Utvrđivanje uspjeha stranke u parničnom postupku
Ishod parničnog postupka je glavni kriterij za odluku suda o konačnom namirenju troškova postupka, a uspjeh se utvrđuje prema odnosu prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva i usvojenog zahtjeva, a ne prema odnosu konačno uređenog tužbenog zahtjeva i usvojenog zahtjeva.
Obrazloženje:
"Osnovano se žalbom žalioca ukazuje da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 386. stav 1. ZPP, kada je odlučujući o troškovima parničnog postupka izveo zaključak da je tužilac u cjelosti uspio u parnici, te tužiocu dosudio u cjelosti potraživanje troškove parničnog postupka.
Ishod parničnog postupka bilo da je definisan kao potpun ili djelimičan uspjeh ili neuspjeh stranke u parnici glavni je kriterij za odluku suda o konačnom namirenju troškova postupka (član 386. ZPP). Imajući u vidu navedeni princip sud može obavezati tuženog da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u cjelini samo ako je tužbeni zahtjev usvojen u cjelini, ili ako tužilac samo u neznatnom dijelu nije uspio u parnici (član 386. stav 1. i 3 ZPP), što u konkretnoj parnici nije slučaj.
Naime, prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužilac je kao vrijednost spora u tužbi označio iznos od 10.800,00 KM, te postavljenim tužbenim zahtjevom tražio naknadu štete zbog manje plate mjesečno po 300,00 KM, počev od 11.11.2017. godine pa do 11.11.2020. godine (36 mjeseci h 300,00 KM = 10.800,00 KM), te ubuduće na ime rente iznos od po 300,00 KM mjesečno, da bi na glavnoj raspravi održanoj dana 11.01.2022. godine, nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev te na ime naknade štete zbog manje plate za period od 13.11.2017. godine do 13.11.2020. godine potraživao iznos od 6.993,73 KM, koji mu je dosuđen pobijanom presudom, te isplatu rente ubuduće počev od 13.11.2020. godine u mjesečnim iznosima od po 419,57 KM, koja mu je dosuđena pobijanom presudom i to počev od 14.11.2020. godine, a ne od 13.11.2020. godine, kako je to tužilac tražio.
Prema tome, u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev i označenu vrijednost spora od 10.800,00 KM i konačno uređeni tužbeni zahtjev sa glavne rasprave od 6.993,73 KM, tužilac je uspio u sporu 64,75%, a ne 100% kako to pogrešno prvostepeni sud zaključuje.
Sam način obračuna troškova tužiocu, tuženi ni jednim žalbenim navodom ne spori, pa kako ukupni troškovi tužioca iznose 2.807,20 KM, a tužilac je u sporu uspio u procenta od 64,75%, to tužiocu srazmjeno postignutom uspjehu u sporu na ime troškova parničnog postupka pripada iznos od 1.817,66 KM."
(Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, 33 0 Rs 086979 22 Rsž od 12.4.2023. godine)
