PRIZNANJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA u sudskoj praksi BiH
|
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac - Priznanja strane odluke - nasljedno pravo BOSNA I HERCEGOVINA R J E Š E NJ E Priznaje se strana sudska odluka Javnog bilježnika za nasljedno pravo u Haifi, Izrael i to Rješenje o ostavini broj 4. od 12.10.2009. godine, kojim su proglašeni zakonski nasljednici umrle R.A i to: sin R. sa dijelom 1/2 i kći S.A sa dijelom 1/2. O b r a z l o ž e n j e Predlagač je ovom sudu dana 17.05.2020. godine, podnio zahtjev za priznanje strane sudske odluke Javnog bilježnika za nasljedno pravo u Haifi, Izrael i to Rješenje o ostavini broj 4. od 12.10.2009. godine, kojim su proglašeni zakonski nasljednici umrle R.A i to sin R. sa dijelom ½ i kći S.A sa dijelom ½. U prijedlogu se poziva na Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta, Konvenciju o sukobu zakona u pogledu oblika testamentarnih odredaba, Konvenciju o međunarodnom upravljanju ostavinama, Konvenciju o ustanovljenju šeme za registraciju testamenta, Konvenciju o priznanju i izvršenju stranih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima uz Dopunski protokol. Ovaj sud je postupajući u ovoj pravnoj stvari primarno cijenio sadržaj i način na koji je donesena odluka čije se priznanje traži te utvrdio da se radi o sudskoj odluci, pa imajući u vidu da je u BiH prihvaćen sistem ograničene kontrole priznanja stranih sudskih odluka to je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za odlučivanje. Kako je utvrđeno da je strana sudska odluka postala pravosnažna dana 12.10.2009. godine i kao takva je podobna za priznanje, jer u svemu ispunjava uvjete iz člana 86. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (“Službeni list SFRJ “, broj 43/82 i 72/82), koji je preuzet kao republički Zakon (“Službeni list R BiH“, broj 2/92), a primjenjuje se i na osnovu odredaba člana 458. Zakona o parničnom postupku (“Službene novine F BiH“, broj 53/03 i 73705, 19/06 i 98/15) da bi se mogla priznati od strane ovog suda. Radi toga ovaj sud je na osnovu člana 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima i odredbom člana 28. tačka 3) e) Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“, broj 38/05), odlučio kao u izreci ovog rješenja. SUDIJA POUKA: Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu F BiH Sarajevo u roku od 15 dana, putem ovog suda od dana prijema rješenja.
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanja odluke stranoga suda - privredni spor Priznaje se pravomoćna presuda iz Republike Slovenije, Okružnog suda u Kranju br IP 399/2077 od 12.05.2008.godine kojim je tuženi K. „B.„ iz Sarajeva obavezan tužitelju JG. iz Slovenije platili iznos glavnice od 42.709,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos glavnice od 4.213.541,00 SIT od 05.01.2005.g. do 31.12.2006.g., na iznos OD 17.582,80 EUR od 01.01.2007.g. do isplate, na iznos od 6.021.334,00 SIT od 11.10.2005. g. do 31.12.2006.g. i na iznos od 25.126,58 EUR od 01.01.2007.g. do isplate uz obavezu tuženog da naknadi troškove parničnog postupka u visini od 1.044,45 EUR u roku od 15 dana, u slučaju kašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama od dana isteka paricionog roka pa nadalje pod prijetnjom izvršenja pa se ova presuda izjednačava sa odlukom suda donesenog u Bosni i Hercegovini i proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini.
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu 09 0 V 0022 153 14 V od 20.02.2015.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanja odluke stranoga suda u BiH - privredni spor u inostranstvu PRIZNAJE SE zadržavajuća presuda Okružnog suda u K. broj IP – 398/2007 od 14.07.2009. Slovenija, godine kojom je tuženi K.B. Sarajevo, ulica Branilaca Sarajeva, dužan tužitelju J. P. K., Slovenija, isplatili iznos u visini od 23,981,01 EUR u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. 10 .2005. godine do dana plaćanja.
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu 09 0 V 022361 14 V od 22.07.2015.g.)
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanja strane sudske odluke - privredni spor u Bosni i Hercegovini PRIZNAJE SE presuda Osnovnog suda u G. Broj PSO 235/07 od 11.03.2011.g. kojom se tužba tužitelja Agencija za privatizaciju Federacije BiH, ulica Alipašina broj 41 Sarajevo i Poljoprivredno društvo o proizvodnji i prometa hemikalija, zapaljivih i iniciranih sredstava Unis Gineks d.d. Goražde ulica V. Goražde, kojom je tražio da se zaduži tuženi „S“ A.D. Makedonija, da tužiteljima isplati dug u iznosu od ... EUR-a sa kamatom propisane po stupi Centralne europske banke, računajući od 07.01.1992.g. do dana konačne isplate u roku od 8 dana od pravosnažne odluke, odbija. Zadužuju se tužitelji Agencija za privatizaciju Federacije BiH, ulica A. Sarajevo, Poljoprivredno društvo o proizvodnji i prometa hemikalija, zapaljivih i iniciranih sredstava Unis Gineks d.d. Goražde ulica V. Goražde da solidarno naknade tuženom troškove postupka u ukupnom iznosu od ... dinara. Ova presuda izjednačava se sa odlukama suda donesenim u Bosni i Hercegovini i proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini.
