Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Penziono pravo

Penziono pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2


─îlan 14. stav 2. Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata
BUDU─ćI JE 01.12.2013. G., KAO POSLJEDNJI DAN ROKA ZA PODNO┼áENJE ZAHTJEVA ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA POVOLJNIJE PENZIONISANJE U SKLADU SA ZAKONOM O PRIJEVREMENOM POVOLJNIJEM PENZIONISANJU BRANILACA ODBRAMBENO-OSLO- BODILA─îKOG RATA, SHODNO ─îLANU 14. STAV 2. NAVEDENOG ZAKONA, BIO NEDJELJA, PRIMJENOM ─îLANA 99. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU ZNA─îI DA ROK ISTI─îE ISTEKOM PRVOG IDU─ćEG RADNOG DANA, TJ. 02.12.2013. G., PA JE ZAHTJEV ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA PRIJEVREMENU POVOLJNIJU STAROSNU PENZIJU PODNESEN BLAGOVREMENO.
Iz obrazlo┼żenja:
Predmetni upravni spor u kome je donesena pobijana presuda pokrenut je po tu┼żiteljevoj tu┼żbi podnesenoj protiv rje┼íenja tu┼żenog Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, broj: FZ 3/2/2-35-1-10804-2/15 MB/OB: 1170491068 od 26.01.2016.
g., kojim je, kako je ve─ç naprijed navedeno, odbijena njegova ┼żalba izjavljena protiv rje┼íenja prvostepenog organa Kantonalne administrativne slu┼żbe za ZHK Ljubu┼íki, broj: 1170491068 od 15.09.2015. g., a tim prvostepenim rje┼íenjem odbijen je tu┼żiteljev zahtjev za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju iz razloga ┼íto tu┼żitelj nije dostavio dokaze potrebne za odlu─Źivanje o pravu na penziju, niti nakon dva poziva upu─çena od slu┼żbene osobe koja vodi postupak. Odlu─Źuju─çi po tu┼żiteljevoj ┼żalbi izjavljenoj protiv ovog rje┼íenja, tu┼żeni je razloge za odbijanje tu┼żiteljevog zahtjeva za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju iznesene u obrazlo┼żenju prvostepenog rje┼íenja cijenio pravilnim shodno odredbama ─Źlana 14. stav 2. i ─Źlana
15. stav 5. i 6. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 41/13 i 90/17), zbog ─Źega je ┼żalbu izjavljena protiv prvostepenog rje┼íenja odbio, ali cijene─çi pri tome da zahtjev za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju blagovremeno podnesen. Postupaju─çi po tu┼żiteljevoj tu┼żbi prvostepeni sud je pobijanom presudom istu odbio cijene─çi da je zahtjev za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju podnesen po isteku roka za podno┼íenje zahtjeva propi- sanog odredbom ─Źlana 14. stav 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata, kojim je propisano da rok za podno┼íenje zahtjeva za priznavanje prava na povoljnije penzionisanje u skladu sa ovim Zakonom (izuzev za lica iz ─Źlana 4. ta─Źka 3.) isti─Źe zaklju─Źno sa 01.12.2013 g..
Me─Ĺutim, ovakav pravni stav prvostepenog suda ne mo┼że se prihvatiti kao pravilan.
Naime, odredbom ─Źlana 99. Zakona o upravnom postupku ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 2/98 i 48/99), na koji se tu┼żitelj pravilno poziva u zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, propisano je da ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan dr┼żavnog praznika ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima preduzeti ne radi, rok isti─Źe istekom prvog narednog radnog dana. Budu─çi je 01.12.2013 g., kao posljednji dan roka za podno┼íenje zahtjeva za priznavanje prava na povoljnije penzionisanje u skladu sa Zakonom o prijevremenom povoljnijem pen- zionisanju branilaca odbrambeno-oslobodi- la─Źkog rata (izuzev za lica iz ─Źlana 4. ta─Źka 3.), shodno ─Źlanu 14. stav 2. navedenog Zakona bio nedjelja, to zna─Źi da rok isti─Źe istekom prvog idu─çeg radnog dana, tj. 02.12.2013 g., pa je tu┼żiteljev zahtjev za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju podnesen blagovremeno, ┼íto je ve─ç i navedeno u obrazlo┼żenju osporenog rje┼íenja tu┼żenog.
Imaju─çi u vidu naprijed izlo┼żeno, proizilazi da je prvostepeni sud zauzeo pogre┼ían pravni stav o neblagovremenosti podno┼íenja tu┼żiteljevog zahtjeva za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju, a uslijed ─Źega je propustio cijeniti pravilnost i zakonitost osporenog rje┼íenja tu┼żenog, pa je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke osnovan.
Zbog navedenog ovaj Sud je primjenom ─Źlana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uva┼żio i rije┼íio kao u izreci ove presude.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002720 17 Uvp od 13.05.2020. g.)

 

<------->

─îlan 116. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
PRAVO NA NASTAVAK ISPLATE PENZIJE KOJE JE KORISNIKU PRESTALO ZBOG STATUSA OSIGURANIKA U OBAVEZNOM OSIGURANJU NA OSNOVU ODREBE ─îLANA 116. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU ("SLU┼ŻBENE NOVINE FEDERACIJE BIH", BROJ: 13/18) MO┼ŻE SE PRIZNATI SAMO OD DANA OBJAVLJIVANJA U "SLU┼ŻBENIM NOVINAMA FEDERACIJE BIH" PRESUDE USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BIH BROJ: U-36/18, OD 12.11.2019. G., KOJOM JE UTVR─ÉENO DA ─îLAN 116. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU NIJE U SKLADU SA USTAVOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, A NE MO┼ŻE SE PRIZNATI RETROAKTIVNO OD DANA PRESTANKA ISPLATE, JER NAVEDENOM PRESUDOM NIJE UTVR─ÉENO NJENO RETROAKTIVNO VA┼ŻENJE.

Iz obrazlo┼żenja:
Prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je ranijim rje┼íenjem prvostepene slu┼żbe tu┼żenog od 23.05.2017.g. tu┼żitelju priznato pravo na starosnu penziju u utvr─Ĺenom mjese─Źnom iznosu po─Źev od 30.12.2016. g.; da je rje┼íenjem prvostepenog organa mati─Źni broj: 0001097782743-0, broj predmeta: 1810-1234/18-4 od 30.03.2018. g. prestalo pravo na isplatu starosne penzije po─Źev od
01.03.2018. g. zbog statusa osiguranika u obaveznom osiguranju;da je tu┼żeni organ, rje┼íavaju─çi po tu┼żiteljevoj ┼żalbi izjavljenoj protiv navedenog prvostepenog rje┼íenja, ┼żalbu odbio, cijene─çi rje┼íenje pravilnim i zakonitima obzirom na izri─Źitu odredbu ─Źlana 116. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 13/18), te da je Kantonalni sud u Tuzli, postupaju─çi po tu┼żiteljevoj tu┼żbi protiv navedenog osporenog rje┼íenja, tu┼żbu cijenio osnovanom, cijene─çi da bi dosljedna primjena odredbe ─Źlana 116. predmetnog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju dovela do povrede prava tu┼żitelja na imovinu, i da, iz tog razloga, nema mjesta primjeni ove odredbe, budu─çi bi se time povrijedile odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije BiH i Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zbog ─Źega je rije┼íeno na na─Źin da je tu┼żba uva┼żena, poni┼íteni osporeno rje┼íenje i rje┼íenje prvostepenog organa i tu┼żeni obavezan da tu┼żitelju ponovno uspostavi isplatu obustav- ljene penzije i to po─Źev od dana prestanka isplate, pa nadalje, s tim da je sve iznose neispla─çene penzije, koji su za isplatu dospjeli do dana dono┼íenja ove presude, du┼żan tu┼żitelju isplatiti u roku od 30 dana od dana prijema ove presude, pod prijetnjom izvr┼íenja.
Imaju─çi u vidu izlo┼żeno stanje spisa ovaj Sud je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga :
Odredbom ─Źlana 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 6/95 i 37/03) propisano je da se usvojeni i predlo┼żeni zakon ili drugi propis organa federalne, kanto- nalne i op─çinske vlasti, za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom, ne─çe prim- jenjivati od dana objavljivanja presude Ustav- nog suda u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH", odnosno predlo┼żeni zakon ili drugi propis ne─çe stupiti na snagu. Odredbom stava 2. istog ─Źlana propisano je da ─çe se zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog ─Źlana primjenjivati, odnosno stupiti na snagu od dana odre─Ĺenog u tom propisu, ukoliko se izmijeni na na─Źin koji propi┼íe Ustavni sud, dok je odredbom stava 3. istog ─Źlana propisano da Ustavni sud mo┼że, uzimaju─çi u obzir sve okolnosti koje su od interesa za za┼ítitu ustavnosti, a naro─Źito posljedice koje utvr─Ĺeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, utvrditi prelazna rje┼íenja koja ne mogu biti na snazi du┼że od ┼íest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH" o utvr─Ĺenoj neskladnosti zakona ili drugih propisa sa Ustavom i o prelaznim rje┼íenjima.
Odredbom ─Źlana 41. istog Zakona, propisano je da od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH", kojom je utvr─Ĺeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili op─çinske vlasti koji je stupio na snagu, nije u saglasnosti sa Ustavom, ne─çe se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provo─Ĺenje. Ovo zna─Źi da odluke ustavnih sudova u pravilu djeluju od momenta objavljivanja (ex nunc).
Me─Ĺutim, po┼íto su zakon ili drugi propis za koji Ustavni sud ocijeni da je neustavan i nezakonit, ve─ç proizveli odre─Ĺene pravne posljedice, kao u konkretnom predmetu, postavlja se pitanje da li ─çe se dozvoliti zadr┼żavanje takvih posljedica. U takvom slu─Źaju Ustavni sud pribjegava kompromisnom rje┼íenju, pa obzirom na te┼żinu nezakonitosti i neustavnosti i obzirom na ┼ítetne posljedice koje je takav propis proizveo, Ustavni sud u svakom konkretnom slu─Źaju odlu─Źuje o retroaktivnom va┼żenju svoje odluke, pa bi u takvom slu─Źaju odluka Ustavnog suda djelovala povratno (ex tunc), odnosno od momenta stupanja na snagu osporenog propisa.
U predmetnom slu─Źaju navedenom presudom Ustavnog suda Federacije BiH nije utvr─Ĺeno njeno retroaktivno va┼żenje, pa se tu┼żitelju pravo na nastavak isplate mo┼że priznati samo od dana 11.12.2019. g. (od dana objavljivanja u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH"), a ne retroaktivno od dana prestanka isplate, kako je to rije┼íio Kantonalni sud u pobijanoj presudi, budu─çi je navedena presuda Ustavnog suda broj: U-36/18, od 12.11.2019. g. (kojom je utvr─Ĺeno da ─Źlan
116. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 13/18) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine) objavljena u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH" broj: 93/19 dana 11.12.2019. g..
Pri tome, obzirom da je u ovoj presudi navedeno da se od dana objave u "Slu┼żbenim novinama Federacije BiH" osporene odredbe Zakona ne primjenjuju, jer je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano dejstvo odluka kojima je utvr─Ĺena neustavnost, proizilazi da se u predmetnom slu─Źaju Ustavni sud nije odlu─Źio za retroaktivno va┼żenje svoje odluke, odnosno za povratno va┼żenje (ex tunc), odnosno od momenta stupanja na snagu osporenog propisa, pa takvu odluku nije mogao donijeti ni Kantonalni sud u Tuzli u predmetnom upravnom sporu.
Ovo iz razloga jer proizilazi da su, obzirom na sadr┼żinu presude Ustavnog suda broj: U-36/18, od 12.11.2019. g., odredbe
─Źlana 116. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 13/18) na temelju kojih je doneseno rje┼íenje prvostepenog organa od 30.03.2018. g. i osporeno rje┼íenje tu┼żenog od 18.06.2018. g. va┼żile u vrijeme dono┼íenja ovih akata, pa se, suprotno stanovi┼ítu Kantonalnog suda u Tuzli, navedena rje┼íenja pokazuju zakonitim.
Kako je iz navedenih razloga odluka prvostepenog suda donesena uz povredu federalnog zakona, to je, po ocjeni ovog Suda, zahtjev za vanredno preispitivanje osnovan, pa je primjenom ─Źlana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, valjalo rije┼íiti kao u izreci ove presude, odnosno preina─Źiti pobijanu presudu i odbiti tu┼żiteljevu tu┼żbu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 018144 20 Uvp od 01.10.2020. g.)

