Teret dokazivanja autentičnosti potpisa pada na stranku koja se poziva na ugovor
Sentenca
Teret dokazivanja autentičnosti potpisa na ugovoru, kao privatnoj ispravi, pada na stranku koja iz ugovora ili iz činjenice da je ugovor zaključen izvodi svoje pravo.
Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 51 0 Ps 191500 25 Rev 2 od dana 17.03.2025g.
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Broj: 51 0 Ps 191500 25 Rev 2
Sarajevo, 17.03.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Sanele Kovač-Grabonjić, kao predsjednice vijeća, Gorana Nezirovića i Fatime Mrdović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Solex d.o.o. Travnik, Bosanska bb, Travnik, koga zastupaju direktor A.H. i punomoćnik A.R advokat iz Travnika, ulica Bosanska bb, protiv tuženog Pro B2B d.o.o. Zenica, sa sjedištem u Zenici, ulica Avgusta Šenoe 5, Zenica, koga zastupaju direktor K.I. i punomoćnik K.B, advokat iz Zenice, radi isplate duga, vrijednost spora 205.864,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 Ps 191500 24 Pž 2 od 22.10.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17.03.2025. godine donio je
R J E Š E NJ E
Revizija se uvažava, drugostepena presuda ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Travniku broj: 51 0 Ps 191500 21 Ps od 14.06.2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da im tuženi na ime duga po ugovoru o posredovanju broj 04/21 od 05.02.2021. godine isplati iznos od 109.608,00 KM, a po ugovoru o posredovanju broj 03/21 od 05.02.2021. godine isplati iznos od 96.356,00 KM, odnosno isplati ukupan iznos od 205.864,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.
Istom presudom obavezan je tužitelj Solex d.o.o. Travnik da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.466,57 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 Ps 191500 22 Pž od 21.06.2023. godine žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 Ps 191500 23 Rev od 18.01.2024. godine revizija tužitelja Solex d.o.o. Travnik je uvažena, drugostepena presuda ukinuta u pogledu odluke o njegovom tužbenom zahtjevu i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 191500 24 Pž 2 od 22.10.2024. godine žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je obavezan tuženi da tužitelju na ime duga po ugovoru o posredovanju broj 04/21 od 05.02.2021. godine isplati iznos od 109.608,00 KM i po Ugovoru o posredovanju broj 03/21 od 05.02.2021. godine isplati iznos od 96.356,00 KM, što ukupno iznosi 205.864,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.282,34 KM.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi i to zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije, uz obavezivanje tužitelja na naknadu troškova cjelokupnog postupka.
U podnesenom odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predložio da se revizija odbije, uz obavezivanje tuženog na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 241. stav
1. Zakona o parničnom postupku1 (u daljem tekstu ZPP), ovaj revizijski sud je odlučio: Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu posredničke naknade za usluge posredovanja za upis studenata iz R. Italije na jednom od Univerziteta u Bosni i Hercegovini.
Ocjenom dokaza izvedenih na raspravi koju je održao u smislu odredbe člana 217. stav 2. ZPP drugostepeni sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Tužitelj, zastupan po direktoru A.H. i B.L., u svojstvu posrednika, i tuženi, zastupan po direktoru K.I., kao nalagodavac, zaključili su dana 05.02.2021. godine Ugovor o posredovanju broj 04/21. Predmet navedenog ugovora je pronalazak zainteresovanih osoba za studiranje na fakultetu fizioterapije i radne terapije na nekom od Univerziteta u BiH (član 1. Ugovora). Shodno članu 3. Ugovora, ugovoreno je da posrednik svojim angažmanom ishodi upis na fakultet fizioterapije i radne terapije na nekom od Univerziteta u BiH po što povoljnijim uslovima. Odredbom člana 4. navedenog ugovora strane su ugovorile da se nalagodavac obavezuje da posredniku isplati proviziju u iznosu od 3.911,00 KM bez PDV-a za svaku osobu koja zaključi ugovor o studiranju u roku od osam dana od dana prijema svake osobe na studiranje, a po ispostavljenoj fakturi od strane posrednika.
