Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Stambeno pravo

Stambeno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

ZAHTJEV ZA POVRAT STANA ─îLANA PORODI─îNOG DOMA─ćINSTVA

- ─Źl. 16. st. 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03),

- ─Źl. 6. Zakona o stambenim odnosima („Slu┼żbeni list SR BiH“, broj: 14/84, 12/87 i 36/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 19/93, 12/99 i 31/99).

 

Tu┼żiteljica koja je kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava, nakon smrti nosioca stanarskog prava, polagala pravo na stan, s obzirom da je stan napustila tokom ratnih dejstava, morala je u zakonskom roku podnijeti zahtjev za povrat istog, pa je propuštanje navedenog dovelo do gubitka tog eventualnog prava.

 

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żiteljice da se utvrdi da joj pripada stanarsko pravo na stanu u P., Ul. M. C. broj 13/3, stan broj 19. Navedeni zahtjev tu┼żiteljica temelji na tvrdnji da je sa nosiocem stanarskog prava u predmetnom stanu ┼żivjela u ekonomskoj zajednici du┼żoj od 10 godina pa da je time stekla stanarsko pravo na ovom stanu.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda proizilazi da je nosilac stanarskog prava na ozna─Źenom stanu bio stric tu┼żiteljice B. A., koji je umro 19.07.1991. g., da je izme─Ĺu stranaka nesporno da je tu┼żiteljica ┼żivjela u spornom stanu u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava i da je ostala u spornom stanu nakon njegove smrti kao korisnik stana, da je ista dana 26.03.1992. g. podnijela zahtjev za prenos stanarskog prava, ali da je postupak po tom zahtjevu obustavljen zaklju─Źkom Sekretarijata za stambeno komunalne poslove od 31.01.1995. g., da je ista predmetni stan napustila u toku ratnih dešavanja i da nije Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica podnijela zahtjev za povrat stana.

Kod takvog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja, prvostepeni sud zaklju─Źuje da je tu┼żiteljici u smislu odredaba ─Źl. 14. i ─Źl. 15. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine pripadalo pravo da tra┼żi vra─çanje u posjed predmetnog stana, a navedeno u okviru propisanog roka iz odredbe ─Źl. 16. istog zakona, pa kako ista u propisanom roku nije podnijela zahtjev za povrat stana zaklju─Źuje da je istoj u smislu st. 2. ─Źl. 16. navedenog zakona prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu i pobijanom presudom sudi tako što odbija tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice.

┼Żalbenim navodima se fakti─Źki ne spori ─Źinjeni─Źni osnov utvr─Ĺen od strane prvostepenog suda (iako se u ┼żalbenim razlozima tu┼żiteljica poziva i na ovaj zakonski osnov) i tu┼żiteljica ustvari smatra da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Prema odredbi ─Źl. 6. Zakona o stambenim odnosima („Slu┼żbeni list SRBiH“, broj: 14/84, 12/87 i 36/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 19/93, 12/99 i 31/99) ─Źlanovima porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava, izme─Ĺu ostalih, smatraju se i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ┼żive u ekonomskoj zajednici u istom stanu du┼że od 10. godina, ili više od 5. godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o do┼żivotnom idr┼żavanju nosioca stanarskog prava, a prema odredbi ─Źl. 21. st. 2. istog zakona ovim licima i poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Prema ─Źinjeni─Źnim navodima tu┼żbe, te stavljenom zahtjevu u konkretnom slu─Źaju tu┼żiteljica je kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava, polagala pravo na predmetni stan odnosno pretendovala na sticanje stanarskog prava na istom.

Kod nespornih ─Źinjenica da je tu┼żiteljica nakon smrti nosioca stanarskog prava (19.07.1991. g.) nastavila koristiti predmetni stan, te da je tu┼żiteljica u ratu napustila predmetni stan, kod toga da je ista polagala pravo na predmetni stan (pri ─Źemu ista ne mo┼że imati povoljniji polo┼żaj u odnosu na nosioca stanarskog prava), pravilno prvostepeni sud zaklju─Źuje da je istoj pripadalo pravo da u skladu sa odredbama ─Źl. 14. i ─Źl. 15. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03) podnese zahtjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ili nadle┼żnom organu uprave i to u roku propisanom odredbom ─Źl. 16. navedenog zakona koji rok je istekao 19.04.2000. g..

Kako je nesporno da tu┼żiteljica nije podnijela navedeni zahtjev, te s obzirom da ni kod suda u navedenom roku nije podnijela tu┼żbu za predaju u posjed stana (tu┼żba u ovoj parnici je sudu podnesena dana 16.12.2003. g.), pravilno prvostepeni sud utvr─Ĺuje da je time saglasno st. 2. ─Źl. 16. navedenog zakona, tu┼żiteljici prestalo pravo na predmetnom stanu.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda Banjaluka broj: 011-0-G┼ż-07-001354 od 12.10.2007. g.)

