Priznanje strane sudske presude u Bosni i Hercegovini

Često postavljana pitanja iz advokatske prakse

Odgovori advokata Azura Prnjavorca iz dugogodišnjeg iskustva u zastupanju klijenata u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka pred sudovima Bosne i Hercegovine.

1. Koliko traje postupak priznanja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini?

Iskreno govoreći, ovo je prvo pitanje koje mi klijenti iz dijaspore postave kada se prvi put jave. Realan odgovor zavisi od suda i od toga da li je postupak osporen. Kada protivna strana ne osporava priznanje (recimo, kod razvoda braka gdje oba supružnika žele da se strana presuda prizna u BiH), postupak traje obično svega 1 do 2 mjeseca. Kada je priznanje osporeno, posebno kod presuda o alimentaciji ili imovinskim stvarima, postupak se može produžiti i preko godinu dana, naročito ako protivna strana iscrpljuje sve raspoložive pravne lijekove. U mojoj praksi najduži postupak priznanja je trajao gotovo dvije godine, jer je suprotna strana iskoristila baš sve raspoložive prigovore i žalbe.

2. Da li mi je potreban advokat u BiH za priznanje njemačke ili austrijske sudske presude?

Pravno gledano, nije obavezno, ali u praksi je angažovanje advokata snažno preporučljivo. Iako stranke teorijski mogu i same podnijeti prijedlog, postupak ima brojne formalne zahtjeve i procesne zamke koje na prvi pogled izgledaju banalno, a u stvari rezultiraju odbacivanjem prijedloga ili dugotrajnim dopunama: apostille pečat, sudski prevod od ovlaštenog sudskog tumača upisanog u registar u BiH, dokaz o pravosnažnosti presude u zemlji porijekla, dokaz o urednom dostavljanju protivnoj strani u stranom postupku, te pravilno postavljanje prijedloga za priznanje u skladu sa odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja. Pored toga, advokat tokom postupka može pravovremeno reagovati na eventualne prigovore protivne strane i procesno upravljati predmetom, što stranka koja nije pravnik teško može sama. Naši klijenti iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Italije i Sjedinjenih Američkih Država gotovo uvijek angažuju advokata u BiH jer im je to brže, sigurnije i jeftinije od putovanja u Bosnu i Hercegovinu radi ličnih konsultacija sa sudom. Iz našeg iskustva, klijenti koji su pokušali sami pokrenuti postupak, redovno nam se obraćaju nakon prvog odbacivanja prijedloga, pa moramo startati od nule sa kompletno revidovanim setom dokumentacije.

3. Koje dokumente moram pripremiti za priznanje strane sudske presude u BiH?

Standardni paket dokumentacije obuhvata: izvornu stranu sudsku presudu sa klauzulom pravosnažnosti (u njemačkom govornom području poznata kao Rechtskraftvermerk), apostille pečat ili nadovjeru zavisno od toga da li je država porijekla potpisnica Haške konvencije iz 1961. godine o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, sudski prevod na jedan od službenih jezika BiH (bosanski, hrvatski ili srpski) izvršen od sudskog tumača upisanog u registar Federalnog ministarstva pravde ili Ministarstva pravde Republike Srpske, te punomoć za advokata ovjerenu kod notara (ili u stranoj državi sa apostille pečatom). Ako se uz priznanje traži i izvršenje, član 96. stav 2. ZRSZ zahtijeva i posebnu potvrdu o izvršnosti odluke po pravu države u kojoj je donesena, što je odvojen dokument od potvrde o pravosnažnosti i često se previdi. Kod presuda o razvodu braka obično se traži i izvod iz matične knjige vjenčanih. Klijentima u našoj kancelariji obično šaljemo kontrolnu listu unaprijed, da ne dolazi do naknadnih dopuna i odugovlačenja postupka.

4. Šta se dešava ako protivna strana osporava priznanje strane presude u BiH?

