Subrogacija kod naknade štete
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI PRIVREDNI SUD U BIJELJINI
Broj: 59 0 Ps 039447 23 Ps
Bijeljina, 18.10.2024. godine
Okružni privredni sud u Bijeljini, sudija Dragan Mitrović, u pravnoj stvari po tužbi tužioca Klasanovic Malerbetrieb GmbH Beč, Austrija, zastupan po punomoćniku Lukić Blagiši, advokatu iz Bijeljine, protiv tuženog “S.“ a.d. Bijeljina, Ul. Trg Draže Mihailovića broj 12, zastupan po punomoćnicima M.N, advokatima iz Bijeljine, radi naknade materijalne štete, vrijednost spora 24.535,00 KM, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 20.09.2024. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18.10.2024. godine, donio je sledeću
P R E S U D U
Obavezuje se tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete, isplati novčani iznos od 24.535,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.08.2023. godine, pa do konačne isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.290,80 KM, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je dana 28.11.2023. godine, podnio sudu tužbu protiv tuženog, sa tužbenim zahtjevom koji je preinačio (povećao) na glavnoj raspravi, da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade materijalne štete, isplati novčani iznos od 24.535,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 11.06.2023. godine, kao dana nastanka štete, pa do konačne isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.
U tužbi se navodi sledeće: da je dana 11.06.2023. godine vozilo tužioca marke „BMW“ reg. oznake [....] učestvovalo u nezgodi, koja se dogodila ispred objekta restorana „401“ u Bijeljini na Pavlovića putu i tom prilikom su nastala oštećenja na vozilu; da se nezgoda dogodila na način da je D. S. navedenog dana u svadbenom salonu „401“ fizički napao C. K., nanijevši mu pri tome tjelesne povrede; da je nakon toga C. K. pobjegao u vozilo tužioca koje se nalazilo na parking prostoru svadbenog salona, te se zaključao u istom u cilju da izbjegne dalji fizički napad; da je D. S. u namjeri da onemogući C. K. da napusti mjesto događaja i pobjegne od fizičkog napada ušao u svoje vozilo marke „Mercedes“ reg. oznake [....], a koje je osigurano kod tuženog, te pokrenuo isto velikom brzinom i direktno udario u prednji dio vozila tužioca u kome se nalazio C. K.; da su pripadnici Policije izašli na lice mjesta, te izvršili uviđaj, sačinili službenu zabilješku i dostavili obavještenje nadležnom tužilaštvu i podnijeli izvještaj o počinjenom krivičnom djelom od strane D. S.; da se tužilac dana 27.06.2023. godine obratio tuženom sa zahtjevom za naknadu materijalne štete na vozilu; da je tuženi dana 03.10.2023. godine, donio odluku kojim je odštetni zahtjev u cijelosti odbijen, uz obrazloženje da nije utvrđena odgovornost osiguranika tuženog.
U odgovoru na tužbu, tuženi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da tužilac nije dokazao da je za štetu odgovoran osiguranik, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
Na glavnoj raspravi, izvedeni su dokazi čitanjem sledećih isprava: Potvrda o registraciji vozila BMW reg.broja [.....]; Zapisnik o uviđaju MUP-a RS Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2 broj: 15-01/3-57/23 od 11.06.2023. godine; Službena zabilješka Policijske stanice Bijeljina 2 broj: 15-01/3-052.7-1010/23 od 11.06.2023. godine; Obavještenje MUP-a RS Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2 o krivičnom djelu broj: 15-01/3-230-133/23 od 18.06.2023. godine; Uvjerenje MUP-a RS Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2 broj: 15-01/3-321/23 od 21.06.2023. godine; Izvještaj MUP-a RS Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2 o počinjenom krivičnom djelu broj: KU-315/23 od 12.07.2023. godine; Zapisnik MUP-a RS Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2 o ispitivanju osumnjičenog broj 15-01/1-2-680/23 od 15.09.2023. godine; Odštetni zahtjev za naknadu materijalne štete od 27.06.2023. godine; Ekspertiza visine materijalne štete od 15.06.2023. godine, sačinjena po vještaku saobraćajne struke Milanu Lazareviću; Odluka tuženog-obrazložen odgovor o rješavanju odštetnog zahtjeva broj: AO218/23 od 03.10.2023. godine; Zahtjev za dostavu fotodokumentacije od 10.10.20203. godine, upućen od strane tužioca Policijska uprava Bijeljina, Policijska stanica Bijeljina 2; Zahtjev za uvid u dokaze i fotokopiranje dokumentacije upućen od strane tužioca Okružnom javnom tužilaštvu Bijeljina od 30.08.2023. godine; Odgovor Policijske stanice Bijeljina 2 od 16.01.2024. godine; CD sa fotografijama oštećenja vozila osiguranika tuženog; fotografija vozila koja su učestovala u nezgodi; Izjašnjenje vještaka saobraćajne struke Miladina Rakića od 26.06.2024. godine; saslušanje svjedoka C. K., L. N., Z. T., D. S., V. S., vještačenja po vještaku saobraćajne struke Knežević Radenku iz Bijeljine i vještaku mašinske struke Cvijetić Zoranu iz Bijeljine.
Prema odredbi člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Sl.gl.RS br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 105/08, 45/09, 49/09, 61/13, 109/21 i 27/24 – u daljem tekstu: ZPP), stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Svaka stranka je dužna da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev (član 123. stav 1. ZPP).
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja (član 126. ZPP).
Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza pri čemu će sud savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (član 8. ZPP).
Ocjenom izvedenih dokaza i to kako svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, imajući u vidu i navode samih stranaka, odlučeno je kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Iz materijalnih dokaza provedenih u ovom postupku, utvrđeno su sledeće relevantne činjenice:
da je tužilac pravno lice registrovano u Austriji, koje je vlasnik vozila „BMW“ reg. broja [....],
da je dana 11.06.2023. godine, Policijska stanica Bijeljina 2 zaprimila prijavu koja se odnosi na narušavanje javnog reda i mira na parking prostoru svadbenog salona „401“, koji se nalazi u Bijeljini, na Pavlovića putu, kada je dolaskom na lice mjesta patrola Policije zatekla C. K. sa vidnim povredama glave u vidu hematoma, rasjekotina i podliva, koji je tom prilikom saopštio da je bio fizički napadnut od vlasnika salona, da je u strahu pobjegao u svoj automobil marke BMW, da je zatim vlasnik salona startovao svoj automobil marke „Mercedes“ reg. oznake [......], osiguran od autoodgovornosti kod tuženog, te svojim vozilom, čeonim dijelom udario u čeoni dio vozila tužioca, da je vlasnik svadbenog salona D. S. negirao navode same prijave,
da su ovlaštena službena lica Policijske stanice Bijeljina 2 sačinili Zapisnik o uviđaju dana 11.06.2023. godine, gdje je navedeno da je po dolasku na lice mjesta zatečeno vozilom marke BMW koje je bilo parkirano na parking prostoru između restorana i magistralnog puta i da su na prednjoj strani bila uočljiva oštećenja i to u predjelu prednje maske, tablice i prednjeg branika u vidu lomova i savijanja plastike i metalnog dijela, kao iskakanje iz ležišta prednjeg branika, a vozilo marke Mercedes je zatečeno na parking prostoru iza restorana, gledajući od puta, na kome se bila uočljiva oštećenja na prednjem dijelu u vidu savijene haube i razbijenog plastičnog i metalnog dijela na prednjoj strani, kao i hladnjaka odlomljenog prednjeg branika, razbijenih farova, kao i pomjerenog i oštećenog metalnog dijela u predjelu oko lijevog pneumatika vozila,
Policijska stanica Bijeljina 2 je, dana 18.06.2023. godine, podnijela Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini, Obavještenje da postoji osnovi sumnje da su izvršena krivična djela „Oštećenje ili oduzimanje tuđe stvari“ i „Tjelesna povreda“ od strane D. S., a dana 12.07.2023. godine, Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv D. S. za krivična djela „Oštećenje ili oduzimanje tuđe stvari“ iz člana 240. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske i „Tjelesna povreda“ iz člana 131. Stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Svjedok C. K. u svom iskazu je naveo da je u svadbenom salonu „401“ imao porodično slavlje, kada je između njega i D. S. došlo do verbalnog i fizičkog kontakta, te je zatim pobjegao u svoje vozilo marke BMW, a da je zatim D. S. namjerno svojim Mercedesom udario u njegovo auto, te je zatim izašao, prijeteći mu da izađe iz auta, te udarao po prozorima auta.
Svjedok L. N. u svom iskazu je naveo da ga je nazvao C. K., te rekao da je životno ugrožen i da zove Policiju, da je zatim otišao na lice mjesta i zatekao vozilo marke Mercedes udaren u vozilo marke BMW koji je stajao na parkingu, da je tom prilikom fotografisao navedena vozila.
Svjedok Z. T. u svom iskazu je naveo da je kao kriminalistički tehničar sektora kriminalističke policije Policijske uprave Bijeljina 2, upoznat da je potrebno izvršiti uviđaj povodom nanošenja tjelesnih povreda C. K. i povodom oštećenja tuđe stvari, dolaskom na lice mjesta je utvrđeno da je isto potpuno izmijenjeno na način da gdje je ostvaren kontakt, nisu zatečena vozila jedno do drugog, već je vozilo marke BMW stajalo na parkingu ispred i bilo je okrenuto prednjom stranom prema svadbenom salonu, a vozilo marke Mercedes je stajalo iza objekta na improvizovanom parking prostoru prednjom stranom primaknuto drvetu, da su tragovi plastike stakla i tečnosti bili kod vozila marke BMW, da je tom prilikom fotografisao lice mjesta, ali je došlo do kvara na memorijskoj kartici, tako da fotografije lica mjesta iz tehničkih razloga, nije bilo moguće izraditi.
Svjedok D. S. u svom iskazu je naveo da je u njegovom svadbenom salonu „401“ organizovao porodično slavlje tj. krštenje djece C. K., da je C. K. bio u alkoholisanom stanju, negira da je nanio bilo kakva oštećenja K. automobilu, da je cijelo vrijeme bio unutar salona.
Svjedok V. S. u svom iskazu je navela da je C. K. bio u alkoholisanom stanju, da uopšte nije vidjela da je došlo do kontakta dva vozila.
Prema nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke Knežević Radenka, proizilazi da je Mercedes svojim prednjim čeonim dijelom kretajući se brzinom od oko 30 km/h, ostvario kontakt sa čeonim stranom vozila marke BMW, koji je u tom momentu bio u zaustavnoj poziciji.
Prema nalazu i mišljenju vještaka mašinske struke Zoranu Cvijetiću visina štete na vozilu tužioca iznosi 24.535,00 KM, na čiji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi stranaka.
Predmet spora je zahtjev za isplatu materijalne štete.
Šteta je umanjenje nečije imovine, shodno odredbi člana 155. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ( Sl. list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 te Sl.gl.RS br. 17/93, 3/96 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO), a odgovorno lice je dužno uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, shodno odredbi člana 185. stav 1. ZOO.
Odredbom člana 189. stav 1. ZOO propisuje da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i visina naknade štete se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (stav 2). Odredbom člana 190. ZOO propisuje da će sud dosuditi potpunu naknadu tj. iznos koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Svrha naknade štete jeste da se imovina oštećenog dovede u stanje kakvo je bilo u momentu nastanka štete.
Odredbom člana 21. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (Službeni glasnik Republike Srpske broj 82/15, 78/20 i 1/24 u daljem tekstu: Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju) propisana je obaveza svakog vlasnika vozila da zaključi ugovor o osiguranju od autoodgovornosti za štetu koja se upotrebom vozila pričini trećim licima.
Članom 28. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju je regulisano da osiguravajuće društvo u određenim situacijama, nakon isplate štete ima pravo na subrogaciju odnosno regres isplaćene štete, od lica koje je štetu prouzrokovalo, tako da je između ostalog u tački 5) iz stava 1. istog člana, propisano da osiguravajuće društvo ima pravo na subrogaciju ukoliko je vozač štetu prouzrokovao namjerno. Nakon isplate štete, to je stvar vlasnika vozila i odgovornog osiguravajućeg društva, koja nema veze sa oštećenim, koji ima pravo na naknadu štete od tuženog osiguravajućeg društva, a što je sve definisano u stavu 2. istog člana.
Iz provedenih materijalnih dokaza, proizlazi da je dana 11.06.2024. godine, vozilo marke Mercedes registarskih oznaka [....], osigurano od autodogovornosti kod tuženog, u toku svoje kretnje, udarilo u vozilo tužioca, koje je stajalo na parking prostoru ispred svečanog salona „401“ na Pavlovića putu, zbog čega je MUP RS nakon sačinjavanja Zapisnika o uviđaju, Službene zabilješke i obavještenja o krivičnom djelu, sačinio i izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv D. S. od 12.07.2023. godine, koje je uputio nadležnom tužilaštvu.
Na osnovu provedenog saobraćajnog vještačenja po vještaku saobraćajne struke Radenku Kneževiću, izveden je zaključak u pogledu načina na koji je došlo do štete na vozilu tužioca, obzirom da je vještak saobraćajne struke u svom detaljnom, preciznom i obrazloženom nalazu, koji je sud u cijelosti prihvatio, utvrdio da je do štete na vozilu tužioca došlo na način da je vozilo marke Mercedes krećući se pravolinijski svojim čeonim dijelom udarilo u vozilo marke BMW koje je vlasništvo tužioca, a da je vozilo BMW u momentu kontakta bilo zaustavljeno. Navedeni vještak je na osnovu raspoložive dokumentacije sačinio objektivan i stručan nalaz i mišljenje, pri tome analizirajući iskaze D. S. i C. K. (učesnika nezgode), te analizom oštećenja na predmetnim vozilima proizilazi da su deformacije na vozilima kompatibilne, te da je vozilo marke BMW bilo u zaustavnoj poziciji u momentu sudara. U situaciji da je vozilo osiguranika tuženog bilo u zaustavnoj poziciji, onda bi linija sudara „BMW“ bila usmjerena od prednjeg desnog čeonog dijela „BMW“ prema zadnjem desnom dijelu vozila Mercedes.
Iz Zapisnika o uviđaju od 11.06.2023. godine evidentno je da su tragovi otpalih dijelova sa vozila, kao i tečnosti locirani ispred zaustavne pozicije vozila „BMW“, dok ispred zaustavne pozicije Mercedesa nema prisustva tragova nezgode, što znači da je vozilo Mercedes nakon kontakta naknadno pomjereno na drugo mjesto na kojem je i nađeno, nakon što Policija po prethodnoj prjavi, stigla na lice mjesta.
Kako je vozilom, koje je osigurano kod tuženog od autoodgovornosti, pričinjena šteta trećem licu tj. tužiocu, onda je tuženi kao osiguravajuće društvo, pasivno legitimisan u ovom sporu, tako da nije osnovan prigovor pasivne legitimacije. Da li je u konkretnom slučaju postojala namjera da se pričini šteta ili nije, ne isključuje ovdje odgovornost tuženog kao osiguravajućeg društva, odnosno predmetni događaj se ne može podvesti pod slučajeve, kada je pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti isključeno, kako je to propisano odredbom člana 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju.
Odredbe Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju su „lex specialis“ u odnosu na odredbe ZOO (član 3. stav 1. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju). Odredba člana 28. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju propisuje da osiguravajuće društvo ima pravo da se regresira od lica koje je upotrebom vozila prouzrokovao štetu namjerno, te ako tuženi smatra da je do nezgode došlo usljed namjere lica koje je izazvalo nezgodu, onda u tom slučaju, tuženi kao osiguravajuće društvo od vinovnika događaja može da se regresira u cijelosti (član 28. stav 3. tačka 2) Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju).
Nije osnovano pozivanje tuženog na Presudu Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 59 0 Ps 025783 18 Pž 3 od 25.01.2019. godine, niti na odredbu člana 920. ZOO kojom je propisano da ako je ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao izazvao osigurani slučaj namjerno ili prevarom, osiguravač nije obavezan ni na kakva davanja a suprotna ugovorna odredba nema pravno dejstvo. Naime, naprijed navedeno se odnosi na primjenu odredbi ranijeg Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti (Službeni glasnik Republike Srpske broj 17/05, 64/06 i 12/09) prije svega člana 10. navedenog Zakona, koji se na predmetni spor ne primjenjuje. Po sada važećem Zakonu o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, osiguravajuće društvo nadoknađuje štetu oštećenom, a članom 28. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju je regulisano u kojim slučajevima ima pravo da se regresira od lica koje je izazvalo nezgodu i ta odredba je lex specialis u odnosu na odredbu člana 920. ZOO. Pored toga, radi se i o drugačijem činjeničnom stanju koje se navodi u Presudi Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 59 0 Ps 025783 18 Pž 3 od 25.01.2019. godine, u odnosu na predmetni spor.
Činjenica da su u postupku saslušani svjedoci davali oprečne izjave, prije svega izjave C. K. i D. S., ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva, imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovom postupku, čijom ocjenom se može izvesti pouzdan zaključak u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Obzirom da vještak saobraćajne struke Miladin Rakić nije mogao odgovoriti zadatku koji mu je postavljen, sud je na prijedlog tužioca, odredio drugog vještaka saobraćajne struke tj. Radenka Kneževića, imajući u vidu da je na tužiocu teret dokazivanja tužbenog zahtjeva.
Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud je primjenom odredbi člana 154. stav 1., 155., 158., 178. stav 1., 185. stav 1. i stav 3., 189. stav 1. i stav 2. i 190. ZOO, te primjenom odredbi člana 21. i 28. Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan.
Odredbom člana 22. stav 6. Zakona o obaveznim osiguranjem u saobraćaju propisano je da oštećeno lice ima pravo, uz iznos odštete i na zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana nakon isteka roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
Za štetni događaj koji se desio dana 11.06.2023. godine, tuženi je saznao 27.06.2023.godine, kada je tužilac putem svog punomoćnika podnio odštetni zahtjev, te se za naknadu štete u docnji nalazi od 29.08.2023. godine. U skladu sa navedenim, te zauzetim pravnim stavom Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 66-0-Su-II-24-000 024 od 27.09.2024. godine, tužiocu je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos materijalne štete od 24.535,00 KM, počev od 29.08.2023. godine, a ne od 11.06.2023. godine kako je postavljeno tužbenim zahtjevom.
Odluka o troškovima postupka donijeta je na osnovu odredbi člana 383., 386. stav 1, 387. i 396. ZPP, pa kako je tužilac uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, to su mu dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 6.290,80 KM, a čine sledeći izdaci: sudska taksa na tužbu u iznosu od 500,00 KM; sudska taksa na presudu u iznosu od 500,00 KM; sastav tužbe u iznosu od 600,00 KM (300 bodova x 2,00 KM) uvećan za paušal od 25 % (150,00 KM) uvećan za iznos PDV-a od 17 % (127,50 KM) što je ukupno 877,50 KM, zastupanje na ročištu od 27.03.2024. godine u iznosu od 600,00 KM (300 bodova x 2,00 KM) uvećan za paušal od 25 % (150,00 KM) uvećan za iznos PDV-a od 17 % (127,50 KM) što je ukupno 877,50 KM, zastupanje na ročištu od 05.06.2024. godine u iznosu od 600,00 KM (300 bodova x 2,00 KM) uvećan za paušal od 25 % (150,00 KM) uvećan za iznos PDV-a od 17 % (127,50 KM) što je ukupno 877,50 KM, zastupanje na ročištu od 20.09.2024. godine u iznosu od 600,00 KM (300 bodova x 2,00 KM) uvećan za paušal od 25 % (150,00 KM) uvećan za iznos PDV-a od 17 % (127,50 KM) što je ukupno 877,50 KM, nagrada za vrijeme za odsustvo iz kancelarije zbog prisustva na tri ročišta u iznosu od 280,80 KM ( 30 bodova za započeti sat odsustva X 2,00 KM=60,00 KM, 60,00 KM x četiri sata=240,00 KM uvećano za iznos PDV, uzeto je u obzir samo vrijeme koje je punomoćnik tužioca efektivno proveo na sudu radi zastupanja a što je vidljivo iz zapisnika sa ročišta), a sve shodno odredbama člana 2 Tarifni brojevi 2, 9, 12 i člana 14. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ( Sl.gl. RS br. 68/05), te troškovi vještačenja po vještaku mašinske struke u iznosu od 750,00 KM i vještaku saobraćajne struke u iznosu od 750,00 KM.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: S u d i j a
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Višem privrednom Dragan Mitrović
sudu u Banja Luci u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi putem ovog suda
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Rok za žalbu počinje da teče prvog narednog dana od dana
donošenja presude.