 

<------->

 

Nezakonito useljeno lice

R J E Š E Nj E

Revizija tu┼żene se uva┼żava, ukida se presuda Okru┼żnog suda u T. broj G┼ż-570/03 od 22.09.2004. g. i predmet vra─ça tom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u N. broj P-172/03 od 19.09.2003. g. je utvr─Ĺeno da je tu┼żilac A.Š. nosilac stanarskog prava na dvosobnom stanu u G., stan broj 2, zgrada PS-20/1. Svaka stranka snosi svoje troškove spora (stav 2).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. broj G┼ż-570/03 od
22.09.2004. g. ┼żalba tu┼żenog je odbijana i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żena revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Nije podnesen odgovor na reviziju. Revizija je osnovana.
U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da se utvrdi da je nosilac stanarskog prava na dvosobnom stanu u G.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je tu┼żena nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu; da je tu┼żilac tokom 1985. g. na osnovu dogovora predstavnika tu┼żene i direktora SIZ-a stanovanja u G. u od ovog primio klju─Źeve predmetnog stana u koji se sa porodicom uselio, koga je

koristio i uredno pla─çao sve obaveze vezane za stanovanje (pla─çao stanarinu od mjeseca juna 1985. do 01.10.1990. g.); da je tokom jula 1992. g., uslijed ratnih okolnosti na prostorima bivše SR BiH od 1992. do 1995. g., prisilno odveden u B., gdje je te g. kao zarobljeno lice zamijenjen a nakon toga je odselio u Š. gdje mu je bila porodica; da je prije njegovog useljenja u predmetni stan taj stan koristio D.E. kao nosilac stanarskog prava; da je rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek G. broj 05-050-12- 205/99 od 26.03.2003. g. odbijen sa zahtjevom za vra─çanje u posjed predmetnog stana i da tu┼żena odbija da tu┼żiocu prizna stanarsko pravo na predmetnom stanu.

Ni┼żestepeni sudovi u pobijanim presudama zaklju─Źuju da je ''tu┼żilac protekom rokova tri plus ─Źetiri g., a do dana presu─Ĺenja i više od osam godina stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, jer se tu┼żena pre─çutno saglasila da tu┼żitelj koristi navedeni stan iako nije imao valjan osnov, pa se jedno dugogodišnje fakti─Źko stanje transformisalo u pravno stanje'' i pozivom na odredbe ─Źlana 30. Zakona o stambenim odnosima sudili tako što su udovoljili tu┼żbenom zahtjevu na na─Źin bli┼że naveden u izreci prvostepene presude.

Odluka ni┼żestepenih sudova nije pravilna.

Po odredbi ─Źl. 30. st. 1. Zakona o stambenim odnosima („Sl. list SR BiH“, br. 13/84, 12/87 i 36/89 te „Sl. glasnik RS“, br. 19/93, 31/83, 12/99 u daljem tekstu: ZSO), ako se neko lice nezakonito useli u stan u društvenoj svojini ili se useli u zajedni─Źke prostorije u zgradi svako mo┼że dati inicijativu, a zainteresovano lice zahtjev stambenom organu za pokretanje postupka za njegovo iseljenje.

Postupak za iseljenje nezakonito useljenog lica mo┼że se pokrenuti pred nadle┼żnim stambenim organom ako od dana nezakonitog useljenja pa do pokretanja postupka nije proteklo više od tri g. (stav 2. tog ─Źlana). Protekom roka od tri g. prestaje nadle┼żnost stambenog organa, ali se postupak za iseljenje mo┼że tu┼żbom kod nadle┼żnog suda pokrenuti u daljem roku od pet godina (stav 7. tog ─Źlana).

Iz ovih odredbi proizilazi da lice koje se bespravno uselilo u stan u društvenoj svojini sti─Źe stanarsko pravo po samom zakonu (ex lege) ako u roku od osam godina imalac prava raspolaganja ne podnese tu┼żbu sa zahtjevom za iseljenje.

U ovom slu─Źaju, a kako su to utvrdili ni┼żestepeni sudovi, tu┼żilac se u predmetni stan uselio tokom juna 1985. g., iz kojeg je zbog ratnih sukoba na podru─Źju SR BiH u periodu od 1992. do 1995. g. prinudno iseljen i odveden u logor u B. tokom mjeseca jula 1992. g., do kada je proteklo nešto više od sedam godina, dakle, od njegovog useljenja u sporni stan do iseljenja iz tog stana nije prošao rok od osam godina, kako je to propisano odredbom ─Źlana 30. stav 2. i
7. ZSO, pa u odnosu na njega nisu se ispunile zakonske pretpostavke iz ove odredbe za sticanje stanarskog prava kao nezakonito useljenog lica u sporni stan.

