Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein

AP

Porezno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

─îlan 50. stav 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine

ZA USPOSTAVLJANJE ZAKONSKE HIPOTEKE NIJE POTREBAN PRISTANAK VLASNIKA NEKRETNINE, A SVE RADI OBEZBJE─ÉENJA POREZNE DISCIPLINE.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 002088 12 U od 09.04.2014. godine odbijena je tu┼żiteljeva tu┼żba podnesena protiv rješenja tu┼żenog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je, kao neosnovana, odbijena njegova ┼żalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Livno broj: 13-10-01-15-25-54/07-N od 21.03.2011. godine. Tim prvostepenim rješenjem registrovana je hipoteka na nekretninama u vlasništvu Z. I., a zbog naplate duga javnih prihoda u iznosu od =2.828,87 KM zbog nepla─çene porezne obveze po rješenju o pokretanju postupka prisilne naplate broj: 10-10/01-15-54/07 od 05.02.2009. godine. Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tu┼żitelj je osporio zakonitost presude prvostepenog suda zbog povrede federalnog zakona i povrede pravila federalnog zakona postupku navode─çi da je sporno samo pravo uspostavljanja zakonske hipoteke na privatnom vlasništvu fizi─Źkog lica, a zbog duga drugog odre─Ĺenog fizi─Źkog ili pravnog lica, ukoliko nema pristanka tog fizi─Źkog lica, a u konkretnom slu─Źaju nema pristanka tog lica, a radi se o zemljištu u vlasništvu Z. I.. Nadalje je u zahtjevu ukazano na na─Źelo materijalne istine i u vezi s time na obavezu organa da u postupku utvrdi pravo stanje stvari i sve ─Źinjenice koje su va┼żne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, bez obzira da li one idu u prilog ili na štetu stranke, te da se ne mogu prihvatati samo ─Źinjenice koje je iznijela stranka ili samo ─Źinjenice koje je utvrdio organ, te na na─Źelo saslušanja stranaka prema kome je organ koji vodi postupak du┼żan stranci omogu─çiti da se izjasni o ─Źinjenicama i okolnostima koje su va┼żne za donošenje rješenja, pa je suprotno ovom na─Źelu kad organ odlu─Źuje da je saslušanje nepotrebno, jer je po njegovom mišljenju ─Źinjeni─Źno stanje na nedvojben na─Źin utvr─Ĺeno. Kona─Źno je zbog navedenog predlo┼żeno da se zahtjev uva┼żi i pobijana presuda ukine, te predmet vrati sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tu┼żeni je predlo┼żio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Ovaj Sud je na osnovu ─Źlana 45. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) ispitao pobijanu presudu u granicama zahtjeva i povreda propisa iz ─Źlana 41. ovog Zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Iz obrazlo┼żenja pobijane presude i stanja upravnog spisa proizilazi da je prvostepeni sud poprimio utvr─Ĺenim da je Kantonalni porezni ured Livno Ispostava Tomislavgrad donio nalog za pla─çanje poreznih obveza, broj: 10-10/1-1527/07 od 22.01.2007. godine, kojim je nalo┼żeno poreznom obvezniku SUR „C.“ iz T., ─Źiji je vlasnik Z. I., da izvrši uplatu du┼żnih poreznih obaveza utvr─Ĺenih rješenjem broj: 10-10/02-15-2-155/06-1 od 13.12.2006. godine, a obaveze se odnose na razdoblje od 01.09.2004. godine do 31.10.2006. godine; da tu┼żitelj nije u navedenom roku uplatio porezne obaveze, pa je Kantonalni porezni ured pokrenuo postupak prisilne naplate rješenjem broj: 10-10/01-15-54/07 od 05.02.2009. godine; da je prvostepeni organ 15.02.2011. godine donio rješenje o naplati porezne obveze iz imovine poreznog obveznika, jer porezni obveznik nije uplatio du┼żne porezne obaveze, a nakon ─Źega je doneseno rješenje broj: 13-10-01-15-5-54/07-N od 21.03.2011. godine, o registrovanju hipoteke na nepokretnoj imovini vlasništvo Z. I.; da tu┼żitelj ni na nalog, ni na rješenja o pokretanju postupka prisilne naplate, niti na druga rješenja, osim rješenja o registovanju hipoteke, nije ulagao ┼żalbu. Imaju─çi u vidu izlo┼żeno stanje upravnog spisa i obrazlo┼żenje pobijane presude zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke je neosnovan, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Naime, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je tu┼żiteljevu tu┼żbu odbio kao neosnovanu, pri ─Źemu je pravilno primijenio odredbu ─Źlana 50. stav 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine FBiH“ broj: 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15), kojom je u stavu 1. propisano da ako porezni obveznik ne plati poreznu obavezu koju je razrezala Porezna uprava u roku odre─Ĺenom u nalogu za pla─çanje, iznos porezne obaveze postaje predmet zakonskog zalo┼żnog prava u korist Porezne uprave na svu imovinu i imovinska prava poreznog obveznika, osim imovine koja je izuzeta ─Źlanom 43. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi, te u stavu 2. da ─çe Porezna uprava po slu┼żbenoj du┼żnosti pribaviti podatke o imovini du┼żnika na kojoj se mo┼że uspostaviti zalo┼żno pravo, odnosno hipoteka, dostavljanjem zahtjeva za dostavu podataka nadle┼żnom op─çinskom sudu i drugim organima i institucijama koje vode registre o imovini du┼żnika, a u daljim stavovima ovog ─Źlana regulisano je postupanje Porezne uprave.

Kako u konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj, kao vlasnik kafi─ça „C.“, odnosno porezni obveznik nije platio poreznu obavezu koju je razrezala Porezna uprava u roku odre─Ĺenom u nalogu za pla─çanje (koju ─Źinjenicu on niti ne osporava u navodima zahtjeva za vanredno preispitivanje) to je pravilno rješenjem prvostepenog organa izvršeno registrovanje zakonske hipoteke na njegovim nekretninama, a u skladu sa naprijed citiranim zakonskim odredbama, zbog ─Źega se i rješenja poreznih organa i pobijana presuda prvostepenog suda pokazuju pravilnim i zakonitim, a navodima zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke pravilnost i zakonitost navedenih rješenja i presude nije dovedena u pitanje.

Ovo iz razloga jer je potpuno neosnovano tu┼żiteljevo insistiranje na pristanku fizi─Źkog lica - vlasnika nekretnine za konstituisanje i registrovanje hipoteke u konkretnom slu─Źaju, jer je volja vlasnika nekretnine da se na nekretnini upiše hipoteka od zna─Źaja kada se radi o zasnivanju zalo┼żnog prava na nekretnini radi obezbje─Ĺenja pla─çanja odre─Ĺenog iznosa nekog kredita ili drugog du┼żnog iznosa, kada je potrebna i volja hipotekarnog vjerovnika i kada se ta njihova volja obi─Źno izra┼żava kroz ugovor o uspostavi hipoteke (o zasnivanju zalo┼żnog prava u korist hipotekarnog vjerovnika), obra─Ĺen u formi notarske izjave (prije uvo─Ĺenja notarske slu┼żbe u BiH u formi sporazuma o zasnivanju zalo┼żnog prava kod nadle┼żnog op─çinskog suda). Me─Ĺutim, u konkretnom slu─Źaju ne radi se o takvoj vrsti zalo┼żnog prava, ve─ç o zakonskom zalo┼żnom pravu (zakonskoj hipoteci) u korist Porezne uprave na svu imovinu i imovinska prava poreznog obveznika (osim imovine koja je izuzeta ─Źlanom 43. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi), a što je izri─Źito propisano naprijed citiranom odredbom ─Źlana 50. Zakona o poreznoj upravi, koja je i izmijenjena u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine i stanovištem tog Suda iz navedene presude, a i prema stavu Ustavnog suda BiH zakonodavac ima prava da uvo─Ĺenjem zakonske hipoteke obezbijedi poreznu disciplinu, pa u situaciji takve zakonske odredbe nije potreban pristanaka vlasnika nekretnine.

 

Ostali navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, po ocjeni ovog Suda, izneseni su krajnje paušalno, jer tu┼żitelj, zastupan po stru─Źnom punomo─çniku advokatu (zanemaruju─çi pri tome odredbu ─Źlana 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima, kojom je izri─Źito propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje ne mo┼że podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje) uopšte niti ne isti─Źe koje odre─Ĺene ─Źinjenice nisu pravilno i potpuno utvr─Ĺene, a isto tako ni ne ukazuje na to kojim radnjama upravnog organa mu nije omogu─çeno u─Źeš─çe u postupku, pa da je time povrije─Ĺeno na─Źelo saslušanja stranke iz ─Źlana 8. Zakona o upravnom postupku. Ovaj posljednji navod zahtjeva posebno se pokazuje paušalnim, jer iz stanja upravnog spisa proizilazi da takva mogu─çnost tu┼żitelju nije ni na koji na─Źin uskra─çena budu─çi su mu dostavljeni i nalog za pla─çanje i sva (prije i kasnije) donesena rješenja, a tu┼żitelj nije uopšte iskoristio ni zakonsku mogu─çnost kontaktiranja Porezne uprave po prijemu naloga za pla─çanje, a niti je ulagao ┼żalbe na donesena rješenja o pokretanju postupka prinudne naplate, pa je potpuno neprihvatljiv navod da mu nije omogu─çeno u─Źeš─çe u postupku, u situaciji kada nije koristio zakonom propisane mogu─çnosti u─Źestvovanja u istom.

Kako donošenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon, niti je došlo do povrede pravila federalnog zakona o postupku to je, po ocjeni ovog Suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan, pa je primjenom ─Źlana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlu─Źeno kao u izreci ove presude.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 10 0 U 002088 14 Uvp od 15.03.2018. godine)

 

<------->

 

 

DU┼ŻNOSTI PORESKOG OBVEZNIKA PRILIKOM PRIJEMA FAKTURE OD SVOG DOBAVLjA─îA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost BiH
─Źlan 55 stav 3

Poreski obveznik je, prilikom prijema fakture od svog dobavlja─Źa, du┼żan da provjeri da li isti, osim što je upisan u registar PDV obveznika, ispunjava i ostale obaveze koje proizlaze iz tog statusa, jer u protivnom snosi rizik dodatnog razreza PDV ako posluje s licima koja poslovnu djelatnost obavljaju s ciljem da se prevarom izbjegne pla─çanje PDV, što je definisano kao fiktivni promet.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Tu┼żitelj neosnovano osporava i stav da nije bio u obavezi da vrši provjeru prijema fakture od dobavlja─Źa, jer poreski obveznici nisu, prema ─Źlanu 55. stav 1. ta─Źka a) Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, du┼żni da podnose dokumente koji nisu obavezuju─çi. Suprotno mišljenju tu┼żitelja, Apelaciono upravno vije─çe Suda Bosne i Hercegovine napominje da pravilnom primjenom odredbe ─Źlana 55. stav 3. Zakona o PDV-u proizlazi obaveza poreskog obveznika da kada prima fakturu ili izdaje izvod o pla─çanju, mora obezbijediti da je dobavlja─Ź robe odnosno davalac usluga poreski obveznik, što podrazumijeva da isti prilikom prometa dobara ili usluga postupa u skladu sa Zakonom o Pdv-u. stoga je tu┼żitelj, prilikom prijema fakture od svog dobavlja─Źa, bio du┼żan da provjeri da li isti, osim što je bio upisan u registar PDV-e obveznika, ispunjava i ostale obaveze koje proizlaze iz tog statusa, jer u protivnom snosi rizik dodatnog razreza PDV-a ako posluje s licima koji poslovnu djelatnost obavljaju s ciljem da se prevarom izbjegne pla─çanje PDV-a, što je ─Źlanom 64. Zakona o PDV-u definisano kao fiktivni promet."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 18073/2016(2) od 14.2.2017. g.)

<------->

 

IZMIRENjE SVIH OPERATIVNIH TROŠKOVA ZA AKTIVNOSTI RANIJIH CARINSKIH UPRAVA

Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini
─Źlan 34 stav 1

Za ranije carinske uprave na svom podru─Źju Republika Srpska izmiruje sve troškove i obaveze koje su nastale do 31.12.2003. g. aktivnoš─çu i radom tih carinskih uprava.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"U konkretnom slu─Źaju, ovaj sud je na stanovištu da se u konkretnom slu─Źaju radi o carinskom dugu, jer iz podataka u spisu evidentno je da je uvezena roba tu┼żitelja ocarinjenja u redovnom postupku carinjenja, da je prihva─çena carinska prijava tu┼żitelja i da je nakon razvrstavanja robe na carinskoj deklaraciji izvršen obra─Źun carine i carinskih da┼żbina. Na osnovu provedenog redovnog carinskog postupka, tu┼żitelj, kao carinski du┼żnik, izvršio je pla─çenje carine i carinskih da┼żbina u visini utvr─Ĺenoj u carinskoj deklaraciji, pa je roba stavljena u slobodan promet. Iz navedenog slijedi da je pla─çanje izvršeno na osnovu prihvatanja carinske prijave i obra─Źuna carine. Imaju─çi u vodu prednje navedeno, carinski organi su u konkretnom slu─Źaju pravilno primijenili Carinski zakon ("Slu┼żbeni glasnik RS", broj: 4/93, 29/94 i 16/95), kao propis koji je bio na snazi u vrijeme uvoza robe za koju je pla─çena posebna taksa.


Prema citiranom zakonu, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijave, kao i Zakonu o carinskoj politici BiH ("Slu┼żbeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj: 57/04), redovni carinski postupak provodi se tako što carinski organi prihvatanjem carinske prijave razvrstavaju robu po carinskoj tarifi i obra─Źun carine i carinskih da┼żbina utvr─Ĺuju na carinskoj deklaraciji.
Me─Ĺutim, s obzirom da se u konkretnom slu─Źaju radi o zahtjevu tu┼żitelja za povrat nov─Źanih sredstava koja su od njega napla─çena od strane carinskih organa prilikom uvoza robe, a na osnovu neustavne uredbe, to je o blagovremenosti zahtjeva tu┼żitelja trebalo odlu─Źivati u skladu sa odredbom ─Źlana 203. Zakona o carinskoj politici BiH, a što carinski organi nisu imali u vidu. Navedenim odredbama propisano je da se uvozne dra┼żbine vra─çaju ako se utvrdi da je prilikom njihovog pla─çanja napla─çen iznos koji nije zakonski potra┼żivan, da se uvozne da┼żbine vra─çaju povodom zahtjeva carinskog du┼żnika u roku od tri g. od dana kada je du┼żnik obaviješten o iznosi tih da┼żbina. Uvozne da┼żbine vra─çaju se i bez zahtjeva stranke u istom roku, kada carinski organi otkriju da postoje razlozi za povrat carine i kada ocjene da je carinska da┼żbina napla─çena, a pla─çeni iznos nije zakonom potra┼żivan.


Ovaj sud posebno ukazuje da je u konkretnom slu─Źaju pla─çanje carinskih da┼żbina izvršeno u korist Republike Srpske, na osnovu aktivnosti njenih ranijih carinskih organa, da je pla─çanje izvršeno u toku 1999.g. dakle prije 31.12.2003. g., kada je donesen Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja BiH ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj: 44/03 i 52/04). Odredbom ─Źlana 34. citiranog zakona propisano je da za ranije carinske uprave na svom podru─Źju Republika Srpska izmiruje sve troškove i obaveze koje su nastale do 31.12.2003. g. aktivnoš─çu i radom ranijih carinskih uprava. Odredbama navedenog zakona nije propisano da Uprava..., kao institucija BiH, preuzima obaveze ranijih entitetskih Uprava... koje su nastale do donošenja zakona, jer je navedena institucija preuzela samo nekretnine, pokretne stvari i obligaciona pravo entitetskih Uprava..., kako je to propisano ─Źlanom 32. citiranog zakona, što tu┼żbu ─Źini osnovanom. Naime, pravilnim tuma─Źenjem navedenih odredbi Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, koje odredbe nisu imali u vidu carinski organi, jasno proizlazi da Uprava... nije univerzalni sukcesor ranijih Uprava..., nego je samo preuzela sva imovinska prava, pokretnu i nepokretnu imovinu, a sve obaveze koje su nastale radom ranijih Uprava..., zaklju─Źno sa danom 31.12.2003. g. i dalje izmiruju Federacija BiH, R. Srpska i Br─Źko Distrikt Bosne i Hercegovine, na njihovim podru─Źjima."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 7544/2011 od 3.6.2013. g.)

 

-------------

 

NASTANAK OBAVEZE OBRA─îUNAVANjA AKCIZE
Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini
─Źlan 5 stav 1 ta─Źka 2)

  • Obaveza obra─Źunavanja akcize po osnovu prometa akciznih proizvoda nastaje u trenutku carinjenja pri uvozu akciznih proizvoda, pa se tu┼żilac, koji je podnio carinsku prijavu radi stavljanja robe u slobodan promet, smatra obveznikom obra─Źuna i uplate akcize.

 

Obrazlo┼żenje:


"Na─Źin obra─Źuna akcize na proizvode koji se uvoze propisan je Pravilnikom o primjeni Zakona o akcizama u BiH, koji je donesen na osnovu ─Źlana 28. stav 1. Zakona o akcizama BiH, a koji se vrši tako što carinski obveznik pri uvoznom carinjenju prezentira nadle┼żnoj jedinici tu┼żene sve podatke o vrsti, koli─Źini i vrijednosti robe, a ista, nakon utvr─Ĺivanja carinske osnovice i obra─Źuna carine i drugih uvoznih da┼żbina, utvr─Ĺuje osnovicu i vrši obra─Źun akcize u skladu sa ─Źlanom 7. stav 1. ta─Źka 1. Zakona, a stavom 3. ─Źlana 14. Pravilnika propisano je da se akciza obra─Źunava bez obzira da li se radi o uvozu za krajnju potrošnju ili druge namjene. U toku postupka koji je predhodio donošenju osporenog rješenja utvr─Ĺeno je, što prihvata i vije─çe za upravne sporove, tu┼żilac je podnio carinsku prijavu radi stavljanja robe u slobodan promet, pa se smatra obveznikom obra─Źuna i uplate akcize u skladu sa ─Źlanom 5. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o akcizama BiH i ─Źlana 14. stav 1. i 3. Pravilnika neovisno od svrhe za koju uvozi etil alkohol, s napomenom da je tu┼żilac etil alkohol uvezao u svrhu koriš─çenja u okviru registrovane djelatnosti."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvl 43/2008(1) od 19.1.2009. g.)

 

----------

 

NEMOGU─ćNOST ODBITKA ULAZNOG POREZA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost BiH
─Źlan 32

  • Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje ne mo┼że izdati takvu fakturu, on ne mo┼że da ostvari pravo na odbitak PDV -a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je taj porez platio u dobroj namjeri.

 

Obrazlo┼żenje:


"Naime, u postupku kontrole obaveza koju su poreski organi proveli u skladu sa Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja (" Slu┼żbeni glasnik BiH " broj: 89/05), a što tu┼żitelj tu┼żbom osporava, tu┼żitelju nije priznato pravo na odbitak ulaznog poreza po fakturi 15 L od 09. 02. 2007. g., za nabavku opreme od dobavlja─Źa M.a. d.... na iznos od 257. 496, 00 KM i obra─Źunati PDV u iznosu od 43. 774, 00 KM za nabavku opreme za proizvodnju mesa prema prilo┼żenom ugovoru o kupoprodaji, jer su poreski organi zaklju─Źili da u konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj kao poreski obveznik zapravo nabavio opremu koja ─Źini jednu ekonomsku cjelinu sa kojom je nastavio obavljanje iste djelatnosti, a što se u smislu odredbe ─Źlana 7. stav 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (" Slu┼żbeni glasnik BiH " broj 9/05, 35/05 - u daljem tekstu Zakon o PDV) ne smatra oporezivim prometom, zbog ─Źega su izvršili korekciju ulaznog poreza za februar 2007. g..


Ovakvi zaklju─Źci poreskih organa su pravilni iz razloga što je odredbama Zakona o porezu na dodatu vrijednost (" Slu┼żbeni glasnik BiH " broj 9/05, 35/05 i 100/08 - u daljem tekstu Zakon o PDV) propisano da se PDV pla─ça na promet dobara koji je poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti izvršio na teritoriji BiH, uz naknadu. Tako─Ĺe treba napomenuti da je ─Źlanom 7. stav 2. istog Zakona propisano da se ne smatra prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produ┼żi da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogu─çnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac. Naime u konkretnom slu─Źaju je tu┼żitelj od prodavca M.a.d...., kupio opremu za proizvodnju mesa, koju je u poslovnim knjigama evidentirao nakontu 0230 kao opremu u proizvodnji, obzirom da je tu┼żitelj registrovan za djelatnost proizvodnje mesa i mesnih proizvoda za koju je koristio istu opremu i prodavac, te je obra─Źunati PDV po izdatoj fakturi prodavca iskazao kao ulazno porez u poreskom periodu u kojem je izvršio nabavku opreme. Dakle, po nala┼żenju ovog sudskog vije─ça, izme─Ĺu tu┼żitelja i prodavca, izvršen je prenos poslovne imovine, koji se u smislu stava 2. ─Źlana 7. Zakona o PDV, ne smatra prometom dobara uz naknadu, iz kojeg razloga za takav promet prodavac nije mogao izdati fakturu sa obra─Źunatim PDV -om, niti je tu┼żitelj po takvoj fakturi mogao ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza kako su pravilno zaklju─Źili i poreski organi. Naime, ─Źlanom 32. Zakon o PDV vrijednost propisano je kad poreski obveznik mo┼że ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza. Prema stavu 1. ─Źlana 32. istog Zakona ulazni porez u vezi sa poreskim obveznikom je iznos poreza na dodanu vrijednost koji mu je obra─Źunat na promet dobara ili usluga i porez na dodanu vrijednost koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara (u konkretnom slu─Źaju radi se o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši). Stavom 9. citiranog ─Źlana zakona je propisano da ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje, u skladu sa Zakonom, ne mo┼że izdati takvu fakturu, on ne mo┼że da ostvari pravo na odbitak PDV -a koji je iskazan kao ulazno porez, bez obzira što je taj porez platio u dobroj namjeri, što zna─Źi da tu┼żitelji po fakturi prodavca prodavca M.a. d...., nije ostvario pravo da obra─Źunati PDV iska┼że kao ulazni porez, jer se ispostavljena fakture odnozi na promet koji je oslobo─Ĺen pla─çanja PDV - a, iz kojeg razloga ovo vije─çe tu┼żbene prigovore istaknute u tom pravcu, kao neosnovane odbija."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 1992/2010 od 13.11.2012. g.)

 

-------------

 

NENADLE┼ŻNOST SUDA BIH U PORESKIM POSTUPCIMA
Zakon postupku naplate indirektnih oporezivanja
─Źlan 5

  • Uprava za indirektno oporezivanje BiH je isklju─Źivo nadle┼żna za prinudnu naplatu svih indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi.

 

Obrazlo┼żenje:


"Prigovor povjerioca u ┼żalbi da Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije stvarno nadle┼żna za provo─Ĺenje prinudnog izvršenja nov─Źanih potra┼żivanja (carina i carinskih da┼żbina), koja su nastala do 31.12.2005.g., tj. do stupanja Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih oporezivanja nije osnovan i suprotan je odredbama Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH. Stupanjem na snagu navedenog zakona prestale su postojati ranije carinske uprave (koje su provodile prinudnu naplatu carina i carinskih da┼żbina u skladu sa tada va┼że─çim propisima) i došlo je do spajanja svih ranijih entitetskih carinskih uprava u Upravu za indirektno oporezivanje BiH. Danom stupanja na snagu ovog zakona Uprava za indirektno oporezivanje BiH je preuzela svu imovinu - pokretnu i nepokretnu ranijih carinskih uprava i aktivu ranijih carinskih uprava, i to: obligaciona prava i imovinska prava ranijih carinskih uprava, kako je to propisano ─Źlanom 32. citiranog zakona. Stoga stupanjem na snagu navedenog zakona Uprava za indirektno oporezivanje BiH, je jedini organ u BiH nadle┼żan za provo─Ĺenje propisa o indirektnom oporezivanju, bez obzira kada su potra┼żivanja nastala. Naime, preuzimanjem svih imovinskih i obligacionih prava ranijih carinskih uprava Uprava za indirektno oporezivanje BiH je preuzela i pravo da prinudnim putem naplati carinski dug, carine i carinske da┼żbine i to prema va┼że─çim zakonima koji su regulisali pitanje naplate carine u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Br─Źko Distriktu, koji propisi se nastavljaju primjenjivati u smislu ─Źlana 37. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, ┼Żi 128/2007 od 23.1.2008. g.)

 

---------------

 

NEPOSTOJANjE OSNOVA ZA PORESKO OSLOBA─ÉANjE PO OSNOVU IZVOZA DOBORA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 27 stav 1 ta─Źka 2)

  • Isporuka drvene gra─Ĺe u slobodnu carinsku zonu, koja je potom bila koriš─çena za obnovu ku─ça u Bosni i Hercogovini, ne predstavlja izvoz dobara i ne podlije┼że poreskom osloba─Ĺanju.

 

Obrazlo┼żenje:


"Tako─Ĺer je nesporno utvr─Ĺeno da na fakturama za isporu─Źena dobra (rezana gra─Ĺa) nije obra─Źunat PDV, uz pogrešno pozivanje na poresko osloba─Ĺanje prema ─Źlanu 27. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o PDV-u, da tu┼żitelj/ poreski obveznik ne posjeduje kopiju jedinstvene carinske isprave kojom se dokazuje da su dobra koja su unesena u Slobodnu zonu, u istu unesena u skladu sa carinskim propisima. Osim navedenog, utvr─Ĺeno je tako─Ĺer, da je obveznik PDV-a u prijavama za pojedine porezne periode isporuke u Slobodnu zonu iskazivao u polju 12. kao da se radi o izvozu dobara, a u evidenciji KIF je u rubrici "izvoz" evidentirao fakturisane vrijednosti isporu─Źene drvene gra─Ĺe u Slobodnu carinsku zonu, kao i ─Źinjenica de je isporu─Źena drvena gra─Ĺa korištena za za adaptaciju u ratu porušenih ku─ça u Bosni i Hercegovini, pri ─Źemu je isporuka navedenih dobara vršena franko pilana u F. na kamione kupca. Na osnovu ─Źinjenica utvr─Ĺenih kontrolom, Uprava..., je primjenom ─Źlana 101. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj:89/05), utvrdila Prijedlog razreza indirektnih poreza, i dodatno su utvr─Ĺene obeveze tu┼żitelja po osnovu nepla─çenog PDV-a u iznosu od 19.145,00 KM. Ovakav postupak nadle┼żnih tijela Uprave..., je i prema stanovištu ovog suda, pravilan i zakonit, jer je nesporno utvr─Ĺeno da tu┼żitelj nije ispunio uvjete za osloba─Ĺanje od pla─çanja PDV-a (oporezivanje nultom stopom) propisane ─Źlanom 27. Zakona o porezu na dodatu vrijednost."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3083/2010(1) od 2.6.2011. g.)

 

----------------

 

OBAVEZNA PRIMJENA POSEBNE ŠEME ZA NAPLATU PDV-A KOD PROMETA DOBARA I USLUGA KOJI SU U VEZI SA IZGRADNjOM NEPOKRETNE IMOVINE
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 40

  • Kod prometa dobara i usluga koji su u vezi sa izgradnjom nepokretne imovine obavezna je primjena Posebne šeme za naplatu PDV-a.

 

Obrazlo┼żenje:


"Prvostepeni organ je konstatovao da je poreski obveznik tj. tu┼żitelj u kontrolisanom periodu ostvario oporezivi promet, kao izvo─Ĺa─Ź i kooperant, na osnovu izvo─Ĺenja gra─Ĺevinskih radova na gra─Ĺevinskim objektima, te je na izvo─Ĺenju gra─Ĺevinskih radova zaklju─Źio ugovore o izgradnji kao i ugovore u kooperantskim odnosima u cilju izgradnje objekata na podru─Źju P., B. L. i drugih opština, a koji promet podlije┼że pla─çanju PDV-a prema posebnoj šemi propisanoj Zakonom o PDV-u i utvrdio da PDV zara─Źunat od strane kooperanta po ispostavljenim fakturama kontrolisani poreski obaveznik nije pla─çao, ali da je isti PDV koristio kao svoj ulazni PDV. Tu┼żitelj kao izvo─Ĺa─Ź radova je bio u obavezi da u pogledu PDV-a obra─Źunatog na fakturama koje su mu ispostavili kooperanti postupi saglasno Posebnoj shemi za pla─çanje PDV-a na promet povezan sa gra─Ĺevinskim radovima, te da nije mogao koristiti PDV po predmetnim fakturama kao ulazni porez sa pravom na odbitak prije nego što isti bude pla─çen UIO, shodno ─Źlanu 42. Zakona o PDV.


Pravilan je zaklju─Źak vije─ça za upravne sporove kada prihvata kao zakonito rješenje tu┼żene, jer se radi o prometu dobara i usluga koji je povezan sa gra─Ĺevinskim radovima za koje je shodno ─Źlanu 40. Zakona o PDV-u (Slu┼żbeni glasnik BiH broj 9/05 i 35/05) propisana obavezna primjena Posebne sheme prema kojoj se obaveza pla─çanja PDV kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom novih zgrada, kao i radove na renoviranju, proširivanju i odr┼żavanju postoje─çih zgrada, se prebacuje na lice kojem je izvršen promet u vezi sa izgradnjom te imovine. Funkcionisanje Posebne sheme je propisano odredbom ─Źlana 41. Zakona o PDV po kojoj je izvo─Ĺa─Ź radova koji je anga┼żovao kooperanta za promet dobrima i uslugama koje uti─Źu na izvo─Ĺenje gra─Ĺevinskih radova koje vrši izvo─Ĺa─Ź, obveznik pla─çanja PDV koji mu obra─Źuna kooperant. Stav 2. istog ─Źlana propisuje da se pla─çanje PDV koji kooperant obra─Źuna izvo─Ĺa─Źu radova vrši pozivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta, a stav 3. propisuje da se dokaz da je izvo─Ĺa─Ź izvršio pla─çanje dostavlja kooperantu.


Nema osnova prigovor tu┼żitelja da je u konkretnom slu─Źaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tu┼żitelj ne spori da nije primjenio Posebnu shemu prilikom obra─Źuna PDV-a, niti spori da je nabavka izvršena u svrhu obavljanja oporezivog poslovanja, niti spori ─Źinjenicu da nije izmirio poresku obavezu po fakturama ispostavljenim od strane kooperanata, a u suštini svoj zahtjev za preispitivanje odluke zasniva na svojoj tvrdnji kako je nepotrebna primjena Posebne sheme i zato daje svoje razloge i svoje vi─Ĺenje šta je za rješavanje ovog spora relevantno.
Suprotno navodima tu┼żitelja, vije─çe za upravne sporove je pravilno zaklju─Źilo da je pobijano rješenje tu┼żene pravilno i zakonito iz razloga što je u konkretnom slu─Źaju kontrolom pravilno utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj u kontrolisanom periodu ostvario oporezivi promet, kao izvo─Ĺa─Ź i kooperant, po osnovu izvo─Ĺenja gra─Ĺevinskih radova na gra─Ĺevinskim objektima, a temeljem ugovora o izgradnji u ugovora i o kooperantskim odnosima, koji promet, shodno pravilnoj ocjeni poreskih organa, podlije┼że pla─çanju PDV-a prema Posebnoj shemi u gra─Ĺevinarstvu. Pravilno je zaklju─Źeno da je tu┼żitelj u podnesenim PDV prijavama, PDV zara─Źunat od strane kooperanta, iskazao kao svoj ulazni PDV sa pravom na odbitak, iako po ispostavljenim fakturama nije u ime kooperanta izvršio uplatu na fakturi obra─Źunatog PDV-a, što je, suprotno tvrdnji tu┼żitelja, u smislu ─Źlana 42. Zakona o PDV, propisano kao uslov za ostvarivanje prava izvo─Ĺa─Źa radova na odbitak ulaznog PDV-a."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 14091/2015(1) od 4.2.2016. g.)

 

 

--------------

OBRA─îUN OSNOVICE PDV-A ZA PROMET IZVRŠEN NAKON 1. JANUARA 2006. GODINE
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 73

  • Osnovica za obra─Źun PDV-a koji je izvršen poslije 1. januara 2006. g. za promet dobara i usluga, utvr─Ĺuje se isklju─Źivo na osnovu vrijednosti koja je obra─Źunata za period poslije 1. januara 2006. g..

 

Obrazlo┼żenje:


"Prilikom obra─Źuna PDV-a za promet gra─Ĺevinskog objekta u Ul…, koji je izvršen u navedenom periodu poreski organi polaze od zaklju─Źka da je za utvr─Ĺivanje osnovice za obra─Źun PDV-a za navedeni promet (promet je izvršen u pogledu ekonomskih djeljivih cijelina u okviru ove zgrade), mjerodavna ukupno utvr─Ĺena prodajna vrijednost zgrade i prosje─Źna cijena koštanja zgrade utvr─Ĺena u prethodnoj kontroli, tj. na dan 31.12.2005. g., pa na osnovu ovih ─Źinjenica utvr─Ĺuju obavezu tu┼żitelja za pla─çanje PDV-a u navedenom periodu. U obrazlo┼żenju osporenog rješenja a ni u obrazlo┼żenju prvostepenog rješenja, me─Ĺutim, nema razloga o tome zašto poreski organi smatraju da je za utvr─Ĺivanje osnovice za obra─Źun PDV-a za izvršeni promet u navedenom periodu mjerodavna vrijednost objekta i cijena koštanja, koja je utvr─Ĺena u prethodnom periodu, tj. koja je utvr─Ĺena u prethodnoj kontroli na dan 31.12.2005. g.. U obrazlo┼żenju rješenja navedeno je da je obra─Źun izvršen primjenom odredaba ─Źlana 73. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj 9/05 i 35/05).(...)


Me─Ĺutim, osporena odluka u ovom dijelu temelji se na pogrešnoj primjeni navedenih propisa na koje se poziva tu┼żeni i prvostepeni organ. Poreski organi nisu imali u vidu da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj 35/05) izmijenjena odredba ─Źlana 73. citiranog zakona. Stavom 3. ove odredbe propisano je da se osnovica za obra─Źun PDV-a, koji je izvršen poslije 01.01.2006.g. za promet dobara i usluga, utvr─Ĺuje isklju─Źivo na osnovu vrijednosti koja je obra─Źunata za period poslije 01.01.2006. g.. Iz ove odredbe jasno proizilazi da se osnovica obra─Źuna PDV-a za izvršeni promet poslije 01.01.2006. g. ne mo┼że obra─Źunavati na temelju ukupne prodajne vrijednosti zgrade koja je utvr─Ĺena u prethodnom periodu, tj. na dan 31.12.2005. g. (iz zapisnika je evidentno da je u prethodnom periodu utvr─Ĺena vrijednost kompletne zgrade), niti se mo┼że osnovica za obra─Źun PDV-a za prvi prijenos prava raspolaganja na navedenom objektu utvr─Ĺivati na osnovu cijene koštanja objekta, koja je utvr─Ĺena u prethodnom periodu, dakle na dan 31.12.2005. g.."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 333/2008(1) od 12.8.2008. g.)

 

--------------

 

OBRA─îUN PDV-A NA SUBVENCIJE ZA ENERGENTE KOJI SU NEPOSREDNO POVEZANI SA CIJENOM USLUGA PREVOZA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 20

  • Dozna─Źeni iznos sredstava po osnovu subvencije za energente neposredno je povezan sa cijenom usluga prevoza, pa odobreni iznos ulazi u poresku osnovicu.

Obrazlo┼żenje:


"Nema osnova prigovor tu┼żitelja o povredi odredbe ─Źlana 20. Zakona o PDV ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj: 9/35, 35/05 i 100/08). Naime, navedena odredba propisuje da poreska osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporu─Źena dobra ili pru┼żene usluge, uklju─Źuju─çi i subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga u koju nije uklju─Źen PDV, osim ako ovim zakonom nije druga─Źije propisano. To zna─Źi da osnovicu za obra─Źun PDV ─Źini naknada ostvarena za promet dobara ili pru┼żanje usluga. Naknada u na─Źelu predstavlja tr┼żišnu vrijednost odnosno sve ono što primalac dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporu─Źena dobra ili pru┼żene usluge, osim poreza na dodatu vrijednost.


Pravilno je vije─çe za upravne sporove, uvidom u predmetni spis, utvrdilo da je u postupku kontrole utvr─Ĺeno da je osniva─Ź tu┼żitelja kao javnog preduze─ça, Kanton Sarajevo, te da je navedeno preduze─çe registrovano za obavljanje djelatnosti gradskog i prigradskog prevoza putnika, a koju djelatnost je obavljao i u kontrolisanom periodu saglasno Zakonu o komunalnim djelatnostima (Slu┼żbene noviner Kantona Sarajevo broj 31/04 i 42/05). Usluge gradskog i prigradskog prevoza putnika u smislu odredbe ─Źlana 3. stav 1. ta─Źka 1. i ─Źlana 8. Zakona o PDV podlije┼żu obra─Źunavanju i pla─çanju PDV. Dalje iz dokaza proizlazi da je Vlada Kantona Sarajevo dala saglasnost na odluku o uskla─Ĺivanju cijena prevoznih usluga broj 37/320 od 12.09.2004. g. kojom je utvr─Ĺena pojedina─Źna i mjese─Źna cijena karte, tako da cijena mjese─Źne gra─Ĺanske karte iznosi 53,00 KM u prvoj zoni, a cijena mjese─Źne karte za penzionere 14,00 KM, za ─Ĺake 31,90 KM i za studente 33,00 KM. To su cijene za povlaštene korisnike (penzionere, ─Ĺake, studente) i iste su ni┼że od cijene koštanja gra─Ĺanske mjese─Źne karte, pa je stoga Vlada Kantona Sarajevo u kontrolisanom periodu tu┼żitelju na ime subvencije teku─çeg poslovanja za energente dozna─Źila sredstva u iznosu od 4.349.998,00 KM primjenom odredbe ─Źlana 23. Zakona o komunalnim djelatnostima. Navedenom odredbom je propisano da visinu cijene komunalne usluge predla┼że davalac usluge, a stvarnu cijenu usvaja Vlada Kantona. Stavom 6. ─Źlana 23. Zakona o komunalnim djelatnostima je propisano da ukoliko se cijena usluge utvrdi u ni┼żem iznosu od stvarne cijene koštanja, razliku sredstava ─çe nadokanaditi Kanton, grad ili opština.
Iz navedenog proizlazi, po shvatanju ovog vije─ça, da je Vlada Kantona Sarajevo kao osniva─Ź tu┼żitelja, u skladu sa Zakonom o komunalnim taksama utvrdila cijenu karte koja je ni┼ża od stvarne cijene koštanja, da je tu┼żitelju odobrila sredstva na ime subvencije energenata u cilju nanada razlike izme─Ĺu postoje─çe - stvarne cijene koštanja mjese─Źne gra─Ĺanske karte i cijene mjese─Źne karte za povlaštene korisnike, na šta je i bila u obavezi prema odredbi ─Źlana 23. Zakona o komunalnim djelatnostima.


Stoga suprotno shvatanju tu┼żitelja, apelaciono vije─çe zaklju─Źuje da odobreni iznos sredstava predstavlja oblik subvencije-direktno davanje u novcu vršiocu usluga gradskog i prigradskog prevoza putnika s ciljem da nadoknadi troškove energenata koji predstavljaju najzna─Źajniji element koštanja mjese─Źnih karata kako ne bi došlo do pove─çanja cijene istih za povlaštene kategorije stanovništva. Pravilno je tu┼żena odobreni iznos uklju─Źila u poresku osnovicu za kontrolisani period primjenom ─Źlana 20. stav 1. Zakona o PDV, pa je iz tog razloga neosnovan prigovor tu┼żitelja da dozna─Źeni iznos sredstava po osnovu subvencije za energente nije neposredno povezan sa cijenom usluga prevoza. Iz dokaza u spisu tako─Ĺer proizlazi da su iz Bud┼żeta Kantona Sarajevo tu┼żitelju pored gore navedenih sredstava, dozna─Źena i sredstva na ime primjene kolektivnog ugovora u iznosu od 2.312.167,00 KM, te sredstva na ime pokrivanja dijela gubitka u iznosu od 17.317.075,66 KM i na ta sredstva nije izvršen obra─Źun PDV jer ista nisu direktno povezana sa cijenom usluga prevoza."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 16745/2016 od 24.10.2016. g.)

 

---

 

 

ODBITAK PDV U SLU─îAJU FIKTIVNOG PROMETA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 64

  • Ako pravni odnos u smislu Zakona o porezu na dodatu vrijednost nije ni postojao, ve─ç je rije─Ź o fiktivnom prometu, nisu ispunjeni kumulativno propisani uslovi za povratak ulaznog poreza, pa poreski obveznik nema pravo na odbitak PDV.

 

Obrazlo┼żenje:


"Naime, Apelaciono vije─çe je itekako svjesno ustavnog na─Źela pravne sigurnosti ─Źiji je inherentan element na─Źelo legitimnih o─Źekivanja, u skladu sa kojim sudovi u slu─Źaju druga─Źijeg odlu─Źivanja o istovjetnom pitanju trebaju iznijeti razloge zbog kojih odstupaju od ustanovljene prakse. Ovaj princip bi mogao biti povrije─Ĺen ukoliko bi sudovi postupali razli─Źito u istim ili sli─Źnim situacijama, ali u svakom slu─Źaju, da bi se utvrdilo da je došlo do kršenja navedenog principa, moralo bi se prethodno utvrditi da li se zaista radi o ─Źinjeni─Źno i pravno uporednim predmetima. Pri tome Apelaciono vije─çe ukazuje, da je predmetnom presudom, na koju tu┼żitelj ukazuje, vije─çe zaklju─Źilo da tu┼żitelj ne mo┼że biti odgovoran za nepravilnosti u radu njegovih poslovnih partnera koje se ogledaju u nepravilnom knji┼żenju ili drugim nepravilnostima u radu njegovog dobavlja─Źa.
Takav zaklju─Źak iz pravosna┼żne presude, prije svega, nije istovjetan ─Źinjenicama konkretnog predmeta, a dodatno navedeni pravni zaklju─Źak, u potpunosti podr┼żava i ovo vije─çe. Naime, u konkretnom slu─Źaju akcenat i nije na odgovornosti tu┼żitelja za nepravilno knji┼żenje ili druge nepravilnosti u radu njegovog dobavlja─Źa, nego u ─Źinjenici da je upravo provjera dokumentacije dobavlja─Źa pokazala da to pravno lice (S... D...) nije ni moglo pru┼żiti uslugu koja je predmet spornih faktura, dakle, da predmetnog pravnog posla nije ni bilo, nego se radilo o prefakturisanju, što nije osnov za odbitak pdv-a.


Sve naprijed navedeno zna─Źi, da je Apelaciono vije─çe u ovom predmetu itekako svjesno ranije prakse Suda, uva┼żavaju─çi specifi─Źne ─Źinjenice predmetne upravne stvari, zaklju─Źilo da zbog svih ─Źinjeni─Źnih okolnosti nije niti postojao pravni odnos u smislu Zakona, ve─ç je rije─Ź o fiktivnom prometu. Stoga, Apelaciono vije─çe nije tu┼żitelju nametnulo ve─çi stepen obaveza od Zakonom propisanih u smislu odgovornosti za propuste dobavlja─Źa, ve─ç je iz propusta dobavlja─Źa došlo do indicija koje su uz preostale ─Źinjenice i dokaze provedene tokom postupka dovele do zaklju─Źka da usluga u smislu Zakona nije niti pru┼żena, pa nisu ostvareni kumulativno propisani, normativni, uslovi za odbitak ulaznog poreza tu┼żitelju.
Konkretni predmeti Evropskog suda pravde na koje tu┼żitelj ukazuje ne predstavljaju niti ─Źinjeni─Źno, niti pravno, uporednu grupu sa predmetnim okolnostima slu─Źaja. Ovo iz razloga što presudama Evropskog suda pravde na koje je ukazano, nije niti razmatrano pitanje


Dakle, Apelaciono vije─çe je ve─ç ranije svojom praksom, a tuma─Źe─çi odredbu ─Źlana 64. Zakona o PDV-u u svjetlu relevantne judikature Evropskog suda pravde zaklju─Źilo da UIO ne mo┼że ustanoviti da su u PDV sistemu svi u─Źesnici u prometu zainteresovani da kroz mehanizam odbitka ulaznog poreza od oporezivanja izuzmu sva dobra i usluge koja nabavljaju u svrhu obavljanja djelatnosti, tako da se kod svakog oporezuje samo dodata vrijednost, što zahtijeva samokontrolu i me─Ĺusobnu kontrolu izme─Ĺu u─Źesnika u prometu koju ovaj sistem obezbje─Ĺuje, što zna─Źi da je tu┼żitelj bio du┼żan da prije prijema fakture utvrditi da li dobavlja─Źi postupaju u skladu sa propisima kojima je ure─Ĺeno oporezivanje PDV-om, a da u suprotnom snosi rizik. Naime, kako je i Evropski sud pravde ukazao u svjetlu relevantne direktive koje je bila predmetom tuma─Źenja, a što je meritorno primjenjivo na odredbu ─Źlana 64. Zakona o PDV-u, time bi se stavio nesrazmjeran teret na privatno lice, koje bi suštinski, preuzelo obaveze koje su u ingerenciji nacionalnog organa - UIO, tj. provjera u─Źesnika u prometu.


Prema tome, da je tu┼żiteljeva ─Źinjeni─Źna situacija uporedna i da se mo┼że podvesti pod naprijed obrazlo┼żeni pravni standard, tada bi Apelaciono vije─çe nesporno ustanovilo da je tu┼żena na tu┼żitelja nezakonito prenijela svoju zakonsku odgovornost.
Ipak, kako iz obrazlo┼żenja osporenih rješenja i ugovora o zakupu reklamnog prostora proizilazi da je predmet ugovora o zakupu - davanje pod zakup objekata u S., T., Z. i M., ali lokacije za koje je zakup ugovoren nisu precizirane ugovorima, jer adrese na kojima se nalaze objekti koji se iznajmljuju nisu potpune, zbog ─Źega slu┼żbena lica nisu mogla izvršiti provjere neposrednim uvidom na licu mjesta, a tu┼żilac nije predo─Źio dokaze da je na lokacijama koje su bile predmet ugovora o zakupu postavio reklamne panoe za komercijalno oglašavanje, to je jasno da je tu┼żitelj odgovoran zbog propusta u izvršavanju vlastitih obaveza, zbog ─Źega je ispravan zaklju─Źak vije─ça za upravne sporove da nisu ispunjeni uslovi za povratak ulaznog poreza.
U vezi sa posljednjim prigovorom da je vije─çe za upravne sporove u cijelosti prihvatilo obrazlo┼żenje koje je u svom rješenju dao tu┼żeni organ, uz napomenu da osporeno rješenje sadr┼żi relevantna i detaljna obrazlo┼żenja i jasne razloge, koje u cjelosti prihvata i vije─çe, pa ih nije posebno obrazlagalo, a ─Źime je kako tu┼żitelj navodi, prekršeno njegovo pravo na obrazlo┼żenu odluku, Sud isti smatra neutemeljenim i paušalnim.
Naime, Sud je prilikom obrazlaganja odlu─Źuju─çih razloga za presu─Ĺenje, du┼żan iznijeti argumentiran osnov za zaklju─Źak. Kako je vije─çe za upravne sporove, po stavu Apeladonog vije─ça, sasvim ispravno zaklju─Źilo da osporeno rješenje sadr┼żi potpuno i decidno obrazlo┼żenje prigovora u vezi sa obra─Źunom izlaznog PDV-a po fakturama za popravku mobilnih telefona, to nije du┼żno prepisivati obrazlo┼żenje rješenja. Ovo iz razloga što je je u pravnoj dr┼żavi, pravo na obrazlo┼żenu odluku meritorne/supstancijalne prirode, a ne formalne prirode i ne podrazumijeva obavezu Suda da na svako pitanje mora "vlastoru─Źnom" detaljnom argumentacijom obrazlagati zaklju─Źak. Pravo na obrazlo┼żenu odluku zna─Źi da Sud mora dati razumljive i jasne razloge koji su bili opredijeljuju─çeg karaktera za odlu─Źenje, a ako se u aktu koji je predmet sudskog preispitivanja navede detaljno i utemeljeno obrazlo┼żenje, to Sud ima obavezu samo obrazlo┼żenja razloga zbog kojih ostaje pri istima. U predmetnoj stvari to je vije─çe za upravne sporove i ispoštovalo."

 

(Presuda Suda BiH, Uvp 22476/2018 od 10.4.2018. g.)

 

-----------------

ODBITAK ULAZNOG POREZA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 32 stav 2

  • Navod tu┼żitelja da je imao pravo odbitka ulaznog poreza, jer je imao namjeru koristiti je u poslovne i oporezive svrhe nema uticaja na druga─Źije rješavanje predmetne upravne stvari, obzirom da prodajom nedovršenog objekta, koji promet je oslobo─Ĺen pla─çanja PDV, tu┼żitelj tu namjeru nije realizovao niti je mo┼że realizovati jer je pravo raspolaganja prenio na drugoga, iz kog razloga i nema pravo na odbitka ulaznog poreza.

 

Obrazlo┼żenje:


"Pravilan je zaklju─Źak vije─ça za upravne sporeve kada prihvata kao zakonito rješenje tu┼żene i to iz svih razloga koji se navode u obrazlo┼żenju pobijene presude. Naime, iz ─Źinjeni─Źnog stanja utvr─Ĺenog u postupku kontrole nesporno prozilazi da je tu┼żitelj prodajom nedovršenog poslovnog objekta drugom pravnom licu N., izvršio promet koji je oslobo─Ĺen pla─çanja PDV, te saglasno ─Źlanu 32. stav 4. Zakona o PDV za takv promet nema pravo na odbitak ulaznog poreza po osnovu nabavki izvršenih pri izgradnji predmetnog objekta, slijedom ─Źega su neosnovani tu┼żbeni navodi, koji se ponavljaju i u zahtjevu, da u konkretnom slu─Źaju nije pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje i da nije pravilno primjenjen materijalni propis. Navod tu┼żitelja da je imao pravo odbitka ulaznog poreza, jer imao namjeru isti koristiti u poslovne i oporezive svrhe nema uticaja na druga─Źije rješavanje predmetne upravne stvari, obzirom da prodajom nedovršenog objekta, koji promet je oslobo─Ĺen pla─çanja PDV, tu┼żitelj tu namjeru nije realizovao niti je mo┼że realizovati, jer je pravo raspolaganja prenio na drugoga, odnosno na kupca N., iz kog razloga i nema pravo na odbitka ulaznog poreza temeljem ─Źlana 32. stav 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 17192/2015 od 4.10.2016. g.)

 

-----------

 

ODRE─ÉIVANjE MJESTA PROMETA USLUGA
Zakon o porezu na dodanu vrijednost
─Źlan 15 stav 2 ta─Źka 4)

  • Ako obveznik ima stalno sjedište u Bosni i Hercegovini iz kojeg se pru┼żaju usluge ili u nedostatku takvog mjesta ima stalnu adresu ili uobi─Źajeno mjesto stanovanja u Bosni i Hercegovini, smatra se da je promet usluga izvršen u Bosni i Hercegovini.

 

Obrazlo┼żenje:


"Pravilno su poreski organi postupili kada su u konkretnom slu─Źaju, izvršili razrez i obra─Źun PDV-a primjenom ─Źlana 15. stav 1. Zakona o PDV BiH, prema kojoj odredbi se smatra da je promet usluga izvršen u BiH ako obveznik ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pru┼żaju usluge, ili u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobi─Źajeno mjesto stanovanja u BiH. ─îlanom 15. stav 2. ta─Źka 4. a) do i) istog zakona, taksativno su navedene usluge koje su oporezive prema mjestu gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobi─Źajeno prebivalište, ako se radi o takvim uslugama, tako da je prilikom odre─Ĺivanja mjesta oporezivanja u svakom konkretnom slu─Źaju neophodno cijeniti šta je stvarni sadr┼żaj isporuke, te utvrditi mjesto pru┼żanja usluge, odnosno sjedište primaoca usluge. Ovaj zaklju─Źak tu┼żenih organa ima podlogu u rezultatima provedenog upravnog postupka u kojem su poreski organi ocjenom izvedenih dokaza, nakon izvršene kontrole poreskog obveznika pore─Ĺenjem izlaznih i ulaznih faktura utvrdili nepravilnosti, koje se ogledaju u tome što je na izlaznim fakturama koje su pobli┼że ozna─Źene u Zapisniku o kontroli, tu┼żitelj prikazao da se radi o uslugama reklamiranja i posredovanja koje su obuhva─çene razredom 74.40 Klasifikacije djelatnosti Bosne i Hercegovine, dok je na ulaznim prikazao da se radi o troškovima snimanja reporta┼że, produkcije d┼żinglova, izrade naljepnica za podmeta─Źe za sto, nabavke olovaka i privjesaka, i dr., dakle usluga koje nisu obuhva─çene navedenim razredom i ne mogu se smatrati uslugama reklamiranja i posredovanja. Na osnovu ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, za koje ovaj sud nalazi da je potpuno i pravilno utvr─Ĺeno, tu┼żena je zaklju─Źila da usluge koje je po ovim fakturama vršio tu┼żitelj nisu usluge reklamiranja koje su oporezive prema mjestu primaoca u smislu ─Źlana 15. stav 2. ta─Źka 4. b) Zakona o PDV-u, kao ni usluge koje je tu┼żitelj fakturisao kao usluge "obrade podataka", koje su navedene u razredu 72.3. Kalisfikacije djelatnosti BiH. Ovo iz razloga jer je tu┼żitelj koristio ve─ç instalisani softverski program drugog pravnog lica, Western Union, i na tako instalisanom programu vršio pretra┼żivanje o primljenim i poslatim nov─Źanim sredstvima, tj. vršio pretra┼żivanje ve─ç postoje─çih, obra─Ĺenih podataka, zbog ─Źega se i ova usluga istom pravnom licu ne mo┼że smatrati obradom podataka iz navedenog razreda i samim tim nije oporeziva prema sjedištu primaoca usluga u smislu ─Źlana 15. stav 2. ta─Źka 4. c) Zakona o PDV-u."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 1670/2009(2) od 21.12.2011. g.)

 

----------

OPOREZIVANjE PROMETA KOJI JE IZVRŠEN BEZ NAKNADE
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 20 stav 8

  • Ako je naknada za promet usluga ili dobara manja od tr┼żišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovicu ─Źini tr┼żišna vrijednost dobara ili usluga u momentu njihovog prometa.

 

Obrazlo┼żenje:


"Odredbom ─Źl. 8. stav 1. citiranog zakona prometom usluga u smilu ovog zakona smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja privredne djelatnosti. Poreska osnovica utvr─Ĺuje se u skladu sa ─Źl. 20. stav 1. istog zakona i predstavlja oporezivi iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi za isporu─Źena dobra ili pru┼żene usluge uklju─Źuju─çi subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga u kojima nije uklju─Źen PDV. Ako je naknada za promet usluga ili dobara manja od tr┼żišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tr┼żišna vrijednost dobara ili usluga u momentu njihovog prometa. Iz spisa predmeta proizlazi da je tu┼żilac po osnovu ugovora o korištenju dao predmetne mašine u najam drugom licu bez naknade, te da po navedenom osnovu nije ispostavio poreske fakture, odnosno nije obra─Źunao porez na dodanu vrijednost. I prema mišljenju ovog sudskog vije─ça davanjem opreme/mašina drugom licu na korištenje predstavlja promet usluga iz ─Źl. 8. stav 1. što predstavlja osnov za primjenu ─Źl. 3. citiranog zakona, a ne kako to pogrešno tu┼żeni zaklju─Źuje da se radi o razmjeni dobara koja ne podlije┼że pla─çanju PDV-a u smislu odredbe ─Źl. 8. stav 2. ta─Źka 4. Zakona o PDV-u. Ovo proizilazi iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, kojem tu┼żitelj u biti ne prigovara niti u tu┼żbi osporava utvr─Ĺene ─Źinjenice u izvršenojh kontroli. Naime, tu┼żitelj ne spori da druga ugovorna strana iz ugovora o najmu U. d..d. V. nije poštivala odredbe ugovora, te da je vršila i usluge drugim poreskim obveznicima uz naknadu. Pravilno je utvr─Ĺena poreska osnovica jer je to iznos koji obveznik primi ili treba da primi za isporu─Źena dobra ili pru┼żene usluge u koju nije uklju─Źen PDV (─Źl. 20. Zakona o PDV-u). S obzirom na ─Źinjenicu da je predmetni promet usluga izvršen bez naknade, to se u konkretnom slu─Źaju ima primijeniti odredba ─Źl. 20. stav 8. Zakona o PDV-u, zbog ─Źega je tu┼żeni za obra─Źun poreske osnovice koristio troškove amortizacije opreme utvr─Ĺene na osnovu iskazanih podataka u knjigovodstvu poreskog obveznika."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 1697/2009 od 18.3.2011. g.)

 

--------------

OSNOVICA POREZA U SLU─îAJU PRODAJE PO SNI┼ŻENIM CIJENAMA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źl. 3 i 20

  • Poreski organi su pravilno utvrdili osnovicu za obra─Źun obaveze podnosioca zahtjeva na osnovu vrijednosti kartica koja je na njima bila nazna─Źena, jer podnosilac zahtjeva nije dokazao svoje tvrdnje da je navedene kartice prodavao po sni┼żenoj cijeni, a tu tvrdnju je bio du┼żan dokazati na osnovu pismenih faktura koje je bio du┼żan izdavati prilikom prometa i u kojima je bio du┼żan navesti umanjenu cijenu.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Vije─çe za upravne sporove ovog suda u pobijanoj presudi, kako to ocjenjuje Apelaciono upravno vije─çe ovog suda, pravilno je utvrdilo da podnositelj zahtjeva nije uopšte izdavao fakture o prometu prepaid programa (paket i kartice za dopunu), dakle nije izdavao fakture za izvršeni promet prema umanjenoj cijeni. Naime, osporenim rješenjem podnositelj zahtjeva je kona─Źno obavezan da uplati porez na dodatnu vrijednost (PDV) za period od 1.01.2006. g. do 30.04.2006. g., u ukupnom iznosu od 68.259,00 KM iz raloga što je u postupku utvrdio da podnositelj zahtjeva nije pravilno obra─Źunao poresku osnovicu za navedeni period, pa je u postupku kontrole izvršen obra─Źun poreske osnovice i poreski organi su kona─Źno utvrdili da je prema izvršenom prometu dobara podnositelj zahtjeva obavezan da na ime PDV-a za navedeni period uplati iznos od 68.259,00 KM. Dakle, vije─çe za upravne sporove ovog suda je pravilno utvrdilo da u konkretnom slu─Źaju, a što podnositelj zahtjeva u tu┼żbi i ne osporava, podnositelj zahtjeva nije uopšte izdavao fakture o prometu navedenih kartica, dakle nije izdavao fakture za izvršeni promet prema umanjenoj cijeni, a to zna─Źi da nisu ispunjeni uslovi da se tu┼żitelju obra─Źuna poreska osnovica prema prometu ostvarenom po prodaji kartica sa umanjenom cijenom. Tako─Ĺe, vije─çe za upravne sporove ovog suda je pravilno utvrdilo da su poreski organi pravilno postupili u skladu sa Zakonom o porezu na dodatnu vrijednost ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj 9/05 do 30/05), u kojem je u ─Źlanu 3. citiranog zakona propisano da se PDV pla─ça na promet dobara koji je poreski obveznik izvršio uz naknadu, a u ─Źlanu 20. stav 1. istog zakona je navedeno da je poreska osnovica kod prometa dobara naknada koju obveznik primi ili treba da primi za isporu─Źena dobra. Poreski organi su pravilno primjenili odredbe citiranog zakona kada su osnovicu za obra─Źun obaveze podnositelja zahtjeva utvrdili na osnovu vrijednosti kartica koja je bila nazna─Źena na karticama (nominalna vrijednost) koja vrijednost se smatra vrijednost koji su navedene kartice imale u momentu prometa dobara. Vije─çe za upravne sporove ovog suda je pravilno utvrdilo da u toku postupka podnositelj zahtjeva nije dokazao svoje tvrdnje da je navedene kartice prodavao po sni┼żenoj cijeni, a tu tvrdnju je isti bio du┼żan dokazati na osnovu pismenih faktura koje je bio du┼żan izdavati prilikom prometa i u kojima je bio du┼żan navesti umanjenu cijenu, odnosno cijenu po kojoj je vršio prodaju."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvl 102/2009 od 15.6.2009. g.)

 

----------

 

OSNOVICA ZA OBRA─îUN PDV KOD UGOVORA O LIZINGU
Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 7

  • U slu─Źaju finansijskog lizinga davalac lizinga obra─Źunava PDV na osnovicu koju ─Źini iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi, a u slu─Źaju kada nije ugovoren otkup stvari (predmeta lizinga), PDV se obra─Źunava na svaku ugovorenu ratu.

 

Obrazlo┼żenje:


"Ovakav zaklju─Źak tu┼żenog je pravilan i na zakonu osnovan. Ovo iz razloga što je odredbom ─Źl. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost definirano da da se PDV pla─ça na promet dobara i usluga koje poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti izvrši na teritoriji BiH uz naknadu. Promet dobara u smislu odredbe ─Źl. 4. istoga zakona jeste prenos prava raspolganja na stvarima licu koji tim stvarima mo┼że raspolagati kao vlalsnik, a stavkom 3. ta─Źka 3. citiranog ─Źlanka odre─Ĺeno je da se prometom dobara smatra i isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na odre─Ĺeno vrijeme, na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgodom pla─çanja, kojim je predvi─Ĺeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom poslijejdnje rate. Iznajmljivanje dobara definirano je u odredbi ─Źl. 7. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u na na─Źin da se isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na odre─Ĺeni period sa pravom sticanja vlasništva istekom ugovorenog perioda i smatra se financijskim leasingom. U tom slu─Źaju davalac leasinga obra─Źunava PDV na osnovicu koju ─Źini iznos naknade koju obveznik primi ili treba da primi. U slu─Źaju kada nije ugovoren otkup stvari (predmeta leasinga), PDV se obra─Źunava na svaku ugovorenu ratu."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 5282/2009(1) od 2.6.2011. g.)

------------

OSPORAVANjE PISMENE IZJAVE O ZAPLjENI IMOVINE
Zakon o postupku prinudne naplate indirektnih poreza
─Źlan 14

  • Tu┼żbeni prigovori su neosnovani jer je tu┼żena utvr─Ĺivala postojanje razloga za osporavanje predmetne pisane izjave o zapljeni imovine, a nije bila obavezna obrazlagati razloge za utvr─Ĺivanje solidarne odgovornosti tu┼żitelja.

 

Obrazlo┼żenje:


"─îlanom 14. stav 5. Zakona o postupku prinudne naplate ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj 89/05) propisano je da se pisana izjava o zapljeni imovine, koji akt odnosno Pismena izjava o pljenidbi nepokretne imovine broj:... od 20.01.2010. g., koji je prvostepeni organ uputio tu┼żitelju, je zapravo prvi osporeni akt u ovoj upravnoj stvari, o ─Źijoj pravilnosti je odlu─Źivano prvostepenim, kao i kona─Źno i osporenim rješenjem, mo┼że osporavati jedino ako: je dug ili pravo na tra┼żenje pla─çanja ugašen zbog zastare; nalog za prinudnu naplatu nije dostavljen na propisani na─Źin; se Uprava... nije pridr┼żavala odredbi o zapljeni kako je to predvi─Ĺeno tim zakonom i da je postupak prinudne naplate privremeno ili trajno obustavljen u skladu sa odredbama tog zakona. U konkretnom slu─Źaju, tu┼żena je utvr─Ĺivala postojanje razloga za osporavanje predmetne pisane izjave o zapljeni imovine koji su predvi─Ĺeni citiranom zakonskom odredbom, i po mišljenju ovog sudskog vije─ça, nije bio niti obavezan obrazlagati razloge za utvr─Ĺivanje solidarne odgovornosti tu┼żitelja, zbog ─Źega se tu┼żbeni prigovori istaknuti u tom pravcu, kao neosnovani odbijaju. Iz istih razloga su irelevatni prigovori tu┼żbe koji se odnose o nepostojanju ste─Źajne mase glavnog du┼żnika, o njegovom brisanju iz sudskog registra, nenapla─çenim potra┼żivanjima."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3922/2010(1) od 13.11.2012. g.)

 

----------

 

PLA─ćANjE POREZA NA PROMET ROBE NAMJENjENE KRAJNjOJ POTROŠNjI
Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga
─Źlan 3

  • Budu─çi da je tu┼żilac uvezao robu koja predstavlja proizvod namijenjen za kranju potrošnju, to je osporenim rješenjem pravilno obavezan da na navedenu robu plati porez na promet.

 

Obrazlo┼żenje:


"Osporeno rješenje u dijelu kojim je tu┼żitelj obavezan da plati porez na promet za uvezenu cevitanu temelji se na pravilnoj primjeni Zakona o porezu na promet i usluge ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj 62/04). Prema odredbi ─Źlana 3. stav 3. ta─Źka 6. citiranog zakona prometom proizvoda koji slu┼żi krajnjoj potrošnji smatra se i uvoz proizvoda namjenjen za krajnju potrošnju. Budu─çi da je tu┼żitelj uvezao cevitanu koja predstavlja proizvod namijenjen za kranju potrošnju, to je u smislu navedenih propisa osporenim rješenjem tu┼żitelj pravilno obavezan da na navedenu robu plati porez na promet u iznosu utvr─Ĺenom u dispozitivu prvostepenog rješenja. Zbog toga tu┼żitelj u tu┼żbi neosnovano zahtijeva da se osporeno rješenje poništi i u dijelu kojim je obavezan na pla─çanje poreza na promet za uvezenu robu."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 60/2007(2) od 20.5.2009. g.)

------------

 

PORESKI TRETMAN ISPORUKE DOBARA PO UGOVORU NA OSNOVU KOJEG SE PLA─ćA PROVIZIJA
Zakon o porezu na dodanu vrijednost
─Źlan 4 stav 2 ta─Źka 2)

  • Prometom dobara smatra se i isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se pla─ça provizija pri prodaji ili kupovini dobara.

 

Obrazlo┼żenje:


"U upravnom postupku je osporenim rješenjima tu┼żitelju za poreski perod 01.01.2006.-30.05.2007.g. utvr─Ĺena poreska obaveza po osnovu PDV-a u ukupnom iznosu od 92.434,00 KM, uz obrazlo┼żenje da je, po provedenom postupku kontrole poreskog obveznika tu┼żena utvrdila da je tu┼żitelj po ispostavljenim fakturama vršio usluge koje podlije┼żu pla─çanju PDV-a prema odredbi ─Źlana 15. stav 1. Zakona o PDV-u.
Cijene─çi pravilnost i zakonitost osporenog rješenja u granicama navoda u tu┼żbi i prigovora tu┼żitelja, ovaj sud je utvrdio da se osporeno rješenje temelji na pravilno utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju i pravilnoj primjeni zakona.


Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (Slu┼żbeni glasnik BiH broj 9/05 i 35/05) na teritoriji Bosne i Hercegovine uvedena je obaveza i regulisan sistem pla─çanja poreza na dodatu vrijednost, dok je Pravilnikom o primjeni Zakona o PDV ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj: 21/06 do 100/07) propisan na─Źin primjene ovog zakona.


Prema odredbi ─Źlana 3. Zakona o PDV-u (Slu┼żbeni glasnik BiH broj: 9/05, 35/05 i 100/08) PDV se pla─ça na promet usluga i dobara koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji BiH uz naknadu i na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Odredbom ─Źlana 4. stav 2. ta─Źka 2. istog zakona, propisano je da se prometom dobara smatra i isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se pla─ça provizija pri prodaji ili kupovini dobara, a promet usluga prema odredbi ─Źlana 8. stav 1. istog zakona su svi poslovi i radnje izvršeni u okviru obavljanja privredne djelatosti, a koji ne ─Źini promet dobara iz ─Źlanova 4.-7. Zakona."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 1670/2009(1) od 21.12.2011. g.)

 

-----------

 

POSEBNA OSLOBA─ÉANjA OD PLA─ćANjA PDV ZA DOBRA KOJA SE UVOZE ZA POTREBE SLOBODNIH ZONA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 30

  • Od pla─çanja PDV-a oslobo─Ĺena su dobra namijenjena za potrebe slobodnih zona i skladišta samo pod uslovom da nisu puštena u slobodan promet.

 

Obrazlo┼żenje:


"Tako─Ĺer, prema stanovištu ovog suda, nije osnovan prigovor tu┼żitelja na posebna osloba─Ĺanja od pla─çanja PDV-a za dobra koja se uvoze za potrebe Slobodnih zona. Prema ─Źlanu 30. Zakona o PDV-u, od pla─çanja PDV-a oslobo─Ĺena su dobra namijenjena za potrebe slobodnih zona i skladišta, kao i isporuka dobara koja su prijavljena Upravi..., kao i da je odobrenje za takvu isporuku izdato u skladu sa carinskim propisima, te da su privremeno uskladištena. Osim toga, prema stavu 3. istog ─Źlana, svako osloba─Ĺanje od PDV-a priznaje se samo pod uslovom da odre─Ĺena dobra nisu stavljena u slobodan promet i da je iznos PDV-a koji dospijeva puštanjem robe u slobodan promet jednak iznosu koji bi bio obra─Źunat i napla─çen da su takva dobra opreziva njihovim uvozom u BiH i unutar teritorije BiH, što se ne odnosi na tu┼żitelja. U konkretnom slu─Źaju, nesporno je utvr─Ĺeno da je u kontrolisanom periodu tu┼żitelj vršio isporuku dobara - drvene gra─Ĺe kupcu "V." d.o.o. Z. koji je bio korisnik Slobodne zone u V. Tu┼żitelj ne posjeduje nikakave dokaze da je navedeno dobro - drvena gra─Ĺa, u skladu sa carinskim propisima prošlo proceduru prijavljivanja i carinjenja, odnosno da je navedeno dobro prešlo granicu BiH. Naprotiv, nesporno je utvr─Ĺeno da je navedena roba smje─Ĺštena u Slobodnu zonu koju je preduze─çe "Š." d.o.o. J. u ime korisnika Slobodne zone preduze─ça "V. " d.o.o. Z., vršilo isporuku ovog gra─Ĺevinskog materijala Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice S., što je vidljivo i iz specifikacije izlaznih ra─Źuna iz Slobodne carinske zone Visoko od 08.05.2007. g., zbog ─Źega je Uprava..., pravilno donijela osporeno rješenje kojim se ┼żalba tu┼żitelja odbija kao neosnovana."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3083/2010(2) od 2.6.2011. g.)

 

-----------------

POŠTOVANjE REDOSLIJEDA IMOVINE ZA ZAPLjENU
Zakon o postupku prinudne naplate indirektnih poreza
─Źlan 13 stav 2

  • Organizaciona jedinica za prinudnu naplatu prikuplja informacije u pogledu imovine du┼żnika i sprovodi sve zakonom predvi─Ĺene radnje u cilju pronala┼żenja imovine tu┼żitelja koja ima prioritet pri pljenidbi u odnosu na nepokretnosti.

 

Obrazlo┼żenje:


"Nadalje ovo vije─çe u odnosu na navode tu┼żbe da se tu┼żena nije pridr┼żavala zakonskih odredbi prilikom izdavanja Pismene izjave o pljenidbi nepokretne imovine broj:... od 20.01.2010. g., nalazi da su isti neosnovani. Naime, iz spisa je vidljivo da je prvostepeni organ preduzeo sve radnje prema glavnom du┼żniku radi namirenja duga i da je potra┼żivanje duga od pojedina─Źno i solidarno odgovornog lica uslijedilo tek nakon što su iscrpljene sve zakonom propisane mogu─çnosti da se dug namiri od glavnog du┼żnika, nakon ─Źega je preduzeo radnje u cilju utvr─Ĺivanja lica koja, u konkrenom slu─Źaju, imaju pojedina─Źnu i solidranu odgovornost za dug indirektnih poreza. Nadalje, a u skladu sa ─Źlanom 48. stav 1. Pravilnika o provedbi Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Slu┼żbeni glasnik BiH " broj: 21/06 i 58/09), nakon izdavanja naloga za pljenidbu, organizaciona jedinica za prinudnu nalpatu prikupila je informacije u pogledu imovine du┼żnika, te na osnovu ─Źlana 13. stav 2. Zakona o postupku prinudne naplate izdala nalog za pljenidbu nepokretne imovine tu┼żitelja. Tako─Ĺe je tu┼żena preduzela sve zakonom predvi─Ĺene radnje u cilju pronala┼żenja imovine tu┼żitelja koja ima prioritet pri pljenidbi u odnosu na nepokretnosti."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3922/2010(2) od 13.11.2012. g.)

 

--------------------

POVRAT PDV-A OBVEZNICIMA REGISTROVANIM U INOSTRANSTVU
Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 93 stav 1

  • Kako usluge servisiranja vozila nisu pru┼żene pravnim licima koji obavljaju prevozni─Źku djelatnost, odnosno licima koja izla┼żu robu na sajmovima ili avio prevoznicima, pravilan je zaklju─Źak da tu┼żilac nije ispunio uslove iz ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost, te da stoga nema pravo na povrat PDV-a.

Obrazlo┼żenje:


"Nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żitelj strano pravno lice koje nema uspostavljeno poslovanje u BiH i ta ─Źinjenica nije trebala da se dokazuje kako to pogrešno smatra vje─çe za upravne sporove, jer ista nikada nije bila u upravnom postupku dovedena u pitanje. Upravni organi su nakon što je tu┼żitelj podnio zahtjev za povrat PDV, morali da ispitaju da li u predmetnom slu─Źaju tu┼żitelj ispunjava uslove propisane odredbom ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, koji propisuje da strana pravna lica koja nemaju registrovano poslovanje u BiH (prevoznici, lica koja izla┼żu na sajmovima, avio prevoznici i sli─Źno) su lica koja kupe dobra i prime usluge od poreskog obveznika na podru─Źju BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu, imaju pravo na povrat PDV na osnovu zahtjeva kojeg podnose Upravi. U predmetnoj stvari tu┼żitelj kao strano pravno lice je dana 15.03.2011. g. podnio zahjtev za povrat PDV i uz isti prilo┼żio fakture dobavlja─Źa-poreskog obveznika "A." d.o.o S. a koje se odnose na izvršene usluge servisiranja vozila u garantnom roku na teritoriji BiH, kao i dokaz da su navedene usluge pla─çene, te potvrdu o registraciji obveznika. Usluge servisiranja u garantnom roku, po shvatanju ovog apelacionog vije─ça, se ne mogu smatrati ni sli─Źnom djelatnoš─çu u smislu navedene odredbe, kako to pogrešno smatra tu┼żitelj. Na takvo zaklju─Źivanje upu─çuje Odluka o klasifikaciji djelatnosti u BiH (Slu┼żbeni glasnik BiH, broj 47/10) u kojoj je regulisano da djelatnost prevoz i skladištenje podpadaju pod oblast 49-53 i da ta oblast obuhvata djelatnosti u vezi sa obavljanjem putni─Źkog i robnog prevoza, ┼żeljeznicom ili zrakom te prate─çe djelatnosti na terminalima i parkiralištima kao i iznajmljivanje prevoznih sredstava. Ova oblast isklju─Źuje generalni remont ili popravak prevoznih sredstava kao i odr┼żavanja i popravku motornih vozila. Prema navedenoj klasifikaciji djelatnosti, razred 82.30 - Organizacija sastanaka i poslovnih sajmova uklju─Źuje organizaciju, promociju i/ili vo─Ĺenje doga─Ĺaja kao što su poslovni i trgova─Źki sajmovi, sa ili bez usluga osoblja za provo─Ĺenje i opremanje prostora u kojem se odr┼żavaju ovi doga─Ĺaji. S obzirom da se iz faktura koje je tu┼żitelj prilo┼żio uz zahtjev za povrat PDV, mo┼że potvrditi da usluge servisiranja vozila nisu pru┼żene pravnim licima koji obavljaju prevozni─Źku djelatnost, odnosno licima koja izla┼żu robu na sajmovima ili avio prevoznoiicima, to je pravilan zaklju─Źak tu┼żene da tu┼żitelj nije ispunio uslove iz ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika, slijedom ─Źega nema pravo na povrat PDV."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 5582/2014 od 9.6.2014. g.)

 

---------------

 

PRAVO NA ODBITAK ULAZNOG PDV-A I KORIŠ─ćENjE PUTNI─îKOG AUTOMOBILA ISKLjU─îIVO ZA OBAVLjANjE SVOJE POSLOVNE DJELATNOSTI
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 32 stav 5

  • Poreski obveznik mo┼że ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a u slu─Źaju nabavke putni─Źkih automobila i rezervnih dijelova, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isklju─Źivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, a neprihvatljiva je paušalna ocjena tu┼żenog organa da je opštepoznata ─Źinjenica da se slu┼żbeni putni─Źki automobili osim za obavljanje redovne poslovne aktivnosti koriste i u razne privatne svrhe.

 

Obrazlo┼żenje:


"Odredba ─Źlana 32. Zakona o PDV-u generalno propisuje da poreski obveznik ne mo┼że ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a u slu─Źaju nabavke putni─Źkih automobila i rezervnih dijelova, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, osim ako prevozna sredstva i druga dobra poreski obveznik koristi isklju─Źivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti. Tu┼żena je zaklju─Źila da je prete┼żna djelatnost tu┼żitelja trgovima na veliko i malo alkoholnim i drugim pi─çima. Po ocjeni ovog vije─ça, u postupku koji je vo─Ĺen nejasni su razlozi zbog kojih tu┼żena, kao i pravostepeni organ, nisu prihvatili tvrdnje koje je tu┼żitelj isticao u toku postupka da predmetna vozila koristi za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, a što je kona─Źno osporenim rješenjem i potvr─Ĺeno. Tu┼żena je morala u postupku provjeriti na pouzdan na─Źin ove navode, pa kako to nije u─Źinila, neprihvatljivo je da tu┼żena svoj zaklju─Źak da ne postoje uslovi za odbitak poreza u ovom slu─Źaju zasniva na paušalnim navodima da " je opštepoznata ─Źinjenica da se slu┼żbeni putni─Źki automobili osim za obavljanje redovne poslovne aktivnosti koriste i u razne privatne svrhe". Ovo tim prije, što je ovaj zaklju─Źak donesen, a da pri tom uopšte nije utvr─Ĺivano o kakvom se vozilu radi, koje je marke, kojeg je tipa i koje su karakteristike predmetnog vozila, niti se u spisu nalazi faktura na osnovu koje je vozilo nabavljeno - broj... od 31.7.2009. g.. Navedenim propustom ni┼żestepeni poreski organi, su po─Źinili povredu pravila postupka iz ─Źlana 9., u vezi sa ─Źlanom 13. Zakona o upravnom postupku ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj: 29/02 do 93/09), kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve ─Źinjenice koje su od va┼żnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, te da odluka koje ─çe ─Źinjenice uzeti kao dokazane donosi na osnovu savjesne i bri┼żljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Tako─Ĺe, po ocjeni ovog sudskog vije─ça i drugostepeni organ nije dovoljno i ubjedljivo obrazlo┼żio pobijano rješenje u tom pravcu, a na što je i ┼żalbom ukazivano. Budu─çi da tu┼żena nije postupila na naprijed navedeni na─Źin, po─Źinila je povredu pravila postupka iz ─Źlana 230. i 231. Zakona o upravnom postupku, što je sve imalo za posljedicu da ovo sudsko vije─çe nije moglo sa sigurnoš─çu ispitati, zakonitost i pravilnost osporenih rješenja poreskih organa. Pored navedenih povreda postupka, sud primje─çuje da je u ovom postupku ostala neutvr─Ĺena ─Źinjenica o kojoj se vrsti vozila radi i koja je njegova osnovna namjena. Ovu ─Źinjenicu je va┼żno utvrditi, kako bi se u postupku razjasnilo da li se radi o putni─Źkim vozilima, koja se koriste kao slu┼żbena vozila i koja u smislu odredbe ─Źlana 64. Pravilnika, ne slu┼że isklju─Źivo za obavljanje poslovne djelatnosti."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3560/2010 od 22.11.2012. g.)

 

 

 

 

 

PRAVO NA ODBITAK ULAZNOG PDV-A I KORIŠ─ćENjE PUTNI─îKOG AUTOMOBILA ISKLjU─îIVO ZA OBAVLjANjE SVOJE POSLOVNE DJELATNOSTI
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 32 stav 5

  • Poreski obveznik mo┼że ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a u slu─Źaju nabavke putni─Źkih automobila i rezervnih dijelova, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isklju─Źivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, a neprihvatljiva je paušalna ocjena tu┼żenog organa da je opštepoznata ─Źinjenica da se slu┼żbeni putni─Źki automobili osim za obavljanje redovne poslovne aktivnosti koriste i u razne privatne svrhe.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Odredba ─Źlana 32. Zakona o PDV-u generalno propisuje da poreski obveznik ne mo┼że ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a u slu─Źaju nabavke putni─Źkih automobila i rezervnih dijelova, goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, osim ako prevozna sredstva i druga dobra poreski obveznik koristi isklju─Źivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti. Tu┼żena je zaklju─Źila da je prete┼żna djelatnost tu┼żitelja trgovima na veliko i malo alkoholnim i drugim pi─çima. Po ocjeni ovog vije─ça, u postupku koji je vo─Ĺen nejasni su razlozi zbog kojih tu┼żena, kao i pravostepeni organ, nisu prihvatili tvrdnje koje je tu┼żitelj isticao u toku postupka da predmetna vozila koristi za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, a što je kona─Źno osporenim rješenjem i potvr─Ĺeno. Tu┼żena je morala u postupku provjeriti na pouzdan na─Źin ove navode, pa kako to nije u─Źinila, neprihvatljivo je da tu┼żena svoj zaklju─Źak da ne postoje uslovi za odbitak poreza u ovom slu─Źaju zasniva na paušalnim navodima da " je opštepoznata ─Źinjenica da se slu┼żbeni putni─Źki automobili osim za obavljanje redovne poslovne aktivnosti koriste i u razne privatne svrhe". Ovo tim prije, što je ovaj zaklju─Źak donesen, a da pri tom uopšte nije utvr─Ĺivano o kakvom se vozilu radi, koje je marke, kojeg je tipa i koje su karakteristike predmetnog vozila, niti se u spisu nalazi faktura na osnovu koje je vozilo nabavljeno - broj... od 31.7.2009. g.. Navedenim propustom ni┼żestepeni poreski organi, su po─Źinili povredu pravila postupka iz ─Źlana 9., u vezi sa ─Źlanom 13. Zakona o upravnom postupku ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj: 29/02 do 93/09), kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve ─Źinjenice koje su od va┼żnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, te da odluka koje ─çe ─Źinjenice uzeti kao dokazane donosi na osnovu savjesne i bri┼żljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Tako─Ĺe, po ocjeni ovog sudskog vije─ça i drugostepeni organ nije dovoljno i ubjedljivo obrazlo┼żio pobijano rješenje u tom pravcu, a na što je i ┼żalbom ukazivano. Budu─çi da tu┼żena nije postupila na naprijed navedeni na─Źin, po─Źinila je povredu pravila postupka iz ─Źlana 230. i 231. Zakona o upravnom postupku, što je sve imalo za posljedicu da ovo sudsko vije─çe nije moglo sa sigurnoš─çu ispitati, zakonitost i pravilnost osporenih rješenja poreskih organa. Pored navedenih povreda postupka, sud primje─çuje da je u ovom postupku ostala neutvr─Ĺena ─Źinjenica o kojoj se vrsti vozila radi i koja je njegova osnovna namjena. Ovu ─Źinjenicu je va┼żno utvrditi, kako bi se u postupku razjasnilo da li se radi o putni─Źkim vozilima, koja se koriste kao slu┼żbena vozila i koja u smislu odredbe ─Źlana 64. Pravilnika, ne slu┼że isklju─Źivo za obavljanje poslovne djelatnosti."

 

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, U 3560/2010 od 22.11.2012. g.)

-------------

 

PRAVO NA ODBITAK ULAZNOG POREZA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 55

  • Poreski obveznik mo┼że da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza samo ako posjeduje fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su poreski organi u toku postupka kontrole ulaznih faktura utvrdili da tu┼żitelj po fakturama dobavlja─Źa "L" d.o.o. iz mjesta G. nije mogao ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza za poreski period od 1.3.2011. – 31.7.2011. g., iz razloga što do stvarnog prometa nije ni došlo. naime, utvr─Ĺeno je da je društvu "L" d.o.o. G. (koje pravno lice je i jedini dobavlja─Ź tu┼żitelja u kontrolisanom periodu) osporena ulazna faktura broj... od 28.12.2010. g. izdata od dobavlja─Źa "E" d.o.o. iz mjesta P. u vrijednosti od 55.999,94 km sa sadr┼żajem sirova kafa rio minas 17/18/2/3 60 kg, te da mu nije priznat ulazni PDV-e u iznosu od 8.136,74 km, u smislu odredbe ─Źlana 32. stav 1., 2. i 9. Zakona o PDV-u, te da je utvr─Ĺeno da se u konkretnom slu─Źaju radi o fiktivnom prometu. Stoga je pravilan zaklju─Źak Vije─ça za upravne sporove ovog suda da u predmetnom slu─Źaju nije bilo stvarnog prometa, jer ispostavljena faktura nije pratila isporuku dobara, te da u smislu ─Źlana 66. Zakona o PDV-u nema uslova za primjenu ─Źlana 32. istog zakona. vije─çe za upravne sporove je u cijelosti prihvatilo kao pravilno ─Źinjeni─Źno stanje koje je utvr─Ĺeno u postupku kontrole PDV-a i koje je rezultiralo korekcijom izlaznog i ulaznog PDV-a iskazanog u poreskim prijavama koje je tu┼żitelj podnio u poreskom periodu. Tako─Ĺer je zaklju─Źeno da obrazlo┼żenje rješenja tu┼żenog sadr┼żi sve relevantne razloge koji se odnose na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje kao i razloge koji su bili odlu─Źuju─çi pri ocjeni dokaza, te razloge iz kojih je tu┼żitelju izvršen razrez indirektnih poreza za kontrolisani period, kao i razloge iz kojih je ┼żalba tu┼żitelja pobijanim rješenjem odbijena kao neosnovana. Pravilno je od strane Vije─ça za upravne sporove zaklju─Źeno da su pobijana rješenja tu┼żene pravilna i zakonita iz razloga što je postupanje tu┼żitelja bilo u suprotnosti sa odredbom ─Źlana 32. Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Slu┼żbeni glasnik BiH", br. 9/05 do 100/08) na osnovu kojeg poreski obveznik – tu┼żitelj ima pravo odbiti PDV-e koji je obavezan platiti ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom izvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara ili usluga koji podlije┼że pla─çanju PDV-a. Prema odredbi ─Źlana 63. stav 1. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Slu┼żbeni glasnik BiH", br. 93/05 do 65/10), pravo na odbitak ulaznog poreza imaju poreski obveznici pod uslovom da je na fakturu za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV-e u skladu sa ─Źlanom 55. Zakona, da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV-e obveznika i da za primljene isporuke iz ─Źlana 32. Zakona nije isklju─Źeno pravo na odbitak ulaznog poreza, te kona─Źno da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u poslovne svrhe. Dakle, poreski obveznik mo┼że da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza samo ako posjeduje fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV-e u skladu sa ─Źlanom 55. navedenog zakona. ako nisu ispunjeni kumulativno uslovi iz navedene odredbe zakona, tada poreskom obvezniku i ne pripada pravo na odbitak ulaznog poreza."

 

 

(Presuda Suda BiH, Uvp 18073/2016(1) od 14.2.2017. g.)

 

----------------

 

PRAVO NA ODBITAK ULAZNOG POREZA IZVO─ÉA─îU GRA─ÉEVINSKIH RADOVA
Zakon o porezu na dodatu vrijednost
─Źlan 32

  • U gra─Ĺevinarstvu se pravo na odbitak ulaznog poreza narednom u─Źesniku u toj šemi - izvo─Ĺa─Źu radova priznaje tek na osnovu dokaza da je on i uplatio porez iskazan na fakturi koju mu je ispostavio prethodni u─Źesnik - kooperant.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Ostvarivanje prava na odbitak ulaznog poreza u gra─Ĺevinarstvu druga─Źije je regulisano u odnosu na odredbu ─Źlana 32. Zakona o PDV, jer se primjenom Posebne sheme, pravo na odbitak priznaje samo na osnovu faktrure ispostavljene od strane poreskog obveznika bez obzira na momenart pla─çanja tih faktura, kao i pla─çanja PDV sadr┼żanog u ispostavljenim fakturama. Stoga se u gra─Ĺevinarstvu, pravo na odbitak ulaznog poreza, narednom u─Źesniku u toj shemi - izvo─Ĺa─Źu radova priznaje tek na osnovu dokaza da je on i uplatio porez iskazan na fakturi koju mu je ispostavio prethodni u─Źesnik - kooperant, nezavisno od ─Źinjenice kada ─çe platiti fakturu. Stoga se ulazni porez ne priznaje po obra─Źunskom principu kao kod Op─çe sheme, nego po gotovinskom principu, tj. tek nakon što izvo─Ĺa─Ź uplati PDV po fakturi kooperanta na odgovaraju─çi uplatni ra─Źun, a to iz razloga što odredba ─Źlana 40. Zakona o PDV propisuje da je obveznik pla─çanja PDV lice kojem se vrši isporuka i ispostavlja faktura, a ne lice koje isporu─Źuje dobra ili usluge kao u Op─çoj shemi."

 

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvp 14091/2015(2) od 4.2.2016. g.)

-------

 

PRAVO NA POVRAT AKCIZA PORESKOM OBVEZNIKU KOJI IZVOZI AKCIZNE PROIZVODE
Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini
─Źlan 26

  • Povrat akciza pripada poreskom obvezniku koji izvozi akcizne proizvode za koje je prethodno pla─çena akciza, a ima pravo na povrat pla─çene akcize, te kada zaklju─Źuje da pravo na povrat pla─çene akcize pripada poreskom obvezniku koji izvozi akcizne proizvode i koji je platio akcizu, a nije je bio du┼żan platiti.

 

 

Obrazlo┼żenje:


"Vije─çe za upravne sporove je postupilo u skladu sa zakonom kada je odbilo tu┼żio─Źevu tu┼żbu podnesenu protiv osporenog rješenja tu┼żene, kojim je kona─Źno u upravnom postupku odbijen zahtjev tu┼żioca za povrat akcize na uvezeni etil-alkohol, koji uvoz je izvršen dana 16.11.2005. g. osnovano nalaze─çi da su carinski organi pravilno utvrdili da nisu ispunjeni uslovi za povrat iznosa upla─çenog na ime akcize za uvezenu robu, a koji su propisani u ─Źlanu 26. Zakona o akcizama BiH ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj 62/04, 48/05 i 72/05), kao ni uslovi propisani u ─Źlanu 31. Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama BiH ("Slu┼żbeni glasnik BiH", broj 18/05 i 45/05), pri ─Źemu je pravilno protuma─Źilo ove odredbe, te, citiraju─çi ih, izvelo pravilan zaklju─Źak da pravo na povrat akciza pripada poreskom obvezniku koji izvozi akcizne proizvode za koje je prethodno pla─çena akciza, a ima pravo na povrat pla─çene akcize, te kada zaklju─Źuje da pravo na povrat pla─çene akcize pripada poreskom obvezniku koji izvozi akcizne proizvode i koji je platio akcizu, a nije je bio du┼żan platiti, pa tu┼żilac u zahtjevu neosnovano smatra da su navedene odredbe pogrešno primijenjene i protuma─Źene.
Tu┼żilac je, naime, prema daljnjem pravilnom zaklju─Źku vije─ça za upravne sporove, uvezao robu (etil alkohol), koja se, u smislu ─Źlana 4. stav 2. ta─Źka 4. Zakona o akcizama, smatra akciznim proizvodom, pa njegova obaveza pla─çanja akcize, u skladu sa ─Źlanom 5. stav 1. ta─Źka 2. pomenutog zakona, nastaje u trenutku carinjenja pri uvozu akciznih proizvoda, pri ─Źemu nije odlu─Źno u koju svrhu ─çe ih uvoznik koristiti, zbog ─Źega je vije─çe za upravne sporove i prihvatilo kao pravilan zaklju─Źak tu┼żene da nije bitno što ─çe uvezeni etil alkohol tu┼żilac koristiti kao repromaterijal i u svrhu svojih registriranih djelatnosti u unutrašnjem prometu (iz izvoda iz sudskog registra proizilazi da se tu┼żilac bavi proizvodnjom farmaceutskih preparata, parfema i toaletno-kozmeti─Źkih preparata, a i trgovinom navedenih proizvoda), pa vije─çe za upravne sporove, dalje, pravilno zaklju─Źuje da nije od zna─Źaja za obavezu pla─çanja akcize za uvezenu robu, da nije registrovan kod suda i kod nadle┼żnog organa za uvoz navedene robe radi prometa, nego samo za njeno korištenje kao repromaterijal."

(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, Uvl 43/2008(2) od 19.1.2009. g.)

Nastavak na: porezno pravo Bosne i Hercegovine

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti poreznog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija