Prigovor protiv izvršenja
Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja, tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim i ovdje se radi o izlučnom prigovoru, u vezi koga izvršni sud podnosioca prigovora upućuje na parnicu, ukoliko sam ne odluči o tom prigovoru.
Obrazloženje:
"Tužiteljica zahtjevom u tužbi traži da se utvrdi da se izvršenje kod Osnovnog suda u Derventi broj …, određeno rješenjem o izvršenju od 14.6.2016. godine proglasi nedopuštenim na njenom suvlasničkom dijelu od ½ na predmetnom stanu i da se u tom dijelu ukine rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Derventi broj … od 14.6.2016. godine i naloži obustava izvršnog postupka i da se obavežu tuženi da to priznaju i trpe.
Raspravljajući o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostepeni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio: da su tužiteljica i tuženi N.K. (dalje: drugotuženi) vanbračnu zajednicu zasnovali 2009. godine koja je trajala do zaključenja braka, dana …2016. godine, da su stekli dvoje djece (dana (…) 2013. godine i (…)2016. godine), da su nakon zasnivanja vanbračne zajednice živjeli u kući oca drugotuženog i da su kreditnim sredstvima kupili stan po osnovu ugovora broj OPU (…) od 6.7.2012. godine, upisan 7.8.2012. godine u Knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, List broj … k.o. D. na ime drugotuženog sa 1/1 i da isti predstavlja vanbračnu i bračnu imovinu tužiteljice i ovog tuženog; da su prvotužena (povjerilac - banka) i "I." d.o.o. za unutrašnju i spoljnu trgoviinu na veliko i malo, ugostiteljstvo i turizam, Derventa (korisnik okvira i kredita - založni dužnik), te drugotuženi i D.K. - otac drugotuženog (založni dužnici) i H. K. (davalac založne izjave), 11.7.2013. godine zaključili Ugovor o založnom pravu na nekretninama, broj OPU - (…) sa Otpravkom originala u svrhu izvršenja broj OPU - (…) od 13.1.2016. godine i da tužiteljici nije bilo poznato da je njen suprug založio njihov zajednički stan, radi obezbjeđenja vraćanja kreditnih sredstava navedenih u tom Ugovoru; da je prema Izvodu iz Knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj (…) od 13.10.2017. godine, u List broj … k.o. D. dana 12.7.2013. godine upisana hipoteka na založenim nekretninama, među kojim je i sporni stan; da je kod Osnovnog suda u Derventi pokrenut izvršni postupak pod brojem … po prijedlogu prvotužene, protiv izvršenika D.K. i drugotuženog, na osnovu ugovora o založnom pravu na nekretninama broj OPU-(…) od 11.7.2013. godine i da je rješenjem istog suda od 14.6.2016. godine, dozvoljeno predloženo izvršenje i dana 8.6 2016. godine upisana je zabilježba izvršenja u Izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova; da je vještak za kriminalističko - forenzičku oblast S. B. našla, da tužiteljica nije potpisala prigovor trećeg lica od 12.4.2021. godine, kojim se traži da se izvršenje na predemtnom stanu proglasi nedopuštenim i da je po nalogu tužiteljice, potpis tužiteljice na prigovoru napisao njen svekar D.K. (o čemu će u nastavku biti govora); i da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Derventi broj … od 29.1.2018. godine utvrđeno da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu stečenu u vanbračnoj i bračnoj zajednici tužiteljice i drugotuženog sa po ½ i drugotuženi je obavezan da prizna i trpi da se u javnim knjigama o nepokretnosima na predmetnom stanu upiše tužiteljica sa ½ dijela.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio, da je tužiteljica za vrijeme trajanja vanbračne zajednice sa drugotuženim 2012. godine stekla pravo suvlasništva na predmetnom stanu, to jeste, prije zaključenja navedenog ugovora o zasnivanju založnog prava na istom i prije upisa zabilježbe izvršenja po rješenju o izvršenju istog suda broj … od 14.6.2016. godine, koje pravo joj je utvrđeno pravosnažnom, naprijed označenom presudom od 29.1.2018. godine. Dalje je zaključio, da tužiteljica nema svojstvo izvršenika u navedenom izvršnom predmetu i da tokom postupka nije dokazano da je tužiteljica solidarno odgovorna za obaveze svog supruga iz istog izvršnog postupka proizašle zaključenjem ugovora o založnom pravu, da nije znala niti dala saglasnost istom (kao založnom dužniku) za zaključenje predmetnog ugovora, kao izvršne isprave za pokretanje izvršnog postupka, koji je preobražen u ovaj parnični postupak. Iz ovih razloga i pozivom na odredbe člana 53. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03 do 66/18, dalje: ZIP), u vezi sa članom 279. tada važećeg Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/02 do 56/19, dalje: PZ) i članom 329. sada važećeg Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/23 i 27/24), prvostepeni sud je usvojio zahtjev tužiteljice kao u izreci prvostepene presude.
Drugostepeni sud je prihvatio činjenično utvrđenje i pravne zaključke prvostepenog suda i ocijenio je žalbene navode od odlučnog značaja pa je žalbu prvotužene odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita.
Prema činjeničnom utvrđenju nižestepenih sudova, koje saglasno odredbi člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 27/24, dalje: ZPP), ne može biti predmet ispitivanja u ovom revizionom postupku navedenim Ugovorom o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 11.7.2013. godine drugotuženi je (kao založni dužnik) potvrdio da postoji novčano potraživanje prvotužene (kao povjerioca) prema "I." d.o.o. Derventa (založni dužnik) u iznosu od 153.387,56 EUR, što odgovara iznosu od 300.000,00 KM po osnovu Ugovora o kreditu od 11.7.2013. godine; Ugovora o okviru za finansijsko praćenje u iznosu od 100.000,00 KM; i Ugovora o prekoračenju po transakcionom računu od 11.7.2013, godine u iznosu od 100.000,00 KM. Iz Otpravka originala Ugovora broj (…) od 13.1.2016. godine u svrhu izvršenja proizlazi, da dužnik nije izvršavao svoje dospjele obaveze, koje prema potvrdi prvotužene o kreditnom zaduženju od 13.10.2016. godine iznosi 320.598,15 KM, slijedom čega su se u smislu odredaba ugovora o založnom pravu na nekretninama sa neposrednim prinudnim izvršenjem bez odlaganja, stekli uslovi za izdavanje tog otpravka u svrhu izvršenja.
Odredbom člana 70. ZIP propisano je, da je uz prijedlog za izvršenje na nepokretnostima tražilac izvršenja dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika (stav 1.), a ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju imovine izvršenika u skladu sa članom 37. ZIP, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišno - knjižnog stanja (stav 2).
Saglasno odredbi člana 51. stav 1. ZIP, lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje, može podnijeti prigovor protiv izvršenja, tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. Radi se o izlučnom prigovoru, u vezi koga izvršni sud podnosioca prigovora upućuje na parnicu, ukoliko sam ne odluči o tom prigovoru. Pretpostavke za proglašenje izvršenja nedopuštenim su: da je na nekom predmetu određeno izvršenje i da trećem licu u pogledu predmeta izvršenja pripada neko pravo koje sprečava izvršenje, koje može biti stvarnopravnog ili obligaciono-pravnog karaktera. Osnovanost zahtjeva trećeg lica u izlučnoj tužbi (član 51. do 53. ZIP), zavisi od toga da li je izvršni sud odredio izvršenje na predmetu u pogledu koga treće lice ima neko pravo. U ovom slučaju, tužiteljica, kao treće lice tvrdi da na predmetnom stanu, kao predmetu izvršenja, ima pravo suvlasništva sa ½ dijela.
U smislu odredbe člana 23. Zakona o stvarnim pravima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 124/08 do 119/21, dalje: ZSP)), pravo svojine stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom (stav 1.), a odlukom suda ili drugog organa svojina se stiče u slučajevima određenim zakonom, na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, s tim da sticanjem prava svojine po ovom osnovu ne prestaju stvarna prava koja su drugim licima pripadala na odnosnoj stvari, koja su određena odlukom ili zakonom, te onih koja po prirodi stvari ne mogu dalje postojati (stav 4).
Iz stanja spisa u ovom predmetu proizlazi da je nakon donošenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Derventi od 14.6.2016. godine, izvršena zabilježba izvršenja koja ima karakter sudskog založnog prava (člana 72. stav 1. i 2. ZIP). Tužiteljica je podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju (da kao treće lice na predmetu izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje) i po uputi izvršnog suda iz zaključka od 2.7.2021. godine pokrenula ovu parnicu, radi utvrđenja da je nedopušteno izvršenje u naprijed označenom predmetu Osnovnog suda u Derventi. S tim u vezi ovdje valja reći, da stoje navodi revizije prvotužene da je prigovor tužiteljice (kao trećeg lica), po njenom nalogu potpisao otac drugotuženog jer se tužiteljica, koja je kćerku (…) rodila...2013. godine u N.S. duže vrijeme (oko 2. godine) nalazila sa djetetom koje je bilo na liječenju u tom gradu i na operacionom zahvatu u R.Nj., u B.. Osim navedenog, kod činjenice da je tužiteljica podnošenjem tužbe u ovoj parnici, odobrila potpis na navedenom prigovoru, kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi, revizioni navodi u tom pravcu su bez značaja za pravilnost i zakonitost pobijane presude. Otuda, se ukazuju pravilnim razlozi nižestepenih sudova, da tužiteljica nije znala, niti je mogla znati za zasnivanje založnog prava na njihovom stanu i da u navedenim životnim okolnostima, o tome nije bilo dogovora između tužiteljice i drugotuženog.
Da je predmetni stan stečen u vanbračno i bračnoj zajednici tužiteljice i drugotuženog, proizlazi i iz pomenute pravosnažne presude Osnovnog suda u Derventi od 29.4.2018. godine, koja veže sud i stranke u tom sporu, a u ovom postupku ima karakter pravno relevane činjenice odlučne za odluku u ovom sporu. Sticanje udjela u zajedničkoj bračnoj imovini vezano je za ispunjenje zakonom propisanih činjenica da je ta imovina stečena u vanbračnoj odnosno bračnoj zajednici, zajedničkim sredsvima i radom (pri čemu se, suprotno revizionim navodima, pod pojmom rada podrazumijeva svaki oblika rada i sticanja: radom u domaćinstvu oko djece i porodice), što znači da zajednička imovina supružnika nastaje na originaran način, da je suvlasnički dio je određen po samom zakonu, a upis u zemljišno knjižnu evidenciju kod originarnog načina sticanja vlasništva/suvlasništva, ima deklaratorni karakter, pa je bez značaja za presuđenje datum donošenja takve vrste presude, koja je ovdje donesena nakon zasnivanja založnog prava. Ni ukazivanje u reviziji na navode drugotuženog sadržane u Ugovoru o zasnivanju založnog prava "da je neoženjen" (s obzirom da je tada je bio u vanbračnoj zajednici), ne mogu ishoditi drugačuju odluku u ovom sporu.
Slijedom navedenog, presudom kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla ½ dijela predmetnom stanu u vanbračnoj i bračnoj zajednici sa drugotuženim, utvrđuje se da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za sticanje suvlasništva u vanbračnoj i bračnoj zajednici, koje su nastale - prije nego što je prvotužena stekla založno pravo na predmetnom stanu, pa su pravilno sudili nižestepeni sudovi, da je tužiteljica pravo suvlasništva na označenom stanu stekla prije konstituisanja založnog prava, to jeste, na neopterećenoj nekretnini i da je stoga izvršenje na predmetnom stanu u odnosu na njen suvlasnički dio od ½, nedopušteno. Iz navedenih razloga, revizioni navodi u ovom pravcu, kao i navodi revizije da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni marerijalnog prava, ne mogu se prihvatiti osnovanim. Nemaju osnov ni navodi revizije o solidarnoj odgovorinosti tužiteljice i drugotuženog u odnosu na založnog povjerioca (prvotuženu), jer za takav vid odgovornosti tužiteljice u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nema osnova u utvrđenom činjeničnom stanju i materijalnom pravu (revident i ne navodi osnov te odgovrnosti).
Odredbom člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine štiti se pravo na imovinu svih lica na njenoj teritoriji, a prema Protokolu broj 1 uz Evropsku konvenciju svako fizičko i pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine tako da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava. U smislu člana 1 Protokola broj 1 "imovina" ima autonomno značenje koje nije ograničeno na svojinu na materijalnim dobrima i nezavisno je od formalne klasifikacije u domaćem pravu, tako da i određena druga prava i interesi koji predstavljaju imovinu mogu da se smatraju "imovinskim pravima", a slijedom toga i "imovinom" u smislu ove odredbe.
Iz odredbe člana 70. ZIP proizlazi, da neće biti dozvoljeno izvršenje u slučaju da na nepokretnosti na kojoj je određeno izvršenje postoji pravo svojine trećeg lica koje je ustanovljeno prije pokretanja izvršnog postupka (koji je u ovom slučaju pokrenut 2016. godine). Smisao odredbi člana 70. i 72. ZIP je da obezbijedi da se prinudna naplata izvrši na imovini koja nesporno pripada izvršeniku, te da pod udar prinudne naplate ne potpadne imovina trećeg lica prema kojoj tražilac izvršenja nema nekih od izvršnih naslova kojim je utvrđeno njegovo potraživanje, kao i da obezbijedi zaštitu prava tražioca izvršenja na nepokretnosti izvršenika, kada izvršenik otuđi nepokretnosti trećem licu prema kojem tražilac izvršenja nema potraživanje utvrđeno izvršnim naslovom i koje nije označeno u izvršnoj ispravi kao izvršenik i tako onemogući prinudno namirenje potraživanja.
Nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili provedene dokaze, na način propisan odredbom člana 8. ZPP i za svoje odluke su dali obrazloženje koje zadovoljava standar obrazloženja sudske odluke propisan članom 191. stav 4. istog zakona, iz kojih razloga se revizioni prigovori u ovom pravcu ukazuju neosnovanim.
Iz navedenih razloga, a na osnoviu odredbe člana 248. ZPP, odlučeno je kao u izreci."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 84 0 P 066758 24 Rev od 21.8.2025. godine)