Me─Ĺutim, pored tu┼żioca su se u predmetni stan, bespravno uselili i ─Źlanovi njegovog porodi─Źnog doma─çinstva (supruga i djeca), a što su ni┼żestepeni sudovi tokom postupka utvrdili, pa zbog toga je bilo potrebno provjeriti, da li su ─Źlanovi njegovog porodi─Źnog doma─çinstva koristili sporni stan do navršenih osam godina od nezakonitog useljenja u sporni stan. Jer, ako bi se utvrdilo da su ─Źlanovi porodi─Źnog doma─çinstva tu┼żioca, kao bespravnog korisnika predmetnog stana koristili taj stan do navršenih osam godina od nezakonitog useljenja tu┼żioca i njegovih ─Źlanova porodi─Źnog doma─çinstva u sporni stan, onda bi se ispunile zakonske pretpostavke iz ─Źlana 30. stav 2. i 7. ZSO da je tu┼żilac stekao stanarsko pravo na tom stanu.

Sve ove okolnosti bitne za zakonito odlu─Źivanje, pobijane presude nisu uzele u obzir, zbog ─Źega ni materijalno pravo iz odredbi ─Źlana 30. stav 2. i 7. ZSO nisu pravilno primijenjeno.

Zato se revizija tu┼żene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ukazuje osnovanom. Stoga je primjenom odredbi ─Źlana 250. stav 2. u vezi sa odredbom ─Źlana 456. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'', br. 58/03, 85/03 i 74/05) odlu─Źeno kao u izreci, s tim što ─çe drugostepeni sud u ponovnom odlu─Źivanju o ┼żalbi tu┼żene otkloniti nedostatke na koje se ukazuje u ovom rješenje, a potom ─çe donijeti zakonitu odluku.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-776/05 od 24.04.2007. g.)

 

 

<------->

Po sili zakona

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Modri─Źi broj 86 0 P 001880 08 P od 11.4.2011. g. odbijen je zahtjev tu┼żitiljice da se utvrdi da je, kao zakonska nasljednica iza umrle majke M. D., vlasnik dvosobnog stana koji se nalazio u Š., Ul. … br. …, površine … m2, koji je porušen i zahtjev da se obave┼że tu┼żena da joj na ime tog stana obezbijedi i preda u posjed i svojinu drugi odgovaraju─çi dvosoban stan iste površine, izgra─Ĺen u Š., s tim da se osloba─Ĺa te obaveze, ako tu┼żiteljici isplati naknadu na ime porušenog stana u iznosu od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tu┼żbe do isplate. Tu┼żiteljica je obavezana da tu┼żenoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.260,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj 86 0 P 001880 11 G┼ż od 12.10.2011. g. ┼żalba tu┼żiteljice je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żiteljica revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se pobijana presuda preina─Źi i tu┼żbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka ili da se ta presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żena u odgovoru na reviziju tu┼żiteljice osporava njene navode i predla┼że da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żiteljice da se utvrdi da je vlasnik stana bli┼że ozna─Źenog u izreci prvostepene presude, da joj tu┼żena preda u posjed i svojinu drugi odgovaraju─çi stan na ime tog stana koji je porušen, a da se te obaveze mo┼że osloboditi isplatom protivvrijednosti stana u iznosu od 20.000,00 KM sa pripadaju─çom kamatom.

Prvostepeni sud je nakon provedenog postupka utvrdio da je majka tu┼żiteljice M. D. bila nosilac stanarskog prava na dovosobnom stanu u Š., Ul. … br. …, površine … m2 na osnovu rješenja SIZ stanovanja B. Š. od 12.11.1985. g. i da je stan napustila zbog ratnih dejstava. Rješenjem Ministarstva za … RS, Odsjek Š., broj 05-050-55-755/99 od 1.6.2000. g. utvr─Ĺeno joj je svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, a u Zapisniku istog Ministarstva od 10.11.2003. g. o primopredaji stana je nazna─Źeno da je stan devastiran i neuslovan za stanovanje i majka tu┼żiteljice nije ušla u posjed stana, a umrla je 2006. g.. Objekat u kome se nalazio predmetni stan je porušen na osnovu rješenja tu┼żene broj 06-362-20/05 od 21.4.2005. g. kome je prethodio postupak u kome je utvr─Ĺeno da objekat nije uslovan za stanovanje zbog njegove dotrajalosti. U momentu rušenja, u zgradi nije bilo stanara. Zaklju─Źkom tu┼żene od 10.1.2007. g., koji je potvr─Ĺen drugostepenim rješenjem od 8.8.2007. g., odba─Źen je zahtjev tu┼żiteljice za prenos stanarskog prava. Tu┼żiteljica je tu┼żbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 7.4.2008. g..

