Sudska praksa Bosne i Hercegovine

Posljedica neisticanja prigovora mjesne nenadležnosti u odgovoru na tužbu

Ako tuženi nije u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti, već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, time je uspostavljena mjesna nadležnost suda kom je tužba podnijeta.

Obrazloženje:

"Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen (član 254. stav 1. ZPP). U rješenja kojima se postupak pravosnažno završava spada i rješenje drugostepenog suda kojim se tužba odbacuje. Revizija protiv takvog rješenja u konkretnom predmetu je dopuštena jer je dopuštena i revizija protiv pravosnažne presude (član 254. stav 2. ZPP) jer je tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 54.958,81 EUR u protivvrijednosti u KM.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja može se zaključiti da je drugostepeni sud utvrdio da je članom 6. ugovora broj... od 21.05.2008. godine ugovoreno da u slučaju spora koji je nastao u vezi sa izvršenjem ovog ugovora, ugovorne strane su saglasne da ga riješe mirnim putem a ukoliko to nije moguće da je za njegovo rješavanje nadležan Trgovinski sud u Gorici u Italiji. Slijedom navedenog utvrđenja drugostepeni sud se pozvao na odredbu člana 16. stav 3. ZPP i odbacio tužbu smatrajući da sud u BiH nije nadležan da postupa u konkretnoj pravnoj stvari.

Ovaj sud smatra da je odredbom člana 6. Ugovora od 21.05.2008. godine između istih stranaka ugovorena mjesna nadležnost suda u Italiji - Gorici i da zbog toga nije bilo osnova da drugostepeni sud ukine presudu Općinskog suda u Sarajevu od 16.11.2022. godine i odbaci tužbu pozivom na odredbu člana 16. stav 3. ZPP. Stoji činjenica da je i pored ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda u Italiji, tužitelj kao strano pravno lice podnijelo tužbu Općinskom sudu u Sarajevu protiv označenog tuženog kao domaćeg pravnog lica. Tuženi nije u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti (član 19. stav 1. ZPP), slijedom čega je prvostepeni sud od 07.11.2014. godine donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja smatrajući da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva (član 126. ZPP).

Na održanom pripremnom ročištu od 01.12.2021. godine koje je zakazano nakon ukidanja prvostepene presude, tuženi je po prvi put istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sarajevu pozivajući se na odredbu člana 20. Zakona o rješenju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Isticanjem prigovora mjesne nenadležnosti od strane tuženog tek na pripremnom ročištu održanom 01.12.2021. godine, nastupila je prekluzija jer je zasnovana mjesna nadležnost Općinskog suda u Sarajevu koji je pored donijete presude od 07.11.2014. godine meritorno odlučio i presudom od 16.11.2022. godine u odnosu na koju je tuženi izjavio žalbu o kojoj drugostepeni sud nije odlučio zbog toga što je rješenjem od 17.05.2023. godine odbacio tužbu.

Tužitelj u reviziji osnovano ukazuje da tuženi nije u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sarajevu već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i da je time uspostavljena nadležnost suda u BiH i time Općinskog suda u Sarajevu kao mjesno nadležnom."

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 233802 24 Rev od 16.7.2024. godine)

Nazad na Stavovi sudske prakse BiH