Pobijanje vansudskog poravnanja
Zakon o obligacionim odnosima: čl. 103, 111 i 1089
- Vansudsko poravnanje je po svom karakteru ugovor stranaka, pa se može pobijati tužbom i tražiti njegov poništaj iz razloga koji dovode do rušljivosti ugovora ili tražiti utvrđenje njegove ništavosti, pri čemu su prijetnje jednoj ugovornoj strani prilikom zaključenja ugovora razlog rušljivosti, a ne ništavosti tog ugovora.
Obrazloženje:
"Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništava i bez pravnog dejstva vansudska nagodba zaključena između tužitelja i tuženog 29.12.2010. godine, te da se obaveže tuženi da po osnovu stečenog bez osnova isplati tužitelju iznos od ukupno 10.095,48 KM i to: iznos od 6.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.12.2010. godine pa do konačne isplate i iznos od 4.095,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.02.2011. godine pa do konačne isplate.
Prvostepeni sud je nakon provedenog postupka u relevantnom utvrdio:
-da je vlasnik poslovnog prostora Teniski klub "S." Tuzla,
-da je kao vlasnik dana 22.05.2010. godine zaključio Ugovor o zakupu sa "S." d.o.o. Srebrenik kojim je postignut načelan dogovor između vlasnika poslovnog prostora i "S." d.o.o. Srebrenik da na mjesto zakupca umjesto "S." d.o.o. Srebrenik stupi "Z." d.o.o. Tuzla, sa svim pravima i obavezama koje su imali TK "S." i "S." d.o.o. Srebrenik po ranije zaključenim ugovorima, s tim da će se zaključiti poseban ugovor o zakupu,
-da je odlukom TK "S." Tuzla od 15.10.2010 godine data saglasnost za zaključivanje ugovora o ustupanju prava i obaveza na strani zakupca između "S." d.o.o. Srebrenik i "Z." d.o.o. Tuzla i kojim će se sva prava i obaveze "S." d.o.o. Srebrenik preuzete od svih dosadašnjih zakupaca prenijeti na "Z." d.o.o. Tuzla,
-da je tuženi stupio u posjed u maju 2010 godine i počeo sa radom 15.10.2010. godine,
-da je isporuka toplinske energije obustavljena 29.12.2010 godine zbog duga u iznosu od 10.094,48 KM,
-da je dana 29.12.2010. godine postignuta vansudska nagodba između tužitelja i tuženog, gdje se tužilac obavezao platiti navedeni dug kao dužnik - korisnik,
-da je vansudska nagodba zaključena nakon opomene pred isključenje 22.12.2010. godine,
-da je dugovani iznos tužitelj platio u dvije rate i to prvu odmah po zaključenju vansudske nagodbe u iznosu od 6.000,00 KM, a drugi dio 28.02.2011. godine u iznosu od 4.095,48 KM,
Pravilno je odlučio prvostepeni sud, kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
Vansudsko poravnanje je po svom karakteru ugovor stranaka (član 1089. stav 1. ZOO), pa se može pobijati tužbom i tražiti njegov poništaj iz razloga koji dovode do rušljivosti ugovora (član 111. ZOO) ili tražiti utvrđenje njegove ništavosti iz razloga propisanih odredbom člana 103. ZOO.
Ugovor je ništav ako je po svojoj sadržini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili moralu društva (član 103. ZOO). Ugovor je rušljiv kada ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno (član 111. ZOO).
U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je tražio utvrđenje ništavosti vansudske nagodbe od 29.12.2010. godine, a kao razlog ništavosti navodio je, prije svega, prinudu od strane tuženog, koji ga isključenjem sa sistema isporuke toplotne energije, koristeći svoj monopolski položaj na tržištu, natjerao da zaključi vansudsku nagodbu i plati dug koji on nije učinio.
Međutim, prijetnje jednoj ugovornoj strani (da će biti isključeno grijanje u poslovnom prostoru) prilikom zaključenja ugovora razlog su rušljivosti, a ne ništavosti tog ugovora (član 60. stav 1. ZOO) kako to pravilno u razlozima pobijane presude zaključuje i prvostepeni sud.
Razlozi za poništaj rušljivog ugovora razlikuju se od razloga za ništavost ugovora, pa se tužba za utvrđenje ništavosti ugovora ne može zasnivati na činjenicama koje predstavljaju razlog rušljivosti, odnosno razlog za poništenje ugovora.
Tačni su žalbeni navodi da se u konkretnom ne radi o preuzimanju duga propisanog odredbom člana 446. ZOO, jer je odredbom stava 1. navedenog člana propisano da se preuzimanje duga vrši ugovorom između dužnika i preuzimatelja na koji je pristao povjerilac, a stavom 5. istog člana je propisano da ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak. Međutim, ovakav pogrešan zaključak prvostepenog suda nije uticao na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
(...)
Pravilno zaključuje prvostepeni sud, da to što je tužitelj platio dug koji se ne odnosi na njega, ne znači da se radi o prinudi prilikom zaključenja vansudske nagodbe, pogotovo što je tužitelj dio duga za poslovni prostor platio odmah po zaključenju vansudske nagodbe, a preostali dio nakon dva mjeseca od zaključenja iste, a o čemu ni naknadno nije obavijestio vlasnika poslovnog prostora."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 Ps 075190 13 Pž od 25.10.2016. godine)