Na osnovu ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da je majka tu┼żiteljice bila korisnik, a ne vlasnik predmetnog stana i da ne postoji pravni osnov da se, nakon njene smrti, tu┼żiteljici utvrdi pravo vlasništva na tom stanu, te da je rušenjem stana majci tu┼żiteljice prestao ugovor o korištenju stana po samom zakonu (─Źlan 52. Zakona o stambenim odnosima („Slu┼żbeni list SRBiH“, 14/84, 12,/87 i 36/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99, dalje: ZSO); da na tu┼żiteljicu nije preneseno stanarskog prava na istom stanu i da nema osnova za dodjelu joj drugog odgovaraju─çeg stana, a time ni za isplatu protivvrijednosti stana. Iz ovih razloga, primjenom navedene zakonske odredbe i ─Źlana 123. i 126. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 49/09, dalje: ZPP) prvostepeni sud je zahtjev tu┼żiteljice odbio.

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne i zakonite.

Me─Ĺu parni─Źnim strankama nije sporno da je tu┼żiteljica zakonski nasljednik (k─çerka) pokojne M. D., na kojoj ─Źinjenici, uz tvrdnju da je sa njom zajedni─Źki koristila stan, je i zasnovala legitimaciju za podnošenje tu┼żbe u ovoj parnici.

Tu┼żena je tokom postupka osporavala zahtjev tu┼żiteljice, izme─Ĺu ostalog i istaknutim prigovorom nedostatka aktivne legitimacije na njenoj strani. Prihvatanjem osnovanim ovog prigovora, ni┼żestepeni sudovi su odbili zahtjev tu┼żiteljice kao neosnovan.

Pravo vlasništva na stanu u dr┼żanoj svojini sti─Źe se otkupom stana. Otkupiti se mo┼że stan u dr┼żavnoj svojini na kojem postoji stanarsko pravo (─Źlan 9. stav 1. Zakona o privatizaciji dr┼żavnih stanova “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ - pre─Źiš─çeni tekst broj 59/08, 58/09 i 71/10), a pravo na otkup stana ima nosilac stanasrskog prava, kojim se u smislu odredbi ─Źlana 5. stav 1. navedenog zakona smatra i lice koje je to pravo steklo prema odredbama ZSO.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizlazi da majka tu┼żiteljice nije stekla pravo vlasništva na navedenom stanu otkupom stana po ZPDS (tu┼żiteljica to i ne tvrdi) nego je stekla svojstvo nosioca stanarskog prava (─Źlan
2. stav 2. ZSO) a stanarsko pravo u smislu odredbi ─Źlana 2. stav 2. Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 3/09), nije podobno za naslje─Ĺivanje. Stoga, kako majka tu┼żiteljice nije bila vlasnik stana, ni tu┼żiteljica to pravo nije mogla ste─çi naslje─Ĺivanjem iza smrti majke, pa kako to pravo nije stekla ni po drugom osnovu, pravilno su ni┼żestepeni sudovi sudili kada su zahtjev tu┼żiteljice da joj se utvrdi pravo vlasništva na spornom stanu, odbili.

Prema odredbi ─Źlana 22. stav 3. ZSO stambeni organ uprave odlu─Źuje da li licu, koje je stan koristilo zajedno sa nosiocem stanarskog prava nakon njegove smrti pripada pravo da nastavi korištenje stana. U konkretnom slu─Źaju je zaklju─Źkom tu┼żene od 10.1.2007. g. odba─Źen zahtjev tu┼żiteljice da se nakon smrti njene majke (nosioca stanarskog prava) prenese stanarsko pravo na tu┼żiteljicu. U upravnom postupku je, dakle, utvr─Ĺeno da tu┼żiteljica ne mo┼że prema odredbama ZSO nastaviti korištenje stana kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva njene majke (─Źlan 21. stav 2. ZSO), jer je drugostepenim rješenjem od 8.8.2007. g. ┼żalba tu┼żiteljice odbijena i navedeni zaklju─Źak je potvr─Ĺen. Tu┼żiteljica nije tvrdila da je pokrenula upravni spor niti je na te okolnosti predlagala, pa ni provodila bilo kakve dokaze. Prestankom stanarskog prava majci tu┼żiteljice, u situaciji kada to pravo nije u upravnom postupku preneseno na tu┼żiteljicu, ona nema pravni osnov za obezbje─Ĺenje i predaju u posjed i svojinu drugog odgovaraju─çeg stana. Zato, navodi revizije da se tu┼żiteljica brinula o majci i da je izdr┼żavala, ne doprinose druga─Źijem ishodu ovog spora.

Pravo na obezbje─Ĺenje drugog stana ne bi pripadalo ni majci tu┼żiteljice da je ona to, za ┼żivota tra┼żila. Prema ─Źlanu 52. stav 1. ZSO ugovor o korištenju stana prestaje, izme─Ĺu ostalog, i ako se zgrada ili dio zgrade u kojoj je stan, mora rušiti na osnovu pravosna┼żnog rješenja nadle┼żnog organa. Njoj je stan na kojem je bila nosilac stanarskog prava vra─çen u upravnom postupku 1.6.2000. g.. Zapisnikom o primopredaji od 10.12.2003. g. je izvršena primopredaja stana. Me─Ĺutim, i pored toga, od njenog iseljenja iz stana 1992. g. do smrti (2006. g.), to zna─Źi ni prije donošenja rješenja o rušenju ni u vrijeme rušenja stana, ona nije bila korisnik stana, slijedom ─Źega nije postojala obaveza stambenog organa tu┼żene da joj obezbijedi smještaj u drugom odgovaraju─çem stanu, jer u vrijeme rušenja stana, koje je relevantno za primjenu ─Źlana 52. ZSO ona nije bila u fakti─Źkoj vezi sa tim stanom. To pravo pogotovo ne pripada tu┼żiteljici, jer ona nije izvela bilo kakvo pravo na predmetnom stanu, iz prava koja je na spornom stanu imala njena majka.

Na zakonitost i pravilnost pobijane presude ne uti─Źe ni tvrdnja revizije da zajednica ┼żivota tu┼żiteljice kao ─Źlana porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava predstavlja osnov za utvr─Ĺenje svojstva nosioca stanarskog prava tu┼żiteljici, jer je o njenom zahtjevu za prenos stanarskog prava, odlu─Źeno rješenjem nadle┼żnog upravnog organa kojim njen zahtjev nije usvojen a zakonitost i pravilnost tog rješenja tu┼żiteljica je mogla osporavati samo u upravnom postupku i upravnom sporu, o njihovoj zakonitosti se ne odlu─Źuje u ovom parni─Źnom postupku.

Tu┼żiteljica zahtjevom tra┼żi i da se tu┼żena obave┼że da joj preda odgovaraju─çi stan iste površine, izgra─Ĺen na gradskom gra─Ĺevinskom zemljištu u Š., a da se osloba─Ĺa te obaveze ako joj isplati protivvrijednost u iznosu od 20.000,00 KM, na ime navedenog porušenog stana. Radi se, dakle, o alternativnom ovlaštenju tu┼żene (fakultas alternativa) koje bi dalo mogu─çnost izbora tu┼żenoj samo da je svojinsko pravni zahtjev za obezbje─Ĺenje i predaju u posjed i svojinu drugog odgovaraju─çeg stana, osnovan, što ovdje nije slu─Źaj. Kako nema osnova za navedeni svojinsko pravni zahtjev iz kojeg bi proizašlo alternativno ovlaštenje tu┼żene, izbor od strane tu┼żene, nije mogu─ç.

Tu┼żena, suprotno navodima revizije, nema obavezu da tu┼żiteljici obezbijedi drugi odgovaraju─çi stan ni u smislu odredbe ─Źlana 54. ZPDS, s obzirom da je sporni stan porušen na osnovu rješenja nadle┼żnog upravnog organa zbog dotrajalosti zgrade i zbog opasnosti za okolinu, a ne u ratnim dejstvima, niti je tu┼żiteljica stvarno legitimisana za postavljanje ovakvog, kao ni drugih prednje navedenih dijelova tu┼żbenog zahtjeva. Naime, tu┼żiteljica nije u materijalno pravnom odnosu sa tu┼żenom u pogledu predmetnog stana i ne pripadaju joj ovlaštenja da s osnovom pola┼że bilo kakvo pravo na spornom stanu. Zato su ni┼żestepeni sudovi pravilno sudili kada su prihvataju─çi osnovanim prigovor tu┼żene o nedostatku aktivne legitimacije tu┼żiteljice u ovoj parnici, tu┼żbeni zahtjev odbili, za šta su imali uporište u utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju i u relevantnim odredbama materijalnog prava, i za svoje odluke su dali jasne i valjane razloge, koje kao pravilne prihvata i ovaj sud.

S obzirom na navedeno, ni tvrdnja revizije da je obaveza tu┼żene da na svojoj teritoriji ─Źuva i obezbje─Ĺuje imovinu i gra─Ĺane, nije od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Prema izlo┼żenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje u reviziji tu┼żiteljice a ni onih na koje ovaj sud u smislu odredbi ─Źlana 241. ZPP pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, zbog ─Źega je revizija tu┼żiteljice odbijena kao neosnovana primjenom odredbe ─Źlana 248. istog zakona.

 

(Presuda Vrhovni sud Republike Srpske 86 0 P 001880 11 Rev, od 15.8.2012. g.)

