Solidarna odgovornost bračnih partnera za dugovanje
Obaveza preuzeta radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice (ulaganje u nekretnine) predstavlja teret bračne stečevine, tako da postoji solidarna odgovornost tužene kao bivše supruge korisnika kredita u ugovornom odnosu po kreditu bez obzira na okolnost što ona nije bila ugovorna strana u zaključenom ugovoru o kreditu.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.988,71 KM, na ime regresnog duga koji iznos je isplatio kao sudužnik po ugovoru o kreditu od 08.05.2009.godine.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio sudužnik korisniku kredita D.K. temeljem Ugovora o nenamjenskom kreditu od 08.05.2009. godine, a koji ugovor je zaključen tokom trajanja braka njega i tužene, pa kako korisnik kredita nije postupao po ugovornim obavezama u vezi sa otplatom istog, davalac kredita se za neplaćeni iznos duga namirivao iz penzije tužitelja u visini 1/3 njegove mjesečne penzije, što je od 10. mjeseca 2014.godine do 13.12.2016.godine ukupno iznosilo 5.569,46 KM. Zbog navedenog je tužitelj podnio tužbu protiv tuženog D.K. za regresni dug u navedenom iznosu, koji postupak se vodio pod br...., i u tom postupku donesena je presuda zbog propuštanja. Temeljem ove pravosnažne presude tužitelj je pokrenuo izvršni postupak, u kome je tužena kao treća osoba uložila prigovor, kojim je tražila da se od izvršenja izuzme ½ nekretnina, smatrajući da su njeno suvlasništvo kao bračna stečevina. Po tom prigovoru tužena je upućena u parnicu, koja se vodi pod br...., a kada je tužba dostavljena tuženom B.M. na odgovor, isti je uz odgovor na tužbu i istakao i protivtužbu, koja je zavedena pod novim brojem i povodom iste se vodi ovaj postupak. Tužitelj temeljem Ugovora o nenamjenskom kreditu od 08.05.2009.godine kao sudužnik korisniku kredita D.K., isplatio je banci iznos od 7.988,17 KM, pa od tužene kao bivše supruge korisnika kredita, potražuje navedeni iznos, a visina duga je nesporna u ovom postupku.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je udovoljio tužbenom zahtjevu pozivom na odredbu čl. 252. stav. 1. Porodičnog zakona smatrajući da su nekretnine iz izvršnog postupka bračna stečevina, a tužena nije dokazala da kredit koji je podigao bivši supružnik nije utrošen u kupnju kuće ili njeno renoviranje, tako da tužena ima obavezu povrata isplaćenog iznosa tužitelju koji je platio kao solidarni dužnik, jer su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.
Drugostepeni sud odlučujući po žalbi tužene je usvojio žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio tužbeni zahtjev, izražavajući pravni stav da tužena nije bila solidarni dužnik u predmetnom ugovornom odnosu po kreditu, tako da je bivši supružnik tužene nakon razvoda braka isključivo odgovoran za kreditnu obavezu, temeljem odredbi 424. stav 2. ZOO jer nije došlo do promjene uslova kredita.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, koja veže ovaj sud (član 240. stav.2. ZPP) drugostepena presuda je zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i suprotna je pravnog stava usvojenog na sjednici Građanskog odjeljenja održanoj dana 12.06.2019. godine koje glasi: "Neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice je teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove.
Prema odredbi člana 262. Porodičnog zakona FBiH regulisano je da za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako bračnom stečevinom tako i svojom posebnom imovinom.
Prema odredbi člana 423. stav. 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega, a odredbom člana 424. stav. 2. istog zakona regulisano je ako je solidarna obaveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos obaveze sadužniku koji je namirio povjerioca.
U konkretnom slučaju radi se o novčanom iznosu koji je bivši suprug tužene D. K. dobio u toku braka na osnovu zaključenog ugovora o kreditu od 08.05.2009.godine, tužena nije osporila da je taj novčani iznos investiran u nekretnine odnosno kuću koja je bračna stečevina između nje i bivšeg supruga, tako da okolnost što tužena nije bila ugovorna strana u zaključenom ugovoru o kreditu, suprotno stavu drugostepenog suda je bez od uticaja.
Dakle, kada je tužitelj kao sudužnik na ime otplate kredita namirio iznos od 7.988,71 KM, koji iznos je investiran u nekretnine kao bračnu stečevinu, to je prvostepeni sud pravilno udovoljio tužbenom zahtjevu, a što ima osnov u odredbi člana 262. Porodičnog zakona FBiH, jer je u toku postupka utvrđeno da je ta obaveza preuzeta radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice (ulaganje u nekretnine) pa predstavlja teret bračne stečevine, tako da postoji solidarna odgovornost tužene u smislu člana 423. stav. 1. ZOO.
Iz navedenih razloga, valjalo je reviziju tužitelja usvojiti, drugostepenu presudu preinačiti i odlučiti kao u izreci, primjenom odredbe člana 250. stav 1. ZPP.
Prema odredbi iz člana 397. stav 2. ZPP-a, kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Preinačenjem drugostepene presude tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa je tužena dužna naknaditi tužitelju troškove postupka - član 386. stav 1. ZPP-a. Uz dosuđene troškove prvostepenog postupka u ukupnom iznosu od 1.080,00 KM, tužena je dužna naknaditi i troškove sastava revizije u iznosu od 540,00 KM."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 53 0 P 076309 25 Rev od 18.2.2025. godine)