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu 09 0 V 016259 12 V od 30.10.2013.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanja strane sudske odluke
radi isplate novčanog potraživanja u BIH
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnig suda Zenica 04 0 V 005561 13 V od 18.09.2013.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanje strane sudske odluke o
razvodu braka i alimentaciji u BiH
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnig suda u Sarajevu 09 0 V 015373 12 V od 07.12.2012.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanje strane sudske odluke o
razvodu braka u Bosni i Hercegovini
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnig suda u Sarajevu 09 0 V 010657 10 V od 26.10.2010.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanje strane sudske odluke o nasljedstvu iz inostranstva u BiH Priznaje se strana sudska odluka –
Okružnog suda Uster broj EM050019/U01/Mo/hb od 13.04.2005. godine,
kojom se potvrđuje oporučitelj E. M. H. S. rođene 09.01.1924. umrla
28.12.2004. godine u Bulach Švicarska zadnje prebivalište
Uster ZH, prema ličnim izjavama i potvrdi od 11.03.2005. godine kao
jedinog zakonitog naslednika ima sina oporučitelja iz braka sa P.E. H.S,
rođen 01.11.1975. godine od Winthetur Švicarska, vjenčan sa
S. , rođena S., R. F.
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnig suda u Sarajevu 09 0 V 026744 16 V od 07.02.2017.g.)
<------->
Praksa advokatske kancelarije Prnjavorac Priznanje strane sudske odluke o
alimentaciji u Bosni i Hercegovini
Obrazloženje: Rješenje možete preuzeti u cijelosti OVDJE.
(Rješenje Kantonalnig suda u Tuzli 03 0 V 012115 14 V od 28.05.2014.g.)
<------->
Privremeno odobreni platni nalog druge države Osim što domaći propisi Bosne i Hercegovine ne poznaju insitut platnog naloga, privremeno odobreni platni nalog druge države na koji je uložen prigovor ne može biti priznat i kao takav podoban za izvršenje po domaćem pravu.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 V 033 525 19 V od 10.04.2019g
<------->
Pravno shvatanje o pitanju pravnog interesa i legitimacije za podnošenje prijedloga za priznanje strane sudske odluke, koje glasi:
„Svako lice koje je bilo stranka u postupku vođenom pred sudom druge države je ovlašteno da u vanparničnom postupku pred domaćim sudom traži priznanje odluke koju je donio strani sud, bez obzira da li će se ta strana sudska odluka izvršavati u Republici Srpskoj odn. Bosni i Hercegovini ili u stranoj državi tj. državi čiji ju je sud donio. Postupak priznanja strane sudske odluke može pokrenuti kako stranka čiji je zahtjev tom odlukom usvojen, tako i stranka čiji je zahtjev stranom odlukom odbijen u odnosu na protivnu stranku“.
(Pravno shvatanje Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske, usvojeno na sjednici održanoj 06.02.2020. godine)
<------->
ODLUKA STRANOG ORGANA UPRAVE – OPĆINE KOJOM JE DOZVOLJENA PROMJENA PREZIMENA STRANKE U TOM POSTUPKU, NEMA KARAKTER SUDSKE ODLUKE U SMISLU ODREDBE ČLANA 86. ZAKONA O RJEŠAVANJU SUKOBA ZAKONA SA PROPISIMA DRUGIH ZEMALJA U ODREĐENIM ODNOSIMA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 V 017794 18 Gž od 14.11.2018. godine)
<-------> Čl. 86. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima U POSTUPKU PRIZNANJA STRANE SUDSKE ODLUKE SUD NE MOŽE ISPITIVATI PRAVILNOST I ZAKONITOST STRANE SUDSKE ODLUKE SA STANOVIŠTA MATERIJALNOPRAVNOG ODNOSA IZMEĐU PREDLAGAČA I PROTIVNIKA PREDLAGAČA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 021015 18 Gž od 24.1.2019. godine)
<------->
Član 27. stav 4. tačka g. Zakona o sudovima Federacije BiH Član 203. Zakona o stečajnom postupku
ZA PRIZNANJE STRANE SUDSKE ODLUKE O OTVARANJU STEČAJNOG POSTUPKA NAD IMOVINOM STEČAJNOG DUŽNIKA, NADLEŽAN JE STEČAJNI SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI POSLOVNA JEDINICA STEČAJNOG DUŽNIKA U FEDERACIJI BIH. UKOLIKO STEČAJNI DUŽNIK NEMA POSLOVNU JEDINICU U FEDERACIJI BIH, NADLEŽAN JE STEČAJNI SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI IMOVINA ILI DIO IMOVINE STEČAJNOG DUŽNIKA.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 V 014812 18 Gž od 08.05.2018. godine).
<------->
Kada je stranom sudskom odlukom čije se
priznanje traži odlučeno o stvari o kojoj je već ranije, domaći sud
donio pravosnažnu presudu, nisu ostvareni uvjeti za priznanje te odluke.
Obrazloženje: "Odlučujući o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke Okružnog suda I., broj:... od 22.06.2009 godine, ovaj sud je zaključio da nisu ostvareni zakonski uvjeti da bi se ta odluka mogla priznati. Navedenim rješenjem stavom prvim odbijen je zahtjev oca djeteta Š.R., da mu se proširi sudska nagodba za ograničenim pravom na posjete maloljetnoga sina F.R., a kojom mu je bilo omogućeno da posjećuje sina u pratnji svakih 14 dana subotom ili nedjeljom poslijepodne, i da se uvedu dodatni termini kao i da se poništi odluka o posjeti pod pratnjom, dok se stavom drugim ocu djeteta Š.R. zabranjuje postojeće pravo na posjete za 10 mjeseci. Nakon tih 10 mjeseci može doći do novog snimanja situacije i ponovnoga odobrenja na posjete od strane oca. Prema stanju spisa, pravosnažnom presudom Općinskog suda u T. broj:... od 12.03.2008 godine, kojom je razveden brak zaključen dana 15.06.2001 godine u T. između predlagateljice i protivnika predlagateljice, određen je i način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata maloljetnog F.R. sa ocem Š.R... Naime, odredba iz čl. 90 Zakona o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Sl.list RBiH br. 2/92), čije odredbe se saglasno odredbi iz člana 458, st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku (Sl.list. FBiH br. 53/03,73/03 i 19/06), primjenjuju u postupcima kod sudova, izričito propisuje da se strana sudska odluka neće priznati ako je istoj stvari sud ili drugi organ Bosne i Hercegovine donio pravosnažnu odluku. Obzirom da se navedenom stranom sudskom odlukom čije se priznanje traži, na određen način ipak određuje način održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata maloljetnog F.R. sa ocem Š.R., iako je o toj istoj stvari već ranije, Općinski sud u T. donio pravosnažnu presudu, presudu broj:... od 12.03.2008 godine, uvjeti za priznanje nisu ostvareni, tako da je prijedlog kao neosnovan valjalo odbiti. Naime, stavom drugim izreke presude potpuno je uređen način održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata između maloljetnog djeteta i oca radi čega se tim odnosima, dakle o istom ne može ponovo odlučivati s obzirom na pravno pravilo ne bis in idem. Na temelju iznesenog, riješeno je kao u izreci, primjenom odredbe iz čl. 17 Zakona o vanparničnom postupku (Sl. novine FBiH,br.2/98, 39/04 i 73/05), i u vezi s odredbama čl.101 Zakona o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima."
(Rješenje Kantonalnog suda u Zenici, 04 0 V 002056 10 V od 7.10.2010. godine)
<------->
U postupku priznanja strane sudske odluke sud ne može ispitivati pravilnost i zakonitost strane sudske odluke sa stanovišta materijalno – pravnog odnosa između predlagača i protivnika predlagača.
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća, Radenka Blagojevića i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u vanparničnom predmetu predlagača I. V., koga zastupa punomoćnik K. K., advokat iz S., protiv protivnika predlagača M. M. ..., koga zastupa punomoćnica E. H., advokatica iz S., radi priznanja odluke stranog suda, odlučujući o žalbi protivnika predlagača izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 V 015 14 V od 23.07.2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24.01.2019. godine, donio je sljedeće:
R J E Š E N J E Žalba se odbija i prvostepeno rješenje potvrđuje. Odbija se zahtjev predlagača za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 513,04 KM.
O b r a z l o ž e n j e Pobijanim rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 V 021015 14 V od 23.07.2018. godine odlučeno je:
Protiv tog rješenja žalbu je blagovremeno izjavio protivnik predlagača iz svih razloga propisanih odredbom člana 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu: ZPP), sa prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog predlagača, ili da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
U
odgovoru na žalbu predlagač je predložio da se žalba kao neosnovana
odbije i obaveže protivnik predlagača da mu naknadi troškove
sastava odgovora na žalbu u iznosu od 513,04 KM. Prigovori žalioca kojima se osporava njegov dug prema predlagaču, za koji je obavezan stranom sudskom odlukom, nisu relevantni jer se u postupku priznanja strane sudske odluke ne može ispitivati pravilnost i zakonitost strane sudske odluke sa stanovišta materijalno-pravnog odnosa između predlagača i protivnika predlagača, tj. ne može se ispitivati da li je strani sud pravilno utvrdio činjenično stanje i da li je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ukazuje da je protivniku predlagača onemogućeno raspravljanje u postupku donošenja strane sudske odluke čije priznanje se traži u ovom postupku, jer iz te odluke proizilazi da je odluka o opomeni dostavljena protivniku predlagača 04.01.2013. godine, a odluka čije se priznanje traži dostavljena je protivniku predlagača 20.03.2013. godine. Kako ne stoje razlozi žalbe, kao ni oni na koje ovaj sud u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe člana 235. tačka 2. ZPP u vezi sa članom 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj: 2/98, 39/04 i 73/05), žalbu protivnika predlagača odbiti kao neosnovanu, a prvostepeno rješenje potvrditi. Odbijen je zahtjev predlagača za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, jer ova procesna radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka (član 397. stav 1. i član 387. ZPP).
<------->
<------->
Javni interes kao razlog za odbijanje
priznanja strane sudske odluke Član 91. Zakona o o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima Strana sudska odluka koja je zasnovana na institutu koji ne poznaje pravni sistem u F BiH neće se pri znati ukoliko je u suprotnosti sa domaćim javnim poretkom.
<------->
Član 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima PORED POTVRDE O PRAVOMOĆNOSTI, PODNOSITELJ ZAHTJEVA JE DUŽAN PODNIJETI I POTVRDU O IZVRŠNOSTI STRANE SUDSKE ODLUKE SAMO ZA SLUČAJ DA SE RADI O PRIJEDLOGU ZA IZVRŠENJE STRANE SUDSKE ODLUKE. Obrazloženje:
Rješenjem Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 08 0 V 001979 14 V od 05.03.2014. godine priznata je Presuda u odsustvu Pokrajinskog suda Műnster broj 022 O 40/12 od 05.07.2013. godine, koja je pravomoćna dana 21.01.2014. godine.
Protiv navedenog rješenja žalbu je blagovremeno izjavio protivnik predlagatelja i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člana 208. stav 1. u vezi sa članom 236. ZPP[1], sa prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pobijano rješenje preinači tako da se prijedlog odbije ili odbaci.
U podnesenom odgovoru na žalbu predlagatelj je osporio osnovanost žalbenih prigovora i predložio da se žalba odbije kao neosnovana, uz obavezivanje protivnika predlagatelja na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.106,70 KM.
Žalba nije osnovana.
Prema odredbi člana 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima[2] (u daljem tekstu: ZRSZ), da bi sud u Bosni i Hercegovini priznao stranu sudsku odluku, potrebo je da podnositelj zahtjeva uz tu odluku podnese i potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je odluka donesena. Navedeni uslov podnositelj zahtjeva je u konkretnom slučaju ispunio, što žalitelj u žalbi i ne spori. Pravno je neutemeljen prigovor žalitelja da je podnositelj zahtjeva bio dužan, pored potvrde o pravomoćnosti, podnijeti i potvrdu o izvršnosti strane sudske odluke, budući da takav uslov nije propisan odredbom člana 87. ZRSZ niti nekom drugom odredbom tog zakona. Navedenu potvrdu predlagač bi bio dužan podnijeti samo da se radi o prijedlogu za izvršenje strane sudske odluke, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.
