
Primjena općih načela upravnog postupka u postupcima oslobađanja od plaćanja indirektnih poreza
Formalni propust tužitelja, koji na ispostavljenim fakturama nije naveo odredbu Zakona o PDV-u po kojoj bi se konkretni promet smatrao oslobođenim od plaćanja PDV-a, ne može isključiti njegovo pravo na oslobađanje, ukoliko postoje druge činjenice i dokazi na osnovu kojih se to pravo može nesporno utvrditi.
Iz obrazloženja:
„...U konkretnom slučaju, poreski organi su prije svega propustili primijeniti opća načela upravnog postupka, koja se primjenjuju i na ovaj postupak, a čija primjena nije bila, niti je mogla biti, ograničena Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.
Naime, članom 5. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj: 29/02 do 93/09), u okviru općih odredbi, propisano je i načelo zaštite prava i sloboda građana, kao i zaštite javnog interesa, prema kojem su organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja dužni strankama omogućiti da što lakše ostvare i zaštite svoja prava.
Prema stavu 2. istog člana, ukoliko službena osoba koja rješava upravnu stvar, s obzirom na postojeće činjenično stanje, sazna ili ocijeni da određena stranka ima osnov za ostvarenje nekog prava, dužna je upozoriti je na to.
Također, poreski organi su, u cilju utvrđivanja materijalne istine (načelo materijalne istine, član 9. Zakona o upravnom postupku BiH), bili dužni utvrditi stvarno stanje stvari i sve činjenice koje su od uticaja na rješavanje upravne stvari.
U tom pravcu, ovo vijeće nalazi da su poreski organi bili u obavezi da tužitelju omoguće da što lakše ostvari svoja prava, a ne da kao ključni razlog za odbijanje imaju u vidu formalni propust tužitelja što na ispostavljenim fakturama nije naveo odredbu Zakona o PDV-u po kojoj bi se navedeni promet smatrao oslobođenim od plaćanja PDV-a.
Poreski organi, kao i vijeće za upravne sporove, u potpunosti su zanemarili rješenja Grupe za carinske postupke RC Sarajevo, koja je tužitelj priložio u predmetnom postupku, te su — po zaključku ovog apelacionog vijeća — pogrešno ocijenili da je tužitelj bio dužan da na fakturama izvrši obračun PDV-a, shodno članu 55. Zakona o PDV-u.
...Za apelaciono vijeće neprihvatljivo je shvatanje organa tužene, koje je prihvatio i prvostepeni sud, da jaču pravnu snagu ima navođenje odredbe zakona na fakturi kao osnova za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza, od konkretnog rješenja organa tužene kojim je to zakonsko pravo, u konkretnom slučaju, pravosnažno utvrđeno.
Samo navođenje zakonske odredbe na fakturi, koja daje osnov za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza, nije garancija da to pravo u svakom pojedinačnom slučaju i pripada. To pravo utvrđuje nadležni upravni organ tužene, što je i učinjeno navedenim rješenjima...“
(Presuda Apelacionog upravnog vijeća Suda BiH, broj: S1 3 U 030813 20 Uvp od 25.03.2021. godine)