<------->

─îlan 4. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata
ZA LICA KOJA OSTVARUJU PENZIJU POD USLOVIMA I NA NA─îIN PROPISAN ODREDBOM
─îLANA 4. STAV 1. TA─îKA 3. ZAKONA O PRIJEVREMENOM POVOLJNIJEM PENZIONISANJU BRANILACA ODBRAMBENO-OSLOBODILA─îKOG RATA NE DOLAZI U OBZIR PRIMJENA ODREDBI ─îLANA 5. I 6. ISTOG ZAKONA KOJIM SE PROPISUJE OSNOVICA I OBRA─îUN PENZIJE, JER JE TA─îKOM 3. IZRI─îITO PROPISANO DA TA LICA STI─îU PRAVO NA STAROSNU PENZIJU U IZNOSU NAJNI┼ŻE PENZIJE ISPLA─ćENE ZA TAJ MJESEC U SKLADU SA ZAKONOM O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU.
Iz obrazlo┼żenja:
Iz stanja upravnog spisa i obrazlo┼żenja pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud, na osnovu ─Źinjeni─Źnog stanja utvr─Ĺenog u toku upravnog postupka, ─Źiju pravilnost i potpunost ovaj Sud ne mo┼że preispitivati u smislu odredbe ─Źlana 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima, poprimio utvr─Ĺenim da je rje┼íenjem prvostepenog organa tu┼żitelju pravilno priznato pravo na prijevremenu povoljniju starosnu penziju u iznosu od
=326,17 KM po─Źev od 05.04.2015. g.,
primjenom odredbe ─Źlana 4. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzio- nisanju branilaca odbrambeno-oslobodi- la─Źkog rata, te da je po tu┼żiteljevoj ┼żalbi izjavljenoj protiv rje┼íenja prvostepenog organa tu┼żeni, kao drugostepeni organ, pravilno istu odbio, zbog ─Źega je prvostepeni sud u pobijanoj presudi tu┼żbu cijenio neosnovanom i istu odbio.
Dono┼íenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rje┼íenje stvari, zbog ─Źega je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan.
Naime, odredbom ─Źlana 4. stav 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 41/13 i 90/17) u ta─Źkama 1. do 5. propisane su kategorije lica koja izuzetno mogu ostvariti pravo na povoljnije penzionisanje pod uslovima i na na─Źin propisan ovim Zakonom gdje je u ta─Źki 3. propisano da pripadnici Oru┼żanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, MUP-a RBiH i HZHB) (u daljnjem tekstu: OS RBiH) kojima je priznato u─Źestvovanje u obrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje tri g. i koji nisu dezertirali iz OSRBiH, izuzetno sti─Źu pravo na starosnu penziju u iznosu najni┼że penzije ispla─çene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju i prije navr┼íenih 65 godina ┼żivota, pod uslovom da imaju najmanje 20 godina penzijskog sta┼ża i da su najmanje 12 mjeseci prije podno┼íenja zahtjeva za penzionisanje, prema ovom zakonu, bili na evidenciji
Slu┼żbe zazapo┼íljavanje. Starosna penzija iz ove ta─Źke ostvaruje se tako da se od 65 godina ┼żivota oduzima period koji je licu priznat u u─Źestvovanju u odbrani Bosne i Hercegovine u jednostrukom trajanju. Ukoliko korisnik iz ove ta─Źke ima 20 godina penzijskog sta┼ża bez posebnog ratnog sta┼ża u dvostrukom trajanju, starosna penzija ostvaruje se tako da se od 65 godina ┼żivota oduzima period koji je licu priznat u u─Źestvovanju u odbrani Bosne i Hercegovine u dvostrukom trajanju pri ─Źemu se poseban ratni sta┼ż priznaje u jednostrukom trajanju. Budu─çi je u provedenom upravnom postupku utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj ro─Ĺen 02.11.1956. g., da je na dan priznavanja prava imao 58 g. ┼żivota, da ukupan penzijski sta┼ż do dana prestanka osiguranja iznosi 22 g. 04 mjeseca i 09 dana, da je prema uvjerenju izdatom u smislu odredbe ─Źlana 15. stav 5. i 6. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata bio pripadnik OS RBiH u efektivnom trajanju od najmanje tri g.; da nije dezertirao iz OS RBiH i da je prije podno┼íenja zahtjeva za penzionisanje bio na evidenciji Slu┼żbe za zapo┼íljavanje najmanje 12 mjeseci, odnosno budu─çi je iz provedenih dokaza utvr─Ĺeno da je ispunio uslove iz ─Źlana 4. stav 1. ta─Źka 3. navedenog Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbram- beno-oslobodila─Źkog rata, to se navedena presuda, kao i rje┼íenja upravnih organa koja su joj prethodila, pokazuju pravilnim i zakonitim, a navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovanim.
Naime, navedenim ─Źlanom 4. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata, kako je ve─ç naprijed izlo┼żeno, u ta─Źkama 1. do 5. propisane su kategorije lica koja izuzetno mogu ostvariti pravo na povoljnije penzionisanje pod uslovima i na na─Źin propisan ovim Zakonom, a tu┼żitelj je ispunio uslove iz ta─Źke 3. ovog ─Źlana. U toj ta─Źki izri─Źito je propisano da ta lica (a to je nesporno tu┼żitelj) izuzetno sti─Źu pravo na starosnu penziju u iznosu najni┼że penzije ispla─çene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju i prije navr┼íenih 65 godina ┼żivota (uz ispunjenje ostalih propisanih uslova, koje tu┼żitelj nesporno ispunjava). Dakle, izri─Źitom zakonskom odredbom je za ovu kategoriju lica propisano da se radi o iznosu najni┼że penzije ispla─çene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, pa je potpuno pravilno od strane prvostepenog organa utvr─Ĺen mjese─Źni iznos penzije, ┼íto su, kao pravilno, prihvatili i tu┼żeni u osporenom rje┼íenju i Kantonalni sud u pobijanoj presudi. Odredbe ─Źlana 5. i 6. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata, suprotno stavu tu┼żitelja, odnose se na korisnike prava iz ovog Zakona, a to su, prema ─Źlanu 3. tog Zakona, korisnici prava na penziju prema Zakonu o potvr─Ĺivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uvjetima ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj: 42/11 i 37/12), koji zadr┼żavaju pravo na penziju i nastavlja im se isplata penzije do isteka roka iz ─Źlana 11. ovog Zakona (stav 1.), kojima se ponovno prera─Źunava penzija na na─Źin i po postupku utvr─Ĺenim ovim Zakonom (stav 2.), ┼íto je pravilno cijenio prvostepeni sud u pobijanoj presudi. Pri tome se, suprotno navodima zahtjeva za vanredno preispitivanje, ne radi o bilo kakvoj retroaktivnoj primjeni navedenih odredbi, ve─ç se radi o izri─Źitim zakonskim odredbama kojim je regulisan na─Źin ponovnog obra─Źuna korisnicima prava na penziju prema Zakonu o potvr─Ĺivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uvjetima, dok je za kategoriju lica iz ta─Źke 3. ─Źlana 4. Zakona, kojoj pripada tu┼żitelj, izri─Źito propisano da se radi o iznosu najni┼że penzije ispla─çene za taj mjesec, pa je ─îlan 122. i 124. Zakona o radu zbog izlo┼żenog zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u cjelosti neosnovan.
Bez zna─Źaja su i navodi zahtjeva kojim osporava i mogu─çnost primjene ─Źlana 15. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzi- onisanju branilaca odbrambeno-oslobodi- la─Źkog rata iz razloga ┼íto je nakon dono┼íenja presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-29/13 od 29.01.2014. g., kojom je utvr─Ĺeno da odredba ─Źlana
15. stav 1. navedenog Zakona nije saglasna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 90/17) brisan stav 1. koji je ogla┼íen neustavnim zbog ─Źega je promijenjena numeracija ostalih stavova, pa su stavovi 5. i
6. (koji se odnose na sadr┼żaj, postupak i na─Źin izdavanja uvjerenja o pripadnosti Oru┼żanim snagama za lica iz ─Źlana 4. ta─Ź. 2., 3., 4. i 5. ovog Zakona i koji su spomenuti u rje┼íenju prvostepenog organa broj: 3296117011 od 21.01.2016. g.)
postali stavovi 4. i 5., ali nisu ogla┼íeni neustavnim. Pri tome, u konkretnom slu─Źaju uop┼íte nije sporna sadr┼żina uvjerenja, jer ─Źinjenica da je tu┼żitelj imao odre─Ĺeni ─Źin nije od uticaja kod visine penzije koja je decidno propisana odredbama ─Źlana 4. ta─Źka 3. Zakona. Obzirom na izneseno ovaj Sud je primjenom ─Źlana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlu─Źio kao u izreci ove presude.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 U 003326 17 Uvp od 30.04.2020. g.)

<------->

─îlan 4. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata
PRILIKOM PRIZNAVANJA PRAVA NA PRIJEVREMENU POVOLJNIJU STAROSNU PENZIJU NA OSNOVU ODREDBE ─îLANA 4. STAV 1. TA─îKA 1. ZAKONA O PRIJEVREMENOM POVOLJNIJEM PENZIONISANJU BRANILACA ODBRAMBENO-OSLOBODILA─îKOG RATA NE MO┼ŻE SE UZETI U OBZIR PENZIJSKI STA┼Ż OSTVAREN U REPUBLICI SRPSKOJ JER JE RATIO LEGIS DONO┼áENJA NAVEDENOG ZAKONA BIO OMOGU─ćAVANJE PRIJEVREMENOG POVOLJNIJEG PENZIONISANJA BRANILACA ODBRAMBENO-OSLOBODILA─îKOG RATA, ODNOSNO PRIPADNIKA ORU┼ŻANIH SNAGA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE (ARBIH, HVO, HOS, MUP-A RBIH I ODJELA ZA UNUTARNJE POSLOVE/MUP-A HZHB), PA U TOM SMISLU NE MO┼ŻE DO─ćI U OBZIR URA─îUNAVANJE PENZIJSKOG STA┼ŻA OSTVARENOG U REPUBLICI SRPSKOJ.

Iz obrazlo┼żenja:
Iz obrazlo┼żenja pobijane presude i stanja upravnog spisa proizilazi da je tu┼żitelj, kao demobilisani branilac, ranijim rje┼íenjima tu┼żenog ostvario pravo na srazmjernu starosnu penziju koja pada na teret bosansko-hercegova─Źkog nosioca osiguranja u skladu sa odredbama Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osigu- ranja ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj 24/00); da je podnio zahtjev za priznavanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju u skladu sa odredbama Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 41/13 i 90/17); da je u provedenom upravnom postupku utvr─Ĺeno je da je tu┼żitelj ro─Ĺen 08.06.1955. g., te da na dan priznavanja prava ima navr┼íenih 58 godina
┼żivota; da ukupan penzijski sta┼ż do dana prestanka osiguranja iznosi 33 godina 07 mjeseci i 02 dana; da je u razdoblju od 18.09.1991. g. do 23.12.1995. g. najmanje 12 mjeseci vr┼íio du┼żnost i obavljao poslove na─Źelnika stanice I kategorije sa formacijskim ─Źinom potpukovnik u momentu ostvarivanja prava na penziju, te da je radio na radnim mjestima sa uve─çanim trajanjem. Iz provedenih dokaza utvr─Ĺeno je da je ispunio uslove iz ─Źlana 4. stav 1. ta─Źka 1. navedenog Zakona, te mu je, kao pripadniku policije, rje┼íenjem direktora Kantonalne administrativne slu┼żbe za Posavsku ┼żupaniju, broj: 01096154928 od 27.01.2016. g. priznato pravo na penziju prema toj odredbi, dok sta┼ż ostvaren u Republici Srpskoj nije uzet u obzir jer se, prema stanovi┼ítu tu┼żenog iz osporenog rje┼íenja, donesenog po tu┼żiteljevoj ┼żalbi izjavljenoj protiv navedenog rje┼íenja prvostepnog organa, kao i stanovi┼ítu prvostepenog suda iz pobijane presude, sta┼ż ostvaren poslije 30.04.1992. g. u Republici Srpskoj ne uzima u ukupan penzisjki sta┼ż prema odredbama Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata, zbog ─Źega je po tu┼żiteljevoj ┼żalbi izjavljenoj

protiv rje┼íenja prvostepenog organa tu┼żeni, kao drugostepeni organ, ┼żalba odbio, ┼íto je prvostepeni sud cijenio pravilnim zbog ─Źega je u pobijanoj presudi tu┼żbu cijenio neosno- vanom i istu odbio, jer je cijenio da je tu┼żeni organ na potpuno i pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje u ovoj upravnoj stvari pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donio zakonitu odluku u pogledu odre─Ĺivanja visine tu┼żiteljeve prijevremene povoljnije starosne penzije.
Dono┼íenjem pobijane presude prvoste- peni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rje┼íenje stvari, zbog ─Źega je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan. Naime, odredbom ─Źlana 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 41/13 i 90/17) propisano je da se ovim Zakonom na jedinstven na─Źin propisuje kori┼ítenje i ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje (u daljnjem tekstu: povoljnije penzionisanje) biv┼íih pripadnika Oru┼żanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i Odjela za unutarnje poslove/MUP-a HZHB), osnovica, obra─Źun, isplata, ponovni obra─Źun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja.
Odredbom ─Źlana 4. istog Zakona u ta─Źkama 1. do 5. propisane su kategorije lica koja izuzetno mogu ostvariti pravo na povoljnije penzionisanje pod uslovima i na na─Źin propisan ovim Zakonom gdje je u ta─Źki
1. propisano da su to pripadnici policije koji su najmanje 12 mjeseci (bez obzira na to je li to bilo u kontinuitetu) u periodu od 18.09.1991. g. do 23.12.1995. g. vr┼íili du┼żnost i obavljali poslove komandanta-zapovjednika, komandira i na─Źelnika (u jedinici specijalne borbene jedinice policijske stanice, u stanici policije kriminalisti─Źke slu┼żbe javne bezbjednosti i centrima slu┼żbi bezbjednosti, specijalnih borbenih jedinica odreda policije i centrima slu┼żbi bezbjednosti MUP-a RBiH i Odjela za unutarnje poslove/MUP-a HZHB). Kako je tu┼żitelj lice koje spada u ovu kategoriju (jer je u razdoblju od 18.09.1991. g. do 23.12.1995. g. najmanje 12 mjeseci vr┼íio du┼żnost i obavljao poslove na─Źelnika stanice I kategorije sa formacij- skim ─Źinom potpukovnik u momentu ostvarivanja prava na penziju) to mu je u skladu sa naprijed citiranim zakonskom odredbom i priznato pravo na povoljniju penziju u skladu sa odredbom ─Źlana 5. navedenog Zakona kojom je propisana jedinstvena osnovica za izra─Źun visine penzije korisnika prava iz ovog Zakona i to kao zajam─Źena penzija ispla─çena u decembru 2011. g. u skladu sa Zakonom o pen- zijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), koja iznosi =414,30 KM, te odredbom ─Źlana 6. stav 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobo- dila─Źkog rata kojom je propisano da se penzija odre─Ĺuje mno┼żenjem iznosa utvr─Ĺene osnovice iz ─Źlana 5. ovog Zakona sa pripadaju─çim koeficijentom iz stava 3. istog ─Źlana (za pripadnike policije) i stav 3. kojim je propisan pripadaju─çi koeficijent za pripadnike policije, na osnovu li─Źnog ─Źina, odnosno formacijskog mjesta u momentu ostvarivanja prava na penziju.
Imaju─çi u vidu citirane zakonske odredbe pravilno su i tu┼żeni, kao drugostepeni organ, i prvostepeni sud u pobijanoj presudi cijenili da se tu┼żitelju prilikom priznavanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu na osnovu odredbe ─Źlana 4. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata ne mo┼że uzeti u obzir penzijski sta┼ż ostvaren u Republici Srpskoj. Ovo iz razloga jer je, prije svega, ratio legis dono┼íenja navedenog Zakona bio omogu─çavanje prijevremenog povoljnijeg penzionisanja branilaca odbrambeno-oslobodila─Źkog rata, odnosno pripadnika Oru┼żanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i Odjela za unutarnje poslove/MUP-a HZHB), pa u tom smislu ne mo┼że do─çi u obzir ura─Źunavanje penzijskog sta┼ża ostvarenog u Republici Srpskoj. Pri tome je neosnovano pozivanje tu┼żitelja na odredbu ─Źlana 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) i odredbe Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj 24/00), kao i tvrdnje o proizvoljnoj primjeni odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, prema vlastitom naho─Ĺenju tu┼żenog. Naime, odredbom ─Źlana
7. stav 1. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbram- beno-oslobodila─Źkog rata izri─Źito je propisano da ─çe se kod ponovnog obra─Źuna penzija za korisnike prava iz ─Źlana 3. ovog Zakona u obra─Źun uzeti penzijski sta┼ż utvr─Ĺen prilikom priznavanja prava na penziju, a prema ─Źlanu 3. to su korisnici prava na penziju prema Zakonu o potvr─Ĺivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uvjetima ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 42/11 i 37/12). U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj ne spada u tu kategoriju lica, jer je on ranije pravo (na srazmjernu starosnu penziju) ostvario na osnovu Sporazuma o me─Ĺusob- nim pravima i obvezama u provo─Ĺenju penzij- skog i invalidskog osiguranja ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj 24/00), kojom prilikom mu je bio uzet u obzir i penzijski sta┼ż ostvaren u Republici Srpskoj ┼íto je i propisano odredbama tog Sporazuma. Me─Ĺutim, prilikom odre─Ĺivanja penzije prema odredbama Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbram- beno-oslobodila─Źkog rata ne dolazi u obzir taj penzijski sta┼ż, koji mo┼że biti od zna─Źaja za odre─Ĺivanje srazmjerne starosne penzije, koja pada na teret nosioca osiguranja u Republici Srpskoj, a ┼íto tu┼żitelj gubi iz vida isti─Źu─çi naprijed iznesene prigovore o pogre┼ínoj primjeni materijalnog prava. Obzirom na izneseno ovaj Sud je i ostale prigovore zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke cijenio neosnovanim, pa je primjenom ─Źlana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlu─Źio kao u izreci.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 02 0 U 001329 17 Uvp od10.09.2020. g.)

<------->

 


─îlan 31. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

─îlan 40. stav 3. Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
ODREDBA ─îLANA 31. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU, PRILIKOM RA─îUNANJA STA┼ŻA OSIGURANJA S UVE─ćANIM TRAJANJEM, NE ISKLJU─îUJE PRIMJENU ODREDBI UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZME─ÉU BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLIKE HRVATSKE, ─îIJIM JE ─îLANOM 40. STAV 3. TOG UGOVORA PROPISANO DA SERAZDOBLJE OSIGURANJA, NAVR┼áENO PRIJE 8. OKTOBRA 1991. G., KOJE SE, PREMA TADA VA┼ŻE─ćIM PROPISIMA, RA─îUNALO S UVE─ćANIM TRAJANJEM DU┼ŻIM OD KALENDARSKOG, UZIMA U OBZIR U PRIZNATOM TRAJANJU IZ ─îEGA PROIZILAZI DA JE PRVOSTEPENI ORGAN DU┼ŻAN UZETI U OBZIR STA┼Ż OSIGURANJA KOJI SE RA─îUNA SA DU┼ŻIM TRAJANJEM OD KALENDARSKOG (BENEFICIRANI STA┼Ż) OSTVAREN U REPUBLICI HRVATSKOJ PRIJE 8. OKTOBRA 1991. G. I TADA ISPITATI DA LI SU ISPUNJENI USLOVI ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU.

Iz obrazlo┼żenja:
Iz stanja upravnog spisa i obrazlo┼żenja pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud poprimio utvr─Ĺenim da je tu┼żitelj dana 07.06.2016. g. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju, da je Kantonalna administrativna slu┼żba Zenica postupaju─çi po navedenom zahtjevu provela poseban ispitni postupak u okviru koga je utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj ro─Ĺen 09.01.1954. g. i na dan podno┼íenja zahtjeva ima 62 g. ┼żivota, te da ne ispunjava uslove za starosnu penziju sa smanjenjem starosne granice pozivaju─çi se, pri tome, na odredbu ─Źlana 11. Pravilnika o postupku utvr─Ĺivanja radnih mjesta na kojima se sta┼ż osiguranja ra─Źuna sa uve─çanim trajanjem, a obzirom na ─Źinjenicu da tu┼żitelj na dan podno┼íenja zahtjeva ima 62 g., 4 mjeseca i 28 dana ┼żivota, a za ostvarivanje prava na starosnu penziju sa smanjenjem starosne granice sa 65 godina tu┼żitelju je potrebno da ima 63 g. 9 mjeseci i 3 dana ┼żivota, jer je utvr─Ĺeno da tu┼żitelj na dan podno┼íenja zahtjeva ima ukupno ostvareni penzijski sta┼ż u Bosne i Hercegovine i Republici Hrvatskoj 25 godina, 1 mjesec i 25 dana zbog ─Źega ne ispunjava uslove za sticanje prava na starosnu penziju propisane ─Źlanom 30. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine zbog ─Źega je odbijen njegov zahtjev. Rje┼íavaju─çi po tu┼żiteljevoj ┼żalbi podnesenoj protiv navedenog rje┼íenja prvostepenog organa, tu┼żeni je, kao drugostepeni organ, cijenio razloge prvostepenog rje┼íenja pravilnim i ┼żalbu odbio, cijene─çi pri tome da se, i pored odredbe ─Źlana 40. stav 3. Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, tu┼żitelju ne mo┼że priznati beneficirani sta┼ż iz Republike Hrvatske, obzirom na odredbu ─Źlana 31. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Postupaju─çi po tu┼żiteljevoj tu┼żbi, kojom je pokrenut upravni spor protiv navedenog rje┼íenja tu┼żenog organa, prvostepeni sud je tu┼żbu odbio cijene─çi osporeno rje┼íenje tu┼żenog, kao i rje┼íenje prvostepenog organa koje mu je prethodilo, pravilnim i zakonitim pozivaju─çi se na odredbe ─Źlana 17. stav 1. i 2. i ─Źlana 40. stav
3. Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Me─Ĺutim, ovakav pravni stav upravnih organa i prvostepenog suda se ne mo┼że prihvatiti kao pravilan iz slijede─çih razloga : Naime, odredbom ─Źlana 17. Ugovora osocijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske ("Slu┼żbeni glasnik BiH" broj 6/01), kojim je regulisano je sabiranje (zbrajanje) razdoblja osiguranja u stavu 1. propisano je da ako je, prema pravnim propisima jedne dr┼żave ugovornice stjecanje, o─Źuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navr┼íenjem odre─Ĺenog razdoblja osiguranja, nositelj te dr┼żave ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navr┼íeno prema pravnim propisima druge dr┼żave ugovornice, kao da je navr┼íeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve dr┼żave ugovornice, dok je stavom 2. istog ─Źlana propisano da se pri primjeni stava 1. ovoga
─Źlana, razdoblje osiguranja koje se, prema pravnim propisima druge dr┼żave ugovornice ra─Źuna s du┼żim trajanjem od kalendarskog, uzima u obzir u stvarnom kalendarskom trajanju.
Me─Ĺutim, odredbom ─Źlana 40. stav 3. navedenog Ugovora propisano je da se, iznimno od odredbe ─Źlana 17. stav 2. ovoga Ugovora, razdoblje osiguranja, navr┼íeno prije
8. oktobra 1991. g., koje se, prema tada va┼że─çim propisima, ra─Źunalo s uve─çanim trajanjem du┼żim od kalendarskog, uzima u obzir u priznatom trajanju.
Imaju─çi u vidu citirane odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske proizilazi da su osnovani navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke da su navedene odredbe nepravilno primijenjene, budu─çi je u konkretnom slu─Źaju nesporno da je tu┼żitelj sta┼ż koji se ra─Źuna sa du┼żim trajanjem od kalendarskog (beneficirani sta┼ż) u Republici Hrvatskoj (a koji tra┼żi da mu se uzme u obzir prilikom utvr─Ĺenja da li ispunjava uslove za ostvarenje tra┼żenog prava na starosnu penziju) ostvario prije datuma navedenog u odredbi ─Źlana 40 stav 3. navedenog Ugovora, tj. prije 8. oktobra 1991. g..
Pri tome se ne mo┼że prihvatiti stanovi┼íte tu┼żenog organa (koje prvostepeni sud u pobijanoj presudi nije ni cijenio) da se tu┼żitelju ne mo┼że priznati sta┼ż koji se ra─Źuna sa du┼żim trajanjem od kalendarskog (beneficirani sta┼ż) u Republici Hrvatskoj, obzirom na odredbu ─Źlana 31. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu┼żbene novine Federacije BiH" broj 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06,
4/09 i 55/12) kojom je propisano da se osiguraniku kome se, u smislu ovog Zakona, sta┼ż osiguranja ra─Źuna s uve─çanim trajanjem, starosna granica za sticanje prava na penziju smanjuje srazmjerno stepenu uve─çanja sta┼ża, te da se ova odredba odnosi samo na beneficirani sta┼ż ostvaren u Bosni i Hercegovini. Naime, ovom odredbom jeste navedena situacija ra─Źunanja sta┼ża osiguranja s uve─çanim trajanjem u smislu ovog Zakona i propisano da se u tom slu─Źaju starosna granica za sticanje prava na penziju smanjuje srazmjerno stepenu uve─çanja sta┼ża, ali nije, kako to tu┼żeni tuma─Źi i interpretira, isklju─Źena mogu─çnost primjene odredbi Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a odredbom ─Źlana 40. stav 3. tog Ugovora je upravo propisano da se razdoblje osiguranja, navr┼íeno prije 8. oktobra 1991. g., koje se, prema tada va┼że─çim propisima, ra─Źunalo s uve─çanim trajanjem du┼żim od kalendarskog, uzima u obzir u priznatom trajanju iz ─Źega proizilazi da je tu┼żeni, odnosno prvostepeni organ du┼żan uzeti u obzir sta┼ż osiguranja koji se ra─Źuna sa du┼żim trajanjem od kalendarskog (beneficirani sta┼ż) ostvaren u Republici Hrvatskoj prije 8. oktobra 1991. g. i tada ispitati da li su ispunjeni uslovi za priznavanje prava na starosnu penziju.
Svako druga─Źije tuma─Źenje odredbe ─Źlana 31. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i takvo neprimjenjivanje odredbi Ugovora o socijalnom osiguranju izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, po ocjeni ovog Suda, bilo bi suprotno odredbi
─Źlana III/3b Ustava BiH koja propisuje da su op┼íta na─Źela me─Ĺunarodnog prava sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entiteta i na─Źelima me─Ĺunarodnog prava, me─Ĺu kojim je i na─Źelo pacta sund servanda (koje propisuje da je svaki va┼że─çi ugovor obavezuju─çi po strane, te ga moraju izvr┼íiti u dobroj vjeri), odnosno na─Źelo savjesnog ispunjavanja preuzetih me─Ĺunarodnih obaveza, odnosno obaveza iz me─Ĺunarodnih ugovora kojima je dr┼żava pristupila ili koje je zaklju─Źila. Kr┼íenje tako preuzetih obaveza predstavljalo bi osnov eventualne odgovornosti dr┼żave stranke konkretnog ugovora po me─Ĺunarodnom pravu, uklju─Źuju─çi
┼íirok dijapazon sankcija kojima dr┼żava mo┼że biti izlo┼żena u svakoj konkretnoj situaciji. U slu─Źaju BiH kr┼íenje i/ili neizvr┼íavanje preuzetih obaveza nastalih me─Ĺunarodnim ugovaranjem, prema navedenoj odredbi, ujedno bi predstavljalo povredu unutra┼ínjeg prava, odnosno Ustava BiH. Zbog svega navedenog je ovaj Sud, na osnovu ─Źlana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uva┼żio i pobijanu presudu preina─Źio tako ┼íto je tu┼żbu uva┼żio, osporeno i prvostepeno rje┼íenje poni┼ítio, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak, u kome ─çe prvostepeni organ vode─çi ra─Źuna o razlozima ove presude donijeti novo rje┼íenje.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 009393 18 Uvp od 27.08.2020. g.)

 

<------->

 

─îlan 60. („starog“) tj. ─Źlan 69. („novog“) Zakona o penzijskom i invalidskog osiguranja

UDOVICI IZ VANBRA─îNE ZAJEDNICE PRIPADA PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU POD ISTIM USLOVIMA KAO I UDOVICI IZ BRA─îNE ZAJEDNICE, NEOVISNO OD DECIDNE ODREDBE ZAKONA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj i datum navedeni u izreci ove presude, odbijena je tu┼żba tu┼żiteljice podnesena protiv rješenja tu┼żenog, broj: FZ3/2-1182750074 od 10.02.2015. g., kojim je odbijena njezina ┼żalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja Direktora administrativne slu┼żbe tu┼żenog u Z. broj: 1182750074 od 04.02.2014. g., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tu┼żiteljice za priznavanje prava na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnog druga F. H..

Zahtjevom za vanredno preispitivanje navedene presude prvostepenog suda podnesenim u zakonom propisanom roku tu┼żiteljica pobija prvostepenu presudu isti─Źu─çi da prvostepeni sud nije cijenio sve tu┼żbene prigovore, a posebno ─Źinjenicu da je tu┼żiteljica bila sa umrlim H. F. u vanbra─Źnoj zajednici od 28.05.1994. g. do njegove smrti tj. do 27.11.1996. g., te da je u toj zajednici ro─Ĺeno i dijete H. S. kojoj je priznato pravo na porodi─Źnu penziju, a da je tu┼żiteljica vršila sve roditeljske du┼żnosti od njenog ro─Ĺenja do danas, ─Źime je ispunila uvjete iz ─Źlana 62. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH. Kako je Porodi─Źnim zakonom F BiH propisano da je vanbra─Źna zajednica izjedna─Źena sa bra─Źnom ako je trajala tri g. ili kra─çe ukoliko je u toj zajednici ro─Ĺeno dijete, to tu┼żiteljici i pripada pravo na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnog druga H. F.. Napominje da je presudom Op─çinskog suda u Kaknju od 20.12.2012. g. utvr─Ĺen status vanbra─Źnoga druga. U zahtjevu kao i u podnesku od 09.11.2018. g. navela je da je Ustavni sud BiH svojom odlukom Ap-4077/16 od 11.10.2018. g. o istom pravnom pitanju donio odluku o priznavanju svih prava vanbra─Źnog druga sa pravima bra─Źnog druga, to je predlo┼żila da se presuda Kantonalnoga suda u Zenici ukine kao i ponište osporeno i prvostepeno rješenje, a predmet vrati prvostepenom organu na donošenje nove odluke.

Tu┼żeni je u odgovoru na podneseni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke predlo┼żio da se isti odbije kao neosnovan. Sud je na osnovu ─Źlana 45. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz ─Źlana 41. tog zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga:

Iz obrazlo┼żenja pobijane presude vidi se da je prvostepeni sud tu┼żbu tu┼żiteljice odbio na osnovu ─Źlana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH („Slu┼żbene novine F BiH”, broj: 2/98 do 55/12) iz razloga što odredbama ovoga zakona nije previ─Ĺena mogu─çnost priznavanja prava na porodi─Źnu penziju vanbra─Źnom drugu i to bez obzira da li je ili ne u toj vanbra─Źnoj zajednici ro─Ĺeno zajedni─Źko dijete.

U toku upravnoga postupka koji je zapo─Źet zahtjevom tu┼żiteljice za priznavanje prava na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnoga druga H. F. podnesenog dana 27.05.2013. g. je utvr─Ĺeno da je H. F. ro─Ĺen dana 16.03.1967. g., a umro dana 27.11.1996. g.. Od dana 28.05.1994. g. umrli je ┼żivio u vanbra─Źnom zajednici sa tu┼żiteljicom i da imaju zajedni─Źko dijete H. S. (ro─Ĺena 15.03.1995. g.), a što je utvr─Ĺeno presudom Op─çinskog suda u Kaknju broj: 36 0 P 021359 12 P od 20.12.2012. g.. Porodi─Źnu penziju prima k─çi
H. S..
Pravni stav kako tu┼żenoga tako i prvostepenoga suda nisu pravilni iz sljede─çih razloga: Porodi─Źni zakon F BiH („Slu┼żbene novine F BiH”, broj: 35/05,41/05 i 31/14) ─Źlanovima 2. i 3.
poistovje─Źuje bra─Źnu sa vanbra─Źnom zajednicom jer smatra da je vanbra─Źna zajednica, zajednica ┼żivota ┼żene i muškarca koji nisu u braku ili vanbra─Źnoj zajednici sa drugom osobom i koja traje najmanje tri g. ili kra─çe ako je u njoj ro─Ĺeno dijete.

Sa druge strane ta─Źno je da je u citiranom zakonu o penzijskom i invalidskom osguranju regulisnao pitanje (─Źlan 60. “starog zakona”, odnosno ─Źlan 69. “novog” – Zakona o penzijskom i invalidskom osguranju F BiH-Slu┼żbene novine F BiH broj: 13/18) ne postoji mogu─çnost vanbra─Źnog druga za ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju.

U ovakvoj situaciji neovisno od ─Źinjenice da je vanbra─Źna zajednica tu┼żiteljice bila prije donošenja porodi─Źnoga zakona F BiH iz 2005. g. (jer je i „starim” Porodi─Źnim zakonom SR BiH regulisano pitanje vanbra─Źne zajednice, ali na restriktivniji na─Źin u odnosu na propise iz 2005. g.) postoji diskriminacija iz ─Źlana 14. Evropske Konvencije, odnosna ─Źlana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, jer je o─Źigledno da ne postoji harmonizacija propisa u ovoj oblasti, a u vezi sa pravom na imovinu iz ─Źlana II/3.k. Ustava Bosne i Hercegovine odnosno ─Źlana 1. Protokola I uz Evropsku konvenciju.

Ovakav stav je zauzeo i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim Odlukama broj: AP-4207/13 od 30.09.2016. g. i AP-4077/16 od 11.10.2018. g..

