Utvrđivanje statusa povezanog lica sa poreskim obveznikom doo

Obrazloženje

"Iz podataka u spisu predmeta proističe da je prema DOO O. Z., shodno članu 7. tačka g), članu 54. i 60. tačka b) Zakona o poreskom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 102/11, 108/11, 67/13 i 31/14, u daljem tekstu: Zpp) pristupljeno prinudnoj naplati poreskih obaveza na način da je rješenjima Uprave …, Područnog centra Z., bliže navedenih u obrazloženju tog rješenja naložena naplata navedenih poreskih obaveza izvršenjem na novčanim sredstvima na žiro računu tog dužnika, uz ovećanje obaveza za iznos od 5% od visine ukupnih obaveza na ime troškova prinudne naplate, kamata na glavni dug, tako da je ukupna obaveza iznosila 4.893,03 KM. Kako dužnik nije imao duže vremena priliv novčanih sredstava na žiro računima, doneseno je rješenje o prinudnoj naplati iz pokretne imovine od 18.12.2013. godine, pa je proveden postupak prinudne naplate pljenidbom pokretne imovine, nakon čega je uslijedila prodaja i ustupanje sredstava Republike Srpske. Kako u cjelosti nije namiren ukupan iznos obaveze, a utvrđeno je da poreski obveznik nije imao druge pokretne, ili nepokretne imovine, iz koje bi se mogla naplatiti ukupna obaveza, to je doneseno ožalbeno rješenje, nakon utvrđenja da je tužilac vlasnik i osnivač preduzeća, odnosno da je lice koje kontrološe preduzeće, te da se smatra povezanim licem u smislu člana 38. Zpp. Osporenim aktom odbijena je žalba tužioca, a pobijanom presudom i tužba, uz razloge, koji su izneseni u obrazloženja ove presude.

Status povezanog lica propisan je odredbom člana 38. Zpp, pa je u smislu te odredbe povezano lice ono koje kontroliše obveznika, ili je pod zajedničkom kontrolom sa obveznikom, s tim da kontrola znači vlasništvo direktno, ili putem jednog ili više pravnih lica od najmanje 50 % vrijednosti imovine, ili najmanje 50 % glasova akcionara, te je određeno i da povezano lice odgovara za obaveze poreskog obveznika u slučajevima kada je utvrđeno da se poreska obaveza ne može naplatiti od poreskog obveznika ni na jedan od zakonom propisanih načina.

Tužilac ne spori da je osnivač i vlasnik DOO O. Z., a tokom osnivanja istog je unio osnivački ulog, što upućuje da je pravilan zaključak upravnih organa da tužilac kontrološe DOO O. Z., što je bio osnov da mu se utvrdi status povezanog lica i naloži uplata neplaćenih poreskih obaveza po izvršnim poreskim prijavama, te izrečene prekršajne kazne po prekršajnim nalozima. Pravilan je zaključak da se na spornu situaciju ima primjeniti Zpp, kao specijalni propis, a ne Zakon o privrednim društvima, kako je to tužilac isticao. Zato je pravilno prvostepenim rješenjem tužiocu utvrđen status povezanog lica, zbog čega mu je pravilno i nametnuta obaveza da odgovara za poreske obaveze tog lica, nakon utvrđenja da tu poresku obaveznu nije moguće naplatiti od DOO O. Z.. Pravilno je postupio i tuženi kada je odbio njegovu žalbu, kao i nižestepeni sud, koji je odbio tužbu i o tome dao valjane razloge, koje u cjelosti prihvata i ovaj sud.

Ostali navodi zahtjeva nisu od uticaja na drugačiju odluku, a o njima je pravilne razloge dala osporena presuda, te kako u istoj nije ostvaren nijedan razlog, predviđen odredbama člana 35. stava 2. ZUS, to je zahtjev tužioca valjalo odbiti, na osnovu člana 40. stava 1. istog propisa.

Odbijanje zahtjeva za naknadu troškova spora iz stava 2. presude se zasniva na odredbi člana 49. a) ZUS, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor je dužna da protivnoj stranci nadoknadi troškove spora. Kako je zahtjev tužioca odbijen, kao neosnovan, to nije bilo osnova da mu se odrede troškovi koje je povodom istog imao."