Prigovor žalitelja da je on uredno ispunjavao svoje obaveze prema podnositelju zahtjeva i da njegova obaveza, utvrđena stranom sudskom odlukom, ne postoji, irelevantan je za postupak priznavanja strane sudske odluke, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo kantonalni sud. U postupku priznanja strane sudske odluke sud ne može provoditi parnični postupak i sam odlučivati o spornom materijalnopravnom odnosu o kome je odlučivano u parnici pred stranim sudom.
U konkretom slučaju ne postoje ni procesnopravni niti materijalnopravni razlozi zbog kojih bi trebalo pozivom ja navni poredak odbiti priznanje strane sudske odluke, jer ista nije u suprotnosti sa osnovama društvenog uređenja utvrđenim Ustavom BiH (član 91. SRSZ).
Stoga je u skladu sa odredbom člana 226. u vezi sa članom 236. ZPP odlučeno kao u izreci.
U skladu sa odredbom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 387. ZPP odbijen je zahtjev predlagatelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 08 0 V 001979 14 Gž od 19.05.2014. godine).
<------->
Član 56. i član 60. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u određenim
odnosima
<------->
Član 89. do 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u
Iz obrazloženja:
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gž-10-000002 od 04.02.2010.g.)
<------->
Član 16. stav 3. Zakona o
parničnom postupku SPOROVIMA SA ELEMENTOM INOSTRANOSTI NE SMATRAJU SE SAMO SPOROVI U KOJIMA ISKLJUČIVO ILI PORED DOMAĆIH FIZIČKIH ILI PRAVNIH OSOBA SUDJELUJU STRANI DRŽAVLJANI ILI STRANE PRAVNE OSOBE, VEĆ I SPOROVI U KOJIMA SE STVAR KOJA JE PREDMET SPORA NALAZI U STRANOJ DRŽAVI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000132 od
<------->
Član 16. stav 3. Zakonao parničnom postupku
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000132 od 26.01.2010.god.)
<------->
Strana sudska odluka
– mjerodavno pravo
Iz
obrazloženja:
<------->
Član 20. i 21. Sporazuma
između Vlade BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike
Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim
stvarima
Iz obrazloženja:
Prvostepenim rješenjem odbijen je prijedlog predlagača za priznanje strane sudske odluke - rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj Iv-16171/99 od 25.02.1991. godine.
Protiv ovog rješenja žali se predlagač zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
U odgovoru na žalbu protivnik predlagača je predložio da se žalba odbije.
Žalba je osnovana.
Iz obrazloženja prvostepenog rješenja slijedi da sud prijedlog za priznanje strane sudske odluke - rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj Iv-16171/99 od 15.02.1991. godine odbija iz samo jednog razloga tj. što to rješenje ne smatra sudskom odlukom čije izvršenje se može tražiti pred sudom u Bosni i Hercegovini.
Ovakav zaključak prvostepenog suda je pogrešan, jer sud ispušta iz vida da konkretna strana sudska odluka predstavlja rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave koja ima sve elemente propisane odredbom člana 38. stav 2. ranijeg preuzetog Zakona o izvršnom postupku ("SI. list RBiH", broj 2/92) tj. u prvom dijelu izreke sadrži obavezu dužnika da u roku od 8 dana po dostavi rješenja namiri potraživanje vjerovnika u iznosu od 251.600,00 tadašnjih YU dinara zajedno sa kamatom i troškovima, a u drugom dijelu izreke i odredbu izvršenja radi ostvarenja tog potraživanja.
Prvi dio ovakve izreke predstavlja izvršnu ispravu, a predlagač traži upravo njeno priznanje kako bi pred nadležnim sudom u Sarajevu mogao tražiti izvršenje te odluke. Zato ne stoji zaključak prvostepenog suda da navedena strana sudska odluka nema svojstvo izvršne isprave na osnovu koje se može tražiti izvršenje pred sudom u Bosni i Hercegovini.
Međutim, u konkretnom slučaju primjenjuje se Sporazum zaključen između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovini i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("SI. list RBiH" -posebno izdanje broj: 1/96) s obzirom da se odredbe preuzetog Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("SI. list RBiH", broj 2/92) ne primjenjuju na odnose koji su regulisani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorima (član 3. tog zakona). Prema odredbi člana 21. pomenutog Sporazuma između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RH odluke države ugovornice u građanskim stvarima priznaju se i izvršavaju, između ostalog, ako su pravomoćne po zakonu države ugovornice na čijem su teritoriju donesene.
Na rješenju o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 25.02.1991. godine ima klauzula pravosnažnosti sa danom 19.10.2000. godine, no protivnik predlagača je u svom odgovoru na prijedlog za priznanje te strane sudske odluke osporio vjerodostojnost ovog datuma pravosnažnosti ističući daje pomenuto rješenje moralo postati pravosnažno najkasnije do 21.11.1991. godine, jer je toga dana zakonski zastupnik protivnika predlagača direktor J. H. raskinuo radni odnos sa protivnikom i otišao iz zemlje, pa pismenu izjavu da neće ulagati prigovor na rješenje o izvršenju od 25.02.1991. godine nije mogao dati kasnije. Zato protivnik predlagača osporava daje rješenje o izvršenju Okružnog privrednog suda u Zagrebu čije priznanje se traži moglo postati pravosnažno tek 19.10.2000. godine.
Zbog pogrešne primjene materijalnog prava sporne činjenice oko pravosnažnosti rješenja o izvršenju od 25.02.1991. godine prvostepeni sud nije provjeravao, a bio je dužan to učiniti, pa čak održati i ročište ako ocjeni da je održavanje ročišta potrebno i cjelishodno radi razjašnjenja ili utvrđenja odlučnih činjenica (član 11. Zakona o vanparničnom postupku).
Ovo je bilo nužno zbog toga što je u Trgovačkom sudu u Zagrebu vođen postupak rekonstrukcije spisa u kome se nalazila sporna sudska odluka - rješenje o izvršenju čije priznanje se traži, a klauzula pravosnažnosti na to rješenje stavljena je tek 05.04.2001. godine, dakle, nakon rekonstrukcije spisa, iako sam Trgovački sud u Zagrebu u svom rješenju broj Su-852/00 od 19.07.2000. godine navodi da su spisi iz 1991. godine "otpisani i škartirani", što bi upućivalo na zaključak da su prije toga bili i pravosnažno okončani.
Zbog svega navedenog žalbu predlagača valjalo je uvažiti te prvostepeno rješenje ukinuti primjenom odredbe člana 362. tačka 3. prethodnog ZPP-a (koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg ZPP-a) i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe iz ovog rješenja te nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica iz člana 20. i 21. Sporazuma između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade RH o pravnom pomoći u građanskim i kaznenim stvarima o prijedlogu predlagača ponovo odlučiti.
Predsjednik vijeća Hajrudin Hajdarević,s.r.
Sažetak:
<------->
Strana sudska odluka
– mjerodavno pravo
( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-GŽ-08-000018 od 23.09.2008. god.)
<------->
Članak 431.stavak 4. u vezi
sa stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne
i Hercegovine
<------->
Izvršenje kaznene
presude inozemnog suda (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,broj Kž 314/06 od 19.04.2007.g.)
<------->
Ukoliko se radi o državama
potpisnicama Haške
konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih
isprava od 05.10.1961 (Convention de la Haye du 5
octobre 1961), javne isprave izdate u stranim državama
imaju pravnu važnost u Bosni i Hercegovini ukoliko su ovjerene
pečatom Apostille, bez potrebe dalje nadovjere i ukoliko se radi o
ispravama navedenim u čl. 1 citirane konvencije među koje spadaju i
isprave koje je izdao ili ovjerio notar.
U kojem slučajevima se neče
izvršiti priznanje strane sudske odluke u BIH
?:
• Ako u odnosnoj stvari
postoji isključiva nadležnost suda ili drugog
organa Bosne i Hercegovine, ako tuženi traži priznavanje strane sudske
odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužilac a
tuženi se ne protivi, isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine
nije smetnja za priznanje te odluke, • Ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Bosne i Hercegovine donio pravosnažnu odluku (res judicata) ili ako je u Bosni i Hercegovini priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj pravnoj stvari, i to do pravosnažnog okončanja parnice, Ako ne postoji uzajamnost. Postojanje
uzajamnosti u pogledu priznavanja strane sudske odluke pretpostavlja se
dok se suprotno ne dokaže, a u slučaju sumnje u postojanje te
uzajamnosti, objašnjenje daje organ uprave nadležan za
pravosuđe,
<------->
TROŠKOVI POSTUPKA PRIZNANjA STRANE SUDSKE
ODLUKE
<------->
RJEŠENJE Vrhovnog suda Republike Srpske Žalba se odbija i rješenje Okružnog suda u Banjaluci 11 0 V 010136 12 V od 25.09.2012. godine se potvrđuje.
Obrazloženje Prvostepenim rješenjem Okružnog
suda u Banjaluci 11 0 V 010136 12 V od 25.09.2012. godine, priznata je
presuda Privrednog suda u Somboru P-508/2010. od 21.07.2011. godine koja
je postala pravosnažna 09.05.2012. godine i izvršna 04.06.2012.
godine u dijelu kojim je obavezan P.-i. D.O.O. G. da Ž.-B. D.O.O. iz K.
isplate dinarsku protuvrijednost iznosa od 40.539,77 EVR-a, sa kamatom
po stopi određenoj od strane Evropske centralne banke počev od
31.10.2009. godine do isplate, sve po srednjem kursu NB S. na dan
isplate, a u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude pod
prijetnjom izvršenja, te u dijelu kojim je obavezan
P.-i. Blagovremenom žalbom prvostepeno rješenje pobija protivnik predlagača iz svih zakonom propisanih razloga s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U odgovoru na žalbu predlagač osporava sve navode žalbe uz prijedlog da se žalba odbije i prvostepeno rješenje potvrdi. Žalba nije osnovana. Predmet odlučivanja u ovom vanparničnom postupku je prijedlog predlagača da se prizna pravosnažna presuda Privrednog suda u Somboru P-508/2010. od 21.07.2011. godine.
Nakon što je prijedlog i presudu čije priznanje se traži dostavio protivniku predlagača, ostavljajući mu primjeran rok za izjašnjenje o prijedlogu u kom se protivnik predlagača nije izjasnio o prijedlogu, prvostepeni sud je našao da su ispunjeni svi uslovi propisani odredbama člana 86. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 43/82 i 72/82-u daljem tekstu: ZRSZ) koji se u konkretnoj situaciji primjenjuje temeljem odredbe člana 458. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, 63/07. i 49/09 – u daljem tekstu ZPP), pa je udovoljio prijedlogu i priznao predmetnu presudu Privrednog suda u Somboru. Odluka prvostepenog suda je na zakonu zasnovana. Prema odredbama člana 86. ZRSZ koji se u RS primjenjuje na osnovu odredbe člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava RS („Službeni glasnik RS“, br 21/92) i odredbe člana 458. ZPP, strana sudska odluke se izjednačuje sa odlukom suda u SFRJ-(ovdje BiH), ako je prizna nadležni sud u SFRJ-(ovdje BiH). U postupku priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka, ocjena suda, prema članu 101. stav 2. ZRSZ, ograničava se na ispitivanje uslova iz člana 86. do 100. ovog zakona. Prema ovim odredbama sud je, prije donošenja odluke o priznanju strane sudske odluke ovlašćen provjeriti: da li je strana sudska odluka pravosnažna i izvršna po pravu države u kojoj je donesena; da li je lice protiv kojeg je odluka donesena moglo sudjelovati u postupku pred sudom; postoji li isključiva nadležnost organa na čijem području treba provesti postupak priznanja; postoji li u istoj stvari pravosnažna odluka nadležnog organa na čijem području treba provesti postupak priznanja ili priznata neka druga strana odluka; da li postoji uzajamnost i da li je odluka u suprotnosti sa Ustavom utvrđenim osnovama državnog uređenja. U konkretnom slučaju prema podacima spisa, ispunjene su sve zakonske pretpostavke iz navedenih zakonskih odredaba za priznanje strane sudske odluke, pa je prvostepeni sud pravilno sudio kada je usvojio zahtjev predlagača za priznanje naprijed navedenih sudskih odluka. Navodi žalbe protivnika predlagača da njegov službenik koji je primio prijedlog za priznanje strane sudske odluke dostavljen od strane suda, nije pravilno postupio i nije dostavio prijedlog odgovarajućem organu protivnika predlagača, ne mogu ishoditi drugačiju odluku suda. Naime, prema dostavnici u spisu dopis prvostepenog suda od 20.08.2012. godine kojim je sud tražio izjašnjenje protivnika predlagača o prijedlogu i uz koji je dostaljena presuda čije priznanje se traži, dostavljen je protivniku predlagača dana 22.8.2012. godine, što nije sporno među strankama. Dostavnica je snabdjevena pečatom protivnika predlagača i potpisom odgovornog službenika, odakle proizlazi zaključak da je dostava prijedloga sa prilozima uredno izvršena u skladu sa odredbom člana 339. stav 2. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br 96/09, u daljem tekstu: ZVP), koja odredba se odnosi na dostavljanje pismena pravnim licima, te da nije povređena odredba člana 5. ZPP, prema kojoj svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Eventualno nepostupanje lica koje je primilo pismeno po internim pravilima pravnog lica ne predstavlja povredu pravila postupka od strane suda. Prema navedenom pobijano rješenje nema nedostataka na koje se ukazuje žalbom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je na osnovu odredbe člana 226. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP, odlučeno kao u izreci.
(Iz obrazloženja Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 V 010136 13 Gž od 30.01.2013.g.)
<------->
RJEŠENJE Vrhovnog suda Republike Srpske Žalba protivnika predlagača se odbija i potvrđuje rješenje O. suda u B. L. broj 011-0-V-06-000 438 od 16.02.2007. godine. Obrazloženje Prvostepenim rješenjem O. s. u B. L. broj 011-0-V-06-000 438 od 16.02.2007. godine priznata je presuda O. s. D. L. – K. L. broj 110045 od 02.09.2002. godine, pravosnažna sa danom 27.09.2002. godine, kojom je obavezan protivnik predlagača da plati predlagaču iznos od USD 2.848.200,42 uz 15% kamata počev od 04.10.1998. godine, djelimični iznos od 1.134.800,96 USD okamaćuje se od 01.10.1994. do 31.10.1995. godine sa 8% kamata, a od 01.11.1995. do 03.10.1998. godine sa 15% kamata, tako da ista proizvodi pravno dejstvo u R. S. i ima značaj valjane izvršne isprave. Blagovremeno izjavljenom žalbom protivnik predlagača pobija prvostepeno rješenje zbog povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede ljudskih prava zajamčenih Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustavom RS, Ustavom BiH i predlaže da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U odgovoru na žalbu predlagač je osporio navode protivnika predlagača i predložio da se žalba odbije kao neosnovana. Žalba nije osnovana. U ovom postupku predlagač traži priznanje pravosnažne odluke – presude O. s. D. L. – K. L. broj 110045 od 02.09.2002. godine koja je postala pravosnažna sa danom 27.09.2002. godine, a kojom je obavezan protivnik predlagača da mu isplati iznos od USD 2.848.200,42 sa pripadajućim kamatama bliže određenim u izreci te presude. Prema odredbama člana 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 43/82 i 72/82, u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik Republike Srpske'', br. 58/03, 85/03 i 74/05, dalje: ZPP) strana sudska odluka se izjednačuje sa odlukom suda u BiH, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini. Polazeći od utvrđenja da je presudom O.
s. D. L. – K. L. od 02.09.2002. godine utvrđena obaveza tuženog
– ovdje protivnika predlagača prema tužiocu – ovdje
predlagaču, bliže opisana u izreci prvostepenog rješenja, da je
ta presuda postala pravosnažna 27.09.2002. godine, te da je usljed
propusta tuženog, ovdje protivnika predlagača da blagovremeno izjavi
žalbu na prvostepenu presudu i da postupi po nalogu suda te otkloni
nedostatke u žalbi, propuštena mogućnost da se u žalbenom
postupku otklone nepravilnosti učinjene u postupku pred prvostepenim
sudom, prvostepeni sud je zaključio da ne postoje smetnje iz
člana Žalbenim navodima protivnik predlagača ističe da mu u postupku koji je prethodio donošenju strane presude, kao tuženom, nikada nije neposredno uručen poziv za raspravu pred prvostepenim sudom, a da su obavijesti koje su prispjele posredno bile na njemačkom jeziku, pa smatra da je osporeno rješenje u suprotnosti sa odredbom člana 88. ZRSZ i člana 112. Ustava RS, kao i članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: EK). Pored toga, smatra da je povrijeđena i odredba člana 92. ZRSZ jer da je prvostepeni sud bio dužan pribaviti mišljenje nadležnog ministarstva u pogledu postojanja uzajamnosti, s obzirom da je nejasno koje je obaveze država BiH u svojim diplomatskim odnosima sa drugim državama priznala kao tekovinu bivše države, te da način vođenja postupka, dostavljanja pismena, način odlučivanja i donošenja presuda bitno odstupa od prava u RS i BiH, pa da je povrijeđena i odredba člana 91. ZRSZ. U postupku priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka ocjena suda prema članu 101. stav 2. ZRSZ ograničava se na ispitivanje postojanja uslova propisanih odredbama člana 86. do 100. ovog zakona. Prema tim odredbama sud je prije donošenja odluke o priznanju strane sudske odluke ovlašten provjeriti: da li je strana sudska odluka pravosnažna po pravu države u kojoj je donesena; da li je licu protiv kojeg je odluka donesena data mogućnost da učestvuje u postupku pred sudom; postoji li isključiva nadležnost organa na čijem području treba provesti postupak priznanja; postoji li u istoj stvari pravosnažna odluka suda ili drugog nadležnog organa na čijem području treba provesti postupak priznanja ili priznata neka druga strana odluka o istoj stvari i da li je odluka čije se priznanje traži u suprotnosti sa ustavom utvrđenim osnovama državnog uređenja. Prema podacima spisa predmeta presuda
čije se priznanje traži, dostavljena je uz prijedlog kao i potvrda
Višeg suda K. L. da je ona postala pravosnažna sa danom
27.09.2002. godine (član 87. ZRSZ). Dakle, nema sumnje da je navedeni prvostepeni sud pokušao lično dostaviti tužbu i poziv za raspravu protivniku predlagača, da je zatim objavljen oglas na njemačkom jeziku u „Kantonalnom listu“, da je protivniku predlagača dostavljena prvostepena presuda na koju je izjavio žalbu Višem sudu D. L. Viši sud je odbio da razmatra žalbu protivnika zbog naprijed navedenih propusta protivnika predlagača, na koji način je protivnik predlagača propustio mogućnost da zahtijeva da se u žalbenom postupku otklone procesne nepravilnosti učinjene u postupku pred prvostepenim sudom. Stoga i po ocjeni ovog suda nema povrede odredaba člana 88. stav 1. i 2. ZRSZ , kao ni odredbe člana 112. Ustava RS te člana 6. tačka 3 a) EK. U pogledu procesnopravnih normi koje je strani sud primijenio pri donošenju presude čije se priznanje traži nužno je samo utvrditi pravilnost postupka u pogledu davanja mogućnosti protivniku predlagača da učestvuje u tom postupku, a ne i u pogledu načina vođenja postupka, odlučivanja i donošenja odluke. Stranom sudskom odlukom obavezan je
protivnik predlagača da isplati predlagaču iznos od USD 2.848.200,42 sa
pripadajućim kamatama bliže navedenim u izreci prvostepene odluke, po
osnovu obaveza proisteklih iz ugovora o saradnji sa firmom Campex System
AG koja je ova svoja potraživanja prema protivniku predlagača ustupila
predlagaču 5.09.1996. godine .Dakle, radi se obligaciono-pravnom odnosu,
koji je u Republici Srpskoj i BiH uređen Zakonom o obligacionim odnosima
("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ″Službeni
glasnik Republike Srpske″, br. 17/93, 3/96 i 39/03 -dalje: ZOO).
Odredba člana 17. stav 1. ZOO propisuje da su strane u obligacionom
odnosu dužne izvršiti svoju obavezu i odgovorne su za njeno
ispunjenje. Mogućnost ustupanja potraživanja regulisana je odredbom
člana 436. ZOO. Prema tome, pravne norme primjenjene u donošenju
presude čije se priznanje traži kojom je protivnik predlagača obavezan
da ispuni ugovorom preuzete obaveze nisu protivne javnom poretku RS i
BiH, kao ni odredbama materijalnog prava koje regulišu
obligaciono-pravne odnose. Iz izloženog slijedi da nema smetnji za priznanje naprijed navedene strane sudske presude pa da pobijano rješenje nema nedostataka na koje ukazuje žalba protivnika predlagača, kao ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zato je žalba protivnika predlagača odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno primjenom odredbi člana 226. u vezi sa članom 235. tačka 2. i 236. ZPP, te članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.
(Iz obrazloženja Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Gž-07-000 008 od 08.06.2007.g.)
<------->
Nije povrijeđno apelanticino pravo
na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno
člana 6. Evropske konvencije, jer je apelantica imala pravo pristupa
sudu pune jurisdikcije, pokrećući tužbu kojom je tražila utvrđenje
prava na predaju stana u posjed na kojem su ona i njen suprug bili
sunosioci stanarskog prava prije razvoda braka. (Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH broj AP 107/03 od 29.09.2004. st. 25 -28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 54/04; priznanje strane sudske odluke)
<------->
NAKNADA TROŠKOVA U POSTUPKU PRIZNANjA STRANE SUDSKE ODLUKE član 386 stav 1 i član 387 stav 1 Naknada troškova u postupku koji se vodi po zahtjevu za priznanje inostrane sudske odluke određuje se analognom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku, a ne primjenom odredbe Zakona o vanparničnom postupku koja se odnosi na postupak rješavanja imovinskopravnih odnosa učesnika postupka (raspravljanje zaostavštine, određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i imovine u suvlasništvu, uređenje međe). Obrazloženje: "Rješenjem Okružnog suda u I. S. broj:... od 13.4.2018. godine udovoljeno je zahtjevu predlagača u dijelu kojim je traženo priznanje inostrane sudske odluke. Na prijedlog predlagača, Okružni sud u I. S. je pod brojem... od 20.6.2018. godine donio dopunsko rješenje kojim je odlučio o troškovima postupka, tako što je u izreci tog rješenja utvrdio visinu troškova u iznosu od 300,00 KM (sudska taksa) i da ti troškovi padaju na teret predlagača. U obrazloženju odluke sud je naveo da je donesena pozivom na odredbu člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj: 36/09, 91/16-u daljem tekstu: ZVP), a zasniva se na činjenici što je postupak vođen "isključivo u interesu predlagača". Postupak priznanja inostrane sudske odluke provodi se prema pravilima ZVP i člana 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 43/82 i 72/82 - u daljem tekstu: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu: ZPP). Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se tako što, u postupku priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka, nadležni sud ispituje postojanje uslova propisanih odredbama člana 86. do 100. ZRSZ. Prema članu 86. ZRSZ, strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini. Predlagač svoje potraživanje zasniva na odluci inostranog suda, presudi Osnovnog suda u P. broj:... od 23.8.2013. godine, pa kod činjenice da protupredlagač nije dobrovoljno ispunio obavezu naloženu tom presudom, predlagač je bio obavezan pokrenuti postupak priznanja kod nadležnog suda u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), kako bi ona proizvodila svoje pravno dejstvo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zahtjev predlagača za priznanjem odluke je usvojen. Za pokretanje i vođenje tog postupka predlagač je, na zahtjev suda, uplatio sudsku taksu u ukupnom iznosu od 300,00 KM. Odredba člana 27. stav 2. ZVP, na koju se pozvao sud, odnosi se na postupak rješavanja imovinskopravnih odnosa učesnika postupka (raspravljanje zaostavštine, određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, upravljanje i korišćenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i imovine u suvlasništvu, uređenje međe). Dakle, ovom zakonskom odredbom ne reguliše se pitanje naknade troškova u postupku koji se vodi po zahtjevu za priznanje inostrane sudske odluke, pa se na toj odredbi ZVP ne može zasnivati odluka koja se pobija žalbom. Odluka o tome ko snosi i u kom iznosu troškove postupka priznanja inostrane sudske odluke, u konkretnom slučaju, rješava se analognom primjenom odredbi ZPP koje se odnose na troškove postupka, odredbi Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS", broj: 73/08, 49/09, 67/13, 63/14, 66/18) i Advokatske tarife. Izjavljenom žalbom predlagač ne pobija dopunsko rješenje u utvrđenju da ukupni troškovi postupka po osnovu sudske takse iznose 300,00 KM. Shodno tome, po ocjeni ovog suda, predlagaču se imaju priznati troškovi u visini takse na prijedlog i na rješenje suda, jer u spisu ima dokaz da je ona plaćena u iznosu od 300,00 KM."
(Odluka Vrhovnog suda Republike Srpske, 14 0 V 003520 18 Gž od 29.8.2018. g)
<------->
Nisu ispunjeni uslovi za priznanje strane sudske odluke o podjeli bračne imovine jer postoji isključiva nadležnost suda u Republici Srpskoj u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na nepokretnostima u svojini građana, a protivnik predlagača se protivio priznanju strane sudske odluke u tom dijelu. Obrazloženje: "...dala izjašnjenje na prijedlog dana 21.07.2021. godine, u kome se navodi da priznaje stranu sudsku odluku koja se odnosi na razvod braka, dok ne priznaje da je tom odlukom regulisana njihova imovina koja se nalazi na području BiH. Takođe je navedeno da je 21.09.2017. godine, prije pokretanja postupka u inostranstvu koji je okončan odlukom čije se priznanje traži, kod Osnovnog suda u Prijedoru pokrenula parnični postupak protiv predlagača radi podjele zajednički stečene imovine u braku koji se vodi pod brojem..., a u prilogu dostavlja podnesak o uređenju tužbe u tom predmetu iz koga slijedi da su u pitanju nekretnine. Međutim, prvostepeni sud se uopše ne bavi sadržajem strane sudske odluke i zanemaruje da njome nije samo razveden brak predlagača i protivnika predlagača, već i riješeni imovinskopravni odnosi, niti ispituje uslove za priznanje strane sudske odluke u pogledu svih zahtjeva predlagača. Mada iz izreke prvostepenog rješenja proizlazi da se priznaje odluka stranog suda kojom je razveden brak, prvostepeni sud joj priznaje pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini, pa proizlazi da je prvostepeni sud priznao stranu sudsku odluku u cjelosti, pa tako i u pogledu prijedloga za priznanje strane sudske odluke Kantonalnog suda Kanton Z. br.... od 07.10.2020. godine i u dijelu tačke 3. (kojim se odobrava sporazum o posljedicama razvoda braka koji su stranke zaključile 01.10.2020. godine i utvrđuje da su stranke nakon njegovog izvršenja riješile bračnoimovinske zahtjeve), za koji nisu ispunjeni uslovi za priznanje. Prije svega, u pogledu priznanja strane sudske odluke u ovom dijelu nisu ispunjeni uslovi za priznanje iz člana 89. stav 1. ZRSZ, jer prema odredbi člana 56. ZRSZ postoji isključiva nadležnost suda u Republici Srpskoj u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na nepokretnostima u svojini građana, a nije sporno da takvu parnicu o podjeli bračne tekovine stranke već vode kod Osnovnog suda u Prijedoru. Protivnik predlagača se protivila priznanju strane sudske odluke u ovom dijelu, pa nisu ispunjeni uslovi za priznanje ni prema odredbi člana 89. stav 2. ZRSZ."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 16 0 V 001322 22 Gž od 16.2.2022. g)
<------->
Primjer iz prakse: ovdje
Nazad na: sudska praksa BiH
|
||
|
Da bi ste našli obrazloženje od odabrane
setence iz oblasti priznanja stranih sudskih odluka potrebno je da koristite
Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
/ Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za određenu godinu.
|
