Razlozi za istupanje člana društva iz privrednog društva
Istupanje iz društva član društva ostvaruje tužbom ako su mu ostali članovi ili organi društva prouzrokovali štetu ili je spriječen da ispunjava svoje obaveze, ili mu društvo nameće nesrazmjerne obaveze.
Obrazloženje:
"Međutim, ovaj sud prihvata kao pravilan stav sudova nižeg stepena da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanih razloga za istupanje iz društva. Istupanje iz društva član društva ostvaruje tužbom iz člana 340. stav 2. Zakona o privrednim društvima, ako su mu ostali članovi ili organi društva prouzrokovali štetu ili je spriječen da ispunjava svoje obaveze, ili mu društvo nameće nesrazmjerne obaveze. Tužba za istupanje iz društva je krajnje sredstvo, u slučaju kada, zbog prirode i težine povrede prava člana društva, druga pravna sredstva ne mogu dati rezultate. Teret dokazivanja postojanja nekog od opravdanih razloga za istupanje iz društva je na tužitelju. Činjenice na kojima je tužitelj zasnovao svoj zahtjev za istupanje iz društva ne predstavljaju opravdane razloge u smislu člana 240. stav 2. Zakona o privrednim društvima FBiH, kako je to pravilno zaključio u razlozima svoje odluke i drugostepeni sud.
Tužitelj nije pobijao Odluku o usklađivanju oblika organizovanja preduzeća na način i u rokovima propisanim Zakonom o privrednim društvima FBiH, niti je u skladu sa Zakonom o postupku za upis pravnih osoba u sudski registar izjavio žalbu protiv rješenja o registraciji prvotuženog od 28.12.2006. godine, pa je neprihvatljiv revizijski prigovor da su organizovanjem prvotuženog kao društva sa ograničenom odgovornošću povrijeđene odredbe članova 12., 13., 14., 16., 17., 18., 142. i 143. ZOO, kao ni odredba člana 309. Zakona o privrednim društvima FBiH "Službene novine FBiH" br. 23/99 do 75/13,.Službeni list SR BiH" br. 7/80 i 15/80 "Službene novine FBiH", broj 4/2000.
Organizovanje prvotuženog kao društva sa ograničenom odgovornošću nije suprotno niti odredbi člana 3. Zakona o javnim preduzećima, kojom je propisano da se javna preduzeća mogu organizovati u obliku dioničkog društva ili društva sa ograničenom odgovornošću. Tužitelj tokom postupka nije dokazao ni da su mu ostali članovi ili organi društva prouzrokovali štetu onemogućavanjem prodaje njegovog udjela. Članovi društva nisu dužni prihvatiti ponudu za kupnju udjela koju je preko Uprave društva stavio član društva, u kom slučaju članu društva, pa dakle i tužitelju, stoji na raspolaganju mogućnost da svoj udio proda trećim licima (član 329. stav 3. Zakona o privrednim društvima FBiH).
U toku postupka tužitelj nije dokazao ni da je prvotuženi prilikom smanjenja osnovnog kapitala postupao suprotno odredbama članova 357.-360. Zakona o privrednim društvima FBiH, niti je odluke o smanjenju osnovnog kapitala pobijao u skladu sa odredbom člana 346. istog zakona. Tužitelju su stajala na raspolaganju i pravna sredstva za zaštitu prava manjine i reviziju (član 350. Zakona o privrednim društvima FBiH), odnosno u pogledu pobijanja odluka Skupštine prvotuženog, ali ih tužitelj nije koristio.
Kako nije dokazao postojanje opravdanih razloga za istupanje iz društva, to tužitelju ne pripada ni pravo na naknadu tržišne vrijednosti udjela na dan prestanka članstva (član 342. stav 2. Zakona o privrednim društvima), pa su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz člana 240. stav 2. u vezi sa članom 242. stav 2. Zakona o privrednim društvima kada su tužbeni zahtjev za istupanje iz društva i naknadu tržišne vrijednosti udjela odbili kao neosnovan."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 329284 22 Rev od 5.7.2022. godine)
