Priznanje stranih sudskih odluka - sudska praksa Bosne i Hercegovine

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: privredni-spor-sarajevo-priznanje-strane-odluke.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: priznanje-presude-sarajevo.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: priznanje-presude-privredni-spor.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: Priznanja-strane-sudske-odluke-radi-isplate-novcanog-potrazivanja.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: priznanje-odluke-o-razvodu-braka-i-alimentaciji-u-sarajevu.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: priznanje-presude-o-razvodu-braka-u-sarajevu.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: Priznanje-strane-sudske-odluke-o-naslijedstvu-BiH.pdf.

Rješenje možete preuzeti u cijelosti: priznanje-odluke-o-alimentaciji-u-BiH.pdf.

"Odlučujući o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke Okružnog suda I., broj:... od 22.06.2009 godine, ovaj sud je zaključio da nisu ostvareni zakonski uvjeti da bi se ta odluka mogla priznati.

Navedenim rješenjem stavom prvim odbijen je zahtjev oca djeteta Š.R., da mu se proširi sudska nagodba za ograničenim pravom na posjete maloljetnoga sina F.R., a kojom mu je bilo omogućeno da posjećuje sina u pratnji svakih 14 dana subotom ili nedjeljom poslijepodne, i da se uvedu dodatni termini kao i da se poništi odluka o posjeti pod pratnjom, dok se stavom drugim ocu djeteta Š.R. zabranjuje postojeće pravo na posjete za 10 mjeseci. Nakon tih 10 mjeseci može doći do novog snimanja situacije i ponovnoga odobrenja na posjete od strane oca.

Prema stanju spisa, pravosnažnom presudom Općinskog suda u T. broj:... od 12.03.2008 godine, kojom je razveden brak zaključen dana 15.06.2001 godine u T. između predlagateljice i protivnika predlagateljice, određen je i način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata maloljetnog F.R. sa ocem Š.R...

Naime, odredba iz čl. 90 Zakona o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Sl.list RBiH br. 2/92), čije odredbe se saglasno odredbi iz člana 458, st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku (Sl.list. FBiH br. 53/03,73/03 i 19/06), primjenjuju u postupcima kod sudova, izričito propisuje da se strana sudska odluka neće priznati ako je istoj stvari sud ili drugi organ Bosne i Hercegovine donio pravosnažnu odluku.

Obzirom da se navedenom stranom sudskom odlukom čije se priznanje traži, na određen način ipak određuje način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata maloljetnog F.R. sa ocem Š.R., iako je o toj istoj stvari već ranije, Općinski sud u T. donio pravosnažnu presudu, presudu broj:... od 12.03.2008 godine, uvjeti za priznanje nisu ostvareni, tako da je prijedlog kao neosnovan valjalo odbiti. Naime, stavom drugim izreke presude potpuno je uređen način održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata između maloljetnog djeteta i oca radi čega se tim odnosima, dakle o istom ne može ponovo odlučivati s obzirom na pravno pravilo ne bis in idem.

Na temelju iznesenog, riješeno je kao u izreci, primjenom odredbe iz čl. 17 Zakona o vanparničnom postupku (Sl. novine FBiH,br.2/98, 39/04 i 73/05), i u vezi s odredbama čl.101 Zakona o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima."

Sud koji odlučuje o priznanju strane sudske odluke, ispituje postojanje formalnih pretpostavki za priznanje odluke u smislu člana 86.100. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, Međutim, ujedno se mora odgovoriti na pitanje da li bi priznanje strane sudske odluke moglo biti suprotno javnom poretku domicilnog prava, u smislu člana 4. i 5. istog Zakona, pri čemu se pod javnim poretkom podrazumijeva skup propisa kojima se osigurava poštivanje najbitnijih i najvrijednijih načela jedne države.

Priznanjem predmetnih odluka bi bila povrijeđena osnovna načela domicilnog prava, obzirom na pravne posljedice otvaranja postupka izvanredne uprave predviđene odredbama člana 41. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a to je da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, izvršnih i postupaka osiguranja, kao niti postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa. Sud je smatrao da bi takva ograničenja mogla dovesti u pitanje pravo na pravično i fer suđenje garantovano članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pored činjenice da domicilno pravo ne poznaje institut izvanredne uprave u trgovačkom društvu. Stoga je sud našao nema mjesta priznanju ovih odluka, jer bi isto bilo suprotno javnom poretku.

