Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Penziono pravo

Penziono pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine 2/2

 

─îlanovi 107. stav 2. i 114. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
KORISNIKU PENZIJE DR┼ŻAVLJANINU FEDERACIJE KOJI JE ZASNOVAO RADNI ODNOS U INOSTRANSTVU I KOJI JE PENZIJU OSTVARIO PRIJE NAVRŠENJA 40 GODINA PENZIJSKOG STA┼ŻA, ODNOSNO 65. GODINA ┼ŻIVOTA NE PRIPADA PRAVO NA ISPLATU PENZIJE U INOSTRANSTVO.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2498/03 od 17.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 73., 74., 75. i 98. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
U POSTUPKU OCJENJIVANJA RADNE SPOSOBNOSTI U PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU NOSILAC OSIGURANJA NE MO┼ŻE DONIJETI RJEŠENJE KOJIM SE OSIGURANIKU, KOJI JE U RADNOM ODNOSU, SAMO UTVR─ÉUJE ─îINJENICA POSTOJANJA PROMIJENJENA RADNA SPOSOBNOST, A DA SE TIM RJEŠENJEM NE ODLU─îI O PRAVIMA KOJA MU PO TOM OSNOVU PRIPADAJU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2064/03 od 29.9.2008. g.)

 

<------->

 

 

─îlanovi 60. i 156. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
RODITELJU IZA UMRLOG DJETETA NE PRIPADA PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU, JER NE SPADA U KRUG ONIH LICA KOJE PO ZAKONU IZA UMRLOG OSIGURANIKA MOGU OSTVARIVATI PRAVA NA PORODI─îNU PENZIJU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2664/02 od 17.1.2008. g.)

 

<------->

 

 

─îlanovi 48. i 221. Zakona o upravnom postupku
─îlanovi 28. stav 2., 73., 75., 79. i 99. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
U POSTUPKU OCJENJIVANJA RADNE SPOSOBNOSTI ZAPOSLENIKA POSLODAVAC JE AKTIVNO LEGITIMISAN DA IZJAVLJUJE ┼ŻALBU PROTIV PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, KOJIM JE ZAPOSLENIKU PRIZNATO PRAVO NA RASPORE─ÉIVANJE NA DRUGOM ODGOVARAJU─ćEM POSLU (II KATEGORIJA INVALIDNOSTI), KAO I DA POKRE─ćE UPRAVNI SPOR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-3809/01 od 7.3.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 56. (noveliranog zakona) i ─Źlan 100. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
NOSILAC OSIGURANJA NIJE OVLAŠTEN DA PRAVOSNA┼ŻNO RJEŠENJE, KOJIM JE OSIGURANIKU PRIZNATO PRAVO NA INVALIDSKU PENZIJU, MIJENJA NA NJEGOVU ŠTETU, VE─ć SAMO U SLU─îAJU AKO JE TIM RJEŠENJEM POVRIJE─ÉEN ZAKON NA ŠTETU OSIGURANIKA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-470/03 od 5.4.2007. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 142. do 146. Zakona o upravnom postupku
─îlan 72.a. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
NE MO┼ŻE SE U UPRAVNOM POSTUPKU PREKINUTI POSTUPAK PO ZAHTJEVU STRANKE RADI OSTVARIVANJA ODRE─ÉENIH PRAVA IZ RAZLOGA ŠTO NIJE DONESEN ODGOVARAJU─ćI ZAKON KOJIM ─ćE SE POBLI┼ŻE UREDITI USLOVI I NA─îIN OSTVARIVANJA TIH PRAVA, JER SE NE RADI O TAKVOM PRETHODNOM PITANJU PO KOJEM MO┼ŻE ODLU─îITI ORGAN KOJI VODI POSTUPAK ILI NEKI DRUGI ORGAN NA KOJI SE UPU─ćUJE STRANKA DONOŠENJEM ZAKLJU─îKA O PREKIDU POSTUPKA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2288/02 od 16.5.2007. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 3., 4. i 146. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
OSTVARENO PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU KOD NOSIOCA OSIGURANJA U JEDNOM ENTITETU NE MO┼ŻE SE PONOVO OSTVARIVATI KOD NOSIOCA OSIGURANJA U DRUGOM ENTITETU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1400/00 od 02.11.2005. g.)

 

 

<------->

 

─îlanovi 104. stav 1. i 107. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
DR┼ŻAVLJANINU FEDERACIJE BIH KOJI ┼ŻIVI U INOSTRANSTVU I KOJEM JE ODOBRENA ISPLATA OSTVARENE STAROSNE PENZIJE, PRAVO NA ISPLATU PENZIJE TE─îE OD DANA PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZA ISPLATU PENZIJE U INOSTRANSTVU I ŠEST MJESECI UNAZAD, A NE OD DANA KADA JE OSTVARIO PRAVO NA TU PENZIJU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-14/01 od 25.01.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 104. stav 2. i 106. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
ROK ZASTARE ZA ISPLATU OSTVARENE A NEISPLA─ćENE PENZIJE ZA ODRE─ÉENE MJESECE TE─îE OD DANA KADA TE PENZIJE DOSPIJEVAJU ZA ISPLATU POD USLOVOM DA SU TOGA DANA I STVARNO ISPLA─ćENE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1875/00 od 01.09.2005.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 7. 8 i 9. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja
U POSTUPKU OSTVARIVANJA PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA NA SRAZMJERNI DIO PENZIJE I NADALJE SE PRIMJENJUJE SPORAZUM O ME─ÉUSOBNIM PRAVIMA I OBAVEZAMA U SPROVO─ÉENJU PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1683/03 od 04.11.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 115. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika
─îlan 156. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
PRVOSTEPENA I DRUGOSTEPENA VOJNOLJEKARSKA KOMISIJA SU NADLE┼ŻNE DA DAJU NALAZ, OCJENU I MIŠLJENJE O ZDRAVSTVENOJ SPOSOBNOSTI VOJNOG OSIGURANIKA RADI OSTVARIVANJA PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U-1720/03 od 22.06.2005.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 11. stav 1. ta─Źka 1. i 2. i 114. stav 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
KORISNICIMA PENZIJE KOJU SU PENZIJU OSTVARILI PRIJE NAVRŠEINH 40 GODINA PENZIJSKOG STA┼ŻA, ODNOSNO 65 GODINA ┼ŻIVOTA I KORISNICIMA INVALIDSKE PENZIJE KOJI ZASNUJU RADNI ODNOS ILI ZAPO─îNU DA OBAVLJAJU PRIVREMENU, USLU┼ŻNU ILI PROFESIONALNU DJELATNOST, PENZIJA SE NE ISPLA─ćUJE ZA TO VRIJEME DO ISPUNJENJA JEDNOG OD NAVEDENIH USLOVA, BEZ OBZIRA PO KOJIM PROPISIMA JE PENZIJA OSTVARENA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-2230/99 od 3.6.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 60., 65. i 66. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
KADA JE SUPRUGA OSIGURANIKA BILA JEDINI KORISNIK PORODI─îNE PENZIJE, NAKON NJENE SMRTI K─ćERKA KOJA JE POSTALA NESPOSOBNA ZA SAMOSTALAN ┼ŻIVOT I RAD NE MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU, JER SE OVO PRAVO STI─îE ISKLJU─îIVO PO OSNOVU SMRTI OSIGURANIKA ALI NE I PO SMRTI KORISNIKA PORODI─îNE PENZIJE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-2383/99 od 7.7.2004.g.)

 

 

<------->

 

─îlan 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
POSLIJE SMRTI BRATA, KOJI JE BIO U┼ŻIVALAC STAROSNE PENZIJE, NJEGOVA SESTRA KOJA JE ┼ŻIVJELA SA NJIM U ZAJEDNI─îKOM DOMA─ćINSTVU I KOJU JE ON IZDR┼ŻAVAO NE MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-359/00 od 4.11.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 219. stav 2. Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine
─îlanovi 1. i 2. Uputstva o kriterijima za bli┼że odre─Ĺivanje vremena koje se ra─Źuna u penzijski sta┼ż kao poseban sta┼ż u jednostrukom trajanju
PRAVO NA POSEBAN STA┼Ż U JEDNOSTRUKOM TRAJANJU ZA VRIJEME RATNOG STANJA, KOJI SE RA─îUNA U PENZIJSKI STA┼Ż, IMAJU PRIPADNICI CIVILNE ZAŠTITE KAO I OBVEZNICI RADNE OBAVEZE RASPORE─ÉENI U JEDINICAMA RADNE OBAVEZE ZA VRIJEME KOJE SU PROVELI U CIVILNOJ ZAŠTITI, ODNOSNO NA IZVRŠAVANJU RADNE OBAVEZE AKO SU BILI NEZAPOSLENI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-1429/00 od 1.7.2004.g.)

 

<------->

 

 

─îlan 107. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
PRAVO NA ISPLATU INVALIDSKE PENZIJE U INOSTRANSTVO PRIPADA SAMO KORISNIKU PENZIJE KOJI JE DR┼ŻAVLJANIN FEDERACIJE, KADA TAKVA OBAVEZA POSTOJI PO ME─ÉUNARODNOM UGOVORU ILI AKO NOSILAC OSIGURANJA ODOBRI TAKVU ISPLATU U SLU─îAJU NEPOSTOJANJA OBAVEZE ISPLATE PO NAVEDENOM UGOVORU.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-247/01 od 13.11.2003.g.)

 

<------->

 

─îlan 13. i 14. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika
─îlan 63. Zakona o slu┼żbi u Armiji RBiH
─îlan 142. Zakona o upravnom postupku
U POSTUPKU OSTVARIVANJA PRAVA NA STAROSNU PENZIJU, PO PROPISIMA VOJNIH OSIGURANIKA, NE MO┼ŻE SE ZAKLJU─îKOM PRVOSTEPENOG ORGANA PREKIDATI POSTUPAK RADI UTVR─ÉIVANJA STATUSA VOJNOG OSIGURANIKA, OD STRANE VOJNOG ORGANA, KAO PRETHODNO PITANJE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: U-737/02 od 8.1.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 241. stav 2. i 260. stav 2. Zakona o upravnom postupku
U POSTUPKU PO ┼ŻALBI RADI OSTVRIVANJA PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA, DRUGOSTEPENI ORGAN JE OVLAŠTEN DA IZMJENI PRVOSTEPENO RJEŠENJE NA ŠTETU ┼ŻALITELJA POD ODRE─ÉENIM USLOVIMA PROPISANIM ZAKONOM.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U-1487/00 od 04.08.2005.g.)

 

<------->

 

PRAVO NA PORODI─îNU PENZIJU

 

─îlan 108 do 126 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 32/00, 40/00, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05, 20/07 i 113/07)

 

Poslije smrti osiguranika ili korisnika starosne ili invalidske penzije udova (tu┼żiteljica) ima pravo na porodi─Źnu penziju pod uslovom da je postojala bra─Źna zajednica izme─Ĺu tu┼żiteljice i pokojnog T.N. uz ispunjavanje drugih zakonom propisanih uslova.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Osporenim aktom odbijena je ┼żalba tu┼żiteljice izjavljena protiv rješenja Fonda PIO, Filijala Banjaluka broj gornji od 11.11.2008. godine, a kojim je odbijen zahtjev tu┼żiteljice za ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju iza smrti T. N. kao neosnovan.

Tu┼żiteljica u tu┼żbi isti─Źe da je ┼żivjela u zajednici sa T.N. sve do njegove smrti do 11.02.1994. godine a što mogu potvrditi i svjedoci P.V, D.M i P.B. U toj zajednici tu┼żiteljica je sa pokojnim T.N. stekla dijete sina Milenka ro─Ĺenog 23.09.1991. godine koji je primao porodi─Źnu penziju iza oca sve do septembra 2008. godine kada je napustio školu i izgubio pravo na porodi─Źnu penziju. Nakon toga tu┼żiteljica je podnijela zahtjev da joj se kao vanbra─Źnoj supruzi prizna pravo na porodi─Źnu penziju ali je prvostepeni organ tu┼żenog odbio njen zahtjev. Pravni osnov za ostvarivanje ovog prava tu┼żiteljica nalazi u ─Źlanu 12 stav 1 Porodi─Źnog zakona Republike Srpske. Napominje da je u toj zajednici izgradila porodi─Źnu ku─çu koja je istina nedovršena, te da je sa T.N zaklju─Źila ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju 21.06.1991. godine pa pošto je vanbra─Źna zajednica po Porodi─Źnom zakonu izjedna─Źena sa bra─Źnom smatra da joj je tu┼żeni organ trebao priznati pravo na porodi─Źu penziju.

Sud je odbio tu┼żbu tu┼żiteljice kao neosnovanu nalaze─çi da je osporeni akt zakonit.

Za konkretni slu─Źaj relevantne su odredbe ─Źlana 108 do 126 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/00, 40/00, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05, 20/07 i 113/07 - u daljem tekstu: Zakon o PIO, a kojim odredbama korespondiraju odredbe ─Źlana 138 do 157 Zakona o PIO - Pre─Źiš─çeni tekst). Na osnovu ─Źlana 108 Zakona o PIO, odnosno ─Źlana 138 Zakona o PIO-Pre─Źiš─çeni tekst u slu─Źaju smrti osiguranika ili korisnika starosne i invalidske penzije pravo na porodi─Źnu penziju pod uslovima utvr─Ĺenim ovim zakonom, izme─Ĺu ostalih, sti─Źu udovica odnosno udovac. Prema tome, uslov da bi tu┼żiteljica kao udovica iza pokojnog T.N. ostvarila pravo na porodi─Źnu penziju u smislu citiranih odredbi Zakona o PIO jeste da je postojala bra─Źna zajednica izme─Ĺu tu┼żiteljice i pokojnog T.N. uz ispunjavanje drugih zakonom propisanih uslova. Kako tu┼żiteljica nesporno nije bila u bra─Źnoj zajednici sa pokojnim T.N. ve─ç je ┼żivjela u vanbra─Źnoj zajednici koja zajednica u smislu ostvarivanja prava iz PIO nije izjedna─Źena sa bra─Źnom zajednicom to je prvostepeni organ tu┼żenog pravilno postupio kada je zahtjev imenovane odbio, a i tu┼żeni organ kada je ┼żalbu tu┼żiteljice odbio kao neosnovanu. Pozivanje tu┼żiteljice na ─Źlan 12 stav 1 Porodi─Źnog zakona Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/02) nije relevantno jer tom odredbom se vanbra─Źni supru┼żnik izjedna─Źava sa bra─Źnim u pogledu ostvarivanja imovinskih prava iz tog zakona dok Zakon o PIO ure─Ĺuje ostvarivanje prava na porodi─Źnu penziju iza smrti korisnika penzije. Pojam udovac ili udovica u zna─Źenju kako je regulisao Zakon o PIO pretpostavlja postojanje bra─Źne zajednice do momenta smrti jednog od supru┼żnika.

Kako tu┼żiteljica nije dokazala da je bila u bra─Źnoj zajednici sa T.N., korisnikom invalidske penzije, iz ─Źijeg prava izvodi svoje pravo na porodi─Źnu penziju to je sud tu┼żbu odbio kao nesnovanu pozivom na ─Źlan 31 stav 1 i 2 Zakona o upravnim sporovima.

 

 

(Okru┼żni sud u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001 664 09 U od 10.9.2009)

 

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazlo┼żenje:

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba protiv rješenja tu┼żenog ozna─Źenog u uvodnom dijelu ove presude kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Filijale tu┼żenog u I.S. broj 1077198587 od 22.07.2010. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem odbijen je zahtjev tu┼żioca za ostvarivanje prava na srazmjerni dio starosne penzije, uz obrazlo┼żenje da ne ispunjava uslove za starosnu penziju jer da je na dan podnošenja zahtjeva imao navršenih 58 godina ┼żivota i 33 godine, 8 mjeseci i 7 dana sta┼ża osiguranja, s tim da mu poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju ostvaren u Federaciji BiH u periodu od 08.04.1992. do 22.12.1995. godine nije ura─Źunat u penzijski sta┼ż s obzirom da je to u suprotnosti sa odredbom ─Źlana 75. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – pre─Źiš─çen tekst ("Sl. glasnik RS" broj 106/05, 20/07, 33/08 i 1/09 u daljem tekstu: Zakon).

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede Zakona. Navodi da je stav suda izra┼żen u pobijanoj presudi u suprotnosti sa pravnim stavom istog suda izra┼żenom u presudi broj 14 0 U 000524 10 U od 30.03.2010. godine, pa da su pogrešno primijenjene odredbe ─Źlana 6. i 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja („Sl. glasnik RS“ broj 15/00 u dalje tekstu: Sporazum), jer da je primjena tog sporazuma obavezna za tu┼żeni organ.

Tu┼żeni je i predlo┼żio da se zahtjev odbije, jer da osporenim aktom nisu povrije─Ĺene odredbe Zakona niti pravila postupka po zahtjevu tu┼żioca za ostvarivanje prava na srazmjerni dio penzije.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor na zahtjev, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbeni glasnik RS” broj 109/05 i 63/11 u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Kako iz podataka u spisima predmeta proizlazi, a što tu┼żilac ne osporava, da je na dan podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na srazmjerni dio penzije imao navršenih 58 godina ┼żivota i 41 godinu 1 mjesec i 5 dana penzijskog sta┼ża, od kojeg 33 godine sta┼ża osiguranja ostvarenog u RS i FBiH, odnosno u bivšoj BiH, i poseban sta┼ż u dvostrukom trajanju ostvaren u FBiH u periodu od 08.04.1992. do 22.12.1995. godine što u dvostrukom trajanju iznosi 7 godina, 4 mjeseca i 28 dana.

Prema odredbi ─Źlana 75. stav 4. Zakona osiguranik, kojem je utvr─Ĺen poseban sta┼ż u dvostrukom u smislu ─Źlana 42. Zakona, ostvari─çe pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina penzijskog sta┼ża bez obzira na godine ┼żivota.

Odredbama ─Źlana 6. i 7. Sporazuma, penzijski sta┼ż navršen do 30. aprila 1992. godine kod bivšeg F., kao i sta┼ż osiguranja navršen poslije 30. aprila 1992. godine kod jednog nosioca osiguranja, nosilac osiguranja kod kojeg je penzijski sta┼ż navršen poslije 30. aprila 1992. godine uzima u obzir za ispunjenje uslova za priznavanje prava i za odre─Ĺivanje visine penzije. U slu─Źaju kad je osiguranik poslije 30. aprila 1992. godine penzijski sta┼ż navršio kod više nosilaca osiguranja, svaki nosilac osiguranja kod kojeg je penzijski sta┼ż navršen poslije 30. aprila 1992. godine odre─Ĺuje penziju po propisima koje primjenjuje, uz primjenu ─Źlana 5. i 6. ovog Sporazuma, a nakon toga odre─Ĺuje dio penzije koji pada na njegov teret.

Iz navedenih odredaba proizlazi da je tu┼żeni organ pravilno odbio zahtjev tu┼żioca za srazmjerni dio penzije jer po propisima koje primjenjuje (odredbe ─Źlana 75. stav 1. i 4. u vezi sa ─Źlanom 42. Zakona), tu┼żilac nije ostvario uslove za starosnu penziju, s obzirom da se poseban sta┼ż ostvaren u FBiH ne mo┼że ura─Źunati u penzijski sta┼ż prema propisima koje primjenjuje RS, odnosno naprijed navedenim odredbama Zakona, u vezi sa odredbama ─Źlana 6. i 7. Sporazuma. Otuda stav tu┼żenog organa u osporenom aktu koji je kao pravilan prihvatio sud u pobijanoj presudi nije u suprotnosti sa odredbama ─Źlana 5. i 6. Sporazuma, s obzirom da je povodom zahtjeva tu┼żioca za ostvarivanje prava na srazmjerni dio penzije odlu─Źeno na osnovu propisa koje primjenjuje RS i to odredbe ─Źlana 75. stav 4. Zakona, a prema kojem se poseban sta┼ż koji nije ostvaren u smislu odredbe ─Źlana 42. Zakona ne mo┼że ra─Źunati u penzijski sta┼ż. Druga─Źiji pravni stav istog suda izra┼żen u presudi od 30.03.2010. godine u istoj ─Źinjeni─Źnoj i pravnoj situciji, ne mo┼że stoga uticati na druga─Źije rješenje ove upravne stvari jer bi to bilo u suprotnosti sa sadr┼żajem odredaba ─Źlana 5. i 6. Sporazuma koji upu─çuju na primjenu propisa koji se primjenjuju u RS.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS, pa se zahtjev tu┼żioca za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. i 2. tog zakona, jer nisu ostvareni uslovi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 10. ZUS za poništenje osporenog akta.

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 14 0 U 001077 12 Uvp od 06.02.2013.g.)

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba izjavljena protiv akta tu┼żenog broj 1097441283 od 27.09.2010. godine, kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Filijale tu┼żenog u I.S. od 25.02.2010. godine, a kojim je tu┼żiocu ponovo odre─Ĺena srazmjerna invalidska penzija po─Źev od 01.02.2010. godine u iznosu od 381,06 KM mjese─Źno.

U obrazlo┼żenju te presude se navodi da je tu┼żiocu pravilno odre─Ĺena invalidska penzija saglasno odredbi ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 118/09 – u daljem tesktu: ZPIO), s obzirom da je njegovim ─Źlanom 2. odredba ─Źlana 89. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – pre─Źiš─çen tekst, ("Slu┼żbeni glasnik RS" broj 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 23/09, 71/09, 106/09 i 118/09 u daljem tekstu: Zakon), brisana, pa da se penzije za borce I kategorije stupanjem na snagu ZPIO više ne odre─Ĺuje u smislu tog ─Źlana.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede Zakona. Smatra da je nepravilno primjenjena odredba ─Źlana 1. stav 2. ZPIO, zbog ─Źega je prvostepeni organ na pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primjenio materijalno pravo s obzirom da mu kao borcu I kategorije penzijski osnov nije mogao biti utvr─Ĺen u manjem iznosu od prosje─Źne neto plate u Republici, u godini koja prethodi godini na koju su uskla─Ĺene penzije, uve─çane za 30%. Predlo┼żio je da se pobijana presuda ukine ili preina─Źi.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni je ostao kod razloga sadr┼żanih u obrazlo┼żenju osprenog akta, predlo┼żivši da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, odgovor na zahtjev, pobijanu presudu, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39.Zakona o upravnim sporovima („Slz┼żbeni glasnik RS“, broj 109/05 i 63/11 – daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Tu┼żiocu je rješenjem od 29.05.2008. godine kao borcu I kategorije sa penzijskim sta┼żom 31 godina, 5 mjeseci i 10 dana bila utvr─Ĺena penzija odre─Ĺena primjenom ─Źlana 87. Zakona prema garantovano penzijskom osnovu, i uve─çenjem od 60%, odnosno penzija odre─Ĺena u visini od 75% od penzijskog osnova. Me─Ĺutim, stupanjem na snagu ZPIO, i to njegovim ─Źlanam 2., takav obra─Źun penzije više nije mogu─ç, ve─ç se penzije odre─Ĺene primjenom ─Źlana 89. ponovo odre─Ĺuju po─Źev od 01.02.2010. godine saglasno ─Źlanu 3. ZPIO. Tu┼żiocu je prema navršenom penzijskom sta┼żu od 31 godina, 5 mjeseci i 10 dana, odre─Ĺena invalidska penzija u procentu od 61,876%, s tim da mu za penzijski sta┼ż od 20 godina, pripada invalidska penzija u visini od 50% od penzijskog osnova, a za svaku punu godinu penzijskog sta┼ża procenat za odre─Ĺivanje penzije se pove─çava za 1,25%, odnosno za navršenih šest i više a manje od 12 mjeseci, preko punih godina penzijskog sta┼ża, procenat za odre─Ĺivanje visine penzije se pove─çava za 0,625. Prvostepenim rješenjem tu┼żiocu je penzija odre─Ĺena saglasno ─Źlanu 1. ZPIO, prema penzijskom osnovu koji predstavlja garantovan penzijski osnov borca I kategorije koji iznosi 604,50 KM, odnosno u visini prosje─Źne neto plate u Republici u 2005. godini kao godini koja prethodi godini na koju su uskla─Ĺene penzije, koja iznosi 465,00 KM, uve─çane za 30%.

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je tu┼żiocu pravilno odre─Ĺena invalidska penzija kao borcu I kategorije, zbog ─Źega nisu osnovani njegovi prigovori u pogledu nepravilne primjene odredaba ─Źlana 1. ZPIO. On u zahtjevu u suštini ponavlja navode iznijete u tu┼żbi, a koji se odnose na sadr┼żinu zakonskih propisa te njihovo tuma─Źenje, prihvataju─çi ─Źinjeni─Źno stanje kao potpuno i pravilno utvr─Ĺeno. Na taj na─Źin on nije osporio razloge obrazlo┼żenja osporenog akta i pobijane presude, zbog ─Źega njegovi navodi iznijeti u zahtjevu nisu mogli dovesti u sumnju zakonitost osporenog akta i pobijane presude. Suprotno tome, razlozi obrazlo┼żenja osporenog akta i pobijane presude su u skladu sa odredbom ─Źlana 1. stav 1., 2. i 3. ZPIO a u vezi sa ─Źlanom 135. Zakona.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żioca za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. tog zakona.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 14 0 U 001122 11 Uvp od 13.06.2012.g.)

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba izjavljena protiv akta tu┼żenog broj 1074339062 od 04.02.2011. godine, kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Filijale tu┼żenog u I.S. od 28.02.2010. godine, a kojim je tu┼żiocu ponovo odre─Ĺena invalidska penzija po─Źev od 01.02.2010. godine u iznosu od 374,03 KM mjese─Źno.

U obrazlo┼żenju te presude se navodi da je tu┼żiocu pravilno odre─Ĺena invalidska penzija saglasno odredbi ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 118/09 – u daljem tesktu ZPIO), s obzirom da je njegovim ─Źlanom 2. odredba ─Źlana 89. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – pre─Źiš─çen tekst, ("Slu┼żbeni glasnik RS" broj 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 23/09, 71/09, 106/09 i 118/09 u daljem tekstu: Zakon), brisana, pa da se penzije za borce I kategorije stupanjem na snagu ZPIO više ne odre─Ĺuje u smislu tog ─Źlana.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede Zakona. Smatra da je nepravilno primijenjena odredba ─Źlana 1. stav 2. ZPIO, zbog ─Źega je prvostepeni organ na pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom da mu kao borcu I kategorije penzijski osnov nije mogao biti utvr─Ĺen u manjem iznosu od prosje─Źne neto plate u Republici, u godini koja

prethodi godini na koju su uskla─Ĺene penzije, uve─çane za 30%. Predlo┼żio je da se pobijana presuda ukine ili preina─Źi.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni organ je istakao da je tu┼żilac kao korisnik invalidske penzije a po osnovu penzijskog sta┼ża od 29 godina, 6 mjeseci i 21 dan i kao borac I kategorije, tu penziju ostvarivao saglasno odredbi ─Źlana 89. Zakona, koji je ─Źlanom 2. ZPIO brisan, zbog ─Źega se, prema ─Źlanu 3. ZPIO, sve penzije odre─Ĺene primijenom ─Źlana 89. Zakona, ponovo odre─Ĺuju po slu┼żbenoj du┼żnosti, po─Źev od 01.02.2010. godine; da je prilikom ponovnog odre─Ĺivanja penzije tu┼żiocu odre─Ĺen penzijski osnov na na─Źin propisan ─Źlanom 135. Zakona, za borce koji nisu navršili puni penzijski sta┼ż, odnosno prema tu┼żio─Źevom penzijskom sta┼żu u visini od 61,875% od garantovanog penzijskog osnova borca I kategorije, a na osnovu Odluke o uskla─Ĺivanju penzija („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 49/08), prema kojoj su penzije uskla─Ĺene i dovedene na nivo penzija iz 2006. godine. Predlo┼żio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, odgovor na zahtjev, pobijanu presudu, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. ZUS, ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Tu┼żiocu je rješenjem od 29.05.2009. godine kao borcu I kategorije sa penzijskim sta┼żom 29 godina, 6 mjeseci i 21 dan bila utvr─Ĺena penzija odre─Ĺena primijenom ─Źlana 87. Zakona prema garantovano penzijskom osnovu, i uve─çanjem od 60%, odnosno penzija odre─Ĺena u visini od 75% od penzijskog osnova. Me─Ĺutim, stupanjem na snagu ZPIO, i to njegovim ─Źlanom 2., takav obra─Źun penzije više nije mogu─ç, ve─ç se penzije odre─Ĺene primijenom ─Źlana 89. ponovo odre─Ĺuju po─Źev od 01.02.2010. godine saglasno ─Źlanu 3. ZPIO. Tu┼żiocu je prema navršenom penzijskom sta┼żu od 29 godina, 6 mjeseci i 21 dan, odre─Ĺena invalidska penzija u procentu od 61,876%, s tim da mu za penzijski sta┼ż od 20 godina, pripada invalidska penzija u visini od 50% od penzijskog osnova, a za svaku punu godinu penzijskog sta┼ża procenat za odre─Ĺivanje penzije se pove─çava za 1,25%, odnosno za navršenih šest i više a manje od 12 mjeseci, preko punih godina penzijskog sta┼ża, procenat za odre─Ĺivanje visine penzije se pove─çava za 0,625. Prvostepenim rješenjem tu┼żiocu je penzija odre─Ĺena saglasno ─Źlanu 1. ZPIO, prema penzijskom osnovu koji predstavlja garantovan penzijski osnov borca I kategorije koji iznosi 604,50 KM, odnosno u visini prosje─Źne neto plate u Republici u 2005. godini kao godini koja prethodi godini na koju su uskla─Ĺene penzije, koja iznosi 465,00 KM, uve─çane za 30%.

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je tu┼żiocu pravilno odre─Ĺena invalidska penzija kao borcu I kategorije, zbog ─Źega nisu osnovani njegovi prigovori u pogledu nepravilne primjene odredaba ─Źlana 1. ZPIO. On u zahtjevu u suštini ponavlja navode iznijete u tu┼żbi, a koji se odnose na sadr┼żinu zakonskih propisa te njihovo tuma─Źenje, prihvataju─çi ─Źinjeni─Źno stanje kao potpuno i pravilno utvr─Ĺeno. Na taj na─Źin on nije osporio razloge obrazlo┼żenja osporenog akta i pobijane presude, zbog ─Źega njegovi navodi iznijeti u zahtjevu nisu mogli dovesti u sumnju zakonitost osporenog akta i pobijane presude. Suprotno tome, razlozi obrazlo┼żenja osporenog akta i pobijane presude su u skladu sa odredbom ─Źlana 1. stav 1., 2. i 3. ZPIO a u vezi sa ─Źlanom 135. Zakona.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żioca za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. tog zakona.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 14 0 U 001159 11 Uvp od 06.06.2012.g.)

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je kao neosnovana tu┼żba, protiv osporenog akta, bli┼że ozna─Źenog u uvodu ove presude, kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Filijale I. S. broj 1154904355 od 28.02.2010. godine. Tim prvostepenim rješenjem, tu┼żiocu je ponovo odre─Ĺena starosna penzija po─Źev od 01.02.2010. godine u iznosu od 426,23 KM mjese─Źno.

U obrazlo┼żenju te presude, prihvataju se kao valjani razlozi obrazlo┼żenja osporenog akta i dodaje da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/09, u daljem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZPIO), po slu┼żbenoj du┼żnosti nastala obaveza ponovnog odre─Ĺivanja penzija odre─Ĺenih primjenom ─Źlana
87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 106/05-pre─Źiš─çeni tekst i broj 20/07, 33/08, 1/09 i 71/09, u daljem tekstu: ZPIO), za borce šeste i sedme kategorije, kao i ─Źlana 89. ZPIO, po zahtjevima podnesenim prije po─Źetka primjene ovog zakona, po─Źev od 01. februara 2010. godine; da su organi tu┼żenog u svemu postupili po navedenim zakonskim odredbama i pravilno odredili novi iznos starosne penzije tu┼żioca.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev) tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog pogrešne primjene zakona i povrede propisa o postupku. Isti─Źe da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu nepotpunih podataka iz mati─Źne evidencije, s obzirom da ista ne sadr┼żi podatke o njegovoj invalidnosti, koja je posljedica ranjavanja i po osnovu kojeg mu je utvr─Ĺeno svojstvo ratnog vojnog invalida (RVI) IV kategorije sa 80% invaliditeta i gubitak radne sposobnosti, zbog ─Źega da je u ┼żalbi izjavljenoj protiv tog rješenja zatra┼żio

ocjenu radne sposobnosti, a u vezi sa ostvarivanjem prava na invalidsku penziju. Smatra da je tu┼żena bila du┼żna da postupi po tom zahtjevu, što nije u─Źinila, ─Źime da je povrijedila osnovna na─Źela upravnog postupka i time ga onemogu─çila u ostvarivanju njegovih prava. Predla┼że da se zahtjev uva┼żi, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlu─Źivanje.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni navodi da ostaje kod razloga obrazlo┼żenja osporenog akta i predla┼że da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor tu┼żenog, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 i 63/11, u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Iz podataka spisa, proizlazi da je pravo na starosnu penziju tu┼żilac ostvario po─Źev od 16.5.1998. godine u iznosu od 543,60 dinara mjese─Źno; da je rješenjem Filijale I. S. od 31.5.2004. godine, po slu┼żbenoj du┼żnosti izvršeno ponovno odre─Ĺivanje penzije tu┼żioca po─Źev od 01.10.2002. godine i penzija odre─Ĺena u iznosu od 397,80 KM mjese─Źno. Navedeni iznos penzije odre─Ĺen je za ukupan penzijski sta┼ż od 27 godina, 08 mjeseci i 28 dana, u procentu od 57,75% od penzijskog osnova utvr─Ĺenog prema tada va┼że─çim odredbama ─Źlana 48-58 ZPIO, u iznosu od 503,54 KM i uve─çana prema odredbi ─Źlana 60. ZPIO (po osnovu u─Źeš─ça u Vojsci RS) za 60% tj. do iznosa od 75%, jer penzija ne mo┼że iznositi više od procenta za puni penzijski sta┼ż. Odre─Ĺivanje novog iznosa penzije, na osnovu rješenja o kategorizaciji boraca, izvršeno je rješenjem istog organa od 30.11.2009. godine i penzija odre─Ĺena u procentu od 56,250% od penzijskog osnova utvr─Ĺenog prema odredbama ─Źlana 77.- 86. ZPIO, u iznosu od 757,75 KM u iznosu od 426,23 KM i uve─çana prema odredbi ─Źlana 89. ZPIO, kao borcu I kategorije, za 60% tj. do iznosa od 75% iznosi ukupno 568,31 KM. Predmetnim prvostepenim rješenjem od 28.02.2010. godine, tu┼żiocu je po slu┼żbenoj du┼żnosti ponovo, po─Źev od 01.02.2010. godine odre─Ĺena starosna penzija na osnovu odredbe ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO, u iznosu od 426,23 KM mjese─Źno.

Odredbom ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO, poslije ─Źlana 231.
b) ZPIO, dodaje se ─Źlan 231.v), koji propisuje obavezu ponovnog odre─Ĺivanja po slu┼żbenoj du┼żnosti penzija, odre─Ĺenih primjenom ─Źlana 87, za borce šeste i sedme kategorije, kao i ─Źlana 89. ZPIO, po zahtjevima podnesenim prije po─Źetka primjene ovog zakona, po─Źev od 01. februara 2010. godine. Slijedi da tu┼żilac, kao lice, ─Źija je penzija odre─Ĺena primjenom odredbe ─Źlana 89. ZPIO po zahtjevu od 16.5.1998. godine, spada u kategoriju lica za koje postoji obaveza ponovnog odre─Ĺivanja penzije po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Odredbom ─Źlana 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO, brisana je odredba ─Źlana 89. ZPIO, kojom je odre─Ĺeno pove─çenje penzije borcima od prve do sedme kategorije koji prema ukupnom penzijskom sta┼żu ne mogu ostvariti penziju u procentu, koji im po ovom zakonu pripada za puni penzijski sta┼ż, u zavisnosti od utvr─Ĺene kategorije i du┼żine penzijskog sta┼ża.

Kako tu┼żilac ima svojstvo borca prve kategorije, proizlazi da mu od dana stupanja na snagu te odredbe, ne pripada pravo na pove─çanje penzije koju je, po tom osnovu ostvarivao, odnosno koje mu je odre─Ĺeno rješenjem Filijale I. S. od 30.11.2009. godine. S obzirom na navedeno, ponovni obra─Źun penzije tu┼żioca je trebalo izvršiti na osnovu odredbe ─Źlana 87. i u vezi sa ─Źlanoma 135. ZPIO, kako je to u─Źinjeno predmetnim prvostepenim rješenjem i kako je to ispravno zaklju─Źio i ni┼żestepeni sud.

S obzirom da je predmet ovog postupka ponovno odre─Ĺivanje starosne penzije tu┼żioca, nema zakonske mogu─çnosti za istovremeno vo─Ĺenje postupka za odre─Ĺivanje invalidske penzije tu┼żioca, prvenstveno jer se radi o razli─Źitim uslovima za sticanje tih prava, a i kod ─Źinjenice da se zahtjev ne mo┼że postavljati nakon donošenja prvostepenog rješenja. Iz tog razloga neosnovan je prigovor tu┼żioca na okolnost povrede na─Źela upravnog postupka i onemogu─çavanja zaštite njegovih prava.

Kod takvog stanja stvari po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan razlog iz odredbe ─Źlana 35. stav 2. ZUS-a koji bi je ─Źinio nezakonitom, pa se zahtjev tu┼żioca odbija primjenom odredbe ─Źlana 40. stav 1. istog zakona.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 14 0 U 000781 11 Uvp od 11.04.2012.g.)

 

<------->

 

P R E S U D U

Zahtjev se djelimi─Źno uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 002922 12 U od 30.04.2012 se preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava u dijelu koji se odnosi na odluku o zahtjevu tu┼żioca za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

U preostalom dijelu, zahtjev se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba izjavljena protiv rješenja tu┼żenog 5103223161 od 16.01.2012. godine, kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv zaklju─Źka F. tu┼żenog sa sjedištem u B. od 26.10.2011. godine, a kojim je odba─Źen zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na invalidsku penziju, uz obrazlo┼żenje da uz zahtjev a ni po pozivu prvostepenog organa nije dostavio svu dokumentaciju potrebnu za odlu─Źivanje o ispunjavanju uslova za invalidsku penziju, pa da se nije mogla vršiti ocjena tu┼żio─Źeve radne sposobnosti, zbog ─Źega je pravilno njegov zahtjev odba─Źen kao nedopušten, jer da su ispunjeni uslovi iz ─Źlana 125. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS" broj 13/02, 87/07 i 50/10 u daljem tekstu: ZOUP).

Ni┼żestepeni sud je u obrazlo┼żenju pobijane presude prihvatio valjanim razloge odbacivanja zahtjeva tu┼żioca podnijetog dana 23.06.2011. godine, jer da se bez prilo┼żene medicinske dokumentacije nije mogla vršiti ocjena njegove radne sposobnosti, a kako on tra┼żenu medicinsku dokumentaciju nije dostavio, ni nakon naknadnog tra┼żenja od strane prvostepenog organa, to ostali tu┼żbeni prigovori nemaju zna─Źaja na donošenje druga─Źije odluke u predmetnom upravnom sporu.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede pravila postupka, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je ispunio uslove za li─Źnu penziju, a da je njegovo stanje zdravlja takvo da je bilo potrebno da drugostepena ljekarska komisija ocijeni onu dokumentaciju koja je ve─ç sadr┼żana u spisima predmeta. Smatra da razlog što nije dostavio medicinsku dokumentaciju, a s obzirom na ─Źinjenicu da je borac I kategorije, ne mo┼że biti osnov odbacivanja zahtjeva pa da je upravni organ trebao odlu─Źiti na bazi tih ─Źinjenica, a pogotovo što ima pravo na starosnu penziju prema ostvarenom penzijskom sta┼żu i prema godinama ┼żivota. Predlo┼żio je da se zahtjev usvoji i pobijana presuda ukine ili preina─Źi.

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni organ je ostao kod razloga sadr┼żanih u obrazlo┼żenju osporenog akta, predlo┼żivši da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor na zahtjev, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbeni glasnik RS” broj 109/05 i 63/11 u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Iz podataka u spisima predmeta proizlazi da je tu┼żilac podnio dana 23.06.2011. godine, zahtjev kojim je tra┼żio priznavanje starosne (li─Źne) ili invalidske penzije. Prvostepeni organ tu┼żenog je smatrao da je zahtjev podnijet samo za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, pa je u tom smislu tu┼żioca pozvao dopisom od 20.07.2011. godine da dostavi relevantnu medicinsku dokumentaciju za prvostepenu ljekarsku komisiju, a advokata tu┼żioca je dana 23.09.2011. godine upoznao sa takvim tra┼żenjem, o ─Źemu je sa─Źinjena i slu┼żbena zabilješka istog dana. Tu┼żilac nije postupio po pozivu organa da dostavi tra┼żenu medicinsku dokumentaciju, propisanu odredbama ─Źlana 16. i 17. Pravilnika o ocjenjivanju radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 84/02, 7/05, 29/08 i 41/10 – u daljem tekstu: Pravilnik), zbog ─Źega su bili ispunjeni procesni uslovi da se odlu─Źi o tom dijelu njegovog zahtjeva. Pozivanje tu┼żioca na ranije prilo┼żenu medicinsku dokumentaciju nije osnovano s obzirom da je na bazi te dokumentacije donijeto rješenje dana 10.11.2009. godine, kojim tu┼żiocu nije priznato pravo na invalidsku penziju, kao i s obzirom na odredbu ─Źlana 17. stav 2. Pravilnika prema kojoj medicinska dokumentacija relevantna za ocjenu radne sposobnosti mora biti u originalu i u pogledu laboratorijskog nalaza ne starija od šest mjeseci. Otuda je pravilno odba─Źen zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na invalidsku penziju.

Me─Ĺutim, tu┼żilac s pravom isti─Źe da je podnio i zahtjev za starosnu penziju, koju on naziva li─Źnom penzijom, što zna─Źi da je podnio dva alternativno postavljena zahtjeva. Prvostepenim aktom nije odlu─Źeno o zahtjevu za starosnu penziju pa iako je on u ┼żalbi to istakao, tu┼żeni organ nije odgovorio na te ┼żalbene navode, što predstavlja povredu pravila postupka sadr┼żanu u odredbama ─Źlana 230. Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS„ broj 13/02, 87/07 i 50/10 ). Stavom 2. ─Źlana 230 ZOUP je propisano da se u obrazlo┼żenju drugostepenog rješenja moraju ocijeniti svi navodi ┼żalbe. Ako je ve─ç prvostepeni organ u obrazlo┼żenju svog rješenja pravilno ocijenio ┼żalbene navode, drugostepeni organ se mo┼że pozvati na razloge prvostepenog rješenja. Zbog toga je prilikom ponovnog odlu─Źivanja o ┼żalbi tu┼żioca, u kojoj je naveo nedostatke prvostepenog akta u pogledu odluke o pravu na starosnu

penziju, tu┼żeni organ obavezan da ocijeni ┼żalbene navode koji se odnose na dio zahtjeva kojim je tu┼żilac tra┼żio priznavanje prava na starosnu penziju.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi su ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żioca za njeno vanredno preispitivanje djelimi─Źno uva┼żava i ta presuda preina─Źava na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. i 2. tog zakona, tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava u dijelu odluke o pravu na starosnu penziju, jer su ostvareni razlozi za djelimi─Źno poništenje osporenog akta predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 10. ta─Źka 2. i 4. ZUS. U preostalom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan na osnovu odredbe stava 1. ─Źlana 40. ZUS, jer nisu ispunjeni uslovi iz ─Źlana 10. ZUS, za poništenje osporenog akta u dijelu odluke o odbacivanju zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 12 0 U 002922 12 Uvp od 28.11.2012.g. )

 

<------->

 

P R E S U D A

Zahtjev se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Doboju broj 13 0 U 000947 10 U od 31.12.2010. godine, se preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba protiv uvodno ozna─Źenog akta tu┼żenog, kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Filijale D. broj 1125663698 od 28.02.2010. godine. Tim prvostepenim rješenjem, tu┼żiocu je ponovo odre─Ĺena invalidska penzija po─Źev od 01.02.2010. godine u iznosu od 645,30 KM.

U obrazlo┼żenju pobijane presude sud se poziva na odredbu ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/09, u daljem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZPIO) i odredbu ─Źlana 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 71/09) i isti─Źe da, s obzirom na sadr┼żaj tih odredbi, tu┼żiocu kao u─Źesniku NOR-a poslije 09.9.1943. godine više ne pripada pravo na tzv. „zagarantovani“ penzijski osnov, ve─ç da se isti odre─Ĺuje shodno odredbama ─Źlana 77. do 86. ZPIO, što da je ispravno utvr─Ĺeno osporenim aktom.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev) tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog pogrešne primjene materijalnog prava, isti─Źu─çi da mu je prvostepenim rješenjem ponovo odre─Ĺena invalidska penzija u smanjenom iznosu od 645,30 KM, retroaktivno i na njegovu štetu, zbog ─Źega da je nezadovoljan pobijanom presudom. Dodaje da sud prilikom odlu─Źivanja i ocjene zakonitosti osporenog akta nije uzeo u obzir ─Źinjenicu da je on invalid rada i u─Źesnik NOR-a, a ne borac ovog rata, što da je i tu┼żeni pogrešno utvrdio i zbog ─Źega mu je pogrešno izvšio ponovno obra─Źunavanje penzije. Predla┼że da se zahtjev uva┼żi i pobijana presuda preina─Źi ili da se zahtjev uva┼żi i pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlu─Źivanje.

 

U odgovoru na zahtjev tu┼żeni navodi da ostaje kod razloga navedenih u obrazlo┼żenju osporenog akta i predla┼że da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor tu┼żenog, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. ZUS-a, ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Iz podataka spisa, proizilazi da je pravo na invalidsku penziju tu┼żilac ostvario 01.7.1981. godine, rješenjem Filijale u D. broj 1125663698 od 17.6.1986. godine, ─Źiji iznos je odre─Ĺen na osnovu ukupno ostvarenog penzijskog sta┼ża od 33 godine, 7 mjeseci i 4 dana i po osnovu u─Źeš─ça u NOR-u poslije 09. septembra 1943. godine, da mu je ponovno odre─Ĺivanje penzije izvršeno po slu┼żbenoj du┼żnosti, stupanjem na snagu va┼że─çeg ZPIO („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 106/05-pre─Źiš─çeni tekst i broj 20/07), rješenjem istog prvostepenog organa od 01.10.2002. godine, primjenom odredbe ─Źlana 188. (sada 231.) i u vezi sa odredbom ─Źlana 58. (sada 87.) i
60. (sada 89.) ZPIO. Predmetnim prvostepenim rješenjem od 28.02.2010. godine, tu┼żiocu je po slu┼żbenoj du┼żnosti ponovo, po─Źev od 01.02.2010. godine, odre─Ĺena penzija na osnovu odredbe 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/09) u iznosu od 645,30 KM mjese─Źno.

Obaveza ponovnog odre─Ĺivanja penzija, nastala je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 33/08), ─Źijom odredbom ─Źlana 231b. stav 1. je propisano da ─çe se penzije odre─Ĺene po zahtjevima podnesenim do kraja 2007. godine primjenom ─Źl. 87. i 89. ZPIO, uskla─Ĺivanjem ponovo odrediti i na taj na─Źin od 1. januara 2008. godine dovesti na nivo penzija iz 2005. godine. Stavom 2. istog ─Źlana je propisano da na zahtjev korisnika penzije, ponovo ─çe se odrediti penzija na osnovu rješenja o kategorizaciji boraca, u skladu sa odredbama ─Źl. 4. i 5. ovog zakona.

Ponovnim Izmjenama i dopunama ZPIO objavljenim u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske”, broj 71/09, u ─Źlanu 231b., mijenja se stav 2. i dodaje stav 3. i 4., tako da je tom odredbom propisana obaveza ponovnog odre─Ĺivanja, po slu┼żbenoj du┼żnosti, penzija iz stava 1. tog ─Źlana (penzije odre─Ĺene po zahtjevima, podnesenim do kraja 2007. godine), izuzev penzija u─Źesnika NOR-a, u skladu sa odredbama ─Źlana 87. i 89. ZPIO, na osnovu rješenja o kategorizaciji borca, po─Źev od 01. oktobra 2009. godine. Penzije, koje se ne mogu odrediti u smislu stava 2. tog ─Źlana, ponovo ─çe se odrediti, po slu┼żbenoj du┼żnosti, od penzijskog osnova u skladu sa odredbama ─Źlana 77. do 86. ZPIO, po─Źev od 01. oktobra 2009. godine, a penzije, odre─Ĺene po zahtjevu korisnika, a na osnovu rješenja o kategorizaciji, ne─çe se ponovo odre─Ĺivati.

Prema tome nesporno je da su nakon stupanja na pravnu snagu izmjenjene odredbe stava 2. ─Źlana 231b. ZPIO, penzije u─Źesnika NOR-a izuzete od ponovnog odre─Ĺivanja, iz ─Źega slijedi da se penzija tu┼żioca, obzirom da je u─Źesnik NOR-a, nije mogla ponovo odrediti, što tu┼żilac osnovano isti─Źe. Obaveza ponovnog odre─Ĺivanja penzija u─Źesnika NOR-a, ne proizlazi ni iz odredbe ─Źlana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPIO („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/09), na koju se poziva tu┼żeni, jer je ta obaveza propisana, samo za penzije boraca šeste i sedme kategorije, u koje ne spada tu┼żilac.

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni suda pobijanom presudom je ostvaren razlog povrede zakona iz ─Źlana 35. stav 2. ZUS, a osporenim aktom razlog za njegovo poništenje iz ─Źlana 10. ta─Źke 2. istog zakona, pa se na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. i 2. istog zakona zahtjev usvaja, pobijana presuda preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 13 0 U 000947 11 Uvp od 09.11.2011.g.)

 

<------->

 

ODRE─ÉIVANjE SRAZMJERNOG DIJELA STAROSNE PENZIJE
Odredbe Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja izme─Ĺu Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine

Tu┼żiteljica je ostvarila sta┼ż osiguranja u biv┼íoj Bosni i Hercegovini, a poslije 30. aprila 1992. godine i u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, tj. kod vi┼íe nosilaca osiguranja u bih, zbog ─Źega joj je ne pripada pravo na samostalnu penziju, ve─ç joj se penzija odre─Ĺuje u srazmjernom dijelu prema odredbi ─Źlana 7. sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja izme─Ĺu Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz obrazlo┼żenja:

Nepravilno je ocijenjen prigovor tu┼żiteljice da ona ispunjava uslove za priznavanje prava na samostalnu starosnu penziju u Republici Srpskoj. Navedeno iz razloga ┼íto je ostvarila sta┼ż osiguranja poslije 30. aprila 1992. godine kod vi┼íe nosilaca osiguranja u BiH, te je podnijela zahtjev Federalnom zavodu za PIO/MIO da joj se prizna pravo na srazmjerni dio starosne penzije za sta┼ż osiguranja ostvaren u tom entitetu, koje joj je i priznato rje┼íenjem od 06. avgusta 2015. godine, pa se u ovom slu─Źaju primjenjuje ─Źlan 7. Sporazuma o me─Ĺusobnim pravima i obavezama u sprovo─Ĺenju penzijskog i invalidskog osiguranja izme─Ĺu Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť, broj 15/00, u daljem tekstu: Sporazum), kako je i obrazlo┼żeno u osporenom aktu. Tu┼żeni u zahtjevu osnovano navodi da je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 30. oktobra 2013. godine, na koju se pozivaju ni┼żestepeni sud i tu┼żiteljica, odbijena inicijativa za pokretanje postupka ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti Sporazuma, pa ta odluka nije od zna─Źaja za odlu─Źivanje u predmetnoj stvari. Me─Ĺutim, Ustavni sud Bosne i Hercegovine se u vi┼íe odluka donesenih u sli─Źnim pravnim situacijama (AP-2213/06, AP- 2549/09, AP-4217/17), izjasnio o primjeni Sporazuma, da je zaklju─Źen na osnovu zakonskog ovla┼í─çenja iz ─Źlana 241. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju-Pre─Źi┼í─çeni tekst (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť, broj: 106/05) i da je cilj zaklju─Źenja bio regulisanje odre─Ĺenih spornih odnosa u vezi sa ostvarivanjem prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, s obzirom da u BiH od 1992. godine postoje tri fonda/zavoda za PIO koja egzistiraju samostalno, pa su Sporazumom jasno definisani uslovi za ostvarenje prava na penziju za lica o ─Źijim pravima na penziju odlu─Źuje vi┼íe fondova u BiH, ure─Ĺen je na─Źin podjele obaveza tih fondova pri isplati, pa prema stavu Ustavnog suda BiH ovo predstavlja legitimni cilj koji je slu┼żio javnom interesu. S obzirom na navedeno, ne mogu se prihvatiti kao valjani razlozi dati u pobijanoj presudi, kao i navodi tu┼żbe, da osnov za odlu─Źivanje o zahtjevu tu┼żiteljice za ostvarivanje prava na penziju ne mo┼że biti Sporazum, pa je tu┼żba neosnovano uva┼żena i osporeni akt poni┼íten, na ┼íta tu┼żeni u zahtjevu pravilno ukazuje.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 019880 18 Uvp 2 od 09.04.2020. godine)

<------->

 

ODRE─ÉIVANjE STAROSNE PENZIJE
─îlan 178. stav 1 a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske

Osiguranik mo┼że ostvariti pravo na starosnu penziju, nakon sticanja uslova, a po prestanku osiguranja.

Iz obrazlo┼żenja:

Nije sporno me─Ĺu strankama u ovom upravnom sporu da tu┼żilac na dan podno┼íenja zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju, 15.04.2013. godine ima navr┼íenih 53 godine, 2 mjeseca i 12 dana ┼żivota, te 40 godina, 9 mjeseci i 6 dana ostvarenog penzijskog sta┼ża. Sporno je da li su na tako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pravilno primjenjene odredbe ─Źlana
178. stav 1. alineja b) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske. Prema odredbama ─Źlana 178. stav 1. alineja a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, izuzetno od ─Źlana 42. stav 1. istog zakona (ÔÇ×osiguranik koji nema navr┼íenih 65 godina ┼żivota ima pravo na starosnu penziju kada navr┼íi 60 godina ┼żivota i 40 godina penzijskog sta┼żaÔÇť), osiguranik koji navr┼íi u 2012. godini 40 godina penzijskog sta┼ża, ima pravo na starosnu penziju bez obzira na godine ┼żivota. Prema alineji b) tog ─Źlana osiguranik mo┼że ostvariti pravo na starosnu penziju kad u 2013. godini navr┼íi 40 godina penzijskog sta┼ża i 56 godina ┼żivota.

Osnovano tu┼żilac ukazuje da tu┼żeni nije pravilno primijenio odredbe ─Źlana 178. alineja b) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, jer on nije u 2013. godini navr┼íio 40 godina penzijskog sta┼ża ve─ç u 2012. godini, zbog ─Źega je trebao primijeniti odredbe ─Źlana
178. stav 1. alineja a) istog zakona iz kojih proizlazi da osiguranik ima pravo na straosnu penziju kad u 2012 godini navr┼íi 40 godina penzijskog sta┼ża bez obzira na godine ┼żivota (koji uslov je tu┼żilac ispunio), s tim da to pravo mo┼że, prema odredbama ─Źlana 131. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ostvariti tek po prestanku osiguranja u rokovima propisanim tim odredbama. Ovo stoga, ┼íto odredbe ─Źlana 131. i 178. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju razlikuju sticanje uslova na starosnu penziju kao prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i ostvarivanje (priznavanje), tog prava, koje je mogu─çe tek nakon podno┼íenja zahtjeva po prestanku osiguranja. U konkretnom slu─Źaju, tu┼żilac je u 2012. godini stekao uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju ali je priznavanje tog prava zatra┼żio u 2013. godini nakon prestanka osiguranja zbog ─Źega se na njega ne mogu primijeniti odredbe ─Źlana 178. alineja b), Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju jer je on u 2012. godini navr┼íio 40 godina penzijskog sta┼ża a ne u 2013. godini. Otuda razlozi kojima se tu┼żeni rukovodio prilikom dono┼íenja osporenog akta nisu zasnovani na pravilnoj primjeni odredaba ─Źlana 178. stav 1. alineja b) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske. U tom smislu se ni razlozi obrazlo┼żenja pobijane presude ne zasnivaju na pravilnoj primjeni tih odredaba.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 012735 14 Uvp od 27.01.2016. godine)

 

 

Povratak na: prvi dio - penziono pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti prenzionog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija