Nepostojanje bračne stečevine
Nekretnina kao cjelina ne predstavlja bračnu stečevinu kada ni zemljište, ni kuća nisu stečeni za vrijeme trajanja braka radom i sredstvima supružnika, već su se supružnici nakon sklapanja braka uselili u kuću koja je kao građevinska cjelina bila završena prije nego što je njihov brak zaključen.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da nekretnine opisne u stavu prvom izreke prvostepene presude predstavljaju bračnu stečevinu njihove umrle majke Z D, i njihovog oca tuženog A D, i da se utvrdi da je bez pravne važnosti saglasnost za ispravku upisa bračne stečevine tužene Z D na predmetnim nekretninama u zemljišne knjige, te da se nakon pravomoćnosti presude izvrši upis svake od tužiteljica kao suvlasnica nekretnine sa po 1/8 dijela, i izvrši brisanje upisa zabilježbe Ugovora o doživotnom izdržavanju, sa aneksom, od 24.2.2022. godine, na 3/8 suvlasništva tužiteljica.
Iz činjeničnog stanja koje su utvrdili nižestepeni sudovi proizlazi; da su umrla majka tužiteljica Z D i otac tužiteljica tuženi A D, bili u braku od 1982. godine do 1994. godine, kada je majka tužiteljica poginula; da je prije zaključenja braka roditelja u cijelosti bila izgrađena kuća koja je predmet tužbenog zahtjeva, odnosno do 1976. godine su završena oba sprata i krov kuće; da su se nakon zaključenja braka roditelji uselili u kuću i u istoj živjeli sa tužiteljicama. Osim toga, utvrđeno je da je u toku bračne zajednice vršeno proširenje objekta i izgradnja stubišta, te dovršeni još neki građevinski radovi i izgrađena drvarnica i garaža. Nakon smrti oca tuženog, koji je bio vlasnik nekretnine na kojoj je kuća bila izgrađena, predmetne nekretnine su prešle na tuženog, kao nasljednika.
U pogledu građevinskih radova koji su vršeni na objektu u toku trajanja bračne zajednice roditelja tužiteljica, sudovi su utvrdili da su isti predstavljali ulaganja u smislu opremanja i stvaranja uslova za bolje korištenje kuće, koja je kao dovršena građevinska cjelina bila završena prije nego što je zaključen brak između roditelja. Na osnovu navedenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su donijeli pravni zaključak da predmetne nekretnine kao cjeline ne predstavljaju bračnu stečevinu u smislu člana 251. Porodičnog zakona Federacije BiH, jer ni zemljište, ni kuća nisu stečeni za vrijeme trajanja braka radom i sredstvima supružnika.
Nisu osnovani revizioni navodi tužiteljica koji se odnose na primjenu odredaba parničnog postupka, budući da je drugostepeni sud postupio u skladu sa odredbom člana 231. ZPP, i u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve žalbene navode tužiteljica koje su od odlučnog značaja, te dao razloge zbog kojih je iste odbio kao neosnovane i zaključak prvostepenog suda o nedokazanosti odlučnih činjenica prihvatio kao pravilan.
Budući da je zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zasnovan na činjeničnom stanju koje je prvostepeni sud pravilno utvrdio slobodnom ocjenom svih izvedenih dokaza, nisu osnovani ni prigovori koji se odnose na povredu člana 8. ZPP-a, budući da su stranke u postupku dužne dokazati činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, a koje će od tih činjenica uzeti kao utvrđene odlučuje isključivo sud. Zbog toga, revizioni navodi kojim se osporava utvrđeno činjenično stanje, koji u revizijskom postupku nisu ni dopušteni, u smislu člana 240. stav 2. ZPP-a, ne mogu biti od uticaja na odluku ovog suda.
Nije ostvaren ni revizioni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, iz sljedećih razloga:
Predmetni spor zasniva se na odredbama člana 251. Porodičnog zakona Federacije BiH, prema kojima bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i prihodi iz te imovine (stav I), i pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, ukoliko drukčije ne proizilazi iz namjere poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera (stav II).
Polazeći od sadržaja citiranih zakonskih odredbi, odlučne činjenice koje je sud dužan utvrditi prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužiteljica za utvrđenje bračne stečevine su da je majka tužiteljica, zajedno sa tuženim, za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice stekla predmetne nekretnine radom, ili da su iste stečene kao poklon od njihovog vlasnika, oca tuženog....
Navedene činjenice u ovom postupku nisu utvrđene, jer su sudovi na osnovu izvršene ocjene svih izvedenih dokaza utvrdili da je kuća u koju su roditelji tužiteljica uselili nakon zaključenja braka već bila izgrađena, i da radovi koji su na istoj nakon toga izvršeni ne predstavljaju građenje nove stvari, nego povećanje vrijednosti već izgrađenog građevinskog objekta, te da otac tuženog za vrijeme svog života nije pravno valjanim ugovorom o poklonu predmetne nekretnine poklonio bračnoj zajednici majke tužiteljica i tuženog, nego je samo usmeno odredio da iste poklanja tuženom....
Zbog toga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da predmetne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženog...., koji je istu stekao nasljeđivanjem, odnosno da ne predstavlja i bračnu stečevinu majke tužiteljica....
Kako su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine, pravilna je i odluka o odbijanju ostalih tužbenih zahtjeva, jer je tuženi kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina imao pravo da istim raspolaže i zahtijeva upise u zemljišnu knjigu.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa kako nije utvrđeno ni postojanje razloga na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju je na osnovu odredbe člana 248. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 050963 22 Rev od 5.9.2023. godine)
