Način popunjavanja bjanko mjenice
Ovo pravno pitanje usaglašeno je na Panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti, koji je održan 10. juna 2025. godine u prostorijama Vrhovnog suda Republike Srpske. Na sastanku su učestvovali predstavnici Suda Bosne i Hercegovine – apelaciono odjeljenje, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
U skladu sa Pravilima Panela za ujednačavanje sudske prakse, usaglašeno pravno shvatanje, kao i njegovo obrazloženje, naknadno su verifikovali sudovi – članovi Panela.
Usaglašeno pravno shvatanje:
„Bjanko mjenica popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom povjerioca i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imalac mjenice ju je dužan popuniti u skladu sa uslovima i rokovima otplate iz osnovnog posla.
Teret dokazivanja da je mjenica zloupotrijebljena, odnosno popunjena suprotno dogovoru uvijek je na mjeničnom dužniku, jer postoji zakonska pretpostavka da je lice koje je nekome dalo bjanko potpisanu mjenicu ovlastilo to lice da popuni sve ostale mjenične elemente.
Okolnost da je tužilac (imalac mjenice) u bjanko mjenici pogrešno označio vrijeme dospjelosti mjenične obaveze nema za posljedicu ništavost mjenice, nego ta okolnost može biti od uticaja samo na pitanje zastarjelosti mjenično-pravnog zahtjeva.“
Obrazloženje:
Zakon o mjenici nema izričitih odredaba o bjanko mjenici, a posredno se na bjanko mjenicu odnosi član 18. stav 2, koji propisuje mogućnost izdavanja nepotpune mjenice koja se može naknadno popuniti nedostajućim sastojcima.1 Za razliku od nepotpune mjenice koja je nevaljana, jer u trenutku izdavanja ne sadrži sve bitne sastojke, bjanko mjenici također nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka u trenutku izdavanja mjenične isprave, ali postoji namjera njenog izdavatelja da te sastojke naknadno popuni remitent ili onaj koga remitent ovlasti, ali u okvirima postojećeg sporazuma između trasanta/izdavatelja i remitenta te da ju podnese na isplatu. Minimalni sadržaj koji bjanko mjenica mora imati u trenutku izdavanja je potpis trasanta i/ili akceptanta kod trasirane bjanko mjenice odnosno potpis izdavatelja kod vlastite bjanko mjenice. Sve ostale sastojke ovlašten je primatelj mjenice naknadno popuniti u skladu s ovlaštenjima koje mu je dao njen izdavatelj.
Treba imati na umu da je bjanko mjenica zapravo buduća mjenica. Naime, takva mjenica, koja nema svih bitnih potrepština, a izdana je s time da se odnosne potrepštine naknadno ispune, još nije mjenica. To je vrijednosni papir, koji prema sporazumu stranaka naknadnim ispunjenjem ima tek postati mjenicom. Sadržaj mjenice se ocjenjuje prema sadržaju kad bjanko mjenica bude konačno ispunjena i kad je zapravo postala mjenica u smislu čl. 1. i 2. Zakona o mjenici. Prema tome, bjanko mjenica postaje mjenicom tek kada ovlaštena osoba ispuni mjenični sadržaj.
Imatelj bjanko mjenice na osnovu ovlaštenja kojeg je dobio od trasanta odnosno izdavatelja mjenice će u pravilu ispuniti mjenicu u onim dijelovima u kojima ona nije ispunjena, a sve u
skladu sa dogovorom postignutim prilikom izdavanja mjenice.2 Za nastanak mjenične obaveze od bitnog je značaja da dužnik i povjerilac utvrde obavezu dužnika na izdavanje mjenice sa određenim sadržajem koji će biti u skladu sa međusobno dogovorenim obavezama.3 Taj sporazum prije svega treba utvrditi kada će se bjanko mjenica izdati, na koji iznos, kada mjenica dospijeva na plaćanje, ko će i u kojoj funkciji potpisati mjenicu.4
Dakle, bjanko mjenica se popunjava u skladu s međusobnim sporazumom povjerioca i dužnika, a ako nema posebnog sporazuma, tada je imatelj mjenice istu dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.5 Da se popunjavanje bjanko mjenice veže za osnovni pravni posao stav je i pravne teorije.6
Teret dokazivanja da je mjenica zloupotrebljena, odnosno popunjena suprotno dogovoru uvijek je na mjeničnom dužniku, jer postoji zakonska pretpostavka da je lice koje je nekome dalo bjanko potpisanu mjenicu ovlastilo to lice da popuni sve ostale mjenične elemente, te da je pravno relevantna volja izdavaoca mjenice upravo ono što je sadržano u mjeničnom pismenu u trenutku njene upotrebe.
Pogrešno označenje dospjelosti mjenice ima za posljedicu da se dospjelost mjenice određuje u skladu sa osnovnim pravnim poslom.
Goran Nezirović, sudija Vrhovnog suda Federacije BiH
Dr. sc.Adnan Baručija, sudija Vrhovnog suda Federacije BiH