 

<------->

Prestanak prava raspolaganja:

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 067452 02 P od 31.12.2009. g. odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju stana koji se nalazi u B. L. u Ulici … br. …, stan broj …, zaklju─Źen 1977. g. izme─Ĺu njega i pravnog prednika tu┼żenog Zavoda za … B. L., te da se tu┼żeni J. R. (dalje: drugotu┼żeni) obave┼że da mu preda u posjed navedeni stan, slobodan od lica i stvari.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 067452 10 G┼ż od 27.5.2010. g. ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se osporena presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje ili da se obje ni┼żestepene presude preina─Źe i tu┼żbeni zahtjev usvoji u cjelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet odlu─Źivanja u ovoj parnici je zahtjav tu┼żitelja za utvr─Ĺenje pravne valjanosti ugovora o korištenju stana iz 1977. g., na osnovu koga je on stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu, te za obavezivanje drugotu┼żenog da mu taj stan preda u posjed.

Na podlozi rezultata dokaznog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je tu┼żitelj bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu; da je uslijed ratnih dešavanja tu┼żitelj 1993. g. napustio navedeni stan, nakon ─Źega je tu┼żeni 1. maj - … iz B. L., kao davalac stana na korištenje, taj stan dodijelio drugotu┼żenom na korištenje; da tu┼żitelj nije Ministarstvu za … niti nadle┼żnoj Komisiji podnio zahtjev za vra─çanje prijeratnog stana ve─ç je dana 16.9.2002. g. sudu podnio predmetnu tu┼żbu.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, a obzirom da tu┼żitelj nije podnio zahtjev za vra─çanje spornog stana u posjed u roku propisanom odredbom ─Źlana 16. st. 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 38/98 do 1/10), koji je istekao dana 19.4.2000. g., prvostepeni sud je zaklju─Źio da je zbog takvog propusta tu┼żitelju prestalo stanarsko pravo u smislu odredbe stava 2. istog ─Źlana, pa je iz tog razloga odbio tu┼żbeni zahtjev.

Drugostepeni sud je ┼żalbu tu┼żitelja odbio i prvostepenu presudu potvrdio, prihvataju─çi kao pravilne ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda.

Ni┼żestepene presude su zakonite.

Polaze─çi od utvr─Ĺene ─Źinjenice da je tu┼żitelj bio prijeratni nosilac stanarskog prava na spornom stanu, to mu je u smislu odredbe ─Źlana 14. st. 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine pripadalo pravo da u upravnom ili sudskom postupku zahtijeva vra─çanje stana u posjed. Me─Ĺutim, iz sadr┼żaja odredbe ─Źlana 16. st. 1. tog zakona slijedi da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vra─çanje stana u posjed bio 19.4.2000. g.. Iz odredbe stava 2. tog ─Źlana u vezi sa ─Źlanom 14. st. 1. istog zakona slijedi da, ukoliko nosilac stanarskog prava ili ─Źlan njegovog porodi─Źnog doma─çinstva ne podnese zahtjev u roku iz stava 1. ─Źlana 16. tog zakona, stanarsko pravo mu prestaje. Rok za podnošenje zahtjeva za vra─çanje stana u posjed iz stava 1. ─Źlana 16. navedenog zakona je materijalno-pravni prekluzivni rok, koji se ne mo┼że produ┼żavati odlukom suda, a ─Źijim propuštanjem se gubi ne samo pravo na preduzimanje odre─Ĺene radnje, nego taj propust dovodi i do gubitka prava u materijalnom smislu tj. prestanka stanarskog prava po sili zakona, kako to proizlazi iz odredbe stava 2. istog ─Źlana, a što pravilno zaklju─Źuje drugostepeni sud u pobijanoj presudi.

Propuštanje da se blagovremeno podnese zahtjev za vra─çanje stana u posjed, u smislu odredbe ─Źlana 16. st. 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, nije mogu─çe konvalidirati tu┼żbom za utvr─Ĺenje valjanosti ugovora o korištenju stana. Pošto je prije podnošenja tu┼żbe u ovom sporu tu┼żitelju prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu, on nema pravo da zahtijeva utvr─Ĺenje da je nosilac stanarskog prava na osnovu pravno valjanog ugovora o korištenju stana.

Pravilan je i zaklju─Źak drugostepenog suda da je svrha donošenja Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine uspostavljanje stanja kakvo je bilo na dan 30.4.1991. g.. Taj zakon je i propisao materijalno-pravne uslove i procesna pravila za vra─çanje stanova u posjed nosiocima stanarskog prava ili ─Źlanovima njihovog porodi─Źnog doma─çinstva (─Źlanovi 14. i 15. ovog zakona), a svim ovim licima je omogu─çio da pod jednakim uslovima ostvare prava priznata tim zakonom. Stoga odredbe ovog zakona nisu u nesaglasnosti sa Ustavom RS i Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje: Konvencija) i Prvim protokolom uz tu Konvenciju te Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ograni─Źenja u ostvarivanju prava, odre─Ĺena u odredbi ─Źlana 16. navedenog zakona, se jednako odnose na sva lica, ─Źime je uspostavljen i princip proporcionalnosti.

Stanarsko pravo jeste imovinsko pravo sui generis, na koje se odnosi ─Źlan


1. Prvog protokola uz Konvenciju. Me─Ĺutim, zaštita tog prava se ostvaruje u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, koje mora biti u saglasnosti sa standardima Konvencije. Propisivanje prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za vra─çanje stana u posjed, uz posljedicu gubitka stanarskog prava propuštanjem tog roka, predstavlja ograni─Źenje neophodno za ostvarenje pravne sigurnosti. Navedeni rok za podnošenje zahtjeva za vra─çanje stana u posjed je u više navrata produ┼żavan, to je svaki put objavljeno u slu┼żbenom glasilu RS i sredstavima javnog informisanja, za podnošenje zahtjeva nije bila propisana forma niti su uz njega trebali da se prilo┼że dokazi o osnovanosti zahtjeva. Stoga zainteresovanim licima nije bilo onemogu─çeno niti ote┼żano ostvarivanje prava na vra─çanje stana, pa je ograni─Źenje u odnosu na rok za podnošenje tog zahtjeva ustanovljeno u javnom interesu. Ovdje se radi o opravdanom i zakonitom miješanju u imovinska prava tu┼żitelja, koje miješanje odgovara društvenim potrebama, a izme─Ĺu tog miješanja i cilja kojem se te┼żi postoji srazmjera. Institut prekluzije je ustanovljen radi pozitivnog uticaja na pravnu sigurnost i radi spre─Źavanja nemarnosti i zloupotrebe prava gra─Ĺana.

Neosnovana je tvrdnja iz revizije da se stanarsko pravo ne mo┼że izgubiti (sva prava podlije┼żu gubitku, ali samo u slu─Źajevima i pod uslovima propisanim zakonom). Što se ti─Źe revizionog prigovora da zakoni ne mogu imati retroaktivno dejstvo, valja ista─çi da je ─Źlanom 110. stav 2. Ustava RS predvi─Ĺeno da se zakonom mo┼że odrediti da pojedine njegove odredbe imaju povratno dejstvo, ako to zahtijeva opšti interes. Me─Ĺutim, u ovom slu─Źaju ni nema retroaktivne primjene ─Źlana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine jer je taj zakon stupio na snagu 19.12.1998. g., a od tog dana je po─Źeo te─çi rok za podnošenje zahtjeva za vra─çanje stana u posjed.

Kod takvog stanja stvari proizlazi da osporena presuda nema nedostataka na koje ukazuje revizija tu┼żitelja, kao ni onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je revizija odbijena kao neosnovana, na osnovu odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovni sud Republike Srpske 71 0 P 067452 11 Rev od 23.08.2012.g.

 

<------->

 

Otkup stana

P R E S U D A

Revizija se usvaja, presuda Okru┼żnog suda u Doboju broj 84 0 P 003307 08 G┼ż od 12.8.2009. g. se preina─Źava i sudi:
“┼Żalba tu┼żene se usvaja i presuda Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 P 003307 06 P od 30.7.2008. g. se preina─Źava tako što se odbija tu┼żbeni zahtjev za obavezivanje tu┼żene da osigura tu┼żiteljici otkup dvosobnog stana površine 58 m2 u prvoj gradskoj zoni u B. ili da joj isplati protuvrijednost stana u iznosu od 30.247,00 KM, a tu┼żiteljica se obavezuje da tu┼żenoj naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 1.800,00 KM”.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 P 003307 06 P od 30.7.2008. g. tu┼żena je obavezana da tu┼żiteljici osigura otkup dvosobnog stana površine 58 m2 u prvoj gradskoj zoni u B. ili da joj isplati protuvrijednost navedenog stana u iznosu od 30.247,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tu┼żbe do isplate, te da joj naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 4.280,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj 84 0 P 003307 08 G┼ż od 12.8.2009. g. ┼żalba tu┼żene je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żena pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tu┼żiteljica tu┼żbom tra┼żi da sud obave┼że tu┼żenu da joj omogu─çi otkup dvosobnog stana površine 58 m2 u prvoj gradskoj zoni u B. ili da joj isplati protuvrijednost tog stana u iznosu od 30.247,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana utu┼żenja do isplate.

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, koje me─Ĺu parni─Źnim strankama i nije sporno, tu┼żiteljica je nosilac stanarskog prava na dvosobnom stanu površine 58 m2 u Ulici … u B.; ovaj stan je u toku rata ošte─çen jer je na zgradu u kojoj se nalazi pala eksplozivna naprava; Ministarstvo za … je 2000. g., povodom zahtjeva tu┼żiteljice, istoj vratilo u posjed navedeni stan uz napomenu da stan nije uslovan za stanovanje; tu┼żiteljica je 03.4.2006. g. tu┼żenoj podnijela pismeni zahtjev za otkup drugog odgovaraju─çeg stana ili obešte─çenje u novcu, a istog dana je i sudu podnijela tu┼żbu sa identi─Źnim zahtjevom.

Prvostepeni sud je u cjelosti usvojio zahtjeve tu┼żiteljice nalaze─çi da je tu┼żena, u smislu ─Źlana 56. Zakona o privatizaciji dr┼żavnih stanova („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 72/07 – pre─Źiš─çeni tekst, dalje: ZPDS), obavezna tu┼żiteljici obezbijediti otkup drugog odgovaraju─çeg stana.

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda.

Stoji navod revizije da su ni┼żestepene presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Ta─Źno je da je odredbom ─Źlana 56. ZPDS propisano da je nosiocu stanarskog prava, ─Źiji je stan u sastavu ratom uništene stambene zgrade, opština du┼żna omogu─çiti otkup drugog odgovaraju─çeg stana, ali ne ve─çeg od stana koji je koristio, pod istim uslovima koje je imao kao nosilac stanarskog prava. Me─Ĺutim, istim ─Źlanom je odre─Ĺen rok u kome opština treba izvršiti ovu obavezu (osam godina od stupanja Zakona na snagu). ZPDS je stupio na snagu 28.7.2001. g., objavljivanjem Odluke Visokog predstavnika za BiH u
„Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“, broj 35/01. To zna─Źi da obaveza tu┼żene da obezbijedi tu┼żiteljici otkup drugog odgovaraju─çeg stana dospijeva 28.7.2009. g.. Iz toga proizlazi da do podnošenja tu┼żbe i do donošenja prvostepene presude u ovoj pravnoj stvari obaveza tu┼żene nije bila dospjela. Kako du┼żnik dolazi u docnju tek kad ne ispuni obavezu u roku odre─Ĺenom za ispunjenje, u smislu ─Źlana 324. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), a u ovom slu─Źaju potra┼żivanje tu┼żiteljice do zaklju─Źenja glavne rasprave nije dospjelo, ni┼żestepeni sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kad su usvojili zahtjev koji nije dospio za ispunjenje.

Ovdje treba imati u vidu da obaveza propisana ─Źlanom 56. ZPDS postoji samo ako je stan u ratu uništen. U konkretnom slu─Źaju stambena zgrada, u kojoj se nalazi stan na kome tu┼żiteljica ima stanarsko pravo, nije uništena odnosno porušena, ve─ç je ošte─çena, a prema nalazu i mišljenju gra─Ĺevinskog vještaka S. ┼Ż., izra─Ĺen je elaborat i projekat sanacije te zgrade.

U odnosu na alternativno postavljeni dio zahtjeva tu┼żiteljice, kojim je tra┼żila da se obave┼że tu┼żena da joj isplati protuvrijednost stana, pravilna primjena materijalnog prava je nalagala da se ovaj dio zahtjeva u svakom slu─Źaju odbije kao neosnovan.

Naime, ovako postavljen zahtjev za alternativnu ─Źinidbu nema uporišta u materijalnom pravu jer u smislu ─Źlana 5. Zakona stambenim odnosima („Slu┼żbeni list SRBiH“, br. 14/84, 12/87 i 36/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99, dalje: ZSO), pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja stanovima, koje su kao investitori izgradili ili po drugom osnovu stekli, imaju davaoci stana na korištenje, a prema odredbi ─Źlana
11. st. 3. ZSO, izri─Źito je zabranjeno prodavati odnosno kupovati ili na drugi na─Źin, suprotno odredbama tog zakona, prenositi odnosno sticati stanarsko pravo.

Iz prednjih razloga je uva┼żavanjem revizije tu┼żene valjalo preina─Źiti obje ni┼żestepene presude i odlu─Źiti kao u izreci (─Źlan 250. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku - „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, dalje: ZPP).

Kako je tu┼żena uspjela u sporu, na osnovu ─Źlana 397. st. 2. ZPP su joj dosu─Ĺeni parni─Źni troškovi, obra─Źunati u skladu sa tarifnim brojem 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/05), koji se odnose na sastav odgovora na tu┼żbu te zastupanje na pripremnom ro─Źištu i ro─Źištu za glavnu raspravu u iznosu od po 600,00 KM.

 

(Presuda Vrhovni sud Republike Srpske 84 0 P 003307 09 Rev od 14.04.2011.g.)

 

<------->

 

Povratak na: prvi dio - stambeno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti stambenog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija