Izdržavanje bračnog partnera
Član 224. Porodičnog zakona FBiH
Sentenca
Pravo na izdržavanje bračni partner može ostvariti samo ukoliko je drugi partner u mogućnosti da doprinese takvom izdržavanju i to srazmjerno svojim mogućnostima. Za razliku od izdržavanja maloljetne djece, kod supružanskog izdržavanja supužnik od koga se traži izdržavanje nije dužan da se lišava egzistencijalnog minimuma niti da ulaže posebne napore radi obezbjeđenja sredstava za izdržavanje.
Pitanja:
Da li je sud, odlučujući o zahtjevu za supružansko izdržavanje, dužan pored postojanja aktivne pretpostavke za izdržavanje, cijeniti i pasivne pretpostavke u smislu odredbe člana 224. stav 1. Porodičnog zakona FBiH, odnosno mogućnosti bračnog partnera od kojeg se traži izdržavanje, te da li donošenjem presude o supružanskom izdržavanju može biti ugrožena egzistencija bračnog partnera od kojeg se izdržavanje traži?
Može li se u predmetima u kojima se odlučuje o supružničkom izdržavanju donijeti odluka i odrediti izdržavanje bez ocjene radne sposobnosti, posebno kada je riječ o mlađoj osobi, ili je nužno vještačenje i nalaz nadležne zdravstvene ustanove kojim bi se dokazalo da zbog zdravstvenih problema tužilac nije sposoban za rad? Navedeno je značajno radi utvrđenja ujednačenih kriterija u dokazivanju ove činjenice za dosuđivanje supružničkog izdržavanja.
Da li je odlučna činjenica za odluku o proteku roka za podnošenje zahtjeva za izdržavanje datum faktičkog prestanka bračne zajednice ili datum presude o razvodu braka, i šta sud u tom smislu prihvata prilikom odlučivanja o supružanskom izdržavanju, te kada parnična stranka - tuženi - revident ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe člana 227. Porodičnog zakona FBiH, jer od toga zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice?
Iz obrazloženja:
Rješavajući postavljena pravna pitanja, ovaj sud smatra da ona, kako su definisana od strane revidenta, ne predstavljaju sporna pitanja u smislu tumačenja pojma spornog pravnog pitanja po odredbi člana 237. stav 4. tačka 1. ZPP-a. Ovo iz razloga što o tome postoji jedinstvena sudska praksa izražena kroz niz odluka Vrhovnog suda Federacije BiH, zbog čega se sud na ista neće posebno osvrtati.
Suprotno navedenom, prema shvatanju ovog suda, u konkretnom slučaju su ispunjeni uslovi propisani u stavu 4., tačka 2. člana 237. ZPP-a za rješavanje predmeta po vanrednoj reviziji, jer je po pitanju prava na supružansko izdržavanje već zauzeto pravno shvatanje ovog suda, koje nije podudarno sa shvatanjem izraženim u drugostepenoj presudi.
U konkretnom slučaju, nisu bili ispunjeni zakonski uslovi koji se, u smislu odredbe člana 224. Porodičnog zakona FBiH, kumulativno moraju ispuniti za osnovanost zahtjeva za supružansko izdržavanje.
Prema članu 224. Porodičnog zakona FBiH, bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.
Prema opštim pravilima o teretu dokazivanja, tužitelj je dužan dokazati činjenice koje čine stvarnu osnovu tužbe, te je u konkretnoj parnici tužiteljica bila dužna pružiti adekvatne dokaze na relevantne okolnosti iz odredbe člana 224. Porodičnog zakona FBiH, tj. da nema dovoljno sredstava za život, da ih ne može ostvariti iz svoje imovine, da je nesposobna za rad i da se ne može zaposliti.
Općeprihvaćen je stav sudske prakse da kod zahtjeva za izdržavanje na okolnosti nezaposlenosti nije dovoljno samo predočiti sudu prijavu kod Zavoda za zapošljavanje, nego je potrebno dokazati da tužiteljica stvarno nema mogućnost da se zaposli, odnosno da ostvaruje prihode. Na ove okolnosti tužiteljica nije pružila nikakve dokaze, zbog čega je sud takvu tvrdnju morao uzeti kao nedokazanu.
Također, pravo na izdržavanje bračni partner može ostvariti samo ako je drugi partner u mogućnosti da doprinese takvom izdržavanju, i to srazmjerno svojim mogućnostima. Za razliku od izdržavanja maloljetne djece, kod supružničkog izdržavanja supružnik od koga se traži izdržavanje nije dužan da se lišava egzistencijalnog minimuma, niti da ulaže posebne napore radi obezbjeđenja sredstava za izdržavanje, kao što bi to bio slučaj sa tuženim u ovom predmetu (stav izražen u presudi ovog suda, broj: 41 0 P 004761 14 Rev).
Kod nesporno utvrđenog stanja da tuženom, nakon plaćanja režijskih troškova za cijelu kuću i kreditnih obaveza, za podmirenje osnovnih potreba njegovog izdržavanja mjesečno preostaje iznos od 200,00 KM, ovaj sud je mišljenja da taj iznos nije dovoljan ni za podmirenje najnužnijih životnih potreba tuženog.
Zbog toga je ovaj sud stava da tuženi nije u mogućnosti da tužiteljici plaća izdržavanje, te je primjenom odredbe člana 250. stav 1. ZPP-a reviziju valjalo usvojiti i odlučiti kako je to bliže navedeno u izreci ove revizijske odluke.
Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 41 0 P 085447 22 Rev od 14.07.2022. godine