Osporavanje je manje uobičajeno nego što ljudi misle, ali kada se desi, najčešći razlozi koje protivna strana navodi su: postojanje isključive nadležnosti suda u BiH za tu stvar (član 89. ZRSZ, tipično kod nekretnina koje se nalaze u BiH), povreda javnog poretka Bosne i Hercegovine, neuredno dostavljanje u stranom postupku, te nepostojanje uzajamnosti. Važno je znati da ZRSZ ne poznaje opštu kontrolu nadležnosti stranog suda, pa sama činjenica da je sudio sud države sa kojom stranke nemaju blisku vezu nije razlog za odbijanje. Kod odluka donesenih u bračnom sporu ni isključiva nadležnost suda u BiH nije smetnja ako priznanje traži tuženi, ili tužilac uz neprotivljenje tuženog (član 89. stav 2. ZRSZ). Takođe, prigovor da lice nije moglo učestvovati u stranom postupku sud po članu 88. ZRSZ cijeni samo povodom prigovora tog lica, a ne po službenoj dužnosti. Iz mog iskustva, najjača odbrana protivne strane je tvrdnja o povredi prava na pravično saslušanje u stranom postupku. Sudovi u BiH ovaj prigovor vrlo pažljivo cijene, jer dotiče samu suštinu poštivanja procesnih prava. Naša kancelarija zastupa klijente u oba pravca: i u podnošenju prijedloga za priznanje, i u osporavanju priznanja kada zastupamo dužnika.

5. Koliko košta priznanje strane sudske presude u Bosni i Hercegovini?

Troškovi se dijele na tri kategorije: (1) sudska taksa, propisana propisom o sudskim taksama koji važi za postupajući sud: u Federaciji BiH to su kantonalni zakoni o sudskim taksama, a u Republici Srpskoj entitetski Zakon o sudskim taksama (taksa zavisi od vrijednosti spora, odnosno može biti fiksna kod nematerijalnih predmeta poput razvoda braka), (2) advokatska tarifa, koja se obračunava prema Advokatskoj tarifi FBiH odnosno Advokatskoj tarifi RS zavisno od entiteta u kojem sud postupa, a gradirana je prema vrijednosti spora, broju i vrsti procesnih radnji koje advokat preduzima u predmetu, i (3) troškovi prevoda i nadovjera (ovlašteni sudski tumač, apostille pečat, notarska ovjera punomoći). Ukupni troškovi se ne mogu paušalno odrediti unaprijed jer zavise od konkretnog predmeta: da li se traži samo priznanje ili i izvršenje, da li protivna strana osporava, koliko procesnih radnji ulazi u postupak, koja je vrijednost spora kod imovinskih predmeta, te koliko prevoda i nadovjera traži dokumentacija. Pri prvom kontaktu sa klijentom uvijek dajemo okvirnu procjenu spram važeće advokatske tarife i predviđenih procesnih radnji, da nema neprijatnih iznenađenja tokom postupka.

6. Koji sud je nadležan za priznanje strane sudske presude u BiH?

Ovo je pitanje na kojem najviše prijedloga propadne prije nego što se uopšte počnu cijeniti dokazi. U Federaciji BiH stvarno je nadležan kantonalni sud, po članu 28. Zakona o sudovima u Federaciji BiH, koji izričito propisuje da kantonalni sud rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža. U Republici Srpskoj istu nadležnost ima okružni sud, po članu 31. stav 3. tačka d) Zakona o sudovima Republike Srpske, i to uključujući presude stranih trgovačkih sudova. U Brčko Distriktu BiH poseban propis o tome ne postoji, pa se prijedlog podnosi Osnovnom sudu Brčko Distrikta BiH, sudu opšte nadležnosti koji u prvom stepenu sudi u svim vanparničnim stvarima, a o žalbi odlučuje Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH. Općinski i osnovni sudovi nisu nadležni za sam postupak priznanja, nego za izvršenje koje slijedi nakon njega, i upravo zato mnogi stranci i klijenti koji sami pokreću postupak podnesu prijedlog pogrešnom sudu. Mjesno je, po članu 101. stav 1. ZRSZ, nadležan sud na čijem području treba sprovesti postupak priznanja odnosno izvršenja, što zavisi od toga gdje živi protivna strana, gdje se nalazi imovina ili gdje se vodi matična knjiga u koju se upis vrši.

7. Može li se strana presuda priznati unutar izvršnog ili ostavinskog postupka, bez posebnog rješenja?

Može, ali sa važnim ograničenjem. Član 101. stav 5. ZRSZ propisuje da, ako o priznanju nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznanju rješavati u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo sa dejstvom za taj postupak. To znači da općinski sud koji vodi izvršenje ili ostavinsku raspravu (recimo Općinski sud u Sarajevu ili Općinski sud u Tuzli) može sam ocijeniti da li su ispunjeni uslovi priznanja i nastaviti sa svojim postupkom. Takvo priznanje, međutim, ne vrijedi izvan tog predmeta. Ako je klijentu potreban upis u matične knjige, zemljišne knjige ili registar poslovnih subjekata, potrebno je posebno rješenje kantonalnog odnosno okružnog suda. U praksi zato gotovo uvijek preporučujemo poseban postupak priznanja, jer klijent time dobija ispravu koja djeluje prema svima i koju ne mora dokazivati iznova u svakom kasnijem postupku.

8. Da li se strana presuda o razvodu braka uvijek preispituje po svim zakonskim uslovima?

Ne uvijek, i to je odredba koja klijentima iz dijaspore štedi i vrijeme i novac. Član 94. ZRSZ propisuje da se odluke stranih sudova koje se odnose na lično stanje državljanina države čija je odluka u pitanju priznaju bez preispitivanja po članovima 89, 91. i 92, dakle bez ispitivanja isključive nadležnosti, javnog poretka i uzajamnosti. Praktično: ako je njemački sud razveo brak njemačkih državljana ili austrijski sud brak austrijskih državljana, postupak je znatno jednostavniji. Čim je jedan od supružnika državljanin BiH, sud će odluku preispitati po članovima 87. do 92, ali i tu nepostojanje uzajamnosti nije smetnja, jer priznanje traži domaći državljanin.

9. Šta ako ne znam gdje protivna strana danas živi?

Ovo je vrlo čest slučaj kod priznanja stranih presuda o razvodu braka, gdje se bivši supružnici godinama nisu čuli. Postupak se ne zaustavlja. Ako je boravište protivnika predlagača nepoznato, a nema punomoćnika, sud primjenjuje odredbe Zakona o parničnom postupku o postavljanju privremenog zastupnika, koji će u postupku zastupati odsutnu stranu. Troškove postavljanja privremenog zastupnika u pravilu unaprijed snosi predlagač priznanja. Važno je da se to uredno predloži i obrazloži već u samom prijedlogu, jer u suprotnom sud traži dopune i postupak se nepotrebno oduži za nekoliko mjeseci.

10. Može li se priznati odluka koju nije donio sud, recimo notarski razvod ili odluka upravnog organa?

Može. Član 86. ZRSZ pod stranom sudskom odlukom podrazumijeva i sudsko poravnanje zaključeno pred stranim sudom, kao i odluku drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom odnosno sudskim poravnanjem, ako se njome uređuju odnosi iz člana 1. tog zakona. U pojedinim državama razvod se provodi pred notarom, a negdje i pred opštinskim organom, pa se takve odluke priznaju u BiH pod istim uslovima kao i sudske presude. Ključno je uz prijedlog dostaviti dokaz da je po pravu države porijekla ta odluka izjednačena sa sudskom. Primjer iz prakse dostupan je u prikazu priznanja strane notarske odluke u Bosni i Hercegovini.