Uvođenje novih dokaza pred drugostupanjskim sudom
Drugostupanjski sud zakazuje raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno utvrditi nove činjenice ili provesti nove dokaze, pri čemu se ova odredba ne može promatrati odvojeno od odredbe prema kojoj se tijekom glavne rasprave mogu uvoditi novi dokazi samo ako stranka učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.
Obrazloženje:
"Tužitelj u reviziji ne navodi u čemu se ogleda pogrešna primjena materijalnog prava. Pitanje pasivne legitimacije jeste pitanje materijalno pravne prirode (kategorije), uslijed čijeg nepostojanja se tužbeni zahtjev odbija. Međutim, u ovoj pravnoj stvari sudske odluke su donesene primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. stavak 1., članka 123. stavak 1., odnosno članka 126. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj koji je tužbom ustvrdio da mu je tuženi dužan platiti korištenje reklamnih panoa, imao je u postupku dokazati tu svoju tvrdnju, koju je tuženi porekao (Onus probandi incubit ei gui affirmat, none i gui negat), odnosno, kako tužitelj nije dokazao tvrdnje na kojima temelji svoj zahtjev, tuženi se oslobađa (Actore non probante, reus absolvitur). Iz navedenog činjeničnog stanja, prema utvrđenjima drugostupanjskog i prvostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao da je tuženi koristio plakatiranjem reklamni pano, za što tužitelj tereti tuženog i za što mu traži naknadu, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.
Revizija izjavljena u odnosu na revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 209. Zakona o parničnom postupku nije osnovana. Tužitelj smatra da je drugostupanjski sud, koji je zakazao i proveo raspravu radi ponovnog izvođenja dokaza izvedenih pred prvostupanjskim sudom, temeljem članka 217. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, bio dužan izvesti i novi dokaz - Molbu za odobrenje za postavku city postera uz korito rijeke Miljacke i Koševskog potoka od 23.05.2012. godine. Prema mišljenju tužitelja, drugostupanjski sud, koji je zakazao ročište i izveo dokaze već izvedene pred prvostupanjskim sudom, odbijanjem izvođenja novog dokaza, odbio je pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, dok je ročište proveo "pro forme". Pravno rezoniranje tužitelja nije pravilno. Prema članku 217. stavak 2. Zakona o parničnom postupku drugostupanjski sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno utvrditi nove činjenice ili provesti nove dokaze. Međutim, ova odredba se ne može promatrati odvojeno od odredbe članka 102. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojem se tijekom glavne rasprave mogu uvoditi novi dokazi samo ako stranka učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu. Ove odredbe drugostupanjski sud je dužan pridržavati se temeljem odredbe članka 220. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da ako nije što drugo propisano, odredbe koje vrijede za raspravu pred prvostupanjskim sudom, vrijede i za raspravu pred drugostupanjskim sudom. Znači, tužitelj je za uvođenje novog dokaza pred drugostupanjskim sudom imao obvezu učiniti vjerojatnim da dokaz na koji se poziva kao na novi dokaz (Molbu za odobrenje za postavku city postera uz korito rijeke Miljacke i Koševskog potoka od 23.05.2012. godine), nije mogao ranije iznijeti i to bez svoje krivnje. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da nije navedeni dokaz mogao iznijeti na pripremnom ročištu i to bez svoje krivnje, dapače, tužitelj čak i ne navodi bilo kakav razlog, a pogotovo ne osnovano opravdavajući, zbog kojeg je propustio predložiti i izvesti ovaj dokaz, zbog čega nije bilo osnova za uvođenje novog dokaza u fazi glavne rasprave.
Ostali revizioni navodi tužitelja odnose se na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, u vezi sa prethodno navedenim po pitanju provođenja novih dokaza, a koje se dodatno, prema članku 240. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, ne može pobijati u revizionom postupku.
Prema navedenom, ne stoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, pa je sud reviziju odbio, temeljem odredbe članka 248. Zakona o parničnom postupku."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 Ps 533706 23 Rev od 18.1.2024. godine)
