Pravo pobijanja ugovora o kupoprodaji zbog povrede prava preče kupovine
Ugovor o kupoprodaji koji je zaključen uz povredu prava preče kupovine nije ništav, već je rušljiv ugovor, a samo lice čije je pravo preče kupovine povrijeđeno, može u zakonskim rokovima sudskim putem zahtijevati da se prodaja poništi i da vlasnik nekretnine suvlasnički dio njemu proda pod istim uslovima pod kojima je prodao drugima.
Obrazloženje:
"Naime, ugovor o kupoprodaji koji je zaključen uz povredu prava preče kupovine nije ništav, već je rušljiv ugovor, a pravo da pobija ugovor zbog povrede prava preče kupovine pripada samo imaocu tog prava, kako to proizlazi i iz odredbe člana 32. Zakona o prometu nepokretnosti ("Službeni list SRBiH" broj 38/78,29/80, 4/89,22/91,21/92 i 13/94), koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora (identične odredbe održi i Zakon o stvarnim pravima na koji se pozvao prvostepeni sud). Stoga, samo lice čije je pravo preče kupovine povrijeđeno, može sudskim putem zahtijevati da se prodaja poništi i da vlasnik nekretnine suvlasnički dio njemu proda pod istim uslovima pod kojima je prodao drugima, dakle, radi o rušljivosti pravnog posla zbog kojeg se tužba za poništenje takvog posla mora podnijeti u zakonskim rokovima propisanim članom 35. Zakona o prometu nepokretnosti, nakon čega ni nosilac prava preče kupovine tužbu više ne može podnijeti, niti se prodaja može poništiti.
Slijedom iznesenog, samo je drugi suvlasnik predmetnog poslovnog prostora T.T., majka tuženih (koja je u ovom postupku saslušana kao svjedok), bila aktivno legitimisana da u rokovima određenim članom 35. Zakona o prometu nepokretnosti, sudskim putem zahtijeva da se ugovor poništi i da joj se pod istim uslovima prenese vlasništvo na predmetnom suvlasničkom dijelu (dakle, za istu kupoprodajnu cijenu). Stoga, okolnost da su tuženi u ovom sporu osporavali valjanost ugovora sa aspekta povrede prava preče kupovine trećeg lica (majke tuženih), nema za posljedicu ništavost zaključenog ugovora u smislu odredaba člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO), kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 32 0 P 288577 23 Gž 2 od 15.2.2024. godine)
