Presuda kojom se obavezuje na plaćanje dugovanja
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U BIJELJINI
Broj: 59 0 Ps 038124 22 Ps
Bijeljina, 24.03.2023. godine
Okružni privredni sud u Bijeljini, sudija Dragan Mitrović u pravnoj stvari tužioca JP „E BiH“ d.d. S., Podružnica „E.“ T., zastupan po punomoćnicima A.T. i A.I., zaposlenicima tužioca, protiv tuženog MH ''ERS'' T., ZP ''RiTE'' a.d. U., zastupan po punomoćniku B.Đ., zaposleniku tuženog, radi isplate duga, vrijednost predmeta spora 3.958.500,04 KM, nakon zaključenja glavne rasprave održane dana 17.03.2023. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24.03.2023. godine, donio je sledeću
P R E S U D U
Obavezuje se tuženi da tužiocu na ime duga po fakturama-računima za isporučenu tehnološku vodu, isplati novčani iznos od 3.958.500,04 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na način kako slijedi:
- na iznos od 136.500,00 KM počev od 15.01.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 682.500,02 KM počev od 11.07.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 136.500,00 KM počev od 15.07.2020. godine pa do konačne isplate,
- na iznos od 136.500,00 KM počev od 15.08.2020. godine pa do konačne isplate,
- […]
kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.403,00 KM, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je 27.06.2022. godine podnio tužbu protiv tuženog sa zahtjevom da se tuženi obaveže da tužiocu po osnovu duga po fakturama-računima za isporučenu tehnološku vodu, isplati novčani iznos od 3.958.500,04 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka. U tužbi se navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu čiji predmet je bila isporuka tehnološke vode sa hidroakumulacije „S.“ od strane tužioca tuženom, povodom čega je zaključeno više uzastopnih ugovora za svaku pojedinačnu poslovnu godinu, te za izvršene isporuke tehnološke vode je tužilac tuženom ispostavljao fakture-račune koje tuženi nije platio.
U odgovoru na tužbu, tuženi osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, smatra da je tužba preuranjena, da je spor trebalo riješiti usaglašavanjem ili posredovanjem, te predlaže da se tužba odbaci kao preuranjena ili da se odbije tužbeni zahtjev.
Na glavnoj raspravi, izvedeni su dokazi tužioca čitanjem sledećih isprava: Izvod otvorenih stavki na dan 09.07.2021. godine, Izvod sve stavke od 01.01.2021. – 02.11.2021. godine, Ugovor o javnoj nabavci usluga broj 01-02-23665/19 od 14.08.2019. godine, Račun broj 200568847 od 30.12.2019. godine uz fiskalni račun od 31.12.2019. godine, Ugovor o javnoj nabavci usluga broj 13949/20 od 16.06.2020. godine, Račun broj 200591747 od 26.06.2020. godine uz fiskalni račun od 26.06.2020. godine, Račun broj 200592346 od 30.06.2020. godine uz fiskalni račun od 30.06.2020. godine, Račun broj 200597248 od 04.08.2020. godine uz fiskalni račun od 04.08.2020. godine, Račun broj 200602303 od 03.09.2020. godine uz fiskalni račun od 03.09.2020. godine, Račun broj 200607881 od 02.10.2020. godine uz fiskalni račun od 02.10.2020. godine, Račun broj 200614071 od 03.11.2020. godine uz fiskalni račun od 03.11.2020. godine, Račun broj 200618714 od 02.12.2020. godine uz fiskalni račun od 02.12.2020. godine, Račun broj 200624941 od 31.12.2020. godine uz fiskalni račun od 31.12.2020. godine, Ugovor o javnoj nabavci broj 01-02-10452/21 od 01.04.2021. godine, Račun broj 200645823 od 27.04.2021. godine uz fiskalni račun od 27.04.2021. godine, Račun broj 200647272 od 04.05.2021. godine uz fiskalni račun od 04.05.2021. godine, Račun broj 200653078 od 04.06.2021. godine uz fiskalni račun od 04.06.2021. godine, Račun broj 200658868 od 02.07.2021. godine uz fiskalni račun od 02.07.2021. godine, Račun broj 200667754 od 25.08.2021. godine uz fiskalni račun od 25.08.2021. godine, Račun broj 200669035 od 01.09.2021. godine uz fiskalni račun od 01.09.2021. godine, Račun broj 200674577 od 30.09.2021. godine uz fiskalni račun od 30.09.2021. godine, Račun broj 200681417 od 01.11.2021. godine uz fiskalni račun od 01.11.2021. godine, Račun broj 200687304 od 01.12.2021. godine uz fiskalni račun od 01.12.2021. godine, Račun broj 200690455 od 19.12.2021. godine uz fiskalni račun od 19.12.2021. godine, Ugovor o javnoj nabavci broj 01-02-9802-1/22 od 01.04.2022. godine, Račun broj 200710950 od 06.04.2022. godine uz fiskalni račun od 06.04.2022. godine, Račun broj 200716319 od 05.05.2022. godine uz fiskalni račun od 05.05.2022. godine, Opomena pred utuženje broj 03-5-63-11545-1/2022 od 19.05.2022. godine, Opomena pred utuženje broj 03-5-63-19523/2021 od 18.08.2022. godine, Otvorene stavke na dan 31.12.2020. godine, Otvorene stavke na dan 31.12.2021. godine, Otvorene stavke na dan 31.12.2022. godine, te vještačenje po vještaku ekonomske struke Z.M. iz B.
Tuženi nije imao prijedloga za izvođenjem dokaza.
Prema odredbi člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Sl.gl.RS br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 – u daljem tekstu: ZPP), stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Svaka stranka je dužna da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev (član 123. stav 1. ZPP).
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja (član 126 ZPP).
Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza pri čemu će sud savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (član 8 ZPP).
Ocjenom izvedenih dokaza i to kako svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, imajući u vidu i navode samih stranaka, odlučeno je kao u izreci ove presude iz sledećih razloga:
Iz provedenih materijalnih dokaza, te nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, utvrđeno je da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu po osnovu Ugovora o javnoj nabavci usluga „Nabavka isporuke tehnološke vode sa hidroakumulacije S.“, od 14.08.2019. godine, od 16.06.2020. godine, od 01.04.2021. godine i od 01.04.2022. godine, svi zaključeni između tužioca kao izvršioca usluge i tuženog kao naručioca usluge, zatim da je tužilac za izvršene usluge tuženom ispostavio račune-fakture i to ukupno 21 fakturu, čiji ukupan iznos je 3.958.500,04 KM, koji predstavlja visinu predmetnog tužbenog zahtjeva i koji iznos tuženi nije platio po dospijeću predmetnih faktura-računa.
Predmet spora je zahtjev tužioca da mu tuženi plati dug za isporučenu tehnološku vodu.
Prema članu 17. Zakona o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89 te Sl.gl.RS br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: Zakon o obligacionim odnosima), učesnici u obligacionom odnosu su dužni da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
Opšte pravilo o ispunjenju obaveze i posljedicama neispunjenja (povjeriočevo pravo, a dužnikova obaveza) sadržano je u odredbi člana 262. stav 1. Zakon o obligacionim odnosima, prema kojoj je povjerilac u obaveznom odnosu ovlašten da od dužnika zahtjeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti obavezu savjesno i u svemu kako ona glasi.
Iz provedenih dokaza nesporno se izvodi zaključak da je tužilac izvršio ugovorene usluge, da tuženi nije izvršio plaćanje cijene za izvršene usluge po dospijeću i da je paušalno osporio tužbeni zahtjev, tako da je sud usvojio tužbeni zahtjev, primjenom odredbi člana 17. i 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Tužiocu je dosuđena zakonska zatezna kamata, shodno odredbi člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj je dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze, dužan je da plati i zateznu kamatu.
Kako se parnične stranke nisu mogle usaglasiti u pogledu zaključenja sudskog poravnanja, sud je proveo dokazni postupak na glavnoj raspravi, te meritorno odlučio u ovoj pravnoj stvari.
Nisu osnovani navodi tuženog da je tužba preuranjena, s obzirom da tuženi nije izvršio plaćanja u valutama kako je to naznačeno u predmetnim fakturama-računima, na šta je opomenut od strane tužioca, niti je prije podnošenja tužbe tuženi iskazao volju da se spor riješi na miran način.
Odluka o troškovima postupka donijeta je na osnovu odredbi člana 383., 386. stav 1., 387. i 396. ZPP, pa kako je tužilac u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, to su mu dosuđeni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 20.403,00 KM, a čine sledeći troškovi: sudska taksa na tužbu u iznosu od 10.000,00 KM, sudska taksa na presudu u iznosu od 10.000,00 KM i troškovi vještačenja po vještaku ekonomske struke u iznosu od 403,00 KM.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: S u d i j a
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Višem privrednom Dragan Mitrović
sudu u Banja Luci u roku od 15 dana od dana prijema prepisa
presude. Žalba se podnosi putem ovog suda
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