Istog dana, sa istim ugovornim pozicijama, ugovarači su zaključili ugovor o posredovanju broj 03/21, koji je za predmet imao upis studenata iz Republike Italije na kurs/stručno usavršavanje na jednom od Univerziteta u Bosni i Hercegovini uz proviziju od 1.417,00 KM po jednom studentu.
Dana 06.02.2021. godine između Univerziteta „Vitez“ iz Viteza i European Education, Research Dewelopment d.o.o. Zenica (u daljem tekstu EERD d.o.o. Zenica), koga zastupa direktor K.I., zaključen je Ugovor o poslovnoj, naučnoj i stručnoj saradnji, kojim su uređeni međusobni odnosi ugovornih strana u osiguravanju uslova za upis studenata na II ciklus studija Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta, smjer fizioterapija i radna terapija.
Prema članu 2. navedenog Ugovora EERD d.o.o. Zenica se obavezao: a) upućivati studente da izvrše upis na II ciklus studija Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta, smjer fizioterapija i radna terapija; b) izvršiti nostrifikaciju diploma svih upućenih studenata kod ovlaštene institucije i c) izvršiti uplatu novčane naknade za pokriće troškova studija za studente koji ispune uslove upisa sukladno Zakonu o visokom obrazovanju SBK/KSB. Istog dana, ugovarači su zaključili i Protokol o saradnji, kojim su regulisali međusobnu saradnju u oblasti akademskog i drugih oblika obrazovanja.
Tuženi Pro B2B d.o.o. Zenica je obavljao konsultantske usluge za EERD d.o.o. Zenica, pri čemu je K.I. osnivač i direktor tuženog, ali i direktor EERD d.o.o. Zenica.
Na osnovu potvrda Univerziteta „Vitez“ iz Viteza broj 955/21 i 956/21 od 05.07.2021. godine utvrđeno je da je Univerzitet, na usmeni zahtjev tužitelja, potvrdio da je na kurs na engleskom jeziku „Napredna osteopatija“ upisano 68 polaznika iz Italije, kao i da je u akademskoj 2020/2021 godini na prvu godinu magistarskog studija „Fizioterapija i radna terapija“ upisano 28 studenata iz R. Italije. Potvrde u potpisane od strane doc. dr. sc M. P., izvršnog direktora Univerziteta „Vitez“. Na zahtjev Općinskog suda u Travniku, Univerzitet „Vitez“ je aktom od 07.01.2022. godine dostavio spisak studenata i polaznika državljana R. Italije, a potom i fotokopije pojedinačnih ugovora o studiranju na II ciklusu studija. Navedeni ugovori, svi datirani sa danom 27.02.2021. godine, zaključeni su između Univerziteta „Vitez“ iz Viteza i pojedinačnih studenata, pri čemu je ugovore u ime studenata potpisala K.I., kao direktor EERD d.o.o. Zenica, koji je Univerzitetu „Vitez“ izvršio i uplatu iznosa od 10.000,00 KM na ime upisnine studenata.
U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji drugostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev na osnovu slijedećih zaključaka:
-da je tužitelj, kao posrednik, pronašao zainteresovane osobe-klijente iz R. Italije i ostvario kontakt sa Univerzitetom „Vitez“ koji je nudio najpovoljniji aranžman;
- da je B.L., inače i spoljna saradnica Univerziteta „Vitez“, prikupljenu dokumentaciju dostavljala zakonskom zastupniku tužitelja, a ovaj je proslijeđivao M.P., čime je tužitelj ispunio svoju obavezu ishodovanja upisa klijenata na Univerzitet „Vitez“, kako to proizilazi i iz predočenih potvrda Univerziteta;
- da valjanost spiskova studenata i pojedinačnih ugovora o studiranju, bez obzira na ukazane manjkavosti, nije dovedena u pitanje jer tuženi nije pružio dokaze o suprotnom;
- da eventualna nemogućnost nostrifikacije diploma stranih studenata nije od uticaja na pravo tužitelja na posredničku naknadu, jer je obavezu nostrifikacije diploma preuzeo EERD d.o.o. Zenica;
- da je, dakle, tužitelj ishodovao upis studenata/polaznika na Univerzitet „Vitez“ iz Viteza, a da obaveza zaključenja ugovora o studiranju nije bila na tužitelju, tako da je tužitelj stekao pravo na posredničku naknadu u času zaključenja posredničkog ugovora shodno članu 823. stav 1. ZOO.
Osnovano tuženi, direktno ili posredno kroz sadržaj revizije, prigovara da je drugostepena presuda zasnovana na povredi odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članovima 8. i 126. ZPP.
Kao sporno u ovoj pravnoj stvari postavilo se pitanje da li je posredovanjem tužitelja došlo do zaključivanja ugovora o studiranju/pohađanju kursa i upisa studenata iz R. Italije na studiranje odnosno stručno usavršavanje na Univerzitet „Vitez“ iz Viteza, kao pretpostavke za nastanak obaveze tuženog da plati posredničku naknadu (član 823. stav 1. ZOO).
Prvostepeni sud je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva zasnovao, između ostalog, i na zaključku da tužitelj nije dokazao da su ugovori o studiranju u ime studenata potpisani od strane ovlaštenog lica tuženog, odnosno lica ovlaštenog za zastupanje EERD d.o.o. Zenica K.I..
Zakonska zastupnica tuženog K.I. je i na raspravi pred drugostepenim sudom navela da se na pojedinačnim ugovorima o studiranju ne nalazi njen potpis.
Iz sadržine navedenih ugovora proizilazi da se potpisi zakonske zastupnice tuženog na navedenim ugovorima o studiranju očigledno razlikuju od njenih potpisa na Ugovoru o poslovnoj, naučnoj i stručnoj saradnji i Protokolu o saradnji od 06.02.2021. godine, kao i od njenih potpisa na zapisnicima sa ročišta održanih u ovoj pravnoj stvari. Na ugovorima o studiranju se ne nalazi ni pečat EERD d.o.o. Zenica.
Navedene činjenice ne predstavljaju „manjkavosti“ koje se imaju smatrati „kao paušalne i neutemeljene“, kako je to u razlozima svoje odluke naveo drugostepeni sud.
Teret dokazivanja činjenica da su ugovori o studiranju sa studentima odnosno polaznicima iz R. Italije zaključeni i da su isti upisani kao studenti/polaznici na Univerzitet „Vitez“ je na tužitelju, jer se radi o činjenicama koje su pretpostavka za uspjeh njegovog zahtjeva, odnosno o činjenicama koje stvaraju pravo tužitelja na posredničku naknadu (član 126. ZPP u vezi sa članom 823. stav 1. ZOO i članovima 3. i 4. Ugovora o posredovanju).
Predmetni ugovori o studiranju predstavljaju privatnu ispravu za koju ne vrijedi pretpostavka istinitosti (argument o suprotnom iz člana 132. ZPP), pa teret dokazivanja autentičnosti potpisa na ugovoru pada na stranku koja iz ugovora ili činjenice da je ugovor zaključen izvodi svoje pravo. Stoga u slučaju kada je istaknut prigovor da se na ugovoru, koji predstavlja privatnu ispravu, ne nalazi autentičan potpis lica za koje se tvrdi da je potpisalo ugovor u ime stranih studenata, teret dokazivanja činjenice da su ugovori potpisani upravo od strane K.I. je na tužitelju, a ne na tuženom, jer se radi o činjenici (postojanje ugovora) na kojoj tužitelj zasniva svoj zahtjev.
Međutim, bez obzira na pitanje pravne valjanosti pojedinačnih ugovora o studiranju, ukoliko su strani studenti navedeni u ugovorima zaista upisani na studij na Univerzitetu „Vitez“, tužitelju bi pripadala posrednička naknada jer bi upisom studenata bila ispunjena svrha spornog Ugovora o posredovanju.
U vezi sa tom činjenicom (upis studenata) zakonski zastupnik tužitelja je na raspravi pred drugostepenim sudom potvrdio da je ugovorna obaveza tužitelja bila da ishodi upis stranih studenata na neki od Univerziteta u BiH.
Zakonska zastupnica tuženog je u svojoj izjavi navela, između ostalog, da se u konkretnom slučaju nije mogla izvršiti nostrifikacija diploma stranih studenata i da je zbog toga došlo do raskida ugovora između Univerziteta „Vitez“ i EERD d.o.o. Zenica.
Prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka na ročištu pred prvostepenim sudom od 21.04.2022. godine svjedokinja M.P. je, između ostalog, navela da je ona, po odobrenju rektora Univerziteta, zaključivala pojedinačne ugovore o studiranju, ali je navela i da se pred istim sudom vodi postupak po tužbi Univerziteta „Vitez“ protiv tuženog EERD d.o.o. Zenica povodom istog životnog događaja, odnosno istog ugovornog odnosa.
Punomoćnik tuženog je na raspravi pred drugostepenim sudom također naveo da je povodom istog događaja, odnosno upisa studenata iz R. Italije, u sporu između tužitelja Univerzitet „Vitez“ i tuženog EERD d.o.o. Zenica donesena prvostepena presuda kojom je tuženi EERD d.o.o. Zenica obavezan da Univerzitetu „Vitez“ naknadi štetu jer studenti iz R. Italije nisu nikada upisani na Univerzitet. Punomoćnik tuženog je predložio da se stoga svjedokinja M.P., koja zbog bolesti nije pristupila na raspravu pred drugostepenim sudom, neposredno sasluša na drugom ročištu, a tom prijedlogu se pridružio i punomoćnik tužitelja, ali je drugostepeni sud odlučio da na glavnoj raspravi pročita zapisnik sa iskazom svjedokinje M.P. sa ročišta od 21.04.2022. godine.
Imajući u vidu stepen uključenosti svjedokinje M.P. u materijalno pravni odnos koji je povod predmetnog spora i značaj njenog svjedočenja, na koji su ukazale obje stranke, ovaj sud ocjenjuje da je za pravilno razrješenje spora bilo nužno neposredno saslušati navedenu svjedokinju na raspravi pred drugostepenim sudom.
Zbog navedenog propusta, ocjena dokaza od strane drugostepenog suda u konkretnom slučaju za sada ne daje osnova da se sa stepenom sigurnosti zaključi da je angažmanom tužitelja realizovan upis stranih studenata na Univerzitet „Vitez“ iz Viteza, odnosno da je isti ispunio svoju ugovornu obavezu. Naime, samo je stepen sigurnosti opća mjera utvrđenosti činjenica odlučnih za primjenu materijalno pravnih normi, odnosno za meritorno odlučivanje, pri čemu sigurnost treba shvatiti kao utvrđenost koja isključuje razumnu sumnju u postojanje nečeg drugog (član 126. ZPP).
Na osnovu izloženog valjalo je primjenom odredbe člana 249. stav 1. ZPP odlučiti kako je to bliže navedeno u stavu prvom izreke ove revizijske odluke.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će na osnovu održane rasprave, na kojoj će ponovo izvesti već izvedene dokaze te neposredno saslušati svjedokinju M.P., donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku za koju će dati potpune i pravilne razloge, imajući pri tome u vidu i pravne stavove iznesene u rješenju ovog suda broj 51 0 Ps 191500 23 Rev od 18.01.2024. godine.
Ukidanje odluke o glavnoj stvari ima za posljedicu i ukidanje odluke o troškovima parničnog postupka, o kojima će sud ponovo odlučiti uz glavnu stvar, imajući u vidu troškove ranijeg i novog postupka, kao i troškove po reviziji (član 397. stav 3. ZPP).
Predsjednica vijeća Sanela Kovač-Grabonjić, s.r.
