Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Radno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

─îlan 68. Zakona o radu
─îlan 15. Zakona o namještenicima u organima dr┼żavne slu┼żbe u Federaciji BiH
─îlan 21. Zakona o dr┼żavnoj slu┼żbi u Federaciji BiH
PROPUST RUKOVODIOCA ORGANA DA U RJEŠENJU PROCENTUALNO IZRAZI IZNOS POVECANJA PLACE PO OSNOVU OSTVARENIH REZULTATA RADA NIJE SMETNJA DA SE ZAPOSLENIKU U SUDSKOM POSTUPKU DOSUDI NAKNADA NA IME POVECANJA PLACE PO OSNOVU REZULTATA RADA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 010236 11
Rev od 12.07.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 78. stav 1. Zakona o radu
U SLUCAJU KRŠENJA UGOVOROM PREUZETE OBAVEZE TZV. ZABRANE KONKURENCIJE POSLODAVAC IMA PRAVO NA NAKNADU UGOVORNE KAZNE OBRACUNATE NA NACIN I U VISINI PREDVIDENOJ UGOVOROM O RADU ILI PRAVILNIKOM O RADU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000587 10
Rev od 21.04.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 81. stav 1. Zakona o radu
PRETHODNO PROVODENJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA NIJE PROPISANO KAO PRETPOSTAVKA ZA UTVRDIVANJE ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIKA ZA ŠTETU KOJU ZAPOSLENIK NA RADU ILI U VEZI SA RADOM NAMJERNO ILI IZ KRAJNJE NEPA┼ŻNJE PROUZROKUJE POSLODAVCU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000541 10
Rev od 07.07.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 85. Zakona o radu
TJELESNA POVREDA KOJU JE OŠTECENI, KAO PROFESIONALNI VOJNIK, ZADOBIO IGRAJUCI FUDBAL NA POLIGONU ZA OBUKU, ZAGRIJAVAJUCI SE NA TAJ NACIN ZA NASTAVNI SAT – FIZICKI TRENING – PREDSTAVLJA POVREDU NA RADU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000174 09
Rev od 08.02.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 86. stav 2. i ─îlan 86. ta─Źka 5. Zakona o radu
JEDNOSTRANA IZJAVA ZAPOSLENIKA O OTKAZU UGOVORA O RADU MORA SADR┼ŻAVATI NJEGOVU NEDVOSMISLENO IZRA┼ŻENU VOLJU DA OTKA┼ŻE UGOVOR O RADU, ODNOSNO DA NE ┼ŻELI VIŠE DA RADI KOD TU┼ŻENOG I DA PREKIDA RADNI ODNOS.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 007532 09
Rev od 18.01.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 96. stav 2. i ─îlan 143. Zakona o radu
KADA JE PRAVOMOCNOM SUDSKOM ODLUKOM PONIŠTENO KAO NEZAKONITO RJEŠENJE POSLODAVCA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA ZAPOSLENIKA, TADA SE O ZAHTJEVU ZAPOSLENIKA ZA VRACANJE NA POSAO I ISPLATU PLACA NE MO┼ŻE ODLUCIVATI PRIMJENOM ODREDBI ─îLANA 143. ZAKONA O RADU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000491 10
Rev od 22.09.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 103. stav 3. Zakona o radu
ZAPOSLENIK, KAO POVJERILAC, MO┼ŻE SE ODRECI SAMO OD TACNO ODREDENOG NOVCANOG IZNOSA OTPREMNINE I NA TAJ NACIN OTPUSTITI DUG, ALI SE NE MO┼ŻE ODRECI OD PRISTUPA SUDU NITI MU SE MO┼ŻE STVORITI OBAVEZA DA NE POKRECE SUDSKI POSTUPAK RADI ZAŠTITE POVRIJEDENOG PRAVA IZ RADNOG ODNOSA. PRAVA NA PRISTUP SUDU ZAPOSLENIK SE LEGITIMNO MO┼ŻE ODRECI SAMO UGOVARANJEM ARBITRA┼ŻE ILI NEKOG DRUGOG ALTERNATIVNOG NACINA RJEŠAVANJA SPORA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 066821 11
Rev od 13.10.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 111. Zakona o radu
─îlan 1. stav 2. Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju F BiH
─îlan 1. Zakona o srednjoj školi Zeni─Źko-dobojskog kantona
BUDUCI DA SU SREDNJE ŠKOLE USTANOVE A NE PREDUZECA, NA NJIH SE NE MOGU PRIMIJENITI ODREDBE RANIJEG OPŠTEG KOLEKTIVNOG UGOVORA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000252 09
Rev od 15.02.2011. g.)

 

<------->



─îlan 37. i ─îlan 38. Kolektivnog ugovora za slu┼żbenike organa uprave i sudske vlasti
─îlan 60. stav 2. i ─îlan 125. Zakona o radnim odnosima i pla─çama slu┼żbenika u F BiH
OKOLNOST DA RUKOVODITELJ ORGANA UPRAVE PRIJE DONOŠENJA RJEŠENJA O OTPUSTU TU┼ŻITELJA IZ SLU┼ŻBE NIJE ZATRA┼ŻIO MIŠLJENJE SINDIKALNE ORGANIZACIJE CINI TO RJEŠENJE NEZAKONITIM.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000282 09
Rev od 17.03.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 5. i ─Źlan 143. Zakona o radu

NEMA DISKRIMINACIJE ZAPOSLENIKA UKOLIKO ISTI NIJE POZVAN NA RAD IZ RAZLOGA ŠTO POSLODAVAC VIŠE NEMA POTREBE ZA NJEGOVIM RADOM, ODNOSNO IZ RAZLOGA ŠTO JE NJEGOVO BIVŠE RADNO MJESTO UKINUTO.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000180 od 16.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 85. Zakona o radu

ZAPOSLENIK KOJI JE POVRIJE─ÉEN NA RADU ILI U VEZI SA RADOM IMA U SVAKOM SLU─îAJU PRAVA IZ ZDRAVSTVENOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA, ALI PRAVO NA NAKNADU ŠTETE OD SVOG POSLODAVCA IMA SAMO AKO JE ON ODGOVORAN ZA ŠTETU, ODNOSNO AKO POSTOJI OSNOV ODGOVORNOSTI NA STRANI POSLODAVCA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000542 od
06.05.2010.g.)

 

<------->

 

─îlan 96. Zakona o radu

ZAPOSLENIK NE MO┼ŻE U PARNICI OSNOVANO ZAHTIJEVATI ISPLATU NEISPLA─ćENIH PLA─ćA KOJE BI OSTVARIO DA JE RADIO UKOLIKO ISTOVREMENO U TOJ PARNICI NIJE POSTAVIO TU┼ŻBENI ZAHTJEV ZA UTVR─ÉENJE NEZAKONITOSTI OTKAZA UGOVORA O RADU, ODNOSNO UKOLIKO PRETHODNO U DRUGOJ PARNICI NIJE PRAVOMO─ćNO UTVR─ÉENA NEZAKONITOST OTKAZA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001625 od 09.02.2010. g.)

 

<------->

 

─îlana 97. stav 2. Zakona o radu

ZAPOSLENIK ZADR┼ŻAVA PRAVO DA PRED SUDOM OSPORAVA DOPUŠTENOST OTKAZA S PONUDOM IZMJENJENOG UGOVORA O RADU I U SLU─îAJU KADA JE PRIHVATIO PONUDU POSLODAVCA, PA JE SUD DU┼ŻAN DATI SVOJU OCJENU O TOME DA LI JE OTKAZ, KAO I IZMJENA UGOVORA, DOPUŠTEN ILI NIJE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000992 od
20.11.2009.g.)

 

<------->

 


─îlan 113. Zakona o radu
─îlan 39. stav 2. Op─çeg kolektivnog ugovora

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE NOVOG OP─ćEG KOLEKTIVNOG UGOVORA NE PROPISUJU DA NJEGOVIM STUPANJEM NA SNAGU PRESTAJU VA┼ŻITI POSTOJE─ćI GRANSKI KOLEKTIVNI UGOVORI, NITI IZOSTANAK USKLA─ÉIVANJA GRANSKIH KOLEKTIVNIH UGOVORA U ROKU PROPISANOM ODREDBOM ─îLANA 39. STAV 2. OP─ćEG KOLEKTIVNOG UGOVORA MO┼ŻE IMATI ZA PRAVNU POSLJEDICU PRESTANAK VA┼ŻENJA TIH GRANSKIH KOLEKTIVNIH UGOVORA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001100 od
27.10.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 120. Zakona o radu
─îlan 358. Zakona o obligacionim odnosima

KOLEKTIVNI UGOVOR SE NE MO┼ŻE OTKAZATI PO OP─ćIM PRAVILIMA GRA─ÉANSKOG PRAVA O JEDNOSTRANOM OTKAZU UGOVORA SADR┼ŻANIM U ODREDBI ─îLANA 358. ZOO, VE─ć SAMO NA NA─îIN PROPISAN ODREDBAMA KOLEKTIVNOG UGOVORA, UZ OTKAZNI ROK I UZ OTKAZNE RAZLOGE UTVR─ÉENE KOLEKTIVNIM UGOVOROM.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000366 od 23.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlana 143. stav 8. Zakona o radu

POVREDA ODREDBE ─îLANA 143. STAV 8. ZAKONA O RADU OD STRANE POSLODAVCA NEMA, SAMA PO SEBI, AUTOMATSKI ZA POSLJEDICU REAKTIVIRANJE RADNO-PRAVNOG STATUSA ZAPOSLENIKA KOME JE RADNI ODNOS PRETHODNO ZAKONITO PRESTAO TEMELJEM ODREDBE ─îLANA 143. STAV 4. ISTOG ZAKONA, NITI IMA ZA POSLJEDICU NEZAKONITOST OTKAZA UGOVORA O RADU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001532 od
10.11.2009.g.)

 

<------->

 

─îlan 143. Zakona o radu

ZAPOSLENIK KOJI SE ZATEKAO U RADNOM ODNOSU 31.12.1991. g. I KOJI SE U ROKU IZ ─îLANA 143. STAV 2. ZAKONA O RADU OBRATIO POSLODAVCU RADI USPOSTAVLJANJA RADNO-PRAVNOG STATUSA, A U OVOM VREMENSKOM RAZDOBLJU NIJE ZASNOVAO RADNI ODNOS KOD DRUGOG POSLODAVCA, IMA STATUS ZAPOSLENIKA NA ─îEKANJU POSLA OD DANA KADA JE PRESTAO RADITI (BEZ OBZIRA DA LI JE POSLODAVAC DONIO ODLUKU O NJEGOVOM UPU─ćIVANJU NA ─îEKANJE).
TAKAV ZAPOSLENIK IMA PRAVO NA NAKNADU PLA─ćE PO─îEV OD DANA KADA JE PRESTAO RADITI, A NE SAMO OD DANA OBRA─ćANJA POSLODAVCU ZA USPOSTAVU RADNO-PRAVNOG STATUSA, I TO U VISINI KOJU ODREDI POSLODAVAC.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000180 od 16.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 4. Zakona o ustanovama

U PARNICI PO TU┼ŻBI ZAPOSLENIKA JAVNE USTANOVE RADI ISPLATE NOV─îANIH POTRA┼ŻIVANJA IZ RADNOG ODNOSA PASIVNO JE LEGITIMISANA JAVNA USTANOVA, KOJA POSJEDUJE SVOJSTVO PRAVNOG LICA, A NE OP─ćINA, BEZ OBZIRA ŠTO JE ISTA OSNIVA─î JAVNE USTANOVE I ŠTO SE JAVNA USTANOVA DJELIMI─îNO FINANSIRA IZ BUD┼ŻETA OP─ćINE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 007412 09 Rev od 06.04.2010. g.)

 

<------->

 

─îlana 5. stav 3. Kolektivnog ugovora
─îlana 32. stav 1. Kolektivnog ugovora
─îlan 85. stav 1. Zakona o osnovnoj školi

ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA OBLAST OSNOVNOG OBRAZOVANJA PRIMJENJUJU SE I NA DIREKTORA ŠKOLE, KAO RUKOVODNOG RADNIKA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001561 od
18.11.2009.g.)

 

<------->

 

─îlan 13. i ─Źlan 15. Zakona o radnim odnosima i pla─çama slu┼żbenika organa uprave u Federaciji BiH

U SLU─îAJU PRAVOMO─ćNOG PONIŠTENJA ODLUKE O IZBORU ODRE─ÉENOG KANDIDATA JER KONKURS NIJE PROVEDEN U SKLADU SA ZAKONOM NE DIRA SE U VE─ć STE─îENA PRAVA IZ ZASNOVANOG RADNOG ODNOSA IZABRANOG KANDIDATA DO DANA PRAVOMO─ćNOSTI ODLUKE O NJENOM PONIŠTENJU, JER TEK NAVEDENIM DANOM PRESTAJE ZAKONITA OSNOVA ZA POSTOJANJE RADNOG ODNOSA, BEZ RETROAKTIVNOG DEJSTVA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000501 od
30.06.2009.g.)

 

<------->

 

─îlan 106. Zakona o radu

KADA TU┼ŻENI NE OSPORAVA POSTOJANJE (NASTANAK) TU┼ŻITELJEVOG NOV─îANOG POTRA┼ŻIVANJA, ALI ISTI─îE PRIGOVOR ZASTARE TOG POTRA┼ŻIVANJA, ONDA JE ON DU┼ŻAN DOKAZATI PO─îETAK I ISTEK ROKA ZASTARJEVANJA, PA I KADA TU┼ŻITELJ U TU┼ŻBI NIJE NAVEO TA─îAN DATUM NASTANKA NJEGOVOG POTRA┼ŻIVANJA.
U TAKVOM SLU─îAJU TU┼ŻITELJ JE DU┼ŻAN SAMO IZNIJETI ─îINJENICE USLIJED KOJIH JE ZASTARJEVANJE PREKINUTO ILI JE SPRIJE─îEN TOK ZASTARJEVANJA.

 

Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa sjednice od 10.05.2010. g..

 

<------->

 

─îlan 86. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o radu
─îlan 276. stav 2. Zakona o privrednim društvima F BiH
MANDAT DIREKTORA TRAJE CETIRI g., ALI TO NE ISKLJUCUJE MOGUCNOST PRESTANKA TOG MANDATA I PRIJE PROTEKA CETVEROGODIŠNJEG ROKA ZA SLUCAJ DA SE U MEDUVREMENU OSTVARI USLOV ZA PRESTANAK UGOVORA O RADU PROPISAN ODREDBOM ─îLANA 86. STAV 1. TA─îKA 3. ZAKONA O RADU, UKOLIKO SE POSLODAVAC I DIREKTOR (ZAPOSLENIK) DRUGACIJE NE DOGOVORE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: broj: 46 0 P 000119
09 Rev od 11.05.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 88. stav 1. Zakona o radu
PODNOŠENJEM PRIJEDLOGA ZA IZVRŠENJE PRAVOSNA┼ŻNE SUDSKE PRESUDE, KOJOM JE POSLODAVAC OBAVEZAN NA ISPLATU NEISPLACENIH PLACA, ZAPOSLENIK NE CINI TE┼ŻU POVREDU RADNE OBAVEZE, BEZ OBZIRA ŠTO JE ZAKLJUCENJE UGOVORA O RADU BILO USLOVLJENO PRETHODNIM ZAKLJUCENJEM VANSUDSKE NAGODBE KOJOM SE ZAPOSLENIK OBAVEZAO DA NECE POKRETATI NOVE SPOROVE ZA NAPLATU SVOJIH POTRA┼ŻIVANJA OD POSLODAVCA


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000861 od 03.06.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 90. Zakona o radu
VERBALNI I FIZICKI NASRTAJ ZAPOSLENIKA NA RAVNATELJICU POSLODAVCA, KOJOM PRILIKOM JE OVA NAVODNO ZADOBILA LAKU TJELESNU POVREDU, NE PREDSTAVLJA TAKVU OKOLNOST ZBOG KOJE NIJE OPRAVDANO OCEKIVATI OD POSLODAVCA DA ZAPOSLENIKU OMOGUCI PRAVO NA ODBRANU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 002559 09
Rev od 07.12.2010. g.)

 

<------->

─îlan 90. Zakona o radu
OKOLNOST DA JE ZAPOSLENIK, ZA VRIJEME DOK SE NALAZIO NA BOLOVANJU, OD STRANE NADREDENOG LICA KOD POSLODAVCA VIDEN NA JAVNOM MJESTU KAKO KONZUMIRA ALKOHOL, MO┼ŻE PREDSTAVLJATI ZLOUPOTREBU BOLOVANJA, ALI NE I OKOLNOST ZBOG KOJE NIJE OPRAVDANO OCEKIVATI OD POSLODAVCA DA ZAPOSLENIKU OMOGUCI PRAVO NA ODBRANU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 65 0 P 053958 10
Rev od 30.11.2010. g.)

 

<------->

─îlan 90. Zakona o radu
PRIZNANJE NAMJEŠTENIKA O KUPOVINI DIPLOME, UCINJENO KOD NADLE┼ŻNOG KANTONALNOG TU┼ŻILAŠTVA U POSTUPKU PROVJERE POSTOJANJA LA┼ŻNE ILI FALSIFIKOVANE JAVNE ISPRAVE, KOJE ZAPOSLENIK NIJE OSPORIO U PARNICNOM POSTUPKU, PREDSTAVLJA OKOLNOST ZBOG KOJE NIJE OPRAVDANO OCEKIVATI OD TU┼ŻENE OPCINE, KAO POSLODAVCA, DA OMOGUCI NAMJEŠTENIKU IZNOŠENJE ODBRANE PRIJE DONOŠENJA RJEŠENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 33 0 P 004882 10
Rev od 07.09.2009. g.)

 

<------->

─îlan 111. i ─îlan 115. Zakona o radu
ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA SLU┼ŻBENIKE ORGANA UPRAVE I SUDSKE VLASTI U FEDERACIJI BIH OBAVEZUJU I HERCEGOVACKONERETVANSKI KANTON.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 010487 10
Rev od 07.09.2010. g.)

 

<------->


─îlan 113. Zakona o radu
─îlan 40. i ─îlan 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom F BiH
ODLUKE USTAVNIH SUDOVA DJELUJU, PO PRAVILU, OD MOMENTA NJIHOVOG OBJAVLJIVANJA (EX NUNC), A RETROAKTIVNO (EX TUNC) SAMO UKOLIKO JE USTAVNI SUD U SVOJOJ ODLUCI TAKVO DJELOVANJE UTVRDIO

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000222 od 18.11.2010. g.)

 

<------->

─îlan 122. i ─îlan 125. stav 2. Zakona o radnim odnosima slu┼żbenika organa uprave u
Federaciji BiH
RJEŠENJE O PRESTANKU RADNOG ODNOSA PO SILI ZAKONA (NEOPRAVDAN NEDOLAZAK NA POSAO PET RADNIH DANA UZASTOPNO) IMA DEKLARATORAN A NE KONSTITUTIVAN KARAKTER, PA JE BEZ UTICAJA NA ZAKONITOST TOG RJEŠENJA OKOLNOST DA JE ONO DONESENO PO PROTEKU OD SEDAM DANA OD NASTUPA OKOLNOSTI KOJE SU RAZLOG ZA PRESTANAK RADNOG ODNOSA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
001249 od 11.11.2010. g.)

 

<------->

─îlan 122. stav 2. Zakona o srednjem obrazovanju
OKOLNOST DA JE ODLUKU O OTKAZU UGOVORA O RADU DONIO UPRAVNI ODBOR, A NE DIREKTOR ŠKOLE KOJI U TO VRIJEME NIJE BIO IMENOVAN, NE CINI ODLUKU O OTKAZU UGOVORA O RADU NEZAKONITOM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000889 od 02.09.2010. g.)

 

<------->

 

Fakti─Źki radni odnos

─îlan 21. stav 1. i ─Źlan 21.a) Zakona o radu.
─îlan 15. Zakona o radnim odnosima i pla─çama slu┼żbenika organa uprave
NEPOSJEDOVANJE RJEŠENJA O PRIJEMU U RADNI ODNOS NEMA NU┼ŻNO ZA POSLJEDICU PRAVNI ZAKLJU─îAK DA ZAPOSLENIK NIJE ZASNOVAO RADNI ODNOS, NITI SE FAKTI─îKI RADNI ODNOS, ZBOG NEDOSTATKA ZAKONITOG OSNOVA ZASNIVANJA, MORA NU┼ŻNO UVIJEK SMATRATI NEZAKONITO USPOSTAVLJENIM RADNIM ODNOSOM PO OSNOVU KOGA SE ZAPOSLENIKU NE MO┼ŻE PRU┼ŻITI PRAVNA ZAŠTITA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 56 0 P 006632 08 Rev od 23.04.2009. g.)

 

<------->

 

 

Otkaz ugovora o radu – vije─çe zaposlenika
─îlan 67. Zakona o radu
VIJE─ćE ZAPOSLENIKA, ODNOSNO SINDIKAT, PO ODREDBI ─îLANA 67. ZAKONA O RADU IMA SVOJEVRSNO PRAVO SUODLU─îIVANJA O PRESTANKU RADA ZAPOSLENIKA KOD KOJEG POSTOJI SMANJENA RADNA SPOSOBNOST.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000578 od 05.05.2009. g.)

 

<------->

 

Odredivost plate po granskom kolektivnom ugovoru
64.
─îlan 69. Zakona o radu
─îlan 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja F BiH
KAKO OVLAŠTENI PREDSTAVNICI ZAPOSLENIKA I POSLODAVCA U OBLASTI SREDNJEG OBRAZOVANJA, NAKON STUPANJA NA SNAGU GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, NISU NIKADA PRISTUPILI UTVR─ÉIVANJU OSNOVICE ZA PLA─ćE I KOEFICIJENATA SLO┼ŻENOSTI POSLOVA NA NA─îIN PROPISAN ODREDBOM ─îLANA 28. STAV 2. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, TO RAZLIKU IZME─ÉU PLA─ćE KOJA MU JE ISPLA─ćENA I PLA─ćE PREMA GRANSKOM KOLEKTIVNOM UGOVORU ZAPOSLENIK (TU┼ŻITELJ) MO┼ŻE OSNOVANO POTRA┼ŻIVATI U SUDSKOM POSTUPKU SAMO UKOLIKO DOKA┼ŻE DA JE PLA─ćA KOJA MU JE ISPLA─ćENA NI┼ŻA OD PLA─ćE KOJU SU U ISTOM PERIODU PRIMALI SLU┼ŻBENICI ORGANA UPRAVE ISTE STRU─îNE SPREME I SLO┼ŻENOSTI POSLOVA (─îLAN 28. STAV 3. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000892 od 27.10.2009. g.)

 

(Ovim se potvr─Ĺuje raniji stav Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine zauzet na sjednici od 23.01.2008. g.)

 

<------->

 

Prekid rada
─îlan 72. Zakona o radu
ODREDBA ─îLANA 72. STAV 3. ZAKONA O RADU NE PROPISUJE PREKID RADA, DO KOJEG JE DOŠLO ZBOG OKOLNOSTI ZA KOJE ZAPOSLENIK NIJE KRIV, KAO POSEBAN OBLIK RADNO-PRAVNOG STATUSA U KOJI ZAPOSLENIK MO┼ŻE BITI STAVLJEN NA ODRE─ÉENO VRIJEME ODLUKOM POSLODAVCA I PO ─îIJEM ISTEKU ZAPOSLENIKU UGOVOR O RADU PRESTAJE OTKAZOM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000447 od 12.05.2009. g.)

 

<------->

 

Nezakonit otkaz – pravo na pla─çu
─îlan 96. stav 2. ta─Źka 1. Zakona o radu i ─Źlan 190. ZOO
RADOM PO OSNOVU UGOVORA O DJELU KOD STRANE ME─ÉUNARODNE ORGANIZACIJE ZA VRIJEME NEZAKONITOG OTKAZA UGOVORA O RADU TU┼ŻITELJ JE OSTVARIVAO ZARADU, PRI ─îEMU JE TA ZARADA BILA VE─ćA OD ONE KOJU BI OSTVARIVAO DA NIJE BILO NEZAKONITOG OTKAZA, PA STOGA TU┼ŻITELJ NEMA PRAVO NA NAKNADU PLA─ćE ZA VRIJEME DOK JE RADIO I OSTVARIVAO ZARADU KOD STRANE ME─ÉUNARODNE ORGANIZACIJE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000194 od 23.04.2009. g. )

 

<------->

 

Zastara – pravo na regres
─îlan 106. Zakona o radu
UKOLIKO ROK ZA ISPLATU NAKNADE ZA KORIŠTENJE GODIŠNJEG ODMORA (REGRES) NIJE UTVR─ÉEN ZAKONOM, KOLEKTIVNIM UGOVOROM ILI ODLUKOM POSLODAVCA, PRAVO NA POTRA┼ŻIVANJE REGRESA DOSPIJEVA PRVOG NAREDNOG DANA NAKON PO─îETKA KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA I OD TADA PO─îINJE TE─ćI ZASTARA ZAHTJEVA ZA ISPLATU REGRESA. PRAVO NA REGRES JE AKCESORNE PRIRODE I OSTVARIVANJE TOG PRAVA ZAVISI OD KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA, TAKO DA ZAPOSLENIK KOJI NIJE KORISTIO GODIŠNJI ODMOR NEMA PRAVO NA REGRES.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000904 od 13.08.2009. g.)

 

<------->

 

Zastara – doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje

─îlan 106. Zakona o radu i ─Źlan 3. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
UPLATA DOPRINOSA ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE PREDUSLOV JE ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PENZIJU, PA SE NA OVE OBAVEZE NE MO┼ŻE PRIMIJENITI ZASTARNI ROK IZ ─îLANA 106. ZAKONA O RADU, JER SE NE RADI O TAKVOJ VRSTI POTRA┼ŻIVANJA KOJE PODLIJE┼ŻE ZASTARIJELOSTI (─îLAN 3. STAV 2. U VEZI SA ─îLANOM 82. STAV 5. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU).

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 53 0 P 005646 08 Rev od 07.07.2009. g. i presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000424 od 09.06.2009. g.)

 

<------->

 

Radni odnos – prestanak po sili zakona
─îlan 1. stav 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
BUDU─ćI DA JE RADNI ODNOS DOBROVOLJNO USPOSTAVLJEN PRAVNI ODNOS IZME─ÉU RADNIKA I POSLODAVCA U KOJEM RADNIK U VIDU ZANIMANJA OBAVLJA ODRE─ÉENE POSLOVE, ZASNIVANJEM RADNOG ODNOSA KOD DRUGOG POSLODAVCA RADNIKU PRESTAJE RADNI ODNOS KOD RANIJEG POSLODAVCA PO SILI ZAKONA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000434 od 14.05.2009.g. )

 

<------->

 

Privremeno ili trajno raspore─Ĺivanje
─îlan 17. – 20. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa u vezi sa ─Źlanom 5. – 11. Zakona o radnim odnosima.
PREMA ODREDBAMA ─îLANOVA 17. – 20. ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA, ODNOSNO ODREDBAMA ─îLANOVA 5. – 11. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA, VA┼ŻE─ćIM U VRIJEME NASTANKA SPORNOG PRAVNOG ODNOSA, RASPORE─ÉIVANJE RADNIKA JE MOGLO BITI TRAJNO ILI PRIVREMENO, ZAVISNO OD POTREBE PROCESA RADA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-08-000108 od 10.03.2009. g.)

 

<------->

 

Pla─çe – nisu povremena potra┼żivanja
─îlan 372. stav 1. i ─Źlan 279. stav 3. ZOO
PLA─ćE I DRUGA NOV─îANA POTRA┼ŻIVANJA IZ RADNOG ODNOSA NE PREDSTAVLJAJU POVREMENA POTRA┼ŻIVANJA IZ ─îLANA 372. STAV 1. ZOO, PA ZATEZNA KAMATA NA NAVEDENA NOV─îANA POTRA┼ŻIVANJA TE─îE PO─îEV OD DOSPJELOSTI SVAKOG POJEDINOG IZNOSA, A NE PO─îEV OD DANA PODNOŠENJA TU┼ŻBE.

(Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH sa sjednice od 17.09.2009. g., kojim se mijenja pravni stav ovog suda objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 1/2006, sentenca broj 23)

 

<------->

 

─îlan 88. stav 1. i 4. Zakona o radu
TO ŠTO PRAVILNIKOM O RADU TU┼ŻENOG NIJE UOPŠTE PROPISANO KOJE PONAŠANJE ZAPOSLENIKA IMA ZNA─îAJ TE┼ŻE POVREDE RADNE OBAVEZE, NE OGRANI─îAVA POSLODAVCA DA ODRE─ÉENU RADNJU ZAPOSLENIKA OCJENI KAO TE┼ŻU POVREDU RADNE OBAVEZE. DA LI JE POVREDA RADNE OBAVEZE TAKVE PRIRODE DA NE BI BILO OSNOVANO O─îEKIVATI OD POSLODAVCA DA NASTAVI RADNI ODNOS SA ZAPOSLENIKOM, JE FAKTI─îKO PITANJE TE ZAVISI OD OKOLNOSTI SLU─îAJA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-001564 od 27.11.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 90. Zakona o rad
PRAVO ZAPOSLENIKA NA ODBRANU PROPISANO ODREDBOM ─îLANA 90. ZAKONA O RADU, PREDSTAVLJA FORMALNO-PRAVNI USLOV OTKAZA UGOVORA O RADU, PA SVAKO OGRANI─îENJE PRAVA NA ODBRANU IMA SUŠTINSKI ZNA─îAJ ZA OCJENU ZAKONITOSTI UGOVORA O RADU. UKOLIKO TO PRAVO NIJE POŠTOVANO, TAJ PROPUST POSLODAVCA, U PRAVILU, VODI POVREDI PRAVA ZAPOSLENIKA I NEZAKONITOSTI OTKAZA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000708 od 15.04.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 143. stav 2. Zakona o radu
ZAPOSLENIK, KOJI SE U ROKU OD TRI MJESECA IZ ─îLANA 143. ST. 2. ZAKONA O RADU (OD 5.11.1999. DO 5.2.2000.g.) OBRATIO POSLODAVCU RADI USPOSTAVLJANJA RADNO-PRAVNOG STATUSA, SMATRAT ─ćE SE ZAPOSLENIKOM NA ─îEKANJU POSLA OD DANA KADA SE POSLODAVCU OBRATIO, A NE VE─ć OD DANA 31.12.1991.g.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 58 0 P 008220 07 Rev od 8.4.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 333. i ─Źlan 335. Zakona o dr┼żavnoj upravi
UKOLIKO SU PRAVILNIKOM O UNUTRAŠNJOJ ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE UKINUTI POSLOVI I ZADACI KOJE JE ZAPOSLENIK OBAVLJAO, NAKON ─îEGA ISTI NIJE RASPORE─ÉEN NA DRUGE POSLOVE NA NA─îIN PROPISAN ODREDBAMA ─îLANA 333. ZAKONA O DR┼ŻAVNOJ UPRAVI, TAKAV ZAPOSLENIK, U PERIODU PROPISANOM ODREDBOM ─îLANA 335. ISTOG ZAKONA, IMA STATUS NERASPORE─ÉENOG ZAPOSLENIKA KOME PO ISTEKU TOG VREMENSKOG PERIODA I OTKAZNOG ROKA PRESTAJE RADNI ODNOS.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000554 od 24.04.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 70. stav 1. ta─Źka 12. Zakona o namještenicima u organima dr┼żavne slu┼żbe u Federaciji BiH
NE RADI SE O RETROAKTIVNOJ PRIMJENI ZAKONA UKOLIKO POSLODAVAC RJEŠENJE O PRESTANKU RADNOG ODNOSA NAMJEŠTENIKA DONESE PRIMJENOM ZAKONA O NAMJEŠTENICIMA U ORGANIMA DR┼ŻAVNE SLU┼ŻBE U F BIH, KOJI JE VA┼ŻIO U VRIJEME DONOŠENJA NAVEDENOG RJEŠENJA, IAKO TAJ ZAKON NIJE BIO U PRIMJENI U VRIJEME KADA JE ZAPOSLENIK LA┼ŻNU ISPRAVU (DIPLOMU) UPOTRIJEBIO KAO PRAVU.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000694 od 15.04.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 86. ta─Źka 5. Zakona o radu
─îlan 30., 83., 103. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
KADA ZAPOSLENIK U TOKU IZVRŠNOG POSTUPKA PO PRESUDI ZA VRA─ćANJE NA POSAO, PO VLASTITOM IZBORU ODE U STAROSNU PENZIJU SA 60 GODINA ┼ŻIVOTA I 35 GODINA STA┼ŻA, NEMA PRAVO OD POSLODAVCA POTRA┼ŻIVATI RAZLIKU IZME─ÉU PENZIJE KOJU PRIMA I PLA─ćE KOJU BI PRIMAO DA JE OSTAO NA RADU DO 65 GODINA ┼ŻIVOTA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000929 od 29.5.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 112., 117. i 119. Zakona o radu
─îlan 74. Kolektivnog ugovora za slu┼żbenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Preporuka broj: 91 Me─Ĺunarodne organizacije rada
ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA MOGU SE MIJENJATI SAMO U ZAKONSKOJ PROCEDURI. PREPORUKA ME─ÉUNARODNE ORGANIZACIJE RADA JE NI┼ŻI PRAVNI AKT OD KONVENCIJE I NEMA OBAVEZUJU─ćI KARAKTER.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-06-001520 od 3.7.2007.g.)

 

<------->

 

Nadle┼żnost Suda BiH u rješavanju radnih sporova
─îlan 83. stav 4. Zakon o radu u institucijama BiH
Sud BiH je stvarno nadle┼żan za rješavanje samo radnih sporova koji se odnose na povredu prava iz radnog odnosa zaposlenika institucija BiH protiv poslodavaca - institucija BiH - ─Źlan 83. stav 4. Zakona o radu u institucijama BiH, pa je za rješavanje radnog spora tu┼żitelja protiv rješenja Obavještajne slu┼żbe Federacije BiH, stvarno nadle┼żan entitetski sud - Op─çinski sud u Mostaru, u smislu Zakona o sudovima u Federacije BiH.


(Rješenje vije─ça Upravnog odjeljenja Suda BiH broj R- 18/07 od 07. 12. 2007. godine)

 

<------->

 

─îlan 9. Zakona o štrajku
ZA VRIJEME ŠTRAJKA PRAVA RADNIKA IZ RADNOG ODNOSA MIRUJU, PA IM POSLODAVAC NIJE DU┼ŻAN ISPLA─ćIVATI PLA─ćU ZA VRIJEME U KOME NE RADE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-001747 od 17.4.2008.g.)

 

<------->

 

─îlan 103. stav 3. Zakona o radu
─îlan 7., 136., 137., 168. stav 4. Zakona o radnim odnosima i pla─çama slu┼żbenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
ROK ZA PODNOŠENJE TU┼ŻBE ZBOG POVREDE PRAVA IZ RADNOG ODNOSA ZA PRIPADNIKE ORU┼ŻANIH SNAGA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE JE PROPISAN ODREDBOM ─îLANA 137. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA I PLA─ćAMA SLU┼ŻBENIKA ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE KAO SPECIJALNOG ZAKONA U ODNOSU NA OPŠTI PROPIS – ZAKON O RADU.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000439 od 20.03.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 86. ta─Źka 3. Zakona o radu
─îlan 122. Zakona o radnim odnosima i platama slu┼żbenika organa uprave u FBiH
─îlan 1. i 33. stav 4. Zakona o radnim odnosima i pla─çama slu┼żbenika organa uprave u HNK
─îlan 55. Zakona o unutrašnjim poslovima HNK
NA PRESTANAK RADNOG ODNOSA POLICAJCA PO SILI ZAKONA IMAJU SE PRIMJENITI ODREDBE ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA I PLATAMA SLU┼ŻBENIKA ORGANA UPRAVE U FBIH, ODNOSNO ODREDBE ISTOIMENOG KANTONALNOG ZAKONA KAO LEX SPECIALIS, A NE ZAKON O RADU KAO OPŠTI PROPIS.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–324/05 od 07.02.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 69. i 111. Zakona o radu
─îlan 4. i 5. Op─çeg kolektivnog ugovora
TEŠKA FINANSIJSKA SITUACIJA NE OSLOBA─ÉA POSLODAVCA OD OBAVEZE PLA─ćANJA OSNOVNE PLA─ćE I DRUGIH PRIMANJA IZ RADNOG ODNOSA KOJI SU PROPISANI OP─ćIM I GRANSKIM KOLEKTIVNIM UGOVOROM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–794/04 od 06.09.2005. g.)

 

<------->

 

─îlan 143. stav 1. Zakona o radu
AKO POSLODAVAC RADNIKA NA ─îEKANJU POSLA PO ODREDBI ─îLANA 143. STAV 1. ZAKONA O RADU NIJE POZVAO NA RAD U ROKU IZ TOG STAVA, RADNIKU JE RADNI ODNOS PRESTAO 05.05.2000. g. PO SILI ZAKONA.
ODLUKA POSLODAVCA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA TAKVOG RADNIKA IMA SAMO DEKLARATORNI KARAKTER I MO┼ŻE SE DONIJETI I KASNIJE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–879/05 od 04.04.2006. g.)

 

<------->

 

Aneks 11. Op─çeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
Peterburška deklaracija o Federaciji Bosne i Hercegovine od 25.04.1996. g.
Sporazum o rekonstruiranju policije u Federaciji BiH od 25.04.1996. g.
Dokumenti IPTF – Po 2/00
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine VII.3., amandman XVIII
ODLU─îIVANJE O DAVANJU I ODUZIMANJU DOZVOLE ZA OBAVLJANJE POLICIJSKIH DU┼ŻNOSTI (CERTIFIKATA) NIJE U NADLE┼ŻNOSTI NI SUDA NI BILO KOG DRUGOG ORGANA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE PA SE TU┼ŻBENOM ZAHTJEVU TU┼ŻITELJA DA SE PONIŠTE RJEŠENJA O PRESTANKU NJEGOVOG RADNOG ODNOSA I ON VRATI NA POSAO NE MO┼ŻE UDOVOLJITI PRIMJENOM ODREDABA ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA I PLA─ćAMA SLU┼ŻBENIKA U FEDERACIJI BIH I ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA ZE–DO KANTONA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-774/04 od 05.07.2005.god.)

 

<------->

 

─îlan 73. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
IZOSTANAK ODREDNICA U OPŠTIM AKTIMA TU┼ŻENE KAO POSLODAVCA, KOJIMA SE REGULIRA PRAVO TU┼ŻITELJA KAO UPOSLENIKA NA NAKNADU PLA─ćE ZA VRIJEME ─îEKANJA NA RASPORED NA DRUGE POSLOVE KOJI ODGOVARAJU NJEGOVOJ PREOSTALOJ RADNOJ SPOSOBNOSTI, NEMA ZA POSLJEDICU GUBITAK PROCESNE LEGITIMACIJE ZA VO─ÉENJE PARNICE NA STRANI TU┼ŻENE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-247/02 od 15.01.2004.god.)

 

<------->

 

─îlanak 10. i 12. Zakona o štrajku
POSLODAVAC NIJE VREMENSKI OGRANI─îEN ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA NADLE┼ŻNOM SUDU RADI ZABRANE ORGANIZIRANJA ILI PROVO─ÉENJA ŠTRAJKA, KADA SMATRA DA JE ŠTRAJK ORGANIZIRAN ILI DA SE PROVODI SUPROTNO ODREDBAMA ZAKONA O ŠTRAJKU, KOLEKTIVNOG UGOVORA I PRAVILA SINDIKATA O ŠTRAJKU.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, br. Gvl-44/03 od 30.12.2003.god.)

 

<------->

 

─îlanak 12. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
DO STUPANJA NA SNAGU NOVELIRANE ODREDBE ─îLANKA 19. ZAKONA O RADU, NIJE POSTOJALA MOGU─ćNOST PREŠUTNOG PRERASTANJA RADNOG ODNOSA NA ODRE─ÉENO VRIJEME U RADNI ODNOS NA NEODRE─ÉENO VRIJEME.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-268/02 od 1.6.2004.g.)

 

<------->

 

KARAKTER ODLUKE DRUGOSTEPENOG ORGANA KADA JE PRVOSTEPENA ODLUKA KOJOM JE UTVR─ÉEN PRESTANAK RADNOG ODNOSA PRAVOSNA┼ŻNA

─îlan 57 Zakona o radnim odnosima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 25/93 u vezi sa ─Źlanom 118 i 195 Zakona o radu-Pre─Źiš─çeni tekst („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07)

 

Prvostepenim rješenjem direktora odlu─Źuje se o pravu, obavezi ili odgovornosti zaposlenog, dok se drugostepenom odlukom Upravnog odbora odlu─Źuje o prigovoru protiv prvostepenog rješenja. Odbijanjem prigovora kao neosnovanog ostala je na snazi odluka direktora o prestanku radnog odnosa koja je i kona─Źna. Prekluzija u odnosu na rokove ─Źijim nastupanjem stranka gubi pravo na sudsku zaštitu pobijanjem prvostepene odluke spre─Źava tu┼żitelja da pobija drugostepenu odluku.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Odlu─Źuju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je primjenom odredaba Zakona o radu, prije svega, utvrdio ispunjenost procesnih pretpostavki za podnošenje tu┼żbe nalaze─çi da je ista blagovremena, a u odnosu na formalnu i materijalnu zakonitost pobijanog rješenja utvrdio je da je odluka Upravnog odbora od 21.01.2001. godine (kojom se odbija prigovor tu┼żiteljice izjavljen protiv odluke direktora o prestanku radnog odnosa) nezakonita, jer tu┼żena nije vodila disciplinski postupak za utvr─Ĺivanje te┼że povrede radne obaveze, nije saslušala tu┼żiteljicu niti joj omogu─çila pravo na odbranu i da je slijedom toga tu┼żena du┼żna uspostaviti potpunu restituciju u smislu nastavka radnog kontinuiteta i u smislu uspostave imovinske ravnote┼że koja je bila narušena donošenjem nezakonite odluke, utvr─Ĺuju─çi visinu naknade štete prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke koji je prihva─çen u cjelosti kao stru─Źan i objektivan, obavezuju─çi istovremeno tu┼żenu i na pla─çanje doprinosa Fondu PIO.

Me─Ĺutim, u konkretnoj situaciji, kada je odluka direktora o prestanku radnog odnosa kona─Źna i pravosna┼żna i kada je na taj na─Źin ostvarena fikcija o njenoj zakonitosti to zna─Źi da se ne mo┼że zanemariti pravno dejstvo te odluke u odnosu na njen osnovni sadr┼żaj. Naprotiv, njeno dejstvo se mo┼że upodobiti sa pravosna┼żnom odlukom poslodavca koja više ne mo┼że biti predmet pobijanja tako da ta prvostepena odluka sadr┼żi neoborivu pretpostavku o zakonitosti prestanka radnog odnosa.

Ako takva odluka više ne mo┼że podlijegati ocjeni zakonitosti, i odluka o prigovoru koja je predmet pobijanja u ovom postupku (odluka upravnog odbora od 20.6.2001. godine) gubi svoj smisao jer ne predstavlja pravno jedinstvo sa tom prvostepenom odlukom.

Prema tome, iako u sporu o zakonitosti radnik mo┼że pobijati kona─Źnu odluku jasno je da kona─Źnu odluku zajedno ─Źini i prvostepena i drugostepena odluka a to ovdje nije slu─Źaj.

Nije sporno da zakasnjelo odlu─Źivanje o prigovoru otvara mogu─çnost pobijanja kona─Źne odluke i da se na taj na─Źin otvara radniku novi put sudske zaštite, me─Ĺutim, to ovdje nije slu─Źaj jer je prethodno pravosna┼żno riješena sudbina prvostepene odluke kojom je ostvarena pretpostavka o zakonitosti prestanka radnog odnosa.

U ovom slu─Źaju radi se o razli─Źitim odlukama (prvostepenoj i drugostepenoj) pa prekluzija u odnosu na rokove ─Źijim nastupanjem stranka gubi pravo na sudsku zaštitu pobijanjem prvostepene odluke, spre─Źava tu┼żiteljicu da pobija drugostepenu odluku koja, pravno ne mo┼że egzistirati nezavisno od prvostepene odluke iako ona, fakti─Źki, postoji.

U odnosu na primjenu materijalnog prava, spornim se ukazuje i to, koji propis je mjerodavan za rješenje konkretnog spornog odnosa, a u vezi s tim i pitanje kojom odlukom je povrije─Ĺeno pravo iz radnog odnosa (da li odlukom direktora o prestanku radnog odnosa donesenom u vrijeme va┼żenja Zakona o radnim odnosima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 25/93) i u pogledu koje je stvorena pretpostavka o njenoj zakonitosti ili odlukom Upravnog odbora kojom je odbijen prigovor tu┼żiteljice protiv odluke direktora i koja je donesena u vrijeme va┼żenja Zakona o radu i koja je predmet pobijanja po tu┼żbi podnesenoj tako─Ĺe nakon stupanja na snagu ovog zakona) te mo┼że li odluka Upravnog odbora egzistirati nezavisno od prvostepene odluke direktora (mada je o tome dato obrazlo┼żenje u ovoj odluci).

Naime, jasno je da svaki prestanak radnog odnosa, mimo zakonskog osnova, je nezakonit i da se svaki osnov prestanka radnog odnosa mora jasno identifikovati, da se postupak otkazivanja ugovora o radu i izricanje najte┼że disciplinske mjere mora sprovesti u skladu sa zakonom i samo zakonito sproveden postupak štiti radnika od nezakonitog otkaza a time i od ekonomske i socijalne nesigurnosti koja je ugra─Ĺena u svaki prestanak radnog odnosa. Odluka prvostepenog suda bi bila pravilna u situaciji kada bi se ocjenjivala zakonitost i prvostepene, zajedno sa drugostepenom odlukom (što ovdje nije slu─Źaj).

─îak i kada bi bio pravilan zaklju─Źak prvostepenog suda da se pitanje blagovremenosti ima riješiti primjenom odredaba Zakona o radu (─Źlan 118), tu┼żba je neblagovremena jer je podnesena dana 16.07.2001.godine, tj. po isteku jedne godine od dana u─Źinjene povrede, a povreda je u─Źinjena donošenjem odluke direktora od 21.01.2000. godine o prestanku radnog odnosa, što zna─Źi da je isklju─Źena mogu─çnost o odlu─Źivanju o osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva.

Tu┼żba je neblagovremena i u slu─Źaju da se pitanje blagovremenosti raspravlja i primjenom odredaba Zakona o radnim odnosima (prema ─Źlanu 57) na ─Źiju primjenu upu─çuje ─Źlan 195 Zakona o radu, koji propisuje da ─çe se postupci za ostvarivanje i zaštitu prava radnika koji su zapo─Źeti prije stupanja na snagu ovog zakona okon─Źati po propisima koji su va┼żili do dana stupanja na snagu ovog zakona (uz odre─Ĺene izuzetke koji se ne odnose na ovaj slu─Źaj).

Naime, odlukom Upravnog odbora od 29.06.2001.godine tu┼żiteljica je pou─Źena da ima pravo na tu┼żbu u roku od 15 dana od dana prijema odluke pa ako se prihvati tvrdnja tu┼żiteljice da je ovu odluku primila 30.06.2001. godine (navela je i 29.06.2001. godine), a tu┼żba je podnesena 16.07.2001. godine, zadnji dan roka pada u nedelju 15.07.2001. godine, što zna─Źi da je podnesena po proteku roka koji je zakonski rok, strog, prekluzivan i predvi─Ĺen materijalnim, a ne procesnim zakonom i koji se ne pomjera ni u slu─Źaju kada pada u nedelju ili neki drugi neradni dan.

To bi bio razlog da se tu┼żba odbaci kao neblagovremena u slu─Źaju primjene Zakona o radnim odnosima, me─Ĺutim, ako se kao vrijeme nastanka povrede uzima odluka direktora od 21.1.2000. godine kojom je prestao radni odnos tu┼żiteljici i datum podnošenja tu┼żbe (16.7.2001. godine), tu┼żba bi i po Zakonu o radu bila neblagovremena, jer je tako─Ĺe bila podnesena po proteku zakonskog roka od godinu dana i ─Źijim protekom tu┼żiteljica gubi pravo da zaštitu povrije─Ĺenog prava ostvaruje u sudskom postupku.

Ukoliko bi se pak, iznosio stav o pravnom karakteru drugostepene odluke, budu─çi da je tom odlukom odlu─Źeno samo o prigovoru tu┼żiteljice i da je prigovor odbijen, zna─Źi da je ostala na snazi odluka direktora o prestanku radnog odnosa koja je i kona─Źna i pravosna┼żna i kojom je ostvarena pretpostavka da je otkaz zakonit što zna─Źi da je i odluka drugostepenog organa zakonita i tom odlukom se samo deklariše zakonitost otkaza.

Iz tog razloga, kako ne postoji pravni osnov za uspostavu stanja koje je bilo prije donošenja ove odluke, tu┼żiteljica nema pravo ni na naknadu štete ni uspostavu drugih prava koja proizilaze iz radnog odnosa jer pravna osnova takve obaveze, ne postoji.

Zato je prvostepena presuda u pobijanom dijelu, preina─Źena i zahtjev tu┼żiteljice odbijen.

Iako ┼żalba tu┼żenog sadr┼żi brojne razloge, sud se ograni─Źio na razloge koji su bili od odlu─Źnog zna─Źaja.

Na osnovu izlo┼żenog sud je, uva┼żavaju─çi ┼żalbu tu┼żenog, primjenom odredbe iz ─Źlana 229 stav 1 ta─Źka 4 ZPP-a, preina─Źio prvostepenu presudu i odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice.

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 000 021 G┼ż od 15.10.2009. godine)

 

<------->

 

ODLUKA VISOKOG PREDSTAVNIKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU I PRESTANAK RADNOG ODNOSA

─îlan V Aneksa 10 Opšteg Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

- Ustav Bosne i Hercegovine

- Zakon o radu

 

Sud u parni─Źnom postupku nije ovlašten da preispituje Odluke Visokog predstavnika me─Ĺunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Rješenje o prestanku radnog odnosa tu┼żiocu doneseno na osnovu Odluke Visokog predstavnika za BiH ima samo deklaratorni karakter.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Odlukom Visokog predstavnika za Bosne i Hercegovine od 30.06.2004. godine tu┼żilac je smijenjen sa funkcije ─Źlana Glavnog odbora SDS i poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sa ostalih javnih i strana─Źkih funkcija koje trenutno obavlja, te mu je zabranjeno obavljanje svake slu┼żbene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u politi─Źkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izri─Źito ne ovlasti da iste obavlja ili da se kandiduje, te mu odmah prestaju sva prava na naknade, odnosno privilegije ili status koji proizilazi iz navedene funkcije. Ta odluka stupa na snagu odmah i ne─çe zahtjevati preduzimanje dodatnih proceduralnim mjera, a tu┼żilac mora odmah napustiti svoju kancelariju i od datuma odluke mu se zabranjuje dalji pristup u istu.

Stvarna nadle┼żnost sudova ure─Ĺena je odredbama ─Źlana 26-28 Zakona o sudovima Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 111/04, 109/05 i 37/06), a tim zakonom nije predvi─Ĺena mogu─çnost da sudovi preispituju odluke Visokog predstavnika, iz ─Źega proizilazi da prvostepeni sud nije ni bio nadle┼żan da raspravlja i odlu─Źuje o pitanjima koja su bila predmet odluke Visokog predstavnika.

U pogledu Odluke Visokog predstavnika o smjenjivanju tu┼żioca, obzirom na njene formalne aspekte i posljedice koje proisti─Źu iz te odluke, mo┼że se postaviti pitanje postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske Konvencije o ljudskim pravima, jer ta odluka zbog nemogu─çnosti njenog osporavanja ostavlja tu┼żioca bez zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ta odluka ne sadr┼żi pravni osnov i tu┼żioca ostavlja bez pravnog lijeka, ─Źime se dovodi u pitanje poštovanje prava iz ─Źlana 13 Evropske Konvencije o ljudskim pravima i otvara pitanje postojanja kršenja prava iz ─Źlana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, iako je obavezna primjena prava i principa iz Evropske Konvencije.

Pošto je u konkretnom slu─Źaju radni odnos tu┼żioca prestao primjenom odluke Visokog predstavnika, a rješenja tu┼żenog o prestanku ugovora o radu i radnog odnosa tu┼żioca su deklaratornog karaktera, te budu─çi da sud nije nadle┼żan da u parni─Źnom postupku preispituje odluke Visokog predstavnika, radi ─Źega nije ni postavljen tu┼żbeni zahtjev, nije bilo osnova da se djelimi─Źno usvoji tu┼żbeni zahtjev, zbog ─Źega je prvostepeni sud neosnovano poništio osporena rješenja tu┼żenog i obavezao tu┼żenog da tu┼żitelju naknadi materijalnu štetu na ime neispla─çenih plata i drugih li─Źnih pitanja, koje bi primio da je radio.

Iz svih navedenih razloga osnovana je ┼żalba tu┼żenog u pogledu dosu─Ĺuju─çeg dijela, a neosnovana ┼żalba tu┼żioca u pogledu odbijaju─çeg dijela prvostepene presude, pa je o ┼żalbama stranaka, na osnovu ─Źlana 226 i ─Źlana 229 ta─Źka 4 Zakona o parni─Źnom postupku, odlu─Źeno kao u izreci.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 011-0-┼Ż-07-000 510 od 15.05.2008. godine)

 

<------->

 

POVREDA NA POSLU

─îlan 97 Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07)

─îlan 177 Zakona o obligacionim odnosima

 

Radnik nema pravo na naknadu štete zbog povrede na radu ako je do povre─Ĺivanja došlo njegovom krivicom.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

U ┼żalbi se pokušava dovesti u sumnju ispravnost rada komisije tu┼żenog od tri ─Źlana koja je obavila uvi─Ĺaj na licu mjesta i konstatovala ─Źinjeni─Źno stanje, jer da tom uvi─Ĺaju nije prisustvovala tu┼żiteljica.

Ovakvi navodi se ne mogu prihvatiti obzirom da je komisija koja je imala tri ─Źlana u svom sastavu neposredno nakon povre─Ĺivanja tu┼żiteljice u 14,15 h izašla na lice mjesta i li─Źnim opa┼żanjem konstatovala da je pored mašine za mljevenje mesa bio drveni potiskiva─Ź kojeg radnica nije koristila. Da je uz mašinu bio i drveni potiskiva─Ź potvrdio je saslušani svjedok GV koji je bio predsjednik komisije koja je obavila uvi─Ĺaj povodom povre─Ĺivanja tu┼żiteljice, te ostali svjedoci saslušani na glavnoj raspravi.

U zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu od 06.04.2005. godine navedeno je da je do povre─Ĺivanja tu┼żiteljice došlo zbog toga što nije koristila potiskiva─Ź za meso.

U ┼żalbi se navodi da tu┼żiteljica nije koristila potiskiva─Ź za meso prilikom rada jer ga nije ni bilo i da je on naknadno nakon povre─Ĺivanja, stavljen pored mašine.

Ove tvrdnje tu┼żiteljica ni─Źim nije dokazala, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza koji su izvedeni na glavnoj raspravi i pravilno ocijenjeni od prvostepenog suda.

Tu┼żiteljica nije pru┼żila nikakve dokaze iz kojih bi se moglo zaklju─Źiti da tu┼żena nema drvenog potiskiva─Źa, kao sastavnog dijela mašine za mljevenje mesa, niti da je tra┼żila od ovlaštenih lica tu┼żene da se obezbijedi drveni potiskiva─Ź ili drugi vid zaštite i izbjegne nastupanje tjelesnih povreda na radnom mjestu.

Stoga je pravilno prvostepeni sud zaklju─Źio da je uzrok povre─Ĺivanja tu┼żiteljice isklju─Źivo njen propust jer nije prilikom mljevenja mesa koristila potiskiva─Ź za meso.

Do povre─Ĺivanja tu┼żiteljice ne bi moglo da do─Ĺe da je prilikom mljevenja mesa na elektri─Źnoj mašini koristila drveni potiskiva─Ź koji ima zaštitnu funkciju i onemogu─çava nastupanje povrede šake odnosno prstiju.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 034468 09 G┼ż od 16.10.2009. godine)

 

<------->

ISPLATA PLATE I NAKNADE PLATE
─îlan 19., ─Źlanovi od 86. do 88. i ─Źlan 117. Zakona o radu (“Slu┼żbeni glasnik RS” br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07)

Radnik prima platu za stvarno izvr┼íeni rad u prethodnom mjesecu, u visini utvr─Ĺenoj ugovorom o radu, a naknadu plate ostvaruje po osnovu odobrenog odsustva, kori┼ítenja godi┼ínjeg odmora, bolovanja i sli─Źno, ili na osnovu utvr─Ĺenog prava na rad, na odgovaraju─çim poslovima, koji nije ostvaren krivicom poslodavca, odnosno u slu─Źaju kada se pravosna┼żnom presudom utvrdi da su nezakonite odluke poslodavca o prestanku radnog odnosa ili o razrje┼íenju sa neke funkcije.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żitelj je radio kod tu┼żene, kao poslodavca. Pravo na rad je osnovno pravo iz radnog odnosa iz kojeg proisti─Źu sva druga prava po osnovu rada. Pravo na rad podrazumjeva dolazak na posao svakog radnog dana i obavljanje poslova i radnih zadataka na koje je radnik raspore─Ĺen, odnosno za koje poslove je zaklju─Źio ugovor o radu koji ima u vidu odredba ─Źlana 1. i 19. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07 ÔÇô u daljem tekstu: ZR) koji je bio na snazi u relevantnom periodu. Platu radnik prima za stvarno ostvareni rad u prethodnom mjesecu, u visini utvr─Ĺenoj ugovorom o radu, a naknadu plate ostvaruje po osnovu odobrenog odsustva, kori┼ítenja godi┼ínjeg odmora, bolovanja i sli─Źno (─Źlan 86. do 88. ZR), ili na osnovu utvr─Ĺenog prava na rad, na odgovaraju─çim poslovima, koji nije ostvaren krivicom poslodavca, odnosno u slu─Źaju kada se pravosna┼żnom presudom utvrdi da su nezakonite odluke poslodavca o prestanku radnog odnosa ili o razrje┼íenju sa neke funkcije (─Źlan 117. ZR).

Tu┼żitelj je kod tu┼żene obavljao poslove generalnog direktora. Na tu funkciju je, kako je naprijed navedeno, imenovan na period od 6 godina. Njegova prava i obaveze, uklju─Źuju─çi i obra─Źun i visinu plate, parni─Źne stranke su regulisale Menad┼żerskim ugovorom koji je zaklju─Źen na isti period od 6. godina, ra─Źunaju─çi od 11.4.2005. godine (dakle do 11.4.2011. godine, ─Źlan 8. tog ugovora). Za vrijeme dok je obavljao funkciju generalnog direktora, tu┼żitelju je ispla─çivana plata po ovom Menad┼żerskom ugovoru, pa i nekoliko mjeseci nakon ┼íto je razrje┼íen (10.5.2006. godine) te du┼żnosti. Poslije razrje┼íenja sa du┼żnosti generalnog direktora tu┼żitelju vi┼íe nije pripadalo pravo na platu tog radnog mjesta, po osnovu obavljenog rada, jer on te poslove nije izvr┼íavao. Odluke tu┼żenog o njegovom razrje┼íenju sa ove funkcije nisu u sudskom postupku, (na zahtjev tu┼żitelja), utvr─Ĺene nezakonitim, pa nema ni po ovom osnovu (─Źlan 117. ZR) mjesta isplati naknade plate u visini primanja koja bi ostvario obavljaju─çi funkciju generalnog direktora.

Zakonitim razrje┼íenjem tu┼żitelja sa funkcije generalnog direktora, zbog izvr┼íenog krivi─Źnog djela, po prirodi stvari, do┼ílo je i do raskida Menad┼żerskog ugovora kojim su bila regulisana prava i obaveze u vezi sa obavljanjem ove funkcije, kako je ve─ç obrazlo┼żeno ranijom djelimi─Źno ukidaju─çom odlukom ovog suda od 11.9.2014. godine.

Nakon razrje┼íenja sa funkcije generalnog direktora tu┼żena je tu┼żitelja rasporedila na radno mjesto savjetnika za pravne poslove u poslovima za razvoj i investicije. Povodom takvog rasporeda zaklju─Źili su ugovor o radu dana 16.5.2006. godine, kojim je ugovoreno da ─çe tu┼żitelj ostvarivati platu i druga prava u skladu sa naprijed navedenim i opisanim

Menad┼żerskim ugovorom od 16.9.2005. godine, za vrijeme na koje je taj ugovor zaklju─Źen. Me─Ĺutim, kako je dejstvo tog Menad┼żerskog ugovora, kako je naprijed opisano, prestalo sa razrje┼íenjem tu┼żitelja sa radnog mjesta generalnog direktora i taj ugovor o─Źigledno nije

trajao do 11.4.2011. godine (kako je bilo predvi─Ĺeno njegovom odredbom ─Źlana 8.), ni novi ugovor o radu, koji je tu┼żitelj zaklju─Źio sa tu┼żenom za drugo radno mjesto, nije (suprotno izra┼żenom stavu u ranijoj, naprijed spomenutoj, odluci ovog suda) mogao pitanje plate za te druge poslove temeljiti na aktu (Menad┼żerskom ugovoru) koji vi┼íe ne egzistira.

Zato je neosnovan zahtjev tu┼żitelja da mu se obra─Źuna i isplati razlika plate (u iznosu od 212.474,81 KM) kao da je obavljao poslove generalnog direktora za period od 01.12.2006. do 11.4.2011. godine. Ovo tim prije jer je sa du┼żnosti generalnog direktora i razrje┼íen zbog u─Źinjenog krivi─Źnog djela koje je izvr┼íio obavljaju─çi tu funkciju, pa bi se takva isplata protivila i univerzalnom na─Źelu pravi─Źnosti i jednakosti ÔÇô „ex aequo et bono“.

Pored toga, tu┼żitelj nema pravo na tra┼żenu razliku plate i iz razloga ┼íto je rje┼íenjem tu┼żene od 14.7.2008. godine, temeljem odredbe ─Źlana 133. Zakona o radu ÔÇô Pre─Źi┼í─çeni tekst („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 55/07), suspendovan sa posla, odnosno sa radnog mjesta savjetnika za pravne poslove u poslovima investicija i razvoja i to do okon─Źanja krivi─Źnog postupka (koji je okon─Źan, kako je naprijed re─Źeno, osu─Ĺuju─çom krivi─Źnom presudom koja je postala pravosna┼żna dana 28.4.2011. godine), a plata mu je tim rje┼íenjem odre─Ĺena u iznosu od 50% prosje─Źne plate koju je ostvarivao u poslednjih ┼íest mjeseci.

Iz naprijed navedenih razloga proizlazi da nema valjanog pravnog osnova po kojem┬á bi tu┼żena bila u obavezi da tu┼żitelju isplati tra┼żenu razliku plate (a posljedi─Źno tome i uplati doprinose odgovaraju─çim fondovima i porez na tu razliku) za posao koji nije obavljao i da je do razrje┼íenja tu┼żitelja sa funkcije generalnog direktora (na kojoj plati tu┼żitelj insistira) do┼ílo na zakonit na─Źin, te da je tu┼żitelj suspendovan i sa radnog mjesta na koje je kasnije raspore─Ĺen (nakon razrje┼íenja sa funkcije generalnog direktora), slijedom ─Źega je valjalo, temeljem odredbe ─Źlana 250. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'' broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 ÔÇô u daljem tekstu: ZPP), ni┼żestepene presude preina─Źiti i odbiti takav zahtjev tu┼żitelja.

(Vrhovni sud Republike Srpske,  85 0 P 053741 18 Rev od 18.10.2018.  godine)

<------->

 

IMENOVANjE DR┼ŻAVNIH SLU┼ŻBENIKA
─îlan 48. Zakona o administrativnoj slu┼żbi u upravi Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 16/02 do 20/07)

Bez obzira ┼íto u vrijeme imenovanja tu┼żiteljice na funkciju direktora republi─Źke upravne organizacije na toj funkciji zakonom nije bilo propisano ograni─Źenje mandata, kasnije izmjene zakona, kojima je propisano ograni─Źenje mandata na period od pet godina, su od uticaja na njen radno pravni status i po sili zakona, po isteku mandatnog perioda, tu┼żiteljica gubi pravo da navedenu funkciju obavlja.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da se tu┼żena obave┼że da ju vrati na mjesto direktora G. C. R. S. i da joj isplati razliku plata za period 01.01.2014. godine pa do 30.04.2017. godine, uz uplatu zakonskih doprinosa za isti period.

Zahtjev tu┼żiteljice je utemeljen na navodima: da je na ozna─Źenu funkciju imenovana bez ograni─Źenja mandata i da je u upravnom sporu poni┼íteno rje┼íenje o razrje┼íenju tu┼żiteljice sa navedene funkcije.

Prema utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, rje┼íenjem Vlade Republike Srpske od 27.08.2003. godine, tu┼żiteljica je imenovana na du┼żnost direktora G. C. R. S.. Tome je prethodilo osnivanje Centra, na osnovu Odluke o osnivanju G. C. R. S., koju odluku je Vlada Republike Srpske donijela na sjednici odr┼żanoj dana 20.12.2001. godine. Stavom 2. navedene odluke je propisano da se na rad Centra primjenjuju propisi koji va┼że za republi─Źke organe uprave, republi─Źke ustanove i druge republi─Źke institucije, ako ovom odlukom nije druga─Źije odre─Ĺeno. Saglasno stavu 2. odluke o osnivanju, te odredbi ─Źlana 1. i 2. stav 3. ZOAS, koji zakonski propis je bio na snazi u vrijeme imenovanja tu┼żiteljice, pravilan je zaklju─Źak drugostepenog suda da su za razrje┼íenje ovog spora relevantne odredbe ZOAS.

U vrijeme imenovanja tu┼żiteljice (27.08.2003. godine), prema tada┼ínjem tekstu odredbe ─Źlana 48. mandat na navedenoj funkciji nije bio ograni─Źen, kao ┼íto tu┼żiteljica i navodi u tu┼żbi. Me─Ĺutim, ova zakonska odredba je mijenjana ─Źlanom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj slu┼żbi u upravi Repbulike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/06), koji je stupio na snagu dana 06.06.2006. godine, tako ┼íto je propisano ograni─Źenje trajanja mandata na period od 5 godina, koje se odra┼żava i na radno pravni status tu┼żiteljice. Na isti na─Źin ograni─Źenje mandata je propisano i odredbom ─Źlana 26. Zakona o dr┼żavnim slu┼żbenicima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08, 117/11, 37/12), koji zakonski propis je sada na snazi. Od dana stupanja na snagu navedenih izmjena zakona, a pogotovo od dana imenovanja tu┼żiteljice, pa do njenog razrje┼íenja (12.09.2013. godine) je pro┼íao mandatski period od 5 godina. Protekom tog perioda, po sili zakona, tu┼żiteljica je izgubila pravo obavljanja navedene funkcije, a ─Źinjenica da je i po isteku mandata, sve do dono┼íenja rje┼íenja o razrje┼íenju, obavljala tu funkciju, nije na njenu ┼ítetu.

Kako je, dakle, po sili zakona tu┼żiteljica izgubila pravo da obavlja spornu funkciju, te kako nema automatskog produ┼żenja mandata, bez obzira ┼íto je po tu┼żbi tu┼żiteljice u upravnom sporu poni┼íteno rje┼íenje o razrje┼íenju (koje je deklaratornog karaktera), nema mjesta nalaganju tu┼żenoj da tu┼żiteljicu vrati na du┼żnost direktora G. C. R. S., niti nalaganju isplate razlike plate, kako je to pravilno zaklju─Źio i drugostepeni sud.

Tu┼żiteljici, saglasno odredbi ─Źlana 48. stav 4. ZOAS, po isteku mandata, pripada pravo da se vrati na ranije radno mjesto, ali tu┼żiteljica u tom pravcu nije postavila zahtjev, niti je utvr─Ĺeno koje je poslove obavljala prije imenovanja na spornu funkciju.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Rs 212493 18 Rev od 13.12.2018. godine)

<------->

BLAGOVREMENOST TU┼ŻBE
─îlan 118. stav 2. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 55/07-Pre─Źi┼í─çeni tekst)
u vezi sa ─Źlanom 201. stav 4. i 271. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 1/16 i 66/18)

Ako je povreda prava radnika u─Źinjena prije stupanja na snagu va┼że─çeg zakona o radu („slu┼żbeni glasnik rs“, broj: 1/16 i 66/18), za pitanje pravilnosti i zakonitosti akata poslodavca kojim su povrije─Ĺena prava radnika, kao i blagovremenosti tu┼żbe, mjerodavne su odredbe ranije va┼że─çeg zakona o radu („slu┼żbeni glasnik rs“, broj: 55/07-pre─Źi┼í─çeni tekst), odnosno zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je povreda po─Źinjena.

Iz obrazlo┼żenja:

Prvostepeni sud utvr─Ĺuje da je tu┼żitelj za povredu prava iz radnog odnosa saznao 6.6.2015. godine, kada mu je dostavljeno rje┼íenje disciplinske komisije broj: ... od 3.6.2015. godine kojim je odbijena njegova ┼żalba i potvr─Ĺeno prvostepeno disciplinsko rje┼íenje broj: ... od 4.5.2015. godine o otkazu ugovora o radu. Obzirom da je tu┼żba kojom je pokrenut ovaj postupak podnesena 11.4.2016. godine, prvostepeni sud cijeni da je tu┼żba podnesena u subjektivnom roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, saglasno odredbi ─Źlana 118. stav 2. ZR.

Prvostepeni sud smatra da se blagovremenost tu┼żbe ne mo┼że cijeniti po odredbi ─Źlana 201. stav 4. Zakona o radu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 1/16 i 66/18 ÔÇôu daljem tekstu: ZR RS), s tim da u obrazlo┼żenju ne daje razloge za taj stav.

Drugostepeni sud nalazi da se blagovremenost tu┼żbe treba cijeniti primjenom odredbi ZR RS, a ne odredbe ZR, iz kog razloga zaklju─Źuje da je tu┼żba neblagovremena.

Drugostepeni sud prihvata pravilnim utvr─Ĺenje prvostepenog suda da je tu┼żitelj za povredu prava saznao 6.6.2015. godine, ali da je tu┼żbu podnio 11.4.2016. godine kada je na snazi ZR RS. Primjenom pravila „argumentum a contrario“, odredbu ─Źlana 271. ZR RS tuma─Źi na na─Źin da se postupak ima okon─Źati po odredbama tog zakona, slijedom ─Źega cijeni da je subjektivni rok od 6 mjeseci za blagovremeno podno┼íenje tu┼żbe iz ─Źlana 201. stav 4. ZR RS, istekao sa 6.12.2015. godine.

Drugostepena odluka nije pravilna i zakonita.

Odredbom ─Źlana 271. ZR RS je propisano: „Postupci za ostvarivanje i za┼ítitu prava radnika koji su zapo─Źeti prije stupanja na snagu ovog zakona okon─Źa─çe se prema propisima koji su va┼żili do stupanja na snagu ovog zakona“.

Pravilno je utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova da je tu┼żitelj za povredu prava iz radnog odnosa saznao 6.6.2015. godine, a nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żbu radi za┼ítite povrije─Ĺenog prava podnio 11.4.2016. godine. Dakle, povreda prava je nastala u vrijeme kada je u primjeni bio ZR, dok je tu┼żba podnesena u vrijeme kada je u primjeni ZR RS.

Kada je u pitanju konkurencija ─Źlana 118. stav 2. ZR i ─Źlana 201. stav 4. ZR RS, ovaj sud je zauzeo pravni stav na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja odr┼żanoj 16.2.2018. godine, broj: 118- 0SuI-18-000 017, koji glasi: „Ako je povreda prava radnika u─Źinjena prije stupanja na snagu va┼że─çeg Zakona o radu (ZR RS), za pitanje pravilnosti i zakonitosti akata poslodavca kojim su povrije─Ĺena prava radnika, kao i blagovremenosti tu┼żbe, mjerodavne su odredbe ranije va┼że─çeg Zakona o radu (ZR), odnosno zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je povreda po─Źinjena“.

Drugostepeni sud je stav o blagovremenosti tu┼żbe zauzeo suprotno stavu Gra─Ĺanskog odjeljenja ovog suda, pogre┼íno cijene─çi blagovremenost tu┼żbe primjenom odredbe ─Źlana 201. stav 4. ZR RS, gube─çi iz vida da je ZR RS stupio na snagu 20.1.2016. godine (─Źlan 273.). Time se od strane drugostepenog suda sporni odnos rje┼íava primjenom zakona koji do 6.12.2015. godine i nije stupio na snagu, dakle na temelju propisa koji ne egzistira u pozitivnom zakonodavstvu.

Pravni stav koji se zauzme na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja obavezuje vije─ça ovog odjeljenja (─Źlan 8. stav 5. Poslovnika o radu sudskih odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj: 118-0-SuI-18-000 339 od 26.12.2018. godine), dok je u odnosu na ni┼żestepene sudove taj stav upu─çuju─çeg karaktera. Autoritet Vrhovnog suda Republike Srpske, principjelno po┼ítivanje odluka tog suda radi konzistentnosti sudske prakse i jednakosti svih pred sudom, s jedne strane, i nezavisnost sudije, s druge strane, ne uskra─çuje pravo svakog suda da zauzme suprotan pravni stav o pitanju u odnosu na stav Vrhovnog suda, ali stvara obavezu ni┼żestepenom sudu da u obrazlo┼żenju odluke da jasno, logi─Źno i pravno utemeljeno obrazlo┼żenje za svoj stav. U protivnom, takva odluka predstavlja proizvoljnu primjenu prava i ne zadovoljava tra┼żeni standard obrazlo┼żene odluke.

U konkretnom slu─Źaju, drugostepeni sud nije zadovoljio potreban standard u obrazlo┼żenju svoje odluke jer nije dao razloge za┼íto ne prihvata stav Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske, iako je on zauzet skoro godinu dana prije dono┼íenja odluke drugostepenog suda i sa istim je upoznat. Time je povrijedio pravo tu┼żitelja na pravi─Źno su─Ĺenje iz ─Źlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ─Źlana 6. stav 1. Evropske konvencije za za┼ítitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 83 0 Rs 029889 19 Rev od 23.1.2020. godine)

<------->

KONKURENCIJSKA KLAUZULA
─îl. 115. Zakona o radu (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” br. 55/07 - Pre─Źi┼í─çeni
tekst) i ─Źl. 210.┬á Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04)

Ukoliko poslodavac da saglasnost da se radnik, nakon prestanka radnog odnosa, mo┼że odmah zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji republike srpske ili na u┼żem podru─Źju, odnosno da mo┼że, za svoj ili tu─Ĺi ra─Źun, na istoj teritoriji, odnosno podru─Źju obavljati ili ugovarati poslove kojima se konkuri┼íe poslodavcu, nije du┼żan pla─çati naknadu propisanu za slu─Źaj da te saglasnosti nema, a ako je naknada po ranijoj odluci, koja je neposredno zatim stavljena van snage, ve─ç ispla─çena, radnik ju je du┼żan vratiti poslodavcu po pravilima sticanja bez osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żena, po osnovu sticanja bez osnova, isplati iznos od 54.000,00 KM, sa pripadaju─çom zateznom kamatom od dana podno┼íenja tu┼żbe do isplate, uz naknadu tro┼íkova parni─Źnog postupka.

Raspravljaju─çi o stavljenom zahtjevu, na osnovu rezultata dokaznog postupka ni┼żestepeni sudovi su utvrdili da je tu┼żena kod pravnog prednika tu┼żitelja, B.I.B. a.d. B.L., obavljala poslove direktora divizije za upravljanje rizicima, na osnovu odluke tu┼żitelja broj: 03- 282-01 od 03.9.2010. godine i ugovora o me─Ĺusobnim pravima, obavezama i odgovornostima (menad┼żerski ugovor) od 30.9.2010. godine; da je na osnovu zahtjeva tu┼żene za sporazumni prekid radnog odnosa od 04.4.2013. godine, direktor pravnog prednika tu┼żitelja, dana 05.4.2013. godine donio odluku broj: 04-126/13 kojom je tu┼żenu razrije┼íio du┼żnosti direktora divizije za upravljanje rizicima, zaklju─Źno sa 07.5.2013. godine; da je istog dana tu┼żena sa tu┼żiteljem zaklju─Źila sporazum o raskidu ugovora o me─Ĺusobnim pravima, obavezama i odgovornostima; da je odre─Ĺen otkazni rok od 30 dana; da je odlukom tu┼żitelja broj: 04-149/13 i aneksom 1 na sporazum od 05.4.2013. godine, oba akta od 09.4.2013. godine, otkazni rok produ┼żen do 30.6.2013. godine; da je na ra─Źun tu┼żene, dana 05.4.2013. godine,

ispla─çen iznos od 72.000,00 KM na osnovu putnog naloga broj: 85 od 05.4.2013. godine koja sredstva su kasnije knji┼żena kao otpremnina u iznosu od 18.000,00 KM i iznos od 54.000,00 KM na ime naknade za 12 mjeseci zabrane konkurencije; da je tu┼żena u periodu od 30.6.2013. do 30.6.2014. godine, radila u privrednom dru┼ítvu I.I. d.o.o. ali ne na poslovima koji bi konkurisali djelatnosti i poslovanju tu┼żitelja; da je tada┼ínji direktor tu┼żioca, E.N. punomo─çjem broj: 04-89/13 od 30.4.2013. godine, ovlastio direktora finansijske divizije D.R. da u periodu njegovog odsustva od 30.5.2013. do 18.5.2013. godine, zastupa tu┼żioca i preduzima sve pravne i fakti─Źke radnje iz djelokruga direktora banke; da je D.R., dana 16.5.2013. godine donio odluku broj: 04-160/13 kojom su stavljene van snage ranije donesene odluke (od 05.04.2013. godine) o radnopravnom statusu tu┼żene; da je istog dana donio i odluku broj: 04-161/13 o razrje┼íenju tu┼żene i odluku broj 04-162/13, kojom je tu┼żenoj jednostrano otkazan menad┼żerski ugovor, sa otkaznim rokom od 30 dana i pravom na otpremninu u iznosu koji je jednak trostrukom iznosu mjese─Źne naknade za rad za poslednji mjesec prije raskida menad┼żerskog ugovora, uz osloba─Ĺanje obaveze po┼ítovanja klauzule konkurencije; te da je istekom navedenog otkaznog roka tu┼żena odjavljena sa obaveznih vidova osiguranja dana 25.6.2013. godine.

Na temelju naprijed navedenih ─Źinjenica ÔÇô da je tu┼żiteljici na osnovu putnog naloga ispla─çen iznos od 72.000,00 KM, koji ona nije pravdala, a da je kasnije razrje┼íena du┼żnosti koju je obavljala i jednostrano raskinut menad┼żerski ugovor, sa pravom na otpremninu u iznosu od 18.000,00 KM (trostruki iznos zadnje primljene plate) ÔÇô tu┼żitelj je ustao tu┼żbom dana 03.6.2014. godine sa zahtjevom da mu tu┼żena vrati iznos od 54.000,00 koji joj je ispla─çen bez valjanog pravnog osnova.

Na temelju naprijed navedenih ─Źinjenica koje i nisu sporne me─Ĺu parni─Źnim strankama (stranke razli─Źito ocjenjuju valjanost materijalnih akata tu┼żitelja kojim je regulisan radnopravni status tu┼żene), ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da je postojao pravni osnov za isplatu spornog iznosa tu┼żenoj (temeljem odluke o razrje┼íenju i sporazuma o raskidu menad┼żerskog ugovora od 05.4.2013. godine), ali da je taj osnov otpao kada je tu┼żitelj, odlukom od 16.5.2013. godine, oslobodio tu┼żenu obaveze po┼ítovanja konkurencijske klauzule, slijedom ─Źega su se ispunili uslovi iz odredbe ─Źlana 210. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj:17/93, 3/96, 39/03, 74/04 ÔÇô u daljem tekstu: ZOO), da tu┼żena vrati iznos koji je primila i koji bi bio opravdan da je zabrana ostala na snazi.

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne i zakonite.

Radni spor je parnica iz radnog odnosa. Ali svaka parnica iz radnog odnosa nije radni spor. Bez povrede prava iz radnog odnosa nema ni za┼ítite prava u radnom sporu. Sudsku za┼ítitu prava iz radnog odnosa mo┼że ostvariti samo onaj kome je to pravo povrije─Ĺeno. Proizlazi da je radni spor parnica o pravu radnika u kojoj je on tu┼żitelj, a poslodavac tu┼żeni. Ostale parnice iz radnog odnosa su sporovi o pravu poslodavca, u kojima je on tu┼żitelj, a radnik tu┼żeni.

S tim u vezi, neosnovano tu┼żena tvrdi da se ovdje radi o radnom sporu i da nije bilo mjesta primjeni odredaba ZOO. Druga─Źije re─Źeno, ni┼żestepeni sudovi nisu pogrije┼íili kada su o zahtjevu tu┼żitelja sudili na osnovu odredbi ZOO koje reguli┼íu sticanje bez osnova, na kakvom pravnom osnovu je tu┼żitelj (suprotno tvrdnji revidentice, kako je naprijed obja┼ínjeno) i temeljio tu┼żbeni zahtjev.

Odredbom ─Źlana 115. stav 1. Zakona o radu (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” br. 55/07, Pre─Źi┼í─çeni tekstÔÇô dalje: ZR) je propisana mogu─çnost da se poslodavac sporazumije sa

radnikom da se radnik za odre─Ĺeno vrijeme nakon prestanka radnog odnosa, a najdu┼że do jedne godine, ne mo┼że zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji RS ili na u┼żem podru─Źju, odnosno da ne mo┼że, za svoj ili tu─Ĺi ra─Źun, na istoj teritoriji, odnosno podru─Źju obavljati ili ugovarati poslove kojima se konkuri┼íe poslodavcu. Sli─Źno su ugovorile i parni─Źne stranke, ─Źlanom 11. menad┼żerskog ugovora zaklju─Źenog dana 30.9.2010. godine, kojim su regulisale me─Ĺusobna prava i obaveze pri zaposlenju tu┼żene kod pravnog prednika tu┼żitelja ÔÇô da tu┼żena, nakon prestanka rada kod banke, ne─çe mo─çi, bez saglasnosti banke, obavljati poslove koji na bilo koji na─Źin konkuri┼íu djelatnosti i poslovanju banke; a ukoliko ne da saglasnost iz prethodnog stava da je du┼żna, za vrijeme dok traje zabrana, ispla─çivati menad┼żeru (tu┼żenoj) naknadu u iznosu od 75% iznosa naknade za rad utvr─Ĺene tim ugovorom za poslednji mjesec prije prestanka va┼żenja ugovora.

Ovakva klauzula, sadr┼żana u ZR i u mend┼żerskom ugovoru, ima za cilj u prvom redu da za┼ítiti poslodavca od konkurencije, a u slu─Źaju da poslodavac tu mogu─çnost koristi ÔÇô da za┼ítiti i radnika odnosno da mu se obezbjedi naknada (─Źlan 115. stav 3. ZR i stav 2. ─Źlana
11. menad┼żerskog ugovora) za vrijeme za koje ne mo┼że kod drugog poslodavca ili samostalno obavljati posao koji konkuri┼íe djelatnosti i poslovanju poslodavca kod kojeg prestaje raditi.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj i tu┼żena su ugovorili naprijed opisanu klauzulu i po tom osnovu je tu┼żenoj ispla─çen iznos od 54.000,00 KM (sve ura─Ĺeno istog dana 05.4.2013. godine). Me─Ĺutim, nedugo zatim (odlukom od 16.5.2013. godine), dok je tu┼żena jo┼í bila radnik tu┼żitelja i prije nego ┼íto je zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca, tu┼żitelj je oslobodio tu┼żenu „klauzule konkurencije utvr─Ĺene ─Źlanom 11. .... Menad┼żerskog ugovora, tako da Imenovana nakon prestanka va┼żenja .... Menad┼żerskog ugovora mo┼że: za svoj ra─Źun ili za ra─Źun tre─çih lica obavljati poslove koji na bilo koji na─Źin konkuri┼íu djelatnosti i poslovanju Banke; biti osniva─Ź, ─Źlan, konsultant, ─Źlan uprave ili nadzornog odbora drugog pravnog lica koje na bilo koji na─Źin konkuri┼íe djelatnosti i poslovanju Banke; te stupiti u radni odnos u drugom pravnom licu radi obavljanja istih ili sli─Źnih poslova koje je obavljala u Banci“.

Na taj na─Źin je, kako ispravno obrazla┼żu ni┼żestepeni sudovi, otpao pravni osnov temeljem kojeg je tu┼żenoj ispla─çen sporni iznos, slijedom ─Źega je ona u obavezi da ga vrati (─Źlan 210. stav 2. ZOO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 192828 17 Rev od 18.5.2018. godine)

<------->

RAZRJE┼áENjE V.D. DIREKTORA JAVNOG PREDUZE─ćA
─îlan 19. u vezi sa ─Źlanom 43. Zakona o javnim preduze─çima („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 75/04 i 78/11)

Kr┼íenje eti─Źkog kodeksa je razlog za razrje┼íenje vr┼íioca du┼żnosti direktora javnog preduze─ça.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz razloga odluke drugostepenog suda proizilazi da je pravilna odluka Nadzornog odbora tu┼żenog od 11.09.2012. godine kojom je tu┼żilac razrije┼íen sa mjesta vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, jer da odlukom tu┼żenog od 17.02.2012. godine tu┼żilac nije mogao biti imenovan na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, kada se ima u vidu da je tu┼żilac tada bio i predsjednik Nadzornog odbora tu┼żenog, ┼íto je u suprotnosti sa ─Źlanom 19.

Zakona o javnim preduze─çima i ─Źlanom 57. Statuta tu┼żenog. Pri tome drugostepeni sud zapa┼ża da je odlukom tu┼żenog od 17.02.2012. godine tu┼żilac imenovan na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog do okon─Źanja postupka izbora direktora tu┼żenog, te da je to vrijeme isteklo, kada je tu┼żeni, odlukom od 11.09.2012. g., poni┼ítio konkurs za izbor direktora tu┼żenog, a na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, izabrao R.R., do okon─Źanja postupka izbora direktora tu┼żenog.

Odluka drugostepenog suda je pravilna.

Naime, nije sporno da je odlukom Nadzornog odbora tu┼żenog broj 00-1/1-696/12 od 17.02.2012. godine tu┼żilac imenovan na funkciju vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog do okon─Źanja postupka izbora direktora tu┼żenog. Tako─Ĺe je nesporno da je na osnovu te odluke, 17.02.2012. godine izme─Ĺu parni─Źnih stranaka zaklju─Źen ugovor o pravima i obavezama vr┼íioca du┼żnosti direktora, kojim ugovorom su se parni─Źne stranke saglasile da se tu┼żilac bira na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog do okon─Źanja provo─Ĺenja postupka izbora direktora tu┼żenog, na na─Źin pobli┼że opisan u tom ugovoru, s tim da se taj ugovor uvijek mo┼że raskinuti kada tu┼żeni smatra da je ugro┼żeno uspje┼íno poslovanje i interes tu┼żenog. Kako iz zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora tu┼żenog od 11.09.2012. godine proizilazi da je tu┼żilac bio predsjednik Nadzornog odbora tu┼żenog, kada je odlukom tu┼żenog od 17.02.2012. g., imenovan na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, nema sumnje da su prilikom izbora tu┼żioca na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, povre─Ĺene odredbe ─Źlana 23 Statuta tu┼żenog.

Sama ─Źinjenica da je 08.03.2012. godine, na zahtjev tu┼żioca, Vlada Republike Srpske donijela rje┼íenje o razrje┼íenju tu┼żioca sa mjesta predsjednika Nadzornog odbora tu┼żenog, ne uti─Źe na druga─Źiji zaklju─Źak, jer je o─Źito da izbor tu┼żioca na mjesto vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, dana 17.02.2012, nije bio u skladu sa na─Źelima eti─Źkog kodeksa, u smislu odredaba ─Źlana 19 Zakona o javnim preduze─çima i ─Źlana 57 Statuta tu┼żenog.

Kako iz odredaba ─Źlana 43 Zakona o javnim preduze─çima, te odredaba ─Źlana 47 i ─Źlana 58 Statuta tu┼żenog proizilazi da kr┼íenje pravila eti─Źkog kodeksa predstavlja osnov za razrje┼íenje ─Źlana uprave po skra─çenom postupku, ovaj sud nalazi da je pravilna odluka Nadzornog odbora tu┼żenog od 11.09.2012. godine, kojom je razrije┼íio tu┼żioca sa pozicije vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog.

Pri tome ovaj sud ima u vidu, a ┼íto pravilno nalazi i drugostepeni sud, da je tu┼żilac odlukom tu┼żenog od 17.02.2012. godine imenovan na poziciju vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog do okon─Źanja postupka izbora direktora tu┼żenog, a da je odlukom tu┼żenog od 11.09.2012. g poni┼íten konkurs za izbor direktora tu┼żenog, te za novog vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog izabran R.R.

Slijedom datih razloga, bez uticaja su na druga─Źiju odluku suda revizioni prigovori da ─Źlanovi Nadzornog odbora tu┼żenog, pa i sam predsjednik Nadzornog odbora, koji su donijeli odluku od 11.09.2012. godine o razrje┼íenju tu┼żioca sa mjesta vr┼íioca du┼żnosti direktora tu┼żenog, nisu na zakonit na─Źin birani. Naime, kre─çu─çi se u granicama postavljenog zahtjeva iz tu┼żbe, ovaj sud nije imao ovla┼ítenja da ispituje valjanost izbora ─Źlanova Nadzornog odbora tu┼żenog.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 89 1 Rs 027370 17 Rev od 06.02.2018. godine)

<------->

ISPLATA OTPREMNINE
─îlan 141. Zakona o radu
(„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 55/07-pre─Źi┼í─çeni tekst)

Otpremnina, kao pojam i prema svojoj svrsi, ispla─çuje se kada radnik napu┼íta preduze─çe u kojem je do tada radio i ona nikada nije predstavljala pravo na pla─çanje nov─Źanog iznosa za „otpremanje sa jednog na drugi posao“ kod istog poslodavca.

Iz obrazlo┼żenja:

Prvostepeni sud nalazi da je izme─Ĺu stranaka nesporno da je odlukom Nadzornog odbora tu┼żenog broj: ... od 6.3.2012. godine tu┼żitelj imenovan za izvr┼ínog direktora na mandatni period od 4 godine, slijedom ─Źega su parni─Źne stranke zaklju─Źile ugovor o pravima i obavezama izvr┼ínog direktora i o radu broj: ... od 6.3.2012. godine, kojim su uredili me─Ĺusobna prava i obaveze.

─îlanom 10. stav 1. je vrijeme va┼żenja ugovora ograni─Źeno mandatom direktora, s tim da mo┼że biti produ┼żen ukoliko direktor bude ponovno imenovan. Stavom 2. je predvi─Ĺeno da ugovor mo┼że biti raskinut i prije isteka roka na koji je zaklju─Źen, ukoliko odlukom nadle┼żnog organa tu┼żenog izvr┼íni direktor bude razrije┼íen sa funkcije, na na─Źin i pod uslovima propisanim zakonom.

Nakon isteka mandata na koji je izabran ili u slu─Źaju smjene sa funkcije direktora prije isteka mandata, direktor ostaje u radnom odnosu u preduze─çu (tu┼żenom), gdje ─çe biti raspore─Ĺen na radno mjesto koje odgovara njegovoj stru─Źnoj spremi i radnom iskustvu, kao i znanjima kojima raspola┼że (─Źlan 5. stav 3.).

U ─Źlanu 11. ugovoreno je pravo tu┼żitelja na otpremninu u visini jedne godi┼ínje plate ostvarene u godini prije razrje┼íenja sa funkcije, u slu─Źaju raskida ugovora od strane tu┼żenog prije isteka perioda imenovanja. Prema stavu 2. ovog ─Źlana, izvr┼íni direktor ima pravo na naplatu otpremnine u roku od 30 dana od dana raskida ugovora.

Nesporno je da je odlukom Nadzornog odbora broj: ... od 11.4.2014. godine tu┼żitelj razrije┼íen funkcije izvr┼ínog direktora prije isteka perioda imenovanja i da je, potom, sa tu┼żenim zaklju─Źio novi ugovor o radu broj: ... od 22.4.2014. godine, kojim je zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme na radnom mjestu „Kontrolor naplate prihoda“ u sjedi┼ítu poslodavca.

Prvostepeni sud je utvrdio da tu┼żitelj nije pobijao odluku o razrje┼íenju sa mjesta izvr┼ínog direktora, te je zaklju─Źio da je isklju─Źena mogu─çnost da se u ovoj parnici cijeni njena zakonitost.

Po stavu prvostepenog suda, kod ugovaranja prava na otpremninu stranke su imale u vidu odredbu ─Źlana 35. Zakona o radnim odnosima u dr┼żavnim organima (“Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 11/94, 3/96, 6/97 i 96/03).

Prvostepeni sud obrazla┼że da se isplatom otpremnine obezbje─Ĺuje da radnik „ima dovoljno vremena da na─Ĺe novi posao“, a kako je tu┼żitelj po razrje┼íenju odmah zaklju─Źio novi ugovor o radu, nalazi da mu ne pripada pravo na otpremninu.

Drugostepeni sud u cijelosti prihva─ça ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żitelja (i tu┼żenog) i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

Po shvatanju drugostepenog suda, ugovor o radu koga su stranke zaklju─Źile 6.3.2012. godine po svojoj prirodi predstavlja „mje┼íoviti ugovor“ koji sadr┼żi odredbe ugovora o radu za direktora iz ─Źlana 39. ZR, ali i odredbe tipi─Źne za menad┼żerski ugovor, kakva je odredba ─Źlana 11.

Drugostepeni sud ukazuje da je Vlada Republike Srpske, kao osniva─Ź tu┼żenog, zaklju─Źkom broj: ... od 17.3.2013. godine zatra┼żila od direktora u javnim preduze─çima, fondovima, ustanovama i agencijama da „stave na raspolaganje svoj mandat“, dok je zaklju─Źkom broj: ... od 11.4.2014. godine prihvatila „stavljene“ mandate direktora i zamjenika direktora i zadu┼żila Nadzorni odbor da donese odluke o njihovom razrje┼íenju.

Po ocjeni drugostepenog suda, tu┼żitelj je dao saglasnost za razrje┼íenje sa du┼żnosti direktora stavljanjem mandata na raspolaganje, pa kako nije u pitanju jednostrani raskid ugovora od strane tu┼żenog, ne postoji osnov za isplatu otpremnine po ─Źlanu 11. ugovora.

Drugostepena odluka je pravilna.

Tu┼żitelj je sa tu┼żenim zaklju─Źio naprijed opisani ugovor o radu koji ima u vidu odredba ─Źlana 39. ZR, nakon ┼íto ga je Nadzorni odbor tu┼żenog, u skladu sa ovla┼í─çenjima sadr┼żanim u odredbi ─Źlana 7. d) Zakona o javnim preduze─çima („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj: 75/04 i 78/11), imenovao na tu funkciju na mandatni period od ─Źetiri godine.

Nije sporno, o ─Źemu svjedo─Źe i materijalni dokazi koje je izveo tu┼żeni, da je Vlada Republike Srpske, kao osniva─Ź tu┼żenog, dana 17.3.2013. godine donijela zaklju─Źak broj: ... kojim je od direktora, zamjenika direktora i izvr┼ínih direktora u javnim preduze─çima (kakvo preduze─çe je i tu┼żeni), javnim fondovima, javnim ustanovama, upravama, upravnim organizacijama i agencijama, zatra┼żila da u roku od 7 dana stave Vladi Republike Srpske svoj mandat na raspolaganje. Ovaj zaklju─Źak je objavljen u sredstvima javnog informisanja na osnovu ─Źega je dobio karakter op┼ítepoznate ─Źinjenice. Protiv navedenog zaklju─Źka niko nije pokretao postupak radi ispitivanja njegove zakonitosti, pa tako ni tu┼żitelj kao izvr┼íni direktor tu┼żenog za finansijsko ra─Źunovodstvene poslove, iako se navedeni zaklju─Źak direktno odnosi i na njega.

Zaklju─Źkom Vlade Republike Srpske broj: ... od 11.4.2014. godine (koji je ─Źitan kao dokaz), konstatovano┬á je┬á (ta─Źka┬á 4.)┬á da┬á ona┬á prihvata┬á mandat┬á direktora i┬á izvr┼ínih┬á direktora JP
„Putevi Republike Srpske“ ponu─Ĺene u skladu sa zaklju─Źkom broj: ... od 17.3.2013. godine i zadu┼żuje Nadzorni odbor tu┼żenog da donese odluku o razrje┼íenju istih. Iz ovih razloga ne stoji tvrdnja revidenta da provedenim dokazima nije dokazano da je tu┼żitelj stavio „mandat na raspolaganje Vladi Republike Srpske“.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica o─Źigledno je da je raskid ugovora o radu potaknut radnjom tu┼żitelja koji je predao mandat i djelovanjem Vlade Republike Srpske, osniva─Źa tu┼żenog, koja snosi odgovornost (pa srazmjerno toj odgovornosti ima i odre─Ĺena ovla┼í─çenja) za rad tu┼żenog, jer se radi o obavljanju op┼ítekorisne javne djelatnosti od interesa za cijelu Republiku i njene gra─Ĺane, zbog ─Źega je tu┼żeni kao javno preduze─çe i osnovan. Vlada Republike Srpske je prihvatila taj mandat i tu┼żenom nalo┼żila odre─Ĺene aktivnosti.

Iz datog slijedi da ugovor o radu nije jednostrano i samovoljno raskinuo tu┼żeni, ve─ç je raskid rezultat djelovanja tu┼żitelja (ovo bez obzira ┼íto mandat izvr┼ínog direktora nije stavio na raspolaganje direktno tu┼żenom ve─ç Vladi Republike Srpske) , pa nisu ispunjeni uslovi iz ─Źlana 11. tog ugovora koji govori o spornoj otpremnini koju tu┼żitelj potra┼żuje u ovoj parnici.

Pored toga, ─Źlanom 11. ugovora je doslovno regulisano: „U slu─Źaju da ovaj ugovor bude raskinut od strane Javnog preduze─ça prije isteka mandata, Izvr┼ínom direktoru pripada pravo na otpremninu...“. Otpremnina u radnom pravu oduvijek predstavlja odre─Ĺeni nov─Źani iznos koji se, pod odre─Ĺenim zakonom propisanim uslovima, ispla─çuje radniku prilikom odlaska u penziju ili u slu─Źaju prestanka radnog odnosa voljom poslodavca. Ona ima svrhu materijalnog zbrinjavanja radnika za vrijeme trajanja postupka kod nadle┼żnog fonda za odre─Ĺivanje penzije ili do zaposlenja kod drugog poslodavca ili nekog drugog na─Źina obezbje─Ĺenja li─Źnih prihoda.

Otpremnina, kao pojam i prema svojoj svrsi, predstavlja situaciju kada radnik napu┼íta preduze─çe u kojem je do tada radio i ona nikada nije predstavljala pravo na pla─çanje nov─Źanog iznosa za „otpremanje sa jednog na drugi posao“ kod istog poslodavca. O tome svjedo─Źi i sadr┼żaj odredbe ─Źlana 141. ZR i ─Źlana 33.─Ĺ) Op┼íteg kolektivnog ugovora („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj: 40/10), koji govore o otpremnini.

Tu┼żitelj je odmah po razrje┼íenju sa funkcije izvr┼ínog direktora sa tu┼żenim zaklju─Źio novi ugovor o radu broj: ... od 22.4.2014. godine, kojim je zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme na radnom mjestu „Kontrolor naplate prihoda“ u sjedi┼ítu poslodavca, s platom koja se sastoji „iz najni┼że cijene rada pomno┼żene sa koeficijentom 5,6 uve─çane za 0,5 % za svaku godinu radnog sta┼ża i za 30% po osnovu obavljanja slo┼żenijih poslova i funkcija“, iz ─Źega slijedi da nema mjesta zahtjevu za isplatu otpremnine.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Rs 212834 18 Rev od 13.6.2018. godine)

<------->

OTKAZ UGOVORA O RADU
─îlan 126. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o radu
(„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 55/07-pre─Źi┼í─çeni tekst)

Ukidanje radnog mjesta, po prirodi stvari, dovodi do prestanka potrebe za radom radnika raspore─Ĺenog na to radno mjesto, a radni odnos mu prestaje ako ne postoji mogu─çnost raspore─Ĺivanja radnika na drugo odgovaraju─çe radno mjesto unutar preduze─ça.

Iz obrazlo┼żenja:

Nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żeni Pravilnikom broj: 3513/15 od 19.3.2015. godine ukinuo radno mjesto na kome je tu┼żiteljica bila zaposlena po ugovoru o radu broj: 899-67-2/12 od 31.8.2012. godine na neodre─Ĺeno vrijeme i raspore─Ĺena na radno mjesto „savjetnik direktora za poreze i predstavnik kompanije za odnose sa dr┼żavnim institucijama“.

Ukidanje radnog mjesta, po prirodi stvari, automatski izaziva prestanak potrebe za radom svih radnika koji su raspore─Ĺeni da na njemu rade. Me─Ĺutim, to istovremeno ne zna─Źi da radnik ─Źije je radno mjesto ukinuto bezuslovno ostaje bez posla, ako postoji mogu─çnost da mu se, unutar preduze─ça, obezbjedi drugo odgovaraju─çe radno mjesto.

Nakon dono┼íenja Pravilnika iz 2015. godine, tu┼żiteljici je ponu─Ĺeno zaklju─Źenje ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima (─Źlan137. ZR), na radno mjesto „ra─Źunovo─Ĺa“,┼íto proizilazi iz ponu─Ĺenog ugovora, iskaza tu┼żiteljice i iskaza svjedoka M. S., zamjenika generalnog direktora za finansijske poslove. Tu┼żiteljica nije prihvatila ponu─Ĺeni ugovor iz razloga, kako je objasnila, ┼íto ponu─Ĺeno radno mjesto nije odgovaralo njenoj stru─Źnoj spremi (previ─Ĺena je SSS) i ┼íto je ugovorena najni┼ża plata u preduze─çu (800,00 KM).

Pravilnikom iz 2015. godine predvi─Ĺena su ova radna mjesta sa po jednim izvr┼íiocem, a od uslova je predvi─Ĺena samo VSS, bez da su dalje konkretizovani neki od kriterijuma (vrsta stru─Źne spreme, radno iskustvo, poznavanje stranih jezika, rad na ra─Źunaru ili sli─Źno).

Me─Ĺutim, tu┼żiteljica nije dokazala da su radna mjesta na koja se taksativno poziva bila slobodna u momentu kada je njoj otkazan ugovor o radu, odnosno da su na tim radnim mjestima ostali zaposlenici koji su i bili u radnom odnosu kod tu┼żenog, a da ne ispunjavaju utvr─Ĺene uslove stru─Źne spreme za ta mjesta.

Tu┼żeni jeste u roku od godine dana od otkazivanja ugovora o radu za tu┼żiteljicu primio u radni odnos lica koja su imala istu stru─Źnu spremu kao i tu┼żiteljica. Me─Ĺutim, obaveza poslodavca propisana odredbom ─Źlana 140. ZR (obaveza da se otpu┼ítenom radniku ponudi zaposlenje u slu─Źaju kada poslodavac namjerava da zaposli nove radnike) postoji u slu─Źaju kada je ugovor o radu otkazan za vi┼íe od 10 % ukupnog broja zaposlenih (─Źlan 138. ZR), ┼íto u konkretnom, kao ┼íto je ve─ç obrazlo┼żeno, nije bio slu─Źaj.

─îlanom 137. stav 4. ZR propisano je da radnik koji odbije da zaklju─Źi ugovor o radu pod izmjenjenim uslovima, ima pravo na otpremninu u skladu sa ─Źlanom 141. ovog zakona. Tu┼żiteljci je ispla─çena otpremnina ─Źija visina nije sporna, pa kod ─Źinjenice da je odbijen njen zahtjev da se poni┼íti otkaz ugovora o radu, odluka o obavezi vra─çanja ispla─çene otpremnine ukazuje se suvi┼ínom.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Rs 224129 18 Rev od 6.6.2018. godine)

<------->

POSLjEDICE NEODLU─îIVANjA O PRIGOVORU RADNIKA
─îlan 200. Zakona o radu
(„Sl. glasnik RS“, broj 1/16 i 66/18)

Kako upravni odbor tu┼żenog nije odlucio o prigovoru tu┼żitelja na rje┼íenje o prestanku radnog odnosa, to se smatra da je njegov prigovor (zahtjev) prihva─çen.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da tu┼żilac, koji je stupio na du┼żnost direktora tu┼żene rje┼íenjem Skup┼ítine op┼ítine ┼á. od ... godine, nije zaklju─Źio sa tu┼żenom ugovor o radu, pa tako nije ni zasnovao radni odnos.

Tako─Ĺe, odluka o razrje┼íenju tu┼żioca kona─Źna je i pravosna┼żna obzirom da je tu┼żilac koristio pravnu za┼ítitu obezbje─Ĺenu u upravnom sporu u kome je odbijena njegova tu┼żba za poni┼ítenje rje┼íenja o razrje┼íenju odlukom Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020589 17 U od 13.10.2017. godine.

Me─Ĺutim, iako pravilno ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da tu┼żilac nije bio u radnom odnosu kod tu┼żene, tu┼żena je nakon njegovog razrje┼íenja sa funkcije direktora i pored toga, donijela i dostavila tu┼żiocu rje┼íenje od 05.05.2017. godine, kojim je utvrdila prestanak radnog odnosa tu┼żiocu i u pouci o pravnom lijeku navela da ima pravo da podnese prigovor Upravnom odboru tu┼żene.

Na taj na─Źin sama tu┼żena je, postupaju─çi u smislu odredbe ─Źlana 199. ZR, prihvatila da je tu┼żilac nakon razrje┼íenja sa funkcije direktora u radnom odnosu kod nje, daju─çi mu mogu─çnost da tra┼żi da se navedeno rje┼íenje o prestanku radnog odnosa preispita ulaganjem prigovora u odre─Ĺenom roku i da tu┼żilac na taj na─Źin ostvaruje za┼ítitu prava iz radnog odnosa.

Stoga, bez obzira ┼íto je rad tu┼żioca na funkciji direktora tu┼żene prestao razrje┼íenjem, tu┼żena je dono┼íenjem rje┼íenja od 05.05.2017. godine odlu─Źila o radnom odnosu tu┼żioca koji mu je sama time priznala, pa je Upravni odbor tu┼żene bio du┼żan da razmatra njegov prigovor na rje┼íenje o prestanku radnog odnosa, a kako to nije u─Źinio, nastupile su pravne posljedice iz odredbe ─Źlana 200. stav 4. ZR da se smatra da je prihva─çen njegov prigovor (zahtjev), slijedom ─Źega su se stekli uslovi za poni┼ítenje rje┼íenja tu┼żene od 05.05.2017. godine, pa se tu┼żiocu trebaju uspostaviti prava iz radnog odnosa i to ona koja je po zakonu mogu─çe uspostaviti, a to su raspored na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stru─Źnoj spremi i radnoj sposobnosti i plata tog odgovaraju─çeg radnog mjesta. Navedeno imaju─çi u vidu da kona─Źan zahtjev iz prigovora tu┼żioca nije usmjeren na kori┼ítenje godi┼ínjeg odmora za 2017. godinu.

Tu┼żilac ne mo┼że osnovano tra┼żiti vra─çanje na rad na mjesto direktora, jer je odluka o razrje┼íenju tu┼żioca kona─Źna i pravosna┼żna i to pravo mu ne pripada, kao ┼íto mu ne pripada ni pravo na platu radnog mjesta direktora.

Slijedom navedenog, proizlazi da su odluke ni┼żestepenih sudova o zahtjevu za poni┼ítenje rje┼íenja tu┼żene od 05.05.2017. godine i o zahtjevu za vra─çanje tu┼żioca na rad tu┼żioca donesene pogre┼ínom primjenom materijalnog prava, pa je valjalo iste preina─Źiti i odlu─Źiti kao u stavu 1. izreke, saglasno odredbi ─Źlana 250. stav 1. ZPP, a u pogledu odluke o odbijanju zahtjeva tu┼żioca za kori┼ítenje godi┼ínjeg odmora za 2017. godinu reviziju odbiti i odlu─Źiti temeljem odredbe ─Źlana 248. ZPP.

Zbog pogre┼ínog pravnog pristupa u rje┼íavanju ove pravne stvari ni┼żestepeni sudovi nisu utvrdili odlu─Źne ─Źinjenice koje se ti─Źu zahtjeva tu┼żioca za isplatu plata, koje su od zna─Źaja za presu─Ĺenje o ovom dijelu zahtjeva, pa je valjalo pobijanu presudu na temelju odredbe ─Źlana 250. stav 2. ZPP ukinuti u ovom dijelu i u dijelu odluke o tro┼íkovima postupka i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U ponovnom postupku drugostepeni sud ─çe pravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava, cijene─çi upute iz ovog rje┼íenja, u ukinutom dijelu donijeti novu odluku o zahtjevu tu┼żioca za isplatu neispla─çenih plata, za koju ─çe dati jasne i logi─Źne razloge.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 75 0 Rs 045093 19 Rev od 13.11.2019. godine)

 <------->

OTKAZ UGOVORA O RADU
─îlan 18. Zakona o radu
(„Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 55/07- Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Ugovor o radu se ne prekida za vrijeme kori┼í─çenja godi┼ínjeg odmora, privremene sprije─Źenosti za rad zbog bolesti, poro─Ĺajnog odsustva, udaljenja s posla, perioda izme─Ĺu dva ozkaza ugovora o radu i datuma vra─çanja na posao po odluci suda ili drugog organa, kao i za vrijeme drugih opravdanih odsustvovanja s rada koje radnik koristi na osnovu zakona, kolektivnog ugovora i pravilnika o radu, ali to ne zna─Źi da se ne mo┼że otkazati ugovor o radu, ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredba ─Źlana 18. ZR, propisuje da se ugovor o radu ne prekida za vrijeme kori┼í─çenja godi┼ínjeg odmora, privremene sprije─Źenosti za rad zbog bolesti, poro─Ĺajnog odsustva, udaljenja s posla, perioda izme─Ĺu dva otkaza ugovora o radu i datuma vra─çanja na posao po odluci suda ili drugog organa, kao i za vrijeme drugih opravdanih odsustvovanja s rada koje radnik koristi na osnovu zakona, kolektivnog ugovora i pravilnika o radu. Ova odredba, na koju se poziva tu┼żiteljica i na kojoj je prvostepeni sud temeljio svoju odluku, ne reguli┼íe pitanje otkaza ugovora o radu radniku od strane poslodavca, pa ona nije relevantna za rje┼íenje ovog spora.

U trenutku dono┼íenja rje┼íenja o otkazu ugovora o radu (04.12.2014. godine), a pogotovo u vrijeme kada joj je, na osnovu tog rje┼íenja, prestao radni odnos kod tu┼żenog (30.4.2015. godine) tu┼żiteljica nije koristila porodiljsko odsustvo, niti je bila na bolovanju uzrokovanom povredom na poslu ili oboljenjem od profesionalne bolesti, pa je od otkaza ugovora o radu nisu ┼ítitile ni odredbe ─Źlana 77. i ─Źlana 86. stav 1. ZR.

Tu┼żiteljica je, prema sadr┼żaju rje┼íenja od 01.9.2014. godine, razrje┼íena ranije du┼żnosti i ponu─Ĺeno joj je zaklju─Źenje novog ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima, temeljem odredbe ─Źlana 126. stav 1. ta─Źka 2. u vezi sa ─Źlanom 137. stav 1. ZR, iz razloga ┼íto je do┼ílo do organizacionih i personalnih promjena kod tu┼żenog (razrje┼íen je du┼żnosti raniji direktor, ina─Źe suprug tu┼żiteljice, pa se ukazala potreba izbora novih rukovode─çih radnika od strane nove upravlja─Źke strukture). Tim rje┼íenjem je obavje┼ítena o pravnim posljedicama neprihvatanja zaklju─Źenja novog ugovora o radu.Kada nije prihvatila tu ponudu aktivirano je dejstvo otkaza ugovora o radu, zbog ─Źega je doneseno pobijano rje┼íenje od 04.12.2014. godine (u ─Źijem obrazlo┼żenju je i navedeno da je otkaz uslijedio nakon odbijanja ponude za zaklju─Źenje novog ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima).

Iz izlo┼żenog slijedi da rje┼íenje tu┼żenog o otkazu ugovora o radu tu┼żiteljici nije nezakonito, zbog ─Źega se neosnovanim ukazuju i njeni zahtjevi za uspostavu radnopravnog statusa kod tu┼żenog i zahtjev za isplatom naknade plate za ozna─Źeni period, slijedom ─Źega je, primjenom odredbe ─Źlana 250. stav 1. ZPP, reviziju u ovom dijelu valjalo uva┼żiti, preina─Źiti ni┼żestepene presude i odbiti primarno postavljeni zahtjev tu┼żiteljice.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 85 0 Rs 055254 19 Rev od 6.9.2019. godine)

<------->

 

PRESTANAK RADNOG ODNOSA
─îlanovi 125., 147. stav 1. ta─Źka 5. i 152. Zakona o lokalnoj samoupravi („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/04 do 98/13)

S obzirom da je ocjenjivanje rada slu┼żbenika jedinica lokalne samouprave u neposrednoj vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa i da uti─Źe na radno-pravni status, jer dvije uzastopne negativne godi┼ínje ocjene rada predstavljaju zakonom propisani osnov za prestanak radnog odnosa, za┼ítita prava u postupku ocjenjivanja njihovog rada ostvaruje se prema zakonom propisanim pravilima o ostvarvanju prava slu┼żbenika.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, s obzirom da je ocjenjivanje rada slu┼żbenika u neposrednoj vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa i da uti─Źe na radno - pravni status, za┼ítita prava u postupku ocjenjivanja ostvaruje se u skladu sa pomenutom odredbom ─Źlana 152. ZLS, kojom je predvi─Ĺeno izjavljivanje prigovora na─Źelniku odnosno gradona─Źelniku, podno┼íenjem ┼żalbe Odboru za ..., kakvo shvatanje u pogledu predmetnog spornog pravnog pitanja je izrazio i Ustavni sud Republike Srpske u svojoj odluci broj U-66/12 od 27.11.2013. godine („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 108/13).

Na ovakav zaklju─Źak je bez zna─Źaja revizioni prigovor, u ─Źemu se revizija dobrim dijelom iscrpljuje, da ocjena rada tu┼żitelja ne zadovoljava formu pravnog akta (da ne sadr┼żi propis po kome se ona smatra aktom..., ┼íto i nije nu┼żno za odre─Ĺivanje karaktera akta), a ni upravnog akta (kakvim ga drugostepeni sud nije ni okarakterisao). Ocjene rada tu┼żitelja date su na formularnom obrascu propisanom u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“ broj 37/05, koji prema formi i sadr┼żaju ima karakter pravnog akta prvotu┼żenog, u neposrednoj je vezi sa ostvarivanjem prava slu┼żbenika iz radnog odnosa i podlije┼że preispitivanju pravilnosti i zakonitosti u smislu odredbe ─Źlana 152. ZLS, dok samo kona─Źna odluka protiv pojedina─Źnog akta, kojim je odlu─Źeno o pravu i obavezi slu┼żbenika, mo┼że biti predmet preispitivanja od strane suda. Ovo tim prije kada se ima u vidu da, prema op┼íteprihva─çenoj sudskoj praksi, za┼ítitu u┼żiva i pravo radnika koje je povrije─Ĺeno samom radnjom - ─Źinjenjem ili propu┼ítanjem, o ─Źemu je ovaj revizioni sud izrazio shvatanje u svojim ranijim brojnim odlukama.

Kako tu┼żitelj nije, saglasno odredbi ─Źlana 152. ZLS, pobijao akte o negativnom ocjenjivanju za koje je, za 2008. godinu saznao u maju 2009. godine (┼íto je sam, saslu┼ían kao parni─Źna stranka, potvrdio) a za 2009. godinu je, po prirodi stvari, saznao po prijemu pobijanog rje┼íenja od 19.4.2010. godine o prestanku radnog odnosa - time nije ishodio kona─Źnu odluku u pogledu ocjenjivanja njegovog rada za navedeni period, ─Źiju bi zakonitost mogao osporavati kod suda u radnom sporu. Zbog propu┼ítanja tu┼żitelja za pokretanje postupka za┼ítite prava u postupku ocjenjivanja njegovog rada za 2008. i 2009. godinu, akti o ocjenjivanju su postali pravosna┼żni, a pravosna┼żni pojedina─Źni akti ne mogu biti predmet radnog spora. Pravosna┼żnost sadr┼żi neoborivu pretpostavku o zakonitosti akata, makar oni bili i nezakoniti.

Slijedom izlo┼żenog, tu┼żitelj nije dokazao da nisu ispunjeni uslovi iz pomenute odredbe ─Źlana 147. stav 1. ta─Źka 5. ZLS i ─Źlana 24. Pravila za ocjenjivanje, za dono┼íenje pobijanog rje┼íenja o prestanku radnog odnosa, a kako pomenuta pravosna┼żna akta o negativnoj ocjeni rada tu┼żitelja za sporni period (kao pravni osnov za prestanak radnog odnosa) vode odbijanju tu┼żbenog zahtjeva, suprotno navodima revizije da je u opisanoj ─Źinjeni─Źno pravnoj

situaciji sud tu┼żbu trebao odbaciti, drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tu┼żitelja odbio kao neosnovan.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Rs 100027 17 Rev od 12.6.2018. godine)

<------->

PRESTANAK RADNOG ODNOSA
─îlan 125. stav 1. ta─Źka 4. i stav 2. Zakona o radu
(„Slu┼żbeni Glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 - Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Radni odnos prestaje po sili zakona (ex lege) bez saglasnosti radnika kada on navr┼íi 40 godina penzijskog sta┼ża.

Iz obrazlo┼żenja:

Ta─Źno je da je tu┼żilac imao mogu─çnost da zahtjeva i podnio je zahtjev da mu poslodavac, shodno odredbi ─Źlana 125. stav 2. ZR, kod utvr─Ĺivanja uslova za prestanak ugovora o radu, taj dio sta┼ża ra─Źuna u jednostrukom trajanju, pa je nepostupanje po tom zahtjevu propust tu┼żenog.

Me─Ĺutim, kada se ima u vidu da poseban sta┼ż u jedostrukom trajanju iznosi 4 godine, 2 mjeseca i 26 dana i da sta┼ż osiguranja za koji su pla─çeni doprinosi penzijskog i invalidskog osiguranja iznosi 38 godina, 2 mjeseca i 25 dana, mo┼że se zaklju─Źiti da su zakonski uslovi za prestanak ugovora o radu tu┼żiocu iz ─Źlana 125. stav 1. ta─Źka 4. ZR bili ispunjeni na dan 19.08.2014. godine, jer je tu┼żilac (i da mu je poslodavac ra─Źunao poseban sta┼ż u jedostrukom trajanju) ostvario penzijski sta┼ż od ukupno 42 godine, 5 mjeseci i 21 dan.

Propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju reguli┼íu se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, izme─Ĺu ostalih i pravo na starosnu penziju. Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navr┼íi 65 godina ┼żivota i najmanje 15 godina sta┼ża osiguranja (─Źlan 41. Zakona o PIO), ili kada ispuni uslove iz ─Źlana 42. i 43. Zakona o PIO. Postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokre─çe se na zahtjev osiguranika, nakon prestanka osiguranja (─Źlan118. Zakona o PIO).

Prema tome, zaposleni koji je ispunio uslove za odlazak u starosnu penziju iz ─Źlana 41, 42. i 43. Zakona o PIO, mo┼że da slobodno odluci da li ─çe podnijeti zahtjev za odlazak u starosnu penziju, ili ─çe nastaviti da radi do ispunjenja uslova iz ─Źlana 125. stav 1. ta─Źka 4. ZR, kada zavr┼íava radni vijek i kada mu radni odnos prestaje po sili zakona, nezavisno od njegove i volje poslodavca.

Kada se imaju u vidu obrazlo┼żenja i razlozi pobijanih rje┼íenja, jasno je da tu┼żiocu ugovor o radu nije prestao zbog ostvarivanja zakonskih uslova za starosnu penziju kako se to pogre┼íno navodi u dispozitivu rje┼íenja tu┼żenog od ... godine, nego zbog toga ┼íto je ostvario 40 godina penzijskog sta┼ża (i vi┼íe).

Me─Ĺutim, kako je rje┼íenje o prestanku radnog odnosa koje se donosi kada su ispunjeni uslovi iz ─Źlana 125. stav 1. ta─Źka 4. ZR deklaratorno, uo─Źena nepravilnost nema uticaja na zakonitost prestanka radnog odnosa tu┼żiocu, pa je pravilno sudio drugostepeni sud kada je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

Time se, suprotno prigovorima revidenta, ne preina─Źava rje┼íenje tu┼żenog od ... godine, jer se postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokre─çe na zahtjev osiguranika (tu┼żioca), nakon prestanka osiguranja (─Źlan 118. Zakona o PIO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 Rs 209668 17 Rev od 12.4.2018. godine)

 

Povratak na: prvi dio - radno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti radnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija