Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Penziono pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine 1/2

─îlan 60. („starog“) tj. ─Źlan 69. („novog“) Zakona o penzijskom i invalidskog osiguranja

UDOVICI IZ VANBRA─îNE ZAJEDNICE PRIPADA PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU POD ISTIM USLOVIMA KAO I UDOVICI IZ BRA─îNE ZAJEDNICE, NEOVISNO OD DECIDNE ODREDBE ZAKONA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj i datum navedeni u izreci ove presude, odbijena je tu┼żba tu┼żiteljice podnesena protiv rješenja tu┼żenog, broj: FZ3/2-1182750074 od 10.02.2015. godine, kojim je odbijena njezina ┼żalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja Direktora administrativne slu┼żbe tu┼żenog u Z. broj: 1182750074 od 04.02.2014. godine, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tu┼żiteljice za priznavanje prava na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnog druga F. H..

Zahtjevom za vanredno preispitivanje navedene presude prvostepenog suda podnesenim u zakonom propisanom roku tu┼żiteljica pobija prvostepenu presudu isti─Źu─çi da prvostepeni sud nije cijenio sve tu┼żbene prigovore, a posebno ─Źinjenicu da je tu┼żiteljica bila sa umrlim H. F. u vanbra─Źnoj zajednici od 28.05.1994. godine do njegove smrti tj. do 27.11.1996. godine, te da je u toj zajednici ro─Ĺeno i dijete H. S. kojoj je priznato pravo na porodi─Źnu penziju, a da je tu┼żiteljica vršila sve roditeljske du┼żnosti od njenog ro─Ĺenja do danas, ─Źime je ispunila uvjete iz ─Źlana 62. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH. Kako je Porodi─Źnim zakonom F BiH propisano da je vanbra─Źna zajednica izjedna─Źena sa bra─Źnom ako je trajala tri godine ili kra─çe ukoliko je u toj zajednici ro─Ĺeno dijete, to tu┼żiteljici i pripada pravo na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnog druga H. F.. Napominje da je presudom Op─çinskog suda u Kaknju od 20.12.2012. godine utvr─Ĺen status vanbra─Źnoga druga. U zahtjevu kao i u podnesku od 09.11.2018. godine navela je da je Ustavni sud BiH svojom odlukom Ap-4077/16 od 11.10.2018. godine o istom pravnom pitanju donio odluku o priznavanju svih prava vanbra─Źnog druga sa pravima bra─Źnog druga, to je predlo┼żila da se presuda Kantonalnoga suda u Zenici ukine kao i ponište osporeno i prvostepeno rješenje, a predmet vrati prvostepenom organu na donošenje nove odluke.

Tu┼żeni je u odgovoru na podneseni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke predlo┼żio da se isti odbije kao neosnovan.

Sud je na osnovu ─Źlana 45. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz ─Źlana 41. tog zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga:

Iz obrazlo┼żenja pobijane presude vidi se da je prvostepeni sud tu┼żbu tu┼żiteljice odbio na osnovu ─Źlana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH („Slu┼żbene novine F BiH”, broj: 2/98 do 55/12) iz razloga što odredbama ovoga zakona nije previ─Ĺena mogu─çnost priznavanja prava na porodi─Źnu penziju vanbra─Źnom drugu i to bez obzira da li je ili ne u toj vanbra─Źnoj zajednici ro─Ĺeno zajedni─Źko dijete.

U toku upravnoga postupka koji je zapo─Źet zahtjevom tu┼żiteljice za priznavanje prava na porodi─Źnu penziju iza umrlog vanbra─Źnoga druga H. F. podnesenog dana 27.05.2013. godine je utvr─Ĺeno da je H. F. ro─Ĺen dana 16.03.1967. godine, a umro dana 27.11.1996. godine. Od dana 28.05.1994. godine umrli je ┼żivio u vanbra─Źnom zajednici sa tu┼żiteljicom i da imaju zajedni─Źko dijete H. S. (ro─Ĺena 15.03.1995. godine), a što je utvr─Ĺeno presudom Op─çinskog suda u Kaknju broj: 36 0 P 021359 12 P od 20.12.2012. godine. Porodi─Źnu penziju prima k─çi
H. S..
Pravni stav kako tu┼żenoga tako i prvostepenoga suda nisu pravilni iz sljede─çih razloga: Porodi─Źni zakon F BiH („Slu┼żbene novine F BiH”, broj: 35/05,41/05 i 31/14) ─Źlanovima 2. i 3.
poistovje─Źuje bra─Źnu sa vanbra─Źnom zajednicom jer smatra da je vanbra─Źna zajednica, zajednica ┼żivota ┼żene i muškarca koji nisu u braku ili vanbra─Źnoj zajednici sa drugom osobom i koja traje najmanje tri godine ili kra─çe ako je u njoj ro─Ĺeno dijete.

Sa druge strane ta─Źno je da je u citiranom zakonu o penzijskom i invalidskom osguranju regulisnao pitanje (─Źlan 60. “starog zakona”, odnosno ─Źlan 69. “novog” – Zakona o penzijskom i invalidskom osguranju F BiH-Slu┼żbene novine F BiH broj: 13/18) ne postoji mogu─çnost vanbra─Źnog druga za ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju.

U ovakvoj situaciji neovisno od ─Źinjenice da je vanbra─Źna zajednica tu┼żiteljice bila prije donošenja porodi─Źnoga zakona F BiH iz 2005. godine (jer je i „starim” Porodi─Źnim zakonom SR BiH regulisano pitanje vanbra─Źne zajednice, ali na restriktivniji na─Źin u odnosu na propise iz 2005. godine) postoji diskriminacija iz ─Źlana 14. Evropske Konvencije, odnosna ─Źlana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, jer je o─Źigledno da ne postoji harmonizacija propisa u ovoj oblasti, a u vezi sa pravom na imovinu iz ─Źlana II/3.k. Ustava Bosne i Hercegovine odnosno ─Źlana 1. Protokola I uz Evropsku konvenciju.

Ovakav stav je zauzeo i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim Odlukama broj: AP-4207/13 od 30.09.2016. godine i AP-4077/16 od 11.10.2018. godine.

Ovaj sud nije mogao da spor riješi u punoj jurisdikciji, jer bi pri tome trebalo odrediti i visinu porodi─Źne penzije koja pripada tu┼żiteljici, pa ─çe prvostepeni organ u ponovnom postupku imaju─çi u vidu primjedbe ovoga suda i upute kao i ─Źinjenicu da je do 2005. godine va┼żio Porodi─Źni zakon („Slu┼żbeni list SR BiH”, broj: 21/79 i 44/89 , „Slu┼żbeni list R BiH”, broj: 6/94 i 13/94) donijeti novu pravno valjanu odluku.

Ovo sve tim prije što je i Porodi─Źnim zakonom SR BiH, koji je va┼żio u vrijeme trajanja vanbra─Źne zajednice, ─Źlanom 14. regulisano i pitanje „...drugih imovinskih pravnih odnosa kod zajednice muškarca i ┼żene koje nije ure─Ĺeno na na─Źin propisan ovim zakonom (vanbra─Źna zajednica...), pa prema tome i u to vrijeme je postojala mogu─çnost priznavanja nekih imovinskih prava vanbra─Źnih supru┼żnika.

Radi svega izlo┼żenog, podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje pobijane presude prvostepenog suda se ta presuda potpuno osnovano pobija kao nezakonita iz navedenih razloga od strane tu┼żiteljice, pa je ovaj sud njen zahtjev primjenom ─Źlana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima presudom usvojio, te prvostepenu presudu preina─Źio tako što je udovoljio tu┼żbenom zahtjevu i poništio i osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 04 0 U 007360 15 Uvp od 13.12.2018. godine)

 

<------->

 


─îlan 7., 8. i 10. stav 4. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

AKO SE PENZIJA OSTVARUJE PO OSNOVU INVALIDNOSTI, INVALIDSKA PENZIJA SE ODRE─ÉUJE I ISPLA─ćUJE U SKLADU SA ─îLANOM 8. SPORAZUMA SAMO AKO JE STA┼Ż OSIGURANJA NAVRŠEN KOD RAZLI─îITIH NOSILACA PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 008005 13 U od 17.02.2015. godine odbijena je kao neosnovana tu┼żba tu┼żitelja, podnesena protiv osporenog rješenja tu┼żenog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude. Navedenim osporenim rješenjem je odbijena ┼żalba tu┼żitelja izjavljena protiv prvostepenog rješenja direktora Kantonalne administrativne slu┼żbe M., mati─Źni broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine. Tim prvostepenim rješenjem je odbijen zahtjev tu┼żitelja za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Protiv presude prvostepenog suda tu┼żitelj je putem punomo─çnika podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede federalnih propisa, a kako iz navoda zahtjeva proizlazi. U zahtjevu navodi da je prvostepenom presudom odbijena tu┼żba tu┼żitelja podnesena protiv osporenog rješenja uz obrazlo┼żenje da za sporni sta┼ż osiguranja od 05.05.2000. godine- 23.05.2000. godine nije upla─çen doprinos, odnosno da za taj period rada koji je evidentiran u radnoj knji┼żici, nikada nije izvršena odjava i prijava na osiguranje u mati─Źnoj evidenciji osiguranika. Tu┼żitelj me─Ĺutim isti─Źe, da je suprotno prednjem, on imao navršen penzijski sta┼ż koji mu pokriva najmanje jednu tre─çinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina ┼żivota do dana nastanka invalidnosti, ra─Źunaju─çi radni vijek na pune godine, odnosno da taj uslov za sticanje prava na invalidsku penziju ispunjava i bez sta┼ża osiguranja navršenog nakon 30.04.1992. godine, te da je tu┼żeni trebao postupiti shodno odredbama ─Źlana 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na koje se poziva, odnosno u sta┼ż osiguranja ura─Źunati samo vrijeme za koje je upla─çen doprinos, a ne odbiti tu┼żitelja zbog 18 dana sta┼ża osiguranja za koji nije upla─çen doprinos. Tako─Ĺe isti─Źe da je shodno ─Źlanu 9. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, tu┼żitelj ispravno podnio svoj zahtjev za ostvarenje prava Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao nosiocu osiguranja na ─Źijem podru─Źju je podnosilac zahtjeva bio posljednji put osiguran u Bosni i Hercegovini. Isti─Źe da je zbog navedenog nejasan stav prvostepenog suda, da je njegov zahtjev trebao biti sagledan u odnosu na sve odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a u vezi sa odredbama navedenog Sporazuma. Predlo┼żio je da se zahtjev uva┼żi, a presuda prvostepenog suda preina─Źi na na─Źin da se tu┼żba tu┼żitelja uva┼żi, osporeno rješenje tu┼żenog organa poništi i predmet vrati tu┼żenom organu na ponovni postupak.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni je predlo┼żio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Sud je na osnovu ─Źlana 45. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz ─Źlana 41. tog zakona, pa je odlu─Źio kao u izreci presude iz slijede─çih razloga:

Prema podacima spisa u predmetu, tu┼żitelj je dana 26.11.2010. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na invalidsku penziju, te je prvostepenim rješenjem od 05.09.2012.godine odbijen sa zahtjevom na osnovu odredbe ─Źlana 6. do 9. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, jer ne ispunjava uslove iz navedenih odredbi. Rješavaju─çi po ┼żalbi tu┼żitelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja, tu┼żeni organ donosi osporeno rješenje od 29.11.2012. godine, kojim odbija ┼żalbu, a pozivom na odredbu ─Źlana 6. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, te odredbu ─Źlana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, uz obrazlo┼żenje da iz navedenih odredbi proizlazi da je odlu─Źuju─ça ─Źinjenica za ostvarenje prava na srazmjerni dio penzije primjenom Sporazuma, sta┼ż osiguranja navršen na podru─Źju Federacije Bosne i Hercegovine, poslije aprila 1992. godine, za koje je upla─çen doprinos, te kako tu┼żitelj nema ostvaren sta┼ż osiguranja na teritoriji Federacije BiH, to proizlazi da je pravilno odbijen sa zahtjevom. Postupaju─çi po tu┼żbi tu┼żitelja podnesenoj protiv osporenog rješenja, prvostepeni sud donosi presudu od 17.02.2015. godine kojom je tu┼żba tu┼żitelja odbijena kao neosnovana, jer je nakon provedenog postupka prvostepeni sud ocijenio da je u postupku pravilno utvr─Ĺeno da tu┼żitelj ne ispunjava uslove za priznavanje prava na invalidsku penziju, obzirom da tu┼żitelj nema ostvarenog sta┼ża osiguranja kod tu┼żenog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je tu┼żitelj tokom rata bio pripadnik Vojske Republike Srpske, te je ponovno prijavio svoje prebivalište u K. dana 16.04.2004. godine, pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, jer tu┼żitelj te uslove ne ispunjava, kao i da je ta─Źno da je kod tu┼żitelja utvr─Ĺena prva kategorija invalidnosti, i da tu┼żitelj ima ostvaren sta┼ż osiguranja prije rata kod Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, ali da te ─Źinjenice treba sagledati u odnosu na sve va┼że─çe odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH, posebno odredbu ─Źlana 82. stav 4. i 5. Zakona, a u vezi sa odredbama Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja, prema kojima tu┼żitelj ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju kod tu┼żenog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine. U spisima predmeta se izme─Ĺu ostalog nalazi i: Nalaz, ocjena i mišljenje Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vješta─Źenja u M., Instituta za medicinsko vješta─Źenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. godine, prema kojem kod tu┼żitelja postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana boleš─çu; Uvjerenje Fonda PIO Republika Srpska, broj: 032-349-271/11 od 11.04.2011. godine prema kojem tu┼żitelj nije osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. godine i na dan izdavanja uvjerenja, te se ne nalazi u radnom odnosu; Dopis Odjeljenja za opštu upravu, bora─Źko- invalidsku zaštitu Opštine N., u kojem je navedeno da prema evidenciji preuzetoj od prijašnjeg Ministarstva odbrane Odsjek N., tu┼żitelj se ne vodi u vojnoj evidenciji Odjeljenja za opštu upravu Bora─Źko-invalidske zaštite opštine N., kao što je navedeno u uvjerenju izdatom od strane ovog organa broj: 05-56-52/11 od 21.07.2011. godine, niti je tu┼żitelj imao prijavljeno mjesto boravka na podru─Źju opštine N. od 1992.-1996. godine i kasnije, te da za lica koja su izbjegla za vrijeme rata u N. iz M., S. i ─î., uvjerenja izdaje opština I.M.; Potvrda o penzijskom sta┼żu, od 13.09.2012. godine, prema kojoj za period od 01.05.1992. godine do 22.06.1992. godine (a u kojem periodu je tu┼żitelj prema podacima iz radne knji┼żice radio u preduze─çu „Š. d., U.“ K.) nije upla─çeno penzijsko osiguranje jer se imenovani od 15.04.1992. godine nalazio u Vojsci Republike Srpske; Dopis Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna slu┼żba M., mati─Źni broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine kojim se zahtjev tu┼żitelja proslje─Ĺuje Fondu za PIO Republike Srpske uz svu dokumentaciju u njihovu nadle┼żnost, pošto osiguranik M. M. ima navršen sta┼ż kod tog Zavoda od dana 15.04.1992. godine do 10.12.1994. godine i od 12.08.1995. godine do 01.02.1996. godine; Obavijest Kantonalne administrativne slu┼żbe M., broj: 146216421 od 15.06.2012. godine prema kojoj je izvršen uvid u personalni dosije M. M. (MB:8146216421) koji je bio zaposlen u preduze─çu „Š. d.“ K.i utvrdili da za period od 05.05.2000.-23.05.2000. godine nema rješenje o po─Źetku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Mati─Źnu knjigu zaposlenih.

Ovakva odluka prvostepenog suda nije pravilna.

Odredbom ─Źlana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slu┼żbene novine Federacije BiH, broj. 29/98 do 4/09) je propisano da ─çe se sta┼ż osiguranja kod razli─Źitih nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja priznavati u skladu sa ugovorom zaklju─Źenim izme─Ĺu navedenih subjekata.

Odredbom ─Źlana 10. stav 4. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 24/00) je propisano da ako se invalidska penzija ostvaruje po osnovu invalidnosti koja je nastala kao posljedica bolesti ili povrede van rada, penzija se odre─Ĺuje i ispla─çuje u skladu sa ─Źlanom 8. ovog sporazuma.

Odredbom ─Źlana 8. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da se srazmjerna penzija koja pada na teret svakog Nosioca osiguranja odre─Ĺuje tako da se iznos penzije odre─Ĺen na na─Źin predvi─Ĺen u ─Źlanu 7. ovog sporazuma podjeli sa ukupnim brojem mjeseci penzijskog sta┼ża navršenog kod sva tri Nosioca osiguranja poslije 30. aprila 1992. godine i pomno┼żi sa brojem mjeseci penzijskog sta┼ża navršenog u istom periodu kod Nosioca osiguranja koji odre─Ĺuje srazmjernu penziju.

Odredbom ─Źlana 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da u slu─Źaju kada je osiguranik poslije 30.aprila 1992.godine penzijski sta┼ż navršio kod više Nosilaca osiguranja, svaki Nosilac osiguranja kod kojeg penzijski sta┼ż navršen poslije 30. aprila 1992. godine odre─Ĺuje penziju po propisima koje primjenjuje, uz primjenu ─Źlana 5. i 6. ovog sporazuma, a nakon toga odre─Ĺuje dio penzije koji pada na njegov teret.

Imaju─çi u vidu ─Źinjenicu da kod tu┼żitelja prema Nalazu, ocjeni i mišljenju Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vješta─Źenja u Mostaru, Instituta za medicinsko vješta─Źenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. godine, postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana boleš─çu, to bi se na tu┼żitelja, dakle trebale primijeniti odredbe naprijed citiranih ─Źlanova 7., 8. i 10. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

Me─Ĺutim, kako iz navedenih odredbi tako─Ĺe proizlazi da se iste se primjenjuju u slu─Źaju kada je penzijski sta┼ż navršen kod više Nosilaca osiguranja, te se invalidska penzija obra─Źunava kao srazmjerna, to je ostalo nejasno zašto je o zahtjevu tu┼żitelja odlu─Źivano u skladu sa Sporazumom o me─Ĺusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja, obzirom da se prema podacima spisa u predmetu ne mo┼że zaklju─Źiti da li je tu┼żitelj imao navršen penzijski sta┼ż i u Republici Srpskoj ili samo u Federaciji BiH. Naime, iz podataka spisa, kao i iz presude prvostepenog suda, kao i odluka upravnih organa, proizlazi da tu┼żitelj ima priznat sta┼ż osiguranja u Federacije BiH do 30. aprila 1992. godine, dok mu za period od 01.05.-22.06.1992. godine nije upla─çeno penzijsko osiguranje, a da za period od 05.05.2000.- 23.05.2000. godine nema rješenje o po─Źetku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Mati─Źnu knjigu zaposlenih. Prema Uvjerenju Fonda PIO Republika Srpska, od 11.04.2011. godine tu┼żitelj nije bio osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. godine, kao i na dan izdavanja uvjerenja, a tako─Ĺe, iz podataka spisa u predmetu se ne mo┼że zaklju─Źiti da li je tu┼żitelju priznat poseban sta┼ż u Republici Srpskoj, jer o tome postoji Uvjerenje od 21.07.2011. godine iz kojeg se mo┼że zaklju─Źiti da mu takav sta┼ż nije priznat, dok iz dopisa Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna slu┼żba M., mati─Źni

broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine proizlazi da tu┼żitelj ima navršen sta┼ż kod Zavoda Republike Srpske od dana 15.04.1992. godine do 10.12.1994. godine, kao i od 12.08.1995. godine do 01.02.1996. godine.
Imaju─çi u vidu naprijed navedeno, ovaj sud cijeni da su i prvostepeni sud, kao i tu┼żeni i prvostepeni organ, donijeli svoje odluke uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.


Stoga je ovaj sud, u skladu sa odredbom ─Źlana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uva┼żio, presudu prvostepenog suda preina─Źio, na na─Źin da se tu┼żba tu┼żitelja uva┼żava, osporeno rješenje tu┼żenog, kao i prvostepeno rješenje, poništavaju i predmet vra─ça prvostepenom organu na ponovni postupak, a kako bi prvostepeni organ u ponovnom postupku prije svega utvrdio da li je tu┼żitelj, te ukoliko jeste, u kojem periodu, imao priznat sta┼ż kod oba Nosioca osiguranja, te da zatim, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese pravilnu i zakonitu odluku.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 07 0 U 008005 15 Uvp od 04.10.2018. godine)

 

 

<------->

 

 

Ostvarivanje prava na srazmjerni dio starosne penzije
─îlan 42. Sporazuma izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju.
OSIGURANIK KOJI NE ISPUNJAVA USLOVE IZ ─îLANA 30. I 137. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU ZA OSTVARENJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU, NE MO┼ŻE OSTVARITI SRAZMJERNI DIO STAROSNE PENZIJE KOD FEDERALNOG ZAVODA ZA PENZIJSKO INVALIDSKO OSIGURANJE U SKLADU SA SPORAZUMOM IZME─ÉU BOSNE I HERCEGOVINE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 005848 12 Uvp od 10.04.2013. g.)

 

<------->

 

Penzijski sta┼ż i ostvarivanje prava na srazmjernu starosnu penziju
─îlan 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja
─îlan 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
AKO OSIGURANIK NEMA PENZIJSKOG STA┼ŻA KOD JEDNOG OD NOSILACA OSIGRANJA U BOSNI I HERCEGOVINI TADA SE NE─ćE PRIMJENITI ODREDBE SPORAZUMA O ME─ÉUSOBNIM PRAVIMA I OBAVEZAMA U SPROVO─ÉENJU PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA U POGLEDU ODRE─ÉIVANJA SRAZMJERNE STAROSNE PENZIJE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 U 003818 12 Uvp od 27.06.2013. g.)

 

<------->

 

Sticanje prava na starosnu penziju po povoljnijim uvjetima
─îlan 103. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 7. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima
pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine i dr┼żavnih slu┼żbenika i
namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane
LICE KOJE JE U VRIJEME PODNOŠENJA ZAHTJEVA I NA DAN 30.09.2007. g. BILO U RADNOM ODNOSU I OSIGURANIK NE MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO NA STAROSNU PENZIJU PO POVOLJNIJIM UVJETIMA PREMA ODREDBAMA UREDBE IZ 2006. g. SA IZMJENAMA I DOPUNAMA IZ 2007. g.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 002350 09
Uvp od 03.06.2011. g.)

 

<------->

 

Ponovno odredivanje penzije prema novonavršenom penzijskom sta┼żu
Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih
osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine

VOJNOM OSIGURANIKU KOJEM JE BILO PRIZNATO PRAVO NA STAROSNU PENZIJU PREMA ODREDBAMA UREDBE O POVOLJNJIM UVJETIMA ZA STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE („SLU┼ŻBENE NOVINE FEDERACIJE BIH“, BROJ 2/00), KOJA JE PRESTALA DA VA┼ŻI 29.05.2001. g.) NE MO┼ŻE SE PONOVNO ODREDITI PENZIJA ZA NAKNADNO OSTVARENI STA┼Ż U PERIODU OD 2001. DO 2004. g..

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 001049 11 Uvp
od 30.07.2012. g.).

 

<------->

 

Nedonošenje rješenja o zahtjevu stranke za zaklju─Źenje sporazuma o uvjetima
penzionisanja

─îlan 10. i 20. Zakona o upravnim sporovima
U UPRAVNOM SPORU ZBOG „CUTANJA ADMINISTRACIJE“ UPRAVNI SPOR SE MO┼ŻE POKRENUTI I VODITI SAMO AKO SE RADI O NEDONOŠENJU UPRAVNOG AKTA KOJIM SE RJEŠAVA O NEKOJ UPRAVNOJ STVARI, A NE I O NEDONOŠENJU AKTA O ZAHTJEVU TU┼ŻITELJA ZA ZAKLJUCENJE SPORAZUMA O UVJETIMA PENZIONISANJA, KOJI JE PREDRADNJA ZA EVENTUALNO STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU PO ODREDBAMA UREDBE O POVOLJNIJIM UVJETIMA ZA STICANJE PRAVA NA STAROSNU PENZIJU VOJNIH OSIGURANIKA VOJSKE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE („SLU┼ŻBENE NOVINE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE“, BR. 18/04, 27/04, 47/04).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 004048 10
Uvp od 08.12.2011. g.)

 

<------->

 

Nov─Źana naknada za fizi─Źku onesposobljenost
─îlan 72 a. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 3. Zakona o vrstama i procentima fizi─Źkih onesposobljenosti
OSIGURANIK IMA PRAVO NA NOVCANU NAKNADU ZA FIZICKU ONESPOSOBLJENOST IZ ─îLANA 72.a ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU, SAMO AKO ISPUNJAVA USLOVE IZ ─îLANA 3. i 4. ZAKONA O VRSTAMA I PROCENTIMA FIZICKIH ONESPOSOBLJENOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 000178 08
Uvp od 10.03.2011. g.)

 

<------->

 

Pokretanje postupka za ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju
─îlan 70. stav 2. ranije va┼że─çeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
─îlan 143. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
ZAHTJEV ZA OCJENU UTVRDIVANJA POSTOJANJA INVALIDNOSTI STRANKE, PODNESEN OD STRANE DOMA ZDRAVLJA, NE MO┼ŻE SE SMATRATI ZAHTJEVOM ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PORODICNU PENZIJU PODNESENIM OD ─îLANA PORODICE UMRLOG OSIGURANIKA

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 001512
09 Uvp od 25.1.2011. g.)

 

<------->

 

Sticanje prava na starosnu penziju pripadnika bivše vojske FBiH
─îlan 1. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima
pripadnika bivše vojske F BiH i dr┼żavnih slu┼żbenika i namještenika bivšeg Federalnog
ministarstva odbrane
PRILIKOM PRIZNAVANJA PRAVA NA PENZIJU PO POVOLJNIJIM UVJETIMA PRIMJENICE SE UREDBA KOJA JE BILA NA SNAZI U TRENUTKU ISPUNJENJA UVJETA, ODNOSNO PODNOŠENJA ZAHTJEVA NA PRIZNAVANJE PRAVA NA PENZIJU, A NE I NAKNADNO DONESENA UREDBA KOJA NIJE PROPISALA DA CE SE PRIMIJENITI I NA RANIJE PODNESENE ZAHTJEVE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 001682 08
Uvp od 26.05.2010. g.).

 

<------->

 

─îlan 61. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
DJETETU IZA UMRLE MAJKE, KOJA JE OSTVARILA PORODI─îNU PENZIJU IZA UMRLOG OCA, NE PRIPADA PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU JER UMRLA MAJKA NIJE ISPUNJAVALA USLOVE ZA STAROSNU ILI INVALIDSKU PENZIJU, NITI JE BILA KORISNIK TIH PENZIJA, VE─ć JE PORODI─îNU PENZIJU OSTVARILA PO OSNOVU NESPOSOBNOSTI ZA SAMOSTALAN ┼ŻIVOT I RAD ZBOG BOLESTI TJ. KAO INVALIDNO DIJETE IZA SVOG UMRLOG OCA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1152/03 od 29.5.2008. g.)

 

<------->

 

 

─îlanovi 30. stav 1. i 156. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
STUPANJEM NA SNAGU FEDERALNOG ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU PRESTALA JE PRIMJENA RANIJIH ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU (IZUZEV ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU VOJNIH OSIGURANIKA), PA OSIGURANIK KOJI JE PODNIO ZAHTJEV NAKON STUPANJA NA SNAGU FEDERALNOG ZAKONA NE MO┼ŻE OSTVARITI STAROSNU PENZIJU POD USLOVIMA PROPISANIM RANIJIM ZAKONIMA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1284/03 od 2.7.2008. g.)

 

<------->

 


ODBIJANjE ZAHTJEVA ZA RETROAKTIVNU UPLATU DOPRINOSA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

─Źlan 156

 

Zahtjev za retroaktivnu uplatu doprinosa za odre─Ĺene periode se odbija tu┼żiteljici koja je ve─ç ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju prije nego što je podnijela taj zahtjev.

 

Obrazlo┼żenje:

"Iz podataka spisa proizlazi da je tu┼żiteljica ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju po rješenju tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. godine, po─Źev od 17.4.2015. godine i da je 02.9.2016. godine podnijela zahtjev za pojedina─Źnu uplatu doprinosa za period od 31.8.2012. do 16.4.2015. godine pozivaju─çi se na odredbu ─Źlana 156. Zakona o PIO. Prvostepenim rješenjem odbijen je zahtjev tu┼żiteljice, a osporenim aktom je odbijena ┼żalba, dok je pobijanom presudom odbijena tu┼żba i odr┼żan na snazi osporeni akt.

Pravilno tu┼żeni, a i ni┼żestepeni sud isti─Źu da bi se primijenile odredbe ─Źlana 156. stav 2. i 3. Zakona o PIO potrebno je da radnik sa tim uplatama sti─Źe pravo na ostvarivanje starosne penzije. Me─Ĺutim, kako je tu┼żiteljica ve─ç ostvarila pravo na srazmjernu starosnu penziju po rješenju tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. godine, po─Źev od 17.4.2015. godine i prije nego što je podnijela zahtjev za pojedina─Źnu uplatu doprinosa za sporni period, to je, i po ocjeni ovog suda, pravilno njen zahtjev odbijen.

Prema odredbi ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO osiguranik ┼żena koja nema navršenih 65 godina ┼żivota ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina ┼żivota i 35 godina sta┼ża osiguranja, pa kako je tu┼żiteljica na dan podnošenja zahtjeva imala 60 godina 8 mjeseci i 17 dana ┼żivota te sta┼ża osiguranja od 37 godina 11 mjeseci i 24 dana, to je imenovana ispunila uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, što je tu┼żeni i priznao rješenjem broj gornji od 04.8.2015. godine, s tim da joj se penzija ispla─çuje od 17.4.2015. godine.

Odredbom ─Źlana 156. Zakona o PIO je data povoljnost da poslodavac, njegov pravni sljednik ili sam radnik uplati doprinose za odre─Ĺene periode unazad ako radnik sa tom uplatom navršava sta┼ż osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju, tako da je jasno ko mo┼że vršiti uplatu doprinosa.

Navedena odredba daje mogu─çnost poslodavcu, njegovom pravnom sljedniku ili samom radniku da retroaktivno izvrši uplatu doprinosa za dio sta┼ża, za koji nije upla─çen doprinos ako sa tom uplatom ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju, a tu┼żiteljica je ve─ç ranije ispunila zakonske uslove i na osnovu rješenja prvostepenog organa tu┼żenog broj gornji od 04.8.2015. godine ostvarila pravo na starosnu penziju koju prima od 17.4.2015. godine, pa se navedena odredba ne mo┼że primijeniti u njenom slu─Źaju.

Ovaj sud ne mo┼że komentarisati stav ni┼żestepenog suda iznesen u presudi broj 11 0 U... U od 19.12.2016. godine na koji ukazuje tu┼żiteljica u zahtjevu navode─çi da je u toj presudi sud zauzeo stav da ni poslodavac nije du┼żan uplatiti doprinose za radnika, jer ta presuda nije predmet preispitivanja od strane Vrhovnog suda.

Pojedina─Źna uplata doprinosa omogu─çava osiguraniku da ostvari pravo na penziju ako tom uplatom za odre─Ĺeni period osiguranja sti─Źe uslove za ostvarivanje prava na penziju u skladu sa Zakonom o PIO, pa tu┼żeni nije nadle┼żan da cijeni uslove za ostvarivanje prava u drugoj dr┼żavi, zbog ─Źega je pozivanje tu┼żiteljice na Sporazum neosnovano, jer se nijednom odredbom Sporazuma ne reguliše oblast uplate doprinosa za periode za koje nisu upla─çeni. To pitanje je regulisano propisima svake od dr┼żava ugovornica. Štaviše, odredbom ─Źlana 22. ta─Źka a) Sporazuma je regulisano da ─çe nosilac svake dr┼żave ugovornice utvrditi, u skladu sa svojim pravnim propisima, da li odre─Ĺeno lice ispunjava sabiranjem perioda osiguranja kao što je to navedneo u ─Źlanu 20. ovog sporazuma, uslove za priznavanje prava na davanje, a ta─Źkom e) tog ─Źlana je definisano da ─çe prilikom primjene ta─Źke b) ovog ─Źlana kod odre─Ĺivanja penzijskog osnova svaka dr┼żava ugovornica ura─Źunati samo period osiguranja ostvaren u skladu sa svojim pravnim propisima.

Dakle, iz navedenih odredbi Sporazuma proizlazi da prilikom utvr─Ĺivanja penzijskog osnova svaka dr┼żava ugovornica ura─Źunava samo period osiguranja ostvaren u skladu sa svojim pravnim propisima, što je opšteprihva─çeno pravilo u me─Ĺudr┼żavnim odnosima zemalja prilikom odlu─Źivanja o pravima svojih dr┼żavljana.

Pored toga, tu┼żiteljica ni─Źim ne dokazuje da je kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Sloveniji podnosila bilo kakav zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa ove navode da ne mo┼że ostvariti pravo kod inostranog nosioca osiguranja, ovaj sud ne mo┼że prihvatiti kao osnovane jer su paušalni i ni─Źim dokazani. Pored toga ni tu┼żeni, a ni ovaj sud se ne mo┼że upuštati u ispitivanje uslova za ostvarivanje prava u drugoj dr┼żavi, jer to nije u nadle┼żnosti organa RS, odnosno BiH.

Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog suda u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan od razloga njene nezakonitosti iz odredbe ─Źlana 35. stav 2. ZUS, pa se otuda zahtjev tu┼żiteljice, na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. tog zakona, odbija kao neosnovan."

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 019648 17 Uvp od 6.6.2019. godine)

 

 

<------->

 

 

ZAHTJEV ZA PONOVNO ODRE─ÉIVANjE PORODI─îNE PENZIJE
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

 

─Źlan 143

Ukoliko nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju, zahtjev za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije se odbija.

Obrazlo┼żenje:

"Iz spisa predmeta proizilazi da je tu┼żilji, udovi umrlog osguranika N. S., koji je ostvario ukupan penijski sta┼ż od 20 godina 1 mjesec i 5 dana, u koji je ura─Źunat sta┼ż osiguranja u bivšoj SR BiH od 13.9.1979. do 30.4.1992. godine, što iznosi 12 godina 7 meseci i 18 dana, te poseban sta┼ż u R S. u dvostrukom trajanju od 25.6.1992. do 1.3.1996. godine, što iznosi 7 godina 4 mjeseca i 16 dana, kao i sta┼ż osiguranja u Federacji BiH od 1.5. do 1. 6.1992. godine, što iznosi 1 mjesec i 1 dan, priznato pravo na srazmjerni dio porodi─Źne penzije po─Źev od 21.07.2009. godine, rješenjem Filijale B. od 27.8.2009. godine, u iznosu od 314,00 KM. Taj iznos je u dva navrata, pozivaju─çi se na izmjene ranijeg Zakona i va┼że─çi Zakon o PIO, mijenjan ponovnim odre─Ĺivanjem tu┼żilji srazmjene porodi─Źne penzije, tako da joj po pravosna┼żnom rješenju od 13.2.2012. godine srazmjerna porodi─Źna penzija iznosi 106,32 KM, koji iznos se uskla─Ĺuje prema odlukama Vlade RS o uskla─Ĺivanju penzije. Nakon toga je rješenjem Filijale B. od 18.2.2014. godine, odbijen zahtjev tu┼żilje za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, sa obrazlo┼żenjem da nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju, a pored toga je zaklju─Źkom istog prvostepenog organa od 25.9.2014. godine odba─Źen prijedlog tu┼żilje za ponavljanje postupka utvr─Ĺivanja novog iznosa porodi─Źne penzije.

Potom je tu┼żilja dana 12.5.2016 godine podnijela novi zahtjev za ponovni obra─Źun porodi─Źne penzije, tra┼że─çi da se izvrši s ozbirom na ─Źinjeni─Źno stanje i va┼że─çe zakone, koji zahtjev je odbijen rješenjem Filijale B. od 2.6.2016. godine (koje ─Źini pravno jedinstvo sa osporenim aktom), tako─Ĺe pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, sa obrazlo┼żenjem da nema novih ─Źinjenica za koje se saznalo ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju. To rješenje je potvr─Ĺeno osporenim aktom, sa obrazlo┼żenjem da je tu┼żilja pravo na porodi─Źnu penziju ostvarila na osnovu rješenja od 27.8.2009. gdine, prema penzijskom osnovu koji je odre─Ĺen shodno ─Źlanu 87. ranijeg Zakona tako da penzijski osnov pripadnika oru┼żanih snaga R S ne mo┼że biti manji od prosje─Źne neto plate u republici u godini koja je prethodila godini u kojoj sti─Źe pravo na penziju, uve─çane za 30%, kao i ─Źlanu 89. tog zakona prema kojem se penzija za pripadnike oru┼żanih snaga uve─çava za 60% a ne mo┼że iznositi više od 75% od osnova, te kako je izmjenama tog zakona brisan ─Źlan 89. tako da su sve penzije ponovo odre─Ĺene po─Źev od 1.2.2010. godine, došlo je do smanjenja penzije, pa stupanjem na snagu va┼że─çeg Zakona o PIO kojim je u ─Źlanu 172. stav 4. propisano da ─çe svim korisnicima kojima je penzija ode─Ĺena u skladu sa ─Źlanom 87. ranijeg Zakona tu┼żeni Fond po slu┼żbenoj du┼żnosti utvrditi penziju od penzijskog osnova u skladu sa ─Źlanom 77. do 86. tog zakona od prvog dana nakon stupanja na snagu va┼że─çeg Zakona o PIO odnosno od 1.2.2012. godine, na taj na─Źin se došlo do iznosa visine penzije od 100,30 KM, shodno platama koje je tu┼żiljin suprug kao osiguranik ostvario, pri ─Źemu su ukinuti garantovani iznosi kojima su odre─Ĺene kategorije korisnika bile privilegovane, tako da su izjedna─Źavanjem svih korisnika penzije odre─Ĺene prema platama i naknadama koje su ostvarili u toku rada, koji iznos je dalje uskla─Ĺivan shodno odlukama Vlade RS o uskla─Ĺivanju. Kako tu┼żilja nije ponudila nikakve nove ─Źinjenice koje bi mogle dovesti do druga─Źije odluke, osporenim aktom je odbijena ┼żalba na prvostepeno rješenje, a osporeni akt je pobijanom presudom poništen, sa razlozima koji su ve─ç izneseni u uvodnom dijelu obrazlo┼żenja ove presude.

Pobijana presuda nije pravilna a samim tim ni zakonita.

─îlanom 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO je propisano da korisnik penzije mo┼że da podnese zahtjev za odre─Ĺivanje novog iznosa penzije, na osnovu ─Źinjenica za koje je saznao ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju.

Kako je tu┼żilji, primjenom odredaba ranijeg Zakona i va┼że─çeg Zakona o PIO, utvr─Ĺen novi iznos penzije, pravosna┼żnim rješenjem od 27.6.2012. godine kojim joj je ponovo odre─Ĺena srazmjerna porodi─Źna penzija u iznosu od 106,32 KM, pa kako tu┼żilja u svom zahtjevu od 12.5.2006. godine nije navela bilo kakve nove ─Źinjenice za koje je saznala ili koje su nastupile nakon donošenja tog pravosna┼żnog rješenja o priznavanju prava na srazmjernu porodi─Źnu penziju, pravilno je rješenjem Filijale B. odbijen taj tu┼żiljin zahtjev, pozivom na odredbu ─Źlana 143. stav 1. va┼że─çeg Zakona o PIO, što je pravilno potvr─Ĺeno osporenim aktom. U osporenom aktu su dati jasni i potpuni razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud, budu─çi da je primjenom odredaba ranijeg Zakona i va┼że─çeg Zakona o PIO došlo do smanjenja visine srazmjerne porodi─Źne penzije, koju je tu┼żilja ranije primala. Kako se u spisu predmeta upravnog postupka nalazi rješenje Federalnog zavoda PIO/MIO - T. K. broj … od 31.5.2010. godine kojim je tu┼żilji, kao ─Źlanu prodice umrlog osiguranika (njenog supruga), priznato pravo na srazmjerni dio porodi─Źne penzije koji pada na teret tog nosioca osiguranja, u mjese─Źnom iznosu od 0,4977 KM po─Źev od 26.4.2009. godine, po osnovu ostvarenog penzijskog sta┼ża u Federaciji BiH poslije 30.4.1992. godine, u trajanju od 1 mjesec i 1 dan, koji je ostvaren u periodu od 1.5. do 1.6.1992. godine, što i proizilazi iz potvrde tog zavoda od 27.5.2010. godine, potpuno bez osnova navodi u pobijanoj presudi da su u postupku donošenja osporenog akta u─Źinjene povrede pravila postupka iz ZOUP-a i da je nepravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje. Stoga je potpuno neutemeljena konstatacija ni┼żestepenog suda da prvostepeni organ tu┼żenog a ni tu┼żeni nisu dokazali na osnovu ─Źega su utvrdili da je tu┼żiljin suprug kao osiguranik, u mjesecu maju 1992. godine bio zaposlen na podru─Źju današnje Federacije BiH i da su mu za taj mjesec pla─çeni doprinosi, jer je tu┼żilji primjenom ─Źlana 7. Sporazuma priznat srazmjerni dio starosne penzije kod tog nosioca osiguranja, slijedom ─Źega su bili ispunjeni uslovi da se tu┼żilji od strane tu┼żenog F. prizna pravo na srazmjernu starosnu penziju pomenutim pravosna┼żnim rješenjem od 13.2.2012. godine. Kako u odnosu na to rješenje tu┼żilja u svom zahtjevu za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, nije ponudila nikakve nove ─Źinjenice za koje je saznala ili su nastupile nakon donošenja tog pravosna┼żnog rješenja, osporeni akt kojim je potvr─Ĺeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen njen zahtjev za ponovno odre─Ĺivanje porodi─Źne penzije, se ukazuje pravilnim, kako se to osnovano isti─Źe u predmetnom zahtjevu tu┼żenog.

Zbog toga je bez uticaja pozivanje ni┼żestepenog suda u pobijanoj presudi da je tu┼żeni trebao cijeniti da li se tu┼żiljin zahtjev mo┼że smatrati zahtjevom za ukidanje i mijenjanje pravosna┼żnog rješenja po zahtjevu stranke, u smislu ─Źlanu 250. stav 2. u vezi stava 1. ZOUP-a, kojim je propisano da ako je pravosna┼żnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je nepravilno primijenjen materijalni zakon, mo┼że rješenje ukinuti i izmijeniti radi njegovog uskla─Ĺivanja sa zakonom, samo ako stranka koja je na osnovu toga rješenja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrije─Ĺa pravo tre─çeg lica (stav 1), te da pod uslovima iz stava 1. tog ─Źlana, a na zahtjev stranke mo┼że se ukinuti ili izmijeniti pravosna┼żno rješenje koje je nepovoljno po stranku, s tim da ako organ na─Ĺe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, du┼żan je da o tome obavijesti stranku (stav 2), u kom slu─Źaju upravni organ i ne donosi rješenje jer bi donošenjem takvog rješenja došlo do negacije institucije pravosna┼żnosti rješenja, budu─çi da bi stranka uvijek novim zahtjevom mogla da primora organ da se upušta u meritorno raspravljanje njenog zahtjeva i da donosi novo rješenje.

Prema tome, proizilazi da u postupku donošenja osporenog akta ─Źinjeni─Źno stanje nije nepravilno i nepotpuno utvr─Ĺeno, niti su u─Źinjene povrede pravila postupka koje bi bile od uticaja na zakonitost osporenog akta, tako da ni materijalno pravo nije nepravilno primijenjeno, što se osnovano isti─Źe u predmetnom zahtjevu."

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 U 005830 17 Uvp od 3.4.2019. godine)

 

 

<------->

 

 

 

PRESTANAK PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANjA NAKON DONOŠENjA RJEŠENjA O PRIZNAVANjU TOG PRAVA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

 

─Źlan 147

Fond PIO ima zakonsko ovlaš─çenje da korisniku utvrdi prestanak odre─Ĺenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ako naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje tog prava, bez obzira na to kada je doneseno rješenje o priznavanju prava.

 

Obrazlo┼żenje:

"Pravilno je pobijanom presudom odbijena tu┼żba podnesena protiv osporenog akta tu┼żenog od 21.04.2016. godine, uz iznošenje valjanih i argumentovanih razloga od strane ni┼żestepenog suda koje tu┼żilac nije doveo u sumnju navodima zahtjeva.

Pobijanom presudom ni┼żestepeni sud nije doveo u pitanje pravo tu┼żenog, odnosno direktora Fonda da u odre─Ĺenoj situaciji nalo┼żi vršenje vanredne kontrole i to kada procjeni da postoji osnovana sumnja da je u postupku vješta─Źenja bilo nedostataka, nepravilnosti ili propusta koji su bitno uticali na ocjenu radne sposobnosti, shodno odredbama ─Źlana 43. do 45. Uredbe u vezi sa odredbom ─Źlana 124. stav 2. Zakona o PIO, a koji uslovi su se u konkretnom slu─Źaju ispunili, jer je nesporno utvr─Ĺeno da kompletna medicinska dokumentacija o navodnom lije─Źenju tu┼żioca u Klinici za psihijatrijske bolesti "Dr L. L." B. gdje mu je postavljena dijagnoza na osnovu koje je penzionisan, nije vjerodostojna, odnosno nije izdata od te klinike, a što je na zahtjev tu┼żenog potvr─Ĺeno dopisom ove zdravstvene ustanove od 13.11.2015. godine. Tvrdnja tu┼żioca da mu ovaj dopis od 13.11.2015. godine nije dostavljen na izjašnjenje nije od uticaja na pravilan zaklju─Źak suda da je to validan dokaz, jer tu┼żilac njegovu istinitost nije osporio u upravnom postupku, a niti u upravnom sporu iako je za to imao priliku, a ni─Źim argumentovano taj dopis ne osporava ni u zahtjevu.

Tvrdnja tu┼żioca da Komisija za vanrednu kontrolu prilikom donošenja nalaza, ocjene i mišljenja broj VK... od 22.12.2015. godine nije razmotrila svu prilo┼żenu medicinsku dokumentaciju tu┼żioca izdatu od drugih zdravstvenih ustanova, tako─Ĺe nije osnovana, jer postupaju─ça komisija kao nadle┼żan organ u smislu odredbe ─Źlana 124. stav 1. Zakona o PIO, nije dovela u pitanje sadr┼żaj te ostale medicinske dokumentacije i dala joj je zna─Źaj, ali ne u pravcu na kojem se insistira u zahtjevu, nego u pravcu da je tu┼żiocu, nakon analize te dokumentacije i rezultata neposrednog pregleda, postavljena dijagnoza persona morbum simulans Z76.5, za što je od strane ljekara vještaka dato valjano obrazlo┼żenje ─Źemu u prilog ide nesporna posebno razmotrena okolnost da tu┼żilac nakon što je ostvario pravo na invalidsku penziju 2008. godine, nema nijedan dokaz o psihijatrijskom lije─Źenju u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi, kako je sve to pravilno zaklju─Źio ni┼żestepeni sud.

Kona─Źno, neosnovan je navod tu┼żioca da tu┼żeni nije imao ovlaš─çenje da na njegov slu─Źaj primijeni odredbe ─Źlana 43. do 45. Uredbe, koje u osnovi samo propisuju postupak i na─Źin vršenja vanredne kontrole, dok je mogu─çnost utvr─Ĺivanja prestanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pod odre─Ĺenim uslovima, ustanovljena odredbom ─Źlana 147. Zakona o PIO. Navedena odredba propisuje da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slu─Źaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava (stav 1.), da se postupak za prestanak prava u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana pokre─çe po slu┼żbenoj du┼żnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo (stav 2.), te da prava u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana prestaju od dana donošenja rješenja o prestanku prava (stav 3.). Pravilnim tuma─Źenjem odredbe ─Źlana 147. Zakona o PIO koja je na snazi u vrijeme odlu─Źivanja organa je jasno da Fond PIO ima zakonsko ovlaš─çenje da korisniku utvrdi prestanak odre─Ĺenog prava ako naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje tog prava, kao u slu─Źaju tu┼żioca, bez obzira na to kada je doneseno rješenje o priznavanju prava.

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan razlog nezakonitosti predvi─Ĺen u odredbi ─Źlana 35. stav 2. ZUS pa se zahtjev tu┼żioca odbija, na osnovu ─Źlana 40. stav 1. istog zakona."

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 15 0 U 002950 17 Uvp od 24.4.2019. godine)

 

 

<------->

 

 

POSEBAN STA┼Ż U DVOSTRUKOM TRAJANjU I STA┼Ż OSIGURANjA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

─Źlan 38

Licu kojem je po osnovu toga što je zaposleno u MUP RS period od 4.4.1992. do 30.6.1996. godine utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju, taj sta┼ż se ne ra─Źuna u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda.

 

Obrazlo┼żenje:

"Iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je ni┼żestepeni sud poništio osporeni akt tu┼żenog od 09.08.2016. godine, uz stav da je isti nezakonit jer je donesen pogrešnim tuma─Źenjem odredbe ─Źlana 156. stav 2. Zakona o PIO. Navedenu odredbu sud je citirao isti─Źu─çi da ona propisuje mogu─çnost da izuzetno od stava 1. ovog ─Źlana, poslodavac koji nije uplatio doprinos u skladu sa stavom 1. ovog ─Źlana, mo┼że uplatiti doprinos za radnika za odre─Ĺeni period unazad, ako radnik sa tom uplatom navršava sta┼ż osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju, a njeno tuma─Źenje u osnovi nije sporno me─Ĺu strankama.

Sporno je, a što je od suštinskog zna─Źaja za predmetni upravni spor, da li bi tu┼żiteljica sa uplatom doprinosa za period od 04.04.1992. godine do 30.06.1996. godine kada je radila u MUP RS ispunila uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju propisane odredbom ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO. Navedena odredba propisuje da osiguranik ┼żena koja nema navršenih 65 godina ┼żivota ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina ┼żivota i 35 godina sta┼ża osiguranja, a ovu odredbu sud pogrešno tuma─Źi zaklju─Źuju─çi da bi sa uplatom doprinosa za pomenuti period tu┼żiteljica nesporno imala 35 godina "sta┼ża osiguranja”, što nije osnovano zaklju─Źivanje. Izvode─çi ovakav zaklju─Źak sud je izgubio iz vida okolnost da je tu┼żiteljici po njenom zahtjevu period od 04.04.1992. godine do 30.06.1996. godine utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju rješenjem prvostepenog organa broj … od 10.04.2000. godine, na što su se izri─Źito pozvali organi uprave, da se ona shodno odredbi ─Źlana 39. Zakona o PIO tog sta┼ża ne mo┼że odre─çi i najva┼żnije da se taj poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju ne ra─Źuna u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda, jer tako propisuje odredba ─Źlana 38. Zakona o PIO, na ─Źemu osnovano insistira tu┼żeni.

Kako se dakle, navedeni period od 04.04.1992. do 30.06.1996. godine koji je tu┼żiteljici rješenjem Fonda utvr─Ĺen kao poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju, shodno odredbi ─Źlana 38. Zakona o PIO, ne mo┼że ra─Źunati u sta┼ż osiguranja bez obzira na to da li je unesen u mati─Źnu evidenciju Fonda, pravilan je zaklju─Źak tu┼żenog da nema osnova da se poslodavcu tu┼żiteljice dozvoli pojedina─Źna uplata doprinosa za ovaj period, jer ona ni sa tom uplatom ne bi imala 35 godina sta┼ża osiguranja, koliko joj je neophodno za ostvarivanje prava na starosnu penziju u smislu odredbe ─Źlana 42. stav 2. Zakona o PIO.

Iz navedenog je jasno da je sud daju─çi tuma─Źenje kao u pobijanoj presudi poistovjetio pojam sta┼ża osiguranja i penzijskog sta┼ża što su razli─Źiti pojmovi, kao što je zauzeo pogrešan stav da je tu┼żeni osporenim aktom povrijedio pravo tu┼żiteljice na imovinu garantovano odredbom ─Źlana 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju koja svakom licu garantuje pravo na nesmetano u┼żivanje imovine, a ne pravo na sticanje imovine, odnosno imovinskih prava suprotno odredbama va┼że─çeg zakona, na ─Źemu tako─Ĺe pravilno insistira tu┼żeni u zahtjevu.

Kod ovakvog stanja stvari, proizilazi da su pobijanom presudom ostvareni razlozi njene nezakonitosti predvi─Ĺeni odredbom ─Źlana 35. stav 2. ZUS, pa se na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. i 2. istog zakona, zahtjev tu┼żenog uva┼żava i pobijana presuda preina─Źava tako da se tu┼żba odbija kao neosnovana."

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 14 0 U 003144 17 Uvp od 24.4.2019. godine)

 

Nastavak na: penziono pravo

 

Nazad na: sudska praksa BiH

 

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti prenzionog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija