Zastarjelost regresnog potraživanja osiguravača po osnovu kasko osiguranja
Član 939. stav 1. i član 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
Pitanje:
„U kojem roku zastarijeva potraživanje osiguravača s osnova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovu automobilskog kaska prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguravaču?“
Iz obrazloženja:
„Različiti stavovi sudske prakse o rokovima zastarjelosti kod restitucijskih zahtjeva osiguravajućih društava posljedica su, između ostalog, različitih shvatanja o prirodi regresnog zahtjeva i propusta da se uoči da su subrogacija i regres dva različita pravna instituta, kako to pravilno navodi tuženi u svojoj reviziji.
Regresni zahtjev je samostalni zahtjev odštetnog karaktera, koji je nezavisan od odnosa ugovora o osiguranju koji je vlasnik vozila dužan zaključiti sa društvom za osiguranje. U slučaju regresa, društvo za osiguranje je u pravnoj poziciji osiguravača koji je isplatio tuđi dug (npr. dug neosiguranog motornog vozila ili vozača koji zbog gubitka prava nije pokriven osiguranjem, npr. zbog alkoholisanosti). Dakle, kod regresa osiguravajuće društvo ne preuzima prava oštećenog, već stiče sopstveno pravo na naknadu. Kod regresa, osiguravač može zahtijevati naknadu izmirene štete trećem licu od svakog odgovornog lica, pa i od svog osiguranika.
Institut subrogacije u osiguranju regulisan je odredbama člana 939. ZOO pod naslovom „Prelaz osiguranikovih prava prema odgovornom licu na osiguravača (subrogacija)“. Prema odredbi člana 939. stav 1. ZOO, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema licu koje je po ma kom osnovu odgovorno za štetu.
Radi se, dakle, o prelasku prava osiguranika na osiguravača, a ne o sticanju sopstvenog prava osiguravača, jer je to pravo izvedeno iz prava osiguranika. Za razliku od regresa, kada osiguravač plaća tuđi dug, kod subrogacije osiguravač isplaćuje svoj dug iz ugovora o osiguranju.
Stoga se u ovoj pravnoj stvari radi o slučaju tzv. personalne zakonske subrogacije iz člana 939. stav 1. ZOO. Pravo subrogacije osiguravača je izvedeno pravo, jer on stupa na mjesto osiguranika i stiče sva prava osiguranika, te je položaj osiguravača prema osobi odgovornoj za štetu identičan položaju njegovog osiguranika, kao što i pravni položaj odgovorne osobe ostaje isti kada dođe do promjene povjerioca.
Odnos osiguravača i oštećenog osiguranika je odnos u kojem je osiguravač, po osnovu zakona, obavezan da naknadi štetu koju je njegov osiguranik pretrpio upotrebom motornog vozila. Zbog toga se na zahtjev oštećenog lica primjenjuju materijalne odredbe o naknadi štete (o odgovornosti za štetu, o obimu naknade, pa tako i o zastarjelosti). Po isplati osigurane svote, tj. naknade štete osiguraniku, osiguravač ima pravo na povrat isplaćene naknade od štetnika po istom osnovu kao što bi to pravo imao i njegov osiguranik, tj. po osnovu naknade štete.
Isplata naknade štete osiguraniku ne daje osiguravaču nikakva posebna prava osim onih koje je imao njegov osiguranik, pa tako ni poseban rok zastare različit od onoga koji je imao njegov osiguranik, kao oštećeni. Momentom isplate naknade štete svom osiguraniku, osiguravač stiče aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka prema osobi koja je odgovorna za naknadu štete.
Početak i dužina roka zastarjelosti potraživanja osiguravača prema licu koje je prouzrokovalo štetu njegovom osiguraniku (subrogacija) propisani su odredbom člana 380. stav 6. ZOO, prema kojoj zastarijevanje potraživanja koja pripadaju osiguravaču prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku.
Odredba člana 380. stav 6. ZOO upućuje, dakle, na odredbu člana 376. stav 1. ZOO, kojom je propisano da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i lice koje je štetu učinilo.
To znači da u konkretnom slučaju zastarijevanje potraživanja osiguravača prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći od dana kada je osiguranik (vlasnik oštećenog vozila) saznao za štetu i učinioca, što je u konkretnom slučaju utvrđeno zapisnikom o uviđaju od 19.04.2017. godine i izvidom štete za vozilo od 24.04.2017. godine...“
Sentenca:
Potraživanje osiguravača iznosa kojeg je isplatio svom osiguraniku po osnovu automobilskog kaska prema štetniku, odnosno njegovom osiguravaču (zakonska personalna subrogacija), zastarijeva u roku od tri godine iz člana 376. stav 1. ZOO i počinje teći od dana kada je osiguranik tužitelja – oštećeni – saznao za štetu i štetnika.
Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 65 0 Ps 852604 24 Rev od 08.10.2024. godine
