrati povredom du┼żnosti u vr┼íenju funkcije dr┼żavnog organa. U svakom slu─Źaju, pogre┼ína primjena materijalnog prava predstavlja zakonski osnov za ┼żalbu ili u ovom slu─Źaju za podno┼íenje tu┼żbe u upravnom sporu, ┼íto je tu┼żitelj i iskoristio i ┼íto predstavlja dovoljnu garanciju za ostvarenje prava svih pravnih subjekata.

Sama ─Źinjenica da je predmetno rje┼íenje poni┼íteno zbog toga ┼íto je organ tu┼żene izveo pogre┼ían zaklju─Źak iz dokaza o kvalifikacijama i specijalizaciji tu┼żitelja, te postupio mimo njegovog zahtjeva za imenovanje za sudskog vje┼ítaka i zbog toga pogre┼íno primijenio pravnu normu, ne zna─Źi da postoji krivica slu┼żbenog lica u tom organu u smislu odredbe ─Źlana 172. stav 1. ZOO i ─Źlana 17. stav 1. Ustava RS, kojom radnjom je tu┼żitelju nanesena ┼íteta. U svakom slu─Źaju, ovakva radnja organa tu┼żene je ispravljena od strane Okru┼żnog suda poni┼ítenjem osporenog akta u upravnom sporu, kao i dono┼íenjem novog zakonitog akta u izvr┼íenju sudske odluke i to rje┼íenja broj ... od ...g. od strana organa tu┼żene.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 159310 18 Rev od 25.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlan 154. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04) Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija („Sl. list SR BiH” 33/77, 2/87 i 30/90)

Po prestanku zakupa, zakupac je du┼żan da preda poslovnu prostoriju u stanju u kakvom ju je primio, a u protivnom da naknadi pri─Źinjenu ┼ítetu na prostoriji.

Iz obrazlo┼żenja:

Nije sporno: da su parni─Źne stranke zaklju─Źile ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora 22.08.2008. g. i da su tim ugovorom dogovorile, da tu┼żeni kao zakupac mo┼że o svom tro┼íku vr┼íiti prepravke, rekonstrukcije, adaptacije, izmjene i sanacije poslovnog prostora radi privo─Ĺenja istog namjeni djelatosti koju ─çe zakupac obavljati; da je tu┼żeni kao zakupac, radi obavljanja trgova─Źke djelatnosti, izvr┼íio prepravke, rekonstrukciju i adaptaciju predmetnog poslovnog prostora u kojem je radio do januara 2012. g.; da je prilikom napu┼ítanja predmetnog poslovnog prostora, u januaru 2012. g., a shodno ─Źlanu 11. navedenog ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, tu┼żeni demontirao i odnio svu opremu, ali i sva vrata, sanitarne ure─Ĺaje, prekida─Źe, uti─Źnice i sijalice.

Sporno je da li je tu┼żeni, demontiranjem opreme prilikom izlaska iz predmetnog poslovnog prostora, te izno┼íenjem vrata, sanitarnih ure─Ĺaja, uti─Źnica, prekida─Źa i sijalica, nanio ┼ítetu tu┼żiocu i u kom iznosu. Ovo stoga, ┼íto je tu┼żilac zahtjevom iz

tu┼żbe tra┼żio naknadu ┼ítete, jer da je tu┼żeni prilikom izlaska iz predmetnog poslovnog prostora uklonio rasvjetna tijela, grejna tijela, te na drugi na─Źin demolirao i o┼ítetio kompletne poslovne prostorije prizemlja, prvog sprata, stepeni┼íta i mansarde, zbog ─Źega je u toku postupka tu┼żilac predlo┼żio vje┼íta─Źenje na okolnosti ukupne visine o┼íte─çenja na predmetnom poslovnom prostoru prilikom izlaska tu┼żenog iz tog poslovnog prostora, kao i ukupne cijene i vrste gra─Ĺevinskih radova potrebnih da se prostor dovede u prvobitno stanje, tj. stanje prije o┼íte─çenja.

Kako iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. V.R. od 11.02.2017. g., jasno proizilazi: da je tu┼żeni na adekvatan na─Źin iznio opremu koju je instalirao prilikom ulaska u predmetni poslovni prostor; da je prilikom skidanja opreme neminovno da do─Ĺe do o┼íte─çenja na zidovima, plafonima i podovima, koja o┼íte─çenja treba da popravi onaj ko je demontirao opremu; da se prekida─Źi, uti─Źnice, sijalice i vrata ne smatraju opremom, ve─ç sastavnim dijelom objekta; da su, prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora u januaru 2012. g., nastala o┼íte─çenja na predmetnom poslovnom prostoru, pobli┼że opisana u nalazu i mi┼íljenju, u visini 67.320,01 KM, onda je neprihvatljiv zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, da tu┼żilac u ovom postupku nije dokazao, da prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora nije do┼ílo do┬á o┼íte─çenja istog, kao ni iznos koji je potreban da se ta o┼íte─çenja otklone.

Stoga se revizijom tu┼żioca pravilno ukazuje, da su ni┼żestepeni sudovi nedosljedno i nekriti─Źki interpretirali nalaz i mi┼íljenje vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. R.V. od 11.02.2017. g..

Kraj ─Źinjenice, da je tu┼żilac preciziranim zahtjevom iz tu┼żbe tra┼żio da se tu┼żeni obave┼że da mu na ime naknade ┼ítete isplati 67.320,01 KM, u kom iznosu je vje┼ítak gra─Ĺevinske struke, R.V. u svom nalazu od 11.02.2017. g. utvrdio visinu pri─Źinjene ┼ítete prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora, onda se pravilno revizijom ukazuje, da je drugostepeni sud mimo sadr┼żine zahtjeva tu┼żioca, na┼íao da je neosnovan zahtjev tu┼żioca kojim tra┼żi da mu tu┼żeni na ime naknade ┼ítete isplati iznos koji je njemu potreban da prostor ponovo dovede u funkciju radi obavljanja trgova─Źke djelatnosti.

Kako iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke, ing. R.V. od 11.02.2017. g., a ┼íto je ve─ç navedeno, jasno proizilazi da je prilikom izlaska tu┼żenog iz predmetnog poslovnog prostora isti pri─Źinio ┼ítetu na tom poslovnom prostoru u ukupom iznosu od 67.320,01 KM, koliko je potrebno da se ta o┼íte─çenja otklone, ovaj sud nalazi da je osnovan zahtjev tu┼żioca da mu tu┼żeni na ime naknade ┼ítete isplati 67.320,01 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2012. g., kada je ta ┼íteta i pri─Źinjena.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 096593 18 Rev od 09.10.2018. g.)

<------->

NAKNADA ┼áTETE ÔÇô ODGOVORNOST NOTARA ZA ┼áTETU
─îlan 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04); ─îlan 53., 75. i 76. Zakona o notarima („Sl. glasnik RS“┬á 86/04-66/17)

Notar je du┼żan nadoknaditi ┼ítetu drugom po op┼ítim pravilima o naknadi ┼ítete samo ako postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu povrede njegove slu┼żbene du┼żnosti i nastale ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

Pravilno sudovi nalaze da je drugotu┼żena postupala protivno obavezi koja joj je kao notaru nametnuta odredbama ─Źlana 75. i ─Źlana 76. Zakona o notarima, koji propisuju obavezu notara da u okviru postupka notarske obrade isprave mora provjeriti da li su stranke sposobne i ovla┼ítene za preduzimanje pravnog posla... i pri tome isklju─Źiti sve zabrane i sumnje i paziti da neuke stranke ne budu o┼íte─çene... te da se svi prilozi moraju pro─Źitati strankama.

Odredbom ─Źlana 53. istog zakona propisano je da je notar du┼żan nadoknaditi ┼ítetu koju je drugom prouzrokovao povredom svoje slu┼żbene du┼żnosti (stav 1.), a za prouzrokovanu ┼ítetu notar odgovara po op┼ítim pravilima za nadoknadu ┼ítete (stav 2.).

U konkretnoj situaciji, sudovi uzimaju utvr─Ĺenim da je prilikom zaklju─Źenja i ovjere predmetnog predugovora kod drugotu┼żene kao notara, kao prilog postojao zk.ulo┼żak broj ... k.o. B. po ─Źijim podacima se nekretnine na kojima je izgra─Ĺen stan koji je predmet kupoprodaje, vode na imenu J.V. sa 1/1 i da je u „C“- teretnom listu zk.ul. ... upisana zabilje┼żba prvenstvenog reda uknji┼żbe zalo┼żnog prava na budu─çem stanu povr┼íine 60 m2, na k.─Ź. ... i k.─Ź. ... radi obezbje─Ĺenja nov─Źanog potra┼żivanja od 90.000,00 KM koje RB ima prema M. T. (prvotu┼żenom), te zabilje┼żba zabrane otu─Ĺenja i optere─çenja stana bez saglasnosti povjerioca.

Dakle, u navedenom zk.ulo┼íku je postojala zabilje┼żba prvenstvenog reda uknji┼żbe zalo┼żnog prava i zabrane otu─Ĺenja stana zbog ─Źega bi bilo za o─Źekivati da bi tu┼żitelj odustao od zaklju─Źenja predugovora, da je za nju znao, a na koju zabilje┼żbu drugotu┼żena nije upozorila tu┼żitelja, kako to utvr─Ĺuju sudovi. Tu┼żitelj smatra da mu je drugotu┼żena na ovaj na─Źin prouzrokovala ┼ítetu u vidu dijela kupoprodajne cijene od 20.000,00 KM, koju je isplatio prvotu┼żenom M.T. Sporno je da li je nepropisno postupanje drugotu┼żene prilikom zaklju─Źenja i ovjere predugovora prouzrokovalo ┼ítetu.

Naime, i ovaj sud nalazi da izme─Ĺu nepravilnog postupanja drugotu┼żene i isplate dijela kupoprodajne cijene (ako bi se ta isplata i mogla smatrati ┼ítetom) ne postoji uzro─Źna veza. Prema izjavi samog tu┼żitelja saslu┼íanog kao stranke na ro─Źi┼ítu za glavnu raspravu, odr┼żanom 06.7.2015. g., proizlazi da je iznos od 20.000,00 KM na ime dijela kupoprodajne cijene tu┼żitelj isplatio prvotu┼żenom prije odlaska u notarsku kancelariju drugotu┼żene. Nakon toga je sa─Źinjen i potpisan predugovor, ┼íto zna─Źi da izme─Ĺu samog nepravilnog postupanja notara i isplate iznosa od 20.000,00 KM od strane tu┼żitelja prvotu┼żenom nema uzro─Źne veze, kako to pravilno nalaze ni┼żestepeni sudovi. U tom pogledu bez zna─Źaja je i prigovor revidenta kojim tvrdi da bi mu prvotu┼żeni vratio pla─çeni iznos da ga je tu┼żena pravovremeno upozorila na postojanje zabilje┼żbe prvenstvenog prava upisa zalo┼żnog prava. Takva tvrdnja nije potkrijepljena naknadnim razvojem doga─Ĺaja. Naime, iz istog iskaza tu┼żitelja proizlazi da je za upis zabilje┼żbe tereta u zk.ul. ... saznao ubrzo nakon zaklju─Źenja predugovora i da mu je tu┼żeni odbio vratiti novac, nakon ─Źega je prestao s njim komunicirati.

Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da su pravilno ni┼żestepeni sudovi utvrdili da ne postoji odgovornost drugotu┼żene za ┼ítetu nastalu tu┼żitelju isplatom prvotu┼żenom iznosa od 20.000,00 KM, a samim tim ni odgovornost tre─çetu┼żenog kod kog je Komora osigurala notare od odgovornosti iz djelatnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 170103 17 Rev od 20.7.2018. g.)

NAKNADA ŠTETE
─îl. 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 102/09 - Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Kada osiguravaju─ça organizacija isplati o┼íte─çenom naknadu ┼ítete na osnovu sporazuma o vansudskom poravnanju kojim se o┼íte─çeni odrekao prava da po istom ┼ítetnom doga─Ĺaju postavlja druge zahtjeve, on mo┼że zahtijevati naknadu ┼ítete pod uslovom da je naknadno do┼ílo do novih okolnosti koje nisu bile poznate ili nisu ni postojale u vrijeme zaklju─Źenja vansudskog poravnanja a uzrokovale su novu ┼ítetu, iz osnova istog ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, tu┼żitelj je kao voza─Ź motocikla marke „Jamaha“ dana 11.7.2010. g. na putu B.L. ÔÇô P. u mjestu ─î.P. do┼żivio saobra─çajnu nezgodu u kojoj je zadobio te┼íke tjelesne povrede u vidu uni┼ítenja lijevog koljenog zgloba te preloma lijevog lakta i malog prsta lijeve ┼íake; ovu saobra─çajnu nezgodu je prouzrokovao voza─Ź putni─Źkog vozila marke „Reno klio“, koje je bilo osigurano kod tu┼żenog za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima; u postupku vansudskog obe┼íte─çenja tu┼żitelj je sa tu┼żenim zaklju─Źio dva sporazuma o vansudskom poravnanju na osnovu kojih mu je u toku 2010. g. ispla─çena od┼íteta u iznosu od 17.400,00 KM, a u toku 2011. g. od┼íteta u iznosu od 25.500,00 KM tj. ukupno 42.900,00 KM; navedenim sporazumima tu┼żitelj se odrekao prava da po istom ┼ítetnom doga─Ĺaju isti─Źe bilo kakve druge nov─Źane zahtjeve prema tu┼żenom; tu┼żitelju je 2013. g. amputirana lijeva natkoljenica.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud nalazi da sporazumi o vansudskom poravnanju predstavljaju ugovor za stranke i da se potpisivanjem ovih sporazuma tu┼żitelj odrekao svih drugih potra┼żivanja prema tu┼żenom, slijedom ─Źega odbija njegov tu┼żbeni zahtjev.

Prihvataju─çi ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda, drugostepeni sud isti─Źe da tu┼żitelj nije dokazao postojanje i visinu ┼ítete nastale nakon zaklju─Źenja vansudskih poravnanja, radi ─Źega ovaj sud odbija ┼żalbu tu┼żitelja i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

Stanovište drugostepenog suda je pravilno.

U reviziji tu┼żitelj isti─Źe da mu u momentu zaklju─Źenja sporazuma o vansudskom poravnanju nisu bile poznate sve relevantne ─Źinjenice i da se njegovo zdravstveno stanje pogor┼íalo nakon zaklju─Źenja ovih sporazuma, ─Źime je nastupila nova ┼íteta za koju nije dobio odgovaraju─çu naknadu. On tako─Ĺe navodi da je bio u neravnopravnom polo┼żaju u odnosu na tu┼żenog jer nije imao nov─Źana sredstva da plati tro┼íkove vje┼íta─Źenja po vje┼ítaku ekonomske struke, na osnovu kojeg vje┼íta─Źenja bi dokazao osnovanost svog zahtjeva za isplatu rente. Ovi navodi revidenta ne mogu ishodovati druga─Źiju odluku suda.

Vansudska poravnanja koje su stranke zaklju─Źile 2010. i 2011. g. jesu sporazumi stranaka koji se moraju po┼ítovati i ona proizvode pravna dejstva ugovora. Njima su parni─Źne stranke na druga─Źiji na─Źin uredile svoj ve─ç postoje─çi materijalno - pravni odnos nastao prouzrokovanjem ┼ítete, a na temelju odredbe ─Źlana 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 102/09 ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst), u─Źinile ga izvjesnim i nesumnjivim tako ┼íto su odredile mjeru svojih obaveza prema stanju odnosa u momentu┬á zaklju─Źenja┬á poravnanja.┬á U─Źesnici┬á poravnanja,┬á u┬á principu,┬á ne┬á mogu┬á da┬á tra┼że┬á u

parnici vi┼íe nego ┼íto je poravnjanjem utvr─Ĺeno kao mjera prava i obaveza, izuzev novonastalih odnosa i potra┼żivanja koja nisu bila poznata ili nisu ni postojala u vrijeme zaklju─Źenja vansudskog poravnanja.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żeni je u toku 2010. i 2011. g. tu┼żitelju na osnovu poravnanja isplatio iznos od ukupno 42.900,00 KM, od ─Źega na ime fizi─Źkog bola 3.000,00 KM, na ime straha 2.000,00 KM, na ime umanjenja ┼żivotne aktivnosti 15.000,000 KM, na ime naru┼żenosti 2.000,00 KM, na ime tro┼íkova lije─Źenja 20.500,00 KM i na ime tro┼íkova zastupanja 400,00 KM. Primaju─çi navedene iznose tu┼żitelj se u odnosu na tu┼żenog odrekao bilo kakvih drugih potra┼żivanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog ┼ítetnog doga─Ĺaja. Me─Ĺutim, naknadno je tu┼żitelju amputirana lijeva natkoljenica, ┼íto je svakako nova ─Źinjenica koja bi bila relevantna pod uslovom da u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja tu┼żitelj nije mogao znati da ─çe do─çi do ove novonastale situacije. Iz prilo┼żene medicinske dokumentacije te nalaza i mi┼íljenja ljekara vje┼ítaka S. B. proizlazi da je prije zaklju─Źenja vansudskih poravnanja tu┼żitelju odstranjen zglob lijevog koljena i implantirana totalna endoproteza lijevog koljena, ali je ubrzo poslije toga do┼ílo do infekcije koljena. Nadalje, u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja bilo je poznato da je kod tu┼żitelja do┼ílo do trajne nesposobnosti za rad na poslovima voza─Źa teretnih vozila (o tome se izjasnio ljekar ortoped), ali tu┼żitelj u to vrijeme nije tra┼żio naknadu izgubljene zarade (iz prilo┼żenih dokaza proisti─Źe da u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja isti i nije bio zaposlen pa po tom osnovu nije ni ostvarivao prihode).

Tu┼żitelj u ovoj parnici nije ponudio ni izveo dokaze, a ┼íto je bio du┼żan u skladu sa ─Źlanom 7. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da mu je amputacija lijeve natkoljenice, koja je izvr┼íena nakon zaklju─Źenja sporazuma o vansudskom poravnanju, uzrokovala novu ┼ítetu za koju mu nije ispla─çena naknada. Ta─Źno je da je ova amputacija novonastala ─Źinjenica, ali je ┼ítetu prouzrokovanu amputacijom noge trebalo razgrani─Źiti od ranije pretrpljene ┼ítete, za koju je tu┼żitelju ispla─çena naknada u skladu sa zaklju─Źenim poravnanjima. Tu┼żitelj je izveo dokaz medicinskim vje┼íta─Źenjem na okolnost ukupnih pretrpljenih fizi─Źkih i du┼íevnih bolova po osnovu umanjenja ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti kao i pretrpljenog straha, ┼íto su posljedice zadobijenih povreda u saobra─çajnog nezgodi, ali nalaz i mi┼íljenje ljekara vje┼ítaka ne predstavlja pouzdan osnov za razrgani─Źenje ┼ítete koju je tu┼żitelj po navedenim osnovima pretrpio do zaklju─Źenja poravnanja od ┼ítete koja je nastala nakon zaklju─Źenja poravnanja. Prema tome, pravilan je zaklju─Źak drugostepenog suda da tu┼żitelj nije iznio ─Źinjenice niti ponudio dokaze o osnovu i visini ┼ítete koju potra┼żuje tu┼żbenim zahtjevom. On je odustao od prijedloga da se provedu dokazi njegovim saslu┼íanjem u svojstvu parni─Źne stranke i vje┼íta─Źenjem po vje┼ítaku ekonomske struke, ─Źime je sebe li┼íio mogu─çnosti da se izjasni o bitnim ─Źinjenicama (da li je u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja i u vrijeme zaklju─Źenja vansudskih poravnanja ostvarivao prihode i po kom osnovu), pa je vje┼íta─Źenje po vje┼ítaku ekonomske struke bilo bespotrebno obzirom da se vje┼ítak mo┼że izja┼ínjavati samo o visini ┼ítete, a ne i osnovanosti zahtjeva za naknadu ┼ítete po osnovu izgubljene zarade.

Ne stoji prigovor revizije da tu┼żitelj u vrijeme zaklju─Źenja poravnanja nije znao za ─Źinjenice koje su od zna─Źaja za odre─Ĺivanje visine naknade ┼ítete. On je u postupku vansudskog obe┼íte─çenja imao stru─Źnog punomo─çnika - advokata, a nikada nije tra┼żio poni┼ítenje zaklju─Źenih poravnanja ve─ç je, naprotiv, primio od tu┼żenog iznose o ─Źijoj su se visini parni─Źne stranke dogovorile.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 194229 17 Rev od 07.3.2018. g.)

<------->

OBJEKTIVNA ODGOVORNOST ZA NAKNADU ŠTETE
─îlan 173., 174. i 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93 do 74/04)

Kada je ┼íteta posljedica opasne djelatnosti, ┼ítetnik odgovara po na─Źelu uzro─Źnosti tako da se smatra da ┼íteta poti─Źe od opasne djelatnosti, izuzev ako se doka┼że da ona nije uzrok ┼ítete, pa o┼íte─çeni ne mora dokazivati da je ┼ítetnik kriv za ┼ítetu, ve─ç je dovoljno da doka┼że da pretrpljena ┼íteta poti─Źe od opasne djelatnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za naknadu nematerijalne i materijalne ┼ítete koju je pretrpio uslijed zadobijenih povreda na radu kod tu┼żenog.

Odlu─Źuju─çi o osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva ni┼żestepeni sudovi su utvrdili slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: 1. tu┼żitelj je radnik tu┼żenog i obavljao je poslove kopa─Źa; 2. u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, koji se zbio u rudniku 30.11.2011. g. u ve─Źernjim satima, tu┼żitelj je sa jo┼í jednim radnikom obavljao poslove bu┼íenja stijene u svrhu priprema za miniranje, kojom prilikom se na njega obru┼íila velika koli─Źina kamenja, zemlje i drugog materijala; 3. u ovom doga─Ĺaju tu┼żitelju su nanijete te┼íke tjelesne povrede u vidu potresa mozga, preloma vrata i klju─Źne kosti te kontuzije desnog ramena i kuka; 4. zbog ovih povreda tu┼żitelj je trpio fizi─Źke bolove i strah, a op┼íta ┼żivotna aktivnost mu je umanjena za 20%; 5. tu┼żitelj je skoro godinu dana bio na bolovanju, a kako vi┼íe ne mo┼że obavljati poslove rudara, tu┼żeni ga je rasporedio na druge poslove za koje prima platu koja je skoro duplo manja od plate koju je ostvarivao prije povre─Ĺivanja; 6. tu┼żitelj svojim pona┼íanjem nije doprinio nastanku ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Polaze─çi od ovih utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da je ┼íteta koju je tu┼żitelj pretrpio posljedica opasne djelatnosti i da je za takvu ┼ítetu odgovoran tu┼żeni koji je obavljao tu djelatnost (rudarski poslovi), bez obzira ┼íto na strani tu┼żenog nema krivice. Ovdje je u pitanju odgovornost po na─Źelu uzro─Źnosti, koju ima u vidu odredba iz ─Źlana 173. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO). Ovom odredbom je, naime, utvr─Ĺena pretpostavka uzro─Źnosti tako da se smatra da ┼íteta poti─Źe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, izuzev ako se doka┼że da one nisu uzrok ┼ítete, pa o┼íte─çeni ne mora dokazivati da je ┼ítetnik kriv za ┼ítetu ve─ç je dovoljno da doka┼że da pretrpljena ┼íteta poti─Źe od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U konkretnom slu─Źaju utvr─Ĺeno je da je ┼íteta posljedica opasne djelatnosti, a za takvu ┼ítetu u smislu ─Źlana 174. stav 1. ZOO odgovara onaj koji obavlja ili organizuje takvu djelatnost u svoju korist. Ove odgovornosti ┼ítetnik (ovdje tu┼żeni) se mo┼że osloboditi ako bi dokazao da je ┼íteta nastala isklju─Źivo radnjom o┼íte─çenog (ovdje tu┼żitelja) ili tre─çeg lica, ako se radi o takvom pona┼íanju ovih lica koje on nije mogao predvidjeti i ─Źije posljedice nije mogao izbje─çi ili otkloniti (─Źlan 177. stav 2. ZOO). U ovoj pravnoj stvari navedeni uslovi se nisu ostvarili jer je tu┼żeni, s obzirom na prirodu posla koga je tu┼żitelj obavljao u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja, mogao predvidjeti mogu─çnost nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja, ┼íto proizilazi iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka rudarske struke i vje┼ítaka iz oblasti za┼ítite na radu, po kojima rudarski poslovi spadaju u najte┼że i najopasnije poslove. Iz tih nalaza i mi┼íljenja tako─Ĺe proizlazi da tu┼żitelj nije ni djelimi─Źno doprinio nastanku ┼ítetnog doga─Ĺaja, a iz izvedenih dokaza je vidljivo da je tu┼żitelj na glavi nosio ┼íljem (koji je pukao prilikom obru┼íavanja materijala) i koristio drugu HTZ opremu (da to nije u─Źinio, ┼ítetne posljedice bi vjerovatno bile znatno ve─çe).

Tu┼żitelj je u vrijeme ┼ítetnog doga─Ĺaja bio u radnom odnosu kod tu┼żenog i uzrok ┼ítete je nastao na radu kod tu┼żenog pa je tu┼żeni odgovoran da mu naknadi ┼ítetu i po odredbama ─Źlanova 104. - 106. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 55/07ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst) koje propisuju da je poslodavac du┼żan da naknadi ┼ítetu koju je radnik pretrpio na radu, osim ako je ┼íteta nastala zbog krivice ili nepa┼żnje radnika, i to po op┼ítim na─Źelima odgovornosti za ┼ítetu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 82 0 P 011710 17 Rev od 11.4.2018. g.)

<------->

 

NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE
─îlan 200. i 203. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 17/93 do 74/04)

Naknada nematerijalne ┼ítete na ime pretrpljenih du┼íevnih bolova zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti, umjesto u jednokratnom iznosu, izuzetno se mo┼że dosuditi u obliku nov─Źane rente, pod uslovom da to tra┼żi o┼íte─çeni i da se ┼íteta ispoljava u izrazitim ┼żivotnim patnjama i poja─Źanim naporima kod zadovoljavanja svakodnevnih ┼żivotnih potreba, a bez izgleda na pobolj┼íanje.

Iz obrazlo┼żenja:

Kada se ima u vidu utvr─Ĺeni oblik i intenzitet fizi─Źkog bola i straha koga je trpio tu┼żilac A. Z., te obim, oblik, izlo┼żenost o┼żiljaka i izgled tu┼żioca u cjelini kada je u pitanju unaka┼żenost, po ocjeni ovog suda, pravilno je primjenjeno materijalno pravo od strane ni┼żestepenih sudova. Naknada za ove oblike nematerijalne ┼ítete utvr─Ĺena je u skladu sa odredbom ─Źlana 200. ZOO i praksom ovog suda u vezi orjentacionih kriterijuma za naknadu nematerijalne ┼ítete, te je pravilno umanjena za iznos koji je nesumnjivo ispla─çen po osnovu zaklju─Źene vansudske nagodbe za svaki od ovih vidova ┼ítete, a dosu─Ĺeni iznosi predstavljaju pravi─Źnu satisfakciju, iz kog razloga se revizija tu┼żioca u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

Odredbe ─Źlana 200. i 203. ZOO, koje su dispozitivnog karaktera, ne odre─Ĺuju oblik naknade za budu─çu nematerijalnu ┼ítetu, dakle, ne zabranjuju odre─Ĺivanje naknade i u obliku nov─Źane rente, niti se iz odredbi ─Źlana 188., 194. stav 2. i 195. stav 2. ZOO mo┼że izvesti zaklju─Źak da je dosu─Ĺivanje naknade ┼ítete u obliku rente nedopu┼íten kod nematerijalne ┼ítete. Me─Ĺutim, sudska praksa je, polaze─çi od toga da je cilj nov─Źane naknade zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti lak┼íe uspostavljanje ravnote┼że u du┼íevnom ┼żivotu o┼íte─çenog, prihvatila da vi┼íe odgovara dosu─Ĺivanje naknade u jednokratnom iznosu jer bi se sama svrha naknade te┼że postizala sukcesivnim primanjem manjih nov─Źanih iznosa. Ovo pravilo, u opravdanim slu─Źajevima, ima i izuzetke kada se naknada za ovaj vid nematerijalne ┼ítete mo┼że dosuditi u obliku rente, npr. kada se ┼íteta ispoljava u izrazitim ┼żivotnim patnjama i poja─Źanim naporima kod zadovoljavanja svakodnevnih ┼żivotnih potreba, a bez izgleda na pobolj┼íanje.

U konkretnoj situaciji, iako jeste tu┼żilac A.Z. pretrpio te┼íke i po ┼żivot opasne tjelesne povrede, imaju─çi u vidu nalaz vje┼ítaka kada opisuje posljedice povrede, po ocjeni ovog suda, pravilno je prihva─çeno da nema mjesta da se naknada za umanjenje ┼żivotne aktivnosti dosudi u vidu nov─Źane rente.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 149651 17 Rev od 21.3.2018. g.)

<------->

IZGUBLjENA DOBIT
─îlan┬á 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), u vezi sa ─Źlanom 123. stav 1.┬á Zakona o parni─Źnom postupku
(„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03 do 61/13)

Za ostvarenje prava na naknadu ┼ítete na ime izgubljene dobiti, u situaciji kada je poni┼íteno obavje┼ítenje o izboru najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa u postupku javne nabavke, tu┼żitelj mora dokazati da je on bio najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź i da je tu┼żeni bio du┼żan da sa njim zaklju─Źi ugovor.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żbenim zahtjevom tu┼żitelj tra┼żi da sud obave┼że tu┼żenog da mu na ime naknade ┼ítete, u vidu izgubljene dobiti, isplati iznos od 205.645,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

Tokom postupka kod prvostepenog suda utvr─Ĺeno je slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: da je tu┼żeni, kao ugovorni organ objavio obavje┼ítenje o nabavci broj 09-404-515/06 sa predmetom javne nabavke izvo─Ĺenje radova na ru┼íenju i uklanjanju bespravno sagra─Ĺenih objekata na teritoriji Grada B. na koji se prijavio i tu┼żitelj: da je dana 03.05.2007. g. prijava tu┼żitelja odba─Źena i kao najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź izabran „B.c.“ d.o.o. B.; da je tu┼żitelj podnio prigovor protiv obavje┼ítenja tu┼żenog o njegovoj diskvalifikaciji u postupku javne nabavke i da je dana 14.05.2007. g. prigovor odbijen kao neosnovan; da je protiv tog rje┼íenja tu┼żitelj izjavio ┼żalbu Kancelariji za razmatranje ┼żalbi Bosne i Hercegovine koja je zaklju─Źkom od 19.06.2007. g. odbacila ┼żalbu; da je protiv navedenog zaklju─Źka tu┼żitelj podnio tu┼żbu u upravnom sporu Sudu Bosne i Hercegovine u kojem postupku je usvojena tu┼żba odlukom od 01.07.2010. g.; da je nakon toga 21.07.2010. g. Kancelarija za razmatranje ┼żalbi Bosne i Hercegovine u ponovnom postupku usvojila ┼żalbu tu┼żitelja, poni┼ítila odluku - obavje┼ítenje, rje┼íenje drugostepenog organa po prigovoru kao i obavje┼ítenje o javnoj nabavci.

Polaze─çi od naprijed utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja prvostepeni sud je zaklju─Źio da tu┼żitelj nije dokazao da je ugovorni organ (tu┼żeni) imao obavezu da sa njim zaklju─Źi ugovor o javnoj nabavci radova shodno odredbi ─Źlana 39. Zakona o javnim nabavkama („Slu┼żbeni glasnik BiH“ broj: 49/04, 19/05, 52/05, 88/06, 24/06, 70/06 i 12/09, u daljem tekstu: ZJN) i ─Źlana 27. Zakona┬á o┬á obligacionim┬á odnosima┬á („Slu┼żbeni┬á list┬á SFRJ“┬á broj┬á 29/78,┬á 39/85┬á i┬á 57/89┬á te
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, u daljem tekstu: ZOO), odnosno da nijednom odlukom nadle┼żnog organa u provedenom postupku nabavke nije utvr─Ĺeno da je tu┼żitelju bilo potrebno dodijeliti ugovor kao najboljem ponu─Ĺa─Źu, zbog ─Źega je prvostepeni sud na osnovu odredaba ─Źlanova 7. i 123. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP), odlu─Źio kao u izreci prvostepene presude primjenom pravila o teretu dokazivanja iz ─Źlana 126. ZPP.

Drugostepeni sud je, odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja, prihvatio kao pravilna ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, pa je ┼żalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Osporena presuda je pravilna i na zakonu zasnovana iz slijede─çih razloga:

Prema odredbi ─Źlana 155. ZOO ┼íteta je umanjenje ne─Źije imovine (obi─Źna ┼íteta) i spre─Źavanje pove─çanja ne─Źije imovine (izmakla korist), a radi se o koristi koju bi povjerilac stekao da nije bilo du┼żnikove ┼ítetne radnje i o budu─çoj ┼íteti koja bi vjerovatno nastala.

Za naknadu ┼ítete, saglasno odredbama ─Źlanova 154. stav 1. i 158. ZOO, potrebno je ispunjenje zakonskih pretpostavki: da ┼íteta postoji, da je prouzrokovana protivpravnom radnjom ili propu┼ítanjem ┼ítetnika, da se radnja ili propu┼ítanje mogu pripisati u njegovu krivicu i da postoji uzro─Źna veza izme─Ĺu radnje odnosno propu┼ítanja i nastale ┼ítete. Postojanje ovih zakonskih pretpostavki du┼żan je da doka┼że o┼íte─çeni.

Odredbom ─Źlana 189. stav 3. ZOO propisani su uslovi za ostvarenje prava na naknadu materijalne ┼ítete u vidu izmakle koristi.

Za ostvarenje prava tu┼żitelja na naknadu ┼ítete na ime izmakle koristi, zbog toga ┼íto ga je u postupku javne nabavke tu┼żitelj diskvalifikovao tako da nije mogao izvoditi radove na ru┼íenju i uklanjanju bespravno sagra─Ĺenih objekata na teritoriji tu┼żenog, te ostvarivati prihod od te djelatnosti, kako tvrdi u tu┼żbi i tokom postupka, s obzirom na naprijed navedeno, morao je dokazati da bi on u tom postupku bio najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź u situaciji kada je obavje┼ítenje o izboru najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa „B.c.“ d.o.o. B. poni┼íteno, te da bi stoga tu┼żeni bio du┼żan sa njim zaklju─Źiti ugovor o izvo─Ĺenju tih poslova i da bi po redovnom toku stvari osnovano mogao o─Źekivati dobit od spornih poslova koji su bili predmet u postupku javne nabavke i visinu te dobiti, a da je u tome sprije─Źen krivicom tu┼żenog.

U predmetnoj pravnoj stvari, iz stanja spisa predmeta i utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, proizlazi da tu┼żitelj na naprijed navedene okolnosti nije ponudio i izveo dokaze tokom postupka pa je, kod takvog stanja stvari, suprotno tvrdnji revidenta, pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda u pobijanoj presudi da tu┼żitelj u ovoj parnici nije dokazao osnovanost tu┼żbenog zahtjeva za izgubljenu dobit koju potra┼żuje od tu┼żenog.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 097926 19 Rev od 24.06.2019. g.)

<------->

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE U VIDU IZMAKLE KORISTI
─îlan 154. stav 1, ─Źlan 155. i ─Źlan 189. stav 1. i 3. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 do 74/04)

Lice koje je u posjed poslovnog prostora u┼ílo na temelju ugovora ima pravni osnov za kori┼ítenje istog sve dok mu pravosna┼żnom presudom ne bude nalo┼żeno da taj prostor preda vlasniku u posjed. tek po isteku paricionog roka, u kome je po pravosna┼żnoj presudi ovo lice bilo du┼żno predati vlasniku poslovni prostor, ono se ima smatrati bespravnim korisnikom i du┼żno je da od toga momenta vlasniku naknadi ┼ítetu koju je ovaj imao zbog nekori┼ítenja stvari.

Iz obrazlo┼żenja:

Da bi do┼ílo do odgovornosti za ┼ítetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi, ve─ç i da se ostvare i druge pretpostavke (postojanje subjekta odgovornog za ┼ítetu, ┼ítetna radnja, protivpravnost ┼ítetne radnje, uzro─Źna veza izme─Ĺu ┼ítetne radnje i ┼ítete). U konkretnom slu─Źaju tre─çetu┼żeni je koristio poslovni prostor tu┼żitelja i time ostvario imovinsku

korist te istovremeno sprije─Źio tu┼żitelja da ostvaruje bilo kakvu dobit od tog prostora. Stoga je isti du┼żan tu┼żitelju, na njegov zahtjev, ne samo predati predmetni poslovni prostor, o ─Źemu je ranijom presudom pravosna┼żno odlu─Źeno, ve─ç i nadoknaditi mu ┼ítetu zbog bespravnog kori┼ítenja te nekretnine. No, tre─çetu┼żeni se mo┼że smatrati bespravnim korisnikom navedenog poslovnog prostora tek po isteku paricionog roka u kome je bio du┼żan isti predati tu┼żitelju, shodno obavezi koja mu je nametnuta pravosna┼żnom presudom kojom je utvr─Ĺena ni┼ítavost ugovora na osnovu koga je stekao taj prostor. Sve do tog momenta on je imao pravni osnov za posjedovanje odn. kori┼ítenje ovog prostora (ugovor o kupoprodaji). Stoga nije osnovan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tre─çetu┼żeni dr┼żi spornu nekretninu bez pravnog osnova od ─Źasa kada se u javnim knjigama upisao kao vlasnik iste. Naime, upis u javnu knjigu je samo pretpostavka postojanja prava svojine, koja je oboriva, a u vrijeme uknji┼żbe tu┼żitelja vodio se spor izme─Ĺu njega i tre─çetu┼żenog u vezi vlasni┼ítva na spornom poslovnom prostoru (─Źlan 33. Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima - „Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 38/03 odn. ─Źlan 53. Zakona o stvarnim pravima - „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 124/08 do 107/19).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 176091 19 Rev 3 od 19.7.2019. g.)

<------->

NAKNADA ŠTETE
─îlanovi 154., 155. i 172. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ broj 17/93, 3/96 i 39/03 i 74/04)

Svako nepravilno postupanje pravnog lica ne daje osnova za naknadu ┼ítete, jer organi pravnog lica koji u okviru svojih ovla┼ítenja donose akte, ne mogu biti odgovorni kada pogre┼íno tuma─Źe ili pogre┼íno primijene zakonsku normu.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da je Uredbom V. R. S. o pla─çanju posebne takse na odre─Ĺene proizvode („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/98, dalje: Uredba), predvi─Ĺena obaveza pla─çanja takse na uvozno ocarinjenu robu (─Źlan 1.) i da je Republi─Źka uprava zakonito postupila kada je na osnovu tada va┼że─çe Uredbe nalo┼żila prvotu┼żitelju da na uvozno ocarinjenu robu (16 deklaracija podnesenih u periodu od 24.2.1999. do 12.7.1999. g.), plati taksu u iznosu od 167.913,60 KM. Na ovakav zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, koji u svemu, kao pravilan prihvata i ovaj sud, je bez uticaja okolnost da je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-26/98 od 27.12.2000. g. („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske broj 4/01) utvr─Ĺena nesaglasnost Uredbe sa Ustavom Republike Srpske. Ovo iz razloga ┼íto, prema odredbi ─Źlana 69. stav 2. tada va┼że─çeg Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Slu┼żeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/05 ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst), propisi i drugi op┼íti akti doneseni za izvr┼íenje zakona, propisa i drugih op┼ítih akata, koji su na osnovu odluke Suda prestali da va┼że, ne─çe se primjenjivati od dana objavljivanja odluke Suda, ako iz odluke proizlazi da ti akti nisu u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom. Saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, Uredba je prestala da va┼żi dana 6.2.2001. g., kada je navedena odluka Ustavnog suda objavljena u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“ ┼íto zna─Źi da su organi tu┼żene u spornom periodu imali valjan pravni osnov za naplatu propisanih taksi.

Rje┼íenjem Ministarstva, Finansijska ÔÇŽ PC B.L. od 12.7.2000. g., nalo┼żeno je prvotu┼żitelju da u roku od 8 dana izmiri svoje zakonske obaveze koje se odnose na pla─çanje poreza: na promet proizvoda (op┼íta i ni┼ża stopa), na ┼żeljeznicu, na promet usluga i porez na platu, te doprinosa: za penzijsko invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, za zapo┼íljavanje, za dje─Źiju za┼ítitu i naknadu za unapre─Ĺenje rada Finansijske ÔÇŽ, u iznosima nazna─Źenim u izreci rje┼íenja. Navedeno rje┼íenje je doneseno na osnovu odredbe ─Źlana 19. stav 1. Zakona o Finansijskoj policiji („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 15/96) od strane nadle┼żnog organa i u okviru njegovih zakonskih ovla┼ítenja, a na zakonitost istih upu─çuje i ─Źinjenica da pravilnost navedenog rje┼íenja prvotu┼żitelj nije pobijao u zakonom propisanom postupku.

Kada prvotu┼żitelj nije ispunio svoje zakonske obaveze iz tog rje┼íenja, nastupile su pravne posljedice iz ─Źlana 19. stav 2. ta─Źka 2. Zakona o Finansijskoj policiji, za dono┼íenje rje┼íenja od 23.5.2001. g. o zabrani obavljanja djelatnosti, dok ne izmiri te obaveze, koje je izmirio tek 16.7.2009. g., nakon ─Źega je zaklju─Źkom Ministarstva, Poreska ÔÇŽ - obustavljen postupak prinudne naplate poreskih obaveza prvotu┼żitelja.

Proizlazi, da je rje┼íenje o zabrani obavljanja djelatnosti prvotu┼żitelja posljedica neispunjenja njegovih zakonskih obaveza i da nije ni u kakvoj vezi sa postupanjem organa tu┼żene.

Okolnost da je prvotu┼żitelj zahtjev za povrat pla─çene takse podnio 10.8.2001. g., a da je rje┼íenje o usvajanju zahtjeva doneseno 29.1.2009. g., ne daje osnova za revizioni prigovor da tu┼żena o tom zahtjevu nije odlu─Źila „8 godina“. Naime, iz obrazlo┼żenja prednje navedenog rje┼íenja od 29.11.2009. g., koje je provedeno kao dokaz, proizlazi: da se povodom zahtjeva tu┼żitelja za povrat sredstava na ime upla─çene takse C. B. L., zaklju─Źkom od 21.2.2002. g. oglasila nenadle┼żnom i uputila je predmet Poreskoj ÔÇŽ; da je rje┼íenjem Poreske ÔÇŽ R. S., PC B.L., od 23.5.2002. g., odbijen zahtjev prvotu┼żitelja za povrat takse; da je rje┼íenjem Odbora Poreske ÔÇŽ R. S. od 25.11.2002. g. prijedlog prvotu┼żitelja za povrat takse odba─Źen kao neblagovremen; da je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske od 3.5.2006. g. tu┼żba podnesena protiv toga akta (od 25.11.2002. g.) uva┼żena i akt poni┼íten jer da Uprava B. i H. treba odlu─Źiti o osnovanosti povrata takse (a da Poreska ÔÇŽ R. S. nije za to nadle┼żna); da je rje┼íenjem Poreske ÔÇŽ, Odbora za ÔÇŽ, od 15.6.2006. g. poni┼íteno rje┼íenje P. u. P. c. B. L. od 23.5.2002. g. i predmet je ustupljen Upravi za ÔÇŽ B.iH. na nadle┼żno postupanje; da je rje┼íenjem Uprave za ÔÇŽ B. i H. Regionalni ÔÇŽ B. L. od 12.1.2007. g., zahtjev prvotu┼żitelja za povrat takse odba─Źen kao neblagovremen, a rje┼íenjem od 7.3.2007. g. drugostepeni organ je ┼żalbu protiv tog rje┼íenja odbio kao neosnovanu; da je presudom suda BiH (po tu┼żbi prvotu┼żitelja) od 17.11.2008. g. tu┼żba uva┼żena i rje┼íenja od 12.1.2007. i od 7.3.2007. g. poni┼ítena; i da je rje┼íenjem Uprave za ÔÇŽ BiH Regionalni ÔÇŽ B. L. od 29.1.2009. g. usvojen zahtjev tu┼żitelja za povrat takse.

Slijedom izlo┼żenog, predmetni postupak je vo─Ĺen pred organima tu┼żene, a zatim i organima BiH, kontinuirano kroz navedeni period, pa ni u postupku dono┼íenja rje┼íenja o usvajanju zahtjeva prvotu┼żitelja za povrat upla─çenih taksi, nema nezakonitog postupanja organa tu┼żene.

Osim navedenog, ni svako nepravilno postupanje pravnog lica u okviru njegovih zakonskih ovla┼ítenja, ne dovodi do prava na naknadu ┼ítete, jer njegovi organi koji u okviru svojih ovla┼ítenja donose akta, ne mogu biti odgovorni ni u situaciji kad pogre┼íno tuma─Źe ili pogre┼íno primijene zakonsku normu, ┼íto ovdje nije slu─Źaj, jer je naplata taksi na ocarinjenu robu vr┼íena u skladu sa tada va┼że─çom Uredbom, a rje┼íenje organa tu┼żene od

23.5.2001. g. o zabrani obavljanja djelatnosti prvotu┼żitelju, kako je ve─ç re─Źeno, zasnovano je na zakonu, pa suprotno navodima revizije, navedeno postupanje tu┼żene, po kojim osnovima tu┼żitelji tra┼że naknadu predmetne ┼ítete, nije nezakonito.

I na kraju, prema novijoj sudskoj praksi, koja je prihvatila praksu Evropskog suda za ljudska prava, odgovornost za ┼ítetu usljed rada zakonodavnih, sudskih i izvr┼ínih organa vlasti, procjenjuje se na osnovu pravnog standarda postojanja „dovoljno ozbiljne povrede“, a krivica se ne pominje kao posebna pretpostavka odgovornosti, nego kao jedan od faktora koji se uzima u obzir pri procjeni, da li je povreda dovoljno ozbiljna. Kako tu┼żitelji provedenim dokazima nisu dokazali da u postupanju organa tu┼żene ima elemenata „dovoljno ozbiljne povrede“, suprotno navodima revizije, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slu─Źaju nije ostvaren sadr┼żaj navedenog pravnog standarda, kao pretpostavke odgovornost tu┼żene za ┼ítetu po osnovu odredbe ─Źlana 172. ZOO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 191391 17 Rev od 6.2.2018. g.)

<------->

NAKNADA ┼áTETE ÔÇô RENTA
─îlan 196. u vezi sa ─Źlanom 941. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 do 74/04)

Kada ispla─çena naknada na ime oblika ┼ítete, uklju─Źuju─çi i rentu, prije─Ĺe visinu osigurane sume do koje odgovara osigurava─Ź po osnovu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima, radi se o novonastaloj okolnosti zbog koje osigurava─Ź mo┼że tu┼żbom tra┼żiti da sud utvrdi da se njegova dalja obaveza isplate naknade ugasila.

Iz obrazlo┼żenja:

S obzirom na to da se u konkretnom slu─Źaju radi o ugovornom osiguranju, prava i obaveze koje nastaju iz tog ugovora prosu─Ĺuju se u okviru zakona, ugovora i pravila osiguranja tu┼żitelja. Izme─Ĺu stranaka je sporno do kog iznosa odgovara tu┼żitelj kao osigurava─Ź, tj. da li je isplatama iscrpljena ugovorena suma osiguranja i da li se time ugasila obaveza tu┼żitelja da i dalje pla─ça dosu─Ĺenu rentu u korist tu┼żene.

Renta, kao oblik naknade ┼ítete, normirana je u ─Źlanu 188. ZOO, koji sadr┼żi pravilo da se u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede ili o┼íte─çenja zdravlja, naknada odre─Ĺuje, po pravilu, u obliku nov─Źane rente, do┼żivotno ili za odre─Ĺeno vrijeme (stav 1). Nov─Źana renta dosu─Ĺena na ime naknade ┼ítete pla─ça se mjese─Źno unapred, ako sud ne odredi ┼íta drugo ( stav 2.).

U ─Źlanu 195. stav 2. ZOO, propisano je, „ ako povrje─Ĺeni zbog potpune ili djelimi─Źne nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno pove─çane, ili su mogu─çnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uni┼ítene ili smanjene, odgovorno lice du┼żno je pla─çati povrije─Ĺenom odre─Ĺenu nov─Źanu rentu, kao naknadu za tu ┼ítetu“. Sud mo┼że na zahtjev o┼íte─çenika za ubudu─çe pove─çati rentu, a mo┼że je na zahtjev ┼ítetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom dono┼íenja ranije odluke (─Źlan 196. ZOO).

Odredbom ─Źlana 940. stav 1. ZOO propisano je da u slu─Źaju osiguranja od odgovornosti, osigurava─Ź odgovara za ┼ítetu nastalu osiguranim slu─Źajem samo ako tre─çe lice zahtjeva njenu naknadu, ┼íto je ovdje nesumnjivo slu─Źaj jer je povodom tog zahtjeva vo─Ĺena posebna parnica.

U slu─Źaju osiguranja od odgovornosti, o┼íte─çeno lice mo┼że zahtjevati neposredno od osigurava─Źa naknadu ┼ítete koju je pretrpjelo doga─Ĺajem za koji odgovara osiguranik, ali najvi┼íe do iznosa osigurava─Źeve obaveze (─Źlan 941. stav 1. ZOO).

Nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żena kao tre─çe lice u saobra─çajnoj nezgodi, pretrpjela te┼íke tjelesne povrede koje za posljedicu imaju njenu 100 % invalidnost (povreda ki─Źmene mo┼żdine). Tu┼żenoj je, pored nematerijalne ┼ítete, pravosna┼żnom presudom dosu─Ĺeno pravo i na do┼żivotnu rentu (─Źlan 188. stav 1. ZOO) u mjese─Źnim iznosima (stav 2.), na ime nesposobnosti za rad i izgubljene zarade i na ime tu─Ĺe pomo─çi i njege.

Tu┼żbom podnesenom 15.7.2013. g., tu┼żitelj tra┼żi da se utvrdi da je sa danom utu┼żenja prestala njegova obaveza na pla─çanje dosu─Ĺene rente u korist tu┼żene, jer je iscrpljena suma osiguranja.

U vrijeme nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja na snazi je bio ZOIL, koji je odredbom ─Źlana 58. ta─Źka
2. propisivao da se po zakonu obavezno osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici motornih i priklju─Źnih vozila od odgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima, a ─Źlanom 68. stav
1. da najni┼że osigurane sume na koje je vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila du┼żan da zaklju─Źi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti odre─Ĺuje Vlada Republike Srpske. Sume iz stava 1. ovog ─Źlana posebno se odre─Ĺuju za ┼ítete na licima, a posebno za ┼ítete na stvarima i to odvojeno za autobuse i teretna vozila od ostalih motornih vozila (stav 2.).

Pravilno je utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova da je u vrijeme nastanka ┼ítetnog doga─Ĺaja (13.11.2000. g.), najni┼ża suma osiguranja od autoodgovornosti za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima iznosila 275.000,00 KM, prema Odluci Vlade Republike Srpske broj: 02/1- 20-458/99 koja je stupila na snagu 15.6.1999. g., te da utvr─Ĺena ┼íteta za sve o┼íte─çene iz istog ┼ítetnog doga─Ĺaja, na taj dan, nije prelazila najni┼żi iznos osigurane sume.

Prema nalazu i dopuni nalaza vje┼ítaka, iznos ispla─çen na ime glavnog duga po ┼ítetnom doga─Ĺaju, u ukupnom zbiru od 379.147,60 KM, od ─Źega je iznos od 290.647,60 KM ispla─çen do 6.6.2012. g., a iznos od 88.500,00 KM do 30.5.2017. g., prelazi najni┼żi iznos sume osiguranja koji je va┼żio na dan ┼ítetnog doga─Ĺaja.

Kada naknada na ime oblika ┼ítete, uklju─Źuju─çi i rentu, prije─Ĺe visinu osigurane sume do koje odgovara zajednica osiguranja na temelju obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, osigurava─Ź mo┼że zbog te novonastale okolnosti tu┼żbom tra┼żiti izmjenu (ukidanje) odluke u pogledu dalje isplate rente, ┼íto je saglasno odredbi ─Źlana 196. u vezi sa odredbom ─Źlana 941. stav 1. ZOO. Obaveza osigurava─Źa ne mo┼że biti ve─ça od iznosa na koji se obavezao zaklju─Źenjem ugovora i izdavanjem polise osiguranja, a u skladu sa pozitivnim propisima koji su propisivali najni┼żu sumu osiguranja za ┼ítete pri─Źinjene tre─çim licima. Samo ┼ítetnik (osiguranik) odgovara prema o┼íte─çenom bez ograni─Źenja.

Kako pravilno nalazi drugostepeni sud, u ovoj parnici nije rije─Ź o prigovoru koji se odnosi na utvr─Ĺenje visine sume osiguranja, ve─ç o prigovoru da je isplatama iscrpljena ugovorena suma osiguranja, zbog ─Źega je neosnovano pozivanje revidenata na odluku ovog suda broj: 118-0-Rev-09-000 088 od 8.7.2009. g. i ukazivanje da se nije moglo raspravljati o pokrivenosti sume osiguranja izvr┼íenim uplatama na temelju pravosna┼żne sudske odluke.

Odredbe Zakona o obaveznim osiguranjima u saobra─çaju („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 82/15), na koji zakon se revizija tu┼żene poziva, obavezna suma osiguranja podignuta je na iznos od 1.000.000,00 KM (─Źlan 30. stav 1. ta─Źka 1.), odnosno na iznos od 1.500.000,00 KM (─Źlan 30. stav 2.), ali taj zakon nema uticaja na rje┼íavanje konkretnog spornog odnosa. Kasnije izmjene zakonskih propisa kojima se suma osiguranja uve─çava ne dovode do pove─çanja obima obaveze osigurava─Źa, jer je on vezan za zaklju─Źeni ugovor i jer odredbe ovog zakona nemaju retroaktivni karakter.

Odredba ─Źlana 196. ZOO dozvoljava izmjenu odluke o renti samo ubudu─çe, tj. najranije od podno┼íenja zahtjeva za izmjenu (ukidanje) prija┼ínje pravosna┼żne sudske odluke kojom je odlu─Źivano o renti. Iz nalaza vje┼ítaka proizilazi da je suma osiguranja prekora─Źena isplatama prije utu┼żenja, pa pobijana odluka kojom je utvr─Ĺeno da se renta ukida od dana utu┼żenja nije, kako tvrdi revizija umje┼ía─Źa, protivna odredbama ─Źlana 216. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 172744 17 Rev od 14.3.2018. g.)

<------->

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
─îlan 154. u vezi sa ─Źlanom 581. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04)

Sa aspekta zahtjeva za naknadu ┼ítete, nema materijalnopravnog odnosa izme─Ĺu zakupodavca kao o┼íte─çenog i vlasnika pravnog lica sa kojim je zakupodavac zaklju─Źio ugovor o zakupu o┼íte─çene stvari.

Iz obrazlo┼żenja:

Kada se ima u vidu da tu┼żilac zahtjev iz tu┼żbe zasniva na tvrdnjama: da je, kao zakupodavac, sa farmom tu┼żenog, preduze─çem F.─É. d.o.o. iz G.K., kao zakupcem, 6.7.2010. g. zaklju─Źio ugovor o zakupu ┼ítale broj 09/S-256/07 na period od deset mjeseci; da je taj ugovor istekao 1.5.2011. g.; da je farma tu┼żenog, P F.─É. d.o.o. iz G.K., nakon 1.5.2011. g. nastavila da koristi ┼ítalu u kojoj je odlagala slamu i sijeno; da je 1.1.2013. g. na ┼ítali izbio po┼żar, tako ┼íto su djeca palila petarde, te zapalile sijeno, ovaj sud nalazi da je osnovan prigovor tu┼żenog ─É.M. da izme─Ĺu njega i tu┼żioca, s aspekta postavljenog zahtjeva za naknadu ┼ítete, nema materijalnopravnog odnosa.

Naime, nije sporno, da je tu┼żilac kao zakupodavac, sa preduze─çem F.─É. d.o.o. iz G.K., kao zakupcem, zaklju─Źio ugovor o zakupu ┼ítale, broj 09/S-256/07 od 6.7.2010. g. na period od deset mjeseci, tako da je taj ugovor istekao 1.5.2011. g.. Kod nesporne ─Źinjenice, da se u momentu izbijanja po┼żara, 1.1.2013. g., u ┼ítali nalazila slama i sijeno preduze─ça F.─É. d.o.o. iz G.K., ─Źiji je vlasnik tu┼żeni, nema sumnje, da je preduze─çe F.─É. d.o.o. iz G.K., po proteku ugovora o zakupu, 1.5.2011. g, nastavilo da koristi ┼ítalu tu┼żioca odla┼żu─çi u nju slamu i sijeno.

Kako tu┼żilac nije dokazao, da se protivio da P. F.─É. d.o.o. iz G.K.nakon isteka ugovora o zakupu 1.5.2011. g. koristi zakupljenu ┼ítalu, ima se uzeti, da je ugovor o zakupu ┼ítale zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żioca i P.F.─É. d.o.o. iz G.K., pre─çutno obnovljen u smislu odredaba ─Źlana 33. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ("Slu┼żbeni glasnik SR BiH", br. 33/77 do 30/90).

Kada se ima u vidu, da je odredbama ─Źlana 581. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) propisano da je zakupac du┼żan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik odnosno dobar doma─çin i samo onako kako je odre─Ĺeno ugovorom ili namjenom stvari, onda je, s aspekta postavljenog zahtjeva za naknadu ┼ítete, u materijalnopravnom odnosu sa tu┼żiocem, preduze─çe F.─É. d.o.o. iz G.K., a ne tu┼żeni, ─É.M., kao vlasnik tog preduze─ça.

Kod takvog stanja stvari, osnovanim se ukazuje prigovor tu┼żenog, ─É.M. da nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari i da je iz tih razloga zahtjev tu┼żioca za naknadu ┼ítete, kojim tra┼żi, da mu tu┼żeni, ─É. M. naknadi pri─Źinjenu ┼ítetu, neosnovan u smislu odredaba ─Źlana 154. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 035315 17 Rev od 20.2.2018. g.)

<------->

STICANjE BEZ OSNOVA
─îlan 219. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39703 i 74/04)

Besplatnom upotrebom tu─Ĺe stvari (suvlasni─Źkog dijela tu┼żitelja) tu┼żena je stekla korist, koju treba procjenjivati sa gledi┼íta ostvarene u┼ítede zbog nepla─çanja zakupnine, pa je u obavezi da tu┼żiteljima isplati naknadu po pravilima o sticanju bez osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema odredbi ─Źlana 219. ZOO (na koju zakonsku odredbu se tu┼żitelji pozivaju u tu┼żbi, s tim ┼íto smatraju da se radi o naknadi ┼ítete), kad je neko tu─Ĺu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac mo┼że zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu ┼ítete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj nadoknadi korist koju je imao od upotrebe.

U konkretnom slu─Źaju, tu┼żena je, bez saglasnosti tu┼żitelja, koristila (┼íto podrazumjeva i davanje tre─çem licu na besplatno neposredno kori┼ítenje) cijelu predmetnu poslovnu zgradu, odnosno i dio zgrade (aneks zgrade) na kojem je utvr─Ĺeno pravo suvlasni┼ítva u korist tu┼żitelja. Na taj na─Źin, besplatnom upotrebom tu─Ĺe stvari (suvlasni─Źkog dijela tu┼żitelja) tu┼żena je stekla korist, koju treba procjenjivati sa gledi┼íta ostvarene u┼ítede zbog nepla─çanja zakupnine. Tu┼żena je u spornom periodu koristila tu─Ĺu stvar (bila je u posrednoj dr┼żavini), bez obzira ┼íto je tu stvar besplatno ustupila na kori┼ítenje Upravi (koja je bila, a i sada je, u neposrednoj dr┼żavini). Kako se, dakle, tu┼żena neosnovano obogatila za visinu zakupnine koju bi ina─Źe trebalo da plati, to predstavlja korist koju je tu┼żiteljima, saglasno odredbi ─Źlana 219. ZOO, du┼żna da nadoknadi, kao ┼íto su to pravilno zaklju─Źili ni┼żestepeni sudovi.

Iz tih razloga, na odluku o zahtjevu tu┼żitelja, te na pravilnost primjene odredbe ─Źlana 219. ZOO, nisu od uticaja revizioni navodi da je tu┼żena predmetni poslovni prostor dala tre─çem licu bez naknade.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 107096 19 Rev od 05.12.2019. g.)

<------->
NEOSNOVANO BOGA─ćENjE
─îl. 210. Zakona o obligacionim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i „Sl. gl. RS“ br. 17/93 do 74/04)

Pod sticanjem bez osnova se podrazumjeva sticanje stvari ili prava ili koristi, koje su ušle u svojinu sticaoca, a do tog sticanja je došlo bez pravnog osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da joj tu┼żena na ime duga zbog nezakonite raspodjele koncesione naknade isplati 133.679,77 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

Tu┼żiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tu┼żena imala obavezu da joj, od koncesione naknade napla─çene od firme A., uplati 90% te naknade, a da joj je uplatila samo 70% iste, tako da je bez zakonskog osnova sebi zadr┼żala 20% ispla─çenog iznosa koncesione naknade, pa je du┼żna da joj naknadi navedenu razliku.

Tu┼żena je u toku postupka osporila osnovanost zahtjeva prigovorom da se tek od 22.6.2014. g. raspodjela prihoda od koncesione naknade vr┼íi u omjeru od 10:90 u korist op┼ítine, a sporni dug se odnosi na raniji period kada je taj omjer bio 30:70, ┼íto zna─Źi da ne postoji njen dug prema tu┼żiteljici.

Prvostepeni sud je u svojoj odluci, kojom je usvojio u cijelosti tu┼żbeni zahtjev u pogledu glavnog duga, dok ga je djelimi─Źno usvojio u pogledu kamata, naveo da se u ovom slu─Źaju ima primijeniti Zakon o koncesijama („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 59/13) kao lex specialis, a u skladu sa kojim je tu┼żena bila u obavezi da tu┼żiteljici isplati 90% koncesione naknade napla─çene od koncesionara A., pa da nema mjesta primjeni Zakona o bud┼żetskom sistemu Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 121/12 do 15/16, dalje: Zakon o bud┼żetskom sistemu) koji je na druga─Źiji na─Źin uredio raspodjelu prihoda od koncesione naknade.

Drugostepeni sud, odlu─Źuju─çi o ┼żalbama stranaka protiv prvostepene presude, prihvata ─Źinjeni─Źne i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, s tim ┼íto, za razliku od prvostepenog suda koji je tu┼żiteljici dosudio kamatu po─Źev od dana utu┼żenja, smatra da istoj pripada kamata po─Źev od dana dospjelosti njenog potra┼żivanja pa do isplate.

Odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita.

Iz ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żbe, za koje je sud vezan prema odredbi ─Źlana 53. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), proizlazi da se zadr┼żavanjem 20% iznosa napla─çene koncesione naknade tu┼żena neosnovano obogatila na u┼ítrb tu┼żiteljice, iz ─Źega se mo┼że zaklju─Źiti da se tu┼żbeni zahtjev temelji na institutu sticanja bez osnova (─Źlan 210. Zakona o obligacionim odnosima-„Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 110591 19 Rev 2 od 27.02.2020. g.)

<------->

STICANjE BEZ OSNOVA
─îlan 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żebni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), u vezi sa ─Źlanom 305. ta─Źka 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13)

Kada je tu┼żitelj doborovoljno izvr┼íio svoju obavezu pla─çanja naknade tro┼íkova dosu─Ĺenih suprotnoj stranci na ra─Źun punomo─çnika koji ju je zastupao u parnici, punomo─çnik suprotne stranke nije pasivno legitimisan u parnici za povrat nova─Źnih sredstva koje je primio tu┼żitelj u ime i za ra─Źun stranke koju je zastupao.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz rezultata dokaznog postupka i navoda parni─Źnih stranaka proizlazi da je tu┼żena iz ovog postupka, kao punomo─çnik-advokat, zastupala S.R., N.B., M.P. i M.C., kao tu┼żitelje protiv Op┼ítine D. (pravnog prednika tu┼żitelja iz ovog postupka) kao tu┼żene, radi utvr─Ĺenja odnosno obezbje─Ĺenja stanova, u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj: 85 0 P 006539 09 P; da je u tom postupku, dana 30.06.2010. g., donesena prvostepena presuda kojom je usvojen tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja, te tu┼żena Op┼ítine D. (sada Grad D.), obavezana da tu┼żiteljima naknadi tro┼íkove parni─Źnog postupka u iznosu od 51.962,50 KM; da je ta presuda preina─Źena samo u pogledu odluke o tro┼íkovima postupka, tako da je presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj: br.85 0 P 006539 10 G┼ż od 29.12.2010. g. ta naknada sni┼żena na iznos od 34.457,50 KM; da je pravni prednik tu┼żitelja, postupaju─çi po navedenim presudama, dana 12.07.2011.g., na ra─Źun tu┼żene, kao punomo─çnika tu┼żitelja u toj parnici, uplatio iznos od 34.457,50 KM; da je povodom revizije tu┼żene u toj ranijoj parnici Vrhovni sud Republike Srpske donio presudu broj: 85 0 P 006539 11 Rev od 01.08.2012. g. kojom je preina─Źio drugostepenu presudu tako da je odbijen zahtjev tu┼żitelja u cjelini; da je tu┼żena obavjestila tu┼żitelje koje je zastupala da su sredstva na ime naknade tro┼íkova postupka legla na njen ra─Źun i da tu┼żitelji nisu tra┼żili isplatu tih sredstava uz obrazlo┼żenje da upla─çeni iznos upravo predstavlja tro┼íkove odnosno naknadu za njen rad koju joj svakako duguju.

Kod takvog stanja stvari tu┼żitelj smatra da se tu┼żena ÔÇô prijemom sredstava dosu─Ĺenih na ime tro┼íkova postupka, ─Źija isplata je temeljena na sudskoj odluci koja je u postupku po vanrednom pravnom lijeku preina─Źena, tako da je otpao pravni osnov te isplate ÔÇô neosnovano obogatila u smislu odredbe ─Źlana 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni List SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, br 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 ÔÇô u daljem tekstu: ZOO), te da mu je, primjenom odredbe ─Źlana 214. istog zakona, du┼żna taj iznos vratiti zajedno sa zateznom kamatom od dana podno┼íenja tu┼żbe.

Tu┼żena se protivi ovakvom zahtjevu isticanjem prigovora pomanjkanja┬á pasivne legitimacije, jer da ona nije ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa tu┼żiteljem i da je ÔÇô u parnici u kojoj su donesene naprijed navedene sudske odluke, na temelju kojih je izvr┼íena predmetna isplata ÔÇô bila samo punomo─çnik tu┼żitelja, a ne stranka u postupku, te da je ta sredstva u tom svojstvu i primila.

Suprotno odluci drugostepenog suda i tvrdnjama i shvatanju tu┼żitelja, prvostepeni sud nije pogrije┼íio kada je odbio tu┼żbeni zahtjev.

Obligacionopravni odnos sticanja bez osnova postoji kada dio imovine jedne osobe pre─Ĺe u imovinu druge osobe, a taj prelazak nema osnova u pravnom poslu ili zakonu ili kada se

neka isplata izvr┼íi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao (─Źlan 210. ZOO).

Tu┼żena je u ranijoj, naprijed opisanoj, parnici u─Źestvovala kao punomo─çnik tu┼żitelja iz te parnice. U punomo─çju nisu bila bli┼że odre─Ĺena ovla┼ítenja pa je kao advokat, pored svih drugih radnji opisanih u odredbi ─Źlana 305. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 ÔÇô u daljem tekstu: ZPP), bila ovla┼ítena da od protivne stranke primi dosu─Ĺene tro┼íkove postupka, saglasno odredbi iz ta─Źke 3. istog ─Źlana. Dakle, tu┼żena je kao punomo─çnik tu┼żitelja, kojima je pravosna┼żnom presudom iz ranijeg postupka, na ime tro┼íkova postupka dosu─Ĺen iznos od 34.457,50 KM, bila ovla┼ítena i primila je isplatu tog iznosa od strane tu┼żitelja koji je pravosna┼żnom presudom bio obavezan na to pla─çanje. Prema tome, nije osnovana, niti od uticaja na rje┼íenje ovoga spora, tvrdnja tu┼żitelja u kojoj se iscrpljuje njegova ┼żalba, da nije ni trebao predmetnu isplatu izvr┼íiti tu┼żenoj, pri ─Źemu zaboravlja da je to uradio potpuno dobrovoljno, bez i─Źijeg tra┼żenja i bez ikakve intervencije same tu┼żene.

Kada je tu┼żitelj izvr┼íio svoju obavezu pla─çanja naknade tro┼íkova dosu─Ĺenih suprotnoj stranci u iznosu od 34.457,50 KM, tada nije od pravnog zna─Źaja ─Źinjenica da je pla─çanje izvr┼íeno na ra─Źun njihovog punomo─çnika, ┼íto je, kako je naprijed re─Źeno, bilo u skladu sa zakonom. Zbog navedenog tu┼żena nije pasivno legitimisana u parnici za povrat nov─Źanih sredstava koja je primila od tu┼żitelja kao punomo─çnik stranaka, u njihovo ime i za njihov ra─Źun.

Istina, kasnije je otpao pravni osnov temeljem kojeg je izvr┼íena sporna isplata, pa je nastupila obaveza vra─çanja primljenog (─Źlan 210, stav 2. ZOO), ali prema osobi, odnosno osobama u ─Źiju je imovinu pre┼íao upla─çeni iznos, a to nije tu┼żena koja je taj iznos primila u svojstvu punomo─çnika ÔÇô u korist osoba koje je zastupala, to jeste u korist tu┼żitelja iz ranije parnice, S.R., N.B,, M.P. i M.C.

Drugostepeni sud pogre┼íno zaklju─Źuje da bi se tu┼żena oslobodila obaveze vra─çanja spornog iznosa samo da je upla─çena sredstva isplatila osobama koje je zastupala i kojima je taj iznos i bio dosu─Ĺen. ─îak i pod uslovom da je tako (a nije iz naprijed obja┼ínjenih razloga), iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja proizlazi da je tu┼żena obavjestila lica koje je zastupala da je naknada, dosu─Ĺena im za tro┼íkove postupka, legla na njen ra─Źun i da oni nisu tra┼żili isplatu tog iznosa saglasiv┼íi se da to predstavlja naknadu za rad tu┼żene kao punomo─çnika- advokata u ranijem postupku. Dakle, tu┼żena od tada ta sredstva dr┼żi kao naknadu za obavljeni rad, po osnovu ovla┼ítenja stranaka koje je zastupala i u ─Źije ime i ra─Źun je uplata i izvr┼íena, pa nije od uticaja ─Źinjenica da su sredstva ostala na njenom ra─Źunu, na ─Źemu insistira tu┼żitelj i na kojoj ─Źinjenici drugostepeni sud zasniva svoju odluku. Uostalom, i da nije bilo tako, to bi bio odnos koji bi se ticao tu┼żene kao punomo─çnika i stranaka koje je zastupala u ranijoj parnici.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 85 0 P 038035 17 Rev od 12.01.2018. g.)

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 80 0 P 015970 10 Rev od 4.5.2011.g. )

 

<------->

 

Naknada štete

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049020 03 P od 23.11.2009. godine odbijen je zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete te tu┼żitelj obavezan da tu┼żenom naknadi troškove spora u iznosu od 5.168,25 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049020 10 G┼ż od 17.9.2010. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude preina─Źe i tu┼żbeni zahtjev usvoji u cjelosti ili da se iste ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni je predlo┼żio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żeni naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio rade─çi za njega.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, tu┼żitelj nije bio u radnom odnosu kod tu┼żenog ve─ç je za njega fakti─Źki radio, obavljaju─çi poslove koje mu odredi tu┼żeni; tu┼żitelj je kod tu┼żenog primao platu za rad u iznosu od po 300,00 KM mjese─Źno; dana 08.02.2000. godine tu┼żitelj je radio ispred sušare tu┼żenog kada su na njega pala velika aluminijska vrata sušare, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede (prelom petog slabinskog pršljena

i iš─Źašenje ─Źetvrtog slabinskog pršljena); zbog navedenih povreda tu┼żitelju je ┼żivotna aktivnost umanjena za 25%; tu┼żitelj je po zanimanju šumarski tehni─Źar; lije─Źenje tu┼żitelja je trajalo do 12.4.2001. godine; tu┼żeni je na ime odštete tu┼żitelju isplatio iznos od ukupno 13.000,00 KM.

Polaze─çi od ovih utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da za predmetnu štetu odgovara tu┼żeni kao vlasnik vrata koja su pala na tu┼żitelja, prema odredbi ─Źlana 154. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO). Me─Ĺutim, ovi sudovi smatraju da je isplatom iznosa od 13.000,00 KM tu┼żeni u cjelosti tu┼żitelju naknadio materijalnu i nematerijalnu štetu koju tra┼żi u ovoj parnici, pa sude tako što odbijaju tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tu┼żitelja kada je odbijen njegov tu┼żbeni zahtjev.

Prema odredbi ─Źlana 174. st. 1. ZOO, za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi.

U ovom slu─Źaju, a što u postupku tu┼żitelj nije osporio, niti to ─Źini sada u reviziji, u momentu kada se desio štetni doga─Ĺaj tu┼żitelj nije obavljao poslove koji se mogu tretirati kao opasni (sjedio je na stolici i pisao). On je teško tjelesno povrije─Ĺen prilikom pada vrata sušare, koja su bila skinuta i naslonjena na zid sušare. Sušara (pa shodno tome i pomenuta vrata) je vlasništvo tu┼żenog.

U pravnoj teoriji se zastupa mišljenje da je stvar opasna kada zbog svog polo┼żaja, djelovanja, svojstava ili zbog gole egzistencije predstavlja pove─çanu opasnost za okolinu. Vrata, sama po sebi, nisu opasna stvar u smislu odredbe ─Źlana 173. ZOO. Me─Ĺutim, kada se skinu iz svog le┼żišta i prislone na zid u nepravilnom polo┼żaju (kako je bilo u konkretnom slu─Źaju), ona mogu dobiti svojstvo opasne stvari jer tada predstavljaju pove─çanu opasnost.

ZOO u stavu 2. ─Źlana 174. utvr─Ĺuje definiciju imaoca opasne stvari. Onaj koji dr┼żi opasnu stvar odgovara za štetu koja poti─Źe od te stvari, osim ako doka┼że da postoji razlog koji zakon priznaje kao osloba─Ĺaju─çi. On se mo┼że rasteretiti odgovornosti ako je štetu izazvao neki doga─Ĺaj, tre─çe lice ili sam ošte─çeni odnosno ukoliko su ispunjeni posebni uslovi predvi─Ĺeni zakonom (─Źlan 177. st. 1. i 2. ZOO). Dovoljno je da se radnja tre─çeg lica ili ošte─çenog nije mogla predvidjeti niti sprije─Źiti.

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, tu┼żitelj je bio u grupi radnika koji su, bez znanja i naloga tu┼żenog, skinuli vrata sušare i ista naslonili na zid, da bi time sebi “olakšali” posao. Oni su time pristali na rizik odnosno opasnost da vrata padnu zbog nepravilnog polo┼żaja. Stoga se tu┼żenom ne mo┼że pripisati odgovornost za predmetnu štetu jer on nije svojim radnjama vrata stavio u polo┼żaj u kojem ona predstavljaju opasnu stvar, niti su vrata stavljena u taj polo┼żaj po nalogu tu┼żenog, ve─ç su to samoinicijativno u─Źinili radnici koji su kriti─Źnog dana radili u sušari (po navodima svjedoka me─Ĺu njima je

bio i tu┼żitelj). Dakle, rizik od nastupanja štetnih posljedica su stvorili tu┼żitelj i radnici koji su sa njim radili u sušari, što ni┼żestepeni sudovi nisu uo─Źili, pa su nepravilno uzeli da postoji odgovornost tu┼żenog po opštim na─Źelima odgovornosti za štetu. Me─Ĺutim, imaju─çi u vidu da je tu┼żbeni zahtjev odbijen, ovaj pogrešan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova nema uticaja na pravilnost ni┼żestepenih presuda.

S obzirom na izlo┼żeno, bez zna─Źaja su revizioni prigovori da su ni┼żestepeni sudovi prenisko odredili visinu materijalne i nematerijalne štete, da je kod njega došlo do umanjenja radne sposobnosti u procentu od 30%- 40% te da drugostepeni sud nije ocijenio sve navode ┼żalbe tu┼żitelja.

Iz naprijed iznesenih razloga, a primjenom odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), odlu─Źeno je kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 049020 11 Rev od 17.5.2012.g. )

 

<------->

 

P R E S U D U

Revizija se odbija.
O b r a z l o ┼ż e n j e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda Derventa, broj 84 0 P 020232 08 P od 29.04.2011. godine, obavezani su tu┼żeni M.Š. ( u daljem tekstu: prvotu┼żena) i M.R. (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) da, kao solidarni du┼żnici, isplate tu┼żiocu iznos od 8.915,88 KM po osnovu izvršenih ulaganja u objekte u posjedu i vlasništvu tu┼żenih, a da prvotu┼żena isplati iznos od 3.911,66 KM na ime izvršene isplate drugotu┼żenom, u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po─Źev od 15.12.2008. godine, kao dana podnošenja tu┼żbe do isplate, te su tu┼żeni obavezani da tu┼żiocu naknade troškove posutpka u iznosu od 4.785,00 KM, sve u roku od 3o dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav I).

Odbijen je protutu┼żbeni zahtjev prvotu┼żene kojim tra┼żi da se obave┼że tu┼żilac da joj, na ime zakupnine za korištenje cijele ku─çe po─Źev od 08.08.2008. godine, isplati iznos od 4.800,00 KM, na ime zakupnine za korištenje gara┼że i šupe za drva isplati iznos od 950,00 KM, na ime narušenog zdravlja zbog uskra─çenog komoditeta u njenoj ku─çi isplati iznos od 3.000,00 KM i da joj na ime duševnog bola i straha koji je izazvao svojim prijetnjama, isplati iznos od 2.000,00 KM (stav II).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda Doboj, broj 84 0 P 020232 11 G┼ż od 09.12.2011. godine, ┼żalbe tu┼żenih su odbijene i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Odbijena je ┼żalba tu┼żioca koju je izjavio protiv rješenja, broj 84 0 P 020232 08 P od 29.04.2011. godine o mjeri obezbje─Ĺenja.

Prvotu┼żena revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora po tu┼żbi je zahtjev tu┼żioca da mu tu┼żeni solidarno isplate iznos od 8.915,88 KM po osnovu izvršenih ulaganja u objekte u posjedu i vlasništvu tu┼żenih, a da prvotu┼żena sama isplati iznos od 3.911,66 KM na ime izvršene isplate drugotu┼żenom, u njeno ime i za njen ra─Źun, sve zajedno sa kamatom i troškovima postupka.

Predmet spora po protutu┼żbi je zahtjev prvotu┼żene da joj tu┼żilac isplati iznos od 4.800,00 KM na ime zakupnine za korištenje ku─çe i iznos od 950,00 KM na ime zakupnine za korištenje gara┼że i šupe za drva, te iznos od 3.000,00 KM na ime narušenog zdravlja zbog uskra─çenog komoditeta u njenoj ku─çi i iznos od 2.000,00 KM na ime pretrpljenog duševnog bola i straha zbog prijetnji tu┼żioca, sve zajedno sa kamatom i troškovima postupka.

U bitnome se ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje prvostepenog suda sastoji u sljede─çem: da su tu┼żeni vlasnici i posjednici nekretnina koje se nalaze u B., i to prvotu┼żena u dijelu 1/1 nekretnina ozna─Źenih kao k.─Ź. broj 245/1704, oranica u površini od 538 m2 i k.─Ź. broj 245/1703, ku─ça i dvorište površine 318 m2 , upisane u z.k. ulo┼żak broj 2166 k.o. B., a drugotu┼żeni posjednik u dijelu 1/1 nekretnina upisanih u posjedovni list broj 2133 k.o. B.; da prvotu┼żena, kao primalac izdr┼żavanja i drugotu┼żeni, kao davalc izdr┼żavanja imaju zaklju─Źen ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju i ugovor o poklonu, a koji ugovori nisu raskinuti na pravno valjan na─Źin; da su prvotu┼żena i tu┼żilac postigli usmeni dogovor da zaklju─Źe ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, koji podrazumjeva zajedni─Źko stanovanje, nakon što se raskine ugovor koji su me─Ĺusobno zaklju─Źili tu┼żeni; da je tu┼żilac u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, na ime naknade troškova koje je imao drugotu┼żeni po osnovu ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju sa prvotu┼żenom, isplatio ovome iznos od 2.000,00 Eura; da je tu┼żilac izvršio gra─Ĺevinske radove u ku─çi i na vanjskom objektu prvotu┼żene, koje je vještak gra─Ĺevinske struke dipl. ing. gra─Ĺ, S.┼Ż., u pismenom nalazu od 08.02.2011. godine, procjenila na iznos od 8.915,88 KM i da tu┼żilac i prvotu┼żena nisu zaklju─Źili ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju zbog poreme─çenih odnosa.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, koje ne mo┼że biti predmet pobijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku s obzirom na izri─Źitu zabranu sadr┼żanu u odredbi ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09-u daljem tekstu ZPP), primjenom odredbe ─Źlana 210. i 324. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS, broj 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud odlu─Źuje kao u izreci.

Po shvatanju prvostepenog suda, nesporno je da su tu┼żilac i prvotu┼żena bili u pregovorima za zaklju─Źenje ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju, da je tu┼żilac isplatio drugotu┼żenom iznos od 2.000,00 Eura u ime i za ra─Źun prvotu┼żene, da je drugotu┼żeni prihvatio da se raskine ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju i ugovor o poklonu nakon što mu je ispla─çen navedeni iznos i da je tu┼żilac dana 08.08.2008. godine sa porodicom uselio u ku─çu prvotu┼żene, te izvršio gra─Ĺevinske radove koje je vještak naveo u svom nalazu.

Ocjenom izvedenih dokaza, prvostepeni sud zaklju─Źuje da je tu┼żilac izvršio ulaganja u objekte prvotu┼żene na osnovu njihovog usmenog dogovora da ─çe zaklju─Źiti ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, a u namjeri da prvotu┼żenoj obezbjedi objekat za stanovanje. Osim toga, sud nalazi da je tu┼żilac, imaju─çi u vidu postignuti dogovor u vezi sa zaklju─Źenjem ugovora, u ku─çu tu┼żene uselio na osnovu njene saglasnosti i da nije dogovaran zakupni odnos, što bi se protivilo ugovoru koga su ┼żeljeli zaklju─Źiti.

U odnosu na protutu┼żbeni zahtjev za naknadu štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, straha i narušenog zdravlja, sud cijeni da u tom dijelu zahtjev nije dokazan.

Drugostepeni sud u cijelosti prihvata ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żenih i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

 

Drugostepena odluka je pravilna i revizioni navodi prvotu┼żene je ne dovode u

Revizijom se neosnovano ukazuje da je po─Źinjena povreda odredbe ─Źlana 8. ZPP, posebno kada je u pitanju ocjena iskaza svjedoka Z.K., sestre tu┼żioca. Ta─Źno je da je prvotu┼żena prigovarala iskazu svih saslušanih svjedoka, tako i iskazu Z.K., na na─Źin da se prigovara u cijelosti, a ni u reviziji se konkretno ne ukazuje zbog ─Źega bi iskaz ovog svjedoka bio neobjektivan, osim što se radi o sestri tu┼żioca.

Me─Ĺutim, iz stanja spisa proizlazi da se odluke sudova ne zasnivaju samo na iskazu svjedoka Z.K., ve─ç i drugih saslušanih svjedoka B.P., V.M. i M.R.1, na iskazu stranaka i posredno izvedenim dokazima. S druge strane, iskaz svjedoka Z.K. se u bitnome ne razlikuje od iskaza ostalih svjedoka, kojima je sud poklonio povjerenje, zbog ─Źega se navodi revizije, u ovom dijelu, ne mogu prihvatiti.

Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju je strogo formalan ugovor i ako pri njegovom zaklju─Źenju nije poštovana propisana forma, takav ugovor je ništav. Me─Ĺutim, nesporno je da tu┼żilac i prvotu┼żena nisu zaklju─Źili taj ugovor, pa ocjena osnovanosti zahtjeva tu┼żioca ne zavisi od njegove pravne valjanosti.

Odredba ─Źlana 30. stav 1. ZOO propisuje da pregovori koji prethode zaklju─Źenju ugovora ne obavezuju i da ih svaka strana mo┼że prekinuti kada ho─çe, ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaklju─Źi ugovor odgovara za štetu nastalu njihovim vo─Ĺenjem (stav 2.). Za štetu odgovara i ona strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaklju─Źi ugovor, ali odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu (stav 3.). Prvotu┼żena nije osporila utvr─Ĺenje da je vodila pregovore sa tu┼żiocem u namjeri da zaklju─Źe ugovor, a

ni┼żestepeni sudovi su pravilnom ocjenom dokaza izveli zaklju─Źak da nije dokazala i navode da je odustala od njegovog zaklju─Źivanja zbog toga što je tu┼żilac postupao prevarno.

Suprotno tome, tu┼żilac je dokazao da je isplati drugotu┼żenog i izvo─Ĺenju gra─Ĺevinskih radova na objektima prvotu┼żene, pristupio onog momenta kada je stekao uvjerenje da su postigli saglasnost volja o tome da se ugovor zaklju─Źi i na koji na─Źin bi trebalo da ispunjava obaveze prema prvotu┼żenoj, kao budu─çem primaocu izdr┼żavanja. Stoga je pravilno ocjenjeno da u postupanju tu┼żioca nema nesavjesnosti i da je pregovore vodio u ozbiljnoj namjeri da do─Ĺe do zaklju─Źivanja ugovora, o ─Źemu govore i njegova ulaganja u objekte prvotu┼żene. Naime, potpuno je logi─Źno o─Źekivati da se ulaganja, koja jesu znatnije vrijednosti, preduzimaju tek onda kada ona strana koja vrši ulaganja stekne uvjerenje da je sa drugom stranom postignuta saglasnost volje u vezi sa pravnim poslom koji je osnov za ta ulaganja.

Izvršenu isplatu drugotu┼żenom u iznosu od 2.000,00 Eura, što predstavlja protuvrijednost od 3.911,66 KM, prvotu┼żena nije osporavala. Da je to tako proizllazi i iz samog iskaza drugotu┼żenog, kao i iz njegove pismene izjave od 29.04.2008. godine, kao i priznanice koju su zajedni─Źki potpisale stranke.

Po stavu ovog suda, pravilno su ni┼żestepeni sudovi sudili kada su na konkretni pravni odnos primjenili odredbu ─Źlana 210. ZOO.

U odnosu na odbijaju─çu dio odluke o protutu┼żbenom zahtjevu, revizija ne sadr┼żi konkretne revizione prigovore, pa je sud u tom dijelu postupio u skladu sa odredbom ─Źlana 241. ZPP.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zato je reviziju prvotu┼żene valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 84 0 P 020232 12 Rev od 12.2.2013.g.)

 

<------->

 

Naknada materijalne štete
u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede i ošte─çenja zdravlja

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u G. broj P-115/03 od 15.7.2005. godine obavezana je tu┼żena da tu┼żitelju naknadi materijalnu štetu na ime izgubljene zarade za period od 1.8.1990. do 17.11.2003. godine u iznosu od 49.265,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.7.2005. godine do isplate, a na ime rente od 17.11.2003. godine pa ubudu─çe iznos od po 123,50 KM mjese─Źno, s tim da dospjele iznose plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dospjelosti svakog mjese─Źnog iznosa, te da tu┼żitelju naknadi troškove spora u iznosu od 4.348,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.7.2005. godine do isplate, dok je preostali dio tu┼żbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-1871/05 od 20.3.2006. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u odbijaju─çem dijelu, dok je ┼żalba tu┼żene uva┼żena i prvostepena presuda u dosu─Ĺuju─çem dijelu preina─Źena tako što je tu┼żbeni zahtjev odbijen.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se ta presuda preina─Źi.

Tu┼żena je u odgovoru na reviziju tu┼żitelja osporila navode revizije i predlo┼żila da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

U kona─Źno ure─Ĺenom tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelj tra┼żi da mu tu┼żena naknadi ostatak duga na ime nematerijalne štete te materijalnu štetu na ime

izgubljene zarade i mjese─Źnu rentu, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima spora.

Iz ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja sadr┼żanih u razlozima ni┼żestepenih odluka proizilazi da je tu┼żitelj povrije─Ĺen u saobra─çajnom udesu 25.9.1987. godine, koji je skrivio osiguranik tu┼żene, da je tada rad na radnom mjestu voza─Źa u „A.“ G., da je poslije povre─Ĺivanja dugo bio na bolovanju te kako kod njega postoji potpuna nesposobnost za rad na poslovima voza─Źa, raspore─Ĺen je na druge poslove i to prvo na radno mjesto biletara, a zatim na radno mjesto portira, da mu je 17.11.2003. godine prestao radni odnos kao tehnološkom višku, da je presudom prvostepenog suda broj P-439/89 od 21.9.1990. godine tu┼żitelju dosu─Ĺena nematerijalna šteta kao i materijalna šteta po osnovu tu─Ĺe pomo─çi te izgubljene zarade i mjese─Źna renta, da je tu┼żena isplatila tu┼żitelju iznose dosu─Ĺene ovom presudom i da je presudom drugostepenog suda broj G┼ż-2871/91 od 26.11.1991. godine potvr─Ĺena prvostepena presuda u pogledu materijalne štete na ime tu─Ĺe pomo─çi i izgubljene zarade do 1.9.1990. godine, dok je ta presuda preina─Źena u pogledu odluke o nematerijalnoj šteti tako što su dosu─Ĺeni iznosi pove─çani, a ukinuta u pogledu odluke o renti i kamati na dosu─Ĺeni iznos izgubljene zarade.

Prvostepeni sud je izrazio pravni stav da tu┼żitelju pripada naknada materijalne štete u obliku izgubljene zarade do dana prestanka radnog odnosa, jer je plata biletara i portira ni┼ża od plate voza─Źa, a od prestanka radnog odnosa da mu pripada nov─Źana renta u visini razlike izme─Ĺu plate portira i plate koju bi tu┼żitelj ostvarivao na radnom mjestu na kome je radio do štetnog doga─Ĺaja. Istovremeno je taj sud zaklju─Źio da je o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete pravosna┼żno presu─Ĺeno i da tu┼żitelj u suštini tra┼żi naknadu inflatorne štete obzirom da je iznos nematerijalne štete, koji je tu┼żitelju dosu─Ĺen ranijom drugostepenom presudom, zbog visoke inflacije obezvrije─Ĺen, pa kako tu┼żitelj nije predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza kojim bi se utvrdila visina inflatorne štete, taj dio tu┼żbenog zahtjeva je odbijen.

Nasuprot tome, drugostepeni sud je našao da tu┼żena nije pasivno legitimisana u odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete na ime izgubljene zarade i mjese─Źne rente, jer su odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisana prava po osnovu invalidnosti zbog povrede na radu, a jedno od tih prava je i pravo na odgovaraju─çe nov─Źane naknade, koje se ostvaruje u preduze─çu u kojem je radnik bio zaposlen u vrijeme nastanka invalidnosti, pa je tu naknadu (razliku zarade) tu┼żitelj trebao tra┼żiti od preduze─ça u kojem je radio. Isto tako drugostepeni sud smatra da tu┼żena nije odgovorna što je tu┼żitelju prestao radni odnos, jer zbog opštepoznate ekonomske situacije su mnogi radnici 2003. godine proglašeni za tehnološki višak, tako da prestanak radnog odnosa tu┼żitelja nije u uzro─Źnoj vezi sa štetnim doga─Ĺajem za koji odgovara tu┼żena. Drugostepeni sud se saglasio sa stavom prvostepenog suda da tu┼żitelj nije dokazao ─Źinjenice na kojima temelji zahtjev za naknadu nematerijalne odnosno inflatorne štete. Na osnovu toga drugostepeni sud je sudio tako što je u cjelosti odbio zahtjev tu┼żitelja.

Suprotno tvrdnjama revizije tu┼żitelja, drugostepena presuda je utemeljena na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza i pravilnoj primjeni

materijalnog prava, a u njoj su dati valjani i dovoljni razlozi, koje kao pravilne usvaja i ovaj sud.

Odredbom ─Źlana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 17/93, 3/96 i 39/03-dalje: ZOO) je propisano da je odgovorno lice du┼żno povrije─Ĺenom, koji zbog potpune ili djelimi─Źne nesposobnosti za rad gubi zaradu, pla─çati odre─Ĺenu nov─Źanu rentu kao naknadu za ovu štetu. Me─Ĺutim, izgubljena zarada se do donošenja sudske odluke dosu─Ĺuje u jednokratnom iznosu, jer se ti iznosi mogu pouzdano utvrditi, dok se naknada štete za sukcesivno umanjenje zarade u budu─çnosti odre─Ĺuje u obliku mjese─Źne rente. Ako postoji gubitak u zaradi, on mora biti u uzro─Źnoj vezi sa štetnikovim ponašanjem.

Prema Zakonu o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 23/82, 97/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), koji je bio na snazi u vrijeme kad se desio štetni doga─Ĺaj, osiguranik kod koga postoji preostala radna sposobnost (u tu kategoriju spada tu┼żitelj) ima pravo da bude raspore─Ĺen na druge odgovaraju─çe poslove i pravo na nov─Źanu naknadu u slu─Źaju manje plate na drugom radnom mjestu, a ta prava mu mora obezbijediti preduze─çe u kojem je radio u vrijeme nastanka invalidnosti (─Źlan 37. i 38.). Isto propisuje i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni list SRBiH“ broj 38/90 i 22/91), a odgovaraju─çe odredbe su sadr┼żane i u ─Źlanovima 88-93 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96) te u ─Źlanovima 75, 78, 95, 97. i 99. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/00, 37/01, 32/02, 47/02 i 110/03). Dakle, tu┼żitelj je u smislu citiranih propisa i poslije povrije─Ĺivanja trebao ostvarivati nesmanjeni iznos zarade, a ukoliko mu je preduze─çe u kojem je radio ta prava uskratilo, zahtjev je trebao usmjeriti prema poslodavcu. Nadalje, pravo za slu─Źaj invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ostvaruju se u zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja u kojoj je osiguranik bio osiguran u ─Źasu nastanka te povrede (─Źlan 78. Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja). Prema tome, potpuno obešte─çenje u slu─Źaju kad se radi o povredi na radu se posti┼że primjenom pravila koja va┼że u oblasti socijalnog odnosno penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je ispravno stanovište drugostepenog suda da tu┼żena nije pasivno legitimisana da tu┼żitelju naknadi štetu u vidu izgubljene zarade.

Isto tako, ovaj revizijski sud ocjenjuje da tu┼żitelj nije dokazao da mu je radni odnos prestao iz razloga što je pretrpio tjelesnu povredu u saobra─çajnom udesu. Naime, ako bi do proglašenja tu┼żitelja za tehnološki višak došlo i da on nije pretrpio povredu na radu, onda štetni doga─Ĺaj nije u uzro─Źnoj vezi sa nastankom štete. Teret dokazivanja uzro─Źne veze je na ošte─çenom, u smislu ─Źlana 154. ZOO. U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj nije predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza na ovu okolnost, izuzev što je u svojstvu parni─Źne stranke izjavio da je njegovo preduze─çe primalo u radni odnos voza─Źe. Me─Ĺutim, ─Źinjenica je da je u vrijeme kad je tu┼żitelju kao tehnološkom višku prestao radni odnos, to bilo uobi─Źajena pojava bez obzira na radno mjesto i stru─Źnu spremu zaposlenih, pa je tu┼żitelj u smislu ─Źlana 123. stav 1. u vezi ─Źlana 7. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku (″Slu┼żbeni glasnik Republike

Srpske″, br. 58/03, 85/03 i 74/05-dalje: ZPP) bio du┼żan ponuditi i izvesti dokaze na osnovu kojih bi se moglo nesumnjivo utvrditi da mu ne bi prestao radni odnos u slu─Źaju da je obavljao poslove voza─Źa, što to nije u─Źinio. Stoga je drugostepeni sud pravilno našao da zahtjev tu┼żitelja za isplatu rente od dana prestanka radnog odnosa pa ubudu─çe nije osnovan, pri ─Źemu treba imati u vidu odredbe o teretu dokazivanja sadr┼żane u ─Źlanu 126. ZPP.

Ni┼żestepeni sudovi su pravilno odbili zahtjev tu┼żitelja za naknadu nematerijalne štete (ostatka duga po ovom vidu štete). Naime, presudama koje su ranije donesene u ovoj pravnoj stvari je pravosna┼żno odlu─Źeno o zahtjevu tu┼żitelja za naknadu nematerijalne štete (─Źlan 196. stav 2. ZPP). Ti sudovi su pravilno zaklju─Źili da se ovaj dio tu┼żbenog zahtjeva ustvari odnosi na naknadu inflatorne štete. I u tom slu─Źaju je zahtjev pravilno odbijen obzirom da tu┼żitelj nije dokazao da je pretrpio inflatornu štetu niti je dokazao visinu te štete. On je tokom postupka predlo┼żio izvo─Ĺenje dokaza finansijskim vješta─Źenjem, ali samo radi utvr─Ĺenja iznosa izgubljene zarade i rente, dok nije predlagao da vještak obra─Źuna eventualnu inflatornu štetu, pa taj dokaz nije ni izveden.

Pri takvom stanju stvari, i po ocjeni ovoga suda, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tu┼żitelj odbijen sa tu┼żbenim zahtjevom. Drugostepena presuda, prema tome, nema nedostatke na koje ukazuje revident, niti one na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Iz tih razloga, a na osnovu odredbi ─Źlana 248. ZPP, revizija tu┼żitelja je odbijena.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-001 097 od 11.04.2007.g.)

 

<------->

 

Naknada materijalne štete
u slu─Źaju smrti, tjelesne povrede i ošte─çenja zdravlja

P R E S U D A

Revizija se odbija.
O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u D. broj P-715/01 od 5.7.2002. godine obavezan je tu┼żeni M.─ć. da tu┼żilji M.B. naknadi materijalnu štetu: za troškove sahrane u iznosu od 3.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.600,00 KM, po─Źev od 5.7.2002. godine do isplate a na iznos od 1.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 25.6.1993. godine do isplate; za podizanje nadgrobnog spomenika iznos od 1.840,00 KM od 10.9.1996. godine do isplate i 100,00 KM na ime rente za izgubljeno izdr┼żavanje za svaki mjesec po─Źev od 25.6.1993. godine pa dok za to postoje zakonski razlozi, kao i da tu┼żeni na ime nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog lica plati tu┼żilji M.B. (u daljem tekstu: prvotu┼żilja) S.R. (u daljem tekstu: drugotu┼żilja) i Z.T. (u daljem tekstu: tre─çetu┼żilja), svakoj od po 4.000,00 KM uz naknadu troškova spora u iznosu od 10,000,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Preko dosu─Ĺenih iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żilja je odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u D. broj G┼ż-560/02 od 4.11.2002. godine ┼żalba tu┼żenog je djelimi─Źno uva┼żena pobijana prvostepena presuda u odnosu na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica preina─Źena tako što je za ovaj vid nematerijalne štete za svaku tu┼żilju sa 4.000,00 KM sni┼żena na 3.200,00 KM, a ukinuta prvostepena presuda u odnosu na dosu─Ĺenu naknadu materijalne štete prvotu┼żilji kao i odluka o troškovima spora i u ovom dijelu predmet vra─çen prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u D. broj P-745/02 od 11.6.2003.
godine obavezan je tu┼żeni da prvotu┼żilji naknadi materijalnu štetu: na ime

troškova sahrane iznos od 2.170,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 11.6.2003. godine do isplate; 1.840,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 10.9.1996. godine do isplate na ime troškova za podizanje nadgrobnog spomenika i 80,00 KM na ime mjese─Źne rente, uz naknadu troškova spora u iznosu od 11.000,00 KM. Preko dosu─Ĺenih iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje je odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u D. broj G┼ż-463/03 od 16.12.2004. godine ┼żalba prvotu┼żilje i tu┼żenog su odbijene i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żeni revizijom pobijana drugostepenu presudu Okru┼żnog suda u D. broj 463/03 od 16.12.2004. godine, zbog bitnih povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Prvotu┼żilja u odgovoru na reviziju tu┼żenog osporila je navode revizije i predlo┼żila da se ista odbije.

Rebpuli─Źki tu┼żilac nije se izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. st.3. Zakona o parni─Źnom postupku – «Slu┼żbeni list SFRJ», br. 4/77 do 35/91, i «Sl. glasnik RS» br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źl.456. st.1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 58/03 – 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS), ima primijeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilje zahtjevom tra┼że da im tu┼żeni naknadi materijalnu i nematerijalnu štete koju im je prouzrokovao lišenjem ┼żivota prednika tu┼żilja pok. M. B.

Ovakvom tu┼żbenom zahtjevu udovoljili su ni┼żestepeni sudovi nalaze─çi da je tu┼żeni lišio ┼żivota prednika tu┼żilja pok. M.B. zbog kojeg je pravosna┼żnom krivi─Źnom presudom prvostepenog suda K-97/92 od 25.12.1992. godine oglašen krivim za krivi─Źno djelo ubistva iz ─Źl. 36. st.1. preuzetog KZ-a SR BiH i osu─Ĺen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, kao i da postoji podijeljena odgovornost tu┼żenog kao štetnika i ošte─çenog pok. M.B. u omjeru 80% odgovornosti tu┼żenog i 20% odgovornost ošte─çenog, te pozivom na odredbe ─Źl. 154, 192, 194, 200. i 201. Zakona o obligacionim odnosima sudili tako što su tu┼żenog obavezali da tu┼żiljama naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu u iznosima navedenim u prvostepenim presudama.

Odluka drugostepenog suda (za pla─çanje naknade materijalne štete) je pravilna i zakonita.

Kako su ni┼żestepeni sudovi u pravosna┼żnoj presudi prvostepenog suda broj P-715/01 od 5.7.2002. godine u odnosu na jedan od vidova štete koja se zahtjevom tra┼żi, nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, utvrdili postojanje podijeljene odgovornosti tu┼żenog kao štetnika sa 80% i prednika tu┼żilja, kao ošte─çenog pok. M.B. sa 20% u nastanku štetnog doga─Ĺaja, i s toga

se u ovoj novoj parnici za naknadu ostalih vidova štete koji se zahtjevom tra┼że (materijalne štete), više ne mo┼że utvr─Ĺivati postojanje podijeljene odgovornosti u druga─Źijem omjeru od onog utvr─Ĺenog u navedenoj pravosna┼żnoj presudi prvostepenog suda, jer je u pitanju prigovor materijalno-pravne prirode iz odredbi ─Źl. 192. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 i 3/98, u daljem tekstu: ZOO), o kojem je a kako je re─Źeno pravosna┼żnom presudom utvr─Ĺen navedeni omjer odgovornosti u─Źesnika štetnog doga─Ĺaja.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tu┼żenog kada je tu┼żilji dosu─Ĺena naknada materijalne štete na ime troškova sahrane prednika tu┼żilje, a zatim podizanje nadgrobnog spomenika kao i naknada na ime rente u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, jer su ni┼żestepeni sudovi prilikom dosu─Ĺenja navedene naknade materijalne štete pravilno primijenili materijalno-pravne odredbe ─Źl. 193. ZOO u vezi s odredbama ─Źl. 223. ZPP i ─Źl. 194. ZOO.

Dosljedno tome revizija tu┼żenog je odbijena kao neosnovana (─Źl. 393.
ZPP u vezi s odredbom ─Źl. 456. stav 1. ZPP RS).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-168/05 od 19.10.2007.g. )

 

<------->

 

Objektivna odgovornost za štetu

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci P-2757/00 od 20.2.2009. godine obavezani su tu┼żeni da na ime materijalne štete za uništenu nepokretnu imovinu i to vjerske objekte, solidarno plate tu┼żitelju iznos od ukupno 64.762.347,00 KM i to za uništenu A. d┼żamiju iznos od 15.168.937,00 KM; G. d┼żamiju iznos od 7.477.331,00 KM; B. E. d┼żamiju iznos od 738.976,00 KM; F. P. d┼żamiju iznos od 32.463.200,00 KM; H. Z. d┼żamiju iznos od 780.000,00 KM; O. d┼żamiju iznos od 1.087.632,00 KM; H. O. d┼żamiju iznos od 711.360,00 KM; H. P. d┼żamiju iznos od 764.400,00 KM; H. Š. d┼żamiju iznos od 393.600,00 KM; V. d┼żamiju iznos od 947.520,00 KM; S. d┼żamiju iznos od 730.080,00 KM; H. B. d┼żamiju iznos od 476.160,00 KM; S.-M. P. d┼żamiju iznos od 1.101.648,00 KM; M. d┼żamiju iznos od 728.175,00 KM; S.1 d┼żamiju iznos od 703.872,00 KM i H. K. d┼żamiju iznos od 489.456,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom od 20.02.2009. godine kao dana donošenja prvostepene presude do isplate, a u roku od 30 dana od dana pravosna┼żnosti presude.
Tu┼żeni su obavezani da tu┼żitelju naknade troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 34.800,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosna┼żnosti presude.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci 011-0-G┼ż-09-000 328 od 30.9.2009. godine ┼żalbe tu┼żenih RS i ... B. L. su uva┼żene, a prvostepena presuda preina─Źena tako da je tu┼żbeni zahtjev ... zajednice u BiH odbijen.
Tu┼żitelj je obavezan da tu┼żenim naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 48.375,00 KM, dok je preko dosu─Ĺenog iznosa zahtjev za naknadu troškova odbijen.
Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preina─Źi na taj na─Źin da ─çe se ┼żalba tu┼żenih odbiti i potvrditi presuda prvostepenog suda.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni osporavaju sve navode revizije predla┼żu─çi da se revizija odbije.
Revizija nije osnovana.
Predmet odlu─Źivanja u ovom parni─Źnom postupku je kona─Źno postavljen tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za naknadu materijalne štete prouzrokovane rušenjem 16 d┼żamija na podru─Źju ... B. L. u toku 1993. godine, a u ukupnom iznosu od 64.762.347,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostepene presude.
Raspravljaju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom zahtjevu, prvostepeni sud je utvrdio da su u B. L. u vrijeme rata u BiH, tokom 1993. godine srušene sve d┼żamije i to: A. d┼żamija, G. d┼żamija, B. E. d┼żamija, F. P. d┼żamija, d┼żamija H. Z.-T., O. d┼żamija, H. O. d┼żamija, H. P. d┼żamija, H. Š. d┼żamija, V. d┼żamija, S. d┼żamija, H. B. d┼żamija, S.-M. P. d┼żamija, M. d┼żamija, S.1 d┼żamija i H. K. d┼żamija, da su sve d┼żamije srušene podmetanjem eksploziva i paljenjem, da ukupna vrijednost svih d┼żamija zajedno iznosi 64.762.347,00 KM; da je ve─çina d┼żamija bilo registrovano kao nacionalni spomenici razli─Źite kategorije; da su ostaci porušenih d┼żamija uklanjani i nakon završetka rata; da je po zemljišnim knjigama vlasnik d┼żamija i zemljišta ... zajednica u BiH, a da je tom imovinom upravljala V. direkcija u S. koja je ustanova ... zajednice; da je 04. decembra 1996. godine tu┼żitelj zbog rušenja d┼żamija i onemogu─çavanja vjerskih sloboda podnio prijavu Domu za ... BiH; da je postupak po toj prijavi okon─Źan odlukom od 11. juna 1999. godine kojom je proglašena neprihvatljivom prijava podnosioca u dijelu koji se odnosi na uništavanje d┼żamija i da je tu┼żba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. oktobra 2000. godine.
Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, prvostepeni sud nalazi da je tu┼żitelj kao vlasnik porušenih vjerskih objekata legitimisan za podnošenje tu┼żbe za naknadu štete i da postoji odgovornost tu┼żenih za naknadu štete po odredbama ─Źlana
172. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO), budu─çi da su organi tu┼żenih propustili preduzimati mjere za zaštitu d┼żamija iako su ih bili du┼żni preduzeti.
Odlu─Źuju─çi o prigovoru zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete koje su tu┼żeni isticali od odgovora na tu┼żbu, prvostepeni sud je našao da je taj prigovor neosnovan jer nije protekao objektivni rok zastarjelosti od 5 godina od dana nastanka štete iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO, uzimaju─çi u obzir podnošenje prijave Domu za ... u toku 1996. godine, te je odbijaju─çi prigovor zastarjelosti, obavezao tu┼żene da tu┼żitelju solidarno na ime naknade štete isplate ukupan iznos od 64.762.347,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 20.2.2009. godine do isplate.
Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenih, drugostepeni sud je prihvatio pravno shvatanje prvostepenog suda u pogledu aktivne legitimacije tu┼żitelja i odgovornosti tu┼żenih za nastalu štetu, te utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje u pogledu obima štete, ali nalazi da prvostepeni sud nije pravilno primjenio materijalno pravo prilikom odlu─Źivanja o prigovoru tu┼żenih o zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete. Drugostepeni sud smatra taj prigovor osnovanim budu─çi da je od dana saznanja za štetu do podnošenja tu┼żbe u ovoj parnici protekao trogodišnji rok zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO. Pri tome, drugostepeni sud smatra da pokretanjem postupka kod Doma za ... nije prekinut tok roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO, pa je primjenom odredbe ─Źlana 229. stav 1. ta─Źka 4. Zakona o parni─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, 63/07. i 49/09 – u daljem tekstu ZPP), prvostepenu presudu preina─Źio tako da je tu┼żbeni zahtjev odbio.
Odluka drugostepenog suda je na zakonu zasnovana.
Pravilno drugostepeni sud zaklju─Źuje da se u ovoj pravnoj situaciji, pri odlu─Źivanju o prigovoru zastarjelosti ima primijeniti subjektivni rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete od 3 godine od dana saznanja za štetu i po─Źinioca iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO, a ne objektivni rok od 5 godina od dana kad je šteta nastala iz odredbe stava 2. istog ─Źlana.
Naime, odredbom ─Źlana 376. stav 1. propisano je da potra┼żivanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za 3 godine od kada je ošte─çenik doznao za štetu i lice koje je štetu po─Źinilo, a stavom 2. istog ─Źlana da u svakom slu─Źaju ovo potra┼żivanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.
Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da je saznanje ošte─çenog za štetu i štetnika uslov za po─Źetak toka roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO.
U konkretnoj situaciji, tokom postupka nije bilo sporno me─Ĺu strankama da je tu┼żitelj saznao za svako pojedina─Źno rušenje d┼żamija odmah nakon što su se ta rušenja dešavala tokom 1993. godine. Ukoliko se za štetu odgovara po principu predpostavljene odgovornosti kao u ovom slu─Źaju (─Źlan 172. ZOO), rok zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete po─Źinje te─çi po saznanju za lice koje je odgovorno za prouzrokovanu štetu, a ne po saznanju za konkretnog po─Źinioca štete, kako to pravilno nalazi drugostepeni sud u obrazlo┼żenju pobijane presude.
Pravilno drugostepeni sud nalazi i da se po─Źetak toka roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 376. ZOO, ima ra─Źunati od 19. juna 1996. godine kao dana kad je odlukom Skupštine RS u RS ukinuto ratno stanje i stanje neposrede ratne opasnosti i kad je objektivno u RS bilo mogu─çe podnijeti tu┼żbu sudu. Ovo zna─Źi da je subjektivni trogodišnji rok zastarjelosti isticao 19. juna 1999. godine, a kako je nedvojbeno tu┼żba podnesena tek 27. oktobra 2000. godine (prijemni pe─Źat prvostepenog suda na tu┼żbi), što zna─Źi nakon isteka navedenog roka zastarjelosti, pravilno je drugostepeni sud odlu─Źio kad je preina─Źio prvostepenu presudu odbijaju─çi tu┼żbeni zahtjev.
Pravilno je i prvostepeni sud zaklju─Źio da u vrijeme podnošenja tu┼żbe nije istekao objektivni rok zastarjelosti od 5 godina iz odredbe ─Źlana 376. stav 2. ZOO, koji isti─Źe 19. juna 2001. godine. Me─Ĺutim, taj rok nije od zna─Źaja u ovoj pravnoj situaciji. Objektivni rok zastarjelosti bio bi od zna─Źaja i bilo bi mogu─çe primjeniti samo kad subjektivni rok od 3 godine isti─Źe izvan petogodišnjeg objektivnog roka zastarjelosti, što u konkretnoj situaciji nije slu─Źaj.
Neosnovana je i tvrdnja tu┼żitelja isticana tokom postupka i u reviziji da je pokretanjem postupka kod Doma za ... prekinut tok roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO.
Naime, nije sporno da je 04. decembra 1996. godine tu┼żitelj podnošenjem prijave kod Doma za ... pokrenuo postupak za zaštitu svojih prava. Me─Ĺutim, po

ocjeni ovog suda okolnost podnošenja prijave o kršenju ljudskih prava Domu za ... nema karakter prekida toka roka zastarjelosti u smislu odredbe ─Źlana 388. ZOO.
Odredbom ─Źlana 388. ZOO, propisano je da se zastarjelost prekida podnošenjem tu┼żbe i svakom drugom povjerio─Źevom radnjom preduzetom pred sudom ili drugim nadle┼żnim organom u cilju utvr─Ĺenja, obezbje─Ĺenja ili ostvarivanja potra┼żivanja.
Dom za ... je dio Komisije za ... ustanovljen Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH (─Źlan 2. Aneksa VI) i u njegovoj nadle┼żnosti je utvr─Ĺivanje navodnih ili o─Źiglednih povreda ljudskih prava, diskriminacije i u┼żivanja tih prava (─Źlan 2. i ─Źlan 8. Aneksa VI). Ako utvrdi postojanje povrede ljudskih prava ili diskriminaciju u u┼żivanju tih prava, Dom donosi odluku o preduzimanju radnji i ispravljanju tih povreda, a odluka mo┼że sadr┼żati i nov─Źanu naknadu.
Iz navedenog proizlazi da Dom za ... nije nadle┼żni organ iz odredbe ─Źlana 388. ZOO, jer se pred njim ne utvr─Ĺuje niti ostvaruje potra┼żivanje naknade štete, nego se razmatraju pitanja eventualne povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda, a odluka mo┼że sadr┼żati i nalog za pla─çanje nov─Źane kompenzacije za utvr─Ĺenu povredu.
Iz odluke o prihvatljivosti i meritumu Doma za ... broj CH96/29 od 11. juna 1999. godine ne proizlazi da se u tom postupku odlu─Źivalo o odgovornosti tu┼żenih za štetu nastalu rušenjem d┼żamija. Osim toga, iz zaklju─Źaka navedene odluke proizlazi (ta─Źka 214. alineja 1.) da je proglašena neprihvatljivom ┼żalba podnosioca prijave u dijelu koji se odnosi na uništavnje d┼żamija u B. L. tokom 1993. godine... što se u krajnjem mo┼że izjedna─Źiti sa odbacivanjem prijave. Dakle, ─Źak i ako bi se Dom za ... mogao smatrati organom pred kojim bi se pokretanjem postupka prekinuo tok roka zastarjelosti po odredbi ─Źlana 388. ZOO, nedvojbeno je da tu┼żitelj nije podnio tu┼żbu nadle┼żnom sudu u roku od 3 mjeseca od dana donošenja odluke u kom slu─Źaju bi se po odredbi ─Źlana 390. ZOO, moglo smatrati da je zastarjevanje prekinuto podnošenjem prijave kod Doma.
Pogrešna je i tvrdnja revidenta isticana tokom postupka i u reviziji da je šteta nastala rušenjem d┼żamija kona─Źan oblik poprimila nakon rata u BiH, odnosno definitivnim uklanjanjem ruševina d┼żamija i odvo┼żenjem materijala na nepoznate lokacije. Prema shvatanju ovog suda, materijalna šteta za tu┼żitelja je nastala samim miniranjem i rušenjem vjerskih objekata, u onom trenutku kad ti objekti više nisu mogli slu┼żiti namjeni i kad su izgubili upotrebnu vrijednost i svojstvo gra─Ĺevine. Odvo┼żenjem ostataka ruševina nije mijenjan obim niti vrsta štete, tako da ─Źak i ukoliko su ostaci uklonjeni nakon 19.6.1996. godine rok zastarjelosti nije mogu─çe ra─Źunati od dana okon─Źanja raš─Źiš─çavanja ruševina.
Isto tako ni eventualno mijenjanje katastarskih podataka od strane nadle┼żnih organa, ukoliko je takvih radnji bilo, ne mogu predstavljati štetne radnje u vezi sa štetom nastalom rušenjem d┼żamija. O zakonitosti tih radnji nije mogu─çe odlu─Źivati u parni─Źnom postupku. Zakonitost akata o izmjeni katastarskih podataka mogu─çe je ispitivati samo u upravnom postupku po pravnim sredstvima propisanim Zakonom o opštem upravnom postupku i eventualno u upravnom sporu.
Neosnovano se revizijom tvrdi da je u konkretnoj situaciji trebalo primjeniti rok zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 377. stav 1. ZOO, budu─çi da je predmetna šteta pri─Źinjena krivi─Źnim djelom.

Navedenom odredbom propisano je da, kad je šteta prouzrokovana krivi─Źnim djelom, a za krivi─Źno gonjenje je predvi─Ĺen du┼żi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarjeva kad istekne vrijeme odre─Ĺeno za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja.
U konkretnoj situaciji, iako je izvjesno da je predmetna šteta pri─Źinjena krivi─Źnim djelom, nije bilo mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO u pogledu primjene rokova zastarjelosti potra┼żivanja prouzrokovane štete. Navedenu odredbu mogu─çe je primijeniti prema odgovornom licu samo kad je pravosna┼żnom osu─Ĺuju─çom presudom krivi─Źnog suda utvr─Ĺeno postojanje krivi─Źnog djela i odgovornost po─Źinitelja.
Me─Ĺu strankama nije sporno da po─Źinioci štete do danas nisu identifikovani, niti je vo─Ĺen krivi─Źni postupak protiv konkretnih lica, te u takvoj situaciji ne postoji opravdanje za primjenu roka zastarjelosti iz odredbe ─Źlana 377. ZOO. Ovaj rok bilo bi mogu─çe primijeniti samo kad je po─Źinilac krivi─Źnog dijela bio poznat, a postojale su procesne smetnje zbog kojih protiv po─Źinitelja nije mogu─çe provesti krivi─Źni postupak. U takvoj situaciji, parni─Źni sud bi radi ocjene da li je nastala zastara potra┼żivanja naknade štete prouzrokovane krivi─Źnim djelom, bio ovlašten ispitati da li je šteta nastala radnjama koje sadr┼że obilje┼żja bi─ça krivi─Źnog djela.
Neosnovan je i prigovor revidenta kojim tvrdi da nisu pravilno dosu─Ĺeni troškovi parni─Źnog postupka budu─çi da prilikom zastupanja Pravobranilaštvo RS nema pravo na naknadu troškova po adokatskoj tarifi.
Odredbom ─Źlana 395. ZPP, propisano je da se odredbe o troškovima postupka primjenjuju i na stranke koje zastupa Pravobranilaštvo.
U tom slu─Źaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime naknade advokatu.
Dakle, iz citirane odredbe jasno proizlazi da je drugostepeni sud pravilno tu┼żenim na ime troškova dosudio i troškove zastupanja po va┼że─çoj advokatskoj tarifi te se u tom pogledu daljnje obrazlaganje troškova ukazuje suvišnim.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je na osnovu odredbe ─Źlana 248. ZPP, o reviziji tu┼żitelja odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118 0 P 000435 10 Rev od 18.01.2012g.)

 

<------->

 

Naknada nematerijalne štete:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u T. br. P-658/01 od 24.9.2004. godine odbija se tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio da mu tu┼żeni solidarno isplate na ime nematerijalne štete iznos od 33.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te se obavezuje tu┼żitelj da tu┼żenima nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 4.455,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. br. G┼ż-486/04 od 10.5.2005.
godine ┼żalba tu┼żitelja se odbija i potvr─Ĺuje prvostepena presuda.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi i usvoji njegov tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
U ovoj parnici tu┼żitelj tra┼żi naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizi─Źke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog umanjenja ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti, te materijalnu štetu na ime tu─Ĺe njege i pomo─çi.

Tokom postupka koji je prethodio donošenju ni┼żestepenih presuda utvr─Ĺeno je: da se dana 12.10.1997. godine dogodila saobra─çajna nezgoda u mjestu Lj.u kojoj je tu┼żitelj zadobio teške tjelesne povrede; da je navedenu saobra─çajnu nezgodu skrivio drugotu┼żeni upravljaju─çi vozilom koje je bilo osigurano kod prvotu┼żenog od autoodgovornosti za štetu nanesenu tre─çim licima; da je drugotu┼żeni oglašen krivim za navedenu saobra─çajnu nezgodu i ka┼żnjen presudom Osnovnog suda u T. broj K.32/98 od 18.3.1998. godine; da je tu┼żitelj tokom ove parnice zaklju─Źio vansudsko poravnanje sa prvotu┼żenim pod brojem 9/91 dana 3.1.2001. godine po kojem se prvotu┼żeni obavezao da tu┼żitelju na ime naknade štete za predmetni štetni doga─Ĺaj isplati iznos od 3.030,30 KM ─Źime bi šteta, koja je tu┼żitelju nanesena dana 12.10.1997. godine, u cjelini bila izmirena, a tu┼żitelj se odrekao bilo kakvih potra┼żivanja po bilo kojem osnovu iz ovog štetnog doga─Ĺaja prema prvotu┼żenom, kao osigurava─Źu i prema drugotu┼żenom, kao štetniku; te da je prvotu┼żena isplatila tu┼żitelju iznos od 3.030,30 KM po navedenom vansudskom poravnanju i da tu┼żitelj nije tra┼żio poništenje navedenog poravnanja.

Na temelju ovih ─Źinjenica prvostepeni sud je zauzeo stav da je sporni odnos izme─Ĺu parni─Źnih stranaka riješen ugovorom, odnosno vansudskim poravnanjem koje je u cjelini izvršeno, i za koje stranke nisu tra┼żile njegovo poništenje, što je razlog i osnov za odbijanje tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja u ovoj parnici.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni stav prvostepenog suda, te kako je tu┼żitelj ┼żalbom osporavao vansudsko poravnanje, iako to nije bio predmet ovoga spora, drugostepeni sud je odbio ┼żalbu tu┼żitelja i potvrdio prvostepenu presudu nalaze─çi da prema odredbi ─Źlana 414. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO) svaki du┼żnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu, te da su solidarni du┼żnici subjekti jedne obligacije i kad jedan od njih ispuni obavezu u cjelini, drugi du┼żnici se osloba─Ĺaju obaveze prema povjeriocu.

U ovom revizionom postupku sporno je da li je drugostepeni sud na konkretan slu─Źaj pravilno primijenio odredbu ─Źlana 414. ZOO, ili je vansudsko poravnanje, zaklju─Źeno izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żenog, pravno neva┼że─çe i nepostoje─çe u odnosu na drugotu┼żenog kao štetnika, te da li je pravilna odluka o troškovima parni─Źnog postupka.

Navedeni prigovori revidenta su neosnovani.

Naime, odredbom ─Źlana 414. st. 1. ZOO propisano je da svaki du┼żnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac mo┼że zahtijevati njeno ispunjene od koga ho─çe sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan du┼żnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se du┼żnici osloba─Ĺaju.

Stoga je pravilan stav drugostepenog suda da su tu┼żeni u ovoj parnici, kao solidarni du┼żnici, subjekti jedne obligacije, i da u situaciji kada je jedan solidarni du┼żnik (ovdje prvotu┼żeni) u cjelini ispunio obavezu

preuzetu vansudskim poravnanjem, drugi solidarni du┼żnik (ovdje drugotu┼żeni) oslobo─Ĺen je obaveze prema povjeriocu iz ove obligacije. Naime, nesumnjivo je da je tu┼żitelj kao ošte─çeni iz predmetnog štetnog doga─Ĺaja vansudskim poravnanjem zaklju─Źenim sa prvotu┼żenim prihvatio da ─çe mu u potpunosti biti izmirena šteta od 12.10.1997. godine isplatom iznosa od 3.030,30 KM i da se odrekao potra┼żivanja iz ovog štetnog doga─Ĺaja po bilo kojem osnovu, kako u odnosu na osigurava─Źa (prvotu┼żenog), tako i u odnosu na štetnika (drugotu┼żenog). Stoga ne stoji prigovor revidenta da je primjena odredbe ─Źlana 70. Zakona o osiguranju imovine i lica nalagala usvajanje tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja postavljenog u ovoj parnici prema drugotu┼żenom.

Navodi revizije, kojima se osporavaju dosu─Ĺeni troškovi parni─Źnog postupka, su paušalni i neargumentovani, a iz stanja spisa proizlazi da su tu┼żenima dosu─Ĺeni troškovi postupka koji se odnose na ro─Źište 15.4.2003. godine (na zapisniku u spisu je konstatovano da je ro─Źište odr┼żano 12.4.2003. godine), pa su neosnovani prigovori revidenta kojima se osporava pravilnost dosu─Ĺenih troškova postupka.

S obzirom na izneseno reviziju tu┼żitelja je valjalo odbiti i odlu─Źiti kao u izreci na temelju odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 273 od 9.11.2007.g.)

 

<------->

 

Naknada nematerijalne štete:

R J E Š E Nj E

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-38/97 od 15.7.2004. godine odbijen je u cjelini tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca S.Š., sina ─É., kojim je tra┼żio da se tu┼żeni P. A.D. B. L., P. c. P. obave┼że da mu isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 34.000,00 KM, s kamatom i troškovima postupka. Odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje trooškove.

Prema datoj pouci o pravnom lijeku „protiv ove presude dozvoljena je ┼żalba Okru┼żnom sudu u roku od 15 dana od dana donošenja, a putem ovog suda“.

Tu┼żilac je prepis presude primio 15. jula 2004. godine. ┼Żalbu je dostavio neposredno sudu po isteku 15-odnevnog roka na dan 5. avgusta 2004. godine.

Prvostepenim rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Rs-38/97 od 21.9.2004. godine tu┼żio─Źeva ┼żalba odba─Źena je kao neblagovremena pozivom na odredbe ─Źlana 213. u vezi sa ─Źlanom 422. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03. 85/03. 74/05 i 63/07. u daljem tekstu: ZPP).

Drugostepenim rješenjem Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj ┼Ż-442/04 od
10.2.2006. godine, odbijena je ┼żalba tu┼żioca i potvr─Ĺeno prvostepeno rješenje.

Tu┼żilac je izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se to rješenje preina─Źi tako, da se ┼żalba smatra blagovremenom i da se nalo┼żi drugostepenom sudu da “o istoj… odlu─Źuje kao blagovremenoj u skladu sa odredbama ZPP-a”.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Tu┼żilac smatra da se u ovom postupku ne raspravlja o parnici iz radnih odnosa, nego da se radi o drugoj vrsti gra─Ĺanskopravnog spora. Ovo razlikovanje bitno je u pogledu trajanja roka za ┼żalbu protiv prvostepene presude. Pravilo je da rok za ┼żalbu iznosi 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama o dostavljanju, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako nije odre─Ĺen drugi rok (─Źlan 203. stav
1. ZPP). Rok za podnošenje ┼żalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana (─Źlan 422. istog zakona).

Iz ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żbe i postavljenog tu┼żbenog zahtjeva proizilazi da se ovdje radi o parnici iz radnih odnosa. Tu┼żilac je naveo u tu┼żbi da je 1988. godine bio zaposlen kod tu┼żenog kao prodava─Ź na benzinskoj pumpi u D., u stalnom radnom odnosu. Dana 10. novembra 1988. godine posao je završio na pumpi oko 22 ─Źasa i pošao ku─çi. Prema presudi Višeg suda u B. broj K-8/90 od 22.5.1990. godine, njega je posmatrao E. B. kad je zaklju─Źavao prostorije benzinske stanice i stavio klju─Źeve u desni d┼żep od pantalona. E. B. ga je potom pratio sve do stepeništa njegovog stana u ulici ...., te ga je na tom mjestu udario kocem po glavi najmanje tri puta i nanio mu teške tjelesne povrede, povodom kojih se vodi ovaj spor za naknadu štete. Poslije toga B. je uspio da od tu┼żioca oduzme klju─Źeve, vratio se u benzinsku stanicu, otklju─Źao kasu, prisvojio novac u iznosu od 580 dinara i razne nov─Źane bonove i ─Źekove u vrijednosti od 1.195,84 dinara. Klju─Źeve je bacio, gotov novac potrošio na provod, a bonove i ─Źekove uništio. Za opisano krivi─Źno djelo razbojništva iz ─Źlana 150. KZ SRBiH, optu┼żenom E. B. izre─Źena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Kazna mu je povišena na 6 godina zatvora presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, broj K┼ż-3/91 od 13.2.1991. godine.

Tu┼żilac je, prema tome, bio zaposlen kod tu┼żenog kada se je desio štetni doga─Ĺaj. On me─Ĺutim nije pretrpio tjelesne povrede na radnom mjestu nego na ulazu zgrade u kojoj se nalazi njegov stan, a lice koje ga je povrijedilo, nije bilo radnik tu┼żenog. Proizilazi da bi jedini pravni osnov po kome bi se eventualno moglo postaviti pitanje odgovornosti tu┼żenog u ovom parni─Źnom postupku bila šteta pretrpljena u vezi s radom. Drugih osnova odgovornosti nema. U vrijeme kad je tu┼żilac povrije─Ĺen, bio je na snazi Zakon o udru┼żenom radu („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 11/88-pre─Źiš─çeni tekst, ispravka-
„Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 38/88). Prema ─Źlanu 164. stav 1. tog zakona, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, ima pravo da od osnovne organizacije zahtijeva naknadu štete po opštim na─Źelima o odgovornosti za štetu. „Ako osnovna organizacija u propisanom roku ne nadoknadi štetu, radnik ima pravo da naknadu štete zahtijeva pred sudom udru┼żenog rada“ (stav
2. ─Źlana 164. pomenutog zakona). Sporovi za naknadu štete, pretrpljene u vezi s radom, kao u ovom slu─Źaju, spadaju, prema tome, u parnice iz radnih odnosa u

smislu ─Źlanova 419. do 422. ZPP a ne u „klasi─Źne imovinsko-pravne sporove“, kao što tvrdi revident.

Kako iz izlo┼żenog proizilazi, tu┼żiocu je u prvostepenoj presudi pravilno data uputa o pravnom lijeku, u tom smislu da rok za ┼żalbu iznosi 15 dana od dana donošenja presude, odnosno od dana prijema njenog pismenog otpravka. Nije sporno da je tu┼żilac dostavio ┼żalbu protiv te presude po isteku navedenog roka. Iz ovih razloga oba ni┼żestepena rješenja su zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba ZPP na koja se pozivaju, a tu┼żio─Źeva revizija protiv drugostepenog rješenja nije osnovana.

Postupanje prvostepenog suda prilikom zavo─Ĺenja predmeta ove vrste u odgovaraju─çe upisnike, o ─Źemu se bli┼że elaborira u reviziji, nije od uticaja na shvatanje ovog suda o kome je naprijed bilo rije─Źi.

Ni┼żestepena rješenja nemaju, prema tome, nedostataka na koje ukazuje revident, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Dosljedno tome, revizija tu┼żioca je odbijena kao neosnovana (─Źlan 254. stav 1. i 4. u vezi sa ─Źlanovima 248. i 241. ZPP).

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 397 od 14.3.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 1089. Zakona o obligacionim odnosima
VANSUDSKOM NAGODBOM O NAKNADI ŠTETE KOJU OŠTECENI TRPI ZBOG TJELESNE POVREDE OBUHVACENE SU NAKNADE ZA ONE ŠTETNE POSLJEDICE KOJE SU STRANKAMA BILE POZNATE I PREDVIDIVE U VRIJEME ZAKLJUCENJA NAGODBE.
AKO JE NAKON ZAKLJUCENJA VANSUDSKE NAGODBE DO┼áLO DO NEPREDVIDIVOG POGOR┼áANJA ZDRAVSTVENOG STANJA O┼áTECENOG (NOVA ┼áTETA) ON MO┼ŻE ZAHTIJEVATI NAKNADU ┼áTETE, PRI CEMU NIJE DU┼ŻAN PRETHODNO POBIJATI RANIJE ZAKLJUCENU VANSUDSKU NAGODBU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 043339 11 Rev od 23.08.2011. g.)

<------->

 

DEJSTVO OBAVEZE
─îlan 17. stav 1. i ─Źlan 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Osnovna dejstva obaveze, bez obzira na osnov njenog nastanka, su du┼żnost du┼żnika obaveze da je ispuni i ovla┼ítenje povjerioca da zahtjeva njeno ispunjenje i naknadu eventualne ┼ítete.

Iz obrazlo┼żenja:

U toku postupka koji je prethodio dono┼íenju ni┼żestepenih odluka utvr─Ĺeno je da su parni─Źne stranke bile u dugogodi┼ínjim poslovnim odnosima i da su dana 18.11.2009. godine zaklju─Źili Ugovor o poslovno-tehni─Źkoj saradnji, a zatim i aneks I tom ugovoru od istog datuma, te aneks II od 10.02.2010. godine. Tim ugovorom stranke su definisale me─Ĺusobna prava i obaveze u pogledu plasmana roba iz proizvodnog asortimana tu┼żenog. Tu┼żeni je imenovan kao prodavatelj, a tu┼żitelj kao distributer proizvoda tu┼żenog na ta─Źno odre─Ĺenoj teritoriji BiH. Obaveza mu je bila da plasira robu iz proizvodnog asortimana tu┼żenog kod ┼íto vi┼íe kupaca na podru─Źju djelovanja. U tu svrhu je zaposlen jedan radnik - komercijalista kod tu┼żitelja, uz obavezu tu┼żenog da tu┼żitelju refundira njegovu platu. Tu┼żitelj je obezbjedio kancelariju za tog radnika i putni─Źko vozilo za obilazak ugovorenog podru─Źja. Ugovor je zaklju─Źen na vremenski period od 10 godina (do 18.11.2019. godine), sa mogu─çno┼í─çu produ┼żenja za isti period. Tu┼żitelj se obavezao da za vrijeme trajanja ugovora ne─çe istovrsnu robu drugih dobavlja─Źa distribuirati na ugovoreno podru─Źje djelovanja, a tu┼żeni da za to vrijeme ne─çe na tom podru─Źju direktno niti indirektno ili preko eventualno novog pravnog subjekta plasirati robe iz svog proizvodnog ili prodajnog asortimana i da ─çe svi upiti koji budu upu─çeni sa ugovorenog podru─Źja djelovanja biti proslije─Ĺeni tu┼żitelju kao distributeru. Istom odredbom Ugovora o poslovno-tehni─Źkoj saradnji (─Źlan 2. stav 2.) tu┼żeni se obavezao da za vrijeme trajanja ugovora ne─çe, na ugovorenom podru─Źju djelovanja, bez izri─Źitog odobrenja distributera (tu┼żitelja), ulaziti u bilo kakve poslovne aran┼żmane sa drugim subjektima, koji bi bili suprotni ugovorom utvr─Ĺenim interesima distributera i da ─çe u slu─Źaju takvog postupanja distributeru naknaditi nastalu ┼ítetu u punom iznosu. Parni─Źne stranke su samo za 2010. godinu, potpisale Okvirni plan realizacije, koji je ispunjen u procentu od 25 %, a za ostale godine nije bilo tako usagla┼íenog plana.

Nije sporno da je tu┼żeni dopisom od 27.3.2013. godine, obavijestio tu┼żitelja o promjeni nastupa na tr┼żi┼ítu BiH i na─Źinu plasmana njegovih proizvoda, slijedom ─Źega da je (u namjeri unaprije─Ĺenja plasmana i reaktiviranja poslovanja u BiH) osnovao tvrtku (preduze─çe), pod nazivom S-P d.o.o. sa sjedi┼ítem u V., koja ─çe zastupati tu┼żenog i od 01.4.2013. godine plasirati njegove produkte u BiH. Tu┼żitelj je, saglasno odredbama naprijed navedenog Ugovora o poslovno-tehni─Źkoj saradnji, ipak poru─Źio robu od tu┼żenog,

ali ga je ovaj, dopisom od 11.4.2013. godine (pozivaju─çi se na svoj, naprijed opisani, dopis od 27.3.2013 godine) obavjestio da mu ne mo┼że isporu─Źiti robu po narud┼żbi broj: 1-33 od 10.4.2013. godine, uz navo─Ĺenje „da sve isporuke u BiH idu preko trgova─Źkog dru┼ítva S-P d.o.o. iz V.“, i da je kontakt osoba direktor tog trgova─Źkog dru┼ítva, gospodin B.G. kojem se treba obratiti za sve daljnje isporuke robe.

Kod takvog stanja ─Źinjenica, koje nisu ni sporne me─Ĺu parni─Źnim strankama, ni┼żestepeni sudovi nisu pogrije┼íili kada su na┼íli osnovanim osnov tu┼żbenog zahtjeva, a o njegovoj visini ─çe biti rije─Źi kasnije.

Osnovna dejstva obaveze, bez obzira na osnov njenog nastanka, su du┼żnost du┼żnika obaveze da je ispuni i ovla┼ítenje povjerioca da zahtjeva njeno ispunjenje, kako propisuje odredba ─Źlana
17. stav 1. i ─Źlana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04, u daljem tekstu: ZOO). Pored prava da zahtjeva ispunjenje obaveze, povjerilac ima pravo na naknadu ┼ítete i to bilo umjesto ispunjenja bilo zajedno sa ispunjenjem. Du┼żnik treba da ispuni obavezu u svemu kako ona glasi.

U konkretnom slu─Źaju obaveza tu┼żenog, saglasno zaklju─Źenom Ugovoru o poslovnotehni─Źkoj saradnji od 18.11.2009. godine, bila je da robu iz svog proizvodnog asortimana plasira na ugovorenom podru─Źju djelovanja u BiH, isklju─Źivo i samo preko tu┼żitelja kao distributera. Tu┼żeni se nije pona┼íao saglasno ugovoru. Povrijedio je ugovorne odredbe time ┼íto je distribuciju svoje robe na podru─Źju BiH, od 01.4.2013. godine, nastavio preko novoosnovanog preduze─ça S-P d.o.o. sa sjedi┼ítem u V.

Zato, s obzirom na odredbe ugovora koje su tu┼żenom nalagale distribuciju robe isklju─Źivo preko tu┼żitelja, za rje┼íenje spornog odnosa nije od uticaja ─Źinjenica je li to novo preduze─çe osnovao sam tu┼żeni ili neko tre─çi, u kojim navodima se revizija u dobrom dijelu iscrpljuje, tvrde─çi da nije dokazano da je tu┼żeni osnovao to preduze─çe, iako je (usput re─Źeno) tokom postupka, od odgovora na tu┼żbu do zavr┼íne rije─Źi, pa i u samom podnesku od 27.3.2013. godine izri─Źito navodio da je „osnovao tvrtku koja ─çe zastupati S. d.d. i plasirati S. produkte“, slijedom ─Źega se ta ─Źinjenica i pod uslovom da je relevantna, nije morala posebno dokazivati, saglasno odredbi ─Źlana 125. stav 1. ZPP.

Dakle, nema sumnje da tu┼żeni nije ispunio ugovorom preuzetu obavezu, da svoju robu distribuira isklju─Źivo preko tu┼żitelja. Kada du┼żnik ne ispuni obavezu (kao u ovom slu─Źaju tu┼żeni) vjerovnik ima pravo zahtjevati ispunjenje obaveze, kao i naknadu ┼ítete koju je usljed toga pretrpio (─Źlan 262. stav 1. i 2. ZOO). Tu┼żitelj je poku┼íao biti vjeran ugovoru, pa je od tu┼żenog, unato─Ź obavje┼ítenju od 27.3.2013. godine, zatra┼żio ispunjenje ugovorom preuzete obaveze. Poru─Źio je robu, ali mu je tu┼żeni nije dostavio, ponavljaju─çi saop┼ítenje da ─çe sve budu─çe isporuke u BiH i─çi preko trgova─Źkog dru┼ítva S-P d.o.o. iz V.

Kod takvog stanja stvari nastala je obaveza tu┼żenog da tu┼żitelju naknadi ┼ítetu uzrokovanu neizvr┼íenjem ugovora (─Źlan 262. stav 2. ZOO). Ovo i pod uslovom da se predmetni ugovor ne smatra raskinutim, na ─Źemu insistira tu┼żeni tek u reviziji, mada je tokom ─Źitavog postupka obja┼ínjavao razloge koji su „inicirali tu┼żenog da izjavi tu┼żiocu raskid predmetnog ugovora“, kako izri─Źito navodi u ┼żalbi.

Kada je utvr─Ĺena odgovornost tu┼żenog - zbog povrede ugovora, stekli su se uslovi za dosu─Ĺivanje naknade ┼ítete. Pravila o obimu naknade ┼ítete sadr┼żana su u ─Źlanu 266. i 267. ZOO. Iz njihovog sadr┼żaja proizlazi da granica odgovornosti du┼żnika za ┼ítetu pri─Źinjenu povredom ugovornih obaveza zavisi od na─Źela predvidljivosti i stepena krivice po ─Źemu se

ova vrsta odgovornosti razlikuje od op┼íte gra─Ĺanske odgovornosti koja je stro┼żija. Ovo je zato ┼íto se kod ugovorne odgovornosti jo┼í u momentu pregovora, odnosno sklapanja ugovora uspostavlja odre─Ĺena vrsta pravne veze zasnovana na na─Źelu savjesnosti, po┼ítenja i povjerenja, pa je zato odgovrnost bla┼ża.

Ako du┼żnik ne ispuni obavezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo na naknadu obi─Źne ┼ítete i izmakle koristi, koje je du┼żnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao mogu─çe posljedice povrede ugovora, s obzirom na ─Źinjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (─Źlan 266. stav 1. ZOO). Tu┼żeni je s obzirom na odredbe zaklju─Źenog ugovora i njime utvr─Ĺena prava i obaveze ugovara─Źa, ve─ç u vrijeme zaklju─Źenja ugovora znao ili morao znati da ─çe za tu┼żenog nastupiti ┼íteta, u vidu izgubljene dobiti, ako on distribuciju svojih proizvoda (uprkos zabrani utvr─Ĺenoj ugovorom) povjeri nekom drugom pa su prema tome, ispunjeni uslovi iz ove zakonske odredbe za naknadu ┼ítete. To istovremeno zna─Źi da bi tu┼żitelj, prema redovnom toku stvari, da je ugovor do kraja ispo┼ítovan od strane tu┼żenog, ostvario dobit koja za njega predstavlja izmaklu korist o kojoj govori odredba ─Źlana 262. stav 2. ZOO i ─Źlan 189. stav 1. i 3. istog zakona.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 105106 19 Rev od 15.7.2019. g)

 

 

 

Povratak na: drugi dio - naknada štete

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti naplate ┼ítete potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija