Zastarijevanje potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga

Obrazloženje

U postupku pred nižestepenim sudom je utvrđeno da je tuženi od tužitelja naručio izradu opreme - majica, nakon čega je tužitelj istu isporučio na adresu tuženog, a tuženom ispostavio račun, koji on nije platio.

Prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, da mu je tuženi dužan za isporučenu robu platiti dužni iznos, pa ga je na to i obavezao.

Cijeneći istaknuti prigovor zastare potraživanja, prvostepeni sud je isti odbio nalazeći da nije protekao petogodišnji rok zastare potraživanja propisan odredbom čl. 371. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, obzirom da je tužba podnesena dana 24.07.2006. godine, a račun tuženom ispostavljen dana 08.10.2002. godine.

Cijeneći istaknuti prigovor zastare potraživanja, drugostepeni sud je našao da je isti osnovan, obzirom da prema odredbi čl. 374. ZOO potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga zastarjevaju za tri godine.

Po ocjeni ovog suda, presuda drugostepenog suda je pravilno i zakonito donesena.

Neosnovan je tužiteljev revizioni prigovor da je kod ugovora o prometu robe i usluga određen zastarni rok od 5 godina, propisan odredbom čl. 371. ZOO. Naprotiv, taj rok je tri godine, propisan odredbom čl. 374. ZOO, koji se primjenjuje na ugovore u privredi (mišljenje Ustavnog suda BiH u odluci br. AP-619/04 od 27.05.2005. godine).

Obzirom na osnovanost prigovora zastare potraživanja i ostali revizioni prigovori tužitelja nemaju uticaja na drugačije rješenje ove pravne stvari, pa ih ovaj sud nije posebno ni obrazlagao.

Slijedom izloženog, kako ne stoje razlozi revizije, a nema ni povreda materijalnog prava, ni odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 241. ZPP) ovaj sud je, primjenom odredbe čl. 248. ZPP, odlučio kao u dispozitivu presude.