Ispravka odbitka ulaznog pdv
Kada tuženi organ utvrdi da je po okončanju postupka uvoza tužitelj kao obveznik poreza poresku osnovicu za obračun PDV iskazivao u iznosu znatno nižem od iznosa utvrđenog u carinskom postupku, on će mu izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV.
Obrazloženje:
"Prema stanju spisa, prvostepeni organ je kod poreskog obveznika "H. A." d.o.o. Brčko Distrikt BiH, izvršio potpunu kontrolu PDV-a za poreski period 01.02.2011.-31.12.2015. godine, o čemu je sačinjen zapisnik o kontroli broj:... od 21.02.2018. godine i utvrdio tužitelju dodatni razrez obaveze po osnovu PDV-a u iznosu od 39.720,00 KM, a koji se sastoji od korekcije ulaznog poreza na dodatnu vrijednost u iznosu od 35.282,00 KM i korekcije izlaznog poreza na dodatnu vrijednost u iznosu od 4.438,00 KM. S tim u vezi, tuženi organ je utvrdio da kako je po okončanju postupka uvoza tužitelj poresku osnovicu za obračun PDV-a iskazivao u iznosu znatno nižem od iznosa utvrđenog u carinskom postupku to mu je u skladu sa članom 20. stav 13. i 14. Zakona o PDV izvršio ispravku odbitka ulaznog PDV-u. Nadalje, iz podataka spisa proizilazi da je tužitelj utvrđena i dodatna obaveza po iznosu izlaznog PDV-a u iznosu od 4.438,48 KM u poreskim periodima u iznosima datim u tabelarnim prikazima Zapisnika o kontroli.
Pravilno je po ocjeni ovog Suda, tužena izvršila korekciju PDV-a kod tužitelja iz razloga koji slijede. Pravo na odbitak ulaznog poreza regulisano je odredbama člana 32. Zakona o porezu na dodatu vrijednost BiH ("Službeni głasnik BiH" broj: 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17) kojim je u stavu (1) propisano da je ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama, koje koristi ili treba da koristi u svrhu poslovanja koje vrši. U stavu (2) navedenog člana propisano je da obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno, usluge koristi za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a. Uslovi pod kojima porezni obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza propisani su i članom 63. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, kojim je popisano da pravo na odbitak ulaznog poreza imaju poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga pod slijedećim uslovima: a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona, b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog PDV obveznika, c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza, d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u poslovne svrhe. Nadalje članom 20 propisano je da Poreska osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Stavom 13 istog člana propisano je da Ako se mijenja PDV obračunat i naplaćen na uvoz dobara, koji poreski obveznik uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, odbitak ulaznog poreza može se ispraviti za razliku koja se javlja, na osnovu carinskih dokumenata ili odluke UIO, dok je stavom 14 propisano da Ako je PDV za uvoz dobara, koji je odbijen kao ulazni porez, povećan, smanjen ili je obveznik oslobođen obaveze plaćanja, obveznik je dužan da, na osnovu carinskog dokumenta ili rješenja UIO, ispravi odbitak ulaznog poreza u skladu s tom izmjenom.
Naime, iz citiranih odredbi proizilazi da porezni obveznici imaju pravo na odbitak ulaznog poreza samo na ona dobra i usluge koje nabavljaju u svrhu svog poslovanja, te da bi se ostavrilo pravo na odbitak ulaznog poreza neophodno je da propisani uslovi budu kumulativno ispunjeni ali također da postoji obaveza i obaveza ispravke odbitka ulaznog PDV-a kada su ispunjeni uslovi za to. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizilazi da je tužitelj u kontrolisanom periodu vršio uvoz dobara za koje je u postupku carinjenja izvršena korekcija vrijednosti u odnosu na vrijednost iskazanu u fakturi koju je pratila roba pri uvozu slijedom čega je nadležni carinski organ na tu uvećanu vrijednosti obračunao PDV koji je tužitelj platio i isti iskazao u PDV kao odbiti ulazni PDV na taj način ostavraio pravo odbitka na isti u skaldu sa članom 32. Zakona. Međutim kako je iz predmetnog spisa vidljivo da je tužitelj za uvezenu robu za koju je izvršeno uvećanje fakturne vrijednosti prilikom carinjenja prodavao po fakturnoj vrijednosti i na taj način poresku osnovicu za obračun PDV iskazivao u iznosu znatno nižem od iznosa utvrđenog u carinskom postuku, pa je iz tih razloga bio dužan u skaldu sa ciriranim članom 20. stav 12 i 14. izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a izkazanog u JCI."
(Presuda Suda BiH, S1 3 U 034044 19 U od 21.7.2021. godine)