Poništenje braka
Kako je zajednički život supružnika jedan od ciljeva braka, u slučaju njegovog izostanka brak se može razvesti, a ako još u vrijeme zaključenja braka cilj zaključenja braka nije bio zajednički život onda se takav brak može čak i poništiti.
Obrazloženje:
"Prvostepenom presudom odlučeno je da se razvodi brak stranaka...,
Zahtjev za supružničko izdržavanje tužene... se odbacuje zbog pravomoćno presuđene stvari.
Protiv prvostepene presude žalbu je izjavila tužena
Žalba nije osnovana...
Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci zbog slijedećeg.
Prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na osnovu kojeg je donio presudu iz stava 1. izreke a iz ovog razloga se presuda i ne pobija žalbom.
Suprotno navodima žalbe prvostepeni sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su međusobni odnosi među bračnim partnerima teško i trajno poremećeni a to potvrđuju slijedeće činjenice koje je sud utvrdio:
-da su stranke zaključile brak 28. 8. 2013. godine u matičnom uredu B. K., da među strankama ne postoji zajednički život jer je tužena sve vrijeme postojanja braka odbijala zajednički život u naselju K... u Općini C... gdje tužitelj ima kuću i živi, da je povremeno dolazila na dva-tri dana zbog čega je ranije podnosio tužbu za razvod braka protiv tužene koju je povukao nakon što je tužena obećala da će mu se vratiti da bi nakon toga ali nije ispunila obećanje, zajednički život više ne postoji između parničnih stranaka upravo potvrđuje i sama tužena.
Tužena je osporavala da nisu poremećeni odnosi između stranaka ali je izjavila da pristaje na razvod ako joj se dosudi supružničko izdržavanje.
Članom 6. Porodičnog zakona je propisano da je brak zakonom uređena zajednica života žene i muškarca a članom 30. je propisano koja su prava i dužnosti bračnih partnera a između ostalog i to da bračni partneri sporazumno određuju mjesto stanovanja.
Kako se stranke nisu mogle dogovoriti o mjestu stanovanja a očigledno tužena ne želi da živi u mjestu gdje i tužitelja a tužitelja gdje živi tužena onda su prestali da žive zajedno što je jedno od osnovnih obilježja braka(zajednica života),to postoji teška i trajna poremećenost bračnih odnosa.
Motivi zaključenja braka tužene sa tužiteljem je očigledno ekonomska što proizlazi iz navoda žalbe koja kaže "točno je da je tuženu na brak sa tužiteljem prije više od 5 godina nagnala njena teška materijalna situacija, što je evidentno i nesporno jer je prije braka s tužiteljem bila dugogodišnji korisnik različitih vidova socijalne pomoći...". Dakle, ako cilj zaključenja braka nije bio zajednički život onda se takav brak prema odredbi člana 35. Porodičnog zakona može čak i poništiti.
Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije tražio poništenje braka već razvod.
S obzirom na utvrđene činjenice kao i to da tužitelj ne želi više da obnovi zajednički život sa tuženom te da više ne žive zajedno odnosno čak niti povremeno, onda je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio presudu iz stava 1. izreke pobijane presude primjenom odredbe člana 41. PZ FBIH.
Zbog naprijed navedenog ovaj sud je žalbu tužene u odnosu na presudu iz stava 1. izreke odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u tom dijelu na osnovu člana 226. ZPP."
(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 18 0 P 039569 18 Gž od 8.1.2019. godine)
