Granice ispitivanja prvostepene presude
Sentenca:
Kada su protiv prvostepene presude žalbu izjavili samo tužitelji, drugostepeni sud nema ovlaštenje ispitivati i odlučivati o onom dijelu prvostepene presude kojim je odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog, povodom kojeg su tužitelji uspjeli u sporu, te koji je, budući da nije pobijan žalbom tuženog, stekao svojstvo formalne pravomoćnosti. Stoga, odluka drugostepenog suda o ukidanju prvostepene presude u pogledu odluke o protivtužbenom zahtjevu, koja ima karakter rješenja, u konkretnom slučaju nema pravni značaj rješenja kojim postupak nije završen i protiv kojeg stoga revizija ne bi bila dopuštena, budući da je postupak povodom protivtužbenog zahtjeva okončan prvostepenom presudom koja je stekla svojstvo formalne pravomoćnosti.
Pitanje:
U konkretnom slučaju, pravno pitanje koje revident postavlja je procesno-pravne prirode i odnosi se na granice ispitivanja prvostepene presude.
Iz obrazloženja:
Pravno pitanje postavljeno u reviziji revident smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava, jer je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja – da drugostepeni sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, te da je u pobijanoj odluci izraženo pravno shvatanje koje nije podudarno sa onim izraženim u odlukama Vrhovnog suda.
Imajući u vidu razloge navedene u reviziji tužitelja, kao i okolnost da je ovaj sud dopustio reviziju i u drugim predmetima u kojima je postavljeno isto pravno pitanje (rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: 65 0 Rs 167430 17 Rev od 10.05.2018. godine, te broj: 58 0 P 153905 22 Rev od 05.07.2022. godine), ovaj sud je stava da je rješavanje postavljenog pravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (član 237. stav 4. tačka 2. ZPP).
Prema odredbi člana 203. stav 2. ZPP-a, blagovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom.
Prema odredbi člana 221. ZPP-a, drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tačke 2., 3., 8., 9., 12. i 13. ovog zakona.
Dakle, prema članu 203. stav 2. ZPP-a, shodno argumentu suprotnosti, u nepobijanom dijelu prvostepena presuda postaje pravomoćna i drugostepeni sud u tom dijelu više ne može ispitivati njenu zakonitost i pravilnost.
Prema članu 221. ZPP-a, drugostepeni sud nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost prvostepene presude u dijelu koji se ne pobija žalbom, jer je taj dio odluke prvostepenog suda postao pravomoćan, pa bi postupajući suprotno, drugostepeni sud prekoračio svoja ovlaštenja.
Stoga, u konkretnoj procesnoj situaciji, kada je protiv prvostepene presude žalbu izjavio samo tuženi, kojom pobija prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđeni iznos naknade materijalne štete na teretnom i priključnom vozilu, te u dijelu dosuđenog iznosa troškova postupka, tada drugostepeni sud nije imao ovlaštenje ispitivati i odlučivati o onom dijelu prvostepene presude kojim je usvojen zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade u iznosu od 675,73 KM sa kamatama počev od 16.06.2016. godine pa do isplate, povodom kojeg je tužitelj uspio u sporu i koji je, budući da nije pobijan žalbom tuženog, stekao svojstvo formalne pravomoćnosti (član 203. stav 2. u vezi sa članom 221. ZPP).
Dakle, odlučujući o pravomoćno okončanom dijelu prvostepene presude (o dosuđujućem dijelu zahtjeva za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade), u povodu žalbe tuženog, drugostepeni sud je ostvario povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tačka 9. u vezi sa članom 22
