Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Naknada štete

Naknada štete u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine


Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, odlu─Źuju─çi o zahtjevu Op─çinskog suda u Tuzli za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja u predmetu tog suda broj 32 0 Mal 396829 21 Mal, na osnovu odredbe ─Źlana 61. Zakona o parni─Źnom postupku, te odredbe ─Źlana 18. Pravilnika o unutra┼ínjem sudskom poslovanju Federacije BiH i Br─Źko Distrikta, na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja odr┼żanoj 21.4.2022. godine donio je:

O D L U K U

Usvaja se zahtjev Op─çinskog suda u Tuzli za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja, pa Gra─Ĺansko odjeljenje Vrhovnog suda Federacije BiH izra┼żava sljede─çe:

PRAVNO SHVATANJE

Za┼ítitni Fond Federacije Bosne i Hercegovine obavezan je da o┼íte─çenim licima pla─ça materijalnu ┼ítetu nastalu u saobra─çajnim nezgodama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ako ih prouzrokuje vozilo ─Źiji vlasnik, sa prebivali┼ítem u Republici Srpskoj, nije zaklju─Źio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti.

O b r a z l o ┼ż e n j e

Dana 9.3.2022. godine u ovaj sud je zaprimljen zahtjev Op─çinskog suda u Tuzli pod brojem 32 0 Mal 396829 21 Mal za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja u smislu odredbe ─Źlana 61a. Zakona o parni─Źnom postupku .

Sporno pravno pitanje definisano je na sljede─çi na─Źin:

ÔÇ×Koji Za┼ítitni fond (Federacije BiH ili Republike Srpske) je nadle┼żan za nadoknadu ┼ítete u situaciji kada se saobra─çajna nezgoda dogodila na podru─Źju Federacije BiH, a prouzrokovalo ju je lice koje je upravljalo neregistrovanim vozilom, odnosno lice sa prijavljenim prebivali┼ítem u Republici Srpskoj, a sve sa ciljem ostvarivanja zakonskog prava o┼íte─çene na naknadu ┼íteteÔÇť?

U obrazlo┼żenju zahtjeva Op─çinski sud u Tuzli je naveo da se taj sud obra─çao Vrhovnom sudu Federacije BiH sa identi─Źnim zahtjevom u predmetu broj 32 0 Mal 328654 18 Mal, gdje je Odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 32 0 Mal 328654 19 Spp od 9.10.2019. godine odba─Źen zahtjev Op─çinskog suda u Tuzli za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja kao nepotpun jer nije naveden ve─çi broj predmeta. Sada se u tom sudu vode postupci u dva predmeta, a zbog pravne praznine stranke ne mogu ostvariti pravo na naknadu ┼ítete, ┼íto su, prema navodima Op─çinskog suda, razlozi da se sporno pravno pitanje rije┼íi.

─îinjenice relevantne za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja, po navodima Op─çinskog suda u Tuzli, su sljede─çe: dana 19.6.2020. godine u Tuzli se dogodila saobra─çajna nezgoda koju je skrivio voza─Ź neosiguranog vozila sa prebivali┼ítem u Lakta┼íima. Tu┼żiteljica, ─Źije vozilo je o┼íte─çeno u ovoj saobra─çajnoj nezgodi, je podnijela tu┼żbu radi naknade ┼ítete na njenom putni─Źkom vozilu u iznosu od 1.569,80 KM protiv Za┼ítitnog fonda Federacije BiH i Za┼ítitnog fonda Republike Srpske, koji su u prethodnom obra─çanju tu┼żiteljice za naknadu ┼ítete odbili rije┼íiti zahtjev tu┼żiteljice, otklanjaju─çi svoju obavezu na naknadu ┼ítete i to Za┼ítitni fond Federacije BiH jer ┼ítetnik nema prebivali┼íte u Federaciji BiH, a Za┼ítitni fond Republike Srpske jer se nezgoda nije dogodila na teritoriji Republike Srpske, pozivaju─çi se pri tome na relevantne odredbe zakona koji propisuju obavezno osiguranje u saobra─çaju i naknadu ┼ítete prouzrokovane neosiguranim vozilom.

Nakon ┼íto je Op─çinski sud u Tuzli u zahtjevu citirao odredbe tih zakona, dao je i sopstveno tuma─Źenje spornog pravnog pitanja na na─Źin ÔÇ×da bi pasivnu legitimaciju Za┼ítitnih fondova trebalo vezivati za prebivali┼íte ┼ítetnika, te tako prevazi─çi pravnu prazninuÔÇť. Nema daljnjih razloga Op─çinskog suda u Tuzli u tom pogledu.

Vrhovni sud Federacije BiH cijeni da je nazna─Źeno sporno pravno pitanje od zna─Źaja za odlu─Źivanje u ve─çem broju predmeta u postupku pred prvostepenim sudom jer o istom jo┼í nije zauzeo pravno shva─çanje, a o ovom pitanju se mo┼że o─Źekivati razli─Źita praksa ni┼żestepenih sudova.

Odredba ─Źlana 16. stav 1. alineja druga Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti propisuje obavezu Za┼ítitnog fonda Federacije BiH da o┼íte─çenim stranama pla─ça od┼ítetu u slu─Źaju smrti ili fizi─Źke povrede i materijalne ┼ítete prouzrokovane u saobra─çajnim nezgodama u BiH kada je nezgodu prouzrokovalo vozilo u pogledu kojeg nije ispunjenja obaveza iz ─Źlana 3. ovog Zakona (osiguranje od autoodgovornosti), a vozilo posjeduje lice sa prebivali┼ítem u Federaciji.

Odredbom ─Źlana 51. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobra─çaju propisano je da je Za┼ítitni fond Republike Srpske du┼żan da izvr┼íava obavezu naknade ┼ítete tre─çem o┼íte─çenom licu nastale na teritoriji Republike Srpske na osnovu ┼íteta na licima i stvarima, ako ih prouzrokuje vozilo ─Źiji vlasnik nije zaklju─Źio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti.

Iz ovih odredaba ne proizilazi obaveza na naknadu štete niti jednog entitetskog zaštitnog fonda u situaciji kada saobraćajnu nezgodu na teritoriji Federacije BiH prouzrokuje lice koje upravlja neosiguranim vozilom, a ima prebivalište u Republici Srpskoj.

O┼íte─çeno lice u tom slu─Źaju ne mo┼że snositi ┼ítetne posljedice, pa je pitanje primjene mjerodavnog prava za naknadu ┼ítete za o┼íte─çene, kao u─Źesnike saobra─çajnih nezgoda, zna─Źajno jer se po njemu cijeni osnovanost zahtjeva, obim i visina ┼ítete i sli─Źno. O┼íte─çenim licima daje se pravo tu┼żbe, ali iz formulacije citiranih odredaba jasno je da se ovo pravo daje i mo┼że se ostvariti pod odre─Ĺenim uslovima, ili po pravu entiteta gdje se nezgoda dogodila, ili po pravu entiteta gdje je prebivali┼íte ┼ítetnika.

U tom slu─Źaju prema op┼ítim pravilima u na┼íem pravnom sistemu za odgovornost za saobra─çajne nezgode na putevima bez obzira na vrstu postupka po kojem se odgovornost utvr─Ĺuje, gra─Ĺansku, krivi─Źnu, prekr┼íajnu, pa ─Źak i upravnu, va┼że saobra─çajna i sigurnosna pravila koja su na snazi u mjestu i u vrijeme po─Źinjene saobra─çajne nezgode. Saobra─çajna i sigurnosna pravila koja su na snazi u mjestu i u vrijeme saobra─çajne nezgode, moraju se uzeti u obzir prilikom utvr─Ĺivanja odgovornosti bez obzira na mjerodavno pravo za naknadu ┼ítete, na primjer pravila koja se ti─Źu ograni─Źenja brzine, dozvoljene koli─Źine alkohola, saobra─çajnih znakova, uslova i stanju puta. Pona┼íanje ┼ítetnika se cijeni prema standardima ÔÇô pravilima koja su na snazi na mjestu i u vrijeme saobra─çajne nezgode, a po kojima je bio obavezan se pona┼íati. Prema okolnostima nastanka saobra─çajne nezgode, posebno na─Źinu nastanka, vrsti i stepenu o┼íte─çenja, mogu─çnosti saniranja ┼ítete u najbli┼żem mjestu, doprinosu svih u─Źesnika u nezgodi, njihovo pona┼íanje nakon nezgode su relevantne okolnosti i kod odmjeravanja visine ┼ítete, a koje se cijene u odnosu na mjesto nastanka nezgode. U tom kontekstu prebivali┼íte ┼ítetnika nije relevantan faktor. Slijedom navedenog bi i lice obavezno na naknadu ┼ítete bio Za┼ítitni fond one teritorijalne jedinice na ─Źijem podru─Źju se saobra─çajna nezgoda dogodila.

S druge strane, s obzirom da harmonizacija propisa u entitetima BiH nije bila u potpunosti izvedena, ovaj problem, s tendencijom ujedna─Źavanja materije i popune pravne praznine, je rije┼íen dono┼íenjem Zakona o obaveznim osiguranjima u saobra─çaju Federacije BiH , u kojem je ─Źlanom 66. stav 1. ta─Źka b) propisano da sredstva Za┼ítitnog fonda se koriste za izvr┼íavanje obaveza Za┼ítitnog fonda po osnovu ┼íteta prouzrokovanih tre─çim licima nastalim na teritoriji Federacije, ako ih prouzrokuje vozilo ─Źiji vlasnik nije zaklju─Źio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti. Na taj na─Źin je i u pravu Federacije BiH provedeno opredjeljenje da se obaveza Za┼ítitnog fonda Federacije BiH na isplatu ┼ítete prouzrokovane neosiguranim vozilom ve┼że za teritoriju nastanka nezgode.

Imaju─çi u vidu navedeno, primjena Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti u Federaciji BiH iz 2005. godine, njegove odredbe ─Źlana 16. stav 1. alineja druga, ne bi imala razumno i objektivno opravdanje jer bi na taj na─Źin o┼íte─çeno lice bilo na diskriminiraju─çi na─Źin li┼íeno mogu─çnosti obe┼íte─çenja.

 

Predsjednik Gra─Ĺanskog odjeljenja
Radenko Blagojevi─ç,s.r.

(Pravno shvatanje Vrhovnog suda FBIH broj 32 0 Mal 396829 22 Spp od 21.04.2022g)

<------->


Odgovornost dr┼żave za ┼ítetu u vezi sa privremenim oduzimanjem nov─Źanih sredstava

 

─îlan 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ 2/92, 13/93 i 13/94);

Nema osnova odgovornosti za ┼ítetu dr┼żave, primjenom ─Źlana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ukoliko su njeni organi donijeli odluku o privremenom oduzimanju nov─Źanih sredstava, kada postupanje u okviru nadle┼żnosti ispunjava kriterije zakonitosti i pravilnosti, slu┼żi legitimnom cilju i za┼ítiti javnog interesa, te ako je okon─Źano u razumnom roku koji nije u du┼żem vremenskom periodu na imaoca sredstava stavio prevelik teret.

Iz obrazlo┼żenja:

I prema zaklju─Źku drugostepenog vije─ça nema osnova za odgovornost tu┼żene primjenom ─Źlana 172. stav 1. ZOO za ┼ítetu koju tu┼żba ozna─Źava da je u vezi sa radnjama organa tu┼żene preduzetih povodom privremenog oduzimanja nov─Źanih sredstava ─Źiji promet je imao karakter sumnjive transakcije. Ovo iz razloga jer se radi o opravdanom mije┼íanju dr┼żave u promet nov─Źanih sredstava koje ispunjava kriterije zakonitosti sa svrhom nadzora nad finansijskim prometom. Ovaj nadzor slu┼żi legitimnom cilju propisanom u Zakonu o sprje─Źavanju pranja novca i finansiranju teroristi─Źkih aktivnosti koji u cilju mjera otkrivanja i sprije─Źavanja navedenih radnji u ─Źlanu 4. za obveznike provo─Ĺenja radnji propisuje ┼íirok spektar pravnih lica koja se bave prometom novca kao i lica koja u obavljanju profesionalnih djelatnosti mogu ste─Źi takva saznanja. Citirani zakon navo─Ĺenjem predmeta zakona u ─Źlanu 1., jasnim i preciznim definisanjem pojmova u ─Źlanu 2. i 3., ve─ç pomenutim ─Źlanom 4., te preostalim odredbama ukazuje na vi┼íe nego o─Źigledan javni interes dr┼żave u namjeri da kontrolom u finansijskom i nefinansijskom sektoru sprije─Źi i otkrije pranje novca i finađŻsiranje teroristi─Źkih aktivnosti.

Pri ostvarivanju legitimnog cilja koji slu┼żi javnom interesu, u konkretnom slu─Źaju organi tu┼żene izvr┼íili su privremeno oduzimanje samo nov─Źanih sredstva za koje postojala sumnja na izvr┼íenje krivi─Źnog djela pranja novca. Za vrijeme trajanja mjere cijenjeno je da se odnosi na poslovni ra─Źun pravnog lica, da su organi tu┼żene sve radnje preduzeli u razumnom roku i kompletan postupak do ukidanja privremene obustave transakcije zbog nepostojanja elementa krivi─Źnog djela pravosna┼żno okon─Źali za 4 mjeseca. Proizlazi da

donesena mjera nije u du┼żem vremenskom periodu tu┼żitelja ostavila li┼íenog nov─Źanog iznosa koji mu je nakon davanja naloga za uplatu na dva ra─Źuna u inostranstvu preostao na njegovom ra─Źunu...........

.............Pri tome drugostepeno vije─çe zaklju─Źuje da su organi tu┼żene postupali u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja dr┼żave i u javnom interesu kod vr┼íenja nadzora i nad iznosom zadr┼żanim na ra─Źunu tu┼żitelja jer je postojao osnov sumnje da poti─Źe iz nedozvoljene aktivnosti. Organi tu┼żene koji su postupali u krivi─Źnom postupku cijenili su da se mjera odnosi na finansijska sredstva koja poti─Źu iz poslovanju, te kada se cijeni vremenski period u kome je mjera bila na snazi proizilazi da tu┼żitelj nije podvrgnut proizvoljnom tretmanu u du┼żem vremenskom periodu. Stoga je vije─çe zaklju─Źilo da nastala ┼íteta za tu┼żitelja nije bila ve─ça od one koja je bila nu┼żna da bi se postigao legitiman cilj kod opravdanog mije┼íanja dr┼żave u imovinska prava fizi─Źkih i pravnih lica.

Drugostepeno vije─çe ne nalazi osnovanim ukazivanje ┼żalbe da je postupanjem tu┼żene tu┼żitelju povrije─Ĺeno pravo garantovano ─Źlanom 1. iz Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Tu┼żitelj se poziva na pravo na neometano u┼żivanje svoje imovine propisano u stavu 1 cititanog ─Źlana. Me─Ĺutim, zanemaruje da navedena odredba propisuje i mogu─çnost li┼íenja imovine u javnom interesu, pod uslovima predvi─Ĺenim zakonom, u javnom interesu i po op┼ítim na─Źelima me─Ĺunarodnog prava, te u stavu 2. pravo dr┼żave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi nadziralo kori┼ítenje imovine u skladu sa op┼ítim interesima. Upravo izuzeci od prava na nesmetano u┼żivanje imovine ostvarili su se u konkretnom sporu iz razloga navedenih u obrazlo┼żenju odluke, pa se tu┼żitelj kod ostvarivanja prava na naknadu ┼ítete neosnovano poziva na povredu prava na u┼żivanje imovine.

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 0326501 20 P┼ż od 11.05.2020. godine)


<------->


Odgovornost podnosioca krivi─Źne prijave za ┼ítetu koju pretrpi prijavljeni

─îlan 154. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 158. Zakona o obligacionim odnosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ 2/92, 13/93 i 13/94);

─îinjenica da je tu┼żena Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, u skladu sa zakonskim ovla┼í─çenjima, podnijela krivi─Źnu prijavu protiv odgovornog lica pravnog lica -tu┼żitelja, sama po sebi, ne mo┼że biti osnov za naknadu eventualne ┼ítete zbog naru┼íenog ugleda i izmakle dobiti tu┼żitelja.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żitelj smatra da je, usljed vo─Ĺenja predmetnog krivi─Źnog postupka, trpio materijalnu ┼ítetu u vidu izgubljene dobiti, kao i nematerijalnu ┼ítetu u vidu naru┼íavanja poslovnog ugleda firme u spornom periodu 31.12.2010. ÔÇô 24.10.2014. godine, a sve zbog neosnovano podnesene krivi─Źne prijave od strane tu┼żene.

Pravilan je zaklju─Źak prvostepenog suda da tu┼żitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu ┼ítete koje se odnose na postojanje uzro─Źne veze izme─Ĺu radnje tu┼żene i ┼ítetne posljedice nastale po tu┼żitelja.

I pored ─Źinjenice da je tu┼żena podnijela prekr┼íajnu i krivi─Źnu prijavu protiv odgovornog lica tu┼żitelja, po shvatanju drugostepenog vije─ça nema elemenata za odgovornost tu┼żene u smislu odredbi ─Źlana 154. stav 1. u vezi sa ─Źlanom
158. Zakona o obligacionim odnosima jer tu┼żitelj nije dokazao vezu izme─Ĺu navedenih radnji tu┼żene i nastalih ┼ítetnih posljedica. Krivi─Źna prijava sama po sebi ne mo┼że prouzrokovati ┼ítetu, s obzirom da nakon podnesene krivi─Źne prijave nadle┼żno Tu┼żila┼ítvo ispituje uslove za vo─Ĺenje postupka svojim preduzetim radnjama i ovla┼ítenjima iz ─Źlana 16. i 17. Zakona o krivi─Źnom postupku BiH.

Naime, tu┼żena je preduzimala radnje kao nadle┼żni organ za provo─Ĺenje propisa o indirektnom oporezivanju iz ─Źlana 7. stav 1. Zakona o upravi za indirektno oporezivanje, a obavezna je postupiti i po ─Źlanu 213 Zakona o krivi─Źnom postupku pred Sudom BiH u pogledu prijavljivanja krivi─Źnog djela. Krivica za ┼ítetu, u smislu odredbe ─Źlana 158. Zakona o obligacionim odnosima, postoji kada je ┼ítetnik prouzrokovao ┼ítetu namjerno ili nepa┼żnjom.

Kona─Źno, tu┼żitelj tokom postupka nije dokazao da mu je vo─Ĺenjem isklju─Źivo krivi─Źnog postupka protiv odgovorne osobe, nanesena ┼íteta koju potra┼żuje u ovom sporu, pri ─Źemu prenebregava ─Źinjenicu vo─Ĺenja prekr┼íajnog postupka za iste nezakonite radnje, u kojem postupku je pravosna┼żno utvr─Ĺena odgovornost kako tu┼żitelja tako i odgovornog lica u istom.

Iz stanja spisa proizlazi da je protiv odgovorne osobe pravnog lica - tu┼żitelja podignuta i optu┼żnica zbog postojanja osnovane sumnje da je po─Źinilo krivi─Źno djelo porezne utaje ili prevare iz ─Źlana 210. stav 3. u vezi sa ─Źlanom
54. KZ BiH, ali to nije dovoljno da se iz toga izvede zaklju─Źak da je tu┼żena postupala nezakonito. Upravo, nezakonito je postupao tu┼żitelj i odgovorno lice tu┼żitelja, a njihova odgovornost je utvr─Ĺena u pravosna┼żno okon─Źanom prekr┼íajnom postupku.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 020266 17 P┼ż od 26.07.2017. godine).



<------->

 

Solidarna odgovornost imalaca motornih vozila za štetu koju pretrpe treća lica i pravo regresa imaoca jednog motornog vozila prema drugom

 

─îlan 178. Zakona o obligacionim odnosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ 2/92, 13/93 i 13/94);

Pravosna┼żno utvr─Ĺena solidarna odgovornost imalaca motornih vozila prema tre─çoj o┼íte─çenoj osobi, u smislu ─Źlana 178. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, ne uti─Źe na pravo regresiranja jednog imaoca prema drugom, s obzirom da ovo pravo, u regresnoj tu┼żbi, ovisi isklju─Źivo od njihove subjektivne odgovornosti, odnosno krivice.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, ┼żalba osnovano ukazuje da sama ─Źinjenica da su stranke u konkretnom parni─Źnom postupku obavezane na naknadu ┼ítete tre─çem, o┼íte─çenom licu, ne podrazumijeva njihovu zajedni─Źku niti solidarnu odgovornost. Ovo iz razloga ┼íto, kako se to pravilno ┼żalbom ukazuje, vlasnici motornih vozila u saobra─çaju, prema tre─çim o┼íte─çenim licima, odgovaraju prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, dok jedni prema drugima odgovaraju prema subjektivnoj odgovornosti, odnosno krivici.

U prilog ovako zauzetom stanovi┼ítu drugostepenog vije─ça govori i odredba ─Źlana 178. Zakona o obligacionim odnosima, ─Źija primjena je obligatorna i nu┼żna u cilju rje┼íavanja predmetne pravne stvari. Odredbom citiranog ─Źlana Zakona regulisana je upravo odgovornost u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu, na na─Źin da je u stavu (1) odre─Ĺeno da u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isklju─Źivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice, dok je stavom (2) odre─Ĺeno da ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu ┼ítetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice, te stavom (3) ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravi─Źnosti ne zahtijevaju ┼íto drugo. U odnosu na ┼ítetu koju su, u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, pretrpjela tre─ça lica, stavom 4. iste odredbe decidno je regulisano da ÔÇ×za ┼ítetu koju pretrpe tre─ça lica, imaoci motornih vozila, odgovaraju solidarnoÔÇť.

Nakon analize i tuma─Źenja citirane zakonske odredbe, vije─çe nalazi za shodno da primarno podsjeti da je u prethodno vo─Ĺenom postupku, koji je i pravosna┼żno okon─Źan (pod poslovnim brojem S1 3 P 019679 15 P), Sud pravilno odlu─Źio kada je, primjenom stava 4. navedene zakonske odredbe, obavezao imaoce motornih vozila, a koji su bili u─Źesnici u saobra─çaju i ┼ítetnom doga─Ĺaju, da solidarno nadoknade ┼ítetu prouzrokovanu navedenim ┼ítetnim doga─Ĺajem.

Me─Ĺutim, kada se uzmu u obzir i ostali stavovi iste zakonske odredbe, a u odnosu na ─Źinjeni─Źno stanje u konkretnom parni─Źnom spisu, vije─çe zaklju─Źuje da utvr─Ĺena solidarna odgovornost prema tre─çoj, o┼íte─çenoj osobi, u smislu odredbe citiranog ─Źlana ne uti─Źe na pravo regresiranja jednog imaoca prema drugom, s obzirom da ovo pravo, u regresnoj tu┼żbi, ovisi isklju─Źivo od njihove subjektivne odgovornosti, odnosno krivice.

Naime, kako se pravilno ┼żalbom ukazuje, u regresnom postupku, Sud nije vezan odlukom o solidarnoj obavezi, u cilju ozna─Źenja visine prava regresiranja. Ovo posebno kada se ima u vidu da se odgovornost u ova dva postupka odre─Ĺuje prema razli─Źitim pravilima subjektivne i objektivne odgovornosti. In concreto, odgovornost tu┼żene prema tu┼żitelju je zasnovana na subjektivnoj odgovornosti, usljed ─Źega se osnov za odre─Ĺivanje iste nalazi samo u krivici tu┼żene, kao imaoca motornog vozila.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 028120 18 P┼ż od 05.03.2019. godine)

 

<------->


Naknada štete iz osnova radnog odnosa zbog nezakonitosti akta poslodavca

 

─îlan 154. i 189. Zakona o obligacionim odnosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ 2/92, 13/93 I 13/94)

─îlan 70. stav 6. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ, br. 26/2004, 7/2005, 48/2005, 50/2008 - dr. zakon, 60/2010, 32/2013 i 93/2017);

─îlan 45. Zakona o dr┼żavnoj slu┼żbi u institucijama Bosne i Hercegovine (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ, br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10, 40/12 i 93/17);

U parnici za naknadu ┼ítete zbog izgubljene dobiti zaposlenik ne mo┼że zasnivati odgovornost (krivicu) poslodavca na nezakonitosti akta-rje┼íenja poslodavca, kojim je odlu─Źeno o njegovim pravima i obavezama, kada zaposlenik nije pobijao navedeni akt ┼żalbom u postupku pred poslodavcem tako i tu┼żbom u postupku pred sudom.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Po shvatanju drugostepenog vije─ça, tu┼żiteljica u parnici za naknadu ┼ítete zbog, eventualno, nezakonitog postupanja tu┼żene-poslodavca, ne mo┼że dokazivati krivicu poslodavca kada je postupanje poslodavaca zasnovano na aktima-rje┼íenjima, koje tu┼żiteljica nije pobijala ┼żalbom u postupku pred poslodavcem, odnosno tu┼żbom pred sudom.

Naime, tu┼żiteljica nije ni postavila tu┼żbeni zahtjev za utvr─Ĺivanje nezakonitosti rje┼íenja tu┼żene o prijevremenom vra─çanju iz DKP-a u Ministarstvo, pa je bez pravnog osnova i tu┼żbeni zahtjev za naknadu ┼ítete u vidu izgubljene dobiti u vidu razlike plata koje bi ostvarila da je svo vrijeme radila u DKP i plata koje je ostvarila u istom periodu dok je radila u Ministarstvu, a nakon prijevremenog vra─çanja iz DKP. Rje┼íenje od 02.10.2017. godine, kojim je tu┼żena prijevremeno povukla tu┼żiteljicu iz DKP-a sa danom 31.03.2018. godine, tu┼żiteljica nije pobijala kako u postupku pred poslodavcem, tako ni u postupku pred sudom, ┼íto zna─Źi da je isto postalo kona─Źno i pravosna┼żno i njegova zakonitost se ne mo┼że cijeniti u ovom postupku za naknadu ┼ítete u vidu izgubljene dobiti, niti se na navedenom postupanju poslodavca mo┼że zasnivati krivica ÔÇô odgovornost za eventualnu ┼ítetu.

Pravna je pretpostavka da je rje┼íenje o prijevremenom vra─çanju tu┼żiteljice iz DKP, koje nije pobijala ┼żalbom ni tu┼żbom sudu, pravilno i zakonito i kao takvo ne mo┼że biti osnov za naknadu ┼ítete u vidu izgubljene dobiti u smislu odredbi ─Źlana 154. i 189. Zakona o obligacionim odnosima, te odredbi ─Źlana
70. stav 6. Zakona o radu u institucijama BiH u vezi sa odredbom ─Źlana 45. Zakona o dr┼żavnoj slu┼żbi u institucijama BiH.

Osim toga, tu┼żiteljica nije sa sigurno┼í─çu ni dokazala postojanje, odnosno visinu ┼ítete u vidu izgubljene dobiti u vidu razlike plata. Ve─ça plata zaposlenih u DKP-u u odnosu na platu zaposlenih koji rade u Ministarstvu (u zemlji) u prvom redu je rezultat ve─çih tro┼íkova ┼żivota u inostranstvu, koje tu┼żiteljica nije ni imala nakon povratka u zemlju, pa se i ne mo┼że govoriti o ┼íteti u vidu izgubljene dobiti.

Sami tu┼żbeni i ┼żalbeni navodi, da organi tu┼żene nisu postupali u skladu sa propisima, te da je prilikom dono┼íenja spornih odluka u vezi prijevremenog vra─çanja tu┼żiteljice iz DKP-a i njenog penzionisanja, bilo odre─Ĺenih nepravilnosti, nisu dovoljni za ocjenu osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva i naknadu ┼ítete.

Shodno navedenom, svi istaknuti ┼żalbeni navodi kojima se ukazuje na redoslijed dono┼íenja svih naprijed navedenih rje┼íenja tu┼żene, kao i na u─Źinjene nepravilnosti prilikom provo─Ĺenja prethodnih radnji utvr─Ĺivanja ispunjenosti uslova za penzionisanje tu┼żiteljice, po ocjeni drugostepenog vije─ça, nisu relevantni. Ovo iz razloga, a kako je to pravilno zaklju─Źio prvostepeni sud, ┼íto tu┼żbeni zahtjev nije opredijeljen na preispitivanje zakonitosti i pravilnosti odluka tu┼żene kojima je odlu─Źivano o prijevremenom vra─çanju tu┼żiteljice iz DKP-a, ve─ç isklju─Źivo na naknadu ┼ítete, ali koja je nastala upravo radnjama tu┼żene koje se ogledaju kroz dono┼íenje akata, ─Źija zakonitost i pravilnost, u ovom postupku, nije ni utvr─Ĺivana.

 

(Presude vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 031819 20 G┼ż od 15.06.2020. godine)


<------->

 

Naknada štete profesionalnom vojnom licu

 

─îlan 154. stav 2., ─Źlan 173. i 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ br. 2/92, 13/93 i 13/94)

─îlan 70. stav 6. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik BiHÔÇŁ, br. 26/2004, 7/2005, 48/2005, 50/2008 - dr. zakon, 60/2010, 32/2013 i 93/2017);

┼áteta koju profesionalno vojno lice ÔÇô pripadnik Oru┼żanih snaga Bosne i Hercegovine pretrpi uslijed povre─Ĺivanja na sportskom terenu prilikom vr┼íenja planirane obavezne fizi─Źke obuke u vidu fudbalske utakmice, smatra se ┼ítetom koja potje─Źe od opasne djelatnosti za koju poslodavac odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.

 

Iz obrazlo┼żenja:

...... ┼íteta koju je tu┼żitelj pretrpio usljed povre─Ĺivanja na sportskom terenu, prilikom fizi─Źke obuke ÔÇô igre fudbala, prema shvatanju ovog vije─ça, smatra

se ┼ítetom od opasne djelatnosti (pove─çana opasnost od povre─Ĺivanja), pa za nju poslodavac odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.

Prema odredbi ─Źlana 173. Zakona o obligacionim odnosima, ┼íteta nastala u vezi sa opasnom djelatno┼í─çu smatra se da poti─Źe od te djelatnosti, izuzev ako se doka┼że da one nisu bile uzrok ┼ítete. Kod ─Źinjenice da je do povrede tu┼żitelja do┼ílo prilikom vr┼íenja planirane obavezne vje┼żbe u vidu fudbalske utakmice na sportskom terenu, kada je tu┼żitelj pao i pretrpio povredu, ovo vije─çe nalazi da je ostvarena pretpostavka uzro─Źnosti. Ovo iz razloga jer nazna─Źene aktivnosti predstavljaju opasnu djelatnost zbog brzine kretanja, naglih promjena tijela, te neminovnih padova kao sastavnih elemenata konkretne aktivnosti. Sve to ─Źini da takva aktivnost nosi pove─çan rizik od povre─Ĺivanja, pa za slu─Źaj povrede prilikom vr┼íenja opisane djelatnosti zaposlenog, odgovornost snosi njen organizator, a to je ovdje tu┼żena. S obzirom da tu┼żena strana nije oborila nazna─Źenu pretpostavku uzro─Źnosti, postoji njena gra─ĹanskoÔÇôpravna odgovornost i shodno tome, obaveza da tu┼żitelju nadoknadi ┼ítetu.

Neosnovano ┼żalba tu┼żene isti─Źe da je povreda tu┼żitelja nastala isklju─Źivo nepa┼żnjom tu┼żitelja i da postoji doprinos tu┼żitelja u nastaloj ┼íteti, jer je do pada tu┼żitelja do┼ílo u toku redovne i obavezne sportske aktivnosti. Naime, iz saglasnih iskaza svjedoka proizilazi da se navedena aktivnost provodila na sportskom terenu, a samoj igri je prethodilo uobi─Źajeno zagrijavanje po odgovornoj osobi, kako bi se izbjeglo pojedina─Źno zagrijavanje. Do povre─Ĺivanja je do┼ílo na na─Źin da je tu┼żitelj tokom igre, u nastojanju da prihvati dodanu loptu, na─Źinio nagli pokret tijela, koji je izazvao nastalu povredu koljena desne noge.

Slijedom svega navedenog, drugostepeno vije─çe je pau┼íalne ┼żalbene navode kojima se ukazuje na doprinos tu┼żitelja, odbilo kao neosnovane, utvrdiv┼íi da nisu ispunjeni uslovi propisani odredbama ─Źlana 177. stav 2. kako to tu┼żena neosnovano isti─Źe.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 030554 19 G┼ż od 04.09.2019. godine).

 

<------->

 

REGRESNO POTRA┼ŻIVANjE OSIGURAVA─îA
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti

─Źlan 13


ÔÇó U slu─Źaju naknade ┼ítete koju je uzrokovao osiguranik u pijanom stanju, osigurava─Ź stupa u prava o┼íte─çenog (subrogacija), te mo┼że zahtijevati da mu odgovorni voza─Ź regresira pla─çenu svotu, osim kada voza─Ź doka┼że da je ┼íteta posljedica nekog drugog uzroka, a ne njegovog pona┼íanja uzrokovanog pijanim stanjem.


Obrazlo┼żenje:


"Odredbom ─Źlana 3. ta─Źka 3. Uvjeta osiguranja od AO, propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku saobra─çajne nesre─çe voza─Ź osiguranog vozila pod uticajem alkohola, droge ili narkotika, te se smatra da je voza─Ź pod uticajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja koli─Źine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i vi┼íe od 0,5 %. ─îlanom 13. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti u FBiH propisano je da osiguratelj od autoodgovornosti koji je isplatio naknadu o┼íte─çenom u saobra─çajnoj nezgodi koju su prouzrokovale osobe ─Źija je odgovornost prema tre─çim stranama pokrivena ovim Zakonom ima pravo potra┼żivati naknadu od osoba koje su odgovorne za nesre─çu, u skladu sa va┼że─çim propisima, izme─Ĺu ostalog i u slu─Źaju kada je voza─Ź bio pod uticajem alkohola ili droga koje su ga spre─Źavale da ima kontrolu nad vozilom. Odredbom ─Źlana 78. Zakona o osiguranju imovine i osoba, propisano je da dru┼ítvo za osiguranje koje nadoknadi ┼ítetu o┼íte─çenoj osobi, a nije bilo u obavezi isplate prema Uvjetima za osiguranje od AO, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za ┼ítetu i to za ispla─çeni iznos ┼ítete, kamatu i tro┼íkove. Prelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), propisana je odredbom ─Źl. 939. Zakona o obligacionim odnosima kojom odredbom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine ispla─çene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za ┼ítetu. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da u slu─Źaju naknade ┼ítete koju je uzrokovao osiguranik u pijanom stanju, osiguratelj stupa u prava o┼íte─çenog (subrogacija), te mo┼że zahtijevati da mu odgovorni voza─Ź regresira pla─çenu svotu, osim kada ovaj doka┼że da je ┼íteta posljedica nekog drugog uzroka, a ne njegovog pona┼íanja uzrokovanog pijanim stanjem. Imaju─çi u vidu ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova da je tu┼żeni izazvao saobra─çajnu nezgodu upravljaju─çi svojim vozilom u alkoholisanom stanju sa utvr─Ĺenom koncentracijom alkohola u krvi od 0,67 promila, a u urinu 0,78 promila, ┼íto spada u laki stepen opitosti koja prema nalazu vje┼ítaka psihijatra ve─ç kod koncentracije od 0,3 do 0,5 promila uti─Źe na psiho-fizi─Źke sposobnosti voza─Źa (reakcije postaju sporije i opada sposobnost odr┼żavanja i usmjeravanja pa┼żnje), zatim da se pretpostavlja da je alkoholisanost iznad 0,5 promila uzrok saobra─çajne nezgode dok se suprotno ne doka┼że, pa kako tu┼żeni u toku postupka nije dokazao da nema uzro─Źne veze izme─Ĺu njegove alkoholisanosti i nastale ┼ítete, ni┼żestepeni sudovi su osnovano udovoljili regresnom zahtjevu, jer je utu┼żeno potra┼żivanje tu┼żitelj isplatio o┼íte─çenim temeljem u pravomo─çne presude."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 56 0 P 041482 19 Rev od 8.1.2020. godine)


<------->


PRAVO TRE─ćEG LICA NA OSTVARIVANjE PRAVA NA NAKNADU ┼áTETE IZ SAOBRA─ćAJNE NEZGODE


Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti
─Źlan 22 stav 3


ÔÇó Supruga osiguranika koji je skrivio nesre─çu u kojoj je ┼íteta nastala snosi posljedice eventualne krivnje svog bra─Źnog druga pa kao o┼íte─çena ima pravo na naknadu ┼ítete samo po osnovu obaveznog osiguranja drugog vozila u dijelu u kojem je voza─Ź drugog vozila kriv za saobra─çajnu nesre─çu.


Obrazlo┼żenje:
"Tu┼żiteljica svojom tu┼żbom tra┼żi od tu┼żene kao osigurava─Źa po osnovu obaveznog osiguranja motornog vozila njenog supruga, nadoknadu materijalne i nematrijalne ┼ítete kao tre─çe lice, jer je kao suvoza─Ź osiguranika tu┼żenog pretrpila ┼ítetu u vidu povreda.
Tu┼żena tokom cijelog postupka osporava zahtjev tu┼żiteljice isti─Źu─çi prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je tu┼żena bila supruga osiguranika koji je skrivio nesre─çu u kojoj je ┼íteta nastala, a isti─Źe i prigovor podjeljene odgovornosti jer je tu┼żiteljica znala ili morala znati da je njenom suprugu izre─Źena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a ipak je sjela sa njim u vozilo.
Ni┼żestepeni sudovi udovoljavaju tu┼żbenom zahtjevu tu┼żiteljice, izra┼żavaju─çi stav da je tu┼żiteljica bila saputnik u vozilu i da se zbog toga smatra tre─çim licem, pa kako je tu┼żena odgovorna za ┼ítetu koju njegov osiguranik u─Źini tre─çim licima u saobra─çajnoj nezgodi, odbija prigovore tu┼żene kao neosnovan.
Sporno pravno pitanje u ovom postupku odnosi se na postojanje aktivne legitimacije tu┼żiteljice, tj. da li ima polo┼żaj tre─çeg lica za ostvarivanje prava na naknadu ┼ítete iz saobra─çajne nezgode kada je nesporno suprug tu┼żiteljice odgovoran za saobra─çajnu nezgodu.
Prema ─Źlanu 22. stav 3. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti propisano je da osigurava─Ź ne mo┼że ulo┼żiti prigovore koji proizilaze iz ugovora o osiguranju protiv tre─çeg lica koje je pretrpilo ┼ítetu, osim ukoliko lice koje je pretrpilo ┼ítetu nije ugovara─Ź osiguranja ili drugo lice pokriveno policom ili, pod uvjetom da skupa ┼żive, supru┼żnik i ro─Ĺaci do drugog stepena, krvnog ili tazbinskog srodstva, bilo ugovara─Źa osiguranja ili osiguranika.
U tom smislu revizijski sud ocjenjuje, da je u konkretnom slu─Źaju, imaju─çi u vidu da je tu┼żiteljica bila supruga osiguranika tu┼żenog, u vrijeme kada je nastao ┼ítetni doga─Ĺaj, da je tu┼żena kao osigurava─Ź osnovano prigovarala nedostatku aktivne legitimacije tu┼żiteljice jer je ┼íteta nastala u doga─Ĺaju koji je uzrokovao njen suprug koji je bio osiguranik tu┼żene iz osnova obaveznog osiguranja.
Odgovornost tu┼żenog presu─Ĺuje se prema odgovornosti njegovog osiguranika, odnosno voza─Źa vozila koje je kod njega bilo osigurano, pa je na sporni odnos trebalo primjeniti i ─Źl. 178. ZOO-a.
Bra─Źni drug voza─Źa jednog od motornih vozila koja su u─Źestvovala u sudaru, ima kao o┼íte─çeni pravo na naknadu ┼ítete samo po osnovu obaveznog osiguranja drugog vozila u dijelu u kojem je voza─Ź drugog vozila kriv za saobra─çajnu nesre─çu. Me─Ĺutim, u konkretnom slu─Źaju tu┼żiteljica snosi posljedice eventualne krivnje svog bra─Źnog druga pa ima pravo ostvariti naknadu ┼ítete po osnovu obaveznog osiguranja samo od drugog vozila srazmjerno krivnji voza─Źa drugog vozila, tj. u srazmjeru u kojem bi to pravo pripadalo i bra─Źnom drugu (voza─Źu).
Stoga nasuprot stava ni┼żestepenih sudova, tu┼żiteljica kao supruga osiguranika ne mo┼że imati polo┼żaj tre─çeg lica u smislu ostvarivanja potra┼żivanja iz osnova obaveznog osiguranja za ┼ítete u─Źinjene tre─çim licima.
U tom smislu nije pravilno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci drugostepenog suda kada su ┼żalbeni prigovori tu┼żenog u smislu prigovora pogre┼íne primjene materijalnog prava odbijeni, jer je drugostepeni sud izra┼żenim stavom zapravo pogre┼íno primjenio materijalno pravo u svojoj odluci."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 32 0 P 168996 19 Rev od 18.2.2020. godine)

 

<------->


OSIGURANjE TRE─ćEG LICA
Zakon o obligacionim odnosima
─Źl. 946 i 957


ÔÇó Ako tu┼żitelji, kao osiguranici, nakon zaklju─Źenja ugovora o osiguranju i izdavanja polica osiguranja nisu nikada tu┼żenom kao osiguravatelju dali bilo kakvu pismenu saglasnost za odre─Ĺivanje korisnika ili izjavu u pogledu navedenih ugovora, oni nisu aktivno legitimisani za ostvarenje prava na naknadu ┼ítete u iznosu koji odgovara iznosu osigurane svote za slu─Źaj do┼żivljenja.


Obrazlo┼żenje:
"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺivanje ni┼ítavosti Odluke prvotu┼żene od 12. 11.2007. godine i Sporazuma zaklju─Źenog izme─Ĺu prvotu┼żenog i drugotu┼żenog od 28. 1.2008. godine, te isplatu naknade ┼ítete u iznosu koji odgovara iznosu osigurane svote za slu─Źaj do┼żivljenja na osnovu Ugovora o kolektivnom osiguranju ┼żivota od 24. 12. 1 997. godine zaklju─Źenog izme─Ĺu prvotu┼żenog kao ugovaratelja i drugotu┼żenog kao osiguravatelja.


Iz pravno relevantnih ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja prvostepenog suda, koja je kao pravilna prihvatio i drugostepeni sud, proizlazi da su tu┼żitelji zaposlenici ili su bili zaposlenici kod prvotu┼żenog JP E... H. d.d. M... u vrijeme zaklju─Źenja predmetnog ugovora o kolektivnom osiguranju ili za vrijeme njegovog trajanja; da su prvotu┼żeni, kao ugovaratelj osiguranja, i drugotu┼żeni C... osiguranje d.d. Lj..., kao osiguratelj, dana 24. 12. 1997. godine zaklju─Źili ugovor o kolektivnom osiguranju ┼żivota za sve uposlenike prvotu┼żenog, me─Ĺu kojima su i tu┼żitelji; da je u ugovoru kao korisnik osiguranja za slu─Źaj smrti osiguranika nazna─Źena njegova obitelj, ali uz posebnu suglasnost ugovaratelja - prvotu┼żenog, a kao korisnik osiguranja za slu─Źaj do┼żivljenja (istek osiguranja) je nazna─Źen svaki uposlenik osobno, ali uz posebnu suglasnost prvotu┼żenog kao ugovaratelja; da je ovo osiguranje zaklju─Źeno na period od 10 godina od 1. 1. 1998. godine do 31. 12. 2007. godine; da su pojedina─Źnim policama za kolektivno osiguranje ┼żivota tu┼żitelja u ovom postupku od br.... do... od 24. 12. 1997. godine, tu┼żitelji kao zaposlenici prvotu┼żenog bili osigurani kolektivnim osiguranjem ┼żivota na temelju Posebnih uslova za kolektivno osiguranje ┼żivota za slu─Źaj smrti i do┼żivljenja i dopunskim osiguranjem od nezgode po Dopunskim uslovima za osiguranje od posljedica nesretnog slu─Źaja uz osiguranje ┼żivota; da je prvotu┼żeni JP E... H. d.d. M... pla─çao premije osiguranja po predmetnom ugovoru o osiguranju; da tu┼żitelji nisu potpisali predmetne police osiguranja, niti su dali pismenu suglasnost u odvojenom pismenu uz naznaku osigurane svote; da je do prve promjene ugovora o kolektivnom osiguranju i polica osiguranja do┼ílo 2003. godine kada je mijenjan korisnik osiguranja na na─Źin da je izostavljena do tada predvi─Ĺena posebna saglasnost ugovaratelja osiguranja; da je Uprava prvotu┼żenog dana 12. 11. 2007. godine donijela odluku broj:... kojom je jednostrano odredila da je to dru┼ítvo korisnik osiguranja po navedenom ugovoru o osiguranju za slu─Źaj do┼żivljenja ili kod otkupa osiguranja; da su tu┼żeni dana 28. 1.2008. godine zaklju─Źili me─Ĺusobni sporazum kojim je, u ─Źlanu 3. ugovoreno da ─çe drugotu┼żeni C...osiguranje d.d. Lj... obavezu isplate osigurane svote i dobiti izvr┼íiti prvotu┼żenom JP E... H. d.d. M...


Kod tako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja ni┼żestepeni sudovi su odbili tu┼żbene zahtjeve svih tu┼żitelja, cijene─çi da tu┼żitelji nisu stekli status korisnika osiguranja, jer nisu potpisali ponudu za zaklju─Źenje ugovora o osiguranju, niti policu osiguranja, nisu dali pismenu saglasnost za zaklju─Źivanje ugovora u njihovu korist, niti su prihvatili koristi iz osiguranja. Ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da ugovor o kolektivnom osiguranju zbog nedostatka saglasnosti tu┼żitelja u smislu odredbe ─Źlana 946. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima nije punova┼żan pravni posao, te da zbog toga pobijani Sporazum o ispunjenju obaveza od 28. 1. 2008. godine i Odluka prvotu┼żenog od 12. 11. 2007. godine nisu mogli proizvesti posljedice koje bi utjecale na prava tu┼żitelja. Tako─Ĺe iz njihovih sredstava nije pla─çana premija osiguranja, niti je iznos premije koju je upla─çivao prvotu┼żeni kao ugovaratelj refundiran iz pla─ça tu┼żitelja, pa im ne pripada pravo na isplatu tra┼żenih iznosa.
Odluke ni┼żestepenih sudova su zakonite, ali po ocjeni ovog suda iz drugih razloga, a ne iz razloga navedenih u tim odlukama.
Osnovano revidenti prigovaraju da je pogre┼ían zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da je predmetni ugovor o kolektivnom osiguranju ni┼ítav. Prema odredbama ─Źlana 946. Zakona o obligacionim odnosima, osiguranje ┼żivota mo┼że se odnositi na ┼żivot ugovara─Źa osiguranja, a mo┼że se odnositi i na ┼żivot nekog tre─çeg (stav 1). Ako se osiguranje odnosi na slu─Źaj smrti nekog tre─çeg, za punova┼żnost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise sa nazna─Źenjem osigurane svote (stav 3). Po ocjeni ovog suda, me─Ĺutim, odredba ─Źlana 946. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, ne mo┼że se primijeniti u konkretnom slu─Źaju, budu─çi da se tu┼żbeni zahtjev odnosi na naknadu ┼ítete zbog neispla─çivanja osigurane svote po osnovu osiguranju za slu─Źaj do┼żivljenja, a ne po osnovu osiguranja za slu─Źaj smrti. Ovaj sud stoga cijeni da predmetni ugovor o kolektivnom osiguranju, u pogledu osiguranja za slu─Źaj do┼żivljenja, predstavlja valjan pravni posao.
Bez osnova je, me─Ĺutim, revizijski prigovor da je odredba o odre─Ĺivanju djelatnika tu┼żenog kao korisnika postala neopoziva samim ponudama za zaklju─Źenje ugovora o osiguranju.
Odredbama ─Źlana 957. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ugovara─Ź osiguranja ┼żivota mo┼że u ugovoru, kao i nekim kasnijim pravnim poslom, odrediti lice kome ─çe pripasti prava iz ugovora, a ako se osiguranje odnosi na ┼żivot nekog drugog lica, za odre─Ĺivanje korisnika potrebna je i njegova pismena saglasnost.
Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, tu┼żitelji, kao osiguranici, nisu nakon zaklju─Źenja ugovora o osiguranju i izdavanja polica osiguranja, nikada prvotu┼żenom dali bilo kakvu pismenu saglasnost ili izjavu u pogledu navedenih ugovora, pa tako ni pismenu saglasnost za odre─Ĺivanje korisnika. Iz tog razloga, ovaj sud cijeni da su bez pravnog dejstva kako prvobitna odredba ugovora o osiguranju kojom se kao korisnici za slu─Źaj do┼żivljenja odre─Ĺuju djelatnici uz saglasnost ugovaratelja, tako i kasniji zahtjevi prvotu┼żenog za izmjenu ove odredbe - iz 2003. godine kojima se za korisnike odre─Ĺuju djelatnici, te iz 2007. godine kojima se kao korisnik odre─Ĺuje ugovaratelj.
Posebnim uvjetima drugotu┼żenog za kolektivno osiguranje ┼żivota za slu─Źaj smrti i do┼żivljenja (u daljem tekstu: Posebni uvjeti), koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju ┼żivota, u ─Źlanu 13. stav 6, propisano je da za slu─Źaj do┼żivljenja ili kod otkupa osiguranja, ako nije druga─Źije ugovoreno, korisnik je ugovaratelj osiguranja. Budu─çi da su ugovorne odredbe o odre─Ĺivanju korisnika bez dejstva, to se primjenom citirane odredbe Posebnih uvjeta, korisnikom osiguranja smatra prvotu┼żeni kao ugovaratelj osiguranja.
U takvim okolnostima, ovaj sud nalazi da su ni┼żestepeni sudovi pravilno postupili odbiv┼íi zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti Odluke prvotu┼żenog od 12. 11.2007. i Sporazuma o ispunjenju obaveza od 28. 1.2008. godine.


Za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti Odluke prvotu┼żenog od 12. 11. 2007. godine nema pravnog osnova, jer navedena odluka predstavlja jednostrani akt Uprave prvotu┼żenog i sama po sebi ne proizvodi bilo kakvo dejstvo u pogledu prava tu┼żitelja. Budu─çi da se ne radi o ugovoru, nego o jednostranom pravnom aktu, nisu ispunjeni uslovi za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti iz ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima.
Neosnovan je i zahtjev za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti Sporazuma od 28. 1.2008. godine. Kao ┼íto je navedeno, u skladu s citiranom odredbom Posebnih uvjeta, korisnik osiguranja za slu─Źaj do┼żivljenja jeste prvotu┼żeni, pa zaklju─Źenje sporazuma izme─Ĺu tu┼żenih o ispunjenju obaveza iz predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju ┼żivota, kojim se drugotu┼żeni kao osiguravatelj obavezuje isplatiti osiguranu svotu prvotu┼żenom kao korisniku osiguranja, nije protivno prinudnim propisima.
S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nalazi da na osnovu predmetnog ugovora o kolektivnom osiguranju, kao ni na osnovu eventualnog drugog pravnog posla izme─Ĺu tu┼żitelja i tu┼żenih, nije nastala obaveza niti za prvotu┼żenog da tu┼żitelje ozna─Źi kao korisnike osiguranja, niti za drugotu┼żenog da im u tom svojstvu isplati osiguranu svotu. Tu┼żeni, dakle, nisu postupili suprotno ugovornim odredbama, pa nema osnova za isplatu naknade ┼ítete zbog neispunjenja ugovorne obaveze u smislu odredbi ─Źl. 262. stav 2. i 266. Zakona o obligacionim odnosima. Tako─Ĺe nema osnova za isplatu naknade ┼ítete po osnovu deliktne odgovornosti tu┼żenih u smislu odredbe ─Źlana 154. Zakona o obligacionim odnosima, jer na strani tu┼żenih nije do┼ílo do bilo kakvog protivpravnog postupanja koje bi dovelo do ┼ítete na strani tu┼żitelja.
Pravilno je stoga tu┼żbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim je tra┼żena isplata nov─Źanih iznosa po osnovu naknade ┼ítete."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 P 080059 19 Rev od 5.12.2019. godine)

 

<------->

 

OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE NASTALE NA OBJEKTU
Zakon o obligacionim odnosima

─Źlan 189

Kada je objekat o┼íte─çen u tolikoj mjeri da se ne mo┼że koristiti i da se mo┼że samo poru┼íiti, o┼íte─çeni ima pravo na visinu naknade ┼ítete prema vrijednosti tog objekta u vrijeme provo─Ĺenja vje┼íta─Źenja, imaju─çi u vidu njegovu starost i stanje u kojem se nalazio, kao i vrstu materijala od kojeg je bio izgra─Ĺen.

Obrazlo┼żenje:

"Pobijana presuda je pravilna i revizijama tu┼żioca i drugotu┼żenog se ne dovodi u pitanje.

Naknada materijalne štete predstavlja obavezu odgovornog lica da naknadi štetu prouzrokovanu imovini oštećenog, a naspram te obaveze stoji pravo oštećenog kao povjerioca da zahtijeva naknadu štete.

Odredbom ─Źlana 185. ZOO propisano je da je odgovorno lice du┼żno uspostaviti stanje koje je bilo prije nego ┼íto je ┼íteta nastala, a ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja ┼ítetu potpuno, odgovorno lice je du┼żno da ostatak ┼ítete da u novcu. U slu─Źaju kad uspostavljanje ranijeg stanja nije mogu─çe, sud ─çe odrediti da odgovorno lice isplati o┼íte─çeniku odgovaraju─çu svotu novca na ime naknade ┼ítete. ZOO u ovoj odredbi predvi─Ĺa dva na─Źina naknade materijalne ┼ítete: prvi, uspostavljanjem ranijeg stanja i drugi, naknadom u novcu. Zavisno od okolnosti konkretnog slu─Źaja sud cijeni kojim od ova dva na─Źina se ┼íteta mo┼że nadoknaditi, da bi se o┼íte─çenikova materijalna situacija dovela u stanje u kome je bio prije naknade ┼ítete.

Odredbom ─Źlana 189. ZOO (stav 1. i 2.) propisano je da se visina obi─Źne ┼ítete odre─Ĺuje u novcu na osnovu vrijednosti o┼íte─çenog dobra prije i poslije prouzrokovanja ┼ítete, a prema cijenama u vrijeme dono┼íenja sudske odluke, tako da razlika izme─Ĺu ove dvije nov─Źane vrijednosti predstavlja visinu obi─Źne ┼ítete izra┼żene u novcu, te istovremeno i visinu naknade ┼ítete na koju ima pravo o┼íte─çeni. U situaciji kada je stvar o┼íte─çena u tolikoj mjeri da se ne mo┼że koristiti i da se ista mo┼że samo poru┼íiti, kao ┼íto je ovdje slu─Źaj, o┼íte─çeni ima pravo na visinu naknade ┼ítete prema vrijednosti objekta u vrijeme provo─Ĺenja vje┼íta─Źenja, imaju─çi u vidu njegovu starost i s tim u vezi stanje u kojem se nalazio, te vrstu materijala od kojeg je bio izgra─Ĺen. Ovo iz razloga, ┼íto i prema odredbi ─Źlana 190. ZOO, sud o┼íte─çenom dosu─Ĺuje naknadu ┼ítete u iznosu koji je potreban da se materijalna situacija o┼íte─çenog dovede u stanje u kome bi se nalazio da nije bilo ┼ítetne radnje ili propu┼ítanja."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 067582 19 Rev od 19.2.2020. godine)

 

<------->

 

 

P R E S U D U

Revizija tu┼żioca se uva┼żava, preina─Źava se drugostepena presuda Okru┼żnog suda u Banjoj luci broj G┼ż-2463/03 od 28.12.2005. godine, kojom je ┼żalba tu┼żioca odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u dijelu kojom je tu┼żilac odbijen sa viškom tu┼żbenog zahtjeva (preko 4.295,00 KM, na ime naknade štete i preko 2.466,00 KM na ime troškova spora) i sudi:

┼Żalba tu┼żioca se uva┼żava, preina─Źava se presuda Osnovnog suda u Gradišci P-552/01 od 20.5.2003. godine, tako što se obavezuju tu┼żeni da tu┼żiocu umjesto dosu─Ĺenog iznosa od 4.295,00 KM, solidarno naknade štetu u iznosu od 8.590,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 13.9.2002. godine do isplate i umjesto dosu─Ĺenih troškova spora od 2.466,00 KM solidarno naknade troškove spora u iznosu od 6.612,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 20.5.2003. godine do isplate, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Gradišci P-552/01 od 20.5.2003. godine obavezani su tu┼żeni O.D. iz G. (u daljem tekstu: prvotu┼żeni) i B. M. iz G. (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) da tu┼żiocu O. Š. solidarno naknade štetu u iznosu od 4.295,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 3.9.2002. godine, kao i da mu solidarno naknade troškove spora u iznosu od 2.466,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 20.5.2003. godine do isplate, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja (stav 1.). Preko dosu─Ĺenog iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca je odbijen (stav 2.).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2463/03 od 28.12.2005. godine, ┼żalbe stranaka su odbijene i prvostepena presuda

potvr─Ĺena (stav 1.). Odbijen je zahtjev tu┼żioca za naknadu ┼żalbenog postupka u iznosu od 687,50 KM (stav 2.).

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu u dijelu u kojem je njegova ┼żalba odbijena preko dosu─Ĺenog iznosa naknade štete, zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se njegova ┼żalba uva┼żiti, preina─Źiti prvostepena presuda i u cjelosti udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu.

Drugotu┼żeni je u odgovoru na reviziju tu┼żioca osporio navode revizije i predlo┼żio da se ista odbije.

Prvotu┼żeni nije dao odgovor na reviziju niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
– ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primijeniti u ovom sporu.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żioca kojim tra┼żi da mu tu┼żeni solidarno naknade štetu u iznosu od 8.590,00 KM, nastale 19.7.2000. godine kada je prvotu┼żeni upravljaju─çi unazad viljuškarom marke „Linde“ vlasništvo drugotu┼żenog udario u vozilo tu┼żioca marke „Ford-eskord“ registrovan u Republici Austriji, koje je bilo parkirano ispred salona namještaja u selu B. vlasništvo drugotu┼żenog.

U ovoj fazi revizionog postupka, sporno je da li je tu┼żilac parkiranjem svog vozila ispred salona namještaja ─Źiji je vlasnik drugotu┼żeni, doprinio nastanku štetnog doga─Ĺaja kada je prvotu┼żeni upravljaju─çi unazad viljuškarom marke „Linde“ udario u njegovo parkirano putni─Źko vozilo.

Po odredbama ─Źl. 177. st.2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 3/96, u daljem tekstu: ZOO), štetnik se oslaba─Ĺa od odgovornosti za štetu kad je ona nastala skrivljenim ponašanjem samog ošte─çenog odnosno da se odgovornost za štetu dijeli kad su njoj doprinijeli i štetnik i ošte─çeni. To pravno pravilo va┼żi kad se za štetu odgovara bilo po na─Źelu objektivne odgovornosti bilo po krivici (─Źl. 154. u vezi sa ─Źl. 158, 173. i 174. ZOO). Okolnosti što je tu┼żilac svoje vozilo prethodne no─çi parkirao ispred salona namještaja a ne na parking prostor ispred motela koji pripadaju drugotu┼żenom, ─Źije je usluge no─çenja tu┼żilac koristio koga je prilikom dolaska u motel upozorio radnik motela da ne parkira svoj automobil ispred salona namještaja zbog eventualne kra─Ĺe vozila ve─ç da ga parkira na parking prostor ispred motela, ni u kom slu─Źaju se ne mo┼że ni djelimi─Źno pripisati u krivicu tu┼żioca za nastanak štete koja je sutradan pri─Źinjena od prvotu┼żenog koji je upravljaju─çi viljuškarom unazad udario u parkirano vozilo tu┼żioca.

Prema tome prvotu┼żeni je svojom krivicom prouzrokovao štetu na parkiranom vozilu tu┼żioca, jer se prilikom upravljanja unazad motornim vozilom – viljuškarom nije uvjerio da takvu vo┼żnju mo┼że bezbjedno izvršiti, pa stoga je njegova krivica što je udario u parkirano vozilo tu┼żioca, a nikako i doprinos tu┼żioca koji je svoje vozilo i pored upozorenja radnika motela da vozilo ne parkira ispred salona namještaja, parkirao svoje vozilo.

U ovom slu─Źaju nema podijeljene odgovornosti štetnika i ošte─çenog, pa stoga su ni┼żestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su primjenom odredbi ─Źl. 192. ZOO utvrdili odgovornost tu┼żioca za naknadu štete u omjeru od 50%.

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca prerko iznosa od 4.295,00 KM. Revizija tu┼żioca je iz tih razloga uva┼żena, a ni┼żestepene presude preina─Źene, tako što je odlu─Źeno kao u izreci ove presude (─Źlan 250. stav 1. ZPP RS).

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu (tu┼żeni) du┼żna je da protivnoj strani (tu┼żiocu) naknadi troškove spora (─Źl. 386. st.1. ZPP RS).

Troškovnikom od 20.5.2003. godine tu┼żilac je tra┼żio troškove spora u ukupnom iznosu od 4.932,00 KM (za sastav tu┼żbe 200,00 KM; za zastupanje na glavnim raspravama odr┼żanim 22.5., 27.6. i 4.12.2002. godine, 29.1, 20.3. i 20.5.2003. godine, ukupno 1.200,00 KM; za sastav pripremnih podneska od 21.5,
19.6. i 30.11.2002. godine za svaki podnesak 200,00 KM; za odsustvovanje van advokatske kancelarije iznos od 480,00 KM: za paušal 620,00 KM, i porez na usluge iznos od 310,00 KM, troškovi vješta─Źenja 300,00 KM, upotreba putni─Źkog automobila na relaciji B. L. B. G. i nazad šest puta, ukupno 252,00 KM). Pored ovih troškova tu┼żilac je tra┼żio troškove ┼żalbenog postupka i revizionog postupka u iznosu od 1.680,00 KM (za sastav ┼żalbe 472,50 KM, odgovora na ┼żalbu tu┼żenih 275,00 KM, sastava revizije 600,00 KM i takse na ┼żalbu 1.000,00). Sud je usvojio ovaj zahtjev tu┼żioca nalaze─çi da tu┼żiocu pripadaju troškovi spora koji se odnose na navedene troškove po ─Źlanu 6. i
14. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji se tada primjenjivao (''Sl. glasnik RS'', br. 45/00).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 634 od 23.05.2008.g. )

 

<------->

 

Odgovornost od opasne stvari ili opasne djelatnosti

P R E S U D U

Revizija i dopuna revizije tu┼żioca se uva┼żavaju, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljena rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 11.7.2007. godine preina─Źuje se tako što se ┼żalba tu┼żenog odbija i potvr─Ĺuje presuda Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P-06-000 220 od 26.01.2007. godine.

Tu┼żeni se obavezuje da naknadi tu┼żiocu parni─Źne troškove nastale u postupku povodom izjavljene revizije u iznosu od 900,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P- 06-000 220 od 26.01.2007. godine obavezano je tu┼żeno „K.K. A.d.o.o. B.L. da isplati tu┼żiocu M.K. iznos od 2.991,95 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate, i da mu naknadni parni─Źne troškove u iznsou od 1.640,00 KM, sve s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljene rješenjem istog suda, istog broja od 11.7- 2007. godine, ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żilac odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.991,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2001. godine, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.640,00 KM, sa pripadaju─çom kamatom od 12. novembra 2001. godine. Tu┼żilac je obavezan da tu┼żenom naknadi troškove postupka u iznosu od 585,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 16. aprila 2007. godine do isplate, troškove na ime sastava ┼żalbe od
„31.04.2003. godine“ u iznosu od 300,00 KM i troškove ┼żalbenog postupka u iznosu od 350,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi i potvrdi presuda prvostepenog suda, te da mu se dosude parni─Źni troškovi na ime sastava revizije i takse na reviziju.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju predlo┼żio da se revizija tu┼żioca odbije kao neosnovana. Tra┼żio je troškove sa zastav odgovora u iznosu od 350,00 KM u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Tu┼żbom se tra┼żi naknada materijalne štete nastale na tu┼żio─Źevom putni─Źkom automobilu „opel“, reg. br. JC.... u saobra─çajnoj nezgodi koja se dogodila 20. maja 1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M.G.- C. R., u mjestu K..

Tom prilikom, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda voza─Ź Z.P. upravljao je vozilom na motorni pogon marke „mercedes“ registarskog broja JC ... pod uticajem alkohola sa koncentracijom od 0,72 promila i prilikom ulaska u desnu krivinu prešao na lijevu stranu kolovoza, pa je na taj na─Źin ugrozio tu┼żioca koji se je svojim vozilom kretao u pravcu M.G.. U toj situaciji, tu┼żilac, da bi izbjegao direktan kontakt, morao je preduzeti radnje ko─Źenja, usljed ─Źega je sa svojim vozilom otišao van kolovoza u kanal, a odatle se ponovo vratio na kolovoz i tom prilikom udario u lijevu kosinu zasjeka i u ivi─Źnjak. Na tu┼żio─Źevom vozilu natala je šteta u iznosu od 2.291,90 KM prema procjeni ─É.P., stalnog sudskog vještaka za motorna vozila, od 12. novembra 2001. godine, u predmetu prvostepenog suda br. K-29/06 (kasnija oznaka: K- 254/02). Iz nalaza i mišljenja vještaka za saobra─çajne nezgode i procjenu šteta na motornim vozilima V.S., dipl.in┼ż. saobra─çaja od 13. maja 1995. godine datog u predmetu prvostepenog suda br. Ki-2/94 (sada je to predmet br. K-254/02) prvostepeni sud je izveo zaklju─Źak da je za saobra─çajnu nezgodu isklju─Źivo odgovoran voza─Ź Z.P., ─Źije je vozilo u to vrijeme bilo osugurano kod tu┼żenog. Osnovno javno tu┼żilaštvo Mrkonji─ç Grad podiglo je 11. decembra 1996. godine optu┼żnicu protiv Z.P. Radnje Z.P., prilikom opisane saobra─çajne nezgode, pravno su kvalifikovane kao krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja „iz ─Źl. 400 st. 1. KZ RS“ presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-29/96 od 21.2.2002. godine, za koje je on oglašen krivim, pa mu je izre─Źena uslovna osuda (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja se ne─çe izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrši novo krivi─Źno djelo). Tu┼żilac je tom presudom upu─çen „na osnovu ─Źl. 108. st. 2. ZKP-a“ sa svojim imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Pomenuta presuda ukinuta je rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. K┼ż-226/02 od 22.10.2002. godine i odlu─Źeno da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnono odlu─Źivanje. Novom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-254/02 od 28.1.2003. godine Z.P. je za opisano krivi─Źno djelo izre─Źena ista sankcija, a tu┼żilac je i ovom odlukom upu─çen na parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom. Kona─Źno, presudom Okru┼żnog sud u Banjaluci br. K┼ż-161/03 od 30.4.2004. godine prvostepena presuda od 28.1.2003. godine je preina─Źena tako što se „protiv optu┼żenog P.Z. ... odbija optu┼żba da je dana 20.5.1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M. G. – C.R. ... kao u─Źesnik u saobra─çaju na putu kršenjem propisa o bezbijednosti javnog saobra─çaja ... ugrozio javni saobra─çaj u sljed ─Źega je za drugog nastupila imovinska šteta preko 2.000,00 KM ─Źime bi po─Źinio krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja iz ─Źl. 400 stav. 1. Krivi─Źnog zakonika RS“. U obrazlo┼żenju presude navedeno je da se u smislu ─Źlana 111. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje za navedeno krivi─Źno djelo ne mo┼że preduzeti kad protekne pet godina od njegovog izvršenja, a u svakom slu─Źaju, kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu tra┼żi za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja. Dalje je konstatovano da je protekom perioda od 10 godina od dana izvršenja krivi─Źnog djela, tj. 20. maja 2003. godine „u ovom krivi─Źnom predmetu nastupila ... zastarjelost krivi─Źnog gonjenja, radi ─Źega je na osnovu ─Źl. 349. st. 6 ZKP optu┼żbu valjalo odbiti“. Tu┼żeni je tokom postupka istakao prigovor zastarjelosti tu┼żio─Źevog potra┼żivanja. Tu┼żilac je podnio tu┼żbu na dan 23. aprila 2002. godine.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da nije nastupila zastarjelost potra┼żivanja tu┼żioca s obzirom na odredbe ─Źlana 377. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/73 3/96 i 39/03 u daljem tekstu: ZOO). Za krivi─Źno djelo za koje je bio optu┼żen Z.P. zaprije─çena je kazna zatvora do pet godina pa prema odredbi ─Źlana 11. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje zastarjeva za period od pet godina, (relativna zastara krivi─Źnog gonjenja), odnosno za 10 godina (apsolutna zastara) prema ─Źlanu 112. KZ RS. Prekid zastarjevanja nastaje ako je ošte─çeni postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku, a sud ga u tom postupku uputi da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Ako ošte─çeni pokrene parnicu u roku od 3 mjeseca od pravosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda, smatra─çe se da je zastarjevanje prekinuto stavljanjem odštetnog zahtjeva. Pokretanje i vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka prekida zastarjevanje krivi─Źnog gonjenja i povla─Źi za sobom prekid zastarjevanja zahtjeva za naknadu štete, koji ponovo otpo─Źinje te─çi od pravosna┼żnosti krivi─Źne presude. Du┼żi zastarni rok za naknadu štete, prouzrokovane krivi─Źnim djelom, primjenjuje se kako prema po─Źiniocu krivi─Źnog djela (ovdje – Z.P.), tako i „prema pravnom licu koje odgovara za štetu pored po─Źinitelja krivi─Źnog djela „ (dakle, i prema tu┼żenom). Prvostepeni sud je dalje konstatovao kako je nesporno da je tu┼żitelj protiv tu┼żenog podnio tu┼żbu dana 23.4.2002. godine, dakle prije okon─Źanja krivi─Źnog postupka i da je imovinsko-pravni zahtjev postavio još u toku krivi─Źnog djela, ta─Źnije još u istrazi“, pa je prigovor zastarjelosti odbio kao neosnovan, a primjenom odredaba ─Źlanova 154. stav 1. i 186. ZOO udovoljio tu┼żbenom zahtjevu.

Drugostepeni sud je ukazao na to da je ve─ç u vrijeme podizanja optu┼żnice bio istekao trogodišnji rok zastarjelosti iz ─Źlana 376. stav 1.ZOO. Prema shvatanju tog suda rok zastarjelosti potra┼żivanja iz ─Źlana 377. istog zakona mo┼że se primjenjivati samo ako je postojanje krivi─Źnog djela utvr─Ĺeno u krivi─Źnom postupku, a izuzetno i u parni─Źnom postupku ako je krivi─Źni postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zato što je okrivljeni umro, duševno obolio ili ako postoje druge okolnosti koje isklju─Źuju krivi─Źno gonjenje i odgovornost okrivljenog. Odbijanjem optu┼żbe protiv Z.P. makar i zbog zastarjelosti krivi─Źnog gonjenja, u krivi─Źnom postupku nije utvr─Ĺena njegova krivi─Źna odgovornost, pa u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje je, po mišljenju drugostepenog suda, zastarjelo istekom trogodišnjeg roka iz ─Źlana 376. stav 1. ZOO, pa je i onda kad bi se ovaj period ra─Źunao od 19. juna 1996. godine, tj. od ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj. Iz ovih razloga odlukom drugostepenog suda preina─Źena je prvostepena presuda tako što je tu┼żilac u cjelini obijen s tu┼żbenim zahtjevom.

Vrijednost pobijanog dijela pravnosna┼żne presude iznosi 2.991,95 KM u smislu ─Źlana 316 stav 2. u vezi sa ─Źlanom 237. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 67/07 u daljem tekstu: ZPP). Imaju─çi u vidu predmet spora, a naro─Źito razli─Źita pravna shvatanja iznesena u presudama prvostepenog i drugostepenog suda, ovaj sud je ocijenio da bi odlu─Źivanje o tu┼żio─Źevoj reviziji bilo od zna─Źaja za primjenu prava u drugim slu─Źajevima, pa je reviziju dozvolio (─Źlan 237. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZPP).

Pravno shvatanje izra┼żeno u drugostepenoj presudi nije pravilno. Revizija i dopuna revizije su osnovane.
Prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete, nastale izvršenjem krivi─Źnog djela, po─Źinje da te─Źe podnošenjem prijedloga ošte─çenog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku, ako je taj postupak okon─Źan donošenjem presude kojom je okriljeni oglašen krivim za to krivi─Źno djelo. Ako je me─Ĺutim krivi─Źni postupak okon─Źan presudom kojom se optu┼żba odbija, a ošte─çeni upu─çuje na parnicu radi ostvrenja svog imovinskopravnog zahtjeva, smatra se da je nastupio uslovan prekid zastarjelosti. Uslov je naime, da ošte─çeni u roku od tri mjeseca od pravnosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda podnese tu┼żbu parni─Źnom sudu za naknadu štete. Ovako shvatanje ima osnov u odredbi ─Źlana 390. ZOO kojom je propisano: ako je tu┼żba protiv du┼żnika odba─Źena zbog nenadle┼żnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne ti─Źe suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tu┼żbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosna┼żnosti odluke o odbacivanju tu┼żbe, smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tu┼żbom (stav 1.); isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potra┼żivanja u sporu, kao i u slu─Źaju kad je sud ili drugi organ uputio du┼żnika da svoje prijavljeno potra┼żivanje ostvaruje u parni─Źnom postupku (stav 2.). Pod pozivanjem u zaštitu podrazumijeva se i isticanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku.

Nesporno je da je tu┼żilac u krivi─Źnom postupku protiv optu┼żenog Z. P. podnio imovinskopravni zahtjev. Podnošenjem tog zahtjeva nastupio je prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete (stav 2. u vezi sa stavom 1. ─Źlana 377. ZOO). Presuda kojom je protiv optu┼żenog Z.P. optu┼żba odbijena, donesena je
30. aprila 2004. godine, dok je tu┼żba podnesena ranije, još 23. aprila 2002.

godine. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje naknade štete nije prema tome zastarjelo, s obzirom na odredbe ─Źlanova 377. i 390. ZOO kako je pravilno zaklju─Źio i prvostepeni sud.

Tu┼żilac je doduše postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku samo prema optu┼żenom Z.P. a ne i u odnosu na tu┼żenog. Navedena okolnost nije me─Ĺutim od uticaja na presu─Ĺenje u ovom sporu. Du┼żi rok zastarjelosti iz ─Źlana 377. stacv 1. ZOO odnosi se ne samo na u─Źinioca krivi─Źnog djela, nego i na drugo lice (pravno ili fizi─Źko) koje to djelo nije u─Źinilo, a koje odgovara po posebnim propisima za štetu. U tom smislu treba i shvatiti pojam „odgovornog lica“ iz ─Źlana 377. stav 1. ZOO. Ovdje je to, pored optu┼żenog Z.P. i tu┼żeni, kao osigurava─Ź njegovog motornog vozila.

Zbog pogrešnog pravnog shvatanja da je tu┼żio─Źevo potra┼żivanje zastarjelo, drugostepeni sud je preina─Źio prvostepenu presudu i odbio tu┼żioca s tu┼żbenim zahtjevom. Otklanjaju─çi taj nedostatak, ovaj sud je s obzirom na naprijed re─Źeno, uva┼żio reviziju tu┼żioca i odlu─Źio kao u izreci u odnosu na glavni zahtjev, na osnovu ─Źlana 250. stav 1. ZPP.

Kao stranci koja je uspjela u sporu povodom izjavljene revizije, sud je dosudio tu┼żiocu parni─Źne troškove, i to: 300,00 KM za sastav revizije od advokata na osnovu ─Źlana 2, tarifnog broja 2 stava 1. i 2., tarifnog broja 12 i ─Źlana 14. stava 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 68/05); 600,00 KM za taksu na reviziju po odredbi ta─Źke 9. u vezi sa ta─Źkom 1. alineja 2. tarifnog broja 1. Taksene tarife uz Zakon o sudskim taksama („Slub┼żeni glasnik RS“ br. 18/99, 23/99, 65/03 i 94/04) koji je bio na snazi u vrijeme nastajanja taksene obaveze, odnosno ukupno 900,00 KM (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP).

Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na osnovu istih odredaba (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP), s obzirom da tu┼żeni nije uspio u sporu.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 613 od 14.10.2008.g. )

 

<------->


Odgovornost opšte pretpostavke

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u G. broj P-950/99 od 06.12.2000 godine odbijeni su tu┼żioci s tu┼żbenim zahtjevom za naknadu materijalne štete u iznosu od 9.000,00 KM za troškove sahrane i odr┼żavanja groblja i nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica i to prvotu┼żilja M. S. u iznosu od 20.000,00 KM, a drugotu┼żilac M. G. u iznosu od 30.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate. Odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-901/01 od 10.04.2003 godine ┼żalba tu┼żilaca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.
Tu┼żioci su protiv drugostepene presude izjavili reviziju «iz svih razloga propisanih odredbom ─Źlana 385. ZPP» s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Republi─Źki javni tu┼żilac se nije izjasnio o reviziji u smislu ─Źlana 390. stav 3. ranijeg Zakona o parni─Źnom postupku (“Slu┼żbeni list SFRJ”, br. 4/77 do 35/91 i “Slu┼żbeni glasnik RS”, br.17/93 do 32/94, u daem tekstu: raniji ZPP).
Revizija nije osnovana.
Tu┼żbom se tra┼żi naknada nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliskog lica.
Prvostepeni sud je utvrdio da je M. Z., sin prvotu┼żilje i brat drugotu┼żioca poginuo kao voza─Ź borbenog vozila 02.05.1995 godine na kanalu S. u Z. S., kao pripadnik S. V. K.. Pošto je prethodnik tu┼żilaca poginuo na teritoriji R. H., taj sud je zaklju─Źio da nisu ostvareni uslovi iz odredaba ─Źlanova 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 57/89 i “Slu┼żbeni glasnik RS”, br.17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) da se tu┼żiocima dosudi zahtjevana naknada štete, zbog njegove smrti, pa je tu┼żbeni zahtjev odbio ukazuju─çi da se «u ovoj pravnoj stvari radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer poginuli u momentu štetnog doga─Ĺaja nije bio pripadnik VRS niti je po nare─Ĺenju VRS bio upu─çen na borbeni zadatak u kome je poginuo». Prema stanovištu tog suda «sklapanje vojnih saveza o zajedni─Źkoj odbrani ne mo┼że biti dovoljan momenat da bi druga strana potpisnik saveza preuzela odgovornost za štete proistekle iz aktivnosti druge strane».
Stanovište prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud, ukazavši pored ostalog i na to da «pogibija bliskog srodnika tu┼żitelja nije u adekvatnoj uzro─Źnoj vezi sa opasnom djelatnoš─çu tu┼żene niti poti─Źe od opasne stvari ─Źiji je imalac tu┼żena».
Shvatanja ni┼żestepenih sudova su i po ocjeni ovog suda pravilna.
Tokom postupka bilo je nesporno da pravni prethodnik tu┼żilaca nije bio pripadnik V.R.K., nego V. R. S. K. i da je poginuo na kanalu S. u Z. S., R. H., u borbenim dejstvima koja je izvodila V. R. S. K., bez sadejstva sa V. R. S. Nije prema tome postojala uzro─Źna veza izme─Ĺu štete koju su pretrpjeli tu┼żioci i opasne djelatnosti kojom se bavi tu┼żena, pa se, samim tim, nisu ostvarili ni uslovi iz ─Źlanova 173. i 174. ZOO da im se dosudi naknada štete. Kako proizilazi iz naprijed izlo┼żenog, tu┼żena nije pasivno legitimisana u ovom sporu.
Nisu osnovani revizioni navodi da se drugostepeni sud «nije uopšte osvrtao na navode ┼żalbe niti ih je obrazlo┼żio sa aspekta svoje odluke o odbijanju ┼żalbe». Na sve bitne razloge ┼żalbe, taj sud je dao zadovoljavaju─çe odgovore. Deklaracija i vojni sporazum, na koje se poziva revizija, akti su politi─Źke prirode (kako to priznaju i revidenti) i njima nije uspostavljena odgovornost V. R. S., odnosno R. S. za ovakve štete. Prema stanju u spisima, u oru┼żanoj akciji od 02.05.1995 godine u kojoj je smrtno stradao prethodnik tu┼żilaca, nije postojala jedinstvena komanda za jedinice V. R. S. i V. R. S. K.
Okolnost da je «prvotu┼żiteljica ostvarila prava po osnovu Zakona o pravima boraca... te da i danas prima invalidninu na podru─Źju Opštine G., kako se tvrdi u revziji, bez uticaja je, s obzirom na naprijed re─Źeno, na presu─Ĺenje u ovom sporu.
Pobijana presuda nema prema tome nedostataka na koje se ukazuje u reviziji i na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zbog toga je, u smislu odredaba ─Źlana 456. stav 1. va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik RS”, br. 58/03 i 85/03) u vezi sa ─Źlanom 393. ranijeg ZPP, revizija tu┼żilaca odbijena kao neosnovana.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev- 444/03.od 28.03.2005.g. )


<------->

 

Odgovornost po osnovu krivice

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u B. broj P-467/2000 od 12.09.2002. godine tu┼żena je obavezana da tu┼żitelju nadoknadi štetu u iznosu od 20.816,06 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 10.06.2002. godine do isplate i da mu nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.990,00 KM. Tu┼żitelj je odbijen sa dijelom tu┼żbenog zahtjeva za isplatu iznosa preko 20.816,06 KM do 29.656,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. broj G┼ż-110/2003 od 20.02.2006. godine ┼żalba tu┼żene je djelimi─Źno uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena u dosu─Ĺuju─çem dijelu tako što je tu┼żena obavezana da tu┼żitelju nadoknadi štetu u iznosu od 19.238,40 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 10.06.2002. godine pa do isplate i troškove postupka u iznosu od 1.990,00 KM.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żena pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se uva┼żavanjem revizije peina─Źi pobijana odluka tako da se tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja u cjelini odbije.

U odgovoru na reviziju tu┼żitelj predla┼że da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja za naknadu štete u iznosu od 29.656,00 KM zbog izgubljenog prihoda koji je posljedica nemogu─çnosti obrade zemljišta dodijeljenog tu┼żitelju u postupku komasacije.

Iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja u postupku proizlazi: da je opštinska Komisija za komasaciju Opštine B. u januaru 1984. godine dodijelila tu┼żitelju, kao u─Źesniku komasacije, zemljište u tabli broj 41 k.o. D. C. u površini od 32134 m2; da je u aprilu 1986. godine Komisija izvršila prekol─Źavanje dijela zemljišta iz table br. 41 u tablu broj 128 k.o. D. C. gdje je tu┼żitelju dodijelila zemljište u površini 15434 m2; da je u januaru 1984. godine u istom postupku tu┼żitelju dodijeljeno zemljište u tabli broj 132 k.o. D. C. u površini 35658 m2; da tu┼żitelj u periodu od 1984. do 1988. godine nije mogao koristiti u poljoprivredne svrhe dio dodijeljenog zemljišta iz komasacione mase iz razloga što to zemljište tu┼żena nije privela kulturi opranice jer nije uklonila drve─çe i panjeve, te nije nivelisala zemljište radi obrade kao oranica, iz table broj 41 u površini od 15000 m2, iz table broj 128 u površini od 10600 m2 i iz table broj 132 u površini od 1920 m2; da je krivicom tu┼żene tu┼żitelj pretrpio štetu zbog izgubljenog ─Źistog prihoda koji bi ostvario da je na nazna─Źenim površinama sijao kukuruz, pšenicu i papriku, u visini od 20.816,06 KM , od ─Źega na zemljištu koje se nalazi u tablama broj 41 i 128 k.o. Donje Crnjelovo u visini od 19.238,40 KM.

Kod ovakvog stanja stvari, nalaze─çi da je tu┼żena odgovorna što njen organ u postupku komasacije nije, prije predaje zemljišta tu┼żitelju kao u─Źesniku komasacije, zemljište priveo svrsi radi poljoprivredne proizvodnje uklanjanjem panjeva, bagrema i mehanizacije Komisije tu┼żene, prvostepeni sud
je obavezao tu┼żenu da tu┼żitelju nadoknadi štetu nastalu gubitkom ─Źistog prihoda sa table broj 41 u površini od 15000 m2, sa table 128 u površini od 10600 m2 i table 132 u površini od 1920 m2, u visini od 20.816,06 KM. Svoju odluku temeljio je na obavezi tu┼żene iz odredbe ─Źlana 74 stav 1. Zakona o komasaciji (''Sl. list SR BiH'', broj 24/85), te odgovornost tu┼żene na odredbi ─Źlana 172. Zakona o obligacionim odnosima (''Slu┼żbeni list SFRJ'', broj 29/78, 39/85 i 57/89, te ''Slu┼żbeni glasnik RS'', broj 17/93, 3/96 i 39/03 - u daljem tekstu: ZOO) i predmetnu štetu dosudio saglasno odredbi ─Źlana 189. istog Zakona.

Drugostepeni sud je djelimi─Źno uva┼żio ┼żalbu tu┼żene i preina─Źio prvostepenu presudu tako što je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja u dijelu kojim mu je dosu─Ĺena naknada štete za izgubljeni prihod u visini od 1.577,60 KM zbog nekorištenja zemljišta u tabli broj 132. k.o. D. C. u površini od 1920 m2. Za dosu─Ĺenu naknadu štete zbog gubitka prihoda u visini od 19.238,40 KM sa zemljišta iz tabli broj 41 i 128 k.o. D. C., u površinama koje je utvrdio prvostepeni sud, ┼żalbu tu┼żene je kao neosnovanu odbio, prihvataju─çi da je tu┼żena odgovorna za nastalu štetu.

U revizijskom postupku sporno je da li je tu┼żena odgovorna za naknadu predmetne štete tu┼żitelju s obzirom na ─Źinjenicu da tu┼żitelj nije uspio u upravnom postupku, u kojem je osporavao zakonitost dodjele zemljišta u postupku komasacije, te osporavao kvalitet dodijeljenog zemljišta. Tu┼żena svoju odgovornost za predmetnu štetu osporava i uz tvrdnju da su obradu spornog zemljišta tu┼żitelju onemogu─çavale druge fizi─Źke osobe, te da dio spornog zemljišgta nije mogao obra─Ĺivati zbog talo┼żenja vode.

Pobijana odluka je pravilna i zakonita.

Prema odredbama ─Źlanova 74. i 82. Zakona o komasaciji Komisija za komasaciju du┼żna je uvesti u posjed u─Źesnika komasacije i o predaji u posjed zemljišta sastaviti zapisnik.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja u ovoj parnici proizlazi da je u postupku komasacije, koju je provodio organ tu┼żene Komisija za komasaciju opštine B. tokom 1984. godine tu┼żitelj, kao u─Źesnik komasacije, unio u komasacionu masu svoje poljoprivredno zemljište odre─Ĺene površine i kvaliteta i da je na ime toga iz komasacione mase dobio odgovaraju─çe zemljište u tablama broj 41 i 132, a nakon prekol─Źavanja 1986. godine i u tabli broj 128 sve k.o. D. C. u ta─Źno odre─Ĺenim površinama. Zbog rastinja bagrema, neiskr─Źenih panjeva veli─Źine 70-80 cm i ostavljene mehanizacije Komisije za komasaciju tu┼żene, tu┼żitelj nije mogao obra─Ĺivati dio zemljišta u tabli broj 41 u površini od 15000 m2 tokom 1984 i 1985. godine, te dio zemljišta u tabli broj 128 u površini od 10600 m2 tokom 1986. i 1987. godine. Tu┼żitelj je, kao poljoprivredni proizvo─Ĺa─Ź koji se bavi proizvodnjom pšenice, kukuruza i paprike, na navedenom zemljištu u tom periodu prema nalazu vještaka poljoprivredne struke pretrpio štetu u visni od 19.238,40 KM, koliko bi iznosio ─Źist prihod sa toga zemljišta u tom periodu.

Navedena ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja ne mogu biti predmet pobijanja u revizijskom postupku saglasno odredbi ─Źlana 385. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 4/77 do 35/91 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske, broj 17/93 do 32/94-u daljem tekstu: ZPP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude, te se primjenjuje u smislu odredbe ─Źlana
456. stav 1. sada va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku, („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, do 74/05).

Kod takvog stanja stvari, suprotno tvrdnji revidenta, tu┼żena je odgovorna za naknadu pretrpljene štete tu┼żitelju saglasno odredbi ─Źlana 210 Ustava SR BiH (sada prema odredbi ─Źlana 17. stav 1. Ustava RS) kojom je propisano da svako ima pravo na naknadu štete koju mu, u vezi sa obavljanjem slu┼żbe ili druge djelatnosti dr┼żavnog oragana, odnosno organizacije koja vrši poslove od javnog interesa, pri─Źini svojim nezakonitim ili nepravilnim radom lice ili organ koji vrši tu slu┼żbu ili djelatnost. Štetu je prema toj ustavnoj odredbi du┼żna da nadoknadi društveno-politi─Źka zajednica, odnosno organizacija u kojoj se vrši djelatnost ili slu┼żba.

Po ovoj odredbi, da bi ošte─çeni mogao osnovano tra┼żiti naknadu štete potrebne su dvije pretpostavke i to: da se radilo o obavljanju slu┼żbe ili druge djelatnosti dr┼żavnog organa odnosno organizacije koja vrši javna ovlaštenja i, da je šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada lica ili organa koji obavlja tu slu┼żbu ili djelatnost.

Iz ovih odredbi proizlazi da društveno-politi─Źka zajednica (ovdje opština) odgovora po kriteriju pretpostavljene krivice, s tim da je na odgovornom licu du┼żnost da doka┼że da je šteta nastala bez krivice njenih radnika ili organa (stav 1. ─Źlana 154. ZOO) ili da postoje uslovi za osloba─Ĺanje od odgovornosti (─Źlan 177. ZOO).

U konkretnom slu─Źaju, propustom organa tu┼żene Komisije za komasaciju, tu┼żitelju su u postupku komasacije predate u posjed naprijed navedene sporne površine u tablama broj 41 i 128 k.o. D. C., iako iste nisu bile pogodne za poljoprivrednu proizvodnju jer su bile obrasle raslinjem bagrema i neiskr─Źenih panjeva, a djelimi─Źno zauzete mehanizacijom Komisije za komasaciju. Nesporno je da je tu┼żitelj kao poljoprivredni proizvo─Ĺa─Ź u komasacionu masu prije dodjele navedenog zemljišta predao svoje poljoprivredno zemljište odgovaraju─çe površine i kvaliteta. U ovom postušpku je utvr─Ĺeno da je zbog nemogu─çnosti da obradi površinu od 15000 m2 u tabli broj 41 tokom 1984. i 1985. godine, te površinu od 10600 m2 u tabli br.
128. tokom 1986. i 1987. godine, iz naprijed navedenih razloga, pretrpio štetu u visini od 19.238,40 KM koliko bi iznosio ─Źist prihod sa tog zemljišta.

Prema odredbi ─Źlana 155. ZOO šteta je umanjenje ne─Źije imovine (obi─Źna šteta) i spre─Źavanje njenog pove─çanja (izmakla korist). Odredbom ─Źlana 154. stav 1. istog Zakona propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu du┼żan je nadoknaditi, ukoliko ne doka┼że da je šteta nastala bez njegove krivice. Prema odredbama ─Źlanova 189. i 190. navedenog Zakona štetnik ima pravo na potpunu naknadu obi─Źne štete i izmakle koristi, u visini koja se odre─Ĺuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Zbog svega navedenog neosnovano tu┼żena osporava svoju odgovornost za naknadu štete koju je tu┼żitelj pretrpio u periodu od 1984. do 1988. godine zbog gubitka ─Źistog prihoda sa spornog zemljišta iz tabli broj 41 i 128 k.o. D. C.. Odgovornost za predmetnu štetu ne dovodi se u sumnju tvrdnjom revidenta da tu┼żitelj nije uspio u upravnom postupku u kojem je osporavao zakonitost odluke o dodjeli predmetnog zemljišta iz komasacione mase. Ovo iz razloga što se u upravnom sporu odlu─Źivalo o zakonitosti odluke upravnog organa o dodjeli zemljišta tu┼żitelju iz komasacone mase srazmjerno kvalitetu i vrijednosti njegovog zemljišta koje je on unio u komasacionu masu. Za zakonitost odluke o dodjeli zemljišta iz komasacione mase nije bila bitna ─Źinjenica da li je tu┼żitelj uveden u posjed dodjeljenog zemljišta i da li je Komisija tu┼żene u─Źinila propuste prilikom uvo─Ĺenja tu┼żitelja u posjed toga zemljišta.

Stoga ─Źinjenica, da je pravosna┼żnom sudskom odlukom utvr─Ĺeno da je zakonita odluka upravnog organa o dodjeli spornog zemljišta iz komasacione mase tu┼żitelju, nije od uticaja na ocjenjivanje odgovornosti tu┼żene za propuste njenog organa u postupku te dodjele, koji su za posljedicu imali štetu koju je pretprio tu┼żitelj, a što je nesumnjivo utvr─Ĺeno u ovom parni─Źnom postupku.

─îinjenica da je tu┼żitelj u upravnom postupku, u kojem mu je iz komasacione mase dodijeljeno sporno zemljište, prigovarao kvalitetu dodijeljenog zemljišta, tako─Ĺe nije od uticaja na presu─Ĺenje u ovoj pravnoj stvari. Ovo iz razloga što je visinu štete vještak poljoprivredne struke procijenio na zemljištu koje je fakti─Źki dodijeljeno tu┼żitelju i prema tome odredio visinu izgubljenih ─Źistih prihoda sa toga zemljišta.

Tokom postupka utvr─Ĺeno je da je tu┼żitelj pretrpio štetu na tablama broj 41 i 128 k.o. D. C. u visini od 19.238,40 KM, zbog propusta organa tu┼żene Komisije za komasaciju Opštine B., pa ne stoji tvrdnja revidenta da su tu štetu prouzrokovale druge fizi─Źke osobe koje mu nisu dozvoljavale ulazak na to zemljište.

Utvre─Ĺeno je da tu┼żitelj nije mogao obra─Ĺivati površinu od 1920 m2 samo u tabli broj 132 k.o. D. C. iz razloga što se na toj površini zadr┼żavala voda, pa je drugostepeni sud iz tog razloga pobijanom odlukom odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za naknadu štete u visini od 1.577,60 KM koja je nastala za tu┼żitelja zbog neobra─Ĺivanja navedenog zemljišta. Stoga ne stoji tvrdnja revidenta da tu┼żena nije odgovorna za dosu─Ĺenu štetu tu┼żitelju zbog ─Źinjenice da tu┼żitelj nije mogao obra─Ĺivati zemljišgte radi talo┼żenja vode, jer je utvrr─Ĺeno da se ovaj razlog odnosio samo na dio zemljišta u tabli broj 132, za koji je tu┼żitelj pravosna┼żno odbijen sa tu┼żbenim zahtjevom.

Zbog svega navedenog reviziju tu┼żene je valjalo kao neosnovanu odbiti i odlu─Źiti kao u izreci temeljem odredbe ─Źlana 393. ZPP-a.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 577 od 13.07.2007.g. )

 

<------->

 

Odgovornost u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom

P R E S U D U

Revizija tu┼żioca se uva┼żava, preina─Źava se drugostepena presuda Okru┼żnog suda u Banjoj luci broj G┼ż-2463/03 od 28.12.2005. godine, kojom je ┼żalba tu┼żioca odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u dijelu kojom je tu┼żilac odbijen sa viškom tu┼żbenog zahtjeva (preko 4.295,00 KM, na ime naknade štete i preko 2.466,00 KM na ime troškova spora) i sudi:

┼Żalba tu┼żioca se uva┼żava, preina─Źava se presuda Osnovnog suda u Gradišci P-552/01 od 20.5.2003. godine, tako što se obavezuju tu┼żeni da tu┼żiocu umjesto dosu─Ĺenog iznosa od 4.295,00 KM, solidarno naknade štetu u iznosu od 8.590,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 13.9.2002. godine do isplate i umjesto dosu─Ĺenih troškova spora od 2.466,00 KM solidarno naknade troškove spora u iznosu od 6.612,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 20.5.2003. godine do isplate, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

 

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Gradišci P-552/01 od 20.5.2003. godine obavezani su tu┼żeni O.D. iz G. (u daljem tekstu: prvotu┼żeni) i B. M. iz G. (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) da tu┼żiocu O. Š. solidarno naknade štetu u iznosu od 4.295,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 3.9.2002. godine, kao i da mu solidarno naknade troškove spora u iznosu od 2.466,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 20.5.2003. godine do isplate, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja (stav 1.). Preko dosu─Ĺenog iznosa tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca je odbijen (stav 2.).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2463/03 od 28.12.2005. godine, ┼żalbe stranaka su odbijene i prvostepena presuda

potvr─Ĺena (stav 1.). Odbijen je zahtjev tu┼żioca za naknadu ┼żalbenog postupka u iznosu od 687,50 KM (stav 2.).

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu u dijelu u kojem je njegova ┼żalba odbijena preko dosu─Ĺenog iznosa naknade štete, zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se njegova ┼żalba uva┼żiti, preina─Źiti prvostepena presuda i u cjelosti udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu.

Drugotu┼żeni je u odgovoru na reviziju tu┼żioca osporio navode revizije i predlo┼żio da se ista odbije.

Prvotu┼żeni nije dao odgovor na reviziju niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
– ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primijeniti u ovom sporu.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żioca kojim tra┼żi da mu tu┼żeni solidarno naknade štetu u iznosu od 8.590,00 KM, nastale 19.7.2000. godine kada je prvotu┼żeni upravljaju─çi unazad viljuškarom marke „Linde“ vlasništvo drugotu┼żenog udario u vozilo tu┼żioca marke „Ford-eskord“ registrovan u Republici Austriji, koje je bilo parkirano ispred salona namještaja u selu B. vlasništvo drugotu┼żenog.

U ovoj fazi revizionog postupka, sporno je da li je tu┼żilac parkiranjem svog vozila ispred salona namještaja ─Źiji je vlasnik drugotu┼żeni, doprinio nastanku štetnog doga─Ĺaja kada je prvotu┼żeni upravljaju─çi unazad viljuškarom marke „Linde“ udario u njegovo parkirano putni─Źko vozilo.

Po odredbama ─Źl. 177. st.2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 3/96, u daljem tekstu: ZOO), štetnik se oslaba─Ĺa od odgovornosti za štetu kad je ona nastala skrivljenim ponašanjem samog ošte─çenog odnosno da se odgovornost za štetu dijeli kad su njoj doprinijeli i štetnik i ošte─çeni. To pravno pravilo va┼żi kad se za štetu odgovara bilo po na─Źelu objektivne odgovornosti bilo po krivici (─Źl. 154. u vezi sa ─Źl. 158, 173. i 174. ZOO). Okolnosti što je tu┼żilac svoje vozilo prethodne no─çi parkirao ispred salona namještaja a ne na parking prostor ispred motela koji pripadaju drugotu┼żenom, ─Źije je usluge no─çenja tu┼żilac koristio koga je prilikom dolaska u motel upozorio radnik motela da ne parkira svoj automobil ispred salona namještaja zbog eventualne kra─Ĺe vozila ve─ç da ga parkira na parking prostor ispred motela, ni u kom slu─Źaju se ne mo┼że ni djelimi─Źno pripisati u krivicu tu┼żioca za nastanak štete koja je sutradan pri─Źinjena od prvotu┼żenog koji je upravljaju─çi viljuškarom unazad udario u parkirano vozilo tu┼żioca.

Prema tome prvotu┼żeni je svojom krivicom prouzrokovao štetu na parkiranom vozilu tu┼żioca, jer se prilikom upravljanja unazad motornim vozilom – viljuškarom nije uvjerio da takvu vo┼żnju mo┼że bezbjedno izvršiti, pa stoga je njegova krivica što je udario u parkirano vozilo tu┼żioca, a nikako i doprinos tu┼żioca koji je svoje vozilo i pored upozorenja radnika motela da vozilo ne parkira ispred salona namještaja, parkirao svoje vozilo.

U ovom slu─Źaju nema podijeljene odgovornosti štetnika i ošte─çenog, pa stoga su ni┼żestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su primjenom odredbi ─Źl. 192. ZOO utvrdili odgovornost tu┼żioca za naknadu štete u omjeru od 50%.

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca prerko iznosa od 4.295,00 KM. Revizija tu┼żioca je iz tih razloga uva┼żena, a ni┼żestepene presude preina─Źene, tako što je odlu─Źeno kao u izreci ove presude (─Źlan 250. stav 1. ZPP RS).

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu (tu┼żeni) du┼żna je da protivnoj strani (tu┼żiocu) naknadi troškove spora (─Źl. 386. st.1. ZPP RS).

Troškovnikom od 20.5.2003. godine tu┼żilac je tra┼żio troškove spora u ukupnom iznosu od 4.932,00 KM (za sastav tu┼żbe 200,00 KM; za zastupanje na glavnim raspravama odr┼żanim 22.5., 27.6. i 4.12.2002. godine, 29.1, 20.3. i 20.5.2003. godine, ukupno 1.200,00 KM; za sastav pripremnih podneska od 21.5,
19.6. i 30.11.2002. godine za svaki podnesak 200,00 KM; za odsustvovanje van advokatske kancelarije iznos od 480,00 KM: za paušal 620,00 KM, i porez na usluge iznos od 310,00 KM, troškovi vješta─Źenja 300,00 KM, upotreba putni─Źkog automobila na relaciji B. L. B. G. i nazad šest puta, ukupno 252,00 KM). Pored ovih troškova tu┼żilac je tra┼żio troškove ┼żalbenog postupka i revizionog postupka u iznosu od 1.680,00 KM (za sastav ┼żalbe 472,50 KM, odgovora na ┼żalbu tu┼żenih 275,00 KM, sastava revizije 600,00 KM i takse na ┼żalbu 1.000,00). Sud je usvojio ovaj zahtjev tu┼żioca nalaze─çi da tu┼żiocu pripadaju troškovi spora koji se odnose na navedene troškove po ─Źlanu 6. i
14. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji se tada primjenjivao (''Sl. glasnik RS'', br. 45/00).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 634 od 23.05.2008.g.)

 

<------->

 

Odgovornost u slu─Źaju udesa izazvanog motornim vozilom

P R E S U D U

 

Revizija i dopuna revizije tu┼żioca se uva┼żavaju, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljena rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 11.7.2007. godine preina─Źuje se tako što se ┼żalba tu┼żenog odbija i potvr─Ĺuje presuda Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P-06-000 220 od 26.01.2007. godine.

Tu┼żeni se obavezuje da naknadi tu┼żiocu parni─Źne troškove nastale u postupku povodom izjavljene revizije u iznosu od 900,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P- 06-000 220 od 26.01.2007. godine obavezano je tu┼żeno „K.K. A.d.o.o. B.L. da isplati tu┼żiocu M.K. iznos od 2.991,95 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate, i da mu naknadni parni─Źne troškove u iznsou od 1.640,00 KM, sve s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljene rješenjem istog suda, istog broja od 11.7- 2007. godine, ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żilac odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.991,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2001. godine, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.640,00 KM, sa pripadaju─çom kamatom od 12. novembra 2001. godine. Tu┼żilac je obavezan da tu┼żenom naknadi

troškove postupka u iznosu od 585,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od
16. aprila 2007. godine do isplate, troškove na ime sastava ┼żalbe od
„31.04.2003. godine“ u iznosu od 300,00 KM i troškove ┼żalbenog postupka u iznosu od 350,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi i potvrdi presuda prvostepenog suda, te da mu se dosude parni─Źni troškovi na ime sastava revizije i takse na reviziju.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju predlo┼żio da se revizija tu┼żioca odbije kao neosnovana. Tra┼żio je troškove sa zastav odgovora u iznosu od 350,00 KM u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Tu┼żbom se tra┼żi naknada materijalne štete nastale na tu┼żio─Źevom putni─Źkom automobilu „opel“, reg. br. JC.... u saobra─çajnoj nezgodi koja se dogodila 20. maja 1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M.G.- C. R., u mjestu K..

Tom prilikom, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda voza─Ź Z.P. upravljao je vozilom na motorni pogon marke „mercedes“ registarskog broja JC ... pod uticajem alkohola sa koncentracijom od 0,72 promila i prilikom ulaska u desnu krivinu prešao na lijevu stranu kolovoza, pa je na taj na─Źin ugrozio tu┼żioca koji se je svojim vozilom kretao u pravcu M.G.. U toj situaciji, tu┼żilac, da bi izbjegao direktan kontakt, morao je preduzeti radnje ko─Źenja, usljed ─Źega je sa svojim vozilom otišao van kolovoza u kanal, a odatle se ponovo vratio na kolovoz i tom prilikom udario u lijevu kosinu zasjeka i u ivi─Źnjak. Na tu┼żio─Źevom vozilu natala je šteta u iznosu od 2.291,90 KM prema procjeni ─É.P., stalnog sudskog vještaka za motorna vozila, od 12. novembra 2001. godine, u predmetu prvostepenog suda br. K-29/06 (kasnija oznaka: K- 254/02). Iz nalaza i mišljenja vještaka za saobra─çajne nezgode i procjenu šteta na motornim vozilima V.S., dipl.in┼ż. saobra─çaja od 13. maja 1995. godine datog u predmetu prvostepenog suda br. Ki-2/94 (sada je to predmet br. K-254/02) prvostepeni sud je izveo zaklju─Źak da je za saobra─çajnu nezgodu isklju─Źivo odgovoran voza─Ź Z.P., ─Źije je vozilo u to vrijeme bilo osugurano kod tu┼żenog. Osnovno javno tu┼żilaštvo Mrkonji─ç Grad podiglo je 11. decembra 1996. godine optu┼żnicu protiv Z.P. Radnje Z.P., prilikom opisane saobra─çajne nezgode, pravno su kvalifikovane kao krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja „iz ─Źl. 400 st. 1. KZ RS“ presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-29/96 od 21.2.2002. godine, za koje je on oglašen krivim, pa mu je izre─Źena uslovna osuda (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja se ne─çe izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrši novo krivi─Źno djelo). Tu┼żilac je tom presudom upu─çen „na osnovu ─Źl. 108. st. 2. ZKP-a“ sa svojim imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Pomenuta presuda ukinuta je rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. K┼ż-226/02 od 22.10.2002. godine i odlu─Źeno da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnono odlu─Źivanje. Novom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-254/02 od 28.1.2003. godine Z.P. je za opisano krivi─Źno djelo izre─Źena ista sankcija, a tu┼żilac je i

ovom odlukom upu─çen na parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom. Kona─Źno, presudom Okru┼żnog sud u Banjaluci br. K┼ż-161/03 od 30.4.2004. godine prvostepena presuda od 28.1.2003. godine je preina─Źena tako što se
„protiv optu┼żenog P.Z. ... odbija optu┼żba da je dana 20.5.1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M. G. – C.R. ... kao u─Źesnik u saobra─çaju na putu kršenjem propisa o bezbijednosti javnog saobra─çaja ... ugrozio javni saobra─çaj u sljed ─Źega je za drugog nastupila imovinska šteta preko 2.000,00 KM ─Źime bi po─Źinio krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja iz ─Źl. 400 stav. 1. Krivi─Źnog zakonika RS“. U obrazlo┼żenju presude navedeno je da se u smislu ─Źlana 111. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje za navedeno krivi─Źno djelo ne mo┼że preduzeti kad protekne pet godina od njegovog izvršenja, a u svakom slu─Źaju, kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu tra┼żi za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja. Dalje je konstatovano da je protekom perioda od 10 godina od dana izvršenja krivi─Źnog djela, tj. 20. maja 2003. godine „u ovom krivi─Źnom predmetu nastupila ... zastarjelost krivi─Źnog gonjenja, radi ─Źega je na osnovu ─Źl. 349. st. 6 ZKP optu┼żbu valjalo odbiti“. Tu┼żeni je tokom postupka istakao prigovor zastarjelosti tu┼żio─Źevog potra┼żivanja. Tu┼żilac je podnio tu┼żbu na dan 23. aprila 2002. godine.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da nije nastupila zastarjelost potra┼żivanja tu┼żioca s obzirom na odredbe ─Źlana 377. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/73 3/96 i 39/03 u daljem tekstu: ZOO). Za krivi─Źno djelo za koje je bio optu┼żen Z.P. zaprije─çena je kazna zatvora do pet godina pa prema odredbi ─Źlana 11. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje zastarjeva za period od pet godina, (relativna zastara krivi─Źnog gonjenja), odnosno za 10 godina (apsolutna zastara) prema ─Źlanu 112. KZ RS. Prekid zastarjevanja nastaje ako je ošte─çeni postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku, a sud ga u tom postupku uputi da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Ako ošte─çeni pokrene parnicu u roku od 3 mjeseca od pravosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda, smatra─çe se da je zastarjevanje prekinuto stavljanjem odštetnog zahtjeva. Pokretanje i vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka prekida zastarjevanje krivi─Źnog gonjenja i povla─Źi za sobom prekid zastarjevanja zahtjeva za naknadu štete, koji ponovo otpo─Źinje te─çi od pravosna┼żnosti krivi─Źne presude. Du┼żi zastarni rok za naknadu štete, prouzrokovane krivi─Źnim djelom, primjenjuje se kako prema po─Źiniocu krivi─Źnog djela (ovdje – Z.P.), tako i „prema pravnom licu koje odgovara za štetu pored po─Źinitelja krivi─Źnog djela „ (dakle, i prema tu┼żenom). Prvostepeni sud je dalje konstatovao kako je nesporno da je tu┼żitelj protiv tu┼żenog podnio tu┼żbu dana 23.4.2002. godine, dakle prije okon─Źanja krivi─Źnog postupka i da je imovinsko-pravni zahtjev postavio još u toku krivi─Źnog djela, ta─Źnije još u istrazi“, pa je prigovor zastarjelosti odbio kao neosnovan, a primjenom odredaba ─Źlanova 154. stav 1. i 186. ZOO udovoljio tu┼żbenom zahtjevu.

Drugostepeni sud je ukazao na to da je ve─ç u vrijeme podizanja optu┼żnice bio istekao trogodišnji rok zastarjelosti iz ─Źlana 376. stav 1.ZOO. Prema shvatanju tog suda rok zastarjelosti potra┼żivanja iz ─Źlana 377. istog zakona mo┼że se primjenjivati samo ako je postojanje krivi─Źnog djela utvr─Ĺeno u krivi─Źnom postupku, a izuzetno i u parni─Źnom postupku ako je krivi─Źni

postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zato što je okrivljeni umro, duševno obolio ili ako postoje druge okolnosti koje isklju─Źuju krivi─Źno gonjenje i odgovornost okrivljenog. Odbijanjem optu┼żbe protiv Z.P. makar i zbog zastarjelosti krivi─Źnog gonjenja, u krivi─Źnom postupku nije utvr─Ĺena njegova krivi─Źna odgovornost, pa u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje je, po mišljenju drugostepenog suda, zastarjelo istekom trogodišnjeg roka iz ─Źlana 376. stav 1. ZOO, pa je i onda kad bi se ovaj period ra─Źunao od 19. juna 1996. godine, tj. od ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj. Iz ovih razloga odlukom drugostepenog suda preina─Źena je prvostepena presuda tako što je tu┼żilac u cjelini obijen s tu┼żbenim zahtjevom.

Vrijednost pobijanog dijela pravnosna┼żne presude iznosi 2.991,95 KM u smislu ─Źlana 316 stav 2. u vezi sa ─Źlanom 237. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 67/07 u daljem tekstu: ZPP). Imaju─çi u vidu predmet spora, a naro─Źito razli─Źita pravna shvatanja iznesena u presudama prvostepenog i drugostepenog suda, ovaj sud je ocijenio da bi odlu─Źivanje o tu┼żio─Źevoj reviziji bilo od zna─Źaja za primjenu prava u drugim slu─Źajevima, pa je reviziju dozvolio (─Źlan 237. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZPP).

Pravno shvatanje izra┼żeno u drugostepenoj presudi nije pravilno. Revizija i dopuna revizije su osnovane.
Prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete, nastale izvršenjem krivi─Źnog djela, po─Źinje da te─Źe podnošenjem prijedloga ošte─çenog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku, ako je taj postupak okon─Źan donošenjem presude kojom je okriljeni oglašen krivim za to krivi─Źno djelo. Ako je me─Ĺutim krivi─Źni postupak okon─Źan presudom kojom se optu┼żba odbija, a ošte─çeni upu─çuje na parnicu radi ostvrenja svog imovinskopravnog zahtjeva, smatra se da je nastupio uslovan prekid zastarjelosti. Uslov je naime, da ošte─çeni u roku od tri mjeseca od pravnosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda podnese tu┼żbu parni─Źnom sudu za naknadu štete. Ovako shvatanje ima osnov u odredbi ─Źlana 390. ZOO kojom je propisano: ako je tu┼żba protiv du┼żnika odba─Źena zbog nenadle┼żnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne ti─Źe suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tu┼żbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosna┼żnosti odluke o odbacivanju tu┼żbe, smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tu┼żbom (stav 1.); isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potra┼żivanja u sporu, kao i u slu─Źaju kad je sud ili drugi organ uputio du┼żnika da svoje prijavljeno potra┼żivanje ostvaruje u parni─Źnom postupku (stav 2.). Pod pozivanjem u zaštitu podrazumijeva se i isticanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku.

Nesporno je da je tu┼żilac u krivi─Źnom postupku protiv optu┼żenog Z. P. podnio imovinskopravni zahtjev. Podnošenjem tog zahtjeva nastupio je prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete (stav 2. u vezi sa stavom 1. ─Źlana 377. ZOO). Presuda kojom je protiv optu┼żenog Z.P. optu┼żba odbijena, donesena je
30. aprila 2004. godine, dok je tu┼żba podnesena ranije, još 23. aprila 2002.

godine. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje naknade štete nije prema tome zastarjelo, s obzirom na odredbe ─Źlanova 377. i 390. ZOO kako je pravilno zaklju─Źio i prvostepeni sud.

Tu┼żilac je doduše postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku samo prema optu┼żenom Z.P. a ne i u odnosu na tu┼żenog. Navedena okolnost nije me─Ĺutim od uticaja na presu─Ĺenje u ovom sporu. Du┼żi rok zastarjelosti iz ─Źlana 377. stacv 1. ZOO odnosi se ne samo na u─Źinioca krivi─Źnog djela, nego i na drugo lice (pravno ili fizi─Źko) koje to djelo nije u─Źinilo, a koje odgovara po posebnim propisima za štetu. U tom smislu treba i shvatiti pojam „odgovornog lica“ iz ─Źlana 377. stav 1. ZOO. Ovdje je to, pored optu┼żenog Z.P. i tu┼żeni, kao osigurava─Ź njegovog motornog vozila.

Zbog pogrešnog pravnog shvatanja da je tu┼żio─Źevo potra┼żivanje zastarjelo, drugostepeni sud je preina─Źio prvostepenu presudu i odbio tu┼żioca s tu┼żbenim zahtjevom. Otklanjaju─çi taj nedostatak, ovaj sud je s obzirom na naprijed re─Źeno, uva┼żio reviziju tu┼żioca i odlu─Źio kao u izreci u odnosu na glavni zahtjev, na osnovu ─Źlana 250. stav 1. ZPP.

Kao stranci koja je uspjela u sporu povodom izjavljene revizije, sud je dosudio tu┼żiocu parni─Źne troškove, i to: 300,00 KM za sastav revizije od advokata na osnovu ─Źlana 2, tarifnog broja 2 stava 1. i 2., tarifnog broja 12 i ─Źlana 14. stava 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 68/05); 600,00 KM za taksu na reviziju po odredbi ta─Źke 9. u vezi sa ta─Źkom 1. alineja 2. tarifnog broja 1. Taksene tarife uz Zakon o sudskim taksama („Slub┼żeni glasnik RS“ br. 18/99, 23/99, 65/03 i 94/04) koji je bio na snazi u vrijeme nastajanja taksene obaveze, odnosno ukupno 900,00 KM (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP).

Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na osnovu istih odredaba (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP), s obzirom da tu┼żeni nije uspio u sporu.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 613 od 14.10.2008.g. )

 

<------->

 

Naknada štete

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Sokocu Odjeljenje u Isto─Źnom Sarajevu broj 89 1 P 000230 08 P od 14.10.2008. godine tu┼żena je obavezana da tu┼żiteljima isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 25.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2008. godine do isplate, za duševne bolove koje je njihov prednik, pok. Boris Govedarica (suprug tu┼żiteljice Mirjane Govedarica a otac mldb. tu┼żitelja Isidore i Nikole Govedarica) pretrpio zbog povrede ─Źasti, ugleda i slobode usljed neosnovane optu┼żbe za krivi─Źno djelo - teško ubistvo iz ─Źlana 149. stav 1. ta─Źka 5. u vezi sa ─Źlanom 23. KZ RS i da im naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.722,00 KM, a odbijeni su sa dijelom tu┼żbenog zahtjeva preko dosu─Ĺenog iznosa.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj 89 1 P 000230 09 G┼ż od 25.02.2009. godine povodom ┼żalbi tu┼żitelja i tu┼żene a po slu┼żbenoj du┼żnosti prvostepena presuda je preina─Źena tako što je odbijen tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 35.000,00 KM sa pripadaju─çom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Tu┼żitelji revizijom pobijaju drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼żu da se pobijana presuda preina─Źi tako da se njihova ┼żalba usvoji prvostepena presuda preina─Źi u odbijaju─çem dijelu i tu┼żbeni zahtjev u cjelini usvoji ili da se presuda preina─Źi tako da se ┼żalbe tu┼żitelja i tu┼żene odbiju i prvostepena presuda potvrdi ili da se ta presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja da im tu┼żena isplati naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova koje je njihov prednik (suprug i otac) pretrpio zbog povrede ─Źasti, ugleda i slobode.

Polaze─çi od utvr─Ĺenja da je prednik tu┼żitelja neosnovano lišen slobode i da je u pritvoru (koji je odr─Ĺen rješenjem Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu od 02.09.2004. godine a ukinut rješenjem Okru┼żnog suda u Bijeljini broj K-34/05 od 20.10.2005 godine) proveo, u periodu od 02.09.2004. godine do 20.10.2005. godine - 413 dana i da je pravosna┼żnom presudom Okru┼żnog suda u Bijeljini broj K-34/05 od 20.10.2005. godine, oslobo─Ĺen optu┼żbe da je dana 02.07.2004. godine umišljajno lišio ┼żivota dva lica, ─Źime bi po─Źinio krivi─Źno djelo - teško ubistvo iz ─Źlana 149. stav 1. ta─Źka 5. u vezi sa ─Źlanom
23. KZ RS prvostepeni sud je zaklju─Źio, da je za predmetnu štetu odgovorna tu┼żena, za rad njenih organa (─Źlan 172. Zakona o obligacionim odnosima
„Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) i da se njena odgovornost zasniva na principima objektivne odgovornosti. Zato je primjenom navedene odredbe, cijene─çi okolnosti konkretnog slu─Źaja i elemente za utvr─Ĺivanje naknade ovog vida štete propisane ─Źlanom 200. istog zakona tu┼żiteljima dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 25.000,00 KM sa pripadaju─çom kamatom.

Drugostepeni sud je prihvataju─çi ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda zaklju─Źio da nije mogu─çe prenošenje prava na naknadu nematerijalne štete sa poginulog prednika tu┼żitelja na njegove nasljednike (tu┼żitelje) jer naknada predmetne štete nije odre─Ĺena pismenim sporazumom ni pravosna┼żnom odlukom. Iz ovih razloga, pozivom na ─Źlan 204. stav 1. ZOO prvostepenu presudu je preina─Źio tako što je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Odluka drugostepenog suda je pravilna.

─îlanom 204. stav 1. ZOO je propisano da potra┼żivanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravosna┼żnom odlukom ili pismenim sporazumom.

Prednik tu┼żitelja pok. Boris Govedarica je poginuo 24.08.2007. godine. Parni─Źni postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tu┼żbom njegovih nasljednika (supruge i djece) dana 12.03.2008. godine a predmet spora je naknada štete za duševne bolove zbog povrede ─Źasti ugleda i slobode, koju je prednik tu┼żitelja pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode, u trajanju od 413 dana.

Naknada nematerijalne štete koju tu┼żitelji tra┼że u ovoj parnici, koju propisuje odredba ─Źlana 200. ZOO predstavlja satistfakciju za duševne bolove

koje je pretrpio pravni prednik tu┼żitelja i njena svrha je da ubla┼żi negativni utucaj povrede ugleda, ─Źasti i slobode na duševno stanje ošte─çenog, prouzrokovano neosnovanim lišenjem slobode. Proizlazi, da je to strogo li─Źno pravo koje ne prelazi na nasljednike i gasi se smr─çu ošte─çenog i samo izuzetno, ako je ova naknada štete bila priznata ošte─çenom pravosna┼żnom odlukom ili pismenim sporazumom prije njegove smrti, mo┼że se prenositi na njegove nasljednike.

U konkretnom slu─Źaju predniku tu┼żitelja nije (pravosna┼żnom odlukom ni pismenim sporazumom) priznata naknada štete zbog povrede ─Źasti, ugleda i slobode (─Źlan 204. stav 1. ZOO), pa je pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da nakon njegove smrti nema mjesta dosu─Ĺivanju ove naknade koju je on za ┼żivota pretrpio.

Odredbom ─Źlana 425. stav 1a) Zakona o krivi─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 50/03 do 92/09, dalje: ZKP) propisano je da pravo na naknadu štete (izme─Ĺu ostalog) ima i lice prema kome je zbog neosnovanog lišenja slobode, otpu┼żba odbijena. Budu─çi da ovom a ni drugim odredbama tog zakona nisu posebno regulisani vrsta štete i na─Źin utvr─Ĺivanja njene visine, saglasno odredbi ─Źlana 23. ZOO, na ta pitanja se primijenjuju odredbe ovog zakona.

Prema odredbi ─Źlana 200 ZOO, kako je ve─ç re─Źeno, pravo prednika tu┼żitelja na nanadu nematerijalne štete i iz njega proizlaze─çe potra┼żivanje, ima li─Źni karakter, zbog ─Źega je neprenosivo i nenasljedivo.

Predmet naslje─Ĺivanja su stvari i prava koja pripadaju ostaviocu (─Źlan
2. ranije va┼że─çeg Zakona o naslje─Ĺivanju „Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 7/80). Po odredbi ─Źlana 2. stav 1. i 2. sada va┼że─çeg Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/09), zaostavštinu ostavioca ─Źine sva, naslje─Ĺivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala do trenutka smrti. Kako predmetno potra┼żivanje ima li─Źni karakter a nije priznato pravosna┼żnom odlukom ni pismenim sporazumom ono je neprenosivo i nenasljedivo, pa tvrdnje revizije tu┼żitelja da im ovo pravo pripada po Zakonu o naslje─Ĺivanju, nisu osnovane. Pri tom se u revizije pogrešno izjedna─Źava stupanje nasljednika u parnicu nakon smrti ostavioca, kao procesno pravnoj pretpostavci za vo─Ĺenje parnice, sa mogu─çnoš─çu naslje─Ĺivanja i prenošenja predmetnog potra┼żivanja, kao materijalno pravnoj pretpostavci za uspjeh nasljednika u ovoj vrsti spora, kada za to nisu ispunjene pretpostavke iz navedenog ─Źlana 204. ZOO.

Navodi kojim tu┼żitelji tvrde da im pripada pravo na naknadu predmetne štete prema odredbama ZKP (─Źlan 426. stav 2., 428. i 430. ZKP), nisu osnovani. ─îlan 426. ovog zakona propisuje zastarjelost potra┼żivanja naknade štete, što nije od zna─Źaja za pravilnost pobijane presude jer tu┼żitelji nisu odbijeni sa tu┼żbenim zahtjevom zbog zastarjelosti predmetnog potra┼żivanja. Odredba ─Źlana 428. navedenog zakona govori o materijalnoj šteti, koja nije predmet spora u ovoj parnici, a ─Źlan 430. stav 2. istog zakona, propisuje pravo bra─Źnog druga, djece.., da poslije smrti osu─Ĺenog lica podnose zahtjev za objavljivanje, u sredstvima javnog informisanja, saopštenja o odluci iz koje

proizlazi neosnovanost lišenja slobode, što tako─Ĺe nije predmet spora u konkretnom slu─Źaju.

Tvrdnja revizije da se zbog podnošenja zahtjeva Ministarstvu pravde, koji je prednik tu┼żitelja podnio 20.01.2007. godine, o kome nije odlu─Źeno, radi o “fakti─Źki postoje─çem dospjelom nov─Źanom iznosu, gdje je sporna samo visina”, nije osnovana. Potra┼żivanje prednika tu┼żitelja nije dospjelo jer Ministarstvo pravde nije usvojilo njegov zahtjev. Zahtjev za naknadu štete je tehni─Źki akt ošte─çenog i ako Ministarstvo pravde ne usvoji zahtjev ili ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ošte─çeni mo┼że kod nadle┼żnog suda podnijeti tu┼żbu za naknadu štete (─Źlan 427. stav 1. ZKP). Dakle, taj jednostrani akt pravnog prednika tu┼żitelja nema karakter pravosna┼żne presude ili pismenog sporazuma koje ima u vidu odredba ─Źlana 204. stav 1. ZOO.

Tu┼żitelji revizijom pobijaju drugostepenu presudu i zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka ali ne navode konkretne povrede niti iz sadr┼żaja revizije proizlazi na koje povrede odredaba parni─Źnog postupka se ukazuje.

Ostali navodi revizije tu┼żitelja nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Prema izlo┼żenom pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje u reviziji a ni onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti (─Źlan 241. Zakona o parni─Źnom postupku „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03 do 49/09). Zato je revizija tu┼żitelja odbijena kao neosnovana (─Źlan 248. istog Zakona).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 89 1 P 000230 09 Rev od 30.03.2011.g. )

 

<------->

 


NAKNADA ŠTETE

-─Źl. 177. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima

 

DO ŠTETNOG DOGA─ÉAJA JE DOŠLO ISKLJU─îIVOM RADNJOM TU┼ŻITELJICE KOJA NIJE SA─îEKALA DA VOZ STANE I DA TEK NAKON ŠTO SA SIGURNOŠ─ćU UTVRDI DA JE VOZ STAO IZA─ÉE IZ VOZA PA SU TIME ISPUNJENI ZAKONSKI USLOVI DA SE TU┼ŻENI KAO VLASNIK OPASNE STVARI OSLOBODI OD OBJEKTIVNE ODGOVORNOSTI ZA NASTALU ŠTETU.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Predmet spora je zahtjev tu┼żiteljice za naknadu nematerijalne štete iz štetnog doga─Ĺaja koji se desio dana 01.02.1996. godine.

Odlu─Źuju─çi o navedenom zahtjevu prvostepeni sud utvr─Ĺuje da je navedenog dana tu┼żiteljica povrije─Ĺena prilikom izlaska voza na stajalištu kod I., da je do povre─Ĺivanja došlo isklju─Źivom radnjom tu┼żiteljice koja je iz voza iskakala prije njegovog zaustavljanja, da tu┼żiteljica nije mogla poduzeti radnju sila┼żenja dok se prethodno ne uvjeri da je voz stao, pa da je nastalo povre─Ĺivanje isklju─Źivo njena krivica, da su time ispunjeni uslovi iz odredbe ─Źl. 177. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 17/93 i 3/96) da se tu┼żeni kao imalac opasne stvari oslobodi objektivne odgovornosti, pa sudi tako što u cjelosti odbija tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice za naknadu po svim vidovima nematerijalne štete.

Ovaj sud u cjelosti prihvata ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda, jer su utemeljeni na dokazima provedenim tokom prvostepenog postupka.

Naime, tokom prvostepenog postupka u svojstvu svjedoka je saslušana J. G., komšinica tu┼żiteljice i neposredno prisutna prilikom povre─Ĺivanja tu┼żiteljice, komšija G. S. koji je kriti─Źnog dana putovao istim vozom i ─É. B., radnik tu┼żenog koji je kriti─Źnog dana na predmetnom stajalištu obavljao poslove ─Źuvara prelaza, a cijenjeni su i iskazi J. G. i ─É. B. koje su kod CJB B. L. dali neposredno nakon predmetnog štetnog doga─Ĺaja (Slu┼żbene zabilješke od 01.02.1996. godine). Ovi provedeni dokazi su dali osnova prvostepenom sudu za zaklju─Źak da je neposredni o─Źevidac nezgode J. G. se razli─Źito izjašnjavala kod davanja izjave CJB i prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka kod suda, dok se iskazi ─É. B. u bitnom ne razlikuju.

Tako svjedok J. G. u svom iskazu kod CJB navodi da je voz „do te mjere usporio da je trebalo još samo da stane i mi smo se pripremale za izlazak. Odjednom je voz po─Źeo ubrzavati i u tom momentu je M. kako je bila na prvoj stepenici sko─Źila na asvalt i vazduh ju je oborio kako je voz išao“, pa proizilazi da je prema ovom iskazu voz bio u pokretu kada je tu┼żiteljica skakala na asvalt. Ova svjedokinja se kod suda izjašnjava tako što navodi da je voz stao na stanici, ali da je naglo ponovo krenuo i da je usljed toga tu┼żiteljica, koja je ve─ç bila zakora─Źila na podest za sila┼żenje, pala, dok se svjedokinja koja je stajala neposredno do tu┼żiteljice uhvatila za ┼żeljeznu šipku i odr┼żala, pa se, dakle, ova svjedokinja kod suda druga─Źije izjašnjava.

Ne stoje ┼żalbeni navodi da prvostepeni sud pogrešno cijeni iskaze svjedoka ─É. B. s obzirom da u iskazu kod CJB navodi da „je voz usporio, ona je mislila da ─çe se zaustaviti i spremala za izlazak. Kako je voz usporio i ve─ç prošao pristanište pove─çavao je brzinu i V. je u tom momentu isko─Źila iz voza“, te „kako voz nije stao ona je dok je išao isko─Źila i pala na asvalt“, pa, dakle, u svom iskazu tvrdi da je voz bio u pokretu u momentu kada je tu┼żiteljica skakala iz voza. U iskazu kod suda navodi da je voz lagano kretao i da je „vidio tu┼żiteljicu kako je po┼żurila da isko─Źi iz voza, odnosno vidio sam kako je isko─Źila iz voza“, te smatra da se navedeno ne bi desilo da se voz potpuno zaustavio, što zna─Źi da se kod suda izjašnjava tako da u momentu iskakanja tu┼żiteljice voz nije stajao.

Svjedok G. S. sudu izjavljuje da je iz voza navedenog dana izašao na suprotnu stranu od stajališta, da je voz stao par metara nakon stajališta, ali svjedoku nije poznato da li je tog dana voz stao zbog stanice ili usljed pada tu┼żiteljice s obzirom da se na tom stajališu voz nije zaustavljao svakog dana.

Iz svih provedenih dokaza je ostalo neutvr─Ĺeno da li je predmetnog dana voz stao radi izlaska putnika ili pada tu┼żiteljica (o tome se J. G. i ─É. B. razli─Źito izjašnjavaju kod CJB B. L.) s obzirom da je nesporno da voz nekada jeste a nekada nije stajao na tom stajalištu, ali navedeno nije od odlu─Źnog zna─Źaja za utvr─Ĺenje da je tu┼żiteljica iz voza skakala dok se isti nalazio u pokretu, dakle, nije stajao.

Kod takvog utvr─Ĺenja, pravilan je zaklju─Źak prvostepenog suda da je do štetnog doga─Ĺaja došlo isklju─Źivom radnjom tu┼żiteljice koja nije sa─Źekala da voz stane i da tek nakon što sa sigurnoš─çu utvrdi da je voz stao (s obzirom na utvr─Ĺenje da voz nije imao obavezu stajanja na tom stajalištu, ali je ─Źesto zbog radnika „I.“ stajao) da iza─Ĺe iz voza, pa da su time ispunjeni uslovi iz odredbe ─Źl. 177. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 17/93 i 3/96) da se tu┼żeni kao vlasnik opasne stvari (voza) oslobodi od objektivne odgovornosti. Isto tako, prvostepeni sud pravilno nalazi da se ima uzeti da su iskazi kod CJB B. L. vjerodostojniji u odnosu na iskaz kod suda s obzirom na ─Źinjenicu da su dati neposredno nakon povre─Ĺivanja tu┼żiteljice dok su izjave kod suda date nakon nekoliko godina.

┼Żalbeni navodi da prvostepeni sud pogrešno cijeni iskaze saslušanih svjedoka po shvatanju ovog suda ne stoje. Tako─Ĺe, ne stoje navodi da niko nije izjavio da je tu┼żiteljica skakala iz voza, jer su se upravo tako izjasnili J. G. i ─É. B., kod CJB B. L. Dalji navodi da je pobijana presuda zasnovana na Zapisnicima (zabilješkama) CJB koji ne mogu imati karakter dokaza prema odredbama Zakona o parni─Źnom postupku i koji dokazi nisu provedeni na glavnoj raspravi ne stoje, jer su ovi dokazi ─Źitani na ro─Źištu za glavnu raspravu, a nisu suprotni odredbama Zakona o parni─Źnom postupku koje regulišu dokazna sredstva. ┼Żalbeni razlozi da je tu┼żeni time što je voz nekada na predmetnom stajalištu stajao, a nekada nije, upravo takvim ponašanjem doveo putnike u visok stepen rizika, po shvatanju ovog suda upravo govore o tome da se tu┼żiteljica morala sa sigurnoš─çu prethodno uvjeriti da je voz stao, pa tek tada preduzeti radnju sila┼żenja, s obzirom da je bila upoznata sa navedenim, te s obzirom da prema redu vo┼żnje voz navedenog dana nije imao obavezu stajanja. Isto tako, odgovornost tu┼żenog ne proizilazi ni iz odredbe ─Źl. 684. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 17/93 i 3/96), na koju zakonsku odredbu se ┼żalba poziva, s obzirom da je i prema ovoj zakonskoj odredbi isklju─Źena odgovornost prevoznika ukoliko je šteta uzrokovana radnjom putnika kao u konkretnom slu─Źaju.

 

(Presuda Okru┼żnog suda Banjaluka broj G┼Ż-273/04 od 13.06.2006.)

 

<------->

 

Odgovornost od opasne stvari ili opasne djelatnosti

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u G. broj P-950/99 od 06.12.2000 godine odbijeni su tu┼żioci s tu┼żbenim zahtjevom za naknadu materijalne štete u iznosu od 9.000,00 KM za troškove sahrane i odr┼żavanja groblja i nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica i to prvotu┼żilja M. S. u iznosu od 20.000,00 KM, a drugotu┼żilac M. G. u iznosu od 30.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate. Odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-901/01 od 10.04.2003 godine ┼żalba tu┼żilaca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.
Tu┼żioci su protiv drugostepene presude izjavili reviziju «iz svih razloga propisanih odredbom ─Źlana 385. ZPP» s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Republi─Źki javni tu┼żilac se nije izjasnio o reviziji u smislu ─Źlana 390. stav 3. ranijeg Zakona o parni─Źnom postupku (“Slu┼żbeni list SFRJ”, br. 4/77 do 35/91 i “Slu┼żbeni glasnik RS”, br.17/93 do 32/94, u daem tekstu: raniji ZPP).
Revizija nije osnovana.
Tu┼żbom se tra┼żi naknada nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliskog lica.
Prvostepeni sud je utvrdio da je M. Z., sin prvotu┼żilje i brat drugotu┼żioca poginuo kao voza─Ź borbenog vozila 02.05.1995 godine na kanalu S. u Z. S., kao pripadnik S. V. K.. Pošto je prethodnik tu┼żilaca poginuo na teritoriji R. H., taj sud je zaklju─Źio da nisu ostvareni uslovi iz odredaba ─Źlanova 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 57/89 i “Slu┼żbeni glasnik RS”, br.17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) da se tu┼żiocima dosudi zahtjevana naknada štete, zbog njegove smrti, pa je tu┼żbeni zahtjev odbio ukazuju─çi da se «u ovoj pravnoj stvari radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer poginuli u momentu štetnog doga─Ĺaja nije bio pripadnik VRS niti je po nare─Ĺenju VRS bio upu─çen na borbeni zadatak u kome je poginuo». Prema stanovištu tog suda «sklapanje vojnih saveza o zajedni─Źkoj odbrani ne mo┼że biti dovoljan momenat da bi druga strana potpisnik saveza preuzela odgovornost za štete proistekle iz aktivnosti druge strane».
Stanovište prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud, ukazavši pored ostalog i na to da «pogibija bliskog srodnika tu┼żitelja nije u adekvatnoj uzro─Źnoj vezi sa opasnom djelatnoš─çu tu┼żene niti poti─Źe od opasne stvari ─Źiji je imalac tu┼żena».
Shvatanja ni┼żestepenih sudova su i po ocjeni ovog suda pravilna.
Tokom postupka bilo je nesporno da pravni prethodnik tu┼żilaca nije bio pripadnik V.R.K., nego V. R. S. K. i da je poginuo na kanalu S. u Z. S., R. H., u borbenim dejstvima koja je izvodila V. R. S. K., bez sadejstva sa V. R. S. Nije prema tome postojala uzro─Źna veza izme─Ĺu štete koju su pretrpjeli tu┼żioci i opasne djelatnosti kojom se bavi tu┼żena, pa se, samim tim, nisu ostvarili ni uslovi iz ─Źlanova 173. i 174. ZOO da im se dosudi naknada štete. Kako proizilazi iz naprijed izlo┼żenog, tu┼żena nije pasivno legitimisana u ovom sporu.
Nisu osnovani revizioni navodi da se drugostepeni sud «nije uopšte osvrtao na navode ┼żalbe niti ih je obrazlo┼żio sa aspekta svoje odluke o odbijanju ┼żalbe». Na sve bitne razloge ┼żalbe, taj sud je dao zadovoljavaju─çe odgovore. Deklaracija i vojni sporazum, na koje se poziva revizija, akti su politi─Źke prirode (kako to priznaju i revidenti) i njima nije uspostavljena odgovornost V. R. S., odnosno R. S. za ovakve štete. Prema stanju u spisima, u oru┼żanoj akciji od 02.05.1995 godine u kojoj je smrtno stradao prethodnik tu┼żilaca, nije postojala jedinstvena komanda za jedinice V. R. S. i V. R. S. K.
Okolnost da je «prvotu┼żiteljica ostvarila prava po osnovu Zakona o pravima boraca... te da i danas prima invalidninu na podru─Źju Opštine G., kako se tvrdi u revziji, bez uticaja je, s obzirom na naprijed re─Źeno, na presu─Ĺenje u ovom sporu.
Pobijana presuda nema prema tome nedostataka na koje se ukazuje u reviziji i na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zbog toga je, u smislu odredaba ─Źlana 456. stav 1. va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik RS”, br. 58/03 i 85/03) u vezi sa ─Źlanom 393. ranijeg ZPP, revizija tu┼żilaca odbijena kao neosnovana.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev- 444/03. od 28.03.2005.g.)

 

<------->


Odgovornost od opasne stvari ili opasne djelatnosti

P R E S U D A

Revizija tu┼żene se uva┼żava, drugostepena presuda Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-942/03 od 2.2.2005. godine se ukida u dosu─Ĺuju─çem dijelu u odnosu na tu┼żioca S. D. i u tom dijelu predmet se vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Revizija tu┼żioca S. D. se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom djelimi─Źnom presudom Osnovnog suda u B. L. broj P- 3007/98 od 30.12.2002. godine obavezana je tu┼żena R. S.-V. R. S. da isplati prvotu┼żiocu S. D. 2.000,00 KM za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja opšte ┼żivotne aktivnosti, 1.600,00 KM za pretrpljene fizi─Źke bolove, 1.000,00 KM za pretrpljeni strah i 500,00 KM za duševne bolove zbog naru┼żenosti, ukupno 5.100,00 KM, a drugotu┼żilji S. D. – 3.300,00 KM za duševne bolove zbog umanjenja opšte ┼żivotne aktivnosti, 2.000,00 KM za pretrpljene fizi─Źke bolove,, 1.400,00 KM za pretrpljeni strah i 500,00 KM za duševne bolove zbog naru┼żenosti, ukupno 7.200,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presu─Ĺenja pa do isplate, u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti djelimi─Źne presude, pod prijetnjom izvršenja. Preko dosu─Ĺenih iznosa tu┼żioci su odbijeni sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete. Ostali dio tu┼żbenog zahtjeva (za naknadu materijalne štete), kao i odluka o parni─Źnim troškovima, ostavljeni su za kasniju presudu.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-942/03 od
2.2.2005. godine ┼żalba tu┼żene je djelimi─Źpno uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żbeni zahtjev prvotu┼żioca za isplatu naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja opšte ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti odbijen, dok je tu┼żbeni zahtjev drugotu┼żilje odbijen u cjelini. U preostalom dosu─Ĺuju─çem dijelu u odnosu na prvotu┼żioca, ┼żalba tu┼żene je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena. ┼Żalba tu┼żilaca je odbijena u cjelini.

Tu┼żena je izjavila reviziju protiv drugostepene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi tako što bi zahtjev prvotu┼żioca bio u cjelini odbijen.

Prvotu┼żilac je dostavio odgovor na reviziju u roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude i revizije tu┼żene. Ovaj sud je prihvatio odgovor prvotu┼żioca kao samostalnu reviziju, s obzirom da prema svojoj sadr┼żini ima elemente ovog vanrednog pravnog l ijeka.

Revizija tu┼żene je po ocjeni ovoga suda osnovana, a revizija prvotu┼żioca nije osnovana.

Tu┼żbom se tra┼żi naknada nematerijalne i materijalne štete, nastale na li─Źnim i materijalnim dobrima tu┼żilaca u vrijeme ratnih doga─Ĺaja.

Prvostepeni sud je utvrdio da je grupa vojnika Vojne pošte 4627 B.L., u kasnim ve─Źernjim ─Źasovima dana 8. januara 1993. godine došla ku─çi tu┼żilaca, koja se nalazi u B. L.. Drugotu┼żilja (ona je majka prvotu┼żioca) nije smjela da im otvori vrata, jer je bila no─ç, a prvotu┼żilac je trenutno bio otsutan. Vojnici su otišli i vratili se pošto je prvotu┼żilac stigao ku─çi. Nisu se predstavljali kao vojni policajci, pa im ni prvotu┼żilac nije otvorio vrata. Oni su po─Źeli pucati po ku─çi i provalili su vrata. Navodno ih je bilo preko dvadeset. Tu┼żioce su tukli ─Źizmama i nanijeli im tjelesne povrede zbog kojih su oni neko vrijeme bili na bolni─Źkom lije─Źenju, a nanijeli su im štetu i na zgradi u kojoj ┼żive. Protiv prvotu┼żioca vo─Ĺen je krivi─Źni postupak pred Vojnim sudom u Banjoj Luci radi krivi─Źnog djela iz ─Źlana 206. stav 2. u vezi sa stavom 1. preuzetog KZ SFRJ (napad na vojno lice u vršenju vojne slu┼żbe) koji je, zbog amnestije, obustavljen rješenjem tog suda broj IK-210/93 od 2.9.1996. godine. Na zahtjev prvotu┼żioca bio je pokrenut istra┼żni postupak protiv vojnika P. G., D. R., V. B., ┼Ż. A., Z. V. i Z.K., kako to proizilazi iz rješenja Vojnog suda u B. L. broj Kv-12/98 od 25.2.1998. godine i Vrhovnog Vojnog suda RS broj VKR 8/98 od 29.4.1999. godine.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da je tu┼żena odgovorna tu┼żiocima za štetu po principu objektivne odgovornosti po odredbama ─Źlanova 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu:ZOO). Visinu štete, odnosno intenzitet i trajanje fizi─Źkih bolova i straha, te stepen umanjenja opšte ┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti tu┼żilaca utvrdio je uz pomo─ç vještaka medicinske struke dr M. R., pa je tu┼żiocima, na osnovu odredaba ─Źlana 200. ZOO dosudio iznose bli┼że navedene u izreci prvostepene presude.

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda. Preina─Źenjem drugostepene presude, odbio je u cjelini tu┼żbeni zahtjev drugotu┼żilje za naknadu nematerijalne štete, s obzirom da je ona umrla 2. decembra 2002. godine, tj. prije zaklju─Źenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom. Prihvatuju─çi nalaz i mišljenje pomenutog vještaka kao vjerodostojan i zasnovan na pravilima struke, taj sud je našao da stepeni umanjenja opšte┼żivotne aktivnosti i naru┼żenosti prvotu┼żioca ne opravdavaju dosu─Ĺenje nov─Źane satisfakcije za ove vidove štete, a da je naknada za njegove fizi─Źke bolove i strah pravilno odre─Ĺena.

U reviziji tu┼żene pored ostalog je ukazano na to da „iako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM smatramo da je potrebno da Vrhovni sud dozvoli reviziju jer bi to bilo od zna─Źaja za primjenu prava u drugim slu─Źajevima“. Time se, o─Źigledno, misli na odredbe ─Źlana 237. stav 2. i 3. Zakona o parni─Źnom postupku koji je sada na snazi („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03 i 74/05, - u daljem tekstu va┼że─çi: ZPP). ─îlanom 456. stav 1. tog zakona propisano je da ─çe se dalji postupak sprovesti po dosadašnjim propisima ako je prije stupanja na snagu tog zakona donesena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava. Va┼że─çi ZPP je stupio na snagu 1. avgusta 2003. godine (─Źlan 461.), a prvostepena djelimi─Źna presuda u ovom sporu donesena je ranije (30.12.2002. godine). Postupak je, prema tome, trebalo raspraviti po „dosadašnjim propisima“ , a to su odredbe ranijeg Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 4/77 do 35/91 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske, broj 17/93 do 32/94), u daljem tekstu: raniji ZPP). Revizija je, prema odredbama stava 2. u vezi sa stavom 1. ─Źlana 382. ranijeg ZPP dozvoljena u ovoj pravnoj stvari.

Shvatanja ni┼żestepenih sudova ne mogu se, za sada, prihvatiti kao pravilna u pogledu odgovornosti tu┼żene.

Doduše, prihvatljiv je stav da tu┼żena odgovara u ovom spornom slu─Źaju bez obzira na krivicu, s obzirom da je šteta proistekla iz vojnopolicijske akcije preduzete prema tu┼żiocima, a takva akcija ima karakter opasne djelatnosti. Me─Ĺutim, ─Źlanom 177. stav 2. ZOO propisano je da se „imalac stvari“ (a to se odnosi i na lice koje se bavi opasnom djelatnoš─çu) osloba─Ĺa odgovornosti ako doka┼że da je šteta nastala isklju─Źivo radnjom ošte─çenika.
„Imalac se osloba─Ĺa delimi─Źno, ako je ošte─çenik delimi─Źno doprineo nastanku štete“ (─Źlan 177. stav 3. istog zakona). ─îinjeni─Źno stanje u pogledu nastanka štetnog doga─Ĺaja prvostepeni sud je zasnovao isklju─Źivo na iskazima tu┼żilaca, koji su saslušani u svojstvu stranaka. Tu┼żena je u ┼żalbi protiv prvostepene presude istakla prigovor isklju─Źive odgovornosti prvotu┼żioca za nastalu štetu, a eventualno i prigovor podjeljene odgovornosti koje drugostepeni sud nije raspravio na valjan na─Źin.

Zbog toga u daljem postupku treba detaljno raspraviti pitanje kako se je desio štetni doga─Ĺaj. O tome treba da se izjasni ne samo tu┼żilac nego i tu┼żena stranka i da na ove okolnosti predlo┼że odgovaraju─çe dokaze. Naro─Źito je potrebno utvrditi da li su pripadnici vojske prekora─Źili ovlaš─çenja u pogledu upotrebe vatrenog oru┼żja i fizi─Źke sile, kako su se pri tome ponašali tu┼żioci, te da li su sa svoje strane dali povoda ovakvom ponašanju lica za koje odgovara tu┼żena (iz provedenih dokaza proizilazi da je protiv prvotu┼żioca vo─Ĺen i krivi─Źni postupak zbog napada na vojna lica, ali da je i on protiv njih podnosio krivi─Źne prijave). Tek pošto se detaljno razjasne ove okolnosti, bi─çe mogu─çe ocijeniti da li je šteta nastala isklju─Źivo ili bar djelimi─Źno radnjama tu┼żilaca, ili je za štetu isklju─Źivo odgovorna tu┼żena bez obzira na krivicu, od ─Źega zavisi i odluka o njihovom tu┼żbenom zahtjevu.

Po ocjeni ovog suda naru┼żenost u lakšem stepenu i umanjenje opšte ┼żivotne aktivnosti kod prvotu┼żioca u procentu od 10% zbog povrede u predjelu glave, desne strane lica, razderotina po licu, modrica po glavi i tijelu, te jakog komocionog sindroma, kako se je izjasnio pomenuti vještak, ne opravdavaju dosu─Ĺenje nov─Źane satisfakcije za pretrpljene duševne bolove zbog ovih vidova štete, s obzirom na njihov relativno nizak intenzitet, u smislu ─Źlana 200. ZOO. Za fizi─Źke bolove prvotu┼żioca (jakog intenziteta od povre─Ĺivanja do gubitka svijesti, srednjeg od prestanka gubitka svijesti do izlaska iz bolnice u trajanju od 5 dana i lakog – u trajanju od mjesec dana do potpunog zarastanja rana po licu i modrica po tijelu) i strah (jakog intenziteta od po─Źetka zadobijanja povreda do prestanka besvjesnog stanja i lakog – od izlaska iz bolnice do završetka lije─Źenja, u trajanju od petnaestak dana), opravdavaju dosu─Ĺenje iznosa od 2.000,00 KM, odnosno od 1.000,00 KM, u smislu iste zakonske odredbe.

Revizija prvotu┼żioca u kojoj predla┼że da mu se „nadoknadi sva... nematerijalna šteta“ ne mo┼że se, radi toga, prihvatiti kao osnovana. Što se ti─Źe njegovog zahtjeva za naknadu materijalne štete i parni─Źnih troškova, o tome ─çe se naknadno odlu─Źivati.

Iz tih razloga revizija prvotu┼żioca je odbijena kao neosnovana (─Źlan
393. i ─Źlan 386. ranijeg u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. va┼że─çeg ZPP).

U pogledu revizije tu┼żene stranke, iz izlo┼żenog proizilazi da je, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ─Źinjeni─Źno stanje ostalo nepotpuno utvr─Ĺeno. Iz tih razloga, a na osnovu ─Źlana 250. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 461. stav 2. va┼że─çeg ZPP, revizija tu┼żene je uva┼żena, drugostepena presuda ukinuta u dosu─Ĺuju─çem dijelu u odnosu na prvotu┼żioca i odlu─Źeno da se predmet u tom dijelu vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Drugostepeni sud je du┼żan da u daljem postupku otkloni nedostatke na koje je ukazano, na osnovu ─Źlana 253. u vezi sa ─Źlanom 228. va┼że─çeg ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-444/05 od 09.02.2007.g. )

 

<------->

 

Presuda iz prakse advokatskog ureda: naknada štete - stomatologija

 

Povratak na: prvi dio - naknada štete

Nastavak na: naknada štete

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti naknade ┼ítete potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija