Presuda u sporu pune jurisdikcije
Zakon o upravnim sporovima: član 31 stav 5 i član 51
- Kada sud ocijeni da priroda stvari to dozvoljava i da rezultati postupka pružaju pouzdan osnov za to, on može presudom sam riješiti upravnu stvar koja u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt, a da bi presuda u sporu pune jurisdikcije zamijenila poništeni upravni akt, budući da ona stvara obavezu za nadležne upravne organe da izvrše tu presudu, izreka presude mora da sadrži odluku o poništenju osporenog upravnog akta i odluku o žalbi, te samoj upravnoj stvari, pri čemu mora da bude jasna i podobna za izvršenje.
Obrazloženje:
"Osporenim aktom odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Filijale Banjaluka broj... od 1.9.2022. godine kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za refundaciju troškova liječenja preminulog supruga, Z. B..
U konkretnom slučaju nije sporno da tuženi ni sada, u smislu odredbe člana 50. ZUS, nije postupio prema pravnom shvatanju suda koji je iznesen u presudama nižestepenog suda broj... od 22.7.2022. godine i broj... od 28.6.2023. godine, iz kojeg razloga je nižestepeni sud riješio ovu upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije, shodno odredbi člana 51. ZUS.
Kada sud, kao što je u konkretnom slučaju, ocijeni da u smislu odredbe člana 31. stav 5. ZUS, priroda stvari to dozvoljava i da rezultati postupka pružaju pouzdan osnov za to, može presudom sam riješiti upravnu stvar. U takvoj situaciji, kada sud rješava upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije, on ima ovlašćenja nadležnog organa koje ima taj organ kada rješava o toj stvari, iz kojeg razloga presuda u sporu pune jurisdikcije u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt.
Da bi presuda u sporu pune jurisdikcije zamijenila poništeni upravni akt, budući da ona stvara obavezu za nadležne upravne organe da izvrše tu presudu, izreka presude mora da sadrži odluku o poništenju osporenog upravnog akta i odluku o žalbi, te samoj upravnoj stvari, pri čemuj mora da bude jasna i podobna za izvršenje, što u konkretnom nije slučaj.
Naime, pobijana presuda ne sadrži jasnu odluku o predmetnoj upravnoj stvari, budući da je tuženi obavezan da tužiteljici isplati cjelokupni iznos duga na ime liječenja njenog preminulog supruga: "koliko bude iznosio", uz nadoknadu troškova upravnog postupka "koliko budu iznosili", a da bi presuda bila razumljiva i podobna za izvršenje, ona mora da sadrži tačan iznos duga i tačan iznos troškova upravnog postupka. Pored toga, tuženi pravilno ukazuje i da je sud izrekom presude dva puta poništio osporeni akt, što takođe pobijanu presudu čini nejasnom i nerazumljivom, s obzirom na to da je uvažio tužbu i poništio drugostepeni akt od 25.7.2023. godine, te uvažio žalbu i ponovno poništio taj isti akt od 25.7.2023. godine.
Kod takvog stanja stvari, u pobijanoj presudi ostvareni su razlozi iz odredbe člana 35. stav 2. ZUS, pa se zahtjev tuženog na osnovu odredbe člana 40. stav 2. ZUS uvažava, pobijana presuda ukida i predmet vraća nižestepenom sudu na ponovno suđenje primjenom odredbe člana 40. stav 3. tog zakona. U ponovnom postupku sud će, vodeći računa o ukazanom, donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
O troškovima upravnog spora odlučiće nižestepeni sud saglasno odredbi člana 397. stav 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 i 27/24), koji se u upravnom sporu primjenjuje na osnovu odredbe člana 48. ZUS."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 034890 24 Uvp od 27.11.2025. godine)
