Kada izvršni postupak ne prekida zastaru potraživanja
Sentenca
Kada je izvršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na izvršeniku i na šta tražitelj izvršenja nije imao uticaja, tada pokretanje izvršnog postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi izvršnog postupka postane pravomoćno. Gubitak aktivne legitimacije tražitelja izvršenja za dalje vođenje izvršnog postupka, uslijed čega je izvršni postupak obustavljen, predstavlja razlog koji leži isključivo na tražitelju izvršenja i stoga podneseni prijedlog za izvršenje ne dovodi do prekida zastarjelosti potraživanja.
Deskriptor Zastarjelost
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 17 0 P 127966 25 Rev
Sarajevo, 22.04.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Sanje Jaramaz-Dedić, kao predsjednice vijeća, Gorana Nezirovića i Sanele Kovač-Grabonjić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „Galić-Promet“ d.o.o. Bihać, koga zastupa punomoćnik Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, protiv tuženog F.D.I., koga zastupaju punomoćnici Edin Felić i Jasmin Žerić, advokati iz Bihaća, radi isplate, vrijednost spora 42.553,36 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj: 17 0 P 127966 24 Gž od 04.09.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22.04.2025. godine donio je
P R E S U D U
Revizija se odbija.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 P 127966 23 P od 06.03.2024. godine odlučeno je kako slijedi:
„II.1. Obavezuje se tuženi F.D.I. da tužitelju d.o.o. „Galić-Promet“ Bihać, isplati iznos od 42.553,36 KM sa zakonskom zateznom kamatom po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, počev od 16.10.2017. godine pa do isplate
II.2. Utvrđuje se da je temeljem ispunjenja obaveze tuženog F.D.I. iz Bihaća u iznosu od 42.553,36 KM prema povjeriocu „Addiko Bank" d.d. Sarajevo, na tužitelja do.o. „Galić Promet" Bihać prešlo založno pravo hipoteka na nekretninama označenim kao k.č. br. 1243/128, kuća, kućište i dvorište, površine 368 m², upisana u z.k. ul. br. 102, k.o. ... (uskladivanjem podataka o nekretninama, ista sada nosi oznaku: k.č. br. 8025, površine 368 m², upisana u z.k. ul. br. 358, k.o. ...), upisana u korist ranijeg povjerioca „Addiko Bank" d.d. Sarajevo, temeljem Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Bihaću o uknjižbi založnog prava broj: 017-0-DN-06-001107 od 24.08.2006. godine, pa je temeljem navedenog utvrdenja, tuženi F.D.I. iz Bihaća dužan trpiti da se umjesto ranijeg povjerioca Addiko Bank" d.d. Sarajevo, upiše ispunilac solvens - tužitelj do.o. Galić - Pomet" Bihać u „C listu z.k. ul. br. 358, k.o. ... pod rednim brojem 3, radi osiguranja potraživanja tužitelja u iznosu od 42.553,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, počev od 16.10.2017. godine, pa do isplate.
II. 3. Utvrđuje se da je ispunjenjem obaveze tuženog F.D.I. iz Bihaća po Ugovor u o kreditu – broj kreditne partije 1637363785 od 27.7.2006 godine, zaključenog između Hypo Alpe – Adria Bank d..d. Mostar (sada Addiko Bank d.d. Sarajevo) i tuženog F.D.I., u iznosu od 42.553,36 KM od strane tužitelja d.o.o. „Galić-Promet“ Bihać dana 16.10.2017 godine, nastala zakonska subrogacija, te da je tužitelj d.o.o. „Galić-Promet“ Bihać stupio na mjesto povjerioca Addiko Bank d.d. Sarajevo.“
II.4. Obavezuje se tuženi da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.979,70 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.”
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj: 17 0 P 127966 24 Gž od 04.09.2024. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Istom presudom obavezan je tužitelj da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.926,05 KM, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tužitelj i to zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preinači tako da se žalba tuženog odbije i prvostepena presuda potvrdi, uz obavezivanje tuženog na naknadu troškova nastalih u povodu revizije, ili pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tuženi nije podnio odgovor na reviziju.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), ovaj revizijski sud je odlučio:
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao sudužnika iz ugovora o kreditu, protiv tuženog, kao korisnika kredita, za koga je tužitelj ispunio obavezu prema povjeriocu-kreditoru.
Neosnovano tužitelj prigovara da je pobijana presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 8. i 191. ZPP.
Revizijski prigovor o nepravilnoj primjeni člana 8. ZPP tužitelj zasniva na neosnovanoj tvrdnji da drugostepeni sud nije izvršio ocjenu prijedloga za izvršenje od 04.12.2017. godine, rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 088797 17 I od 26.03.2018. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 088797 23 Gž 3 od 04.09.2023. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 088797 17 I od 11.04.2023. godine, iako se radi o dokazima relevantnim za razrješenje istaknutog prigovora zastarjelosti predmetnog zahtjeva. Prije svega treba reći da je prvostepeni sud izvršio ocjenu navedenih dokaza (strana šesta i sedma prvostepene presude). Drugostepeni sud je u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda, koja se revizijom ne dovode u pitanje, ali je na osnovu tih činjeničnih utvrđenja izveo drugačiji pravni zaključak o osnovanosti istaknutog prigovora zastarjelosti zahtjeva u odnosu na pravni zaključak prvostepenog suda.
Ocjena pravnih učinaka utvrđenog činjeničnog stanja ne predstavlja primjenu odredbe člana 8. ZPP, već primjenu materijalnog prava.
Pobijana presuda nema nedostatke uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno prigovoru tužitelja, obrazloženje drugostepene presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su sudu poslužile kao stvarni i pravni osnov za donošenje odluke. Kako obrazloženje drugostepene presude nije nerazumljivo niti protivrječno te po svom sadržaju odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom člana 191. stav 4. ZPP, to ne stoji prigovor da je pobijana presuda zahvaćena povredom odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu je u revizijskoj fazi postupka prije svega sporno da li je nastupila zastara predmetnog novčanog zahtjeva.
Relevantna činjenična utvrđenja prvostepenog suda mogu se rezimirati na slijedeći način:
Dana 27.07.2006. godine između kreditora Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, tuženog, kao korisnika kredita, i tužitelja, kao sudužnika, zaključen je Ugovor o kreditu (u daljem tekstu: Ugovor), kojim je kreditor odobrio tuženom novčana sredstva u iznosu od 63.000,00 CHF (protuvrijednost 78.297,85 KM), sa rokom otplate od 240 mjeseci, uz promjenljivu kamatnu stopu od 6,75%. Odredbom člana 15. navedenog Ugovora tužitelj, kao sudužnik, je preuzeo odgovornost za vraćanje kredita kao i sam korisnik kredita, te je ugovoreno da je kreditor, u slučaju neuredne otplate, ovlašten zatražiti naplatu i od sudužnika.
U skladu sa odredbom člana 3. Ugovora, na osnovu Sporazuma zaključenog pred Općinskim sudom u Bihaću dana 22.08.2006. godine između kreditora i tuženog, uknjižena je hipoteka u korist kreditora na nekretnini tuženog, bliže navedenoj u izreci prvostepene presude.
Kreditor je dana 31.03.2017. godine, zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obaveza, otkazao Ugovor. Tužitelj je dana 16.10.2017. godine pravnom slijedniku kreditora (Addiko d.d. Bank Sarajevo) uplatio iznos od 42.553,36 KM i time ispunio obavezu korisnika kredita te je na taj način izvršeno zatvaranje kredita odobrenog tuženom.
Dana 26.10.2017. godine pravni slijednik kreditora, kao povjerilac, i tužitelj, kao ispunilac, zaključili su Ugovor o personalnoj subrogaciji, obrađen od strane notara, kojim je povjerilac prenio na ispunioca potraživanje u iznosu od 76.738,09 KM, zajedno sa pripadajućim kamatama, kao i založno pravo (hipoteku) upisano na nekretnini tuženog u korist prednika povjerioca, te je nakon toga u zemljišnoj knjizi i izvršen upis tužitelja kao založnog povjerioca.
Pozivom na odredbu člana 30. Zakona o izvršnom postupku, osnovom rješenja Općinskog suda u Bihaću od 22.08.2006. godine i Ugovora o personalnoj subrogaciji, tužitelj je, kao tražilac izvršenja, podnio dana 04.12.2017. godine prijedlog za izvršenje protiv tuženog, kao izvršenika, prodajom založene nekretnine tuženog i namirenjem tražioca izvršenja.
Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 114104 21 P od 14.07.2022. godine, koja je postala pravomoćna 09.03.2023. godine, u pravnoj stvari tužitelja F.D.I. (ovdje tuženi) protiv tuženih Addiko Bank i „Galić promet“ d.o.o. Bihać (ovdje tužitelj), utvrđeno je da je isplatom iznosa od 42.553,36 KM od strane sudužnika prestao dug korisnika kredita po Ugovoru o kreditu od 27.07.2006. godine te da je Addiko Bank dužna trpiti da nadležni zemljišnoknjižni ured izvrši brisanje hipoteke na nekretnini tuženog. Istom presudom utvrđeno je da je ništav Ugovor o personalnoj subrogaciji od 26.10.2017. godine, da je pravno nevaljana zabilježba prenosa potraživanja u korist sudužnika, sa prenosom hipoteke, te da su tuženi dužni trpiti brisanje navedenog upisa, kao i da je pravno nevaljana zabilježba izvršenja na nekretnini korisnika kredita, izvršena na osnovu rješenja o izvršenju od 26.03.2018. godine. Rješenjima Općinskog suda u Bihaću-zemljišnoknjižni ured-od 31.03.2023. godine i 10.04.2023. godine, dozvoljeno je brisanje upisa bliže navedenih u izreci naprijed navedene presude od 14.07.2022. godine. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 1 088797 17 I od 11.04.2023. godine obustavljeno je izvršenje i ukinute sve provedene izvršne radnje te je konstatovano da se izvršni postupak, pokrenut od strane tužitelja, smatra završenim.
U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev na osnovu slijedećih pravnih zaključaka:
-da je zaključenjem Ugovora o personalnoj subrogaciji od 26.10.2017. godine tužitelj preduzeo radnju u cilju obezbjeđenja i prinudnog ostvarivanja potraživanja, koje je na njega prešlo dana 16.10.2017. godine na osnovu zakonske subrogacije (član 300. ZOO);
- da takvo potraživanje zastarijeva u roku od 10 godina, shodno odredbi člana 379. stav 1. ZOO;
- da je hipoteka, kojom je kreditor obezbijedio svoje potraživanje prema tuženom, prešla na tužitelja dana 16.10.2017. godine temeljem odredbe člana 300. ZOO;
- da je prekid zastare nastupio i dana 08.07.2021. godine, kada je tuženi u svojoj žalbi priznao dug prema tužitelju (član 387. ZOO).
Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilna i potpuna činjenična utvrđenja prvostepenog suda, ali je, suprotno pravnom stavu prvostepenog suda, zaključio da je zahtjev za isplatu predmetnog novčanog potraživanja zastario u smislu odredbe člana 371. ZOO.
Naime, drugostepeni sud je prije svega zaključio da predmetno potraživanje nije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, budući da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je Ugovor o personalnoj subrogaciji ništav i da su brisani svi tereti upisani u korist kreditora i sudužnika na nekretnini tuženog. Stoga je drugostepeni sud zaključio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti petogodišnji rok zastarjelosti propisan odredbom člana 371. ZOO, koji je u konkretnom slučaju istekao, budući da je tužitelj novčani iznos od 42.553,36 KM isplatio kreditoru dana 16.10.2017. godine, a da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 23.03.2023. godine. Istovremeno, drugostepeni sud je zaključio da žalba tuženog od 08.07.2021. godine ne sadrži priznanje predmetnog potraživanja.
Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji, u bitnom, navodi da je tačno da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji rok zastarjelosti iz člana 371. ZOO, da je dana 16.10.2017. godine, kada je tužitelj ispunio dug tuženog, na tužitelja prešlo potraživanje povjerioca sa svim sporednim pravima (zakonska personalna subrogacija iz člana 300. ZOO) te da je podnošenjem prijedloga za izvršenje dana 04.12.2017. godine došlo do prekida toka zastare potraživanja u smislu člana 388. ZOO, koji je ponovo počeo teći dana 11.04.2023. godine kada je izvršni postupak obustavljen. Ovo stoga, navodi dalje tužitelj, jer do obustave izvršnog postupka nije došlo njegovom krivicom, kao tražitelja izvršenja, već zbog toga što je zbog utvrđene ništavosti Ugovora o personalnoj subrogaciji i brisanja hipoteke on izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje izvršnog postupka, pa iz tih razloga istaknuti prigovor zastarjelosti zahtjeva nije osnovan.
Prije svega treba primijetiti da je punomoćnik tužitelja u završnoj riječi na ročištu od 26.01.2024. godine naveo da je pravni osnov obaveze tuženog prema tužitelju vanugovorna obaveza s naslova sticanja bez osnova (član 210. ZOO), jer je Ugovor o personalnoj subrogaciji, na osnovu koga je tužitelj izvršio isplatu kreditoru, pravomoćnom presudom utvrđen ništavim i na taj način otpao, tako da petogodišnji rok zastarjelosti počinje teći od 09.03.2023. godine, kada je postala pravomoćna presuda Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 114104 21 P od 14.07.2022. godine.
Tužitelj je kreditoru predmetni novčani iznos isplatio dana 16.10.2017. godine, pri čemu osnov za tu isplatu nije kasniji Ugovor o personalnoj subrogaciji od 26.10.2017. godine već Ugovor o kreditu od 27.07.2006. godine, odnosno ugovorna obaveza tužitelja u smislu odredbe člana 414. ZOO u vezi sa članom 1004. stav 3. ZOO. Stoga se spor po tužbi jemca-platca (sudužnika) protiv dužnika, za kojeg je ispunio obavezu prema povjeriocu, rješava primjenom odredbe o prelazu povjeriočevih prava na jemca (subrogacija) iz člana 1003. ZOO, odnosno odredbe o pravu jemca da zahtijeva naknadu od dužnika iz člana 1013. ZOO, a ne prema odredbama o sticanju bez osnova iz člana 210. ZOO.
Sa iznesenih razloga neosnovan je pravni stav tužitelja da se zastara zahtjeva u konkretnom slučaju ima računati od 09.03.2023. godine.
U završnoj riječi punomoćnik tužitelja je, također, naveo da je tuženi u svojoj žalbi od 08.07.2021. godine, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 088797 17 I od 28.06.2021. godine, donesenog po prigovoru protiv rješenja o izvršenju, priznao dug prema tužitelju. Pravilno je drugostepeni sud zaključio da sadržaj navedene žalbe ne sadrži bilo kakav navod koji bi se mogao smatrati priznanjem duga i dovesti do prekida zastarjelosti. U žalbi su izneseni isključivo navodi kojima se ističe da je Ugovor o personalnoj subrogaciji ništav u smislu odredbe člana 96. Zakona o bankama, člana 37. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga F BiH i članova 47. i 52. ZOO, a ne navodi koji bi se mogli smatrati jasnim i nedvosmislenim očitovanjem volje tuženog da prizna dug tužitelju.
Pravno je neosnovan stav tužitelja da je do prekida zastarijevanja došlo 04.12.2017. godine, kada je on protiv tuženog podnio prijedlog za izvršenje radi namirenja predmetnog potraživanja.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja (član 388. ZOO).
Prema odredbi člana 389. stav 2. ZOO smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja, ili obezbjeđenje bude poništeno.
Pravilno tužitelj u reviziji navodi da u situaciji kada je izvršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na izvršeniku i na što tražilac izvršenja nije imao uticaja, tada pokretanje izvršnog postupka, okončanog obustavljanjem postupka, ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi izvršnog postupka postane pravomoćno. Međutim, u konkretnom slučaju izvršni postupak nije obustavljen zbog razloga koji leže na izvršeniku, već iz razloga koji se moraju pripisati tužitelju, kao tražiocu izvršenja, jer je isti zbog pravnih posljedica pravomoćne presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 114104 21 P od 14.07.2022. godine izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje izvršnog postupka protiv tuženog.
Kako je zastarjelost u konkretnom slučaju počela teći 17.10.2017. godine, kao prvog dana poslije dana kada je tužitelj imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze (član 261. stav 1. ZOO), a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 23.03.2023. godine, to je u ovoj pravnoj stvari protekao opšti petogodišnji rok zastarjelosti iz člana 361. ZOO. Stoga je drugostepeni sud, budući da zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze (član 360. stav 1. ZOO), pravilno primijenio materijalno pravo kada je novčani tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
Na pravilnoj primjeni materijalnog prava zasnovane su i odluke o odbijanju nenovčanih tužbenih zahtjeva. Navedenim nenovčanim tužbenim zahtjevima tužitelj zapravo pokušava otkloniti pravne posljedice pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 114104 21 P od 14.07.2022. godine i na način koji nije zasnovan na materijalnom pravu spriječiti zastaru zahtjeva ili obezbijediti novu izvršnu ispravu, kako je to u razlozima svoje odluke u suštini naveo i drugostepeni sud. Stoga revizijski sud ne nalazi za potrebno upuštati se u analizu da li deklaratorni zahtjev naveden u stavu trećem izreke prvostepene presude ispunjava zakonske uslove propisane odredbom člana 54. stav 2. ZPP.
Na osnovu svega iznesenog valjalo je primjenom odredbi člana 248. ZPP reviziju odbiti.
U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava revizije jer tužitelj nije postigao uspjeh u revizijskom postupku.
Predsjednica vijeća
Sanja Jaramaz-Dedić, s.r.
