Pobijanje ugovora o specijalizaciji
Zakon o obligacionim odnosima: čl. 103 i 141
Kada je tuženi specijalizant isticao da je ugovor o specijalizaciji protivan moralu društva te da se radi o zelenaškom ugovoru, pri tome se pozivajući na odredbe čl. 103. i 141. ZOO, tada se vraćanje troškova specijalizacije u dvostrukom iznosu kako je to propisano ugovorom o specijalizaciji imalo raspraviti prema tim odredbama, a ne primjenom odredbi člana 139. ZOO jer tokom postupka nisu isticane.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obaveže tuženi da mu isplati iznos od 402.863,76 KM, koji se odnosi na ispunjenje ugovorne obaveze tuženog određene članom 9. Ugovora o specijalizaciji zaključenog između parničnih stranaka 08.01.2013.godine.
Predmet spora je i protivtužbeni zahtjev tuženog za utvrđenje ništavosti Ugovora o specijalizaciji kao i eventualni zahtjev za djelimičnim utvrđenjem ništavosti Ugovora o specijalizaciji.
U toku postupka nižestepeni sudovi su utvrdili da su stranke zaključile Ugovor o specijalizaciji broj... od 08.01.2013. godine na osnovu rješenja Federalnog ministarstva zdravstva broj... od 21.12.2012. godine prema kojem su regulisana prava i obaveze tužitelja kao poslodavca i tuženog kao specijalizanta - doktora medicine za vrijeme trajanja i specijalizacije tuženog iz urologije, a prema kojem je specijalistički staž tuženog počeo 2013. godine te je trajao 5 godina. Da se tuženi nakon završene specijalizacije koju je tri godine obavljao kod tužitelja, a dvije godine u... vratio u..., nakon čega su stranke zaključile ugovor o radu broj... od 05.03.2018. godine na neodređeno vrijeme, a na radnom mjestu specijaliste urologa na odjelu urologije u.... Nakon zaključenja ugovora o radu tuženi je podnio tužitelju zahtjev broj... od 30.03.2018. godine da mu se omogući sporazumni raskid radnog odnosa zbog toga što namjerava zasnovati radni odnos u..., a koji zahtjev je ponovio dana 06.04.2018. godine kao i 11.04.2018. godine. Prema sporazumu o prestanku radnog odnosa broj... od 11.04.2018. godine stranke su se sporazumjele da raskidaju ugovor o radu sa danom 13.04.2018. godine s tim da je u stavu III tog ugovora određeno da ne prestaju važiti obaveze radnika utvrđene Ugovorom o specijalizaciji broj... od 08.01.2013. godine. Ugovorom o specijalizaciji stranke su regulisale da se specijalizant obavezuje da nakon završene specijalizacije ostane u radnom odnosu kod poslodavca onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, s tim ukoliko specijalizant ne ispuni obaveze utvrđene ovim ugovorom, u tom slučaju obavezan je vratiti sav obračunati bruto iznos plaće i naknada koje je primao za vrijeme specijalizacije u dvostrukom iznosu uz obračunatu zakonsku zateznu kamatu. Da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke za vrijeme obavljanja specijalističkog staža u periodu od 14.01.2013. do 14.01.2018. godine... tuženom vršila isplatu plaća, doprinosa na i iz plaća, zatim porez na dohodak, opće vodne naknade, poseban porez, naknade za topli obrok, zatim za vjerske praznike i regres u ukupnom iznosu od 179 283,55 KM, zatim naknadu za opću vodnu naknadu i poseban porez u iznosu od 20.808,30 KM te iznos od 1.340,00 KM na ime troška specijalističkog ispita ili ukupno 201.431,88 KM.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestepeni sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na član 17. i član 262. Zakona o obligacionim odnosima ("Službene list RBiH", br. 2/92,13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11 - dalje: ZOO), zaključivši da je tužitelj ispunio obaveze preuzete Ugovorom o specijalizaciji 08.01.2013.godine, a da tuženi nije ispunio svoju obavezu shodno članu 6. Ugovora o specijalizaciji, te obavezali tuženog na isplatu dvostrukog iznosa troškova specijalizacije. Nadalje, nižestepeni sudovi su pozivom na član 103. i 141. ZOO odbili protivtužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti smatrajući da sporne odredbe Ugovora o specijalizaciji nisu protivne prinudnim propisima, a samim time ni ništave.
Osnovano u reviziji revident prigovara povredi odredaba parničnog postupka kroz navode da se drugostepeni sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije osvrnuo na tvrdnje tuženog kako je odredba člana 9. predmetnog Ugovora o specijalizaciji ništava jer je regulisano da se vraća dvostruki iznos troškova specijalizacije, pa da je time i povrijeđena odredba člana 191. stav 4. ZPP. Drugostepeni sud u obrazloženju presude navodi da je protekao rok za isticanje zahtjeva iz člana 139. ZOO iako tuženi tokom postupka nije isticao bilo kakve razloge pobojnosti tog ugovora niti je protivtužbeni zahtjev postavljen u tom pravcu, zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
Tuženi se zaista tokom postupka, koji je prethodio donošenju nižestepenih presuda, posebno pozivao na ništavost odredbe iz člana 9. Ugovora navodeći za to konkretne razloge, ali i ništavost cijelog ugovora u cjelini. Tuženi je u tom pravcu isticao kako se radi o ugovoru koji je protivan moralu društva kao i o zelenaškom ugovoru, pri tome se pozivajući na odredbe člana 103. i 141. ZOO.
Odredbom člana 103. stav 1. ZOO propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu, prinudnim propisima, ili moralu društva ništav, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje drugo.
Nadalje, odredbom člana 141. stav 1. ZOO, kojim se uređuje institut zelenaškog ugovora, propisano je kako je ništav ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je od drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.
Pojam "moral društva" obuhvata i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako i one poslovnog i pravnog prometa, a koji se odvijaju između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Pojam "moral društva" nije zakonom definisana kategorija, a zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji.
Pretpostavke za postojanje zelenaškog ugovora mora dokazati iskorišteni, tj. u konkretnom slučaju tuženi, koji i u reviziji navodi da je ugovor koji je zaključio s tužiteljem zelenaški u smislu odredbe člana 141. stav 1. ZOO kod činjenice da je predviđeno da je obavezan vratiti sav obračunati bruto iznos plaće i naknada koje je primao za vrijeme specijalizacije u dvostrukom iznosu uz obračunatu zakonsku zateznu kamatu.
Dakle, da bi se moglo pravilno i zakonito odlučiti u konkretnom slučaju, potrebno je ocijeniti da li je obaveza tuženog da vrati dvostruki iznos troškova specijalizacije protivna moralu društvu i da li se radi o zelenaškom ugovoru. Tek nakon navedene ocjene moći će se dati ocjena o obavezi tuženog na vraćanje troškova specijalizacije i u kom iznosu.
Kako drugostepeni sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio naprijed navedene okolnosti, to je reviziju tuženog valjalo prihvatiti, drugostepenu presudu ukinuti, te predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Jedan od elemenata prava na pravično suđenje je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, što podrazumijeva obavezu suda da navede jasne, dovoljne i razumljive razloge na kojim je odluka zasnovana, te da odgovori na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja (čl. 231. ZPP), čime se daje garancija stranci da je sud razmotrio njene navode i dokaze koje je istakla u postupku i da se takva odluka može ispitati po pravnom lijeku. Po ocjeni ovoga suda, drugostepeni sud nije razmotrio činjenične navode i pravne argumente tuženog (sada revidenta), tako da obrazloženje drugostepene presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su mu poslužile kao stvarni i pravni osnov za donošenje pobijane odluke. Obrazloženje drugostepene presude po svom sadržaju ne odgovara zahtjevu koji je u tom pogledu postavljen odredbom člana 191. stav 4. ZPP, pa se prigovor povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 8., 231. i 191. stav 4. ZPP ukazuje osnovanim.
Iz naprijed navedenih razloga s obzirom na prirodu povrede primjenom odredbe člana 249. stav 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U nastavku postupka, drugostepeni sud će ocijeniti naprijed navedene okolnosti, ponovo odlučiti o žalbi tuženog, raspraviti sva sporna pravna pitanja na koja je ukazano u žalbi i u ovom rješenju, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 17 0 P 093992 22 Rev od 7.12.2023. godine)
