Vrijednost predmeta spora
Kada je tužbeni zahtjev izražen u novcu, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.
Obrazloženje:
"Revizija tužilaca nije dozvoljena u pobijanom odbijajućem dijelu drugostepene odluke u odnosu na prvotuženog, kao ni revizija tužilaca B.M.1, B.M.2. i D.B. u odbijajućem dijelu odluke u odnosu na drugotuženog.
Revizija prvotuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 i 27/24 - u daljem tekstu ZPP) je propisano, da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbama stava 2. ovoga člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude, ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno pravnog ili procesno pravnog pitanja, važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito, pod uslovima propisanim u tačkama od 1. do 3. (stav 3.). U reviziji iz stava 3. ovoga člana stranka treba da jasno naznači pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava, koja se na njega odnose, te izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (stav 4).
Kada je tužbeni zahtjev izražen u novcu, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (stav 3. iste zakonske odredbe).
Ako su zahtjevi iz tužbe istaknuti protiv više tuženih, vrijednost spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (član 318. stav 2. ZPP).
Predmet spora u ovoj parnici su zahtjevi tužilaca da im tuženi solidarno na ime naknade nematerijalne i materijalne štete isplate: B.M.1 28.800,00 KM (20.000,00 KM+8.800,00 KM), B. M.2. i D. po 20.300,00 KM (20.000,00 KM+300,00 KM), mldb. 1 i mldb. 2. po 41.000,00 KM (20.000,00 KM na ime nematerijalne štete i 21.000,00 KM na ime rente - 350,00 KM x 60 mjeseci - član 317. ZPP).
Tužioci revizijom pobijaju drugostepenu presudu u odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu.
Kada se ima u vidu tužbeni zahtjev tužilaca i drugostepena odluka u pogledu visine dosuđenih iznosa u odnosu na prvotuženog, proizlazi da odbijajući dio svakog od tužilaca iznosi: B.M.1 12.040,00 KM (28.800,00 KM-16.760,00 KM), B.M.2. i D. po 8.090,00 KM (20.300,00 KM-12.210,00 KM), mldb. 1 i mldb. 2. po 14.300,00 KM (41.000,00 KM-26.700,00 KM), koji iznosi predstavljaju i vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, čija vrijednost pojedinačno ne prelazi iznos od 30.000,00 KM propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP, pa revizija tužilaca kojom se pobija drugostepena odluka u odbijajućem dijelu u odnosu na prvotuženog nije dozvoljena.
Revizijom tužilaca se pobija drugostepena odluka i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog u cjelosti odbijen.
Pobijani odbijajući dio drugostepene odluke u odnosu na drugotuženog iznosi: za tužioca B.M.1 28.800,00 KM, B.M.2. i D. po 20.300,00 KM, mldb. 1 i mldb. 2. po 41.000,00 KM (20.000,00 KM na ime nematerijalne štete i 21.000,00 KM na ime rente - 350,00 KM x 60 mjeseci - član 317. ZPP), iz čega proizlazi da vrijednost pobijanog dijela drugostepene odluke tužilaca M.B.1, M.B.2 i D.B. ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, te da revizija ovih tužilaca u tom dijelu nije dozvoljena, za razliku od revizije tužilaca mldb. 1 i mldb. 2. koja je u tom dijelu dozvoljena, jer vrijednost pobijanog dijela drugostepene odluke svakog od ovih tužilaca (mldb. 1 i mldb. 2.) prelazi iznos od 30.000,00 KM.
Revizijom prvotuženi pobija drugostepenu odluku u dosuđujućem dijelu, koji za tužioca B.M.1 iznosi 16.760,00 KM, B.M.2 i D. po 12.210,00 KM, mldb. 1 i mldb. 2. po 26.700,00 KM (12.000,00 KM na ime nematerijalne štete i 14.700,00 KM na ime rente - 245,00 KM x 60 mjeseci - član 317. ZPP), koji iznosi predstavljaju i vrijednost pobijanog dijela drugostepene odluke, koji svaki pojedinačno ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, pa revizija prvotuženog nije dozvoljena.
Tužioci, kao ni prvotuženi, nisu stavili prijedlog da se o reviziji odluči bez obzira na njenu nedozvoljenost, shodno odredbi člana 237. stav 3. ZPP, niti je revizija sačinjena u smislu odredbe člana 237. stav 4. ZPP, pa nije bilo mjesta odlučivanju o reviziji ni po tom osnovu.
Slijedom datih razloga, valjalo je reviziju tužilaca u odbijajućem dijelu odluke u odnosu na prvotuženog, kao i reviziju tužilaca B.M.1, B.M.2. i D.B. u odbijajućem dijelu odluke u odnosu na drugotuženog odbaciti kao nedozvoljenu, primjenom odredbe člana 247. stav 1, u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP.
Takođe, pravilnom primjenom člana 247. stav 1, u vezi sa članom 247. stav 2. ZPP, valjalo je i reviziju prvotuženog odbaciti kao nedozvoljenu.
Revizija tužilaca mldb. 1 i mldb. 2. kojom se pobija drugostepena odluka u odbijajućem dijelu u odnosu na drugotuženog, nije osnovana."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 P 099743 24 Rev od 14.8.2025. godine)
