Kada poreska obaveza postaje dug
(Član 2. stav 3., član 3. stav 4., član 5. stav 4., član 9. stav 1. i član 11. stavovi 1. i 2. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza – „Službeni glasnik BiH“, br. 89/05 i 62/11)
(Bilten br. 10/2020)
Pravilnik o provedbi Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“, br. 21/06)
Uputstvo o prinudnoj naplati („Službeni glasnik BiH“, br. 1/07 i 58/09)
Ukoliko poreski obveznik utvrđenu obavezu po osnovu indirektnih poreza za određeni poreski period ne izmiri u roku za dobrovoljno plaćanje, ta obaveza postaje dug koji se naplaćuje putem naloga za prinudnu naplatu.
Iz obrazloženja:
Postupak prinudne naplate indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u nadležnosti je Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a provodi se na način i pod uslovima propisanim odgovarajućim odredbama:
- Zakona o postupku indirektnog oporezivanja („Službeni glasnik BiH“, br. 89/05),
- Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“, br. 89/05 i 62/11),
- Pravilnika o provedbi tog zakona („Službeni glasnik BiH“, br. 21/06),
- i Uputstva o prinudnoj naplati („Službeni glasnik BiH“, br. 1/07 i 58/09).
Postupak prinudne naplate pokreće se i sprovodi po službenoj dužnosti. Smatra se započetim kada se dužniku uruči nalog za prinudnu naplatu, koji ima pravnu snagu rješenja o izvršenju koje donosi sud, kako je propisano članom 5. stav 4. i članom 11. stavovi 1. i 2. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza.
Članom 3. stav 4. istog zakona propisano je da početak prinudne naplate povlači za sobom potraživanje zatezne kamate, naknade prinude i eventualno troškova postupka.
Član 2. stav 3. predviđa da se, kada je to potrebno, na postupak prinudne naplate primjenjuju principi i rješenja iz Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, dok je stavom 4. propisano da se Zakon o upravnom postupku BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 29/02 do 41/13) i opšte odredbe upravnih propisa BiH ne primjenjuju na postupke prinudne naplate.
U konkretnom slučaju, nesporno je da je Grupa za reviziju i kontrolu Odsjeka za poreze RC Tuzla izvršila kontrolu obračuna i plaćanja indirektnih poreza kod tužitelja, te donijela rješenje broj: 04/5-2/IV-17-1-38-3-553/16 od 13.05.2016. godine, kojim je tužitelju razrezan iznos od 4.411,00 KM za određeni poreski period.
U smislu člana 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, tužitelj je bio dužan da obavezu izmiri do 15. dana u mjesecu nakon isteka mjeseca u kojem je izvršen razrez. Kako tužitelj nije uplatio iznos u propisanom roku (član 137. istog zakona), obaveza je postala dug.
Na osnovu člana 3. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, Grupa za prinudnu naplatu RC Tuzla izdala je naloge za prinudnu naplatu u cilju naplate duga u iznosu od 4.411,00 KM, nakon što je utvrđeno da tužitelj nije izvršio uplatu u roku od 10 dana od dana uručenja naloga (brojevi od 02/6-2/IV-16-16-100-6038/16 do 02/6-2/IV-16-16-100-6067/16, svi od 27.06.2016. godine).
U zahtjevu tužitelj ne navodi niti dostavlja nove činjenice ili dokaze, već osporava sam postupak kontrole i utvrđivanja dodatne poreske obaveze, te tvrdi da mu nije omogućeno učešće u ponovnom postupku. Međutim, vijeće za upravne sporove pravilno je ocijenilo te prigovore nedopuštenim, jer se kontrolni postupak vodio nezavisno od postupka prinudne naplate.
Predmetni dug nastao je na osnovu kontrole, konačno okončane rješenjem direktora UIO broj: 01/4-2-UP-II-305/16 od 15.01.2018. godine, protiv kojeg je tužitelj, kako navodi, pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Eventualni prigovori na to rješenje biće predmet ocjene u tom postupku.
Vijeće je pravilno ukazalo da se, prema članu 9. stav 1. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, postupak obustavlja po službenoj dužnosti samo u sljedećim slučajevima:
a) ako se dokaže da se zahtjev za naplatu odnosi na lice koje ne podliježe plaćanju ili je došlo do greške u obračunu,
b) ako dužnik dokaže da je dug plaćen,
c) ako nalog za prinudnu naplatu nije donesen ili nije uručen.
S obzirom da tužitelj nije dokazao nijedan od ovih uslova, njegovi navodi su ocijenjeni kao pravno neosnovani.
(Presuda Apelacionog upravnog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 028411 20 Uvp od 24.04.2020. godine)