Ovaj sud nije mogao da spor riješi u punoj jurisdikciji, jer bi pri tome trebalo odrediti i visinu porodi─Źne penzije koja pripada tu┼żiteljici, pa ─çe prvostepeni organ u ponovnom postupku imaju─çi u vidu primjedbe ovoga suda i upute kao i ─Źinjenicu da je do 2005. g. va┼żio Porodi─Źni zakon („Slu┼żbeni list SR BiH”, broj: 21/79 i 44/89 , „Slu┼żbeni list R BiH”, broj: 6/94 i 13/94) donijeti novu pravno valjanu odluku.

Ovo sve tim prije što je i Porodi─Źnim zakonom SR BiH, koji je va┼żio u vrijeme trajanja vanbra─Źne zajednice, ─Źlanom 14. regulisano i pitanje „...drugih imovinskih pravnih odnosa kod zajednice muškarca i ┼żene koje nije ure─Ĺeno na na─Źin propisan ovim zakonom (vanbra─Źna zajednica...), pa prema tome i u to vrijeme je postojala mogu─çnost priznavanja nekih imovinskih prava vanbra─Źnih supru┼żnika.

Radi svega izlo┼żenog, podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje pobijane presude prvostepenog suda se ta presuda potpuno osnovano pobija kao nezakonita iz navedenih razloga od strane tu┼żiteljice, pa je ovaj sud njen zahtjev primjenom ─Źlana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima presudom usvojio, te prvostepenu presudu preina─Źio tako što je udovoljio tu┼żbenom zahtjevu i poništio i osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 04 0 U 007360 15 Uvp od 13.12.2018. g.)

 

<------->

 


─îlan 7., 8. i 10. stav 4. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

AKO SE PENZIJA OSTVARUJE PO OSNOVU INVALIDNOSTI, INVALIDSKA PENZIJA SE ODRE─ÉUJE I ISPLA─ćUJE U SKLADU SA ─îLANOM 8. SPORAZUMA SAMO AKO JE STA┼Ż OSIGURANJA NAVRŠEN KOD RAZLI─îITIH NOSILACA PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 008005 13 U od 17.02.2015. g. odbijena je kao neosnovana tu┼żba tu┼żitelja, podnesena protiv osporenog rješenja tu┼żenog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude. Navedenim osporenim rješenjem je odbijena ┼żalba tu┼żitelja izjavljena protiv prvostepenog rješenja direktora Kantonalne administrativne slu┼żbe M., mati─Źni broj: 1146216421 od 05.09.2012. g.. Tim prvostepenim rješenjem je odbijen zahtjev tu┼żitelja za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Protiv presude prvostepenog suda tu┼żitelj je putem punomo─çnika podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede federalnih propisa, a kako iz navoda zahtjeva proizlazi. U zahtjevu navodi da je prvostepenom presudom odbijena tu┼żba tu┼żitelja podnesena protiv osporenog rješenja uz obrazlo┼żenje da za sporni sta┼ż osiguranja od 05.05.2000. g.- 23.05.2000. g. nije upla─çen doprinos, odnosno da za taj period rada koji je evidentiran u radnoj knji┼żici, nikada nije izvršena odjava i prijava na osiguranje u mati─Źnoj evidenciji osiguranika. Tu┼żitelj me─Ĺutim isti─Źe, da je suprotno prednjem, on imao navršen penzijski sta┼ż koji mu pokriva najmanje jednu tre─çinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina ┼żivota do dana nastanka invalidnosti, ra─Źunaju─çi radni vijek na pune g., odnosno da taj uslov za sticanje prava na invalidsku penziju ispunjava i bez sta┼ża osiguranja navršenog nakon 30.04.1992. g., te da je tu┼żeni trebao postupiti shodno odredbama ─Źlana 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na koje se poziva, odnosno u sta┼ż osiguranja ura─Źunati samo vrijeme za koje je upla─çen doprinos, a ne odbiti tu┼żitelja zbog 18 dana sta┼ża osiguranja za koji nije upla─çen doprinos. Tako─Ĺe isti─Źe da je shodno ─Źlanu 9. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, tu┼żitelj ispravno podnio svoj zahtjev za ostvarenje prava Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao nosiocu osiguranja na ─Źijem podru─Źju je podnosilac zahtjeva bio posljednji put osiguran u Bosni i Hercegovini. Isti─Źe da je zbog navedenog nejasan stav prvostepenog suda, da je njegov zahtjev trebao biti sagledan u odnosu na sve odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a u vezi sa odredbama navedenog Sporazuma. Predlo┼żio je da se zahtjev uva┼żi, a presuda prvostepenog suda preina─Źi na na─Źin da se tu┼żba tu┼żitelja uva┼żi, osporeno rješenje tu┼żenog organa poništi i predmet vrati tu┼żenom organu na ponovni postupak.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni je predlo┼żio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Sud je na osnovu ─Źlana 45. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz ─Źlana 41. tog zakona, pa je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga:

Prema podacima spisa u predmetu, tu┼żitelj je dana 26.11.2010. g. podnio zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na invalidsku penziju, te je prvostepenim rješenjem od 05.09.2012.g. odbijen sa zahtjevom na osnovu odredbe ─Źlana 6. do 9. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, jer ne ispunjava uslove iz navedenih odredbi. Rješavaju─çi po ┼żalbi tu┼żitelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja, tu┼żeni organ donosi osporeno rješenje od 29.11.2012. g., kojim odbija ┼żalbu, a pozivom na odredbu ─Źlana 6. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, te odredbu ─Źlana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, uz obrazlo┼żenje da iz navedenih odredbi proizlazi da je odlu─Źuju─ça ─Źinjenica za ostvarenje prava na srazmjerni dio penzije primjenom Sporazuma, sta┼ż osiguranja navršen na podru─Źju Federacije Bosne i Hercegovine, poslije aprila 1992. g., za koje je upla─çen doprinos, te kako tu┼żitelj nema ostvaren sta┼ż osiguranja na teritoriji Federacije BiH, to proizlazi da je pravilno odbijen sa zahtjevom. Postupaju─çi po tu┼żbi tu┼żitelja podnesenoj protiv osporenog rješenja, prvostepeni sud donosi presudu od 17.02.2015. g. kojom je tu┼żba tu┼żitelja odbijena kao neosnovana, jer je nakon provedenog postupka prvostepeni sud ocijenio da je u postupku pravilno utvr─Ĺeno da tu┼żitelj ne ispunjava uslove za priznavanje prava na invalidsku penziju, obzirom da tu┼żitelj nema ostvarenog sta┼ża osiguranja kod tu┼żenog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je tu┼żitelj tokom rata bio pripadnik Vojske Republike Srpske, te je ponovno prijavio svoje prebivalište u K. dana 16.04.2004. g., pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, jer tu┼żitelj te uslove ne ispunjava, kao i da je ta─Źno da je kod tu┼żitelja utvr─Ĺena prva kategorija invalidnosti, i da tu┼żitelj ima ostvaren sta┼ż osiguranja prije rata kod Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, ali da te ─Źinjenice treba sagledati u odnosu na sve va┼że─çe odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH, posebno odredbu ─Źlana 82. stav 4. i 5. Zakona, a u vezi sa odredbama Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, prema kojima tu┼żitelj ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju kod tu┼żenog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine. U spisima predmeta se izme─Ĺu ostalog nalazi i: Nalaz, ocjena i mišljenje Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vješta─Źenja u M., Instituta za medicinsko vješta─Źenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. g., prema kojem kod tu┼żitelja postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana boleš─çu; Uvjerenje Fonda PIO Republika Srpska, broj: 032-349-271/11 od 11.04.2011. g. prema kojem tu┼żitelj nije osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. g. i na dan izdavanja uvjerenja, te se ne nalazi u radnom odnosu; Dopis Odjeljenja za opštu upravu, bora─Źko- invalidsku zaštitu Opštine N., u kojem je navedeno da prema evidenciji preuzetoj od prijašnjeg Ministarstva odbrane Odsjek N., tu┼żitelj se ne vodi u vojnoj evidenciji Odjeljenja za opštu upravu Bora─Źko-invalidske zaštite opštine N., kao što je navedeno u uvjerenju izdatom od strane ovog organa broj: 05-56-52/11 od 21.07.2011. g., niti je tu┼żitelj imao prijavljeno mjesto boravka na podru─Źju opštine N. od 1992.-1996. g. i kasnije, te da za lica koja su izbjegla za vrijeme rata u N. iz M., S. i ─î., uvjerenja izdaje opština I.M.; Potvrda o penzijskom sta┼żu, od 13.09.2012. g., prema kojoj za period od 01.05.1992. g. do 22.06.1992. g. (a u kojem periodu je tu┼żitelj prema podacima iz radne knji┼żice radio u preduze─çu „Š. d., U.“ K.) nije upla─çeno penzijsko osiguranje jer se imenovani od 15.04.1992. g. nalazio u Vojsci Republike Srpske; Dopis Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna slu┼żba M., mati─Źni broj: 1146216421 od 05.09.2012. g. kojim se zahtjev tu┼żitelja proslje─Ĺuje Fondu za PIO Republike Srpske uz svu dokumentaciju u njihovu nadle┼żnost, pošto osiguranik M. M. ima navršen sta┼ż kod tog Zavoda od dana 15.04.1992. g. do 10.12.1994. g. i od 12.08.1995. g. do 01.02.1996. g.; Obavijest Kantonalne administrativne slu┼żbe M., broj: 146216421 od 15.06.2012. g. prema kojoj je izvršen uvid u personalni dosije M. M. (MB:8146216421) koji je bio zaposlen u preduze─çu „Š. d.“ K.i utvrdili da za period od 05.05.2000.-23.05.2000. g. nema rješenje o po─Źetku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Mati─Źnu knjigu zaposlenih.

Ovakva odluka prvostepenog suda nije pravilna.

Odredbom ─Źlana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slu┼żbene novine Federacije BiH, broj. 29/98 do 4/09) je propisano da ─çe se sta┼ż osiguranja kod razli─Źitih nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja priznavati u skladu sa ugovorom zaklju─Źenim izme─Ĺu navedenih subjekata.

Odredbom ─Źlana 10. stav 4. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 24/00) je propisano da ako se invalidska penzija ostvaruje po osnovu invalidnosti koja je nastala kao posljedica bolesti ili povrede van rada, penzija se odre─Ĺuje i ispla─çuje u skladu sa ─Źlanom 8. ovog sporazuma.

Odredbom ─Źlana 8. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da se srazmjerna penzija koja pada na teret svakog Nosioca osiguranja odre─Ĺuje tako da se iznos penzije odre─Ĺen na na─Źin predvi─Ĺen u ─Źlanu 7. ovog sporazuma podjeli sa ukupnim brojem mjeseci penzijskog sta┼ża navršenog kod sva tri Nosioca osiguranja poslije 30. aprila 1992. g. i pomno┼żi sa brojem mjeseci penzijskog sta┼ża navršenog u istom periodu kod Nosioca osiguranja koji odre─Ĺuje srazmjernu penziju.

Odredbom ─Źlana 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da u slu─Źaju kada je osiguranik poslije 30.aprila 1992.g. penzijski sta┼ż navršio kod više Nosilaca osiguranja, svaki Nosilac osiguranja kod kojeg penzijski sta┼ż navršen poslije 30. aprila 1992. g. odre─Ĺuje penziju po propisima koje primjenjuje, uz primjenu ─Źlana 5. i 6. ovog sporazuma, a nakon toga odre─Ĺuje dio penzije koji pada na njegov teret.

Imaju─çi u vidu ─Źinjenicu da kod tu┼żitelja prema Nalazu, ocjeni i mišljenju Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vješta─Źenja u Mostaru, Instituta za medicinsko vješta─Źenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. g., postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana boleš─çu, to bi se na tu┼żitelja, dakle trebale primijeniti odredbe naprijed citiranih ─Źlanova 7., 8. i 10. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

Me─Ĺutim, kako iz navedenih odredbi tako─Ĺe proizlazi da se iste se primjenjuju u slu─Źaju kada je penzijski sta┼ż navršen kod više Nosilaca osiguranja, te se invalidska penzija obra─Źunava kao srazmjerna, to je ostalo nejasno zašto je o zahtjevu tu┼żitelja odlu─Źivano u skladu sa Sporazumom o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja, obzirom da se prema podacima spisa u predmetu ne mo┼że zaklju─Źiti da li je tu┼żitelj imao navršen penzijski sta┼ż i u Republici Srpskoj ili samo u Federaciji BiH. Naime, iz podataka spisa, kao i iz presude prvostepenog suda, kao i odluka upravnih organa, proizlazi da tu┼żitelj ima priznat sta┼ż osiguranja u Federacije BiH do 30. aprila 1992. g., dok mu za period od 01.05.-22.06.1992. g. nije upla─çeno penzijsko osiguranje, a da za period od 05.05.2000.- 23.05.2000. g. nema rješenje o po─Źetku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Mati─Źnu knjigu zaposlenih. Prema Uvjerenju Fonda PIO Republika Srpska, od 11.04.2011. g. tu┼żitelj nije bio osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. g., kao i na dan izdavanja uvjerenja, a tako─Ĺe, iz podataka spisa u predmetu se ne mo┼że zaklju─Źiti da li je tu┼żitelju priznat poseban sta┼ż u Republici Srpskoj, jer o tome postoji Uvjerenje od 21.07.2011. g. iz kojeg se mo┼że zaklju─Źiti da mu takav sta┼ż nije priznat, dok iz dopisa Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna slu┼żba M., mati─Źni

broj: 1146216421 od 05.09.2012. g. proizlazi da tu┼żitelj ima navršen sta┼ż kod Zavoda Republike Srpske od dana 15.04.1992. g. do 10.12.1994. g., kao i od 12.08.1995. g. do 01.02.1996. g..
Imaju─çi u vidu naprijed navedeno, ovaj sud cijeni da su i prvostepeni sud, kao i tu┼żeni i prvostepeni organ, donijeli svoje odluke uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.


Stoga je ovaj sud, u skladu sa odredbom ─Źlana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uva┼żio, presudu prvostepenog suda preina─Źio, na na─Źin da se tu┼żba tu┼żitelja uva┼żava, osporeno rješenje tu┼żenog, kao i prvostepeno rješenje, poništavaju i predmet vra─ça prvostepenom organu na ponovni postupak, a kako bi prvostepeni organ u ponovnom postupku prije svega utvrdio da li je tu┼żitelj, te ukoliko jeste, u kojem periodu, imao priznat sta┼ż kod oba Nosioca osiguranja, te da zatim, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese pravilnu i zakonitu odluku.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 07 0 U 008005 15 Uvp od 04.10.2018. g.)

 

 

<------->

 

 

Ostvarivanje prava na srazmjerni dio starosne penzije
─îlan 42. Sporazuma izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju.
OSIGURANIK KOJI NE ISPUNJAVA USLOVE IZ ─îLANA 30. I 137. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU ZA OSTVARENJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU, NE MO┼ŻE OSTVARITI SRAZMJERNI DIO STAROSNE PENZIJE KOD FEDERALNOG ZAVODA ZA PENZIJSKO INVALIDSKO OSIGURANJE U SKLADU SA SPORAZUMOM IZME─ÉU BOSNE I HERCEGOVINE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 005848 12 Uvp od 10.04.2013. g.)

 

<------->

 

Penzijski sta┼ż i ostvarivanje prava na srazmjernu starosnu penziju
─îlan 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja
─îlan 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
AKO OSIGURANIK NEMA PENZIJSKOG STA┼ŻA KOD JEDNOG OD NOSILACA OSIGRANJA U BOSNI I HERCEGOVINI TADA SE NE─ćE PRIMJENITI ODREDBE SPORAZUMA O ME─ÉUSOBNIM PRAVIMA I OBAVEZAMA U SPROVO─ÉENJU PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA U POGLEDU ODRE─ÉIVANJA SRAZMJERNE STAROSNE PENZIJE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 U 003818 12 Uvp od 27.06.2013. g.)

 

<------->

 

Sticanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima
─îlan 103. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 7. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima
pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i dr┼żavnih slu┼żbenika i
namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane
LICE KOJE JE U VRIJEME PODNOŠENJA ZAHTJEVA I NA DAN 30.09.2007. g. BILO U RADNOM ODNOSU I OSIGURANIK NE MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO NA STAROSNU PENZIJU PO POVOLJNIJIM UVJETIMA PREMA ODREDBAMA UREDBE IZ 2006. g. SA IZMJENAMA I DOPUNAMA IZ 2007. g.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 002350 09
Uvp od 03.06.2011. g.)

 

<------->

 

Ponovno odredivanje penzije prema novonavršenom penzijskom sta┼żu
Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih
osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine

VOJNOM OSIGURANIKU KOJEM JE BILO PRIZNATO PRAVO NA STAROSNU PENZIJU PREMA ODREDBAMA UREDBE O POVOLJNJIM UVJETIMA ZA STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE („SLU┼ŻBENE NOVINE FEDERACIJE BIH“, BROJ 2/00), KOJA JE PRESTALA DA VA┼ŻI 29.05.2001. g.) NE MO┼ŻE SE PONOVNO ODREDITI PENZIJA ZA NAKNADNO OSTVARENI STA┼Ż U PERIODU OD 2001. DO 2004. g..

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 001049 11 Uvp
od 30.07.2012. g.).

 

<------->

 

Nedonošenje rješenja o zahtjevu stranke za zaklju─Źenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja

─îlan 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima
U UPRAVNOM SPORU ZBOG „CUTANJA ADMINISTRACIJE“ UPRAVNI SPOR SE MO┼ŻE POKRENUTI I VODITI SAMO AKO SE RADI O NEDONOŠENJU UPRAVNOG AKTA KOJIM SE RJEŠAVA O NEKOJ UPRAVNOJ STVARI, A NE I O NEDONOŠENJU AKTA O ZAHTJEVU TU┼ŻITELJA ZA ZAKLJUCENJE SPORAZUMA O UVJETIMA PENZIONISANJA, KOJI JE PREDRADNJA ZA EVENTUALNO STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU PO ODREDBAMA UREDBE O POVOLJNIJIM UVJETIMA ZA STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE („SLU┼ŻBENE NOVINE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE“, BR. 18/04, 27/04, 47/04).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 004048 10
Uvp od 08.12.2011. g.)

 

<------->

 

Nov─Źana naknada za fizi─Źku onesposobljenost
─îlan 72 a. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 3. Zakona o vrstama i procentima fizi─Źkih onesposobljenosti
OSIGURANIK IMA PRAVO NA NOVCANU NAKNADU ZA FIZICKU ONESPOSOBLJENOST IZ ─îLANA 72.a ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU, SAMO AKO ISPUNJAVA USLOVE IZ ─îLANA 3. i 4. ZAKONA O VRSTAMA I PROCENTIMA FIZICKIH ONESPOSOBLJENOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 000178 08
Uvp od 10.03.2011. g.)

 

<------->

 

Pokretanje postupka za ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju
─îlan 70. stav 2. ranije va┼że─çeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 143. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
ZAHTJEV ZA OCJENU UTVRDIVANJA POSTOJANJA INVALIDNOSTI STRANKE, PODNESEN OD STRANE DOMA ZDRAVLJA, NE MO┼ŻE SE SMATRATI ZAHTJEVOM ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PORODICNU PENZIJU PODNESENIM OD ─îLANA PORODICE UMRLOG OSIGURANIKA

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 001512
09 Uvp od 25.1.2011. g.)

 

<------->

 

Sticanje prava na starosnu penziju pripadnika bivše vojske FBiH
─îlan 1. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima
pripadnika bivše vojske F BiH i dr┼żavnih slu┼żbenika i namještenika bivšeg Federalnog
ministarstva odbrane
PRILIKOM PRIZNAVANJA PRAVA NA PENZIJU PO POVOLJNIJIM UVJETIMA PRIMJENICE SE UREDBA KOJA JE BILA NA SNAZI U TRENUTKU ISPUNJENJA UVJETA, ODNOSNO PODNOŠENJA ZAHTJEVA NA PRIZNAVANJE PRAVA NA PENZIJU, A NE I NAKNADNO DONESENA UREDBA KOJA NIJE PROPISALA DA CE SE PRIMIJENITI I NA RANIJE PODNESENE ZAHTJEVE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 001682 08
Uvp od 26.05.2010. g.).

 

<------->

 

─îlan 61. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
DJETETU IZA UMRLE MAJKE, KOJA JE OSTVARILA PORODI─îNU PENZIJU IZA UMRLOG OCA, NE PRIPADA PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU JER UMRLA MAJKA NIJE ISPUNJAVALA USLOVE ZA STAROSNU ILI INVALIDSKU PENZIJU, NITI JE BILA KORISNIK TIH PENZIJA, VE─ć JE PORODI─îNU PENZIJU OSTVARILA PO OSNOVU NESPOSOBNOSTI ZA SAMOSTALAN ┼ŻIVOT I RAD ZBOG BOLESTI TJ. KAO INVALIDNO DIJETE IZA SVOG UMRLOG OCA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1152/03 od 29.5.2008. g.)

 

<------->

 

 

─îlanovi 30. stav 1. i 156. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
STUPANJEM NA SNAGU FEDERALNOG ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU PRESTALA JE PRIMJENA RANIJIH ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU (IZUZEV ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU VOJNIH OSIGURANIKA), PA OSIGURANIK KOJI JE PODNIO ZAHTJEV NAKON STUPANJA NA SNAGU FEDERALNOG ZAKONA NE MO┼ŻE OSTVARITI STAROSNU PENZIJU POD USLOVIMA PROPISANIM RANIJIM ZAKONIMA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1284/03 od 2.7.2008. g.)

 

<------->

 


ODBIJANjE ZAHTJEVA ZA RETROAKTIVNU UPLATU DOPRINOSA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

─Źlan 156

 

Zahtjev za retroaktivnu uplatu doprinosa za odre─Ĺene periode se odbija tu┼żiteljici koja je ve─ç ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju prije nego što je podnijela taj zahtjev.

 

Obrazlo┼żenje:

"Iz podataka spisa proizlazi da je tu┼żiteljica ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju po rješenju tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. g., po─Źev od 17.4.2015. g. i da je 02.9.2016. g. podnijela zahtjev za pojedina─Źnu uplatu doprinosa za period od 31.8.2012. do 16.4.2015. g. pozivaju─çi se na odredbu ─Źlana 156. Zakona o PIO. Prvostepenim rješenjem odbijen je zahtjev tu┼żiteljice, a osporenim aktom je odbijena ┼żalba, dok je pobijanom presudom odbijena tu┼żba i odr┼żan na snazi osporeni akt.

Pravilno tu┼żeni, a i ni┼żestepeni sud isti─Źu da bi se primijenile odredbe ─Źlana 156. stav 2. i 3. Zakona o PIO potrebno je da radnik sa tim uplatama sti─Źe pravo na ostvarivanje starosne penzije. Me─Ĺutim, kako je tu┼żiteljica ve─ç ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju po rješenju tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. g., po─Źev od 17.4.2015. g. i prije nego što je podnijela zahtjev za pojedina─Źnu uplatu doprinosa za sporni period, to je, i po ocjeni ovog suda, pravilno njen zahtjev odbijen.

Prema odredbi ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO osiguranik ┼żena koja nema navršenih 65 godina ┼żivota ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina ┼żivota i 35 godina sta┼ża osiguranja, pa kako je tu┼żiteljica na dan podnošenja zahtjeva imala 60 godina 8 mjeseci i 17 dana ┼żivota te sta┼ża osiguranja od 37 godina 11 mjeseci i 24 dana, to je imenovana ispunila uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, što je tu┼żeni i priznao rješenjem broj gornji od 04.8.2015. g., s tim da joj se penzija ispla─çuje od 17.4.2015. g..

Odredbom ─Źlana 156. Zakona o PIO je data povoljnost da poslodavac, njegov pravni sljednik ili sam radnik uplati doprinose za odre─Ĺene periode unazad ako radnik sa tom uplatom navršava sta┼ż osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju, tako da je jasno ko mo┼że vršiti uplatu doprinosa.

Navedena odredba daje mogu─çnost poslodavcu, njegovom pravnom sljedniku ili samom radniku da retroaktivno izvrši uplatu doprinosa za dio sta┼ża, za koji nije upla─çen doprinos ako sa tom uplatom ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju, a tu┼żiteljica je ve─ç ranije ispunila zakonske uslove i na osnovu rješenja prvostepenog organa tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. g. ostvarila pravo na starosnu penziju koju prima od 17.4.2015. g., pa se navedena odredba ne mo┼że primijeniti u njenom slu─Źaju.

Ovaj sud ne mo┼że komentarisati stav ni┼żestepenog suda iznesen u presudi broj 11 0 U... U od 19.12.2016. g. na koji ukazuje tu┼żiteljica u zahtjevu navode─çi da je u toj presudi sud zauzeo stav da ni poslodavac nije du┼żan uplatiti doprinose za radnika, jer ta presuda nije predmet preispitivanja od strane Vrhovnog suda.

Pojedina─Źna uplata doprinosa omogu─çava osiguraniku da ostvari pravo na penziju ako tom uplatom za odre─Ĺeni period osiguranja sti─Źe uslove za ostvarivanje prava na penziju u skladu sa Zakonom o PIO, pa tu┼żeni nije nadle┼żan da cijeni uslove za ostvarivanje prava u drugoj dr┼żavi, zbog ─Źega je pozivanje tu┼żiteljice na Sporazum neosnovano, jer se nijednom odredbom Sporazuma ne reguliše oblast uplate doprinosa za periode za koje nisu upla─çeni. To pitanje je regulisano propisima svake od dr┼żava ugovornica. Štaviše, odredbom ─Źlana 22. ta─Źka a) Sporazuma je regulisano da ─çe nosilac svake dr┼żave ugovornice utvrditi, u skladu sa svojim pravnim propisima, da li odre─Ĺeno lice ispunjava sabiranjem perioda osiguranja kao što je to navedneo u ─Źlanu 20. ovog sporazuma, uslove za priznavanje prava na davanje, a ta─Źkom e) tog ─Źlana je definisano da ─çe prilikom primjene ta─Źke b) ovog ─Źlana kod odre─Ĺivanja penzijskog osnova svaka dr┼żava ugovornica ura─Źunati samo period osiguranja ostvaren u skladu sa svojim pravnim propisima.

Dakle, iz navedenih odredbi Sporazuma proizlazi da prilikom utvr─Ĺivanja penzijskog osnova svaka dr┼żava ugovornica ura─Źunava samo period osiguranja ostvaren u skladu sa svojim pravnim propisima, što je opšteprihva─çeno pravilo u me─Ĺudr┼żavnim odnosima zemalja prilikom odlu─Źivanja o pravima svojih dr┼żavljana.

Pored toga, tu┼żiteljica ni─Źim ne dokazuje da je kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Sloveniji podnosila bilo kakav zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa ove navode da ne mo┼że ostvariti pravo kod inostranog nosioca osiguranja, ovaj sud ne mo┼że prihvatiti kao osnovane jer su paušalni i ni─Źim dokazani. Pored toga ni tu┼żeni, a ni ovaj sud se ne mo┼że upuštati u ispitivanje uslova za ostvarivanje prava u drugoj dr┼żavi, jer to nije u nadle┼żnosti organa RS, odnosno BiH.

Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog suda u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan od razloga njene nezakonitosti iz odredbe ─Źlana 35. stav 2. ZUS, pa se otuda zahtjev tu┼żiteljice, na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. tog zakona, odbija kao neosnovan."

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 019648 17 Uvp od 6.6.2019. g.)

 

 

<------->

 

 

ZAHTJEV ZA PONOVNO ODRE─ÉIVANjE PORODI─îNE PENZIJE
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

 

─Źlan 143

Ukoliko nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju, zahtjev za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije se odbija.

Obrazlo┼żenje:

"Iz spisa predmeta proizilazi da je tu┼żilji, udovi umrlog osguranika N. S., koji je ostvario ukupan penijski sta┼ż od 20 godina 1 mjesec i 5 dana, u koji je ura─Źunat sta┼ż osiguranja u bivšoj SR BiH od 13.9.1979. do 30.4.1992. g., što iznosi 12 godina 7 meseci i 18 dana, te poseban sta┼ż u R S. u dvostrukom trajanju od 25.6.1992. do 1.3.1996. g., što iznosi 7 godina 4 mjeseca i 16 dana, kao i sta┼ż osiguranja u Federacji BiH od 1.5. do 1. 6.1992. g., što iznosi 1 mjesec i 1 dan, priznato pravo na srazmjerni dio porodi─Źne penzije po─Źev od 21.07.2009. g., rješenjem Filijale B. od 27.8.2009. g., u iznosu od 314,00 KM. Taj iznos je u dva navrata, pozivaju─çi se na izmjene ranijeg Zakona i va┼że─çi Zakon o PIO, mijenjan ponovnim odre─Ĺivanjem tu┼żilji srazmjene porodi─Źne penzije, tako da joj po pravosna┼żnom rješenju od 13.2.2012. g. srazmjerna porodi─Źna penzija iznosi 106,32 KM, koji iznos se uskla─Ĺuje prema odlukama Vlade RS o uskla─Ĺivanju penzije. Nakon toga je rješenjem Filijale B. od 18.2.2014. g., odbijen zahtjev tu┼żilje za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, sa obrazlo┼żenjem da nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju, a pored toga je zaklju─Źkom istog prvostepenog organa od 25.9.2014. g. odba─Źen prijedlog tu┼żilje za ponavljanje postupka utvr─Ĺivanja novog iznosa porodi─Źne penzije.

Potom je tu┼żilja dana 12.5.2016 g. podnijela novi zahtjev za ponovni obra─Źun porodi─Źne penzije, tra┼że─çi da se izvrši s ozbirom na ─Źinjeni─Źno stanje i va┼że─çe zakone, koji zahtjev je odbijen rješenjem Filijale B. od 2.6.2016. g. (koje ─Źini pravno jedinstvo sa osporenim aktom), tako─Ĺe pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, sa obrazlo┼żenjem da nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju. To rješenje je potvr─Ĺeno osporenim aktom, sa obrazlo┼żenjem da je tu┼żilja pravo na porodi─Źnu penziju ostvarila na osnovu rješenja od 27.8.2009. gdine, prema penzijskom osnovu koji je odre─Ĺen shodno ─Źlanu 87. ranijeg Zakona tako da penzijski osnov pripadnika oru┼żanih snaga R S ne mo┼że biti manji od prosje─Źne neto plate u republici u godini koja je prethodila godini u kojoj sti─Źe pravo na penziju, uve─çane za 30%, kao i ─Źlanu 89. tog zakona prema kojem se penzija za pripadnike oru┼żanih snaga uve─çava za 60% a ne mo┼że iznositi više od 75% od osnova, te kako je izmjenama tog zakona brisan ─Źlan 89. tako da su sve penzije ponovo odre─Ĺene po─Źev od 1.2.2010. g., došlo je do smanjenja penzije, pa stupanjem na snagu va┼że─çeg Zakona o PIO kojim je u ─Źlanu 172. stav 4. propisano da ─çe svim korisnicima kojima je penzija ode─Ĺena u skladu sa ─Źlanom 87. ranijeg Zakona tu┼żeni Fond po slu┼żbenoj du┼żnosti utvrditi penziju od penzijskog osnova u skladu sa ─Źlanom 77. do 86. tog zakona od prvog dana nakon stupanja na snagu va┼że─çeg Zakona o PIO odnosno od 1.2.2012. g., na taj na─Źin se došlo do iznosa visine penzije od 100,30 KM, shodno platama koje je tu┼żiljin suprug kao osiguranik ostvario, pri ─Źemu su ukinuti garantovani iznosi kojima su odre─Ĺene kategorije korisnika bile privilegovane, tako da su izjedna─Źavanjem svih korisnika penzije odre─Ĺene prema platama i naknadama koje su ostvarili u toku rada, koji iznos je dalje uskla─Ĺivan shodno odlukama Vlade RS o uskla─Ĺivanju. Kako tu┼żilja nije ponudila nikakve nove ─Źinjenice koje bi mogle dovesti do druga─Źije odluke, osporenim aktom je odbijena ┼żalba na prvostepeno rješenje, a osporeni akt je pobijanom presudom poništen, sa razlozima koji su ve─ç izneseni u uvodnom dijelu obrazlo┼żenja ove presude.

Pobijana presuda nije pravilna a samim tim ni zakonita.

─îlanom 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO je propisano da korisnik penzije mo┼że da podnese zahtjev za odre─Ĺivanje novog iznosa penzije, na osnovu ─Źinjenica za koje je saznao ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju.

Kako je tu┼żilji, primjenom odredaba ranijeg Zakona i va┼że─çeg Zakona o PIO, utvr─Ĺen novi iznos penzije, pravosna┼żnim rješenjem od 27.6.2012. g. kojim joj je ponovo odre─Ĺena srazmjerna porodi─Źna penzija u iznosu od 106,32 KM, pa kako tu┼żilja u svom zahtjevu od 12.5.2006. g. nije navela bilo kakve nove ─Źinjenice za koje je saznala ili koje su nastupile nakon donošenja tog pravosna┼żnog rješenja o priznavanju prava na srazmjernu porodi─Źnu penziju, pravilno je rješenjem Filijale B. odbijen taj tu┼żiljin zahtjev, pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, što je pravilno potvr─Ĺeno osporenim aktom. U osporenom aktu su dati jasni i potpuni razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud, budu─çi da je primjenom odredaba ranijeg Zakona i va┼że─çeg Zakona o PIO došlo do smanjenja visine srazmjerne porodi─Źne penzije, koju je tu┼żilja ranije primala. Kako se u spisu predmeta upravnog postupka nalazi rješenje Federalnog zavoda PIO/MIO - T. K. broj … od 31.5.2010. g. kojim je tu┼żilji, kao ─Źlanu prodice umrlog osiguranika (njenog supruga), priznato pravo na srazmjerni dio porodi─Źne penzije koji pada na teret tog nosioca osiguranja, u mjese─Źnom iznosu od 0,4977 KM po─Źev od 26.4.2009. g., po osnovu ostvarenog penzijskog sta┼ża u Federaciji BiH poslije 30.4.1992. g., u trajanju od 1 mjesec i 1 dan, koji je ostvaren u periodu od 1.5. do 1.6.1992. g., što i proizilazi iz potvrde tog zavoda od 27.5.2010. g., potpuno bez osnova navodi u pobijanoj presudi da su u postupku donošenja osporenog akta u─Źinjene povrede pravila postupka iz ZOUP-a i da je nepravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje. Stoga je potpuno neutemeljena konstatacija ni┼żestepenog suda da prvostepeni organ tu┼żenog a ni tu┼żeni nisu dokazali na osnovu ─Źega su utvrdili da je tu┼żiljin suprug kao osiguranik, u mjesecu maju 1992. g. bio zaposlen na podru─Źju današnje Federacije BiH i da su mu za taj mjesec pla─çeni doprinosi, jer je tu┼żilji primjenom ─Źlana 7. Sporazuma priznat srazmjerni dio starosne penzije kod tog nosioca osiguranja, slijedom ─Źega su bili ispunjeni uslovi da se tu┼żilji od strane tu┼żenog F. prizna pravo na srazmjernu starosnu penziju pomenutim pravosna┼żnim rješenjem od 13.2.2012. g.. Kako u odnosu na to rješenje tu┼żilja u svom zahtjevu za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, nije ponudila nikakve nove ─Źinjenice za koje je saznala ili su nastupile nakon donošenja tog pravosna┼żnog rješenja, osporeni akt kojim je potvr─Ĺeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen njen zahtjev za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, se ukazuje pravilnim, kako se to osnovano isti─Źe u predmetnom zahtjevu tu┼żenog.

Zbog toga je bez uticaja pozivanje ni┼żestepenog suda u pobijanoj presudi da je tu┼żeni trebao cijeniti da li se tu┼żiljin zahtjev mo┼że smatrati zahtjevom za ukidanje i mijenjanje pravosna┼żnog rješenja po zahtjevu stranke, u smislu ─Źlanu 250. stav 2. u vezi stava 1. ZOUP-a, kojim je propisano da ako je pravosna┼żnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je nepravilno primijenjen materijalni zakon, mo┼że rješenje ukinuti i izmijeniti radi njegovog uskla─Ĺivanja sa zakonom, samo ako stranka koja je na osnovu toga rješenja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrije─Ĺa pravo tre─çeg lica (stav 1), te da pod uslovima iz stava 1. tog ─Źlana, a na zahtjev stranke mo┼że se ukinuti ili izmijeniti pravosna┼żno rješenje koje je nepovoljno po stranku, s tim da ako organ na─Ĺe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, du┼żan je da o tome obavijesti stranku (stav 2), u kom slu─Źaju upravni organ i ne donosi rješenje jer bi donošenjem takvog rješenja došlo do negacije institucije pravosna┼żnosti rješenja, budu─çi da bi stranka uvijek novim zahtjevom mogla da primora organ da se upušta u meritorno raspravljanje njenog zahtjeva i da donosi novo rješenje.

Prema tome, proizilazi da u postupku donošenja osporenog akta ─Źinjeni─Źno stanje nije nepravilno i nepotpuno utvr─Ĺeno, niti su u─Źinjene povrede pravila postupka koje bi bile od uticaja na zakonitost osporenog akta, tako da ni materijalno pravo nije nepravilno primijenjeno, što se osnovano isti─Źe u predmetnom zahtjevu."

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 U 005830 17 Uvp od 3.4.2019. g.)

 

 

<------->

 

 

 

PRESTANAK PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANjA NAKON DONOŠENjA RJEŠENjA O PRIZNAVANjU TOG PRAVA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

 

─Źlan 147

Fond PIO ima zakonsko ovlaš─çenje da korisniku utvrdi prestanak odre─Ĺenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ako naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje tog prava, bez obzira na to kada je doneseno rješenje o priznavanju prava.

 

Obrazlo┼żenje:

"Pravilno je pobijanom presudom odbijena tu┼żba podnesena protiv osporenog akta tu┼żenog od 21.04.2016. g., uz iznošenje valjanih i argumentovanih razloga od strane ni┼żestepenog suda koje tu┼żilac nije doveo u sumnju navodima zahtjeva.

Pobijanom presudom ni┼żestepeni sud nije doveo u pitanje pravo tu┼żenog, odnosno direktora Fonda da u odre─Ĺenoj situaciji nalo┼żi vršenje vanredne kontrole i to kada procjeni da postoji osnovana sumnja da je u postupku vješta─Źenja bilo nedostataka, nepravilnosti ili propusta koji su bitno uticali na ocjenu radne sposobnosti, shodno odredbama ─Źlana 43. do 45. Uredbe u vezi sa odredbom ─Źlana 124. stav 2. Zakona o PIO, a koji uslovi su se u konkretnom slu─Źaju ispunili, jer je nesporno utvr─Ĺeno da kompletna medicinska dokumentacija o navodnom lije─Źenju tu┼żioca u Klinici za psihijatrijske bolesti "Dr L. L." B. gdje mu je postavljena dijagnoza na osnovu koje je penzionisan, nije vjerodostojna, odnosno nije izdata od te klinike, a što je na zahtjev tu┼żenog potvr─Ĺeno dopisom ove zdravstvene ustanove od 13.11.2015. g.. Tvrdnja tu┼żioca da mu ovaj dopis od 13.11.2015. g. nije dostavljen na izjašnjenje nije od uticaja na pravilan zaklju─Źak suda da je to validan dokaz, jer tu┼żilac njegovu istinitost nije osporio u upravnom postupku, a niti u upravnom sporu iako je za to imao priliku, a ni─Źim argumentovano taj dopis ne osporava ni u zahtjevu.

Tvrdnja tu┼żioca da Komisija za vanrednu kontrolu prilikom donošenja nalaza, ocjene i mišljenja broj VK... od 22.12.2015. g. nije razmotrila svu prilo┼żenu medicinsku dokumentaciju tu┼żioca izdatu od drugih zdravstvenih ustanova, tako─Ĺe nije osnovana, jer postupaju─ça komisija kao nadle┼żan organ u smislu odredbe ─Źlana 124. stav 1. Zakona o PIO, nije dovela u pitanje sadr┼żaj te ostale medicinske dokumentacije i dala joj je zna─Źaj, ali ne u pravcu na kojem se insistira u zahtjevu, nego u pravcu da je tu┼żiocu, nakon analize te dokumentacije i rezultata neposrednog pregleda, postavljena dijagnoza persona morbum simulans Z76.5, za što je od strane ljekara vještaka dato valjano obrazlo┼żenje ─Źemu u prilog ide nesporna posebno razmotrena okolnost da tu┼żilac nakon što je ostvario pravo na invalidsku penziju 2008. g., nema nijedan dokaz o psihijatrijskom lije─Źenju u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi, kako je sve to pravilno zaklju─Źio ni┼żestepeni sud.

Kona─Źno, neosnovan je navod tu┼żioca da tu┼żeni nije imao ovlaš─çenje da na njegov slu─Źaj primijeni odredbe ─Źlana 43. do 45. Uredbe, koje u osnovi samo propisuju postupak i na─Źin vršenja vanredne kontrole, dok je mogu─çnost utvr─Ĺivanja prestanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pod odre─Ĺenim uslovima, ustanovljena odredbom ─Źlana 147. Zakona o PIO. Navedena odredba propisuje da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slu─Źaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava (stav 1.), da se postupak za prestanak prava u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana pokre─çe po slu┼żbenoj du┼żnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo (stav 2.), te da prava u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana prestaju od dana donošenja rješenja o prestanku prava (stav 3.). Pravilnim tuma─Źenjem odredbe ─Źlana 147. Zakona o PIO koja je na snazi u vrijeme odlu─Źivanja organa je jasno da Fond PIO ima zakonsko ovlaš─çenje da korisniku utvrdi prestanak odre─Ĺenog prava ako naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje tog prava, kao u slu─Źaju tu┼żioca, bez obzira na to kada je doneseno rješenje o priznavanju prava.

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan razlog nezakonitosti predvi─Ĺen u odredbi ─Źlana 35. stav 2. ZUS pa se zahtjev tu┼żioca odbija, na osnovu ─Źlana 40. stav 1. istog zakona."

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 15 0 U 002950 17 Uvp od 24.4.2019. g.)

 

 

<------->

 

 

POSEBAN STA┼Ż U DVOSTRUKOM TRAJANjU I STA┼Ż OSIGURANjA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

─Źlan 38

Licu kojem je po osnovu toga što je zaposleno u MUP RS period od 4.4.1992. do 30.6.1996. g. utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju, taj sta┼ż se ne ra─Źuna u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda.

 

Obrazlo┼żenje:

"Iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je ni┼żestepeni sud poništio osporeni akt tu┼żenog od 09.08.2016. g., uz stav da je isti nezakonit jer je donesen pogrešnim tuma─Źenjem odredbe ─Źlana 156. stav 2. Zakona o PIO. Navedenu odredbu sud je citirao isti─Źu─çi da ona propisuje mogu─çnost da izuzetno od stava 1. ovog ─Źlana, poslodavac koji nije uplatio doprinos u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana, mo┼że uplatiti doprinos za radnika za odre─Ĺeni period unazad, ako radnik sa tom uplatom navršava sta┼ż osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju, a njeno tuma─Źenje u osnovi nije sporno me─Ĺu strankama.

Sporno je, a što je od suštinskog zna─Źaja za predmetni upravni spor, da li bi tu┼żiteljica sa uplatom doprinosa za period od 04.04.1992. g. do 30.06.1996. g. kada je radila u MUP RS ispunila uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju propisane odredbom ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO. Navedena odredba propisuje da osiguranik ┼żena koja nema navršenih 65 godina ┼żivota ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina ┼żivota i 35 godina sta┼ża osiguranja, a ovu odredbu sud pogrešno tuma─Źi zaklju─Źuju─çi da bi sa uplatom doprinosa za pomenuti period tu┼żiteljica nesporno imala 35 godina "sta┼ża osiguranja”, što nije osnovano zaklju─Źivanje. Izvode─çi ovakav zaklju─Źak sud je izgubio iz vida okolnost da je tu┼żiteljici po njenom zahtjevu period od 04.04.1992. g. do 30.06.1996. g. utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju rješenjem prvostepenog organa broj … od 10.04.2000. g., na što su se izri─Źito pozvali organi uprave, da se ona shodno odredbi ─Źlana 39. Zakona o PIO tog sta┼ża ne mo┼że odre─çi i najva┼żnije da se taj poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju ne ra─Źuna u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda, jer tako propisuje odredba ─Źlana 38. Zakona o PIO, na ─Źemu osnovano insistira tu┼żeni.

Kako se dakle, navedeni period od 04.04.1992. do 30.06.1996. g. koji je tu┼żiteljici rješenjem Fonda utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju, shodno odredbi ─Źlana 38. Zakona o PIO, ne mo┼że ra─Źunati u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda, pravilan je zaklju─Źak tu┼żenog da nema osnova da se poslodavcu tu┼żiteljice dozvoli pojedina─Źna uplata doprinosa za ovaj period, jer ona ni sa tom uplatom ne bi imala 35 godina sta┼ża osiguranja, koliko joj je neophodno za ostvarivanje prava na starosnu penziju u smislu odredbe ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO.

Iz navedenog je jasno da je sud daju─çi tuma─Źenje kao u pobijanoj presudi poistovjetio pojam sta┼ża osiguranja i penzijskog sta┼ża što su razli─Źiti pojmovi, kao što je zauzeo pogrešan stav da je tu┼żeni osporenim aktom povrijedio pravo tu┼żiteljice na imovinu garantovano odredbom ─Źlana 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju koja svakom licu garantuje pravo na nesmetano u┼żivanje imovine, a ne pravo na sticanje imovine, odnosno imovinskih prava suprotno odredbama va┼że─çeg zakona, na ─Źemu tako─Ĺe pravilno insistira tu┼żeni u zahtjevu.

Kod ovakvog stanja stvari, proizilazi da su pobijanom presudom ostvareni razlozi njene nezakonitosti predvi─Ĺeni odredbom ─Źlana 35. stav 2. ZUS, pa se na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. i 2. istog zakona, zahtjev tu┼żenog uva┼żava i pobijana presuda preina─Źava tako da se tu┼żba odbija kao neosnovana."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 14 0 U 003144 17 Uvp od 24.4.2019. g.)

 

Nastavak na: penziono pravo

 

Nazad na: sudska praksa BiH

 

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti prenzionog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija