Ulaganje sredstava jednog supružnika u nekretnine koje čine posebnu imovinu drugog supružnika
Supružnik koji je u toku trajanja bračne zajednice ulagao u nekretnine koje čine posebnu imovinu drugog supružnika ima pravo na naknadu uloženih sredstva a ne može po tom osnovu steći suvlasništvo na tim nekretninama.
Obrazloženje:
"Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je utvrđenje bračne stečevine na nekretninama navedenim u stavu 1. izreke presude a koji zahtjev je kao primarni odbijen a taj dio presude nijedna stranka ne pobija žalbom. Tužiteljica je pored primarnog zahtjeva postavila i alternativni kojim traži isplatu 1/2 sredstava na ime bračne stečevine koje je zajedno sa tuženim uložila u objekte u toku trajanja bračne zajednice u nekretnine za koje se sad po pravosnažnom dijelu presude (stav 1. izreke) ne smatraju bračnom stečevinom već očito posebnom imovinom tuženog. Visina ulaganja stranaka u toku trajanja bračne zajednice je utvrđena građevinskim vještačenjem i ona iznose 27.318,25 KM od čega jednu polovinu čini 13.659,12 KM koliko je prvostepeni sud i obavezao tuženog da plati tužiteljici. Suprotno navodima žalbe ulaganja su vršena u toku trajanja bračne zajednice u nekretnine koje čine posebnu imovinu tuženog kako je to pravilno utvrdio prvostepeni sud ocjenom dokaza i nije uopće bitno da li je tužiteljica dizala kredite, imala prihode za ulaganja (iako je dokazala da jeste), već je bitno da je to bilo u toku trajanja bračne zajednice a na osnovu zakona ima pravo na naknadu jer ne može po tom osnovu steći suvlasništvo na nekretninama u koje je ulagala zajedno sa bračnim partnerom (član 61. Zakona o stvarnim pravima FBiH) ako su nekretnine posebna imovina tuženog kako je i utvrđeno. Građevinskim vještačenjem je utvrđena visina uloženih sredstva u nekretnine a tužiteljici pripada od tih sredstava 1/2 koja je uložila u posebnu imovinu tuženog i na taj način povećala njihovu vrijednost. U svemu ostalom ovaj sud upućuje na obrazloženje prvostepene presude i zaključke prvostepenog suda koje smatra pravilnim i neće ih ponavljati. Prvostepeni sud je pravilno odlučio i o prigovoru zastare potraživanja suprotno navodima žalbe obligacionopravni zahtjeva na ime ulaganja je tužiteljica mogla postaviti tek kada je podnijela tužbu za utvrđenje bračne stečevine a u konkretnom slučaju je tako i učinjeno. Imajući u vidu navedeno ovaj sud je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu iz stava 2.i 3. izreke potvrdio na osnovu člana 226. ZPP."
Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 18 0 P 046437 23 Gž od 7.12.2023. godine