Kako zakoni Federacije Bosne i Hercegovine kojima se utvrđuju pravila postupka ne poznaju institut izvanredne uprave u trgovačkom društvu, to se ni odluka stranog suda kojom se uvodi takav institut koji naš pravni sistem ne poznaje, ne može priznati u smislu člana 91. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, posebno kada se ima u vidu da javni poredak mogu da povrijede upravo meritorni efekti strane odluke.

Rješenjem Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 08 0 V 001979 14 V od 05.03.2014. godine priznata je Presuda u odsustvu Pokrajinskog suda Műnster broj 022 O 40/12 od 05.07.2013. godine, koja je pravomoćna dana 21.01.2014. godine.

Protiv navedenog rješenja žalbu je blagovremeno izjavio protivnik predlagatelja i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člana 208. stav 1. u vezi sa članom 236. ZPP[1], sa prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pobijano rješenje preinači tako da se prijedlog odbije ili odbaci.

U podnesenom odgovoru na žalbu predlagatelj je osporio osnovanost žalbenih prigovora i predložio da se žalba odbije kao neosnovana, uz obavezivanje protivnika predlagatelja na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.106,70 KM.

Žalba nije osnovana.

Prema odredbi člana 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima[2] (u daljem tekstu: ZRSZ), da bi sud u Bosni i Hercegovini priznao stranu sudsku odluku, potrebo je da podnositelj zahtjeva uz tu odluku podnese i potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je odluka donesena. Navedeni uslov podnositelj zahtjeva je u konkretnom slučaju ispunio, što žalitelj u žalbi i ne spori.

Pravno je neutemeljen prigovor žalitelja da je podnositelj zahtjeva bio dužan, pored potvrde o pravomoćnosti, podnijeti i potvrdu o izvršnosti strane sudske odluke, budući da takav uslov nije propisan odredbom člana 87. ZRSZ niti nekom drugom odredbom tog zakona. Navedenu potvrdu predlagač bi bio dužan podnijeti samo da se radi o prijedlogu za izvršenje strane sudske odluke, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

Prigovor žalitelja da je on uredno ispunjavao svoje obaveze prema podnositelju zahtjeva i da njegova obaveza, utvrđena stranom sudskom odlukom, ne postoji, irelevantan je za postupak priznavanja strane sudske odluke, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo kantonalni sud. U postupku priznanja strane sudske odluke sud ne može provoditi parnični postupak i sam odlučivati o spornom materijalnopravnom odnosu o kome je odlučivano u parnici pred stranim sudom.

U konkretom slučaju ne postoje ni procesnopravni niti materijalnopravni razlozi zbog kojih bi trebalo pozivom ja navni poredak odbiti priznanje strane sudske odluke , jer ista nije u suprotnosti sa osnovama društvenog uređenja utvrđenim Ustavom BiH (član 91. SRSZ).

Stoga je u skladu sa odredbom člana 226. u vezi sa članom 236. ZPP odlučeno kao u izreci.

U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 387. ZPP odbijen je zahtjev predlagatelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

U konkretnom slučaju strana sudska odluka odnosi se i na utvrđenje udjela stranaka na nekretnini (porodična kuća u Srebreniku) i načinu diobe, dakle odlučeno je o pravu vlasništva na nekretnini u Bosni i Hercegovini. Za sporove izmenu bračnih drugova o pravu vlasništva na nekretnini u vlasništvu granana, ako se nekretnina nalazi u Bosni i Hercegovini, postoji isključiva nadležnost domaćeg suda (član 56. u vezi sa članom 60. ZRSZ), koju stranke, suprotno rezonovanju žaliteljice, ne mogu otkloniti svojim sporazumom niti prećutnim pristankom tuženog.

Te negativne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke regulisane su odredbama članova 88. do 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (u daljem tekstu: ZRSZ). Isključiva nadležnost domaćeg suda pretstavlja jednu od tih negativnih pretpostavki, kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud, budući da je odredbom člana 89. stav 1. ZRSZ propisano da se strana sudska odluka neće priznati ako u odnosnoj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Bosne i Hercegovine. Isključiva nadležnost domaćeg suda ima značaj relativne smetnje za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu ukoliko tužitelj traži priznanje, a tuženi se tome ne protivi (član 89. stav 2. ZRSZ. Pojam bračnog spora određen je članom 61. ZRSZ (utvrđivanje postojanja ili nepostojanja braka, poništenje braka ili razvod braka ).

Neprihvatljiv je žalbeni prigovor da je za priznanje predmetne strane sudske odluke postojala smetnja propisana odredbom Člana 88. ZRSZ. Protupredlagatelj, naime, tvrdi da je blagovremeno izjavio žalbu protiv predmetne strane sudske presude, koja je bila potpisana od strane njegovog zakonskog zastupnika, ali da je strani sud njegovu žalbu odbacio kao nedopuštenu zbog toga što ista nije bila potpisana od strane Njemačkog advokata , što je u suprotnosti sa odredbama domaćeg parničnog građanskog postupka. Stoga smatra da je u postupku donošenja strane sudske odluke povrijeđeno načelo saslušanja obiju stranaka uslijed Čega mu je onemogućeno da učestvuje u postupku.

Prvostepenim rješenjem odbijen je prijedlog predlagača za priznanje strane sudske odluke - rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj Iv-16171/99 od 25.02.1991. godine.

Protiv ovog rješenja žali se predlagač zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U odgovoru na žalbu protivnik predlagača je predložio da se žalba odbije.

Žalba je osnovana.

Iz obrazloženja prvostepenog rješenja slijedi da sud prijedlog za priznanje strane sudske odluke - rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj Iv-16171/99 od 15.02.1991. godine odbija iz samo jednog razloga tj. što to rješenje ne smatra sudskom odlukom čije izvršenje se može tražiti pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Ovakav zaključak prvostepenog suda je pogrešan, jer sud ispušta iz vida da konkretna strana sudska odluka predstavlja rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave koja ima sve elemente propisane odredbom člana 38. stav 2. ranijeg preuzetog Zakona o izvršnom postupku ("SI. list RBiH", broj 2/92) tj. u prvom dijelu izreke sadrži obavezu dužnika da u roku od 8 dana po dostavi rješenja namiri potraživanje vjerovnika u iznosu od 251.600,00 tadašnjih YU dinara zajedno sa kamatom i troškovima, a u drugom dijelu izreke i odredbu izvršenja radi ostvarenja tog potraživanja.

Prvi dio ovakve izreke predstavlja izvršnu ispravu, a predlagač traži upravo njeno priznanje kako bi pred nadležnim sudom u Sarajevu mogao tražiti izvršenje te odluke. Zato ne stoji zaključak prvostepenog suda da navedena strana sudska odluka nema svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može tražiti izvršenje pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Međutim, u konkretnom slučaju primjenjuje se Sporazum zaključen između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovini i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("SI. list RBiH" -posebno izdanje broj: 1/96) s obzirom da se odredbe preuzetog Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("SI. list RBiH", broj 2/92) ne primjenjuju na odnose koji su regulisani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorima (član 3. tog zakona).

Prema odredbi člana 21. pomenutog Sporazuma između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RH odluke države ugovornice u građanskim stvarima priznaju se i izvršavaju, između ostalog, ako su pravomoćne po zakonu države ugovornice na čijem su teritoriju donesene.

Na rješenju o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 25.02.1991. godine ima klauzula pravosnažnosti sa danom 19.10.2000. godine, no protivnik predlagača je u svom odgovoru na prijedlog za priznanje te strane sudske odluke osporio vjerodostojnost ovog datuma pravosnažnosti ističući daje pomenuto rješenje moralo postati pravosnažno najkasnije do 21.11.1991. godine, jer je toga dana zakonski zastupnik protivnika predlagača direktor J. H. raskinuo radni odnos sa protivnikom i otišao iz zemlje, pa pismenu izjavu da neće ulagati prigovor na rješenje o izvršenju od 25.02.1991. godine nije mogao dati kasnije. Zato protivnik predlagača osporava daje rješenje o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu čije priznanje se traži moglo postati pravosnažno tek 19.10.2000. godine.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava sporne činjenice oko pravosnažnosti rješenja o izvršenju od 25.02.1991. godine prvostepeni sud nije provjeravao, a bio je dužan to učiniti, pa čak održati i ročište ako ocjeni da je održavanje ročišta potrebno i cjelishodno radi razjašnjenja ili utvrđenja odlučnih činjenica (član 11. Zakona o vanparničnom postupku).

Ovo je bilo nužno zbog toga što je u Trgovačkom sudu u Zagrebu vođen postupak rekonstrukcije spisa u kome se nalazila sporna sudska odluka - rješenje o izvršenju čije priznanje se traži, a klauzula pravosnažnosti na to rješenje stavljena je tek 05.04.2001. godine, dakle, nakon rekonstrukcije spisa, iako sam Trgovački sud u Zagrebu u svom rješenju broj Su-852/00 od 19.07.2000. godine navodi da su spisi iz 1991. godine "otpisani i škartirani", što bi upućivalo na zaključak da su prije toga bili i pravosnažno okončani.

Zbog svega navedenog žalbu predlagača valjalo je uvažiti te prvostepeno rješenje ukinuti primjenom odredbe člana 362. tačka 3. prethodnog ZPP-a (koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg ZPP-a) i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe iz ovog rješenja te nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica iz člana 20. i 21. Sporazuma između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RH o pravnom pomoći u građanskim i kaznenim stvarima o prijedlogu predlagača ponovo odlučiti.

"Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se prema pravilima Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 36/09, 91/16 - u daljem tekstu: ZVP).

Prema odredbi člana 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82 do 72/82- dalje: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku - ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - dalje: ZPP), strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini.

Predmet spora koji je okončan presudom čije se priznanje traži u ovom vanparničnom postupku je zahtjev predlagača za isplatu duga. Za ovu vrstu spora nije propisana isključiva sudska nadležnost, pa je ispunjen uslov iz člana 54. u vezi sa članom 46. stav 1. ZRSZ za priznanje navedene strane sudske odluke.

Ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak prvostepenog suda o ispunjenju i drugih uslova za priznanje te odluke inostranog suda propisanih ZRSZ, jer je podnosilac zahtjeva podnio dokaze o pravosnažnosti i izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je ona donesena (član 87. i član 96. stav 2. ZRSZ); protupredlagaču je omogućeno da učestvuje u postupku koji je prethodio donošenju strane sudske odluke (član 88. ZRSZ); u konkretnom slučaju postoji uzajamnost (član 92. stav 2. i stav 3. toga zakona); ne postoji smetnja za njeno priznanje, ne radi se o presuđenoj stvari (član 90. ZRSZ); ova strana sudska odluka nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine (član 91. ZRSZ).

Žalbenim navodima protupredlagač neosnovano ističe da prvostepeni sud nije imao u vidu izjašnjenje protupredlagača na podneseni prijedlog za priznanje strane sudske odluke, jer je odgovor na prijedlog dat po isteku ostavljenog roka, te je kod suda zaprimljen dana 20.08.2018. godine, kada je donesena i ožalbena odluka. Žalbeni navodi, kojima protupredlagač ponavlja navode iz odgovora na prijedlog i kojima ističe da je predlagač JP na teritoriji R. S., sa 100% državnog kapitala, te da je i protupredlagač preduzeće čiji je vlasnik R. S., i tvrdi da je potrebna prethodna saglasnost državnih organa radi sprovođenja postupka priznanja strane sudske odluke, nisu od uticaja u ovom postupku. Dalji žalbeni navodi, kojima se protupredlagač bavi vlasničkom strukturom privrednog društva B. G., te ukazuje na nemogućnost sprovođenja izvršenja na teritoriji Republike Srpske, su takođe irelevantni za ovaj postupak i tiču se eventualnog postupka izvršenja po presudi čije se priznanje traži.

Protupredlagač neosnovano prigovara i odluci o troškovima postupka, tako što smatra da je trebalo odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, kako je protupredlagač isključivo dao povod za pokretanje ovog postupka, to je u odredbi člana 27. stav 3. ZVP prvostepeni sud imao valjano uporište za obavezivanje protupredlagača na naknadu troškova postupka.

Prema izloženom, prvostepeno rješenje nema nedostataka na koje ukazuje žalba, niti onih na koje se pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalba protupredlagača odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno, na osnovu odredbe člana 235. tačka 2. u vezi sa članovima 233. i 236. ZPP, te članom 2. stav 2. ZVP.

Zahtjev protupredlagača za naknadu troškova žalbenog postupka, na ime sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.802,00 KM, je odbijen, jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP."

"Rješenjem Okružnog suda u I. S. broj:... od 13.4.2018. godine udovoljeno je zahtjevu predlagača u dijelu kojim je traženo priznanje inostrane sudske odluke.

Na prijedlog predlagača, Okružni sud u I. S. je pod brojem... od 20.6.2018. godine donio dopunsko rješenje kojim je odlučio o troškovima postupka, tako što je u izreci tog rješenja utvrdio visinu troškova u iznosu od 300,00 KM (sudska taksa) i da ti troškovi padaju na teret predlagača. U obrazloženju odluke sud je naveo da je donesena pozivom na odredbu člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj: 36/09, 91/16-u daljem tekstu: ZVP), a zasniva se na činjenici što je postupak vođen "isključivo u interesu predlagača".

Postupak priznanja inostrane sudske odluke provodi se prema pravilima ZVP i člana 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 43/82 i 72/82 - u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu: ZPP). Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se tako što, u postupku priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka, nadležni sud ispituje postojanje uslova propisanih odredbama člana 86. do 100. ZRSZ. Prema članu 86. ZRSZ, strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini.

Predlagač svoje potraživanje zasniva na odluci inostranog suda, presudi Osnovnog suda u P. broj:... od 23.8.2013. godine, pa kod činjenice da protupredlagač nije dobrovoljno ispunio obavezu naloženu tom presudom, predlagač je bio obavezan pokrenuti postupak priznanja kod nadležnog suda u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), kako bi ona proizvodila svoje pravno dejstvo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zahtjev predlagača za priznanjem odluke je usvojen. Za pokretanje i vođenje tog postupka predlagač je, na zahtjev suda, uplatio sudsku taksu u ukupnom iznosu od 300,00 KM.

Odredba člana 27. stav 2. ZVP, na koju se pozvao sud, odnosi se na postupak rješavanja imovinskopravnih odnosa učesnika postupka (raspravljanje zaostavštine, određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i imovine u suvlasništvu, uređenje međe). Dakle, ovom zakonskom odredbom ne reguliše se pitanje naknade troškova u postupku koji se vodi po zahtjevu za priznanje inostrane sudske odluke, pa se na toj odredbi ZVP ne može zasnivati odluka koja se pobija žalbom.

Odluka o tome ko snosi i u kom iznosu troškove postupka priznanja inostrane sudske odluke, u konkretnom slučaju, rješava se analognom primjenom odredbi ZPP koje se odnose na troškove postupka, odredbi Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS", broj: 73/08, 49/09, 67/13, 63/14, 66/18) i Advokatske tarife.

Izjavljenom žalbom predlagač ne pobija dopunsko rješenje u utvrđenju da ukupni troškovi postupka po osnovu sudske takse iznose 300,00 KM. Shodno tome, po ocjeni ovog suda, predlagaču se imaju priznati troškovi u visini takse na prijedlog i na rješenje suda, jer u spisu ima dokaz da je ona plaćena u iznosu od 300,00 KM."

"...dala izjašnjenje na prijedlog dana 21.07.2021. godine, u kome se navodi da priznaje stranu sudsku odluku koja se odnosi na razvod braka, dok ne priznaje da je tom odlukom regulisana njihova imovina koja se nalazi na području BiH. Takođe je navedeno da je 21.09.2017. godine, prije pokretanja postupka u inostranstvu koji je okončan odlukom čije se priznanje traži, kod Osnovnog suda u Prijedoru pokrenula parnični postupak protiv predlagača radi podjele zajednički stečene imovine u braku koji se vodi pod brojem..., a u prilogu dostavlja podnesak o uređenju tužbe u tom predmetu iz koga slijedi da su u pitanju nekretnine.

Međutim, prvostepeni sud se uopše ne bavi sadržajem strane sudske odluke i zanemaruje da njome nije samo razveden brak predlagača i protivnika predlagača, već i riješeni imovinskopravni odnosi, niti ispituje uslove za priznanje strane sudske odluke u pogledu svih zahtjeva predlagača. Mada iz izreke prvostepenog rješenja proizlazi da se priznaje odluka stranog suda kojom je razveden brak, prvostepeni sud joj priznaje pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini, pa proizlazi da je prvostepeni sud priznao stranu sudsku odluku u cjelosti, pa tako i u pogledu prijedloga za priznanje strane sudske odluke Kantonalnog suda Kanton Z. br.... od 07.10.2020. godine i u dijelu tačke 3. (kojim se odobrava sporazum o posljedicama razvoda braka koji su stranke zaključile 01.10.2020. godine i utvrđuje da su stranke nakon njegovog izvršenja riješile bračnoimovinske zahtjeve), za koji nisu ispunjeni uslovi za priznanje.

Prije svega, u pogledu priznanja strane sudske odluke u ovom dijelu nisu ispunjeni uslovi za priznanje iz člana 89. stav 1. ZRSZ, jer prema odredbi člana 56. ZRSZ postoji isključiva nadležnost suda u Republici Srpskoj u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na nepokretnostima u svojini građana, a nije sporno da takvu parnicu o podjeli bračne tekovine stranke već vode kod Osnovnog suda u Prijedoru. Protivnik predlagača se protivila priznanju strane sudske odluke u ovom dijelu, pa nisu ispunjeni uslovi za priznanje ni prema odredbi člana 89. stav 2. ZRSZ."