Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein

 

 

Pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji - u sudskoj praksi BiH

 

POBIJANJE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNJI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źl. 280 i 284
ÔÇó Kod pobijanja du┼żnikovih pravnih radnji, taj pravni posao gubi u─Źinak samo prema tu┼żitelju, a ne prema svakome.


Obrazlo┼żenje:
"Ovaj sud nalazi da su ni┼żestepeni sudovi pravilno presudili kada su odbili tu┼żbeni zahtjev za utvr─Ĺenje ni┼ítavim i eventualni zahtjev za ru┼íljivost predmetnog ugovora. Prema odredbi ─Źlana 283 ZOO tu┼żba za pobijanje pravne radnje du┼żnika podnosi se protiv tre─çeg lica u ─Źiju je korist poduzeta pravna radnja, a odredbom ─Źlana 284. ZOO ako sud usvoji tu┼żbeni zahtjev pravna radnja gubi u─Źinak samo prema tu┼żitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovog potra┼żivanja. U konkretnom slu─Źaju primarnim tu┼żbenim zahtjevom se zapravo formalno tra┼żi utvr─Ĺenje ni┼ítavosti ugovora o poklonu odnosno eventualnim njegovo poni┼ítenje i takav zahtjev u svom pravnom dosegu na odre─Ĺen na─Źin prevazilazi ono ┼íto se zakonom tra┼żi za navedenu tu┼żbu i pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji. Dakle, kod utvr─Ĺenja ni┼ítavosti i poni┼ítenja, pobijani pravni posao je pravno nevaljan i bez pravnog u─Źinka prema svakome, za razliku od pobijanja du┼żnikovih pravnih radnji, kada taj posao gubi u─Źinak samo prema tu┼żitelju. Nadalje, poni┼ítenje pravnog posla u okviru zakonom propisanih razloga mo┼że zahtijevati jedna ugovorna strana kao tu┼żitelj prema drugoj ugovornoj strani kao tu┼żenom, dok pobijanje du┼żnikove radnje mo┼że zahtijevati povjerilac kao tu┼żitelj prema tre─çoj osobi kao tu┼żenom u ─Źiju korist je poduzeta pravna radnja. Naime, u parnicama kojima se pobija pravna radnja du┼żnika pravni posao se ne utvr─Ĺuje ni┼ítavim, niti se poni┼ítava prema ostalim sudionicima pravne radnje, ve─ç se u odnosu na tre─çe lice utvr─Ĺuje da je bez pravnog dejstva prema tu┼żitelju samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovog zahtjeva i samo u opsegu koji je potreban da povjerilac ostvari svoju tra┼żbinu. Tu┼żiteljice su trebale postaviti tu┼żbeni zahtjev na taj na─Źin, ┼íto nisu u─Źinile i dokazivati da su ispunjene pravne pretpostavke za primjenu tog instituta. Me─Ĺutim, tu┼żiteljice u postupkui nisu postavile takav zahtjev, a ni dokazale pravne pretpostavke (insolventnost du┼żnika) za primjenu tog insitututa kako to pravilno zaklju─Źuju ni┼żestepeni sudovi. Zbog svega navedenog ovaj sud cijeni da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, budu─çi da se u okviru postavljenog primarnog tu┼żbenog zahtjeva kao i eventualnog zahtjeva tu┼żiteljicama ne mo┼że pru┼żiti pravna za┼ítita iz one ─Źinjeni─Źne osnove na kojoj tu┼żiteljice zasnivaju svoj zahtjev, jer ─Źinjeni─Źni navodi tu┼żbi ne opravdavaju utvr─Ĺenje ni┼ítavosti, niti poni┼ítenje ugovora o poklonu. To ne zna─Źi da se time isklju─Źuje pravo tu┼żiteljica za utvr─Ĺenje ni┼ítavim predmetnog ugovora o poklonu, ali ne na temelju takvog ─Źinjeni─Źnog supstrata koji je utvr─Ĺen u ovom postupku, ┼íto predstavlja ─Źinjeni─Źni sadr┼żaj zahtjeva iz odredbe ─Źl. 280.stv.1. ZOO. Kako tu┼żiteljice nisu tokom postupka istakle druge okolnosti izvan sadr┼żaja zahtjeva za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji koje bi ukazivale na ni┼ítavost ugovora, to je valjalo reviziju tu┼żiteljica odbiti."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 359282 17 Rev od 23.7.2019. g.)

 

<------->

 

POBIJANJE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNJI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źlan 280
ÔÇó Da bi tu┼żitelj uspio u sporu pokrenutim paulijanskom tu┼żbom du┼żan je dokazati da je zaklju─Źenjem spornog ugovora tu┼żeni, kao njegov du┼żnik, umanjio svoju imovinu u toj mjeri da nema sredstava za ispunjenje tu┼żio─Źevog potra┼żivanja, odnosno da tu┼żeni ne posjeduje drugu imovinu iz koje bi mogao izmiriti svoju obavezu prema tu┼żitelju.



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 233/2009 od 3.2.2011. g.)

 

<------->

POBIJANjE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNjI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źl. 280 i 281


ÔÇó Du┼żnik tu┼żitelja koji pokloni supruzi nekretnine neposredno nakon ┼íto je tu┼żitelj podnio prijedlog za izvr┼íenje radi namirenja potra┼żivanja, znao je da time nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao povjeriocu, ┼íto je bilo poznato i tu┼żenoj kao njegovoj supruzi, zbog ─Źega su ispunjene pretpostavke za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji.


Obrazlo┼żenje:
"Prvostepenom presudom Op─çinskog suda u... utvr─Ĺeno je da je ugovor o darovanju bez dejstva u odnosu na tu┼żitelja.
Stavom drugim izreke presude tu┼żena je obavezana da trpi da tu┼żitelj namiri svoja potra┼żivanja...
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u... ┼żalba tu┼żene je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavila tu┼żena zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogre┼íne primjene materijalnog prava.
Revizija nije osnovana.
Neosnovan je prigovor tu┼żene da je drugostepeni sud po─Źinio povredu odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana 209. ZPP.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja na utvr─Ĺenje da ugovor o poklonu broj... od 8.10.2015. g. kojim je H. H. (du┼żnik tu┼żitelja), svojoj supruzi S. H. (tu┼żenoj u ovoj parnici) poklonio nekretnine opisane u izreci presude gubi u─Źinak prema tu┼żitelju u dijelu u kojem je to potrebo za namirenje potra┼żivanja tu┼żitelja koje ima prema svom du┼żniku H. H., te da je tu┼żena du┼żna dopustiti da tu┼żitelj svoje potra┼żivanje namiri prodajom navedenih nekretnina.
Iz ovako utvr─Ĺenih ─Źinjenica prvostepeni sud zaklju─Źuje, a drugostepeni sud u cijelosti prihvata takve zaklju─Źke, da je H. H. (du┼żnik tu┼żitelja) sklapanjem ugovora o poklonu sa tu┼żenom suprugom znao da nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao povjeriocu, te da je tu┼żenoj kao supruzi bilo poznato da njen suprug, poduzetom pravnom radnjom nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao njegovom povjeriocu. Slijedom toga ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da su ispunjene pretpostavke za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji iz odredbi ─Źlana 280., 281., 283., 284. i 285. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO) zbog ─Źega i usvajaju tu┼żbeni zahtjev.
Takav zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova je pravilan i na zakonu zasnovan, zbog ─Źega ne stoji revizijski navod o pogre┼ínoj primjeni materijalnog prava odredbi ─Źlana 280., 281., 283., 284. i 285. ZOO.
Suprotno stavu revizije u konkretnom slu─Źaju pravilno je utvr─Ĺeno da je potra┼żivanje tu┼żitelja dospjelo prema H. H. (du┼żnik tu┼żitelja), da je poduzeta pravna radnja odnosno ugovor o poklonu u─Źinjena na ┼ítetu povjerioca jer je darodavac besplatnim pravnim poslom poklonio svu svoju nepokretnu imovinu svojoj supruzi, neposredno nakon podno┼íenja prijedloga za izvr┼íenje ugovorom o poklonu od 8.10. 2015. g., uslijed ─Źega du┼żnik nije imao dovoljno sredstava za namirenje potra┼żivanja tu┼żitelja, a ┼íto potvr─Ĺuje prijedlog za izvr┼íenje podnesen 2.10. 2015. g. i zaveden kod suda pod brojem..., u kojem iako je predlo┼żeno izvr┼íenje na nekretninama koje su predmet ove parnice, na istim se nije moglo provesti izvr┼íenje jer su otu─Ĺene neposredno prije zabilje┼żbe rje┼íenja o izvr┼íenju. H. H., du┼żnik tu┼żitelja kao darodavac je znao za svoj dug prema tu┼żitelju, jer je potra┼żivanje utvr─Ĺeno pravosna┼żnom sudskom odlukom, pa je on kao du┼żnik mogao znati da poklanjanjem svojih nekretnina supruzi (koje poklanjanje je u─Źinio nakon podno┼íenja prijedloga za izvr┼íenje koji je podnesen sudu 2. 10. 2015. g., a ugovor o poklonu zaklju─Źen 8.10.2015. g.) onemogu─çava namirenje potra┼żivanja tu┼żitelja na darovanim nekretninama u sudskom izvr┼ínom postupku za koji postupak je znao da se vodi radi namirenja potra┼żivanja tu┼żitelja.
Isto tako, ne mo┼że se prihvatiti stav revizije da tu┼żenoj kao supruzi nije bilo poznato da njen suprug, poduzetim pravnim radnjama (ugovorom o poklonu) nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao njegovom povjeriocu, te da zbog toga nisu ispunjeni uslovi pobijanja kada je odredbom ─Źlana 281. stav (2) ZOO, propisano da ako je tre─çe lice du┼żnikov suprug ili srodnik po krvi u prvoj liniji, ┼íto je tu┼żena u predmetnoj parnici, da se tada pretpostavlja da im je bilo poznato da du┼żnik poduzetim raspolaganjem nanosi ┼ítetu povjeriocu."


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 029226 20 Rev od 16.2.2021. g.)

 

<------->

 

 

ROK ZA PODNO┼áENjE TU┼ŻBE ZA POBIJANjE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNjI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źlan 281 stav 2 i ─Źlan 285


ÔÇó Kako je ugovor o poklonu zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żenog, kao poklonodavca i njegovog sina - drugotu┼żenog, kao poklonoprimca, ovdje se radi o besteretnom pravnom poslu i zakonska je pretpostavka da je drugotu┼żenom bilo poznato da takvim raspolaganjem prvotu┼żeni nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao vjerovniku, pa se tu┼żba za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji mo┼że podnijeti u roku od tri g. ra─Źunaju─çi od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija.


Obrazlo┼żenje:
"U ovom postupku se, s obzirom na sadr┼żaj tu┼żbenog zahtjeva, radi o pobijanju du┼żnikovih pravnih radnji.
Odredbama ZOO navedena su op┼íta pravila pobijanja du┼żnikovih pravnih radnji (─Źlan 280.), uslovi pobijanja (─Źlana 281), isklju─Źenje pobijanja (─Źlan 282), kako se vr┼íi pobijanje (─Źlan 283), u─Źinak pobijanja (─Źlan 284.) i rokovi za podizanje tu┼żbe (─Źlan 285). Op┼íte pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik (ovdje tu┼żitelj) mogao pobijati pravnu radnju svoga du┼żnika su: da ima dospjelo potra┼żivanje za isplatu; da du┼żnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potra┼żivanja (insolventnost du┼żnika); da postoji pravna radnja preduzeta na ┼ítetu vjerovnika i da postoji o┼íte─çenje vjerovnika, s tim da pobijanje omogu─çava vjerovnikovo potpuno ili djelimi─Źno namirenje, te da je tu┼żba podnesena u zakonom propisanom roku.
U konkretnom slu─Źaju, nema sumnje da tu┼żitelj ima potra┼żivanje prema prvotu┼żenom koje je dospjelo na isplatu i prije podno┼íenja tu┼żbe kojom je pokrenut ovaj spor. O tome najbolje svjedo─Źi presuda Vrhovnog suda broj:... od 31.8.2018. g., kojom je to potra┼żivanje, u iznosu od 138.500,00 KM, kona─Źno potvr─Ĺeno i sudskom odlukom, sa obavezom du┼żnika (prvotu┼żenog) da plati i pripadaju─çu zateznu kamatu od 02.10.2002. g.. Prema tome, ne stoje navodi revidenta da je to potra┼żivanje nastalo tek dono┼íenjem navedene presude Vrhovnog suda. Ono je postojalo i ranije, ali je tu┼żitelj ishodio i odluku suda kao izvr┼ínu ispravu, jer ga samo tako mo┼że prinudno naplatiti, u izvr┼ínom postupku. Osim toga, potra┼żivanje koje ima u vidu odredba ─Źlana 281. stav 1. ZOO, u slu─Źaju pobijanja du┼żnikovih pravnih radnji, i ne mora biti utvr─Ĺeno sudskom odlukom.
Tu┼żitelj je od samog po─Źetka svoj tu┼żbeni zahtjev temeljio na ─Źinjenici da ima potra┼żivanje prema prvotu┼żenom u iznosu od 138.500,00 KM. U tu┼żbi se, u vezi sa dokazivanjem tog potra┼żivanja, pozivao na pravosna┼żnu sudsku odluku - presudu Okru┼żnog suda u B. broj:... od 11.11.2013. g. (koja je kasnije ukinuta i predmet vra─çen na ponovni postupak). Kona─Źno ure─Ĺenom tu┼żbom se pozvao na sudsku odluku -presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj:... od 31.01.2018. g. donesenu u ponovnom postupku. Pri tome nije promjenio istovjetnost tu┼żbenog zahtjeva, nije ga pove─çao ili stavio neki novi uz postoje─çi, pa se, suprotno tvrdnji tu┼żenih, ne radi o preina─Źenju tu┼żbe, o kojem govori odredba ─Źlana 56. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku ("Slu┼żbeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - u daljem tekstu: ZPP). Zato navodi revizije (u kojima se revizija u dobrom dijelu iscrpljuje), istaknuti u ovom pravcu, pozivom na odredbe ─Źlana 53, 54, 56. i 57 ZPP, nisu mogli ishoditi druga─Źiju odluku.
Saglasno izlo┼żenom, budu─çi da, kako je naprijed obja┼ínjeno, ne stoji tvrdnja revidenata da je do┼ílo do preina─Źenja tu┼żbe, neosnovani su i navodi kojima se isti─Źe da tu┼żba nije podnesena u zakonom propisanom roku, o ─Źemu su ni┼żestepeni sudovi dali jasno i argumentovano obrazlo┼żenje, koje u svemu prihvata i ovaj sud. Ugovor o poklonu izme─Ĺu prvotu┼żenog, kao poklonodavca i njegovog sina - drugotu┼żenog, kao poklonoprimca, zaklju─Źen je dana 26.5.2011. g.. Radi se o besteretnom pravnom poslu, pa je zakonska pretpostavka (─Źlan 281. stav 2. ZOO), a i izvedeni dokazi na to upu─çuju, da je drugotu┼żenom (kao kasnije i tre─çetu┼żenom) bilo poznato da takvim raspolaganjem prvotu┼żeni nanosi ┼ítetu tu┼żitelju kao vjerovniku. To je naravno bilo poznato i prvotu┼żenom kao du┼żniku tu┼żitelja, koji je kao predsjednik upravnog odbora tre─çetu┼żenog potpisao odluku (od 15.01.2013. g.) o kupovini predmetnih nekretnina u M. od drugotu┼żenog, a kao direktor tre─çetu┼żenog i ugovor o prodaji od 21.01.2013. g.. U takvom slu─Źaju, shodno odredbi ─Źlana 285. ZOO, tu┼żba za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji mo┼że se podnijeti u roku od tri g., ra─Źunaju─çi od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija. Kako je tu┼żba podnesena 22.4.2014. g., jasno je da je to ura─Ĺeno u okviru zakonom propisanog roka.
Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, koje se ne mo┼że pobijati u revizionom postupku, shodno zabrani sadr┼żanoj u odredbi ─Źlana 240. stav 2. ZPP, prvotu┼żeni nema druge nepokretne imovine (osim one koju je ugovorom o poklonu, darovao sinu - drugotu┼żenom). U┼żivalac je penzije, u mjese─Źnom iznosu od 400,00 KM, koja je ve─ç optere─çena izvr┼íenjem. Tako─Ĺe je utvr─Ĺeno da preduze─çe J. d.o.o. V., ─Źiji je osniva─Ź prvotu┼żeni i njegov jedini vlasnik, duguje na ime poreskih obaveza iznos, ne┼íto manji od 1.000.000,00 KM, te da je i prvotu┼żeni, solidarno sa ovim preduze─çem, obavezan na pla─çanje tih obaveza (zbog ─Źega je i odre─Ĺeno izvr┼íenje pljenidbom dijela njegove penzije). Nije sporno da su nepokretnosti koje su u vlasni┼ítvu ovog preduze─ça, ─Źija vrijednost je procjenjena na iznos od 300.00,00 KM, optere─çene hipotekom (za ─Źije osnivanje je saglasnost dao prvotu┼żeni, kao osniva─Ź, predsj ednik upravnog odbora i direktor ovog preduze─ça) kojom je garantovano vra─çanje zajma koji je prvotu┼żeni uzeo od ┼Ż. M., advokata iz B.L., u iznosu od 105.000,00 KM.
Prema tome, osnovano ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da prvotu┼żeni nema imovine iz koje bi tu┼żitelj mogao naplatiti svoje potra┼żivanje i da se to ne bi moglo ostvariti (na ─Źemu insistiraju revidenti) ni prodajom naprijed opisanog preduze─ça koje je u vlasni┼ítvu prvotu┼żenog.
Imaju─çi u vidu naprijed iznesene razloge, ni ostali navodi revizije nisu mogli ishoditi druga─Źiju odluku, zbog ─Źega je odlu─Źeno kao u izreci, na osnovu odredbe ─Źlana 248. ZPP.
Odbijen je zahtjev tu┼żitelja za naknadu tro┼íkova sastava odgovora na reviziju, jer se ne radi o nu┼żnom tro┼íku koji ima u vidu odredba ─Źlana 387. stav 1. ZPP. Ovo tim prije ┼íto su u odgovoru uglavnom ponovljeni navodi koji su isticani i tokom postupka."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 86 0 P 033463 20 Rev od 30.3.2020. g.)

 

<------->

 

POBIJANjE PRAVNIH RADNjI JEMCA-PLATCA
Zakon o obligacionim odnosima ─Źlan 280 stav 1 i ─Źlan 1004 stav 3


ÔÇó Budu─çi da zakon izjedna─Źava polo┼żaj du┼żnika i jemca-platca, odnosno izjedna─Źene su njihove obaveze prema povjeriocu, povjerilac ima pravo i interes da pobija pravne radnje jemca-platca koje su preduzete na njegovu ┼ítetu, kao ┼íto bi pobijao i radnje du┼żnika.


Obrazlo┼żenje:
"M.R. se Ugovorom o jemstvu obavezao kao jemac platac (─Źlan 1004. stav 3. ZOO), slijedom ─Źega odgovara povjeriocu (tu┼żiocu) na isti na─Źin i pod istim uslovima kako odgovara i korisnik kredita, i to za cijelu obavezu glavnog du┼żnika, a povjeriocu je ostavljeno na volju da bira da li ─çe ispunjenje obaveze zahtjevati od glavnog du┼żnika, od jemca ili pak od obojice istovremeno.
Odredbom ─Źlana 1004. stav 3. ZOO je propisano: "Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara povjeriocu kao glavni du┼żnik za cijelu obavezu i povjerilac mo┼że zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog du┼żnika bilo od jemca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jemstvo)."
Dakle, iz navedene odredabe slijedi da se jemac obavezuje prema povjeriocu (┼íto je posebno bitno, jer to obvezivanje ra─Ĺa obaveze za njega i prava za povjerioca), da je solidarna odgovornost jemca -platca i glavnog du┼żnika, da povjerilac mo┼że tra┼żiti naplatu od jednoga od njih, dakle i od samog jemca-platca ili od obojice. To obvezivanje jemca-platca prema povjeriocu, daje povjeriocu izvjesna prava prema jemcu, a to uklju─Źuje i pravo na pobijanje pravnih radnji koje jemac-platac poduzima na ┼ítetu svoje imovine jer time mo┼żda onemogu─çava naplatu potra┼żivanja povjerioca, a obavezao se da ─çe, kao i du┼żnik, platiti dug povjeriocu. U pogledu obaveza prema povjeriocu zakon izjedna─Źava polo┼żaj du┼żnika i jemca-platca, odnosno izjedna─Źene su njihove obaveze prema povjeriocu. Ako ne bi bilo tako, onda bi se izigrao zakonski smisao jemstva (jemac platac).
Smisao jemstva (a posebno jemac-platac) je u poja─Źanju sigurnosti povjerioca u naplati potra┼żivanja, od jednog ili obojice. Naplatu potra┼żivanja mo┼że osujetiti i du┼żnik, ali i jemac jer i on odgovara kao i du┼żnik, pa u tome le┼żi pravo i interes povjerioca da pobija pravne radnje i jemca-platca, kao ┼íto bi pobijao i radnje du┼żnika.
Ta─Źno je da ─Źlan 280. ZOO koristi termin "du┼żnik" ali kao op┼íti pojam du┼żnika kao osobe koja je ne┼íto du┼żna, ali druge odredbe ZOO, o kreditu i jemstvu, propisuju da je i jemac du┼żnik istoga duga kao i glavni du┼żnik
Kako ZOO ─Źlanom 1004. stav 3. propisuje da povjerilac mo┼że tra┼żiti ispunjenje obaveze od jednoga od du┼żnika ili jemca-platca ili istovremeno od obojice, to zna─Źi da i jemac svojim (pisanim) jamstvom poja─Źava sigurnost naplate potra┼żivanja, pa ako neki od njih dovede u pitanje naplatu potra┼żivanja na na─Źin da raspola┼że svojom imovinom, to daje pravo povjeriocu da pobija te pravne radnje, poduzete od strane bilo koga od njegovih du┼żnika.
Revident se poziva na odluku ovog suda broj... od 18.05.2018. g. u kojoj je, kako ta─Źno navodi, izneseno shvatanje da se ne mo┼że pobijati pravna radnja jemca. S obzirom da je drugo vije─ça u odluci broj... od 18.08.2021. g. iznijelo suprotno shvatanje, tj. da se pravne radnje jemca mogu pobijati, u vezi sa tim je 24.02.2023. g. odr┼żana sjednica Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske i zauzet pravni stav broj ÔÇŽ koji glasi: "Na temelju odredbe ─Źlana 280. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima povjerilac mo┼że pobijati i pravne radnje jemca koje su preduzete na njegovu ┼ítetu".
Povjerilac je dokazao da je preduzetom radnjom izvr┼íenik M.R. otu─Ĺio svoju imovinu znatnije vrijednosti ─Źime je ote┼żao polo┼żaj povjerioca u naplati potra┼żivanja, iako je u vrijeme zaklju─Źenja spornog u govora o poklonu znao da se od njega kao jemca platca tra┼żi naplata potra┼żivanja za koje je jem─Źio."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 59 0 Ps 036778 23 Rev od 28.2.2023. g.)

 

<------->

 


POBIJANjE PRAVNIH RADNjI DU┼ŻNIKA I JEMCA
Zakon o obligacionim odnosima ─Źlan 280 stav 2 i ─Źlan 1004


ÔÇó Povjerilac mo┼że pobijati pravnu radnju svoga du┼żnika kada nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegovog potra┼żivanja, ali iako solidarni jemac odgovara na isti na─Źin i pod istim uslovima kao i du┼żnik, njegov polo┼żaj u odnosu na povjerioca se ne mijenja pa nije predvi─Ĺena mogu─çnost pobijanja pravnih radnji jemca jer oni nisu u odnosu povjerioca i du┼żnika.


Obrazlo┼żenje:
"U ovom postupku se, s obzirom na sadr┼żaj tu┼żbenog zahtjeva, radi o pobijanju du┼żnikovih pravnih radnji. Odredbama ZOO navedena su op┼íta pravila pobijanja (─Źlan 280.), uslovi pobijanja (─Źlana 281.), isklju─Źenje pobijanja (─Źlan 282.), kako se vr┼íi pobijanje (─Źlan 283.) i kona─Źno u─Źinak pobijanja (─Źlan 284.). Op┼íte pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svoga du┼żnika su: da ima dospjelo potra┼żivanje za isplatu; da du┼żnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potra┼żivanja (insolventnost du┼żnika); da postoji pravna radnja preduzeta na ┼ítetu vjerovnika i da postoji o┼íte─çenje vjerovnika, s tim da pobijanje omogu─çava vjerovnikovo namirenje. Pored toga tra┼żi se i ispunjavanje posebnih pretpostavki, navedenih u u odredbi ─Źlana 281. ZOO, te da stranke u sporu budu aktivno i pasivno legitimisane.
Sadr┼żaj ugovora o dugoro─Źnom kreditu (zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żitelja i korisnika kredita), naro─Źito odredbe koje govore o obezbje─Ĺenju kredita; odredbe ugovora o solidarnom jemstvu, koje potpuno jasno i nedvosmisleno tu┼żitelja imenuju kao povjerioca, korisnika kredita ozna─Źavaju kao du┼żnika, a S.D.B. (─Źija se preduzeta pravna radnja pobija) kao jemca, kao i ostala dokumentacija koja je pratila zaklju─Źenje ugovora o dugoro─Źnom kreditu, jasno ukazuju da tu┼żitelj i S.D.B. u vezi sa zaklju─Źenim ugovorom o dugoro─Źnom kreditu i ugovorom o solidarom jemstvu nisu u odnosu povjerioca i du┼żnika (du┼żnik je korisnik kredita), nego da je S.D.B. u ovom odnosu samo jemac.
Ta─Źno je, kako ispravno isti─Źe revident, pozivom na odredbu ─Źlana 1004. stav 3. ZOO da se S.D.B. u ovom slu─Źaju obavezala kao solidarni jemac, slijedom ─Źega odgovara povjeriocu (tu┼żitelju) na isti na─Źin i pod istim uslovima kako odgovara i korisnik kredita, i to za cijelu obavezu glavnog du┼żnika, a povjeriocu je ostavljeno na volju da bira da li ─çe ispunjenje obaveze zahtjevati od glavnog du┼żnika, od jemca ili pak od obojice istovremeno. Dakle, iz ovih navoda slijedi da je i tu┼żitelju jasno da je du┼żnik neko drugi (korisnik kredita) a S.D.B. jemac. Istina je da ona, kao solidarni jemac, odgovara isto kao korisnik kredita (du┼żnik) i da se sva naprijed navedena pravila primjenjuju u slu─Źaju da povjerilac zahtijeva isplatu dugovanog iznosa. Me─Ĺutim, navedena odredba i u njoj sadr┼żana pravila na kojima insistira tu┼żitelj, ne mijenjaju njen polo┼żaj jemca (u odnosu na povjerioca a i u odnosu na korisnika kredita za koga je jem─Źila) za kojeg, odredbom ─Źlana 280. ZOO, nije predvi─Ĺena mogu─çnost pobijanja njegovih pravnih radnji. Zato se ova pravila, koja reguli┼íu odgovornost solidarnog jemca, na kojima insistira revident, mogu primjeniti samo kada se tra┼żi isplata iznosa za koji je jem─Źio, a nisu od uticaja u parnici u kojoj se pobija pravna radnja du┼żnika (jer S.D.B., kako je obja┼ínjeno, nije du┼żnik nego du┼żnikov jemac), ─Źak i pod uslovom da se prihvati rezonovanje revidenta "da se podno┼íenje ovakvog tu┼żbenog zahtjeva u krajnjoj liniji odnosi na naplatu duga, kroz institut pobijanja pravnih radnji du┼żnika, kojima je tu┼żilac onemogu─çen da naplati dug koji ima prema du┼żniku".
Pored toga, i pod uslovom da se S.D.B. ima smatrati du┼żnikom i da je mogu─çe pobijati njenu pravnu radnju u smislu odredbe ─Źlana 280. ZOO, a kod ─Źinjenice da tu┼żitelj (na kojem je bio teret dokazivanja, u smislu odredbe ─Źlana 7. stav 1. i ─Źlana 123. stav 1. ZPP) nije dokazao da ona usljed preduzete pobijane radnje nama dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potra┼żivanja (─Źlan 280. stav 2. ZOO), zahtjevu tu┼żitelja nije bilo mogu─çe udovoljiti. Ovo se ne ─Źini ni vjerovatnim kod ─Źinjenice da je na drugoj njenoj nepokretnoj imovini konstituisano zalo┼żno pravo radi obezbje─Ĺenja vra─çanja predmetnog kredita (┼íto i tu┼żitelj izri─Źito navodi u reviziji) i da je vrijednost zalo┼żenih nekretnina procjenjena na iznos od 1.543.922,00 KM, kako isti─Źe S.D.B. saslu┼íana kao svjedok, ─Źijem iskazu tu┼żitelj nije prigovarao, pa posljedi─Źno tome ni osporio ─Źinjenicu da ona raspola┼że imovinom koja nije bila predmetom pobijanog ugovora o prodaji (┼ítavi┼íe na njoj je ve─ç upisana hipoteka kao obezbje─Ĺenje vra─çanja kredita) iz koje se tu┼żitelj mo┼że namiriti i bez pobijanja pravne radnje o kojoj je ovdje rije─Ź.
Imaju─çi u vidu naprijed iznesene razloge ni ostali navodi revizije nisu mogli ishoditi druga─Źiju odluku, slijedom ─Źega je rije┼íeno kao u izreci na osnovu odredbe ─Źlana 248. ZPP.
Odbijen je zahtjev tu┼żene za naknadu tro┼íkova sastava odgovora na reviziju, jer se ne radi o nu┼żnom tro┼íku koji ima u vidu odredba ─Źlana 387. stav 1. ZPP. Ovo tim prije ┼íto su u odgovoru samo ponovljeni navodi koji su isticani u toku postupka."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 86 0 P 037516 17 Rev od 18.5.2018. g.)

 

 

<------->

POBIJANjE PRAVNIH RADNjI DU┼ŻNIKA
Zakon o obligacionim odnosima ─Źlan 280 stav 2


ÔÇó Ispunjeni su zakonski uslovi za pobijanje pravnih radnji du┼żnika ako je u postupku dokazano da se nov─Źano potra┼żivanje povjerioca moglo namiriti u vrijednosti nekretnina kojima je osporenim ugovorom du┼żnik raspolagao.

Obrazlo┼żenje:
"Odredba ─Źlana 280. stav 2. ZOO izra┼żava pretpostavku o tome da o┼íte─çenje povjerilaca postoji uvijek kada usljed izvr┼íenja pobijane pravne radnje du┼żnik nema dovoljno sredstava da namiri povjerio─Źevo potra┼żivanje, ┼íto ne zna─Źi da protivnik pobijanja tj. lice protiv kojeg je podignuta tu┼żba za pobijanje ne mo┼że dokazati suprotno. Kako tu┼żeni nisu izvodili dokaze radi dokazivanja da M. M. raspola┼że drugom imovinom koja je podobna za izvr┼íenje, ima se uzeti da usljed zaklju─Źenja predmetnog ugovora o poklonu nema dovoljno sredstava za namirenje potra┼żivanja tu┼żitelja.
Za odluku po stavljenom zahtjevu su bez uticaja revizioni navodi da nije dokazan poku┼íaj namirenja od drugog solidarnog du┼żnika PP M., jer je tu┼żitelju kao povjeriocu pripadalo pravo izbora da li ─çe prinudnu naplatu iznosa od 25.000,00 KM zatra┼żiti od oba ili samo od jednog solidarnog du┼żnika. Isto tako, bez uticaja su dalji navodi da je M. M. spornim ugovorom raspolagao svojim nekretninama, radi izmirenja zakonske obaveze izdr┼żavanja tu┼żenih, pogotovo kad se ima u vidu na─Źin i priroda davanja radi izdr┼żavanja.
Bez uticaja su i revizioni navodi da se ne zna koji fizi─Źki dio nekretnina je po spornom ugovoru pripao tu┼żenima, jer je osporenim ugovorom du┼żnik tu┼żitelja raspolagao svojim suvlasni─Źkim dijelom na nekretninama, te na kojem suvlasni─Źkom dijelu se sprovodi izvr┼íenje pod uslovima koje propisuje odredba ─Źlana 69. Zakona o izvr┼ínom postupku ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12).
Prema odredbi ─Źlana 281. stav 2. i 3. ZOO kod raspolaganja u korist srodnika u prvoj liniji pretpostavlja se da je srodniku bilo poznato da du┼żnik preduzetim raspolaganjem nanosi ┼ítetu povjeriocu, a kod besteretnog raspolaganja (predmetno raspolaganje ima obe karakteristike) smatra se da je du┼żnik znao da se preduzetim radnjama nanosi ┼íteta povjeriocu i ne zahtjeva da je tre─çem licu to bilo ili moglo biti poznato."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev 3756/2011 od 24.1.2013. g.)

 

<------->

 

POBIJANjE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNjI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źl. 281 i 285
ÔÇó Prekluzivni rok od tri g. za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji po─Źinje te─çi od kada je pravna radnja preduzeta, a ne od dospjelosti potra┼żivanja povjerioca.


Obrazlo┼żenje:
"Tu┼żioci u ┼żalbi tvrde da rok za podno┼íenje tu┼żbe te─Źe od dana 26.01.2011. g., odnosno od dana kada je doneseno rje┼íenje o izvr┼íenju kojim je tu┼żeni V. R., kao izvr┼íenik, obavezan da tu┼żiocima, kao tra┼żiocima izvr┼íenja, isplati potra┼żivanje utemeljeno na izvr┼ínoj ispravi, te tvrde da je zaklju─Źak prvostepenog suda o tome da rok za podno┼íenje tu┼żbe te─Źe od dana zaklju─Źenja ugovora o poklonu utemeljen na pogre┼ínoj primjeni odredbe ─Źl. 285. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Paulijanska tu┼żba u slu─Źaju besteretnog raspolaganja (ugovora o poklonu) mo┼że se podi─çi u roku od tri g. ra─Źunaju─çi od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija (─Źl. 281. st. 3. i ─Źl. 285. Zakona o obligacionim odnosima).
Suprotno tvrdnji ┼żalbe prekluzivni rok od tri g. za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji po─Źinje te─çi od kada je pravna radnja preduzeta, a ne od dospijelosti potra┼żivanja povjerioca, odnosno dono┼íenjem rje┼íenja o izvr┼íenju kojim je povjerilac obavezan da prinudno isplati potra┼żivanje iz izvr┼íne isprave. Ugovor o prenosu nepokretnosti postaje podoban za uknji┼żbu sa danom izvr┼íene sudske ovjere potpisa ugovornih strana, a od tog datuma, prema pravilnom stavu prvostepenog suda, po─Źinje te─çi zakonom propisani rok za pobijanje ugovora. Kako je predmetni ugovor zaklju─Źen dana 10.11.2004. g. (toga dana potpisi ugovara─Źa ovjereni kod suda), a tu┼żba tu┼żilaca podnesena dana 26.05.2011. g. proizilazi pravilnim stav prvostepenog suda da je ova tu┼żba podnesena po proteku prekluzivnog roka i da je zbog toga nedozvoljena.
Odluka o tro┼íkovima parni─Źnog postupka temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava odredbi ─Źl. 386. st. 1. i ─Źl. 387. Zakona o parni─Źnom postupku.
Iz navedenih razloga, ┼żalbu tu┼żilaca je valjalo odbiti i pobijanu prvostepenu odluku potvrditi primjenom odredbe ─Źl. 235. t─Ź. 2. Zakona o parni─Źnom postupku ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).
Tu┼żioci nisu uspijeli sa ┼żalbom, pa je temeljem odredbe ─Źl. 386. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku odbijen njihov zahtjev za naknadu tro┼íkova ┼żalbenog postupka."



(Rje┼íenje Okru┼żnog suda u Banjoj Luci, 72 0 P 022358 14 G┼ż od 15.12.2014. g.)

 

<------->

 

POBIJANjE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNjI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źl. 280 do 285
ÔÇó Uspjeh tu┼żitelja u pobijanju du┼żnikovih pravnih radnji ne zavisi od ─Źinjenice da li je sa njegove strane poduzeto postupanje u smislu prinudnog namirenja, niti da li je na du┼żnikovoj nekretnini u─Źinjena zabilje┼żba ili optere─çenje nekretnine o postojanju potra┼żivanja, jer prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima ovo nisu uslovi za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji.


Obrazlo┼żenje:
"Pored toga, pravilno prvostepeni sud nalazi i da je M. V, raspola┼żu─çi nekretninom k─Ź.br..../12 zv. M. raspolagao u cijelosti svojom imovinom ─Źime je nanio ┼ítetu povjeriocu jer je usljed ovog raspolaganja nastupila nedovoljnost sredstava za ispunjenje tu┼żiteljevog potra┼żivanja, a ┼íto sve proizlazi iz izvedenih dokaza i to: Obavijesti Op─çinskog suda u T.-Zemlji┼ínoknji┼żni ured od 19. 12. 2013. g., dopisa Slu┼żbe za katastar nepokretnosti K. od 22. 5. 2013. g., i podataka Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka od 13.1. 2014. g., kao i iskaza M. V, interpetiranog u gornjem dijelu obrazlo┼żenja ove odluke.
Shodno navedenom, irelevantno je isticanje ┼żalbenog prigovora da na nekretnini koja je ─Źinila predmet ugovora o poklonu, u vrijeme njegovog zaklju─Źenja, nije bilo nikakvih zabilje┼żbi niti optere─çenja, tako da je du┼żnik M. V. slobodno mogao raspolagati istom, odnosno, da u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o poklonu od strane tu┼żitelja nije podnijet nikakav prijedlog radi namirenja potra┼żivanja od korisnika kredita- A. "N. P." doo B., budu─çi da uspjeh tu┼żitelja u ovoj pravnoj stvari ne zavisi od ─Źinjenice da li je sa njegove strane poduzeto postupanje u smislu prinudnog namirenja, niti da li je na predmetnoj nekretnini u─Źinjena zabilje┼żba ili optere─çenje nekretnine o postojanju potra┼żivanja, jer prema odredbama ─Źlana 280. do 285. ZOO isto ne predstavlja uslov za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji. Tu┼żeni tokom postupka nisu sporili da du┼żnik M. V. nema sredstava za ispunjenje potra┼żivanja tu┼żitelja, dok je potra┼żivanje tu┼żitelja u najnepovoljnijoj varijanti dospjelo podno┼íenjem tu┼żbe u ovoj pravnoj stvari. Stoga, suprotno ┼żalbenom prigovoru, tu┼żitelj nije ni morao da doka┼że da je pokretao neki drugi sudski postupak radi naplate potra┼żivanja jer je izvjesno da se u tom postupku ne bi uspio namiriti."


(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 P 190025 21 G┼ż 2 od 11.6.2021. g.)

 

<------->

 

POBIJANjE DU┼ŻNIKOVIH PRAVNIH RADNjI
Zakon o obligacionim odnosima ─Źl. 280, 281 i 284


ÔÇó U slu─Źaju kada je du┼żnik ugovorom o darovanju u─Źinio ┼ítetu tu┼żiteljici kao povjeriocu jer nakon darovanja on nije imao dovoljno sredstava za namirenje njenog potra┼żivanja, u parnici za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji na tu┼żenima je teret dokazivanja da je njihov prednik kao darodavac, osim poklonjenih nekretnina, imao drugu imovinu ili novac u dovoljnoj mjeri da se podmiri potra┼żivanje tu┼żiteljice.


Obrazlo┼żenje:
"Prvostepenom presudom u stavu I. ta─Źka 1. ogla┼íava se da su ugovori o poklonu ozna─Źenog broja bez dejstva u odnosu na tu┼żiteljicu...
Protiv te presude ┼żalbe su izjavili tu┼żena.
Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku u granicama ┼żalbenih razloga i po slu┼żbenoj du┼żnosti te odlu─Źio kao u izreci iz slijede─çih razloga:
U konkretnom sporu tu┼żbom se pobijaju du┼żnikove pravne radnje odnosno tu┼żbenim zahtjevom tra┼żi ogla┼íavanje da je bez dejstva, u odnosu na tu┼żiteljicu, ugovor o darovanju zaklju─Źen izme─Ĺu... kao darodavca i tu┼żenih kao daroprimaca (njegove supruga i djeca), da je ugovor bez dejstva prema tu┼żiteljici u dijelu radi namirenja potra┼żivanja u iznosima pobli┼że ozna─Źenim u ta─Źki 2. stav I. izreke prvostepene presude. Prvostepeni sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio relevantne ─Źinjenice koje ni ┼żalbama tu┼żenih nisu sa uspjehom dovedene u sumnju pa utvr─Ĺene ─Źinjenice i ┼żalbeni sud uzima kao pravilno i potpuno utvr─Ĺene.
Naime, iz utvr─Ĺenih ─Źinjenica slijedi da je pravosna┼żnom sudskom odlukom od 5. 6. 2012. g. nalo┼żeno du┼żniku M. N. (darodavac, prednik tu┼żenih) da tu┼żiteljici isplati potra┼żivanje u iznosu 150.000,00 KM sa zateznom kamatom od 2004. g. do isplate i potra┼żivanja u iznosu 13.929,87 KM na ime tro┼íkova postupka; da je tu┼żiteljica 24. 8. 2012. tu┼żiteljica pokrenula sudski izvr┼íni postupak radi namirenja toga potra┼żivanja, da su predmet predlo┼żenog izvr┼íenja bile predmetne nekretnine iz ove parnice ─Źiji je vlasnik tada bio prednik tu┼żenih, da izvr┼íenje na tim nekretninama nije moglo biti provedeno jer su iste otu─Ĺene drugim licima (tu┼żenima), da je dana 16. 8. 2012. g. du┼żnik M. N. (prednik tu┼żenih) darovnim ugovorom... darovao svojoj supruzi i djeci predmetne nekretnine iz ove parnice, da tu┼żiteljica nije namirila svoje dospjelo potra┼żivanje iz bilo koje imovine prednika tu┼żenih, a niti su dug namirili tu┼żenici, da je tu┼żba za pobijanje tih pravnih radnji podnesena 2014. g..
Iz tih ─Źinjenica, po ocjeni ┼żalbenog suda pravilno je prvostepeni sud izveo zaklju─Źak da je prednik tu┼żenih s takvim darovanjem ┼żelio sprije─Źiti namirenje potra┼żivanja tu┼żiteljice iz njegove nepokretne imovine u sudskom izvr┼ínom postupku, uslijed ─Źega prvostepeni sud zaklju─Źuje da se radi o takvim pravnim radnjama darodavca uslijed kojih je du┼żnik ostao bez imovine za namirenje potra┼żivanja povjerioca. Dakle, radi se o tu┼żbi za pobijanje du┼żnikovih pravnih radnji u smislu ─Źl. 280. Zakona o obligacionim odnosima ┼íto i ┼żalbeni sud prihvata kao pravilnu pravnu kvalifikaciju od strane prvostepenog suda. Za tu pravnu kvalifikaciju i za tra┼żenje pravne za┼ítite ispunjeni su uvjeti iz pomenute zakonske odredbe odnosno: postoji potra┼żivanje dospjelo za isplatu; pravna radnja darovanja svojih nekretnina jeste poduzeta na ┼ítetu povjerioca jer se na toj imovini povjerilac nije mogao namiriti u sudskom izvr┼ínom postupku jer je u tome sprije─Źen upravo takvim darovanjem; raspolaganje je izvr┼íeno besteretno - darovanje ─Źlanovima porodice darodavca usljed ─Źega se pretpostavlja da su oni znali da se darovanje poduzima sa ciljem da se onemogu─çi sudsko izvr┼íenje na tim nekretninama (a time nanese ┼íteta povjeriocu, ─Źl. 280. st. 3.).
U konkretnom slu─Źaju je pravilno utvr─Ĺeno da je potra┼żivanje tu┼żiteljice dospjelo prema predniku tu┼żenih, da je poduzeta pravna radnja odnosno ugovor o darovanju u─Źinjeno na ┼ítetu povjerioca jer je darodavac besplatnim pravnim poslom poklonio svu svoju nepokretnu imovinu svojoj supruzi i djeci uslijed ─Źega du┼żnik nije imao dovoljno sredstava za namirenje potra┼żivanje tu┼żiteljice. Prednik tu┼żenih (darodavac) zasigurno je znao za svoj dug prema tu┼żiteljici jer je potra┼żivanje utvr─Ĺeno pravosna┼żnom sudskom odlukom pa je on kao du┼żnik mogao znati i znao da poklanjanjem svih svojih nekretnina porodici onemogu─çava namirenje potra┼żivanja tu┼żiteljica na darovanim nekretninama u sudskom izvr┼ínom postupku za koji postupak je znao da se vodi radi namirenja potra┼żivanja tu┼żiteljice.
Nadalje, za pobijanje konkretne pravne radnje postoji i uvjeti iz ─Źl. 281. st. 2. i st. 3. Zakona o obligacionim odnosima u smislu da je tre─çim licima odnosno tu┼żenima kao daroprimcima bilo poznato da s takvim raspolaganjem darodavac nanosi ┼ítetu povjeriocu. U vezi konkretnog slu─Źaja, u smislu ─Źl. 281. st. 3. se takvo saznanje pretpostavlja s obzirom da su tu┼żenici najbli┼żi srodnici darodavca, odnosno njegova supruga i djeca. Dejstvo pobijanja prema ─Źl. 284. Zakona o obligacionim odnosima je takvo da pravna radnja (pravni posao) gubi dejstvo samo prema tu┼żiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potra┼żivanja. Iz izreke prvostepene presude upravo i slijedi da je pravilno i odlu─Źeno a suprotno ┼żalbenim tvrdnjama obje ┼żalbe tu┼żenih.
Po ocjeni ┼żalbenog suda prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao odnosno odredbe ─Źl. 280 do 285. Zakona o obligacionim odnosima, pa i u pogledu blagovremenosti tu┼żbe kako je obrazlo┼żio prvostepeni sud na str. 9. stav 3. obrazlo┼żenja svoje presude. Pobijane pravne radnje odnosno darovni ugovor je zaklju─Źen 2012. g., a tu┼żba za pobijanje podnesena 2014. g., dakle prije isteka roka od tri g. iz ─Źl. 285. stav. 2. Zakona o obligacionim odnosima, budu─çi da se radi o besteretnom raspolaganju....
Nadalje, prvostepeni sud je pravilno dao ─Źinjeni─Źne i pravne razloge za svoj stav da je darovnim ugovorima darodavac raspolagao cijelom svojom nepokretnom imovinom te da nema drugih sredstava u dovoljnoj mjeri za ispunjenje povjerio─Źevog potra┼żivanja, jer tu┼żenici druga─Źije nisu dokazali. Teret dokazivanja je bio na tu┼żenima - dokazati da je darodavac imao jo┼í druge imovine iz koje bi namirio dug ukupno oko 170.000,00 KM, sa zateznom kamatom unazad gotovo 15 godina ┼íto bi bio enormno visok iznos duga.
Suprotno ┼żalbenim tvrdnjama nije tu┼żiteljica bila du┼żna dokazati da darodavac nije imao druge imovine za namirenje potra┼żivanja, ve─ç je teret dokazivanja na tu┼żenima da doka┼żu ─Źinjenice da njihov prednik kao darodavac, osim poklonjenih nekretnina, jeste imao drugu imovinu ili novac u dovoljnoj mjeri da se podmiri sve potra┼żivanje tu┼żitelja, a ┼íto proisti─Źe iz obaveze stranaka da svaka doka┼że svoje ─Źinjeni─Źne tvrdnje u smislu ─Źl. 7. i ─Źl. 123. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku. Dakle, suprotno ┼żalbenim tvrdnjama, nije tu┼żiteljica bila du┼żna dokazati ┼íta od imovine poklonodavac nema, ve─ç su tu┼żenici du┼żni dokazati ┼íta je poklonodavac jo┼í imao od imovine, osim poklonjene imovine, i time bi dokazali da nije potrebno ogla┼íavati bez dejstva ugovor o poklonu, jer se iz te druge imovine mo┼że namiriti potra┼żivanje tu┼żitelja."


(Presuda Kantonalnog suda u Biha─çu, 20 0 P 031820 20 G┼ż2 od 3.3.2020. g.)

 

 

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija