Faktički prestanak bračne zajednice i bračna stečevina
Član 251. stav 1. Porodičnog zakona FBiH
Pretpostavlja se da bračna zajednica traje sve do prestanka braka, ali bračni partner može u postupku obarati tu pretpostavku i dokazivati da je bračna zajednica određenog dana faktički prestala postojati.
Iz obrazloženja:
Zahtjevu tužiteljice za utvrđenje da nekretnine upisane u ZK uloške br. 316, 758 i 850 K.O. ..., bliže navedene u stavu prvom izreke prvostepene presude, predstavljaju bračnu stečevinu, prvotuženi je tokom postupka suprotstavio tvrdnju da je te nekretnine stekao vlastitim radom i sredstvima, i to nakon što je bračna zajednica faktički prestala postojati.
Odluku o usvajanju navedenog dijela tužbenog zahtjeva prvostepeni sud zasnovao je na zaključku da je prvotuženi vlasništvo na navedenim nekretninama stekao kupovinom, odnosno utvrđujućom presudom, za vrijeme dok je bio u braku sa tužiteljicom. Prvostepeni sud je u obrazloženju svoje presude naveo da su irelevantni navodi prvotuženog o sadržaju i kvalitetu braka, jer je brak stranaka nesporno trajao od 17.01.1978. godine pa sve do 04.06.2020. godine, kada je postala pravosnažna presuda o razvodu braka, te da stoga navedene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u smislu čl. 251. i 252. Porodičnog zakona FBiH.
Drugostepeni sud prihvatio je kao pravilne i potpune navedene činjenične i pravne razloge prvostepenog suda, dodajući da Porodični zakon FBiH ne poznaje razliku između „trajanja braka“ i „trajanja bračne zajednice“, u smislu da bi sud morao utvrđivati da li je između bračnih drugova postojala stvarna ekonomska i bračna zajednica, jer se brak sklapa saglasnom izjavom žene i muškarca pred matičarom, a isto tako se i razvodi pravosnažnom sudskom presudom. Stoga su stranke, ukoliko je faktička bračna zajednica prestala, mogle podnijeti tužbu za razvod braka ili zahtjev za sporazumni razvod braka.
Prema odredbi člana 251. stav 1. Porodičnog zakona FBiH, bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
Iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da nastanak bračne stečevine zavisi od dva elementa: prvog, načina sticanja, i drugog, vremena sticanja.
Kada je u pitanju element koji se tiče vremena sticanja, za nastanak bračne stečevine, suprotno pravnom shvatanju sudova nižeg stepena, potrebno je da postoji faktička bračna zajednica, a ne samo formalno postojanje braka. Tačno je da se pretpostavlja da bračna zajednica traje sve do prestanka braka, ali bračni partner može u postupku obarati tu pretpostavku i dokazivati da je bračna zajednica određenog dana faktički prestala postojati.
Stoga se ne može smatrati bračnom stečevinom imovina koju je jedan bračni partner stekao nakon faktičkog prekida bračne zajednice, a prije razvoda braka. Pri tome je za prestanak bračne zajednice neophodno da su bračni partneri na nesumnjiv način izrazili volju da prekinu zajednički život i da žive samostalno, pri čemu bračna zajednica postoji iako oni ne žive u zajedničkom domaćinstvu zbog prirode posla ili drugih životnih okolnosti, ako i dalje žele živjeti kao bračni partneri.
(Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 68 2 P 011956 23 Rev od 30.01.2024. godine.)
