Suvlasništvo na bračnoj stečevini
SUVLASNIŠTVO NA BRAČNOJ STEČEVINI
Suvlasništvo u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini se pretpostavlja, pri čemu se rad na osnovu kojeg se stiče bračna stečevina u jednakim dijelovima ostvaruje na različite načine, a količina, trajanje, vrsta i novčana vrijednost rada ne utiču na omjer suvlasničkih dijelova bračnih partnera u bračnoj stečevini.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je nakon provedenog postupka utvrdio da je bračna zajednica između tužiteljice i prvotuženog trajala od 30.04.1985. do 28.12.2011.godine, te da je imovina koja je navedena u izreci prvostepene presude i u obrazloženju ove presude, stečena za vrijeme trajanja tog braka. Naime, Rješenjem Višeg suda u Sarajevu od 05.08.1996 godine u reg. ulošku broj... u sudski registar je upisano osnivanje Društva jednog lica TGT T. doo, a osnivač je H.H.. Dana 20.06.1998 godine Društvo je dokapitalizirano na način da je osnivački kapital uvećan za vrijednost stvari koje su unijete u Društvu i to: 1. Vozilo Golf, proizveden 1992. godine u procijenjenoj vrijednosti od 29.888,00 KM i 2. Radna mašina 14. oktobar-ULT 160, proizvedena 1990 godine u procijenjenoj vrijednosti od 94.250,00 KM.
Takođe, užiteljica i prvotuženi su na osnovu kupoprodajnog ugovora ovjerenog kod nadležnog suda 10.04.1998. godine stekli i nekretnine upisane kao k.č. broj.../40 u naravi kućište i dvorište i kuća izgrađena k.č. broj... /40 u površini od 1.570 m2, upisane kod zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Visokom u z.k. ulošku broj..., za K.O. SP -....
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primjenom člana 252. stav 1. Porodičnog zakona, kojim je određeno da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, utvrdio da navedena imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženog.
Iz navedenog razloga prvostepeni sud je utvrdio da je ništav Ugovor o prenosu članskog udjela broj... obrađen od strane A. Đ. notara iz Vogošće dana 21.04.2011 godine zaključen između I tuženog kao člana koji istupa i II tuženog kao člana koji pristupa. Naime, budući da je utvrđeno da je tužiteljičin udio u osnovačkom kapitalu TGT T. doo Sarajevo 50 %, to prvotuženi nije imao pravo raspolagati cjelokupnom imovinom, pa je takav ugovor protivan odredbi člana 103. Zakona o obligacionim odnosima.
Shodno navedenom članu Porodičnog zakona prvostepeni sud je naložio upis tužiteljice na nekretnini za koju je utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu u dijelu 1/1.
Odluku o troškovima postupka prvostepeni sud je donio primjenom odredbe člana 280. Porodičnog zakona i obvezao tužene da uplate shodno uspjehu tužitljice u parnici iznos od 2.106,00 KM.
Suprotno navodima žalbe ovakva presuda prvostepenog suda je, osim u stavu IV izreke kojim je naložen upis tužiteljice sa 1/1, pravilna i na zakonu zasnovana.
Prije svega, ovaj sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi na koje se u žalbi ukazuje, odnosno koji se odnose na povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prema stanju u spisu, prvostepeni sud je odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu dozvolio provođenje svih dokaza koje su stranke, shodno članu 123. Zakona o parničnom postupku, predložile u toku postupka, u presudi je naveo sve provedene dokaze saglasno njihovom sadržaju i sve provedene dokaze je pravilno cijenio, posebno i zajedno, nakon čega je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na osnovu slobodne ocjene dokaza, po članu 8. Zakona o parničnom postupku.
Takođe, protivno žalbenim navodima, sud je pravilno primjenio materijalno pravo - Porodični zakon FBiH (Službene novine F BiH broj 35/05 i 41/05).
Prema odredbi člana 251. stav 1. Prodičnog zakona bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a prema odredbi člana 252. stav 1. istoga zakona, bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Članom 254. stav 1. Porodičnog zakona je određeno da imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina, a stavom 2. istoga člana je određeno da je posebna i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od navedenog u članu 251. tog zakona.
Iz stanja u spisu proizlazi zaključak da među parničnim strankama nije postojao nikakav ugovor koji bi se odnosio na bračnu stečevinu. S druge strane, prvotuženi nije ni pokušao da dokaže da je bilo koji dio imovine koja je predmet spora, njegova posebna imovina. Prema članu 123. ZPP-a svaka stranka je dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Kako prvotuženi nije dokazao tvrdnju da imovina koja je predmet spora predstavlja njegovu posebnu imovinu, a što je isticano i u žalbi, to je prvostepeni sud pravilnom primjenom citiranih odredbi Porodičnog zakona, usvojio dio tužbenog zahtjeva i za to dao razloge koje prihvata i ovaj sud.
U skladu sa navedenim, tužiteljici pripada ½ predmetnih nekretnina, te ne postoji zakonska mogućnosti da se utvrđuje da joj pripada manji dio nego prvotutuženom. Suvlasništvo u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini je neoboriva zakonska pretpostavka. Rad na osnovu kojeg se stiče bračna stečevina u jednakim dijelovima ostvaruje se na različite načine, a količina, trajanje, vrsta i novčana vrijednost rada ne utiču na omjer suvlasničkih dijelova bračnih partnera u bračnoj stečevini. Iz navedenih razloga se u žalbi neosnovano insistira na znatno većem doprinosu, odnosno samo radu prvotuženog u sticanju bračne stečevine.
Shodno navedenom, pravilan je i zaključak prvostepenog suda da je ugovor prenosu članskog udjela broj... dana 21.04.2011 godine koji su zaključili prvotuženi i drugotuženi, ništav, jer je prvotuženi raspolagao i sa svojim i sa udjelom koji pripada tužiteljici. Nije od značaja da li je navedeni ugovor bio teretan ili dobročini, niti je od značaja za tužiteljicu ko će ubuduće, pored nje, biti upisan kao suosnivač. Takođe, pored prava tužiteljica preuzima na navedeni način i obaveze, pa su bespredmetni navodi žalbe koji se odnose na dug po kreditu.
Međutim, pravilno se u žalbi ističe da se na nekretnini za koju je utvrđeno da je bračna stečevina nije moglo utvrditi tužiteljičino pravo vlasništva sa 1/1. Kao što je već navedeno, shodno citiranom članu Porodičnog zakona, bračna stečevina se dijeli na jednake dijelove, pa je u skladu sa navedenim pobijanu presudu na osnovu člana 229. tačka 4. ZPP-a valjalo preinačiti u stavu IV izreke, te naložiti upis tužiteljičinog suvlasništva od ½ na nekretnini iz ZK ul.br.... za K.O. SP....
Neosnovano tuženi osporavaju odluku o troškovima postupka. Prvostepeni sud je odlučujući o troškovima postupka imao u vidu postignuti uspjeh tužiteljice, te je, shodno odredbi člana 386. stav 2. ZPP-a, obavezao tužene na srazmjernu naknadu istih. Opravdani troškovi su troškovi zastupanja po advokatu za sastav tužbe, zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu u iznosima od po 720,00 KM, što sa 17% PDV od 367,20 KM ukupno iznosi 2.527,20 KM. Kada se dodaju još i troškovi sudske takse od 606,00 KM, onda proizlazi zaključak da je prvostepeni sud pravilno odmjerio troškove, te obavezao tužene da tužiteljici naknade iznos od 2.106 KM, a što je srazmjerno uspjehu u postupku."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 257720 14 Gž od 5.6.2019. godine)
