Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Ugovori - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

Sticanje bez osnova:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 045833 03 P od 09.06.2010. godine, odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljica kojim tra┼że da se obave┼że tu┼żena da tu┼żiteljici ┼Ż.J. (u daljem tekstu: prvotu┼żiteljica) iz osnova neosnovanog oboga─çenja zbog korištenja njenog suvlasni─Źkog dijela od 3/8 dijela u stanu u B.L. u Ulici …, 11 (u daljem tekstu: sporni stan) isplati:

- za period od 01.1.1994. do 31.12.1996. godine iznos od 2.160,00 KM,
- za period od 01.01.1997. do 31.12.1999. godine iznos od 2.430,00 KM,
- za period od 01.01.2000. do 31.08.2001. godine iznos od 1.500,00 KM,
- za period od 01.09.2001. do 31.12.2009. godine iznos od 9.450,00 KM, ili ukupno 15.540,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tu┼żbe do isplate, te po─Źev od 01.01.2010. godine da pla─ça mjese─Źno po 112,50 KM, sve do dana civilne diobe predmetnog stana, a da tu┼żiteljici F.W. ro─Ĺ. Š. (u daljem tekstu: drugotu┼żiteljica) iz istog osnova isplati:
- za period od 01.1.1994. do 31.12.1996. godine iznos od 1.440,00 KM,
- za period od 01.01.1997. do 31.12.1999. godine iznos od 1.620,00 KM,
- za period od 01.01.2000. do 31.08.2001. godine iznos od 1.000,00 KM,
- za period od 01.09.2001. do 31.12.2009. godine iznos od 7.500,00 KM, ili ukupno11.560,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja

tu┼żbe do isplate, te po─Źev od 01.01.2010. godine da pla─ça mjese─Źno po 75,00 KM, sve do dana civilne diobe predmetnog stana.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 045833 10 G┼ż od 21.01.2011. godine, ┼żalba tu┼żiteljica je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żiteljice revizijom pobijaju drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana odluka ukine i predmet vrati istom sudu, ali drugom vije─çu, na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żena u odgovoru na reviziju predla┼że da se revizija odbije. Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tu┼żiteljica da se obave┼że tu┼żena da tu┼żiteljicama, zbog korištenja njihovih suvlasni─Źkih dijelova u spornom stanu, isplati za period od 01.1.1994. do 31.12.2009. godine iznose precizirane u zahtjevu, a od 01.01.2010. godine da pla─ça mjese─Źno tra┼żene iznose sve do dana civilne diobe predmetnog stana.

U bitnome se ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje prvostepenog suda sastoji u sljede─çem:

da je rješenjem Opštinskog suda Banja Luka, broj O: 785/77 od 31.03.1983. godine, koje je postalo pravosna┼żno sa 29.04.1983. godine, dovršen ostavinski postupak iza umrlog J.P., te je njegova zaostavština koja se sastojala od ¾ dijela spornog stana i pokretnih stvari, ustupljena nasljednicima i to prvotu┼żiteljici, kao k─çerki i tu┼żenoj, kao supruzi, sa po ½ dijela; da je rješenjem Opštinskog suda Banja Luka, broj R-II-127/84 od 07.12.1984. godine, dozvoljena civilna dioba spornog stana prema propisima o prinudnoj javnoj prodaji, a da se novac dobijen prodajom podjeli srazmjerno suvlasni─Źkim udjelima stranaka i to: prvotu┼żiteljici sa 3/8 dijela, drugotu┼żiteljici sa 1/4 dijela i tu┼żenoj sa 3/8 dijela; da je ovo rješenje postalo pravosna┼żno na osnovu rješenja Okru┼żnog suda Banja Luka, broj G┼ż: 794/85 od 06.05.1985. godine kojim je prvostepeno rješenje potvr─Ĺeno u tom dijelu, a ukinuto u dijelu kojim je utvr─Ĺeno da tu┼żena nije nosilac stanarskog prava na spornom stanu u B.Luci; da je rješenjem Osnovnog suda Banja Luka, broj R II -205/85 od 16.05.1988. godine utvr─Ĺeno "pravo korištenja" spornog stana u korist tu┼żene, a koje rješenje je postalo pravosna┼żno sa 01.03.1989. godine; da je presudom Osnovnog suda Banja Luka, broj P- 1096/94 od 26.03.1997. godine, a koja je postala pravosna┼żna sa 28.07.1997. godine utvr─Ĺeno da je tu┼żena (u toj parnici tu┼żiteljica) suvlasnik sa 2/4 dijela na spornom stanu i da je presudom Osnovnog suda Banja Luka, broj P-2367/02 od 31.10.2008. godine, a koja je postala pravosna┼żna sa 01.12.2008. godine, odbijen tu┼żbeni zahtjev tu┼żene (u toj parnici tu┼żiteljice) da se utvrdi da je suvlasnik sa ½ dijela na spornom stanu.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, koje ne mo┼że biti predmet pobijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku s obzirom na izri─Źitu zabranu sadr┼żanu u odredbi ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnika RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09-u daljem tekstu: ZPP), primjenom odredbe ─Źlana 210. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud odlu─Źuje kao u izreci presude.

Po shvatanju prvostepenog suda, tu┼żiteljice nisu dokazale da je tu┼żena izdavala predmetni stan u zakup uz naknadu izbjeglim i raseljenim licima, niti drugim licima, u periodima iz tu┼żbenog zahtjeva, pa cijeni da nisu dokazale ni da se tu┼żena neosnovano obogatila za potra┼żivane iznose iz preciziranog tu┼żbenog zahtjeva. Sud, tako─Ĺe, nalazi da tu┼żiteljice nisu dokazale ni visinu svog potra┼żivanja jer se izvedenim dokazima nije moglo na pravilan na─Źin utvrditi po kojoj cijeni su izdavani u zakup stanovi kao što je sporni stan, na istoj lokaciji.

Drugostepeni sud u cijelosti prihvata ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żiteljica i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu. Pri tome se sud poziva na odredbe ─Źlana 13., 14. i 38. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“; broj 38/93-u daljem tekstu: ZOSPO), nalaze─çi da je tu┼żena bila savjestan dr┼żalac spornog stana.

Drugostepena odluka je pravilna i revizioni navodi je ne dovode u pitanje.

Izme─Ĺu stranaka nisu sporne ─Źinjenice da je u vanparni─Źnom postupku sud pravosna┼żnim rješenjem utvrdio da se ima izvršiti civilna dioba spornog stana i novac koji se dobije prodajom podijeli izme─Ĺu njih, prema utvr─Ĺenim suvlasni─Źkim dijelovima. Tako─Ĺe je nesporno da civilna dioba nije provedena i da tu┼żena ┼żivi sama u stanu do danas, bez da ga je izdavala u zakup tre─çim licima.

Suvlasnik ima pravo da stvar dr┼żi i da se njome koristi zajedno sa ostalim suvlasnicima, srazmjerno svom dijelu, ne povrje─Ĺuju─çi prava ostalih suvlasnika (─Źlan 14. stav 1. ZOSPO). Suvlasništvo je po svojoj prirodi jedinstven pravni odnos, pa sve dok se diobom suvlasništvo ne pretvori u individualno vlasništvo, svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasni─Źkim dijelovima imaju jednako pravo na korištenje i upravljanje cijele stvari.

Suvlasnik mo┼że imati isklju─Źivo pravo dr┼żavine suvlasni─Źke stvari isklju─Źuju─çi iz dr┼żavine i koriš─çenja ostale suvlasnike, samo ako o tome postoji sporazum svih suvlasnika ili ako se to pravo zasniva na odluci suda ili drugog organa (privremena deoba, ure─Ĺenje na─Źina koriš─çenja suvlasni─Źke stvari itd.). Tu┼żena je bila savjesni korisnik spornog stana temeljem odluke suda broj R II -205/85 od 16.05.1988. godine. Fakti─Źki, tu┼żena nije kao jedan od suvlasnika ušla u stan da bi onemogu─çila koriš─çenje ostalim suvlasnicima, ve─ç se u momentu smrti supruga, zatekla kao korisnik stana, koje svojstvo je zadr┼żala i nakon utvr─Ĺenja suvlasni─Źkih dijelova, sve dok se ne izvršni civilna dioba stvari.

Tu┼żiteljice nisu dokazale da je tu┼żena, stan ili njegov dio, izdavala u zakup tre─çim licima, pa na strani tu┼żene nema neosnovanog oboga─çenja (─Źl. 210. ZOO).

Imaju─çi u vidu utvr─Ĺene ─Źinjenice navedene u obrazlo┼żenju, suprotno navodima revizije, ovaj sud nalazi da nema uslova za primjenu odredbe ─Źlana 219. ZOO. Ovom odredbom je propisano da kada neko tu─Ĺu stvar upotrijebi u svoju korist, imalac mo┼że zahtjevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Tu┼żena je upotrebljavala svoju stvar za ─Źije korištenje je imala pravni osnov i njegovom upotrebom nije, za sebe, ostvarivala korist.

Pozivanje u reviziji na odredbu ─Źlana 217. Zakona o stvarnim pravima koji je objavljen u "Slu┼żbenom glasniku RS", broj 124/08, 58/09 i 95/11), nije od zna─Źaja za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer se navedena odredba ti─Źe tzv. "nepravilne slu┼żbenosti".

Po odredbama ZPP nije predvi─Ĺena procesna mogu─çnost da se ┼żalba protiv presude smatra sastavnim dijelom revizije. Stoga, navo─Ĺenje revidenata da sadr┼żaj ┼żalbe koju su izjavili protiv prvostepene presude " smatraju sastavnim dijelom revizije", kod ─Źinjenice da se ti ┼żalbeni razlozi ponovno ne navode u reviziji, ne daje pravo revizionom sudu da ih uzme u razmatranje.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zato je reviziju tu┼żiteljica valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 045833 12 Rev od 22.01.2013.g. )

 

<------->

 

Zastarjelost

P R E S U D U

Revizija i dopuna revizije tu┼żioca se uva┼żavaju, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljena rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 11.7.2007. godine preina─Źuje se tako što se ┼żalba tu┼żenog odbija i potvr─Ĺuje presuda Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P-06-000 220 od 26.01.2007. godine.

Tu┼żeni se obavezuje da naknadi tu┼żiocu parni─Źne troškove nastale u postupku povodom izjavljene revizije u iznosu od 900,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P- 06-000 220 od 26.01.2007. godine obavezano je tu┼żeno „K.K. A.d.o.o. B.L. da isplati tu┼żiocu M.K. iznos od 2.991,95 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate, i da mu naknadni parni─Źne troškove u iznsou od 1.640,00 KM, sve s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljene rješenjem istog suda, istog broja od 11.7- 2007. godine, ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żilac odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.991,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2001. godine, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.640,00 KM, sa pripadaju─çom kamatom od 12. novembra 2001. godine. Tu┼żilac je obavezan da tu┼żenom naknadi

troškove postupka u iznosu od 585,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 16. aprila 2007. godine do isplate, troškove na ime sastava ┼żalbe od „31.04.2003. godine“ u iznosu od 300,00 KM i troškove ┼żalbenog postupka u iznosu od 350,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi i potvrdi presuda prvostepenog suda, te da mu se dosude parni─Źni troškovi na ime sastava revizije i takse na reviziju.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju predlo┼żio da se revizija tu┼żioca odbije kao neosnovana. Tra┼żio je troškove sa zastav odgovora u iznosu od 350,00 KM u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Tu┼żbom se tra┼żi naknada materijalne štete nastale na tu┼żio─Źevom putni─Źkom automobilu „opel“, reg. br. JC.... u saobra─çajnoj nezgodi koja se dogodila 20. maja 1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M.G.- C. R., u mjestu K..

Tom prilikom, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda voza─Ź Z.P. upravljao je vozilom na motorni pogon marke „mercedes“ registarskog broja JC ... pod uticajem alkohola sa koncentracijom od 0,72 promila i prilikom ulaska u desnu krivinu prešao na lijevu stranu kolovoza, pa je na taj na─Źin ugrozio tu┼żioca koji se je svojim vozilom kretao u pravcu M.G.. U toj situaciji, tu┼żilac, da bi izbjegao direktan kontakt, morao je preduzeti radnje ko─Źenja, usljed ─Źega je sa svojim vozilom otišao van kolovoza u kanal, a odatle se ponovo vratio na kolovoz i tom prilikom udario u lijevu kosinu zasjeka i u ivi─Źnjak. Na tu┼żio─Źevom vozilu natala je šteta u iznosu od 2.291,90 KM prema procjeni ─É.P., stalnog sudskog vještaka za motorna vozila, od 12. novembra 2001. godine, u predmetu prvostepenog suda br. K-29/06 (kasnija oznaka: K- 254/02). Iz nalaza i mišljenja vještaka za saobra─çajne nezgode i procjenu šteta na motornim vozilima V.S., dipl.in┼ż. saobra─çaja od 13. maja 1995. godine datog u predmetu prvostepenog suda br. Ki-2/94 (sada je to predmet br. K-254/02) prvostepeni sud je izveo zaklju─Źak da je za saobra─çajnu nezgodu isklju─Źivo odgovoran voza─Ź Z.P., ─Źije je vozilo u to vrijeme bilo osugurano kod tu┼żenog. Osnovno javno tu┼żilaštvo Mrkonji─ç Grad podiglo je 11. decembra 1996. godine optu┼żnicu protiv Z.P. Radnje Z.P., prilikom opisane saobra─çajne nezgode, pravno su kvalifikovane kao krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja „iz ─Źl. 400 st. 1. KZ RS“ presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-29/96 od 21.2.2002. godine, za koje je on oglašen krivim, pa mu je izre─Źena uslovna osuda (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja se ne─çe izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrši novo krivi─Źno djelo). Tu┼żilac je tom presudom upu─çen „na osnovu ─Źl. 108. st. 2. ZKP-a“ sa svojim imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Pomenuta presuda ukinuta je rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. K┼ż-226/02 od 22.10.2002. godine i odlu─Źeno da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnono odlu─Źivanje. Novom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-254/02 od 28.1.2003. godine Z.P. je za opisano krivi─Źno djelo izre─Źena ista sankcija, a tu┼żilac je i ovom odlukom upu─çen na parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom. Kona─Źno, presudom Okru┼żnog sud u Banjaluci br. K┼ż-161/03 od 30.4.2004. godine prvostepena presuda od 28.1.2003. godine je preina─Źena tako što se „protiv optu┼żenog P.Z. ... odbija optu┼żba da je dana 20.5.1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M. G. – C.R. ... kao u─Źesnik u saobra─çaju na putu kršenjem propisa o bezbijednosti javnog saobra─çaja ... ugrozio javni saobra─çaj u sljed ─Źega je za drugog nastupila imovinska šteta preko 2.000,00 KM ─Źime bi po─Źinio krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja iz ─Źl. 400 stav. 1. Krivi─Źnog zakonika RS“. U obrazlo┼żenju presude navedeno je da se u smislu ─Źlana 111. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje za navedeno krivi─Źno djelo ne mo┼że preduzeti kad protekne pet godina od njegovog izvršenja, a u svakom slu─Źaju, kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu tra┼żi za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja. Dalje je konstatovano da je protekom perioda od 10 godina od dana izvršenja krivi─Źnog djela, tj. 20. maja 2003. godine „u ovom krivi─Źnom predmetu nastupila ... zastarjelost krivi─Źnog gonjenja, radi ─Źega je na osnovu ─Źl. 349. st. 6 ZKP optu┼żbu valjalo odbiti“. Tu┼żeni je tokom postupka istakao prigovor zastarjelosti tu┼żio─Źevog potra┼żivanja. Tu┼żilac je podnio tu┼żbu na dan 23. aprila 2002. godine.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da nije nastupila zastarjelost potra┼żivanja tu┼żioca s obzirom na odredbe ─Źlana 377. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/73 3/96 i 39/03 u daljem tekstu: ZOO). Za krivi─Źno djelo za koje je bio optu┼żen Z.P. zaprije─çena je kazna zatvora do pet godina pa prema odredbi ─Źlana 11. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje zastarjeva za period od pet godina, (relativna zastara krivi─Źnog gonjenja), odnosno za 10 godina (apsolutna zastara) prema ─Źlanu 112. KZ RS. Prekid zastarjevanja nastaje ako je ošte─çeni postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku, a sud ga u tom postupku uputi da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Ako ošte─çeni pokrene parnicu u roku od 3 mjeseca od pravosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda, smatra─çe se da je zastarjevanje prekinuto stavljanjem odštetnog zahtjeva. Pokretanje i vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka prekida zastarjevanje krivi─Źnog gonjenja i povla─Źi za sobom prekid zastarjevanja zahtjeva za naknadu štete, koji ponovo otpo─Źinje te─çi od pravosna┼żnosti krivi─Źne presude. Du┼żi zastarni rok za naknadu štete, prouzrokovane krivi─Źnim djelom, primjenjuje se kako prema po─Źiniocu krivi─Źnog djela (ovdje – Z.P.), tako i „prema pravnom licu koje odgovara za štetu pored po─Źinitelja krivi─Źnog djela „ (dakle, i prema tu┼żenom). Prvostepeni sud je dalje konstatovao kako je nesporno da je tu┼żitelj protiv tu┼żenog podnio tu┼żbu dana 23.4.2002. godine, dakle prije okon─Źanja krivi─Źnog postupka i da je imovinsko-pravni zahtjev postavio još u toku krivi─Źnog djela, ta─Źnije još u istrazi“, pa je prigovor zastarjelosti odbio kao neosnovan, a primjenom odredaba ─Źlanova 154. stav 1. i 186. ZOO udovoljio tu┼żbenom zahtjevu.

Drugostepeni sud je ukazao na to da je ve─ç u vrijeme podizanja optu┼żnice bio istekao trogodišnji rok zastarjelosti iz ─Źlana 376. stav 1.ZOO. Prema shvatanju tog suda rok zastarjelosti potra┼żivanja iz ─Źlana 377. istog zakona mo┼że se primjenjivati samo ako je postojanje krivi─Źnog djela utvr─Ĺeno u krivi─Źnom postupku, a izuzetno i u parni─Źnom postupku ako je krivi─Źni postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zato što je okrivljeni umro, duševno obolio ili ako postoje druge okolnosti koje isklju─Źuju krivi─Źno gonjenje i odgovornost okrivljenog. Odbijanjem optu┼żbe protiv Z.P. makar i zbog zastarjelosti krivi─Źnog gonjenja, u krivi─Źnom postupku nije utvr─Ĺena njegova krivi─Źna odgovornost, pa u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje je, po mišljenju drugostepenog suda, zastarjelo istekom trogodišnjeg roka iz ─Źlana 376. stav 1. ZOO, pa je i onda kad bi se ovaj period ra─Źunao od 19. juna 1996. godine, tj. od ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj. Iz ovih razloga odlukom drugostepenog suda preina─Źena je prvostepena presuda tako što je tu┼żilac u cjelini obijen s tu┼żbenim zahtjevom.

Vrijednost pobijanog dijela pravnosna┼żne presude iznosi 2.991,95 KM u smislu ─Źlana 316 stav 2. u vezi sa ─Źlanom 237. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 67/07 u daljem tekstu: ZPP). Imaju─çi u vidu predmet spora, a naro─Źito razli─Źita pravna shvatanja iznesena u presudama prvostepenog i drugostepenog suda, ovaj sud je ocijenio da bi odlu─Źivanje o tu┼żio─Źevoj reviziji bilo od zna─Źaja za primjenu prava u drugim slu─Źajevima, pa je reviziju dozvolio (─Źlan 237. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZPP).

Pravno shvatanje izra┼żeno u drugostepenoj presudi nije pravilno. Revizija i dopuna revizije su osnovane.
Prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete, nastale izvršenjem krivi─Źnog djela, po─Źinje da te─Źe podnošenjem prijedloga ošte─çenog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku, ako je taj postupak okon─Źan donošenjem presude kojom je okriljeni oglašen krivim za to krivi─Źno djelo. Ako je me─Ĺutim krivi─Źni postupak okon─Źan presudom kojom se optu┼żba odbija, a ošte─çeni upu─çuje na parnicu radi ostvrenja svog imovinskopravnog zahtjeva, smatra se da je nastupio uslovan prekid zastarjelosti. Uslov je naime, da ošte─çeni u roku od tri mjeseca od pravnosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda podnese tu┼żbu parni─Źnom sudu za naknadu štete. Ovako shvatanje ima osnov u odredbi ─Źlana 390. ZOO kojom je propisano: ako je tu┼żba protiv du┼żnika odba─Źena zbog nenadle┼żnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne ti─Źe suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tu┼żbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosna┼żnosti odluke o odbacivanju tu┼żbe, smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tu┼żbom (stav 1.); isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potra┼żivanja u sporu, kao i u slu─Źaju kad je sud ili drugi organ uputio du┼żnika da svoje prijavljeno potra┼żivanje ostvaruje u parni─Źnom postupku (stav 2.). Pod pozivanjem u zaštitu podrazumijeva se i isticanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku.

Nesporno je da je tu┼żilac u krivi─Źnom postupku protiv optu┼żenog Z. P. podnio imovinskopravni zahtjev. Podnošenjem tog zahtjeva nastupio je prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete (stav 2. u vezi sa stavom 1. ─Źlana 377. ZOO). Presuda kojom je protiv optu┼żenog Z.P. optu┼żba odbijena, donesena je
30. aprila 2004. godine, dok je tu┼żba podnesena ranije, još 23. aprila 2002.

godine. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje naknade štete nije prema tome zastarjelo, s obzirom na odredbe ─Źlanova 377. i 390. ZOO kako je pravilno zaklju─Źio i prvostepeni sud.

Tu┼żilac je doduše postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku samo prema optu┼żenom Z.P. a ne i u odnosu na tu┼żenog. Navedena okolnost nije me─Ĺutim od uticaja na presu─Ĺenje u ovom sporu. Du┼żi rok zastarjelosti iz ─Źlana 377. stacv 1. ZOO odnosi se ne samo na u─Źinioca krivi─Źnog djela, nego i na drugo lice (pravno ili fizi─Źko) koje to djelo nije u─Źinilo, a koje odgovara po posebnim propisima za štetu. U tom smislu treba i shvatiti pojam „odgovornog lica“ iz ─Źlana 377. stav 1. ZOO. Ovdje je to, pored optu┼żenog Z.P. i tu┼żeni, kao osigurava─Ź njegovog motornog vozila.

Zbog pogrešnog pravnog shvatanja da je tu┼żio─Źevo potra┼żivanje zastarjelo, drugostepeni sud je preina─Źio prvostepenu presudu i odbio tu┼żioca s tu┼żbenim zahtjevom. Otklanjaju─çi taj nedostatak, ovaj sud je s obzirom na naprijed re─Źeno, uva┼żio reviziju tu┼żioca i odlu─Źio kao u izreci u odnosu na glavni zahtjev, na osnovu ─Źlana 250. stav 1. ZPP.

Kao stranci koja je uspjela u sporu povodom izjavljene revizije, sud je dosudio tu┼żiocu parni─Źne troškove, i to: 300,00 KM za sastav revizije od advokata na osnovu ─Źlana 2, tarifnog broja 2 stava 1. i 2., tarifnog broja 12 i ─Źlana 14. stava 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 68/05); 600,00 KM za taksu na reviziju po odredbi ta─Źke 9. u vezi sa ta─Źkom 1. alineja 2. tarifnog broja 1. Taksene tarife uz Zakon o sudskim taksama („Slub┼żeni glasnik RS“ br. 18/99, 23/99, 65/03 i 94/04) koji je bio na snazi u vrijeme nastajanja taksene obaveze, odnosno ukupno 900,00 KM (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP).

Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na osnovu istih odredaba (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP), s obzirom da tu┼żeni nije uspio u sporu.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 613 od 14.10.2008.g.)

 

<------->

 

Zastarjelost

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u P. broj P-194/96 od 15.10.2001. godine odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kojim je tra┼żio da mu tu┼żeni na ime duga po osnovu zakupa poslovnog prostora u P. u ul. N. P. br. 16. isplati 14.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dana donošenja presude do kona─Źne isplate i da mu nadoknadi troškove parni─Źnog postupka, te odlu─Źeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-941/02 od 24.12.2004. godine, ┼żalba tu┼żioca je djelimi─Źno uva┼żena, prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żeni obavezan da isplati tu┼żiocu iznos od 3.300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15.10.2001. godine do isplate. Istom presudom odbijen je zahtjev tu┼żioca za naknadu troškova parni─Źnog postupka.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żeni pobija drugostepenu presudu zbog, kako to proizlazi iz navoda revizije pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se osporena presuda preina─Źi i odbije zahtjev tu┼żioca.

Tu┼żilac nije odgovorio na reviziju tu┼żenog niti se Republi─Źki javni tu┼żilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tu┼żilac zahtjeva da mu tu┼żeni po osnovu zakupa poslovnog prostora u P., u ul. N. P. isplati iznos od 14.400,00 KM. U postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude me─Ĺu parni─Źnim strankama pokazalo se nespornim da je tu┼żeni kao zakupoprimac sa B. A., kao zakupodavcem dana 20.4.1994. godine zaklju─Źio ugovor o zakupu poslovnog prostora u površini od 16 m2 koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u P. u ul. N. P., da je ugovor zaklju─Źen na odre─Ĺeno vrijeme od 15.11.1994. do 15.11.1996. godine, da je mjese─Źna zakupnina odre─Ĺena u iznosu od 200,00 tadašnjih dinara. Nesporno je tako─Ĺe da je tu┼żilac dana 22.7.1994. godine sa B. A. zaklju─Źio pismeni kupoprodajni ugovor koji je ovjeren kod prvostepenog suda pod brojem OV-1409/94, prema kome je tu┼żilac kupio od B. A. poslovni prostor u površini od 34 m2, uklju─Źuju─çi prostor koji je tu┼żeni dr┼żao u zakupu, te da je 15.11.1996. godine tu┼żeni predao predmetni poslovni prostor tu┼żiocu. Provedenim dokazima prvostepeni sud je utvrdio da je tu┼żeni (a prema ugovoru u spisima predmeta M. M.) sa O. P. zaklju─Źio ugovor o zakupu istog poslovnog prostora u površini od 16 m2 dana 12.01.1995. godine, te da je izmirio obaveze prema O. P. iz ovog ugovora. Nalaze─çi utvr─Ĺenim da je tu┼żeni na ime zakupnine isplatio B. A. iznos od 1.500,00 novih dinara prije ovjere ugovora o zakupu, što je navedeno i u ugovoru, prvostepeni sud je zaklju─Źio da je tu┼żeni time izmirio obavezu prema ovom zakupodavcu za 7,5 mjeseci. Me─Ĺutim, imaju─çi u vidu da je tu┼żeni 12.5.1995. godine zaklju─Źio sa O. P. ugovor o zakupu istog prostora i pla─çao mjese─Źnu zakupninu od 112 DM O. a prema zaklju─Źku I. o. O.P. broj 01/1-023-201-1/94 od 12.4.1994. godine koji ga je obavezivao da zakupninu pla─ça opštini, prvostepeni sud je zaklju─Źio da je
tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca neosnovan. Po ocjeni prvostepenog suda, ukoliko tu┼żilac smatra da je O. P. nezakonito raspolagala predmetnim poslovnim prostorom, tu┼żilac od nje mo┼że zahtjevati zakupninu, a naknadu za ve─çi prsotor od 16 m2 da tu┼żilac mo┼że zahtjevati od tu┼żenog tek ukoliko u predmetu P-19/01 doka┼że da je tu┼żeni koristio ve─çi poslovni prostor.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żioca drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje prvostepenog suda, te našao da je prvostepeni sud pravilno zaklju─Źio da je ugovor o zakupu koji je tu┼żeni zaklju─Źio sa B. A. na odre─Ĺeno vrijeme pravnovaljan i da je tu┼żeni na osnovu ovog ugovora koristio predmetni poslovni prostor i isplatio B. A. na ime zakupnine unaprijed iznos od 1.500,00 dinara koji iznos odgovara vrijednosti od 1.500,00 DM.

Me─Ĺutim, zaklju─Źak prvostepenog suda da je pravnovaljan i ugovor o zakupu koji je M. M. zaklju─Źio sa O. P. i da zbog toga tu┼żilac mo┼że, ako smatra da opština nije mogla raspolagati predmetnim poslovnim prostorom na taj na─Źin tra┼żiti isplatu zakupnine od opštine, drugostepeni sud je ocijenio pogrešnim. Drugostepeni sud smatra da ugovor o zakupu koji je tu┼żeni zaklju─Źio sa B. A. na odre─Ĺeno vrijeme nije mogao prestati zaklju─Źenjem ugovora o zakupu izme─Ĺu O. P. i tu┼żenog po zaklju─Źku I. o. O. P., s obzirom da ranije zaklju─Źeni ugovor nije prestao ni na jedan od zakonom predvi─Ĺenih na─Źina. Stoga je po ocjeni drugostepenog suda tu┼żilac ovlašten da zahtjeva isplatu ugovorene zakupnine, jer je u smislu ─Źlana 39. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (''Slu┼żbeni list SR BiH'', broj 33/77 do 30/90) zaklju─Źenjem ugovora o kupoprodaji stupio u prava i obaveze zakupodavca. Kako je ugovorena mjese─Źna zakupnina od 200,00 tadašnjih dinara, što odgovara vrijednosti od 200,00 DM, odnosno 200,00 KM, te kako je tu┼żeni unaprijed isplatio zakupninu za 7,5 mjeseci, po ocjeni drugostepenog suda u obavezi je da isplati tu┼żiocu iznos od 3.300,00 KM na ime zakupnine do isteka ugovorenog perioda. U odnosu na poslovni prostor od 18 m2 nije postojao ugovor o zakupu, pa je zahtjev tu┼żioca za isplatu zakupnine za ovaj dio poslovnog prostora koji je on kupio, drugostepeni sud ocijenio neosnovanim, ali smatra da tu┼żilac mo┼że tra┼żiti naknadu po drugom osnovu.

Iz ovih razloga je drugostepeni sud djelimi─Źno udovoljio tu┼żbenom zahtjevu tu┼żioca pozivaju─çi se na odredbe ─Źlana 262. Zakona o obligacionim odnosima (''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 27/78 do 57/89 i (''Slu┼żbeni glasnik RS'' br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO) i ─Źlana 39. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija i obavezao tu┼żenog da isplati tu┼żiocu na ime zakupnine za period od 16,5 mjeseci iznos od 3.300,00 KM uz tra┼żene zakonske zatezne kamate. Kako tu┼żilac nije postavio opredijeljen zahtjev za naknadu troškova parni─Źnog postupka, drugostepeni sud je pozivaju─çi se na odredbu ─Źlana 164. stav 3. ZPP-a ovaj zahtjev tu┼żioca odbio kao neosnovanim.

Drugostepena odluka je pravilna i zakonita.

Pravilno je zaklju─Źio drugostepeni sud da je ugovor o zakupu koji su zaklju─Źili tu┼żeni i B. A. dana 20.4.1994. godine o zakupu poslovnog prostora u P. u ul. N. P. u površini od 16 m2 pravnovaljan jer je zaklju─Źen u skladu sa odredbama ─Źlana 9. i 11. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija.
Ni┼żestepeni sudovi su utvrdili da je tu┼żeni na osnovu ovog ugovora koristio predmetni poslovni prostor, da je na ime mjese─Źne zakupnine isplatio zakupodavcu unaprijed iznos od 1.500,00 novih dinara koji je jednak iznosu od 1.500,00 KM i da je time izmirio zakupninu za 7,5 mjeseci. Tu┼żilac je predmetni poslovni prostor stekao na osnovu ugovora o kupoprodaji zaklju─Źenog sa zakupodavcem B. A. 22.7.1994. godine, koji je ovjeren kod nadle┼żnog suda pod brojem OV-1409/94, pa je u skladu sa odredbom ─Źlana 39. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija stupio u prava i obaveze zakupodavca. Ugovor o zakupu od 20.4.1994. godine zaklju─Źen je na odre─Ĺeno vrijeme od 15.11.1994. do 15.11.1996. godine. Kako je tu┼żeni zakupodavcu isplatio zakupninu samo za 7,5 mjeseci, pravilno je zaklju─Źio drugostepeni sud da tu┼żiocu pripada pravo da u skladu sa odredbom ─Źlana 262. ZOO zahtjeva od tu┼żenog da mu isplati zakupninu za preostalih 16,5 mjeseci u ugovorenom mjese─Źnom iznosu.

Ugovor od 20.4.1994. godine nije prestao ni na jedan od na─Źina propisanih zakonom. S obzirom da je navedeni ugovor o zakupu bio na snazi od 15.11.1994. do 15.11.1996. godine, ugovor od 12.01.1995. godine o zakupu istog poslovnog prostora izme─Ĺu O. P. i M. M. ne mo┼że proizvesti nikakvo pravno dejstvo. Pored toga, na ovaj ugovor ne mo┼że se primijeniti zaklju─Źak I. o. O.P. broj 01/1-023- 201-1/94 od 12.4.1994. godine, jer u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o kupoprodaji izme─Ĺu tu┼żioca i B. A. na dan 22.7.1994. godine tu┼żeni, a ni M. M. nisu imali zaklju─Źen bilo kakav ugovor u vezi koriš─çenja predmetnog poslovnog prostora sa O. P.

Tu┼żilac je predmetni poslovni prostor stekao kupovinom prije zaklju─Źenja ugovora o zakupu izme─Ĺu O. P. i M. M., pa ─Źinjenica da je on od 01.01.1995. godine pla─çao zakupninu opštii nije od uticaja na prava tu┼żioca da po osnovu valjanog ugovora o zakupu zahtjeva od tu┼żenog isplatu zakupnine za ostatak vremenskog perioda do isteka vremena na koji je ugovor zaklju─Źen. Tu┼żeni je ve─ç u novembru 1994. godine znao da je predmetni poslovni prostor tu┼żilac kupio od B. A. sa kojim je on imao zaklju─Źen ugovor o zakupu pa se njegovi navodi da nije znao koji su stvarni interesi i prava tu┼żioca, ne mogu prihvatiti osnovanim.

Neosnovan je prigovor revizije da drugostepeni sud nije vodio ra─Źuna o roku zastarjelosti i da je propustio da primijeni odredbu ─Źlana 375. ZOO, jer da je potra┼żivanje tu┼żioca zastarjelo. Prema izri─Źitoj odredbi ─Źlana 360. stav 2. ZOO sud se ne mo┼że obazirati na zastarjelost ako se du┼żnik nije na nju pozvao. Tu┼żeni nije u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude istakao prigovor zastarjelosti potra┼żivanja tu┼żioca, pa ni┼żestepeni sudovi nisu bili du┼żni da ispituju i utvr─Ĺuju da li je potra┼żivanje tu┼żioca zastarjelo.

Prigovor zastarjelosti potra┼żivanja ne mo┼że se isticati u reviziji. Za ocjenu osnovanosti ovog prigovora nu┼żno je utvr─Ĺivati ─Źinjenice vezane za nastanak prava tu┼żioca, kao i ─Źinjenice koje vode zastoju ili prekidu zastarjevanja. Kako se revizija ne mo┼że izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja prema odredbi ─Źlana 385. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93 do 32/94), koja se u skladu sa odredbom
456. stav 1. sada va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 85/03, 85/03 i 74/05) ima primijeniti u konkretnom slu─Źaju, prigovor zastare koji je istaknut tek u reviziji nije ovlašten da ispituje revizijski sud.

Iz navedenih razloga su neosnovani navodi revizije da je drugostepena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Stoga je primjenom odredbe ─Źlana 393. ZPP-a u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. ZPP-a, odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-328/05 od 30.10.2007.g.)

 

<------->

 

Prekid

P R E S U D A

Revizija i dopuna revizije tu┼żioca se uva┼żavaju, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljena rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. 011-0-G┼ż-07-000 638 od 11.7.2007. godine preina─Źuje se tako što se ┼żalba tu┼żenog odbija i potvr─Ĺuje presuda Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P-06-000 220 od 26.01.2007. godine.

Tu┼żeni se obavezuje da naknadi tu┼żiocu parni─Źne troškove nastale u postupku povodom izjavljene revizije u iznosu od 900,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. 075-0-P- 06-000 220 od 26.01.2007. godine obavezano je tu┼żeno „K.K. A.d.o.o. B.L. da isplati tu┼żiocu M.K. iznos od 2.991,95 KM s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate, i da mu naknadni parni─Źne troškove u iznsou od 1.640,00 KM, sve s kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate, po─Źev od 12. novembra 2001. godine pa do isplate sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci 011-0-G┼ż-07-000 638 od 16.4.2007. godine, ispravljene rješenjem istog suda, istog broja od 11.7- 2007. godine, ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żilac odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 2.991,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2001. godine, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.640,00 KM, sa pripadaju─çom kamatom od 12. novembra 2001. godine. Tu┼żilac je obavezan da tu┼żenom naknadi troškove postupka u iznosu od 585,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od
16. aprila 2007. godine do isplate, troškove na ime sastava ┼żalbe od
„31.04.2003. godine“ u iznosu od 300,00 KM i troškove ┼żalbenog postupka u iznosu od 350,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi i potvrdi presuda prvostepenog suda, te da mu se dosude parni─Źni troškovi na ime sastava revizije i takse na reviziju.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju predlo┼żio da se revizija tu┼żioca odbije kao neosnovana. Tra┼żio je troškove sa zastav odgovora u iznosu od 350,00 KM u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Tu┼żbom se tra┼żi naknada materijalne štete nastale na tu┼żio─Źevom putni─Źkom automobilu „opel“, reg. br. JC.... u saobra─çajnoj nezgodi koja se dogodila 20. maja 1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M.G.- C. R., u mjestu K..

Tom prilikom, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda voza─Ź Z.P. upravljao je vozilom na motorni pogon marke „mercedes“ registarskog broja JC ... pod uticajem alkohola sa koncentracijom od 0,72 promila i prilikom ulaska u desnu krivinu prešao na lijevu stranu kolovoza, pa je na taj na─Źin ugrozio tu┼żioca koji se je svojim vozilom kretao u pravcu M.G.. U toj situaciji, tu┼żilac, da bi izbjegao direktan kontakt, morao je preduzeti radnje ko─Źenja, usljed ─Źega je sa svojim vozilom otišao van kolovoza u kanal, a odatle se ponovo vratio na kolovoz i tom prilikom udario u lijevu kosinu zasjeka i u ivi─Źnjak. Na tu┼żio─Źevom vozilu natala je šteta u iznosu od 2.291,90 KM prema procjeni ─É.P., stalnog sudskog vještaka za motorna vozila, od 12. novembra 2001. godine, u predmetu prvostepenog suda br. K-29/06 (kasnija oznaka: K- 254/02). Iz nalaza i mišljenja vještaka za saobra─çajne nezgode i procjenu šteta na motornim vozilima V.S., dipl.in┼ż. saobra─çaja od 13. maja 1995. godine datog u predmetu prvostepenog suda br. Ki-2/94 (sada je to predmet br. K-254/02) prvostepeni sud je izveo zaklju─Źak da je za saobra─çajnu nezgodu isklju─Źivo odgovoran voza─Ź Z.P., ─Źije je vozilo u to vrijeme bilo osugurano kod tu┼żenog. Osnovno javno tu┼żilaštvo Mrkonji─ç Grad podiglo je 11. decembra 1996. godine optu┼żnicu protiv Z.P. Radnje Z.P., prilikom opisane saobra─çajne nezgode, pravno su kvalifikovane kao krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja „iz ─Źl. 400 st. 1. KZ RS“ presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-29/96 od 21.2.2002. godine, za koje je on oglašen krivim, pa mu je izre─Źena uslovna osuda (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja se ne─çe izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrši novo krivi─Źno djelo). Tu┼żilac je tom presudom upu─çen „na osnovu ─Źl. 108. st. 2. ZKP-a“ sa svojim imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Pomenuta presuda ukinuta je rješenjem Okru┼żnog suda u Banjaluci br. K┼ż-226/02 od 22.10.2002. godine i odlu─Źeno da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnono odlu─Źivanje. Novom presudom Osnovnog suda u Mrkonji─ç Gradu br. K-254/02 od 28.1.2003. godine Z.P. je za opisano krivi─Źno djelo izre─Źena ista sankcija, a tu┼żilac je i ovom odlukom upu─çen na parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom. Kona─Źno, presudom Okru┼żnog sud u Banjaluci br. K┼ż-161/03 od 30.4.2004. godine prvostepena presuda od 28.1.2003. godine je preina─Źena tako što se „protiv optu┼żenog P.Z. ... odbija optu┼żba da je dana 20.5.1993. godine oko 13,30 ─Źasova na regionalnom putu M. G. – C.R. ... kao u─Źesnik u saobra─çaju na putu kršenjem propisa o bezbijednosti javnog saobra─çaja ... ugrozio javni saobra─çaj u sljed ─Źega je za drugog nastupila imovinska šteta preko 2.000,00 KM ─Źime bi po─Źinio krivi─Źno djelo ugro┼żavanja javnog saobra─çaja iz ─Źl. 400 stav. 1. Krivi─Źnog zakonika RS“. U obrazlo┼żenju presude navedeno je da se u smislu ─Źlana 111. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje za navedeno krivi─Źno djelo ne mo┼że preduzeti kad protekne pet godina od njegovog izvršenja, a u svakom slu─Źaju, kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu tra┼żi za zastarjelost krivi─Źnog gonjenja. Dalje je konstatovano da je protekom perioda od 10 godina od dana izvršenja krivi─Źnog djela, tj. 20. maja 2003. godine „u ovom krivi─Źnom predmetu nastupila ... zastarjelost krivi─Źnog gonjenja, radi ─Źega je na osnovu ─Źl. 349. st. 6 ZKP optu┼żbu valjalo odbiti“. Tu┼żeni je tokom postupka istakao prigovor zastarjelosti tu┼żio─Źevog potra┼żivanja. Tu┼żilac je podnio tu┼żbu na dan 23. aprila 2002. godine.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da nije nastupila zastarjelost potra┼żivanja tu┼żioca s obzirom na odredbe ─Źlana 377. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/73 3/96 i 39/03 u daljem tekstu: ZOO). Za krivi─Źno djelo za koje je bio optu┼żen Z.P. zaprije─çena je kazna zatvora do pet godina pa prema odredbi ─Źlana 11. stav 1. ta─Źka 5. KZ RS krivi─Źno gonjenje zastarjeva za period od pet godina, (relativna zastara krivi─Źnog gonjenja), odnosno za 10 godina (apsolutna zastara) prema ─Źlanu 112. KZ RS. Prekid zastarjevanja nastaje ako je ošte─çeni postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku, a sud ga u tom postupku uputi da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Ako ošte─çeni pokrene parnicu u roku od 3 mjeseca od pravosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda, smatra─çe se da je zastarjevanje prekinuto stavljanjem odštetnog zahtjeva. Pokretanje i vo─Ĺenje krivi─Źnog postupka prekida zastarjevanje krivi─Źnog gonjenja i povla─Źi za sobom prekid zastarjevanja zahtjeva za naknadu štete, koji ponovo otpo─Źinje te─çi od pravosna┼żnosti krivi─Źne presude. Du┼żi zastarni rok za naknadu štete, prouzrokovane krivi─Źnim djelom, primjenjuje se kako prema po─Źiniocu krivi─Źnog djela (ovdje – Z.P.), tako i „prema pravnom licu koje odgovara za štetu pored po─Źinitelja krivi─Źnog djela „ (dakle, i prema tu┼żenom). Prvostepeni sud je dalje konstatovao kako je nesporno da je tu┼żitelj protiv tu┼żenog podnio tu┼żbu dana 23.4.2002. godine, dakle prije okon─Źanja krivi─Źnog postupka i da je imovinsko-pravni zahtjev postavio još u toku krivi─Źnog djela, ta─Źnije još u istrazi“, pa je prigovor zastarjelosti odbio kao neosnovan, a primjenom odredaba ─Źlanova 154. stav 1. i 186. ZOO udovoljio tu┼żbenom zahtjevu.

Drugostepeni sud je ukazao na to da je ve─ç u vrijeme podizanja optu┼żnice bio istekao trogodišnji rok zastarjelosti iz ─Źlana 376. stav 1.ZOO. Prema shvatanju tog suda rok zastarjelosti potra┼żivanja iz ─Źlana 377. istog zakona mo┼że se primjenjivati samo ako je postojanje krivi─Źnog djela utvr─Ĺeno u krivi─Źnom postupku, a izuzetno i u parni─Źnom postupku ako je krivi─Źni postupak obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zato što je okrivljeni umro, duševno obolio ili ako postoje druge okolnosti koje isklju─Źuju krivi─Źno gonjenje i odgovornost okrivljenog. Odbijanjem optu┼żbe protiv Z.P. makar i zbog zastarjelosti krivi─Źnog gonjenja, u krivi─Źnom postupku nije utvr─Ĺena njegova krivi─Źna odgovornost, pa u ovom sporu nema mjesta primjeni odredbe ─Źlana 377. ZOO. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje je, po mišljenju drugostepenog suda, zastarjelo istekom trogodišnjeg roka iz ─Źlana 376. stav 1. ZOO, pa je i onda kad bi se ovaj period ra─Źunao od 19. juna 1996. godine, tj. od ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj. Iz ovih razloga odlukom drugostepenog suda preina─Źena je prvostepena presuda tako što je tu┼żilac u cjelini obijen s tu┼żbenim zahtjevom.

Vrijednost pobijanog dijela pravnosna┼żne presude iznosi 2.991,95 KM u smislu ─Źlana 316 stav 2. u vezi sa ─Źlanom 237. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 67/07 u daljem tekstu: ZPP). Imaju─çi u vidu predmet spora, a naro─Źito razli─Źita pravna shvatanja iznesena u presudama prvostepenog i drugostepenog suda, ovaj sud je ocijenio da bi odlu─Źivanje o tu┼żio─Źevoj reviziji bilo od zna─Źaja za primjenu prava u drugim slu─Źajevima, pa je reviziju dozvolio (─Źlan 237. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZPP).

Pravno shvatanje izra┼żeno u drugostepenoj presudi nije pravilno. Revizija i dopuna revizije su osnovane.
Prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete, nastale izvršenjem krivi─Źnog djela, po─Źinje da te─Źe podnošenjem prijedloga ošte─çenog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku, ako je taj postupak okon─Źan donošenjem presude kojom je okriljeni oglašen krivim za to krivi─Źno djelo. Ako je me─Ĺutim krivi─Źni postupak okon─Źan presudom kojom se optu┼żba odbija, a ošte─çeni upu─çuje na parnicu radi ostvrenja svog imovinskopravnog zahtjeva, smatra se da je nastupio uslovan prekid zastarjelosti. Uslov je naime, da ošte─çeni u roku od tri mjeseca od pravnosna┼żnosti presude krivi─Źnog suda podnese tu┼żbu parni─Źnom sudu za naknadu štete. Ovako shvatanje ima osnov u odredbi ─Źlana 390. ZOO kojom je propisano: ako je tu┼żba protiv du┼żnika odba─Źena zbog nenadle┼żnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne ti─Źe suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tu┼żbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosna┼żnosti odluke o odbacivanju tu┼żbe, smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tu┼żbom (stav 1.); isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potra┼żivanja u sporu, kao i u slu─Źaju kad je sud ili drugi organ uputio du┼żnika da svoje prijavljeno potra┼żivanje ostvaruje u parni─Źnom postupku (stav 2.). Pod pozivanjem u zaštitu podrazumijeva se i isticanje imovinskopravnog zahtjeva u krivi─Źnom postupku.

Nesporno je da je tu┼żilac u krivi─Źnom postupku protiv optu┼żenog Z. P. podnio imovinskopravni zahtjev. Podnošenjem tog zahtjeva nastupio je prekid zastarjelosti potra┼żivanja naknade štete (stav 2. u vezi sa stavom 1. ─Źlana 377. ZOO). Presuda kojom je protiv optu┼żenog Z.P. optu┼żba odbijena, donesena je
30. aprila 2004. godine, dok je tu┼żba podnesena ranije, još 23. aprila 2002. godine. Tu┼żio─Źevo potra┼żivanje naknade štete nije prema tome zastarjelo, s obzirom na odredbe ─Źlanova 377. i 390. ZOO kako je pravilno zaklju─Źio i prvostepeni sud.

Tu┼żilac je doduše postavio imovinskopravni zahtjev u krivi─Źnom postupku samo prema optu┼żenom Z.P. a ne i u odnosu na tu┼żenog. Navedena okolnost nije me─Ĺutim od uticaja na presu─Ĺenje u ovom sporu. Du┼żi rok zastarjelosti iz ─Źlana 377. stacv 1. ZOO odnosi se ne samo na u─Źinioca krivi─Źnog djela, nego i na drugo lice (pravno ili fizi─Źko) koje to djelo nije u─Źinilo, a koje odgovara po posebnim propisima za štetu. U tom smislu treba i shvatiti pojam „odgovornog lica“ iz ─Źlana 377. stav 1. ZOO. Ovdje je to, pored optu┼żenog Z.P. i tu┼żeni, kao osigurava─Ź njegovog motornog vozila.

Zbog pogrešnog pravnog shvatanja da je tu┼żio─Źevo potra┼żivanje zastarjelo, drugostepeni sud je preina─Źio prvostepenu presudu i odbio tu┼żioca s tu┼żbenim zahtjevom. Otklanjaju─çi taj nedostatak, ovaj sud je s obzirom na naprijed re─Źeno, uva┼żio reviziju tu┼żioca i odlu─Źio kao u izreci u odnosu na glavni zahtjev, na osnovu ─Źlana 250. stav 1. ZPP.

Kao stranci koja je uspjela u sporu povodom izjavljene revizije, sud je dosudio tu┼żiocu parni─Źne troškove, i to: 300,00 KM za sastav revizije od advokata na osnovu ─Źlana 2, tarifnog broja 2 stava 1. i 2., tarifnog broja 12 i ─Źlana 14. stava 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 68/05); 600,00 KM za taksu na reviziju po odredbi ta─Źke 9. u vezi sa ta─Źkom 1. alineja 2. tarifnog broja 1. Taksene tarife uz Zakon o sudskim taksama („Slub┼żeni glasnik RS“ br. 18/99, 23/99, 65/03 i 94/04) koji je bio na snazi u vrijeme nastajanja taksene obaveze, odnosno ukupno 900,00 KM (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP).

Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na osnovu istih odredaba (─Źlan 397. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 386 stav 1. ZPP), s obzirom da tu┼żeni nije uspio u sporu.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 613 od 14.10.2008.g. )

 

<------->

 

P R E S U D U

 

Revizija tu┼żenog se djelimi─Źno uva┼żava, preina─Źava se presuda Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj 014-0-G┼ż-06-000 134 od 30.8.2006. godine, u dijelu kojom je tu┼żeni obavezan da tu┼żiocu na ime obra─Źunatih zakonskih zateznih kamata za period od 15.9.2000. godine do 30.11.2005. godine plati iznos od 20.682,35 KM, tako što se ┼żalba tu┼żioca odbija i prvostepena presuda Osnovnog suda u Sokocu broj Rs-137/05 od 10.1.2006. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tu┼żioca za pla─çanje zateznih kamata obra─Źunatih na plate, topli obrok i regres u iznosu od 23.056,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom po stopi odre─Ĺenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate po─Źev od dana donošenja presude do isplate, potvr─Ĺuje.

U ostalom dijelu (da je tu┼żilac sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme, kao i da je tu┼żeni tu┼żiocu du┼żan naknaditi štetu na ime neostvarenih plata, naknade na ime regresa u ukupnom iznosu od 33.344,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 3.8.2005. godine do isplate i naknade troškova spora u iznosu od 2.167,00 KM) revizija tu┼żenog se odbija.

 

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Sokocu broj Rs-137/05 od 10.1.2006. godine, utvr─Ĺeno je da je tu┼żilac sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme i obavezan da mu naknadi štetu na ime neostvarenih plata, naknade toplog obroka i regresa u periodu od 1.8.2000. godine do 1.7.2004. godine u iznosu od 37.122,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate po─Źev od 3.8.2005. godine do isplate uz naknadu troškova spora u iznosu od 2.167,00 KM, sve u rokuod 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja (stav 1.). Dio tu┼żbenog zahtjeva tu┼żioca kojim je tra┼żio pla─çanje zatezne kamate, obra─Źunate na plate, regres i topli obrok u iznosu od 23.056,95 KM sa zakonskom zateznom kamatom po stopi odre─Ĺenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate po─Źev od 10.1.2006. godine do isplate, je odbijen kao neosnovan (stav 2.). Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova spora u iznosu od 13.687,00 KM je odbijen kao neosnovan (stav 3.).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj 014-0-G┼ż-06-000 134 od 10.5.2006. godine i dopunske presude istog suda broj 014-0-G┼ż-06-000 134 od 30.8.2006. godine, ┼żalba tu┼żioca je djelimi─Źno uva┼żena, preina─Źena prvostepena presuda u stavu 2. izreke tako što je tu┼żeni obavezan da plati tu┼żiocu na ime obra─Źunatih zakonskih zateznih kamata za period od 15.9.2000. godine do 30.11.2005. godine i na ime naknade plata i regresa, iznos od 20.682,35 KM, a ┼żalba tu┼żenog djelimi─Źno uva┼żena, prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żilac odbijen sa zahtjevom za isplatu toplog obroka u iznosu od 3.778,00 KM, dok je u ostalom dijelu ┼żalba tu┼żenog odbijena i prvostepena presuda u dijelu kojom je utvr─Ĺeno da je tu┼żilac zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme i u dijelu kojom je tu┼żeni obavezan da mu na ime plata isplati iznos od 31.444,10 KM, regresa u iznosu od 1.900,00 KM i troškova spora u iznosu od 2.167,00 KM, potvr─Ĺena.

Tu┼żeni revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żioca uva┼żiti preina─Źiti prvostepena presuda i odbiti tu┼żbeni zahtjev.

Tu┼żilac je u odgovoru na reviziju tu┼żenog osporio navode revizije i predlo┼żio da se ista odbije.

Revizija je djelimi─Źno osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da se: utvrdi da je sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme; poništi rješenje tu┼żenog broj 152/99 od 11.12.1999. godine o zasnivanju radnog odnosa na odre─Ĺeno vrijeme, i da se poništi obavijest tu┼żenog broj 84/00 od 28.7.2000. godine po isteku roka o zasnivanju radnog odnosa na odre─Ĺeno vrijeme i odluka Upravnog odbora tu┼żenog broj 106/00 od 4.9.2000. godine kojom je odlu─Źeno da nema potrebe za radom tu┼żioca kod tu┼żenog niti obaveze da sa njim zasnuje radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme; rasporedi na rad kod tu┼żenog na radno mjesto koje odgovara njegovim radnim i stru─Źnim sposobnostima uz uspostavu svih prava iz radnog odnosa po─Źev od 1.8.2000. godine do dana vra─çanja na rad i da se obave┼że da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je tuvrdio: da je tu┼żilac na osnovu rješenja Doma zdravlja S. OOUR Hitna medicinska pomo─ç, broj 093- 44/85 od 20.3.1985. godine zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme na radnom mjestu ljekara opšte medicine, gdje je radio do aprila mjeseca 1992. godine kada je zbog izbijanja ratnih sukoba na podru─Źju bivše SRBiH, izbjegao iz S. i radio u ambulanti H. od 4.4.1992. do 22.6.1992. godine, koja ambulanta je do izbijanja ratnih sukoba na podru─Źju bivše SRBiH bila u sastavu D. z. u V., a od 22.6.1992. do 1.12.1994. godine radio je kao ljekar opšte medicine i ljekar stomatologije u ambulanti M. koja je bila u sastavu tu┼żenog;

da je tu┼żilac od 1.12.1994. do kraja 1998. godine radio u ambulanti H.; da je rješenjem tu┼żenog broj 27/99 od 10.3.1999. godine tu┼żilac kao ljekar opšte medicine primljen na rad u ambulantu M. na radno mjesto ljekara opšte medicine na rok od 3 mjeseca, koji mu je radni odnos produ┼żen do 15.9.1999. godine, a nakon toga ponovo rješenjem tu┼żenog produ┼żen na rok od 3 mjeseca; da je tu┼żeni rješenjem broj 152/99 od 11.12.1999. godine tu┼żioca kao ljekara opšte medicine rasporedio na odre─Ĺeno vrijeme na rad u ambulanti M. „do rješenja statusa ambulante H.“; da je protiv ovog rješenja tu┼żilac podnio prigovor Upravnom odboru tu┼żenog koji je na sjednici odr┼żanoj 30.5.2000. godine donio zaklju─Źak „da tu┼żilac po isteku roka iz navedenog rješenja ne treba ostati bez posla i da ga direktor tu┼żenog treba rasporediti na rad u ambulantu M. na neodre─Ĺeno vrijeme ukoliko za to postoji potreba; da je Upravni odbor tu┼żenog dana 31.5.2000. godine donio zaklju─Źak da odluka Upravnog odbora tu┼żenog od 30.5.2000. godine nije valjana jer da je Upravnom odboru istekao mandat“; da je tu┼żilac pismenim zahtjevom od 11.7.2000. godine tra┼żio od tu┼żenog da sprovede odluku Upravnog odbora od 30.5.2000. godine i da ga je tu┼żeni pismenim aktom broj 84/00 od 28.7.2000. godine obavijestio o isteku roka o zasnivanju radnog odnosa na odre─Ĺeno vrijeme; da je Upravni odbor tu┼żenog pismenim aktom broj 88/00 od 2.8.2000. godine obavijestio tu┼żioca da je istekao mandat Upravnom odboru i da ─çe o njegovom zahtjevu odlu─Źivati novo izabrani Upravni odbor; da je tu┼żilac protiv navedene odluke tu┼żenog podnio prigovor o kojem je Upravni odbor tu┼żenog donio odluku broj 106/00 od 4.9.2000. godine „da nema potrebe ni obaveze njegovog prijema u radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme po isteku radnog odnosa na odre─Ĺeno vrijeme“; da je D┼ż.N. ljekar opšte medicine radila u ambulanti M. od 13.3.1996. do marta 1999. godine; da je tu┼żeni sa B.P. redovnim studentom medicine na Medicinskom fakultetu u K., dana 6.4.1998. godine pod brojem 34/98 zaklju─Źio ugovor o stipendiranju, kojim se obavezao da ─çe ga stipendirati do završetka studija a nakon toga da ─çe ga primiti u radni odnos: da je rješenjem tu┼żenog broj 42/00 od 3.5.2000. godine raniji stipendista B.P., doktor medicine, zasnovao radni odnos kod tu┼żenog na neodre─Ĺeno vrijeme; da je rješenjem tu┼żenog broj 85/00 od 28.7.2000. godine B.P., doktor medicine raspore─Ĺen na rad u ambulantu M. na neodre─Ĺeno vrijeme po─Źev od 1.8.2000. godine i da je sa tu┼żenim ovaj zaklju─Źio ugovor o radu broj 183/01 od 20.11.2000. godine na neodre─Ĺeno vrijeme na radnom mjestu doktora medicine u ambulanti M.; da je Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta tu┼żenog u ambulanti M. iz decembra 1990. godine predvi─Ĺeno jedno radno mjesto doktora medicine u ambulanti M., sa radnim iskustvom od jedne godine; da je tu┼żilac 1.7.2004. godine ostvario pravo na starosnu penziju i da je prvostepenom sudu 14.8.2000. godine podnio tu┼żbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źuju da je tu┼żilac sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na odre─Ĺeno vrijeme suprotno slu─Źajevima kada je to bilo mogu─çe po odredbi ─Źl.4. Zakona o radnim odnosima (''Sl. glasnik RS'', br. 25/93 do 10/98, u daljem tekstu: ZRO), jer da je primljen u radni odnos kod tu┼żenog radi obavljanja poslova i radnih zadataka koji su trajnog karaktera pa stoga da mu pripada pravo na naknadu štete na ime neostvarenih plata od prestanka rada kod tu┼żenog do ostvarivanja prava na starosnu penziju 1.7.2004. godine i sudili tako što su udovoljili tu┼żbenom zahtjevu tu┼żioca na na─Źin naveden u izreci prvostepene i drugostepene presude.

Pravilna je odluka ni┼żestepenih sudova u odnosu na utvr─Ĺenje da je tu┼żilac sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme i da mu pripada pravo na naknadu štete na ime neostvarenih plata za period od prestanka rada do 1.7.2004. godine kada je ispunio uslove za starosnu penziju.

Radni odnos se u pravilu zasniva na odre─Ĺeno ili neodre─Ĺeno vrijeme (─Źl.4. st.1. ZRO). O potrebi za zasnivanje radnog odnosa sa radnikom odlu─Źuje direktor, o ─Źemu poslodavac podnosi pismenu prijavu Zavodu... R.S. koji je du┼żan objaviti javni oglas najmanje u jednom dnevnom listu ili drugom sredstvu javnog informisanja u roku od 5 dana od dana prijema prijave, sa podacima o broju radnika koji se primaju u radni odnos, uslovima za zasnivanje radnog odnosa u roku u kome se vrši prijavljivanje kandidata (─Źl.6. st.1. i 2. tog Zakona).

Radni odnos se u smislu odredbi ─Źl. 4. st.2. ZRO mo┼że zasnovati na odre─Ĺeno vrijeme, radi zamjene privremeno odsutnog radnika, radi izvršenja posla koji traje do 6 mjeseci, kao i kada se pove─ça obim posla i kod zasnivanja radnog odnosa sa pripravnikom radi obavljanja pripravni─Źkog sta┼ża.

Kada su u postupku ni┼żestepeni sudovi utvrdili da je tu┼żilac sa tu┼żenim u vremenskom periodu od 15.3.1999. godine do 1.8.2000. godine više puta zasnovao radni odnos na odre─Ĺeno vrijeme za radno mjesto ljekara opšte medicine u ambulanti M. koja posluje u sastavu tu┼żenog, koje je po Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta kod tu┼żenog iz 1999. godine predvi─Ĺeno kao radno mjesto koje je trajnog karaktera, onda su ni┼żestepeni sudovi, i po shvatanju ovog suda, pravilno zaklju─Źili da je tu┼żilac sa tu┼żenim zasnovao radni odnos na neodre─Ĺeno vrijeme, jer kako je re─Źeno, u pitanju je zasnivanje radnog odnosa na odre─Ĺeno vrijeme za radno mjesto koje je trajnog karaktera, u kojem slu─Źaju postoji pravna fikcija o radnom odnosu na neodre─Ĺeno vrijeme bez obzira na druga─Źije ozna─Źenje u rješenju tu┼żenog po kojem je tu┼żioca u navedenom periodu primio u radni odnos na odre─Ĺeno vrijeme.

Stoga se ukazuju neosnovanim tvrdnje revizije da je tu┼żioca primio u radni odnos zbog pove─çanog obima posla na tom radnom mjestu, jer ga je tu┼żeni primio i rasporedio na radno mjesto ljekara opšte medicine koje je bilo jedino radno mjesto na kojem je on radio, a da je to radno mjesto trajnog karaktera proizilazi i iz ─Źinjenice da je prije tu┼żioca na tom radnom mjestu od 1996. do marta 1999. godine radila D┼ż.N. ljekar opšte medicine a od 1.8.2000. godine na to radno mjesto tu┼żeni je primio B.P. doktora medicine stipendistu tu┼żenog i to na neodre─Ĺeno vrijeme.

Pravilna je odluka ni┼żestepenih sudova kojom su tu┼żenog obavezali da tu┼żiocu na ime naknade štete za neostvarene plate u iznosu od 31.444,10 KM i na ime regresa u iznosu od 1.900,00 KM, za period od prestanka radnog odnosa 1.8.2000. godine do 1.7.2004. godine kada je tu┼żilac ispunio zakonske uslove za starosnu penziju, a što proizilazi iz nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke Š.D., ─Źiji nalaz i mišljenje tu┼żeni tokom postupka nije osporio.

Zato se revizija tu┼żenog u odnosnom dijelu ukazuje neosnovanom pa je primjenom odredbi ─Źl. 248. Zakona o parni─Źnom postupku (''Sl. glasnik RS'', br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPP), u odnosnom dijelu odlu─Źeno kao u izreci (stav 1.).

Nije pravilna odluka ni┼żestepenih sudova kojom su obavezali tu┼żenog da tu┼żiocu na ime obra─Źuna zakonske zatezne kamate za period od 15.9.2000. godine do 30.11.2005. godine isplati iznos od 20.682,35 KM.

Zatezne kamate nastaju kao posledica zakašnjenja u ispunjenju odre─Ĺene nov─Źane obaveze i teku sve do njezina ispunjenja, zbog ─Źega su, dok glavni dug ne bude ispla─çen, nedjeljive od njega, (glavnog duga) i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Ta akcesornost proizilazi posebno iz odredbe ─Źl. 369. u vezi s odredbom ─Źl.295. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 3/96, u daljem tekstu: ZOO). Zato sve dok glavno potra┼żivanje ne bude ispla─çeno, zatezne se kamate ne mogu obra─Źunavati u apsolutnom iznosu za odre─Ĺeno razdoblje i ne mogu se posebno utu┼żiti niti u parnici za isplatu glavnog duga, a kako je to u ovoj parnici u─Źinio tu┼żilac. Tek nakon podmirenja glavnog duga, ako nisu pla─çene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obra─Źunavaju u apsolutnom iznosu i kod suda se mo┼że pokrenuti spor radi njezine isplate, te ostvariti i procesne kamate na njih.

Kako su ni┼żestepeni sudovi dosu─Ĺuju─çi tu┼żiocu obra─Źunate kamate na glavno potra┼żivanje u navedenom iznosu, pogrešno primjenili materijalno pravo iz ─Źl.279. st.2. ZOO, to je primjenom odredbi ─Źl.250. st.1. ZPP pobijana presuda u tom dijelu preina─Źena i odbijen tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-001 155 od 24.04.2008..g )

 

<------->

 

Ugovor o djelu:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Presudom Okru┼żnog privrednog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj: 61 0 Ps 000396 10 Ps od 26.10.2010. godine i rješenjem o ispravci te presude, isti broj, od 14.02.2011. godine obavezana je tu┼żena da tu┼żitelju po osnovu duga za izvršene ugovrene poslove, plati iznos od 53.001,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2009. godine, do kona─Źne isplate i da mu na ime troškova parni─Źnog postupka isplati iznos od 4.640,00 KM.

Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj: 61 0 Ps 000396 11 P┼ż od 29.6.2011. godine ┼żalba tu┼żene je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena tako što je u cjelini odbijen zahtjev tu┼żitelja kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troškova parni─Źnog postupka.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predla┼że da se osporena presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

Tu┼żena nije odgovorila na reviziju. Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja da se tu┼żena obave┼że da mu isplati iznos, naveden u izreci prvostepene presude, sa pripadaju─çom zateznom kamatom. Zahtjev temelji na tvrdnji da je imao dogovor sa tu┼żenom da izvrši odre─Ĺene radove na lokalnim putevima što je i u─Źinio a tu┼żena odbila da isplati ispostavljene ra─Źune.

Odlu─Źuju─çi o zahtjevu iz tu┼żbe prvostepeni sud je utvrdio da su tu┼żitelj i tu┼żena zaklju─Źili ugovor broj: 02-345-15/06 od 23.3.2006. godine kojim je ugovoreno ─Źiš─çenje ulica i lokalnih puteva u zimskom periodu od 01. januara 2006. godine do prestanka uslova koji su predmet tog ugovora, uz ugovorenu cijenu od 100,00 KM po radnom satu. Kontrolu ─Źiš─çenja vršila je komisija imenovana rješenjem na─Źelnika opštine. Nije sporno da je tu┼żitelj obavio poslove ─Źiš─çenja lokalnih puteva u zimskom periodu i da mu je za taj posao ispla─çena dogovorena naknada. Pored toga, tu┼żitelj je tu┼żenoj ispostavio ra─Źune broj 31/06 i 32/06 oba od 10.11.2006. godine, prvi na iznos od 23.166,00 KM, a drugi na iznos od 29.835,00 KM koji su se odnosili na izgradnju, nasipanje i popravku lokalnih puteva. Uz iste je prilo┼żio zapisnike na kojima je navedeno vrijeme u kojem su anga┼żovane mašine tu┼żitelja, a koje zapisnike su potpisali predsjednici savjeta mjesnih zajednica M.V. i S.V. Tu┼żena nije platila ove ra─Źune nego ih je vratila tu┼żitelju dana 12.02.2007. godine. Nakon toga tu┼żitelj je tu┼żbom od 02.4.2009. godine pokrenuo ovaj spor smatraju─çi da se radovi koje je on izveo na lokalnim putevima radi njihove popravke, podrazumijevaju kao prethodni posao koji je nu┼żno bilo obaviti da bi se u zimskom periodu moglo vršiti ─Źiš─çenje puteva koju obavezu je preuzeo zaklju─Źenim naprijed spomenutim ugovorom od 23.3.2006. godine.

Kod navedenog utvr─Ĺenja, uzimaju─çi u obzir iskaze svjedoka, R.P., zamjenika na─Źelnika opštine u spornom periodu i M.V., predsjednika savjeta MZ M. i ─É., prvostepeni sud zaklju─Źuje da su parni─Źne stranke nakon zaklju─Źenja spomenutog ugovora o ─Źiš─çenju ulica i lokalnih puteva u zimskim uslovima, pre─çutno zaklju─Źili i ugovor o djelu za izgradnju seoskih puteva, njihovo nasipanje i ─Źiš─çenje lokvi na podru─Źjima mjesnih zajednica H.P., pa kako tu┼żena ispostavljene ra─Źune nije osporila ni po formi ni po sadr┼żini i nije ih odmah vratila, te nije osporavala kvalitet i kvantitet izvedenih radova, udovoljio je postavljenom zahtjevu tu┼żitelja.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żene, drugostepeni sud nije prihvatio zaklju─Źak prvostepenog suda da je izme─Ĺu parni─Źnih stranaka došlo do pre─çutnog zaklju─Źenja ugovora o djelu iz ─Źlana 600. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 te ″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04- dalje: ZOO), jer da je takav zaklju─Źak protivan odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 101/04) prema kojima (─Źlan 43. tog zakona) jedino na─Źelnik opštine mo┼że zastupati opštinu u vršenju pravnih poslova ili lice koje on ovlasti, a provedenim dokazima nije utvr─Ĺeno da je to svoje ovlaštenje prenio na predsjednike savjeta mjesnih zajednica, jer na─Źelnik opštine u konkretnom slu─Źaju nije ni saslušan u svojstvu svjedoka, niti je provo─Ĺenje takvog dokaza predlagao tu┼żitelj. Pored toga, i pod uslovom da se prihvate navodi tu┼żitelja da je izme─Ĺu tu┼żitelja i tu┼żene zaklju─Źen usmeni ugovor o djelu, po shvatanju drugostepenog suda, takav ugovor je suprotan imperativnim zakonskim odredbama i to odredbama ─Źlana 22. do
30. Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 3/04, 51/04 i 73/08 – u daljem tekstu: ZJP) i odredbama Zakona o javnim nabavkama BiH („Slu┼żbeni glasnik BiH“ br. 49/04, 19/05, 52/05, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10 – u daljem tekstu: ZJN BiH) saglasno kojim se takav ugovor uvijek sklapa u pismenoj formi nakon provedene, zakonom propisane, procedure javnog nadmetanja, a koji zakoni se u konkretnom slu─Źaju primjenjuju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO, slijedom ─Źega preina─Źava prvostepenu presudu i odbija tu┼żbeni zahtjev.

Odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita.

Prema odredbi ─Źlana 630. ZOO ugovor o gra─Ĺenju je ugovor o djelu kojim se izvo─Ĺa─Ź obavezuje da prema odre─Ĺenom projektu sagradi u ugovorenom roku odre─Ĺenu gra─Ĺevinu na odre─Ĺenom zemljištu ili da na takvom zemljištu, odnosno na ve─ç postoje─çem objektu izvrši kakve druge gra─Ĺevinske radove, dok se naru─Źilac obavezuje da mu za to isplati odre─Ĺenu cijenu (stav 1.), a navedeni ugovor prema stavu 2. iste zakonske odredbe mora biti zaklju─Źen u pismenoj formi. Prema odredbi ─Źlana 631. istog zakona pod gra─Ĺevinom se podrazumijevaju, izme─Ĺu ostalog i putevi.

U konkretnom slu─Źaju iz zapisnika broj: 01-02-sl/06 sa─Źinjenog dana 10.11.2006. godine proizlazi da je tu┼żitelj radio izgradnju puta do ku─çe M.J. i do groblja V. i C. Dakle radi se, saglasno naprijed citiranim odredbama ZOO, o takvim radovima koji podrazumjevaju zaklju─Źenje ugovora o gra─Ĺenju koji se i po odredbama tog zakona mora zaklju─Źiti u pismenoj formi. Pored toga i izvo─Ĺenje ostalih radova (nasipanje puteva, ─Źiš─çenje seoskih lokvi i popravke putnih pravaca, koji po svojoj slo┼żenosti, eventualno, nisu zahtjevali zaklju─Źenje ugovora o gra─Ĺenju, nego ugovora o djelu iz ─Źlana 600. ZOO), saglasno odredbama ZJP i ZJN BiH, koje je svestrano analizirao drugostepeni sud i na kojima je temeljio svoju odluku, a kakvo rezonovanje prihvata i ovaj sud, je valjalo zaklju─Źiti u pismenoj formi, nakon provedene procedure javnog nadmetanja, koji bi sadr┼żavali vrstu i obim radova, na─Źin i kvalitet njihovog izvo─Ĺenja, ugovoren nadzor i kontrolu izvo─Ĺenja tih radova, dinamiku izvo─Ĺenja i rokove završetka, na─Źin i rokove pla─çanja.

Iz provedenih dokaza proizlazi da takvog dogovora, sa svim spomenutim detaljima, izme─Ĺu parni─Źnih stranaka nije bilo ni u usmenom obliku, slijedom ─Źega proizlazi da nema pravnog osnova, ni u vidu ništavog ugovora (kojem nedostaje propisana forma) sa pravnim posljedicama iz ─Źlana 104. ZOO, na kojem bi se zasnovala obaveza tu┼żene da sporni iznos plati tu┼żitelju.

Tu┼żitelj tek u reviziji za pravni osnov svog tu┼żbenog zahtjeva isti─Źe sticanje bez osnova (─Źlan 210. ZOO), isticanjem da sud nije vezan pravnim osnovom tu┼żbenog zahtjeva, te da je primjenom ove zakonske odredbe mogao dosuditi tu┼żitelju zahtjevani iznos.

Me─Ĺutim, tokom postupka tu┼żitelj nije provodio dokaze u tom pravcu. Naime, utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, uz naprijed izlo┼żeno, ne daje osnova za zaklju─Źak da se radi o sticanju bez osnova.

Tu┼żitelj je svoj zahtjev tokom ─Źitavog postupka temeljio na zaklju─Źenom ugovoru od 23.3.2006. godine koji se odnosio na ─Źiš─çenje lokalnih puteva u zimskim uslovima. Taj ugovor je prema saglasnim navodima parni─Źnih stranaka u cjelini realizovan. Tu┼żitelj je izvršio ─Źiš─çenje puteva na zadovoljavaju─çi na─Źin i tu┼żena mu je za taj posao isplatila ugovorenu naknadu. Tim ugovorom, suprotno tvrdnjama revidenta, nisu dogovoreni poslovi o kojima je rije─Ź u ovom postupku. Nisu navedeni i precizirani radovi koje treba izvesti, nije dogovorena njihova cijena, odnosno na─Źin obra─Źuna naknade za izvršene radove, pa i pod uslovom da se tu┼żena izvo─Ĺenjem tih radova neosnovano obogatila nema na─Źina da se utvrdi visina neosnovano ste─Źenog. Ta visina, svakako, saglasno naprijed izlo┼żenom, nije se mogla utvr─Ĺivati na osnovu odredbi naprijed spomenutog zaklju─Źenog ugovora izme─Ĺu parni─Źnih stranaka kojim je dogovoreno izvo─Ĺenje drugih radova i koji je kao takav u svim svojim odredbama i realizovan.

Neosnovano tu┼żitelj tvrdi da su izvedeni radovi za koje on tra┼żi naknadu u ovom postupku „bili neophodni radovi odnosno preduslov za obavljanje tenderski ugovorenog posla“. Takva tvrdnja ne proizlazi iz sadr┼żaja ugovora zaklju─Źenog 23.3.2006. godine kojim je dogovoreno samo ─Źiš─çenje ulica i lokalnih puteva u zimskom periodu. Uostalom, i pod uslovom da je ugovoreno ─Źiš─çenje ulica i lokalnih puteva podrazumjevalo njihovu izgradnju i popravku, tu┼żitelj je kao privredni subjekat koji se tim poslom bavi, o tome morao voditi ra─Źuna pri stavljanju tenderske ponude (iako, usput re─Źeno, iz provedenih dokaza, naro─Źito iskaza svjedoka Radiše Pejanovi─ça, ne proizlazi da je ugovor o ─Źiš─çenju ulica i lokalnih puteva u zimskom preriodu zaklju─Źen u postupku javnog nadmetanja kako propisuju odredbe ZJN BiH, nego slobodnom pogodbom) za taj posao i u ponu─Ĺenu cijenu ukalkulisati i taj izdatak kada ti poslovi nisu posebno regulisani ugovorom.

Drugostepeni sud je svoju odluku zasnovao na ─Źinjenicama koje je utvrdio prvostepeni sud i na njih primjenio relevantne odredbe materijalnog prava. Suprotno tvrdnji revidenta nije mjenjao ─Źinjeni─Źni osnov na kojem je zasnovao svoju presudu. Zato nije bilo potrebe za odr┼żavanjem rasprave pred drugostepenim sudom u smislu odredbe ─Źlana 217. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), slijedom ─Źega ne stoji tvrdnja revidenta (koji se poziva na odredbu ─Źlana 229. ZPP), o povredi odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana
209. ZPP koja je u─Źinjena u postupku pred drugostepenim sudom što bi predstavljalo revizioni razlog iz odredbe ─Źlana 240. stav 1. ta─Źka 1. istog zakona.

Iz naprijed navedenih tazloga revizija tu┼żitelja se ukazuje neosnovanom, pa je kao takva odbijena na osnovu odredbe ─Źlana 248 ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 61 0 Ps 000396 11 Rev od 31.10.2012.g.)

 

<------->

 

Orta─Źki ugovor

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u N.G. broj P-186/99 od 17.4.2002. godine, obavezan je tu┼żeni I.V. iz s. K. da tu┼żiocu M.D. plati dug od 44.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.9.1994. godine do isplate, uz naknadu troškova spora u iznosu od 3.700,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B.L. broj G┼ż-2233/02 od 24.01.2005. godine ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena, prvostepena presuda preina─Źena tako što je odbijen tru┼żbeni zahtjev tu┼żioca, i obavezan da tu┼żenom naknadi troškove spora u iznosu od 2.200,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żenog odbiti i prvostepena presuda potvrditi.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviizji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
– ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 74/05, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primjeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da mu tu┼żeni iz osnova ugovora o zajmu isplati 44.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 15.9.1994. godine do isplate.

Prvostepeni sud je nakon provedenog postupka utvrdio: da je tu┼żilac sa tu┼żenim tokom 1994. godine zaklju─Źio ugovor o poslovnoj saradnji i da mu je dao 40.000,00 DEM, a zatim još 4.000,00 DEM; da je neposredno prije zaklju─Źenja ovog ugovora tu┼żilac od tu┼żenog tra┼żio u zajam 10.000,00 DEM, koji iznos je utrošio u nabavku nafte u C.G., a nakon što je nabavljenu naftu prodao, tu┼żiocu pored iznosa od 10.00,00 DEM isplatio još 3.000,00 DEM i 200 litara nafte; da je tu┼żeni nakon primljenog iznosa od 44.000,00 DEM sa cisternama za naftu otišao u C.G. gdje je kupio naftu koja mu je od nadle┼żnog organa Ministarstva unutrašnjih poslova C.G. oduzeta i da je po rješenju Komisije za carinske prekršaje Carinarnice u P. broj D-385/313 od 11.11.1994. godine nije prihva─çena prekršajna prijava Osnovnog tu┼żilaštva iz N. Kt. broj 496/94 od 01.11.1994. godine protiv tu┼żenog M.N. iz G. da je u─Źinjen carinski prekršaj iz ─Źlana 101. stav 5. Zakona o prekršajima, jer da nema elemenata prekršaja po ─Źlanu 208. Carinskog zakona.

Nalaze─çi da je izme─Ĺu stranaka u sporu zaklju─Źen ugovor o poslovnoj saradnji po kojem je tu┼żilac ulo┼żio 44.000,00 DEM u posao oko nabavke nafte, ali da stranke navedenim ugovorom nisu ugovorile nastupanje rizika u slu─Źaju neostvarivanja posla, te kako je u izvršenju posla nabavke nafte došlo do oduzimanja nafte od strane Ministarstva C.G., to da je tu┼żeni u obavezi da tu┼żiocu vrati njegovu ulogu u novcu koji je iznosio 44.00,00 DEM. Dalje prvostepeni sud nalazi da je tu┼żeni svjesno izbjegao inicijativu tu┼żioca da se u ugovoru predvidi i posljedica nastupanja eventualnog rizika i to opaskom ''ne─çe se to valjda desiti'', pa kako se desilo da je oduzeta nafta, prvostepeni sud sudio tako što je tu┼żenog obavezao da tu┼żiocu plati iznos naveden u izreci prvostepene presude.

Drugostepeni sud je prihvatio utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, kao i pravni stav, da su stranke zaklju─Źile ugovor o poslovnoj saradnji, pri ─Źemu izrazivši stav da taj ugovor u sebi sadr┼żi elemente ugovora o ortakluku (paragraf 1175, 1184. i 1187 Opšteg Gra─Ĺanskog Zakonika) jer sve ono što se dešavalo izme─Ĺu njih sadr┼że obilje┼żja ovog ugovora po kojem dva lica se obavezuju da ujedine, odnosno stave na raspolaganje jedan drugome svoju ili dio imovine za postizanje odre─Ĺenog ekonomskog cilja pri ─Źemu se to ulaganje u smislu orta─Źkog udjela ne mora sastojati isklju─Źivo u imovini ve─ç se ono mo┼że sastojati i u tome da jedna strana ula┼że svoj rad. Ovakav ugovor je aleatoran jer se prilikom zaklju─Źenja ugovora zna koliki je orta─Źki ugovor svakog ugovara─Źa ali je potpuno neizvjesno koliko ─çe svaki od njiho dobiti po prestanku ortakluka. Da je neprihvatljiv zaklju─Źak prvostepenog suda ''da se radi o ugovoru o poslovnoj saradnji ali da tu┼żeni ostaje u obavezi da tu┼żiocu vrati njegovih 44.00,000 DEM'' i to polaze─çi od toga da je tu┼żeni ''svjesno izbjegao ugovaranje snošenja rizika'' kao i da je dogovoreno da poslovna saradnja traje dok ima posla a kada posao stane da tu┼żeni vrati tu┼żiocu njegovih 44.000,00 DEM, koji je po prvostepenom sudu stao ''kada je nafta oduzeta od strane nadle┼żnog organa C.G.''. Da po shvatanju drugostepenog suda izraz ''kada posao stane'' treba tuma─Źiti tako da je odre─Ĺeni posao sa njegovog gledišta prestao kada su oni ostvarili ekonomski cilj zbog koga su stupili u poslovnu saradnju ili kada jedna u skladu sa dogovorom iska┼że volju da ┼żeli iza─çi iz zajedni─Źkog poslovanja, ali se ne mo┼że smatrati da je posao prestao voljom stranaka kada je predmet njihove ekonomske saradnje, u ovom slu─Źaju nafta, oduzeta od strane nadle┼żnog organa jedne dr┼żave zbog sumnji u pravilnost poslovanja. Stoga da je ovdje prestala mogu─çnost daljeg ostvarivanja ekonomskog cilja iz razloga koji je van bilo kakve volje i utjecaja stranaka pa se ne mo┼że prihvatiti da je posao prestao, on je sa ovog gledišta propao, jer je nestala osnova imovine orta─Źke zajednice, pa zbog toga se na ovaj odnos ima primjeniti paragraf 1197 Opšteg Gra─Ĺanskog Zakonika po kojem ''dobitak'' bi predstavljao onu imovinu koja prelazi preko glavnice ortakluka i to nakon odbijanja svih troškova i pretrpljene štete, a dobitak za tu┼żioca bi bio dogovoreni iznos od 3.000,00 DEM i odre─Ĺena koli─Źina goriva po jednoj turi. Da iznos koga je tu┼żilac ulo┼żio u orgtakluk od 44.000,00 DEM, koga je u ostvarivanju ugovora o poslovnoj saradnji predao tu┼żenom, ulo┼żen u nabavku druge ture nafte koja je oduzeta, ne predstavlja njegov dobitak, ve─ç taj iznos predstavlja njegov udio u zajedni─Źku imovinu orgtakluka i taj udio sam posebi je nestao onog momenta kada je ortakluk izgubio ulo┼żenu glavnicu a to je bilo u trenutku kada je nafta koju je tu┼żeni nabavio za iznos glavnice ortakluka oduzeta od nadle┼żnog organa u C.G. Pri tome, da je nestao osnov glavnice ortakluka, i da to ne mijenja stvar, što je tu┼żilac najve─çi gubitnik u ovom ortakluku jer je on izgubio ulo┼żeni novac, a tu┼żeni izgubio samo svoj trud, rad i vrijeme, a oni su pri zasnivanju zajedni─Źkog poslovanja prihvatili da na takav na─Źin bude odre─Ĺen udio koji svaki od ortaka unosi u zajedni─Źku glavnicu. Kako je nestala glavnica to da se tu┼żeni ne mo┼że obavezati da vrati tu┼żiocu njegov udio u ulo┼żenu glavnicu od 44.000,00 DEM, jer za to ne postoji zakonska osnova. Stoga je drugostepeni sud ┼żalbu tu┼żenog uva┼żio, prvostepenu presudu preina─Źio i odbio tu┼żbeni zahtjev.

Odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita.

Pravilno drugostepeni sud u razrješenju ove pravne stvari polazi od primjene pravnih pravila Opšteg Gra─Ĺanskog Zaonika (u daljem tekstu: OGZ), paragrafa 1175–1216, koji regulištu ugovor o ortakluku, jer Zakon o obligavionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 29/78 do 57/99 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 i 3/96), kao ni drugim zakonskim propisima ovaj ugovor nije regulisan, a navedene odredbe OGZ-a se primjenjuju kao pravna pravila na osnovu Zakona o neva┼żnosti pravnih propisa donesenih prije 06.4.1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (''Sl. list FNRJ'', br. 46/46), a u Republici Srpskoj se primjenjuje na osnovu ─Źlana 12. Ustavnog Zakona za sprovo─Ĺenje Ustava Republike Srpske (''Sl. glasnik RS'', br. 21/92).

Po pravnim pravilima paragrafa 1175-1216 OGZ-a, ugovor o ortakluku je konsensualan ugovor koji nastaje momentom postignute saglasnosti o njegovim bitnim elementima, prvo, o cilju koji se osnovanim udru┼żenjem namjerava posti─çi, a to je cilj radi postizanja imovinske koristi, drugo, o veli─Źini pojedinih orta─Źkih udjela koji mo┼że biti novac, stvari, jedan dio ili cijela imovina pojedinog ortaka kao i sam rad, a koji pojedini udjeli ne moraju biti jednaki i tre─ça, vremenskom trajanju ugovora o ortakluku koje obi─Źno zavisi od vremenskog ostvarivanja namjeravanog cilja.

Po paragrafu 1197. OGZ-a, ako je ortakluk izgubio ulo┼żenu glavnicu sasvim ili u jednom dijelu u istom razmjeru po kojem u protivnom slu─Źaju bi se podijelio dobitak, a ako u glavnicu nije ništa dao gubi svoje trudi (rad).

Utvr─Ĺuju─çi u postupku da je tu┼żilac tokom 1994. godine u vrijeme trajanja rata na prostorima bivše SR BiH, prije tra┼żenja tu┼żenog da mu dadne 44.000,00 DEM, tra┼żio i dobio 10.000,00 DEM i isplatio mu još 3.000,00 DEM i 200 litara goriva nafte, da je prije tra┼żenja i dobivanjea iznosa od 44.000,00 DEM tu┼żioca upoznao da ─çe za ovaj iznos nabaviti naftu u C.G. radi dalje preprodaje i da se tom prilikom nisu dogovarali koliko ─çe svaki od njih dobiti po obavljenom poslu oko uvoza nafte i ko ─çe od njih i na koji na─Źin preuzeti rizik ako do uvoza ne do─Ĺe odnosno ako posao propadne kao i da su organi vlasti u C.G. oduzeli cisterne sa naftom koje je tu┼żeni kupio, drugostepeni sud je pravilno zaklju─Źio da su stranke u sporu zaklju─Źile ugovor o ortakluku po kojem bi dobitak za ugovorne strane, iako nisu tako ugovorili, predstavljao imovinu koja prelazi preko glavnice ortakluka i to nakon odbijanja svih troškova i pretrpljene štete, a dobitak za tu┼żitelja bi bio dogovoreni iznos isplate od 3.000,00 DEM i odre─Ĺene koli─Źine goriva po pribavljenoj turi, da iznos koji je tu┼żilac ulo┼żio u iznosu od 44.000,00 DEM koji je u ostvarivanju cilja ovog ugovora predao tu┼żenom, a koji je sav ulo┼żen u nabavku druge ture nafte koja je oduzeta, za tu┼żioca ne predstavlja dobitak, ve─ç on predstavlja njegov udio u zajedni─Źkoj imovini ortakluka koji je oduzimanjem goriva nestao, pa kako je nestao osnov glavnice ortakluka bez obzira što je tu┼żilac gubitnik za navedeni iznos ortakluka, dok je tu┼żeni izgubio rad i vrijeme oko realizacije cilja ugovora o ortakluku – nabavke nafte, jer su prilikom zasnivanja ovog ugovora prihvatili da se na takav na─Źin odredi udio svakog od njih u zajednici glavnice ortakluka.

Iz tih razloga nisu, ni po ocjeni ovog suda bili ispunjeni uslovi da se udovolji tu┼żbenom zahtjevu tu┼żicoa u iznosu koji je zahtjevom tra┼żio u ovom sporu.

Ostali revizioni navodi tu┼żioca su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Prema svemu iznesenom, ne postoje nedostaci prilikom donošenja drugosepene presude na koje se ukazuje u reviziji, a ni onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, radi ─Źega je primjenom odredbi ─Źlana 393. ZPP-a u vezi sa odredbom ─Źlana 456. stav 1. ZPPRS odlu─Źeno kao u izreci ove presude.

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-306/05 od 13.07.2007.g. )

 

<------->

 

Osiguranje

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u G. broj P-542/98 od 21.5.2001. godine odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje za pla─çanje naknade štete u iznosu od 77.295,00 KM, te mjese─Źnog iznosa rente od 1.500,00 KM, sve po─Źev od 26.7.1989. godine, pa do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom, i tu┼żilja obavezana da tu┼żenoj naknadi troškove spora u iznosu od 2.267,00 KM sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B.L. broj G┼ż-2370/01 od 18.03.2005. godine, ┼żalba tu┼żilje je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilja revizijom pobija drugostepenu presudu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se njena ┼żalba protiv prvostepene presude usvojiti, prvostepena presuda preina─Źiti i u cjelosti udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu.

Tu┼żeni u odgovoru na reviziju tu┼żilje osporio je navode revizije i predlo┼żio da se ista odbije.

Republi─Źki tu┼żilac nije se izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku – ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primijeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilja zahtjevom tra┼żi da se tu┼żena obave┼że da joj naknadi nematerijalnu štetu na ime zadobivenih teških tjelesnih povreda u saobra─çajnoj nesre─çi koja se dogodila 26.7.1989. godine na magistralnom putu B. G. – B.L. koju je prouzrokovao K.Z. voza─Ź putni─Źkog automobila marke Volswagen njema─Źke registracije broj ... .

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da se dana 26.7.1989. godine oko 23.00 ─Źasa na magistralnom putu B.G. – B.L. dogodila saobra─çajna nesre─ça u kojoj je tu┼żilja zadobila više teških tjelesnih povreda; da je voza─Ź putni─Źkog automobila njema─Źke registracije Volswagen Jetta reg. broj..., K.Z. koji je prouzrokovao navedenu saobra─çajnu nesre─çu proglašen krivim zbog krivi─Źnog djela ugro┼żavanja javnog saobra─çaja na putevima iz ─Źlana 181. stav
3. u vezi sa stavom 1. KZ SR BiH i izre─Źena mu uslovna osuda; da je putni─Źki automobil kojim je upravljao K.Z. u vrijeme saobra─çajne nesre─çe bilo osigurano od autoodgovornosti kod osiguravaju─çeg društva N.B. N.R. 16/18, po polisi osiguranja 6.866.448/686 od 26.7.1989. do 26.7.1991. godine; da je tu┼żilji po zahtjevu u vansudskom postupku tu┼żena obradila odštetni zahtjev i isplatila joj naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 34.000 DEM.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica koje me─Ĺu strankama nisu ni sporne, ni┼żestepeni sudovi nalaze da tu┼żilja kao ošte─çena ima pravo na zahtjev da joj osiguravaju─çe društvo kod koga je vozilo kojim je prouzrokovana saobra─çajna nesre─ça bilo osigurano od odgovornosti za štete prema tre─çim licima naknadi štetu, pa kako putni─Źki automobil kojim je prouzrokovana saobra─çajna nesre─ça u vrijeme štetnog doga─Ĺaja nije bilo osigurano kod tu┼żene ve─ç kod osiguravaju─çeg društva N.B., A.V. AG N., to da tu┼żeni nema pasivnu legitimaciju u ovom sporu i sudili tako što su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żilje.

Ovakva odluka je pravilna i zakonita.

Nesporna je ─Źinjenica da je predmetna saobra─çajna nesre─ça prouzrokovana putni─Źkim automobilom marke Volswagen Jetta reg. broj ... kojim je upravljao K.Z., koje vozilo je u vrijeme štetnog doga─Ĺaja 26.7.1979. godine bilo osigurano od odgovornosti za štete prema tre─çim licima (autoodgovornosti) kod inostranog osiguravaju─çeg društva iz SR Nj., N.B., A.V. AG N., po polisi osiguranja broj 6.866.448/686 od 26.7.1989.

U smislu propisa SR Nj. (Zakon o obaveznom osiguranju dr┼żalaca motornih vozila od 05.4.1965. godine) tre─çe ošte─çeno lice mo┼że svoj odštetni zahtjev utu┼żiti i neposredno protiv osiguravatelja u okviru njegove obaveze po osnovu ugovora o osiguranju.

U ovom slu─Źaju, što nije ni sporno me─Ĺu strankama, putni─Źko vozilo kojim je prouzrokovana šteta tu┼żilji u vrijeme štetnog doga─Ĺaja je bilo osigurano kod navedenog inostranog osiguravaju─çeg društva, a ne kod tu┼żenog.

Stoga tu┼żeni, koji je po ovlaštenju navedenog osiguravaju─çeg društva kod koga je osigurano putni─Źko vozilo ─Źijom upotrebom je tu┼żilji uzrokovana šteta, izvršila obradu procjene štete po vansudskom zahtjevu tu┼żilje i isplatila iznos od 34.000 DEM, nije obavezan da naknadi štetu tu┼żilji, jer kod tu┼żenog, kako je re─Źeno vozilo kojim je prouzrokovana šteta tu┼żilji u saobra─çajnoj

nesre─çi po ugovoru o osiguranju od autoodgovornosti nije bilo osigurano ve─ç kod navedenog inostranog osiguravaju─çeg društva.

Ni┼żestepene presude, prema tome, nemaju nedostataka na koje se ukazuje u reviziji tu┼żilje, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnoti.

Iz tih razloga, a na osnovu odredbi ─Źl. 393. ZPP u vezi sa odredbama ─Źl.
456. st. 1. i 451. ZPP RS, odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-469/05 od 3.8.2007.g.)

 

<------->

 

Ostava

P R E S U D A

Revizija tu┼żitelja se djelimi─Źno uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2084/03 od 13.6.2006. godine se ukida u dijelu odluke za isplatu iznosa od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i predmet u tom dijelu vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U ostalom dijelu revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-207/00 od 28.3.2003. godine obavezuje se tu┼żeni da tu┼żitelju preda u posjed traktor marke IMT TIP ..., broj motora..., godina proizvodnje..., crvene boje, registarskih oznaka PD... i traktorsku prikolicu marke Lj.T. Lj., koje stvari je primio na ─Źuvanje i korištenje kao ostavoprimac po osnovu ugovora o ostavi sa─Źinjenog 30.7.1992. godine sa ostavodavcem E. B., koje obaveze se tu┼żeni mo┼że osloboditi ukoliko tu┼żitelju isplati iznos od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate, te se obavezuje da tu┼żitelju isplati troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.720,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2084/03 od 13.6.2006. godine ┼żalba tu┼żenog se uva┼żava, prvostepena presuda preina─Źava i tu┼żitelj u cjelini odbija sa tu┼żbenim zahtjevom.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni predla┼że da se revizija kao neosnovana odbije.

 

Revizija je djelimi─Źno osnovana.

U ovoj parnici tu┼żitelj zahtijeva da mu tu┼żeni preda u posjed traktor marke IMT TIP..., broj motora... sa traktorskom prikolicom marke Lj.T. Lj. ili da mu na ime tih stvari isplati iznos od 15.000,00 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude utvr─Ĺeno: da je tu┼żitelj vlasnik traktora marke IMT TIP... sa brojem motora..., proizvedenog... godine, crvene boje, registarske oznake PD... i traktorske prikolice marke Lj.T. Lj.; da su ugovorom o ostavi zaklju─Źenim 30.7.1992. godine izme─Ĺu tu┼żenog, kao ostavoprimca i E.B., kao ostavodavca, predmetne stvari ostvljene na ─Źuvanje i upotrebu tu┼żenom, s ─Źim se tu┼żitelj kao vlasnik stvari naknadno saglasio; da su one bile u posjedu tu┼żenog do 9. ili 10. mjeseca 1995. godine kada su ih od tu┼żenog oduzela tre─ça lica, što tu┼żeni nije prijavio nadle┼żnim organima, iako se ugovorom obavezao da ─çe ih ─Źuvati i da tu┼żitelj kao vlasnik stvari predmetnom tu┼żbom tra┼żi njihovu predaju u posjed o ─Źemu je ostavodavac E.B. obaviještena i saslušana kao svjedok o predmetu spora.

Nalaze─çi da je tu┼żitelj vlasnik spornih stvari, da su one na osnovu ugovora o ostavi zaklju─Źenog sa E.B. bile na ─Źuvanju kod tu┼żenog do 9. ili 10. mjeseca 1995. godine, da tu┼żeni nije dokazao da su ih tada oduzela tre─ça lica, prvostepeni sud je zaklju─Źio da je osnovan zahtjev tu┼żitelja postavljen u ovoj parnici na temelju odredbe ─Źlana 37. Zakona o svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, dalje: ZOSPO), pa je sudio tako da je usvojio zahtjev tu┼żitelja za predaju u posjed stvari i odredio da se tu┼żeni te obaveze mo┼że osloboditi ako tu┼żitelju isplati iznos od 15.000,00 KM sa pripadaju─çom kamatom.

Drugostepeni sud je, na temelju istog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja, našao da temeljem odredbe ─Źlana 37. ZOSPO nije osnovan zahtjev tu┼żitelja za predaju u posjed predmetnih stvari, jer tu┼żitelj nije dokazao da se one nalaze u fakati─Źkoj vlasti tu┼żenog. Zahtjev tu┼żitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 KM odbio je uz obrazlo┼żenje da tu┼żitelj nije bio u ugovornom odnosu sa tu┼żenim.

Odredbom ─Źlana 37. ZOSPO, na kojoj se temelji zahtjev tu┼żitelja za vra─çanje u posjed predmetnih stvari, propisano je da vlansik mo┼że tu┼żbom zahtijevati od posjednika povra─çaj individualno odre─Ĺene stvari. Za ovu tu┼żbu aktivno je legitimisan vlasnik stvari, a pasivno je legitimisan posjednik stvari. Tu┼żitelj mora dokazati da na stvar, ─Źije vra─çanje tra┼żi, ima pravo vlasništva i da se ta stvar nalazi u fakti─Źkoj vlasti tu┼żenog.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żeni je tvrdio da od 9. ili 10. mjeseca 1995. godine nije u posjedu spornih stvari, a tu┼żitelj izvedenim dokazima nije dokazao da se predmetne stvari nalaze u posjedu tu┼żenog u vrijeme podnošenja tu┼żbe niti u vrijeme zaklju─Źenja glavne rasprave, pa se u odnosu na tu┼żenog nije mogao usvojiti dio tu┼żbenog zahtjeva za predaju u posjed predmetnih stvari, a kako je to pravilno zaklju─Źio drugostepeni sud.

Radi toga su neutemeljeni prigovori revidenta kojima pravilnost drugostepene odluke u ovoj dijelu osporava tvrdnjom da nisu razriješene okolnosti zbog kojih se sporne stvari ne nalaze u posjedu tu┼żenog, jer one, prema naprijed navedenom, nisu bitne za odlu─Źivanje o ovom dijelu tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja.

Zato je reviziju tu┼żitelja, u dijelu odluke za predaju u posjed predmetnih stvari, valjalo odbiti temeljem odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/05, 85/03 i 74/05 - dalje: ZPP).

Me─Ĺutim, osnovano revident osporava pravilnost odluke kojom je drugostepeni sud odbio zahtjev tu┼żitelja za isplatu zahtijevanog nova─Źnog iznosa na ime spornih stvari. Drugostepeni sud je pogrešno odbio ovaj dio tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja nalaze─çi da tu┼żeni nije bio u ugovornom odnosu sa tu┼żiteljem u pogledu spornih stvari.

Naime, odredbom ─Źlana 713. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96) propisano je da ugovor o ostavi stvari mo┼że punova┼żno zaklju─Źiti u svoje ime i lice koje nije vlasnik stvari i ostavoprimac je du┼żan vratiti stvari njemu, izuzev ako doka┼że da je stvar ukradena (stav 1.), a ako tre─çe lice tu┼żbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao vlasnik ostavoprimac je du┼żan saopštiti sudu od koga lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tu┼żbi.

U konkretnom slu─Źaju ispunjene su sve zakonske pretpostavke iz citirane zakonske odredbe jer je nesporno da je ugovor o ostavi spornih stvari zaklju─Źila E.B. kao ostavodavac za stvari koje su vlasništvo tu┼żitelja, predmetnu tu┼żbu podnio je tu┼żitelj kao vlasnik stvari, tu┼żeni kao ostavoprimac je saopštio sudu da je sporne stvari primio od E.B., a ona je kao ostavodavac obaviještena o podignutoj tu┼żbi (saslušana je u svojstvu svjedoka i potvrdila je da su sporne stvari vlasništvo tu┼żitelja).

Stoga je nepravilan zaklju─Źak drugostepenog suda u pobijanoj odluci da tu┼żbeni zahtjev u pogledu nov─Źanog potra┼żivanja tu┼żitelja nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tu┼żitelja.

Naime, tu┼żitelj je zbog naprijed navedenog aktivno legitimisan za potra┼żvianja iz spornog ugovora o ostavi, a drugo je pitanje šta ─çe se u daljem toku postupka utvrditi u pogledu osnovanosti i visine predmetnog potra┼żivanja tu┼żitelja.

Prema svemu iznesenom, ni┼żestepeni sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa rješavanju ove pravne stvari propustili da utvrde ─Źinjenice koje su od bitnog zna─Źaja za rješavanje ovoga dijela spora, što ─çe strankama u nastavku postupka omogu─çiti prema pravilima iz odredbe ─Źlana 7. i 123. ZPP.

Stoga je djelimi─Źnim uva┼żavanjem revizije tu┼żitelja drugostepena odluka ukinuta kao u izreci ove presude na osnovu odredbe ─Źlana 250. st. 2. ZPP i predmet u ukinutom dijelu vra─çen drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-001 046 od 24.4.2008.g.)

 

<------->

 

Poklon

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, ukida se presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G┼ż-06-001 372 od 4.12.2006. godine u dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja i predmet vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1157/05 od 27.6.2006. godine odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja D. K. (dalje: tu┼żitelj) za utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o poklonu broj 9234/00 od 7.12.2000. godine sa Aneksom broj OV-2058/01 od 26.3.2001. godine zaklju─Źen izme─Ĺu N. Š. (dalje: prvotu┼żena) kao poklonodavca i N. K. (dalje: drugotu┼żeni) kao poklonoprimca i zahtjev da se tu┼żitelj na osnovu ove presude u zemljišnim knjigama upiše sa 1/1 dijela po osnovu imovine ste─Źene u braku sa prvotu┼żenom kao i da se tu┼żenima nalo┼żi da predmetne nekretnine predaju u posjed tu┼żitelju. Usvojen je protivtu┼żbeni zahtjev protivtu┼żitelja i utvr─Ĺeno da protivtu┼żeni D. K. nema pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 457 i zk. ul. 469 KO M. i isti obavezuje da prestane uznemiravati sadašnjeg vlasnika navedenih nekretnina uz obavezu da protivtu┼żiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.220,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G┼ż- 06-001 372 od 4.12.2006. godine ┼żalba tu┼żitelja je djelimi─Źno uva┼żena, prvostepena presuda ukinuta u dosu─Ĺuju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o protivtu┼żbenom zahtjevu i o zahtjevu za naknadu troškova parni─Źnog postupka, te odbijaju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o zahtjevu tu┼żitelja za naknadu troškova parni─Źnog postupka i predmet u tom dijelu vra─çen prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje. ┼Żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u odbijaju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu u dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu iz razloga propisanih odredbom ─Źlana 240. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preina─Źi i usvoji njegov tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje da je ništav ugovor o poklonu broj 9234/00 od 7.12.2000. godine sa Aneksom broj OV- 2058/01 od 26.3.2001. godine zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żene kao poklonodavca i drugotu┼żenog kao poklonoprimca, slijedom ─Źega je ništav i upis prava vlasništva drugotu┼żenog sa 1/1 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. 469 i 457 KO M., te PL 358 KO M., kao i zahtjev da se tu┼żitelj po osnovu sticanja u braku sa N. Š. upiše kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi sa 1/1 dijela, te zahtjev da mu tu┼żeni predmetne nekretnine predaju u posjed i protivtu┼żbeni zahtjev N. Š. i N. K. za utvr─Ĺenje da protivtu┼żeni D. K. nema pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te da se obave┼że da prestane uznemiravati sadašnjeg vlasnika ovih nekretnina N. K.

Prvostepeni sud je svoju presudu zasnovao na slijede─çim ─Źinjeni─Źnim utvr─Ĺenjima: da su predmet spora u ovoj parnici k─Ź. 318/23 oranica S. nj. ku─ça i zgrada, dvorište, njiva i vo─çnjak površine 1.850 m2 upisana u zk. ul. 469 KO M. (po novom premjeru k─Ź. 215/4 i 216/8 u pl. 539 KO M.) te k─Ź. 318/22 S. nj. oranica površine 1.916 m2 upisana u zk. ul. 342 KO M. (po novom premjeru k─Ź. 215/3 i 216/7 upisane u pl. 358 KO M.); da je k─Ź. 318/23 bila upisana kao vlasništvo prvotu┼żene na temelju ugovora o poklonu zaklju─Źenog sa njenom majkom kao poklonodavcem, a k─Ź. 318/22 na temelju ugovora o poklonu zaklju─Źenog sa njenim bratom B. Š. 1986. godine; da je na k─Ź. 318/23 u ljeto 1985. godine za 21 dan sagra─Ĺen, na temelju odobrenja za gradnju kojeg je pribavila
prvotu┼żena tokom 1983. i 1984. godine, poslovno stambeni objekat veli─Źine 10 x 8 m koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i stambenog prostora na spratu, koji nije upisan u zemljišnu knjigu ve─ç je vanknji┼żno vlasništvo; da su tu┼żitelj i prvotu┼żena zaklju─Źili brak 22.6.1986. godine i da je fakti─Źki bra─Źna zajednica stranaka prestala 1989. godine, a da se prije toga u decembru 1979. godine rodilo njihovo dijete N. K. (ovdje drugotu┼żeni); da je ugovorima o poklonu od 4.8.1986. godine prvotu┼żena prenijela na tu┼żitelja ½ dijela suvlasništva svih spornih nekretnina; da su ti ugovori opozvani pravosna┼żnom presudom O. s. u B. L. broj P-9704/99 od 10.3.2003. godine, koja je potvr─Ĺena presudom O. s. u B. L. broj G┼ż-1303/03, temeljem kojih je prvotu┼żena ponovno bila upisana kao isklju─Źivi vlasnik svih spornih nekretnina; da je ugovorom o poklonu od 7.12.2000. godine i Aneksom ugovora od 26.3.2001. godine predmetne nekretnine poklonila drugotu┼żenom. Prethodni brak tu┼żitelja razveden je 1981. godine; tu┼żitelj je imao u vlasništvu stan u B. u ulici ...u kojoj su jedno vrijeme stanovali tu┼żeni, a koji je tu┼żitelj prodao u decembru 1984. godine; da je 1984. godine podigao i kredit kod B. B.; da su tu┼żeni od 1984. godine stanovali u stanu koji je u B. dobila na korištenje prvotu┼żena od preduze─ça u kojem je bila zaposlena; da su tu┼żitelj i prvotu┼żena bili zaposleni u preduze─çu I. Z. i to tu┼żitelj do februara 1985. godine, a prvotu┼żena do 1987. godine i da su parni─Źne stranke nakon zaklju─Źenja braka tu┼żitelja i prvotu┼żene 1986. godine prešle da ┼żive u spornu ku─çu u M.

Na osnovu ovih utvr─Ĺenja prvostepeni sud je zaklju─Źio da je sporno zemljište isklju─Źivo vlasništvo prvotu┼żene, da je sporna ku─ça izgra─Ĺena u ve─çem dijelu prije nego što je prvotu┼żena zasnovala vanbra─Źnu zajednicu sa tu┼żiteljem, da tu┼żitelj nije dokazao da je ulagao sredstva i rad u sporni poslovno – stambeni objekat, pa da stoga nema osnova za utvr─Ĺenje njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama po ─Źlanu 22. Zakona o svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, dalje: ZOSPO). Ovo su razlozi koje je prvostepeni sud uzeo za osnov odbijanja tu┼żbenog zahtjeva i usvajanja protivt┼żbenog zahtjeva u ovoj parnici.

Drugostepeni sud je, nakon zakazane rasprave radi ponovnog izvo─Ĺenja ve─ç izvedenih dokaza, zaklju─Źio da nema osnova za utvr─Ĺenje prava vlasništva tu┼żitelja na predmetnim nekretninama ni po odredbi ─Źlana 18. ZOSPO, niti po odredbi ─Źlana 270. t. 5. Porodi─Źnog Zakona RS („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 54/02 – dalje: PZ), pa je u dijelu odluke o tu┼żbenom zahtjevu potvrdio prvostepenu presudu ocjenjuju─çi prihvatljivim izjave prvotu┼żene i svjedoka B. Š. da je sporna ku─ça gra─Ĺena prije zasnivanja vanbra─Źne zajednice tu┼żitelja i prvotu┼żene, a usvajanjem ┼żalbe tu┼żitelja ukinuo odluku o protivtu┼żbenom zahtjevu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka.

Po ocjeni ovog revizijskog suda revident osnovano ukazuje da je pobijana presuda zasnovana na povredama odredaba parni─Źnog postupka.

Naime, u ovom revizijskom postupku tu┼żitelj ukazuje da su ni┼żestepeni sudovi prilikom ocjene izjava prvotu┼żene i svjedoka B. Š., pa i ostalih izvedneih dokaza, postupili suprotno osnovnim princima procesnog prava koji se odnose na slobodno sudijsko uvjerenje u ocjeni dokaza, ─Źime su povrijedili odredbu ─Źlana 8. ZPP.

Prema odredbi ─Źlana 8. ZPP-a sud na osnovu slobodne ocjene dokaza odlu─Źuje koje ─çe ─Źinjenice uzeti za dokazane, tako što ─çe svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno ocijeniti savjesno i bri┼żljivo.

Odredbom navedenog ─Źlana definisano je na─Źelo slobodne ocjene dokaza, kao osnovni metod utvr─Ĺivanja istine u parni─Źnom postupku, te kao metod postupanja suda prilikom ocjene izvedenih dokaza. Na─Źelo slobodne ocjene dokaza ili slobodnog sudijskog uvjerenja karakteriše odsutnost zakonom utvr─Ĺenih pravila o izboru dokaza, o rangiranju dokaza prema dokaznoj snazi i o na─Źinu ispitivanja pojedinog dokaza. Stoga sud prema specifi─Źnostima konkretnog slu─Źaja i rezultatima dokaznog postupka slobodno, bez formalnog ograni─Źenja, ocjenjuje izvedene dokaze i formira svoje uvjerenje o dokaz anim i o nedokazanim ─Źinjenicama po pravilima logike i psihologije. Slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodno odlu─Źivanje suda koje ─çe dokaze dozvoliti da stranka izvede radi utvr─Ĺivanja odlu─Źnih ─Źinjenica.

Me─Ĺutim, slobodna ocjena dokaza ne zna─Źi apsolutnu slobodu suda u ocjeni dokazne snage izvedenih dokaza, odnosno arbitrarnost. Sudska ocjena dokaza nala┼że potrebu obezbje─Ĺenja protiv zloupotrebe slobode koja sudu pripada po tom na─Źelu. Garancija da ─çe sud nepristrano ocijeniti dokaze le┼żi, pored ostalih garancija objektivnog su─Ĺenja, i u njegovoj du┼żnosti da za svoju ocjenu iznese razloge u odluci. Sud treba da u obrazlo┼żenju presude navede zašto je jednom dokaznom sredstvu poklonio vjeru, a drugom nije. Zakon ostavlja sudu da rezultat izvedenih dokaza, pa i izjave saslušanih stranaka i svjedoka, ocijeni prema svom opštem ┼żivotnom iskustvu i znanju, primjenjuju─çi stavove psihologije i logike.

Prema tome, sud sporne ─Źinjenice uzima za dokazane samo ako je ocjenom dokaza došao do uvjerenja da je tvrdnja kojom je ona iznesena istinita i obrnuto, sporna ─Źinjenica nije dokazana ako sud to uvjerenje nije stekao ili u njeno postojanje više ili manje sumnja, ili je došao do uvjerenja o njenom nepostojanju. Dakle, izvedene dokaze sud ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, ali je ste─Źeno uvjerenje du┼żan opravdati uvjerljivim i logi─Źnim razlozima utemeljenim na pravilima logike, psihologije, drugih nauka i opšteg iskustva, te razlozi za odre─Ĺeno sudijsko uvjerenje moraju biti objektivno prihvatljivi, kako bi se moglo provjeriti ima li tako uvjerenje pravnu i ─Źinjeni─Źnu osnovu.

Drugostepeni sud u obrazlo┼żenju presude, ocjenjuju─çi izjave tu┼żitelja, prvotu┼żene i svjedoka B. Š., izme─Ĺu ostalog, navodi da su u cjelosti prihvatljive izjave prvotu┼żene potvr─Ĺene iskazom svjedoka B. Š. o tome da je prvotu┼żena zapo─Źela sa izgradnjom predmetne ku─çe prije zasnivanja vanbra─Źne zajednice s tu┼żiteljem, te nakon toga izvodi zaklju─Źak da se ne radi o sticanju stambeno – poslovnog objekta u vanbra─Źnoj zajednici u cilju zaklju─Źenja braka.

Razlozi drugostepenog suda o ocjeni navedenih dokaza, za sada se ne mogu prihvatiti pravilnim, jer nemaju ─Źinjeni─Źnog osnova u spisu predmeta, na šta revident osnovano ukazuje. Naime, revident osnovano ukazuje na razlike u izjavama prvotu┼żene i svjedoka B. Š. u drugim parnicama koje su vodile parni─Źne stranke (predmeti broj P-9704/99, P-932/95, P-699/00), o kojima drugostepeni sud nije dao nikakve razloge. Pored toga, drugostepeni sud nije cijenio ni izjavu prvotu┼żene datu u predmetnoj parnici dana 16.11.1993. godine, pa ni ─Źinjeni─Źne navode tu┼żbe koju je ona podnijela 26.4.1990. godine pod brojem P-623/90, kojom je postavila protivtu┼żbeni zahtjev u ovoj parnici (ta parnica spojena je rješenjem od 26.12.1990. godine sa parnicom po tu┼żbi tu┼żitelja pod brojem 902/90, a tokom postupka preina─Źila je protivtu┼żbeni zahtjev).

Stoga tu┼żitelj osnovano u reviziji, kao i u ┼żalbi, ukazuje na propuste suda da da uvjerljive i logi─Źne razloge u ocjeni izvedenih dokaza, kojim bi se moglo povjerovati i koji bi imali ─Źinjeni─Źnu osnovu u predmetnom spisu, te na na─Źin koji bi omogu─çio ovom sudu da izvrši kontrolu njihove ocjene.

 

Imaju─çi u vidu navedeno proizlazi da je drugostepeni sud u─Źinio povredu odredaba parni─Źnog postupka kao revizioni razlog iz odredbe ─Źlana
240. t. 1. ZPP, koji je osnov za ukidanje presude iz ─Źlana 249. st. 1. istog Zakona.

Odluka o tu┼żbenom zahtjevu zavisit ─çe od utvr─Ĺenja da li je gradnja spornog objekta vršena u vrijeme trajanja vanbra─Źne zajednice tu┼żitelja i prvotu┼żene ili nije, da li je izme─Ĺu njih postojao dogovor o zajedni─Źkoj izgradnji spornog objekta ili nije, i kona─Źno od u─Źeš─ça tu┼żitelja u izgradnji svojim sredstvima i radom.

Zbog navedenog revizija tu┼żitelja je uva┼żena i drugostepena presuda u pobijanom dijelu ukinuta, te odlu─Źeno da se predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje, tako da taj sud otkloni ukazane nedostatke.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 312 od 7.5.2008.g. )

 

<------->

 

Poravnanje

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, ukida se presuda Okru┼żnog suda u B. broj P┼ż-52/03 od 31. 12. 2004. godine i predmet vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Z. broj Ps-101/2001. od 10.6.2002. godine usvaja se tu┼żbeni zahtjev te se poništava sudsko poravnanje zaklju─Źeno pred Osnovnim sudom u Z. pod brojem Ps-41/00 od 6. 9. 2001. godine po kojem je obavezan tu┼żeni ODP A.M. L. da tu┼żitelju D.O. AD Z. na ime ulo┼żenih sredstava isplati iznos od 14.918,65 KM, na ime izgubljene dobiti iznos od 130.323,65 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 4.4.2000. godine do isplate i da tu┼żitelju na ime troškova parni─Źnog postupka isplati iznos od 6.000,00 KM, te parnica vra─ça u stanje prije zaklju─Źenja poravnanja i obavezuje tu┼żeni da tu┼żitelju na ime troškova parni─Źnog postupka isplati iznos od 300,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. broj P┼ż-52/03 od 31. 12. 2004. godine ┼żalba tu┼żenog se uva┼żava, prvostepena presuda preina─Źava tako što se u cjelini odbija tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja, te odlu─Źuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

Blagovremeno izjavljenom ┼żalbom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako da se u cjelini usvoji tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja za poništenje sudskog poravnanja zaklju─Źenog dana 6.9.2001. godine izme─Ĺu pravnog prednika tu┼żitelja i tu┼żenog u predmetu Osnovnog suda u Z. broj Ps-41/00.

Prvostepeni sud je svoju presudu zasnovao na slijede─çim ─Źinjeni─Źnim utvr─Ĺenjima: da su pravni prednik tu┼żitelja ODP A.M. iz L. i tu┼żeni u predmetu Osnovnog suda u Z. broj Ps-41/2000 dana 6.9.2001. godine zaklju─Źili sudsko poravnanje po kojem je ODP A.M. L. obavezan da D.o. AD Z. na ime ulo┼żenih sredstava isplati iznos od 14.918,65 KM i na ime izgubljene dobiti iznos od 130.323,65 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 4.4.2000. godine do isplate, te troškove spora u iznosu od 6.000,00 KM; da je navedeno poravnanje za ODP A.M. iz L. potpisao direktor P. M. u svojstvu njegovog zakonskog zastupnika; da P. M. nije bio lice ovlašteno za zastupanje ODP A.M. L. od 25.8.2001. godine kada je u sudski registar bio izvršen upis statusne promjene toga preduze─ça; da je prema izjavi datoj u svojstvu svjedoka kod toga suda na ro─Źištu odr┼żanom dana 10.6.2002. godine P. M. navedeno poravnanje potpisao pod uticajem prinude i prijetnje putem nekoliko anonimnih poziva od strane nepoznatih lica na njegov slu┼żbeni i ku─çni telefon upu─çenih njemu i njegovoj porodici da ukoliko ne zaklju─Źi sudsko poravnanje i ne pojavi se pred sudom da ─çe njegov ┼żivot biti ugro┼żen. Na osnovu ovih utvr─Ĺenja prvostepeni sud iz izjave svjedoka P. M. zaklju─Źuje da je on na odre─Ĺeni na─Źin bio prinu─Ĺen ili se nalazio u zabludi prilikom zaklju─Źenja spornog sudskog poravnanja, te da isti u to vrijeme nije bio ni lice ovlašteno za zastupanje ODP A.M. L. ve─ç da je to po─Źev od 25.8.2001. godine bio B. J., radi ─Źega usvaja tu┼żbeni zahtjev postavljen u ovoj parnici.

Drugostepeni sud usvaja ┼żalbu tu┼żenog i preina─Źava prvostepenu presudu tako da u cjelini odbija tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja u predmetnoj parnici nalaze─çi da je P. M. u vrijeme zaklju─Źenja spornog sudskog poravnanja bio upisan u sudski registar kao direktor pravnog prethodnika tu┼żitelja bez ikakvih ograni─Źenja sve do 19.10.2001. godine. Istovremeno nalazi da je neprihvatljiv zaklju─Źak prvostepenog suda da je P. M. zaklju─Źio predmetno poravnanje pod prijetnjom nepoznatog muškarca za njegov ┼żivot i ┼żivot njegove porodice, a koji se zasniva na njegovom iskazu datom u svojstvu svjedoka, nalaze─çi da mu se nije moglo povjerovati iz razloga što je isti zainteresovan da tu┼żitelj uspije u ovoj parnici.

U ovom revizionom postupku tu┼żitelj više ne osporava da je P. M. u vrijeme zaklju─Źenja sudskog poravnanja imao status direktora pravnog prethodnika tu┼żitelja ODP A.M. L. i da je u tom svojstvu bio ovlašten za zaklju─Źenje sudskog poravnanja. Me─Ĺutim, i dalje isti─Źe da je P. M. predmetno poravnanje zaklju─Źio pod uticajem prijetnje i da je ono stoga ništavo u smislu ─Źlana 60. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO), tvrde─çi da je drugostepeni sud svoju odluku donio uz druga─Źiju ocjenu svjedoka P. M., od one koju je dao prvostepeni sud, te je tako postupio suprotno osnovnim principima procesnog prava koji se odnose na slobodno sudijsko uvjerenje u ocjeni dokaza, principu neposrednosti, usmenosti i javnosti glavne rasprave.

Prema odredbi ─Źlana 60. ZOO ako je ugovorna strana ili neko tre─çi nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ova zbog toga zaklju─Źila ugovor, druga strana mo┼że tra┼żiti da se ugovor poništi (stav 1), a strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnoš─çu ugro┼żen ┼żivot, tijelo ili drugo zna─Źajno dobro ugovorne strane ili tre─çeg lica (stav 2.). Iz prednjeg proizlazi da se kod prijetnje pritisak na volju ugovornika vrši psihi─Źkim putem, da se posti┼że izazivanjem opravdanog straha od budu─çe opasnosti koja ─çe se desiti samom ugovorniku ili njegovoj imovini ili njemu bliskim licima ukoliko ne zaklju─Źi odre─Ĺeni ugovor, tako da dovodi do potpunog odsustva volje za zaklju─Źenje ugovora. Izazivanje opravdanog straha mora biti tako da lice kome se prijeti zaklju─Źuje ugovor upravo od toga straha. Svako prisiljavanje ne mora biti pravno relevantno, ve─ç je potrebno da je prijetnja presudno uticala na donošenje odluke o zaklju─Źenju ugovora. Da bi odlu─Źuju─çe uticala na izjavu volje prijetnja treba da predstavlja ozbiljan akt kojim se vrši pritisak i da izazove neotklonjivi strah zbog koga lice i izjavljuje volju u smislu zaklju─Źenja ugovora. Ozbiljnost se cijeni prema svakom konkretnom slu─Źaju uzimaju─çi u obzir sve okolnosti koje mogu biti od uticaja na izazivanje ozbiljnog straha.

Stoga je pravilan pristup drugostepenog suda da ocjenu izjave svjedoka P. M., o prijetnji koje su navodno njemu upu─çivale odre─Ĺene osobe za zaklju─Źenje predmetnog sudskog poravnanja, treba vršiti prema okolnostima konkretnog slu─Źaja imaju─çi u vidu i ─Źinjenicu da on zbog svog statusa mo┼że imati interes da tu┼żitelj uspije u sporu.

Me─Ĺutim, po ocjeni ovoga revizijskog suda revident osnovano ukazuje da je drugostepeni sud svojom presudom povrijedio zakon. Povreda se sastoji u tome što se drugostepeni sud upustio u ocjenu dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom daju─çi druga─Źiju ocjenu ─Źinjenica i druga─Źiju ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka P. M. od ocjene prvostepenog suda. Takvim postupkom drugostepeni sud je povrijedio procesno pravilo slobodnog sudijskog uvjerenja pri ocjeni dokaza iz razloga što drugostepeni sud ne mo┼że u nejavnoj sjednici druga─Źije cijeniti dokaze neposredno izvedene pred prvostepenim sudom, kao i na─Źelo neposrednosti iz odredbe ─Źlana 4. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 4/77 do 35/91, te ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 i 32/94) u vezi sa odredbom ─Źlana 456. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku RS. Druga─Źiju ocjenu iskaza svjedoka saslušanih pred prvostepenim sudom, od one koju im je dao prvostepeni sud, drugostepeni sud mo┼że dati samo na osnovu odr┼żane rasprave na kojoj sti─Źe uvjerenje na osnovu neposredno izvedenih dokaza.

Prvostepenu presudu drugostepeni sud mo┼że preina─Źiti samo u slu─Źajevima odre─Ĺenim u ─Źlanu 229. Zakona o parni─Źnom postupku RS, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na osnovu odredbe ─Źlana 456. stav 2. istog Zakona. Prema tome, ako je prvostepeni sud pri utvr─Ĺivanju ─Źinjeni─Źnog stanja propustio da ocjeni izvjesnu okolnost, koja bi mogla biti od uticaja na ─Źinjeni─Źno stanje, ili ako u toku prvostepenog postupka nije izvi─Ĺena neka bitna okolnost, ili ako je prvostepeni sud zasnovao svoju presudu na pogrešnoj i nepravilnoj ocjeni neposredno izvedenih dokaza, a drugostepeni sud pri razmatranju prvostepene presude na─Ĺe da stoje nedostaci i u prvostepenom postupku, kao i kad bi bilo potrebno radi nepravilnosti sudske odluke da se ti nedostaci otklone i ─Źinjeni─Źno stanje dopuni ili ispravi, drugostepeni sud je, pravilnom primjenom navedenog procesnog pravila, mogao otkloniti samo zakazivanjem rasprave u smislu ─Źlana 217. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku RS, a nikako da se daje nova ocjena dokaznog materijala koji je bio predmet ocjene prvostepenog suda i na osnovu koga je utvr─Ĺeno jedno ─Źinjeni─Źno stanje.

Naime, prema odredbi ─Źlana 217. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku RS, koji je stupio na snagu nakon donošenja prvostepene presude i primjenjuje se na osnovu ─Źlana 456. stav 2. istog Zakona drugostepeni sud ─çe zakazati raspravu, izme─Ĺu ostalog, kada ocijeni da je radi pravilnog utvr─Ĺivanja ─Źinjeni─Źnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom ponovno izvesti ve─ç izvedene dokaze.

Zbog navedenog drugostepeni sud u nastavku postupka mora saglasno odredbi ─Źlana 217. st. 2. ZPP RS ponovno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka P. M. radi pravilne ocjene izjave ovog svjedoka koja je relevantna za pravilno presu─Ĺenje u ovoj pravnoj stvari.

Stoga proizlazi da postoji povreda odredbe parni─Źnog postupka koja je osnov za ukidanje pobijane drugostepene presude iz ─Źlana 249. st.1. Zakona o parni─Źnom postupku RS, radi ─Źega je revizija tu┼żitelja uva┼żena i drugostepena presuda ukinuta, te odlu─Źeno da se predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje, da taj sud u daljem toku postupka otkloni ukazane nedostatke, izvede parni─Źne radnje i rasvijetli sporna pitanja na koja je naprijed ukazano, saglasno odredbi ─Źlana 253. u vezi sa ─Źlanom 228. Zakona o parni─Źnom postupku RS.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-225/05 od 16.10.2007. )

 

<------->

 

Prodaja

P R E S U D U

Revizija se djelimi─Źno usvaja, presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 027014 10 G┼ż od 30.9.2010. godine preina─Źava tako što se ┼żalba tu┼żitelja djelimi─Źno uva┼żava, presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 027014 05 P od 23.4.2010. godine preina─Źava tako da se obavezuje tu┼żena G. M. da tu┼żitelju isplati iznos od 10.870,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 19.12.2005. godine do isplate i naknadi joj troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 2.875,00 KM.

U ostalom dijelu (u pogledu odluke kojom se odbija tu┼żbeni zahtjev u odnosu na tu┼żenog S. M. i obavezu tu┼żitelja da ovom tu┼żenom naknadi troškove postupka) revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 027014 05 P od 23.4.2010. godine odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tu┼żitelja da se obave┼żu tu┼żeni G. M. (u daljem tekstu: prvotu┼żena) i S. M. (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) da mu na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 10.870,00 KM sa pripadaju─çom zateznom kamatom od podnošenja tu┼żbe do isplate i troškovima postupka.
Obavezan je tu┼żitelj da tu┼żenima nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.140,00 KM.

Presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 027014 10 G┼ż od 30.9.2010. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena, te je odbijen zahtjev tu┼żenih za naknadu troškova ┼żalbenog postupka.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żeni nisu odgovorili na reviziju. Revizija je djelimi─Źno osnovana.
Tokom postupka pokazalo se nespornim da je izme─Ĺu tu┼żitelja, kao kupca i prvotu┼żene kao prodavca zaklju─Źen ugovor o prodaji putni─Źkog motornog vozila marke „VW Golf 1HXO“, broj šasije: ..., broj motora: ..., proizveden 1995. godine; da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 5.000,00 EVRA; da je tu cijenu tu┼żitelj isplatio dana 25.01.2003. godine; da je na ime poreza na promet isplatio i iznos od 870,00 KM; da je predmetni ugovor zaklju─Źen posredstvom drugotu┼żenog (sina prvotu┼żene); da je predmetno vozilo oduzeto od D. T. (koji je istim upravljao na osnovu ovlaštenja koje mu je dao tu┼żitelj), o ─Źemu svjedo─Źi potvrda MUP broj: 36/05 od 09.11.2005. godine; da je tu┼żitelj o ovome odmah obavijestio tu┼żene a zatim podigao tu┼żbu, dana 19.12.2005. godine, kojom je pokrenuo ovu parnicu.

Tu┼żeni su se tokom postupka branili navodima: da je predmetni automobil kupljen od izvjesnog D. T.1 protiv kojeg se vodi krivi─Źni postupak kod Osnovnog suda u Banjaluci pod brojem: 71 0 K 055310 09 K zbog krivi─Źnog djela teške kra─Ĺe, jer je predmetno vozilo otu─Ĺeno dana 29.12.1999. godine, u B. L., od G. A. i na njemu krivotvoren broj šasije; da ga je prvotu┼żena nakon kupovine 2000. godine uredno registrovala na svoje ime, a zatim prodala tu┼żitelju koji ga je tako─Ĺe bez ikakvih problema registrovao na svoje ime i bez problema koristio sve do dana oduzimanja, te da stoga na njihovoj strani nema nesavjesnosti, slijedom ─Źega ni odgovornosti za predmetnu štetu.

Nalaze─çi da tu┼żitelj tokom postupka nije dokazao da je prvotu┼żena znala da predmetno vozilo ima nedostatke koji dovode do ograni─Źenja javnopravne prirode, odnosno nemogu─çnosti njegove registracije, a time i njegovog korištenja – ni┼żestepeni sudovi odbijaju tu┼żbeni zahtjev u odnosu na prvotu┼żenu pozivom na odredbu ─Źlana
514. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO), a u odnosu na drugotu┼żenog zbog nedostatka pasivne legitimacije, jer da je on predmetno vozilo prodao tu┼żitelju kao punomo─çnik prvotu┼żene, odnosno da je nastupao u njeno ime i za njen ra─Źun.

Ni┼żestepene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tu┼żitelja u odnosu na prvotu┼żenu, nisu zasnovane na zakonu.

Iz ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da je prvotu┼żena u predmetnom pravnom poslu, zaklju─Źenom izme─Ĺu nje i tu┼żitelja, postupala kao prodavac i tu┼żitelju prodala stvar na kojoj on ne mo┼że ostvariti pravo vlasništva jer je ta stvar ukradena pa prema tome optere─çena pravom tre─çeg lica koje isklju─Źuje sticanje prava vlasništva tu┼żitelja kao kupca na predmetnom putni─Źkom vozilu, a on za postojanje toga prava tre─çeg nije znao niti je mogao znati. Prema tome, ne radi se samo o nedostatku javnopravne prirode iz ─Źlana 514. ZOO, za koji prodavac odgovara samo ako je za njega znao, kako pogrešno zaklju─Źuju ni┼żestepeni sudovi uzimaju─çi u obzir samo savjesnost prvotu┼żene kao prodavca i zanemaruju─çi savjesnost tu┼żitelja kao kupca.

Saglasno zaklju─Źenom ugovoru o prodaji, prvotu┼żena je bila du┼żna – kao vlasnik stvari (putni─Źkog motornog vozila) koja je bila predmetom prodaje – da tu┼żitelju, kao drugom ugovara─Źu, preda stvar koja nije optere─çena pravom nekog tre─çeg, to jeste, da preda stvar bez pravnog nedostatka (sa ispravnim brojem šasije), o kojem govori odredba ─Źlana 508. stav 1. ZOO, na kojoj on mo┼że ostvariti vlasni─Źko pravo (posjedovati, koristiti i registrovati predmetno putni─Źko vozilo), što je svrha i cilj ugovora o prodaji (─Źlan 454. stav 1. istog zakona). Za takav pravni nedostatak tu┼żitelju, u smislu spomenute odredbe ─Źlana 508. stav 1. odgovara isklju─Źivo prvotu┼żena.

U slu─Źaju pravnih nedostataka na kupljenoj stvari prodavac je du┼żan tu stvar osloboditi prava ili pretenzija tre─çe osobe ili u zamjenu dati drugu stvar, ako se radi o stvari odre─Ĺenoj po rodu (─Źlan 509. ZOO), jer se u protivnom ugovor smatra raskinutim po samom zakonu (─Źlan 510. stav 1. ZOO). Nije sporno da je tu┼żitelj odmah po oduzimanju predmetnog vozila (po saznanju da isto ima nedostatak zbog kojeg se ne mo┼że registrovati i upotrebljavati), obavjestio tu┼żene koji nisu otklonili nedostatak slijedom ─Źega se ugovor o prodaji, zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żene i tu┼żitelja, smatra raskinutim po sili zakona.

U─Źinak raskida ugovora sastoji se u tome da svaka strana vrati ono što je primila (─Źlan 132. stav 2. ZOO), a strana koja nije odgovorna za raskid ima pravo i na naknadu štete (─Źlan 132. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 124. ZOO).

Temeljem naprijed spomenutih zakonskih odredbi, budu─çi da je tokom postupka utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj na ime kupoprodjne cijene isplatio iznos od 5.000,00 EVRA (što odgovara vrijednosti od 10.000,00 KM) stoji obaveza prvotu┼żene, u ─Źije ime i za ─Źiji ra─Źun je ovaj iznos primio drugotu┼żeni, da taj iznos vrati tu┼żitelju, kao i iznos od 870,00 KM dat na ime poreza na promet (o ─Źemu svjedo─Źe prilo┼żene uplatnice ─Źijoj valjanosti i visini tu┼żeni nisu prigovarali), koji za tu┼żitelja predstavlja štetu iz ─Źlana 510. stav 3. ZOO.

Saglasno odredbi ─Źlana 132. stav 5. ZOO strana koja u slu─Źaju raskida ugovora vra─ça novac du┼żna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila. Tu┼żitelj je tra┼żio kamatu od dana utu┼żenja (a ne od dana kada je novac dao) slijedom ─Źega mu je na dosu─Ĺeni iznos glavnog potra┼żivanja valjalo dosuditi i zakonsku zateznu kamatu od 19.12.2005. godine (dan podnošenja tu┼żbe), na osnovu odredbe ─Źlana 277. stav 1. ZOO.

Navodi prvotu┼żene isticani tokom postupka, kojima objašnjava kako i na koji na─Źin je došla u posjed predmetnog putni─Źkog motornog vozila, kupovinom od D. T.1 (pri ─Źemu se, usput re─Źeno, ovo lice uopšte ne spominje u ugovoru o prodaji koji je prvotu┼żena zaklju─Źila sa Auto ku─çom Nisan iz K. od koje je kupila predmetno vozilo, dana 27.02.2000. godine), nije od uticaja na rješenje ovoga spora i izme─Ĺu ovih parni─Źnih stranaka, jer je u predmetnom pravnom poslu, koji je definisan odredbom ─Źlana 454. ZOO, prvotu┼żena prodala stvar na kojoj se ne mo┼że ostvariti pravo vlasništva, zbog pravnog nedostatka, za koji nedostatak tu┼żitelju kao kupcu, odgovara isklju─Źivo ona kao prodavac, u smislu spomenute odredbe ─Źlana 508. stav 1. ZOO.

Za razliku od naprijed izlo┼żenog, ni┼żestepeni sudovi nisu pogriješili kada su odbili tu┼żbeni zahtjev u odnosu na drugotu┼żenog jer je tokom postupka utvr─Ĺeno da je on nastupao samo kao punomo─çnik prvotu┼żene, zbog ─Źega nema njegove pasivne legitimacije u ovom sporu. Uostalom, navodima revizije se posebno i izri─Źito ne ukazuje zašto bi pobijana presuda bila nepravilna i nezakonita i u ovom dijelu, iako je predla┼żeno da se drugostepena presuda u cjelini ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Naprijed izlo┼żeno ukazuje da su ni┼żestepeni sudovi na pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primjenili materijalno pravo kada su odlu─Źivali o tu┼żbenom zahtjevu u odnosu na prvotu┼żenu, zbog ─Źega je u ovom dijelu valjalo preina─Źiti ni┼żestepene presude kao u izreci, na osnovu odredbe ─Źlana 250. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03 , 47/05, 63/07 i 49/09 – u daljem tekstu: ZPP), a u ostalom dijelu reviziju odbiti na osnovu odredbe ─Źlana 248. istog zakona.

Kada sud preina─Źi odluku protiv koje je podnijet pravni lijek, saglasno odredbi ─Źlana 397. stav 2. ZPP, odlu─Źi─çe o troškovima cijelog postupka. O zahtjevu za naknadu troškova sud ─çe odlu─Źiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (─Źlan 396. stav 3. ZPP). O naknadi troškova odlu─Źuje sud na odre─Ĺeni zahtjev stranke bez raspravljanja (─Źlan 396. stav 1. ZPP). Zahtjev za naknadu troškova mora biti jasan opredjeljen i blagovremen (─Źlan 396. stav 2. ZPP).
Tu┼żitelj je uspio u sporu u odnosu na prvotu┼żenu, pa mu je shodno odredbi ─Źlana 386. stav 2. ZPP, u vezi sa ─Źlanom 397. stav 2. istog zakona, na ime troškova postupka, na teret prvotu┼żene, dosu─Ĺen ukupan iznos od 2.875,00 KM. Troškovi se odnose na troškove pristupa na ─Źetiri ro─Źišta po punomo─çniku advokat; na naknadu za vrijeme, zbog odsustva iz kancelarije; paušal od 25% i naknade na ime upla─çene takse na presudu. Dosu─Ĺeni iznosi na ime naknade za rad punomo─çnika advokata obra─Źunati su u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 68/05) primjenom odredbe ─Źlana 387. stav 2. ZPP, imaju─çi u vidu vrijednost spora. U spisu postoji dokaz da je upla─çena samo taksa na presudu u visini od 200,00 KM pa je taj iznos dosu─Ĺen na ime troškova pla─çanja sudske takse. Troškove ┼żalbenog postupka tu┼żitelj nije tra┼żio a time ni opredjelio njihovu visinu. Troškove povodom sastava revizije je opredjelio ali nije zahtjevao njihovo pla─çanje.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 027014 11 Rev od 04.04.2012 )

 

<------->

 

Prodaja

P R E S U D A

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Doboju broj P┼ż-111/03 od 17.01.2005. godine, se preina─Źava tako što se ┼żalba tu┼żioca uva┼żava, prvostepena presuda Osnovnog suda u Tesli─çu broj Ps-4/02 od 12.11.2002. godine se preina─Źava i sudi:

Utvr─Ĺuje se da je ugovor o prodaji od 19.6.2001. godine ovjeren kod prvostepenog suda dana 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenog K. V. iz V., kao prodavca i tu┼żenog Š. C. D.O.O. T., kao kupca, ništav.

Tu┼żeni Š. C. D.O.O. T. du┼żan je predati tu┼żiocu u posjed poslovni prostor u T. ukupne površine 84,33 m2 izgra─Ĺen na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ...., slobodan od stvari i ljudi, te se oba tu┼żena obavezuju da solidarno naknade tu┼żiocu troškove spora u iznosu od 1.250,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Tesli─çu broj Ps-4/02 od 12.11.2002. godine odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca ODP K.A. A.D. S. kojim je tra┼żio da se utvrdi da je ništav ugovor o prodaji koga su zaklju─Źili dana 19.6.2001. godine tu┼żeni K.V. iz V., kao prodavac (u daljem tekstu: prvotu┼żeni) i tu┼żeni Š. C. D.O.O. T., kao kupac (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) koji je ovjeren kod prvostepenog suda dana 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, u kojem je predmet prodaje poslovni prostor u T. površine 84,32 m2 koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi sagra─Ĺena na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ..., a sastoji se od prodajnog prostora, magacina, predprostora i sanitranog ─Źvora, kao i zahtjev da drugotu┼żeni preda tu┼żiocu u posjed predmetni poslovni prostor.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj P┼ż-111/03 od 17.01.2005. godine, ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żioca uva┼żiti prvostepena presuda preina─Źiti i udvoljiti tu┼żbenom zahtjevu ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Nije podnesen odgovor na reviziju. Revizija je osnovana.
U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da se: 1. utvrdi da je ništav ugovor o prodaji poslovnog prostora u T. od 19.6.2001. godine ovjerenog kod prvostepenog suda 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żenog, kao prodavca, i drugotu┼żenog, kao kupca i 2. drugotu┼żeni obave┼że da tu┼żiocu preda u posjed i slobodno raspolaganje poslovni prostor u T. ....(ranije ...), sagra─Ĺene na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ..., površine 84,33 m2 koji se sastoji od prodajnog prostora, magacina, predprostora i sanitarnog ─Źvora.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje koje nije ni sporno izme─Ĺu stranaka: da su po odluci Vlade RS broj 02-267 od 28.6.1994. godine (objavljene u ''Sl. glasniku RS'', br. 15/94) uvedene mjere za otklanjanje vanrednih okolnosti kod prednika tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. koje je od posebnog interesa za R. S. po kojoj je (─Źl.1. te odluke) pravni prednik tu┼żioca, pravni sljednik imovine K.V. iz V. na teritoriji R. S.; da su po odluci Vlade RS broj 02-35 od 2.6.1996. godine uvedene mjere za otklanjanje vanrednih okolnosti u T. p. A.p. koje je od posebnog interesa za Republiku Srpsku, koji je pravni sljednik imovine preduze─ça A. p. S. koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske; da je po odluci Vlade Republike Srpske broj 02-127/97 od 28.2.1997. godine izvršeno spajanje navedena dva preduze─ça u preduze─çe ODP K.A. sa sjedištem u S. koje je rješenjem Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu broj U-127/97 od 10.3.1997. godine upisano u registar tog suda; da je prvotu┼żeni sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti T. dana 27.9.1985. godine zaklju─Źio ugovor o udru┼żivanju sredstava radi kupovine spornog poslovnog prostora „koji ─çe se izgraditi u stambenom-poslovnom objektu lamela A“ u ... u T. površine 84,33
m2 po kojem se prvotu┼żeni obavezao da ─çe do 15.10.1985. godine uplatiti iznos od 3.354,967 dinara tj. jednu polovinu cijene, a drugu polovinu cijene ─çe uplatiti do 31.12.1985. godine; da je prvotu┼żeni nakon izgradnje stambeno- poslovne zgrade u kojoj je i sporni poslovni prostor, preuzeo u posjed poslovni prostor; da je prvotu┼żeni zemljišnoknji┼żnom uredu prvostepenog suda podnio zahtjev da se na osnovu predmetnog ugovora izvrši upis prava raspolaganja na spornom poslovnom prostoru, koji upis nije izvršen jer zemljišne knjige prvostepenog suda nemaju ustrojene knjige eta┼żne svojine; da su prvotu┼żeni kao prodavac i drugotu┼żeni, kao kupac dana 19.6.2001. godine

zaklju─Źili pismeni ugovor o prodaji predmetnog poslovnog prostora; da je Upravni odbor prvotu┼żenog odlukom od 20.3.2001. godine dao saglasnost za prodaju predmetno-poslovnog prostora a nakon što je pribavio saglasnost Ministarstva ...; da je prvotu┼żeni prije zaklju─Źenja predmetnog ugovora o prodaji sporno poslovnog prsotora isti ponudio O. T. koja je prvotu┼żenog pismeno obavijestila dana 19.6.2001. godine da nije zainteresovana za kupovinu; da predmetni poslovni prostor dr┼żi u posjedu drugotu┼żeni i da je tu┼żilac tu┼żbu dostavio prvostepenom sudu dana 22.1.2002. godine.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi nalaze da je prvotu┼żeni postao vlasnik na predmetnom poslovnom prostoru po osnovu ugovora o prodaji spornog poslovnog prostora od 27.9.1985. godine sa kojim je u smislu odredbi ─Źl. 3. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (″Slu┼żbeni list SFRJ″, broj 6/80, u daljem tekstu: ZOSPO), kao vlasnik mogao raspolagati i da je pravno valjan navedeni pismeni ugovor o prodaji spornog poslovnog prostora od 19.6.2001. godine zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenih, pa zbog toga da u smislu odredbi ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima predmetni ugovor nije ništav i sudili tako što su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

Odluka ni┼żestepenih sudova nije pravilna.

Pravilno je shvatanje ni┼żestepenih sudova da se po samom Zakonu (ex lege) pravo svojine sti─Źe, izme─Ĺu ostalog, stvaranjem nove stvari. Me─Ĺutim, udru┼żivanjem nov─Źanih sredstava radi uzgradnje stambeno-poslovne zgrade u kojoj se nalaze i sporne poslovne prostorije, sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti T. 1985. godine, prednik prvotu┼żenog je stekao pravo raspolaganja, a ne pravo privatnog vlasništva na tim poslovnim prostorijama. Naime, u vrijeme zaklju─Źenja ugovora od 27.9.1985. godine u skladu s odredbom ─Źl. 6. Zakona o udru┼żenom radu i drugim tada va┼że─çim zakonskim propisima, prednik prvotu┼żenog kao preduze─çe je bio u društvenoj svojini pa su i izgra─Ĺene sporne poslovne prostorije bile u društvenoj svojini.

Nesporno je, da je tek Zakonom o društvenom kapitalu (″Slu┼żbeni list SFRJ″, broj 84/89 i 46/90) omogu─çena transformacija preduze─ça u društvenoj svojini u preduze─ça u mješovitoj, tako što je dozvonjeno da preduze─ça dodatni kapital pribavljaju izdavanjem dionica (internih) radnicima koje ne mogu biti na tr┼żištu vrijednosnih papira (─Źl. 1. i 1a. tog zakona), pa i prednika prvotu┼żenog. Tako─Ĺe, nije sporno da je prednik tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. osnovan na imovini prednika prvotu┼żenog koja se nalazila na teritoriji Republike Srpske u kojoj su se nalazile i sporne poslovne prostorije u T. i da je tu┼żilac kao O.D.P. upisan u sudski registar Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu na osnovu rješenja tog suda broj U-127/97 od 10.3.1997. godine.

Kako je ve─ç re─Źeno, da je pravni prednik prvotu┼żenog do izbijanja ratnih sukoba na teritoriji bivše SRBiH tokom 1992. godine, bio preduze─çe u mješovitoj svojini (društvenoj i izdavanjem internih dionica radnicima preduze─ça), i prema tome sporne poslovne prostorije nisu postale niti su po tada va┼że─çim zakonskim propisima mogle postati privatna svojina tog preduze─ça, a ni radnika ulaga─Źa.

Zato se pitanje vlasništva na spornim poslovnim prostorijama ne mo┼że razrjiješiti odvojeno od pitanja vlasni─Źke transformacije preduze─ça u društvenom, odnosno kasnije dr┼żavnom i mješovitom vlasništvu, tj. od procesa privatizacije.

Odredbom ─Źl. 2. stav 1. Okvirnog Zakona o privatizaciji preduze─ça i banaka u BiH (″Slu┼żbeni list BiH“, broj 12/99, u daljem tekstu: Okvirni Zakon o privatizaciji) priznaje se izri─Źito pravo entitetima da privatiziju preduze─ça i banke smještene na njihovoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu. Odluka da li je preduze─çe ili banka u privatnom vlasništvu bi─çe donesena prema propisima entiteta (─Źl. 2. st. 2.). Da ─çe se zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju obuhvatiti samo ona imovina i potra┼żivanja u vezi te imovine, koja se nalazi na teritoriji tog entiteta (─Źl. 3.). Da ─çe sredstvima ostvarenim privatizacijom preduze─ça i banaka koje se nalaze na teritoriji jednog entiteta raspolagati taj entitet ili pravna lica ovlaštena zakonom tog entiteta da ih prikupe (─Źlan 4. stav 1.) Potra┼żivanje prema preduze─çima i bankama koja se privatizuju smatra─çet se odgovornoš─çu entiteta koji vrše privatizaciju (─Źl. 4. st.2).

Zakonom o privatizaciji dr┼żavnog kapitala u preduze─çima (″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, 24/98 do 109/05) ure─Ĺeni su uslovi i postupak za prodaju i prenošenje dr┼żavnog kapitala u preduze─çima Republike Srpske u svojinu doma─çih i stranih fizi─Źkih i pravnih lica. Odredbom ─Źl.3. tog zakona odre─Ĺeno je da je predmet privatizacije dr┼żavni kapital u preduze─çima u dr┼żavnoj i mješovitoj svojini.

Kako je Okvirnim Zakonom o privatizaciji dato isklju─Źivo pravo entitetima da izvrše privatizaciju preduze─ça koja se nalaze na njihovoj teritoriji a koja nisu u privatnom vlasništvu, u pogledu dijela društvenog, odnosno dr┼żavnog kapitala u spornim poslovnim prostorijama koje se nalaze u T., na teritoriji Republike Srpske i koje su unesene kao dio osniva─Źkog uloga pri osnivanju pravnog prednika tu┼żioca, prvotu┼żeni kao pravni sljednik nema osnova polagati bilo koje pravo na spornom poslovnom prostoru. Ovim zakonom, dakle, nije priznato sticanje prava svojine na imovini preduze─ça koja se nalazi na teritoriji entiteta koja je ušla u imovinu tog preduze─ça prilikom njegovog osnivanja i upisa u sudski registar, a koja imovina je prije izbijanja ratnih sukoba na teritoriji bivše SRBiH tokom 1992. godine pripadala preduze─çu sa sjedištem na teritoriji drugog entiteta, nego je priznato pravo entitetu da izvrši privatizaciju preduze─ça na svojoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu tj. da po Zakonu o privatizaciji tog entiteta izvrši vlasni─Źku transformaciju i da raspola┼że nov─Źanim sredstvima nakon izvršene privatizacije preduze─ça, a pravo svojine, sti─Źe ono pravno, odnosno fizi─Źko lice koje po provedenom postupku privatizacije na osnovu Zakona o privatizaciji dr┼żavnih preduze─ça kupi društveni odnosno dr┼żavni kapital tog preduze─ça.

Dakle, u ovom slu─Źaju je, a kako se to osnovano ukazuje u reviziji tu┼żioca, predmetni ugovor o prodaji koga su zaklju─Źili tu┼żeni dana 19.6.2001. godine suprotan navedenom Okvirnom Zakonu o privatizaciji, (koji je poseban zakon-lex specialis), kao prinudnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme

njegovog zaklju─Źivanja (19.6.2001. godine) i otuda je ništav u smislu odredbi ─Źl. 103. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 39/03).

Osnovan je i drugi zahtjev tu┼żioca da mu drugotu┼żeni predmetni poslovni prostor preda u posjed.

Utvr─Ĺenjem ništavosti predmetnog ugovora o prodaji poslovnog prostora od 19.6.2001. godine nastaju pravne posledice ništavosti tog ugovora od njegovog zaklju─Źenja (ex. tunc), tj. posledice su takve da takvog ugovora nema, pa zbog toga na strani drugotu┼żenog nema pravnog osnova za dr┼żanje u posjedu spornog poslovnog prostora.

S obzirom da je prednik tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. osnovan na imovini prednika prvotu┼żenog koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, a tu┼żilac upisan u registar Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu pod brojem U- 127/97 od 10.3.1997. godine ─Źiji upis prvotu┼żeni nije osporavao u zakonom propisanom postupku po Zakonu o postupku za upis u sudski registar („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 13/83 i 17/90) koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu odredbi ─Źl.12. Ustavnog zakona za sprovo─Ĺenje Ustava Republike Srpske (''Sl. glasnik RS'', br. 21/92) i Zakona o upisu u sudski registar (''Sl. glasnik RS'', br. 24/98, 37/01, 24/03 i 39/03), to tu┼żiocu pripada ja─Źe pravo na posjed spornih nekretnina (─Źl.41. ZOSPO).

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primjenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca. Revizija tu┼żioca je iz tih razloga uva┼żena, a ni┼żestepene presude preina─Źene, tako što je odlu─Źeno kao u izreci ove presude (─Źl. 250. st.1. Zakona o parni─Źnom postupku - ''Sl. glasnik RS'', br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPP.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu (ovdje tu┼żeni) du┼żna je da protivnoj strani (tu┼żiocu) naknadi troškove spora (─Źl. 386. st.1 ZPP).

Troškovnikom od 12.11.2002. godine tu┼żilac je tra┼żio troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 KM (za sastav tu┼żbe 500,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi 12.11.2002. godine 500,00 KM, za odsustvo iz advokatske kancelarije 70,00 KM, i troškove prevoza od V. gdje je sjedište advokatske kancelarije punomo─çnika tu┼żioca, do sjedištva prvostepenog suda u S. u iznosu od 126,00 KM). Sud je usvojio ovaj zahtjev tu┼żioca nalaze─çi da tu┼żiocu pripadaju troškovi spora koji se odnose na navedene troškove po ─Źl.6. i 14. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji se tada primjenjivao (''Sl. glasnik RS'', br. 45/00).

Tu┼żilac je tra┼żio naknadu troškova ┼żalbenog i revizionog postupka ali ih nije opredjelio, pa mu ti parni─Źni troškovi nisu dosu─Ĺeni (─Źl.396. st.1. ZPP).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 511 09.04.2008.g )

 

<------->

 

Zakup

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banoj Luci 71 0 P 037477 02 P od 09.4.2010. godine obavezan je tu┼żeni da tu┼żitelju na ime nepla─çene zakupnine za period od 01.01.2001. godine do 31.12.1001. godine isplati iznos od 10.971,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 09.10.2002. godine kao dana podnošenja tu┼żbe do kona─Źne isplate, te da mu naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 2.755,50 KM, sve u roku od 30 dana.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci 71 0 P 037477 10 G┼ż od 22.6.2010. godine ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji i pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se tu┼żbeni zahtjev odbiti.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet odlu─Źivanja u ovom parni─Źnom postupku je kona─Źno postavljeni tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za isplatu nepla─çene zakupnine za vremenski period od 01.01.2001. godine do 31.12.2001. godine u iznosu od 10.971,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 09.10.2002. godine kao dana podnošenja tu┼żbe do isplate uz zahtjev za naknadu troškova parni─Źnog postupka.

Raspravljaju─çi o ovako postavljenom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da su prednik tu┼żitelja ODP Zavod za ... B. L. i tu┼żeni dana 08.7.1998. godine zaklju─Źili ugovor o zakupu poslovnog prostora u B. L. u Ulici ...P, površine ... m2, ozna─Źen kao poslovni prostor broj ...; da je predmetni poslovni prostor tu┼żeni zakupio za obavljanje trgova─Źke djelatnosti; da je ugovor zaklju─Źen na neodre─Ĺeno vrijeme; da je ugovorena zkupnina iznosila 5.486,00 tadašnjih dinara mjese─Źno; da za 2001. godinu tu┼żeni tu┼żitelju nije uplatio zakupninu niti za jedan mjesec; da je tu┼żba podnesena 09.10.2002. godine; da je u vrijeme podnošenja tu┼żbe tu┼żeni predmetni poslovni prostor dr┼żao u posjedu, a u toku postupka isti predao u posjed tu┼żitelju i da ukupan dug tu┼żenog prema tu┼żitelju na ime zakupnine za 2001. godinu konvertovan u konvertibilne marke iznosi 10.971,96 KM.

Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, prvostepeni sud je nalaze─çi da je tu┼żitelj pravni sljednik ODP Zavoda za ... B. L. u pogledu prava upravljanja i raspolaganja poslovnim prostorima i imaju─çi u vidu nespornu ─Źinjenicu da tu┼żeni za 2001. godinu nije pla─çao zakupninu za zakupljeni poslovni prostor, sudio tako da je obavezao tu┼żenog da tu┼żitelju na ime zakupnine za 2001. godinu isplati iznos od 10.971,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tu┼żbe.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenog izjavljenoj protiv prvostepene presude, drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravno shvatanje prvostepenog suda, ┼żalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Odluke ni┼żestepenih sudova su na zakonu zasnovane.

Neosnovan je prigovor revidenta da tu┼żitelj nije aktivno legitimisan za podnošenje tu┼żbe i vo─Ĺenje ove parnice budu─çi da nije pravni sljednik zakupodavca iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 08.7.1998. godine, niti je ikad sa tu┼żenim zaklju─Źio drugi pismeni ugovor o zakupu.

U konkretnom slu─Źaju nije sporno da je ugovor o zakupu od 08.07.1998. godine zaklju─Źen izme─Ĺu ODP Zavod za … B. L., kao zakupodavca i tu┼żenog, kao zakupca. Zavod za … B. L. je pravo davanja u zakup poslovnih prostorija u društvenoj (sada dr┼żavnoj) svojini, na kojima je tu┼żitelj nosilac prava raspolaganja, stekao nakon brisanja SIZ stanovanja B. L. iz sudskog registra (brisan rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj U/I-1639/94 od 25.11.1994. godine), radi pripajanja MP Zavodu za … B. L. i prenošenjem upravljanja i odr┼żavanja stambenim fondom, poslovnim prostorijama i gra┼żama ─Źlanica udru┼żenih u SIZ stanovanja B. L., na Zavod za … B. L.

Odlukom broj 12-012-418/98 od 29.12.1998. godine o raspolaganju, upravljanju, dodjeli i davanju u zakup poslovnih prostorija i gara┼ża u svojini tu┼żitelja, objavljenom u „Slu┼żbenom glasniku Grada Banja Luka“, broj 15/98, tu┼żitelj je utvrdio uslove pod kojima mo┼że raspolagati poslovnim prostorima i davati ih u zakup (─Źlan 3. odluke) a ─Źlanom 11. te odluke odre─Ĺeno je da prestaje da va┼żi odluka o udru┼żivanju u SIZ stanovanja, poslovnog i gara┼żnog prostora u društvenoj svojini ─Źiji je nosilac raspolaganja tu┼żitelj, a koja je objavljena u „Slu┼żbenom glasniku Opštine Banja Luka“, broj 13/74. Tu┼żitelj je na osnovu navedene odluke a temeljem odredbe ─Źlana 39. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija („Slu┼żbeni list SR BiH“, broj 33/77, 12/87, 30/90 i 7/92) stupio u prava i obaveze zakupodavca, u tom svojstvu mu je tu┼żeni, prema stanju spisa u ovom predmetu vratio u posjed predmetni poslovni prostor i on je aktivno legitimisan u ovoj parnici, pa se ukazuje pravilnom tvrdnja tu┼żitelja isticana tokom postupka da mu za aktivnu legitimaciju u ovom sporu nije bilo neophodno zaklju─Źenje novog ugovora o zakupu predmetnog poslovnnog prostora.

Tu┼żitelj je tu┼żbenim zahtjevom tra┼żio isplatu zakupnine za period od 01.01.2001. do 31.12.2001. godine u iznosu od 10.971,96 KM. Tu┼żeni u postupku koji je prethodio donošenju ni┼żestepenih presuda, nije osporio ─Źinjenicu da je u tom periodu koristio poslovni prostor u svojstvu zakupca, niti je osporavao visinu predmetnog potra┼żivanja, pa je osnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żeni plati zakupninu u navedenom iznosu (─Źlan 19. Zakona o zakupu).

Kako u reivziji tu┼żenog drugih prigovora nema, a pobijana presuda nema nedostataka na koje sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, to je temeljem odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, 63/07. i 49/09), odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 037477 10 Rev od 25.01.2012.g. )

 

<------->

 

Pravo pre─Źe kupovine

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 004128 04 P od 02.7.2010. godine odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio da se utvrdi da su ništavi odluka Skupštine Opštine P. o prodaji poslovnih prostora od 04.6.2003. godine i ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenih dana 14.12.2007. godine, te da se nametne obaveza tu┼żenima da mu predaju u posjed poslovni prostor u Ulici … br. … u P., a tu┼żenoj Opštini P. (dalje: prvotu┼żena) i obaveza da mu naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu. Istom presudom tu┼żitelj je obavezan da tu┼żenima naknadi troškove parni─Źnog postupka i to prvotu┼żenoj u iznosu od 4.404,00 KM, a tu┼żenom D. S. (dalje: drugotu┼żeni) u iznosu od 3.725,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 004128 10 G┼ż 2 od 14.4.2011. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena, dok su naknadno izjavljene dopune ┼żalbe odba─Źene kao neblagovremene.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se osporena presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje ili da se obje ni┼żestepene presude preina─Źe i tu┼żbeni zahtjev usvoji u cjelosti.

U odgovoru na reviziju prvotu┼żena je navela da su ni┼żestepeni sudovi pravilno odlu─Źili kad su tu┼żitelja odbili sa tu┼żbenim zahtjevom.

Revizija nije osnovana.

Tu┼żbom se tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti odluke Skupštine Opštine P. o prodaji poslovnih prostora od 04.6.2003. godine i kupoprodajnog ugovora zaklju─Źenog izme─Ĺu tu┼żenih na osnovu te odluke, predaja poslovnog prostora koji je bio predmetom navedenog ugovora te naknada materijalne i nematerijalne štete.

Ove zahtjeve tu┼żitelj temelji na dva razli─Źita ─Źinjeni─Źna i pravna osnova: prvo-da je donošenjem sporne odluke i zaklju─Źivanjem spornog ugovora došlo do povrede njegovog prava pre─Źe kupovine i drugo-da je sporni poslovni prostor dr┼żavna imovina pa da prvotu┼żena nije imala pravo raspolaganja istim, ve─ç da je to pravo pripadalo isklju─Źivo RS.

U bitnom se utvr─Ĺenje ─Źinjeni─Źnog stanja iz prvostepene presude sastoji u slijede─çem: da su u zk. ul. … k.o. P. upisane nekretnine u ─Źijem se sastavu nalazi sporni poslovni prostor i da su iste evidentirane kao društvena svojina sa pravom raspolaganja u korist prvotu┼żene; da je izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żene dana 16.12.1996. godine zaklju─Źen ugovor o zakupu sporne poslovne prostorije površine … m2, koja se nalazi u P. u Ulici …, na osnovu koga je tu┼żitelj kao zakupac u tom poslovnom prostoru obavljao trgova─Źku djelatnost; da su tu┼żitelj i prvotu┼żena 20.10.1998. godine zaklju─Źili novi ugovor o zakupu, po kome je tu┼żitelj u predmetnom poslovnom prostoru obavljao ugostiteljsku djelatnost, da bi na osnovu aneksa ugovora od 09.7.1999. godine ponovo obavljao trgova─Źku djelatnost; da tu┼żitelj nije pla─çao zakupninu prvotu┼żenoj kao zakupodavcu, uslijed ─Źega ga je prvotu┼żena dopisom od 26.10.2000. godine obavijestila da odustaje od ugovora o zakupu; da nakon odustanka zakupodavca od ugovora tu┼żitelj nije predao sporni poslovni prostor prvotu┼żenoj, radi ─Źega je ista ustala sa tu┼żbom protiv tu┼żitelja; da je pravosna┼żnom presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-585/2000 od 19.4.2002. godine tu┼żitelj obavezan da prvotu┼żenoj preda u posjed navedeni poslovni prostor i isplati joj dospjelu zakupninu; da je odlukom Skupštine Opštine P. broj 01-022-31/03 od 04.6.2003. godine dozvoljena prodaja poslovnih prostora i gara┼ża na kojima prvotu┼żena ima pravo raspolaganja; da je nakon toga prvotu┼żena u sredstvima javnog informisanja objavila javnu licitaciju za prodaju poslovnih prostora (izme─Ĺu ostalog i spornog prostora); da je nakon licitacije odr┼żane 06.3.2004. godine prvotu┼żena prodala sporni poslovni prostor drugotu┼żenom za cijenu od 74.235,00 KM; da je prethodno prvotu┼żena dana 11.3.2004. godine dostavila tu┼żitelju pismenu ponudu da kupi predmetni poslovni prostor po cijeni koju je ponudio drugotu┼żeni; da je tu┼żitelj ovu ponudu prvotu┼żene primio 18.3.2004. godine i da na istu nije odgovorio; da Pravobranilaštvo RS do 2007. godine nije dalo saglasnost za prodaju predmetnog prostora radi ─Źega je pismeni ugovor izme─Ĺu tu┼żenih zaklju─Źen tek 14.12.2007. godine i ovjeren od strane Pravobranilaštva, nakon ─Źega je drugotu┼żeni prvotu┼żenoj isplatio preostali dio kupoprodajne cijene prostora.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud je zaklju─Źio da je tu┼żitelju na osnovu pravosna┼żne sudske presude prestalo pravo zakupa predmetnog poslovnog prostora, radi ─Źega mu ne pripada pravo pre─Źe kupovine u smislu ─Źlana 32. Zakona o prometu nepokretnosti („Slu┼żbeni list SR BiH“, broj 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 29/94, dalje: ZPN), niti isti ima pravni interes i aktivnu legitimaciju da tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti sporne odluke i ugovora te predaju poslovnog prostora u posjed. Tako─Ĺe prvostepeni sud nalazi da tu┼żitelj nije dokazao da mu je prvotu┼żena pri─Źinila štetu niti je dokazao visinu eventualne štete. Iz navedenih razloga taj sud je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Drugostepeni sud je, odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żitelja, prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, ni┼żestepeni sudovi su na osnovu izvedenih dokaza pravilno zaklju─Źili da u konkretnom slu─Źaju tu┼żitelju ne pripada pravo pre─Źe kupovine predmetnog poslovnog prostora, u smislu ─Źlana 32. st. 1. ZPN. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, vlasnik koji namjerava da proda poslovnu zgradu ili poslovni prostor du┼żan je da tu zgradu ili poslovni prostor prethodno ponudi na prodaju suvlasniku, zakupcu koji tu zgradu ili poslovni prostor neprekidno koristi najmanje pet godina odnosno opštini na ─Źijem se podru─Źju ta zgrada ili poslovni prostor nalazi. Dakle, ograni─Źenje prava vlasnika u pogledu raspolaganja poslovnom zgradom ili poslovnim prostorom, koje predvi─Ĺa odredba ─Źlana 32. st. 1. ZPN, je ustanovljeno, izme─Ĺu ostalih, u korist lica koja imaju status zakupca, s tim da isti moraju ispunjavati još jedan uslov tj. da zgradu ili poslovni prostor kao zakupci koriste neprekidno najmanje pet godina.

Nije sporno da je tu┼żitelj kao zakupac zaklju─Źio ugovor o zakupu sa prvotu┼żenom 16.12.1996. godine, a zatim još jedan ugovor i jedan aneks ugovora, te da je koristio predmetni poslovni prostor neprekidno du┼że od pet godina tj. do 03.02.2006. godine, kada je iseljen iz tog prostora u postupku prinudnog izvršenja pravosna┼żne sudske presude. Me─Ĺutim, nakon što mu je uru─Źena obavijest prvotu┼żene o odustanku od ugovora o zakupu zbog nepla─çanja zakupnine, tu┼żitelju je prestao status zakupca i od tada on ima polo┼żaj bespravnog korisnika poslovnog prostora, obzirom da mu je prestao pravni osnov (zakup) na temelju kojeg je koristio sporni prostor. Osim toga, ─Źlanom 7. Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju poslovnih prostora koji su u vlasništvu Opštine P. od 22.01.2004. godine je regulisano da pravo pre─Źe kupovine ima samo onaj zakupac koji je izmirio sve obaveze po ugovoru o zakupu i koji prihvata izlicitiranu cijenu poslovnog prostora. Tu┼żitelj nije ispunio obaveze prema prvotu┼żenoj u pogledu pla─çanja zakupnine, a nije prihvatio ni ponudu prvotu┼żene da njemu, umjesto drugotu┼żenom, proda predmetni prostor po cijeni postignutoj na licitaciji, pa mu ne pripada pravo pre─Źe kupovine iz ─Źlana 32. st. 1. ZPN. Samim tim on ne mo┼że s uspjehom pobijati ni valjanost ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora, koga su zaklju─Źili tu┼żeni.

Treba ista─çi i da lice koje ima pravo pre─Źe kupovine postaje aktivno legitimisano za vo─Ĺenje parnice zbog povrede prava pre─Źe kupovine samo ako polo┼żi kod suda iznos koji odgovara visini kupoprodajne cijene (odredba ─Źlana
528. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima -„Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO, koja se prema odredbi ─Źlana 533. st. 4. istog zakona shodno primjenjuje i na zakonsko pravo pre─Źe kupovine tj. i na pravo iz ─Źlana
32. ZPN). Tu┼żitelj nije ispunio ovaj uslov, koji je neophodan za njegovu

aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Ovdje valja naglasiti da je tu┼żitelj prisustvovao usmenom javnom nadmetanju, kada je drugotu┼żeni dao najbolju ponudu kupoprodajne cijene za predmetni poslovni prostor, ali nije uzeo u─Źeš─çe u licitaciji, iako ga niko u tome nije sprije─Źio. Stoga se u ovom slu─Źaju ima smatrati da tu┼żitelj nije prihvatio ponudu prvotu┼żene za kupovinu spornog prostora.

Prodaja nepokretnosti iz društvene svojine se vrši javnim nadmetanjem odnosno pribavljanjem pismenih ponuda, a neposrednom pogodbom samo onda kada je otu─Ĺenje putem javnog nadmetanja odnosno stavljanja pismenih ponuda ostalo bez uspjeha (─Źlan 19. stav 1. ZPN).

Postupak javnog nadmetanja se vrši u skladu sa odredbama Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju nekretnina u društvenoj svojini (“Slu┼żbeni list SR BiH”, broj 28/79).

Ukoliko se nepokretnost u društvenoj svojini proda bez provo─Ĺenja postupka javnog nadmetanja, takav ugovor je ništav (─Źlan 19. st. 2. ZPN).

U vezi sa primjenom ─Źlana 19. ZPN, koji reguliše na─Źin prodaje nekretnina u društvenoj svojini, postavlja se pitanje da li se ova zakonska odredba primjenjuje i na prodaju nekretnina kod koje suvlasnik ili zakupac ima pravo pre─Źe kupovine, jer postoji izvjesna kolizija izme─Ĺu navedene odredbe i odredbi ─Źlanova 31. i 32. istog zakona. Naime, ako se nosiocu prava pre─Źe kupovine ponudi na prodaju nekretnina u društvenoj svojini, a on tu ponudu prihvati, kupoprodajni ugovor ─çe biti zaklju─Źen bez sprovo─Ĺenja postupka predvi─Ĺenog u ─Źlanu 19. navedenog zakona, te ─çe stoga biti ništav (stav 2. citiranog ─Źlana). Stoga se, po mišljenju ovoga suda, pravo pre─Źe kupovine u slu─Źaju prodaje nekretnine u društvenoj svojini ostvaruje tako da se nosilac prava pre─Źe kupovine, koji je prethodno obaviješten o na─Źinu i uslovima prodaje, izjašnjava da li kupuje nepokretnost pod uslovima najpovoljnije ponude koja je data u postupku javnog nadmetanja. Prvotu┼żena je postupila na ovaj na─Źin pa nije tu┼żitelju uskratila pravo pre─Źe kupovine, i pod pretpostavkom da mu to pravo pripada.

Ugovor kojim je povrije─Ĺeno zakonsko pravo pre─Źe kupovine ne spada u kategoriju apsolutno ništavih ugovora. On va┼żi, ali ne proizvodi pravno dejstvo prema titularu tog prava. Zato pravo pre─Źe kupovine mo┼że biti povrije─Ĺeno samo punova┼żnim ugovorom o prodaji nepokretnosti.

Prema odredbi ─Źlana 36. ZPN, lice ─Źije je pravo pre─Źe kupovine povrije─Ĺeno mo┼że sudskim putem zahtijevati da se prodaja poništi i da vlasnik nekretninu njemu proda pod istim uslovima pod kojima ju je prodao drugome. Dakle, kako je gore re─Źeno, ovdje nije rije─Ź od tzv. apsolutnoj ništavosti ugovora na koju bi se mogle pozvati i same ugovorne stranke. Na to ukazuju instrumenti zaštite prava pre─Źe kupovine na strani lica u ─Źiju korist je to pravo i ustanovljeno. Iz citirane odredbe jasno proizlazi da se ovdje radi o tzv. relativnoj ništavosti (rušljivosti) pravnog posla, zbog koje se tu┼żba za poništenje takvog posla mora podnijeti u zakonskim rokovima

propisanim u stavu 2. navedene odredbe, nakon ─Źijeg proteka ni titular prava pre─Źe kupovine tu┼żbu više ne mo┼że podi─çi niti se prodaja mo┼że poništiti.

Kona─Źno ure─Ĺenim tu┼żbenim zahtjevom tu┼żitelj nije tra┼żio poništenje sporne odluke prvotu┼żene i kupoprodajnog ugovora zaklju─Źenog izme─Ĺu tu┼żenih, ve─ç utvr─Ĺivanje njihove apsolutne ništavosti.

Du┼żnost suda iz ─Źlana 2. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, dalje: ZPP) je da odlu─Źuje samo u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku. Ovom odredbom je izra┼żeno na─Źelo slobodne dispozicije stranaka da svojom voljom odre─Ĺuju predmet, sadr┼żinu i obim parnice. Sud mo┼że usvojiti ili odbiti tu┼żbeni zahtjev, ali ne mo┼że dosuditi stranci drugo pravo, koje iz utvr─Ĺenih ─Źinjenica proizlazi, ako to pravo nije obuhva─çeno tu┼żbenim zahtjevom. U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj je istakao zahtjev za utvr─Ĺenje apsolutne ništavosti odluke i ugovora pa prvostepeni sud, raspravljaju─çi u okviru tako postavljenog zahtjeva, nije mogao poništiti navedenu odluku i ugovor, ─Źak i da za to postoji potreban ─Źinjeni─Źni osnov. Sud nije vezan za pravni osnov naveden u tu┼żbi (─Źlan
53. st. 3. ZPP), ali u ovom slu─Źaju nije u pitanju pogrešna pravna kvalifikacija pravnog odnosa koji je predmet tu┼żbenog zahtjeva ve─ç sama sadr┼żina tog zahtjeva, koja ne glasi na poništaj odluke i ugovora ve─ç na utvr─Ĺenje njihove apsolutne ništavosti. Dakle, sud nije mogao udovoljiti zahtjevu tu┼żitelja ─Źak i u slu─Źaju da je došlo do povrede njegovog prava pre─Źe kupovine jer zbog toga sporni ugovor ne bi bio ništav ve─ç rušljiv (radi se o dva razli─Źita pravna instituta), pa bi se uslijed toga samo moglo tra┼żiti njegovo poništenje (tu┼żitelj to nije tra┼żio u kona─Źno ure─Ĺenom tu┼żbenom zahtjevu).

Sporni poslovni prostor je u postupku nacionalizacije transformisan iz privatne u društvenu svojinu, a prvotu┼żena je imala pravo raspolaganja tim prostorom. ─îlanom 3. Zakona o prenosu sredstava društvene u dr┼żavnu svojinu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 4/93 do 8/96) je propisano da sredstva u društvenoj svojini svih pravnih lica ─Źije je sjedište na teritoriji RS postaju dr┼żavna svojina.

Kako je sporni poslovni prostor iz društvene svojine prešao u dr┼żavnu svojinu, tu┼żitelj smatra da prvotu┼żena nije mogla isti prodati jer da samo RS ima pravo raspolaganja dr┼żavnom imovinom, pa da su i iz tog razloga pobijana odluka prvotu┼żene i ugovor zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenih ništavi u smislu ─Źlana
103. ZOO, jer su protivni prinudnim propisima.

Na ništavost sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti i na nju se mo┼że pozvati svako zainteresovano lice (─Źlan 109. ZOO).

Tu┼żitelj nema nikakva prava (ni stvarna ni obligaciona) na predmetnom poslovnom prostoru, ─Źiju predaju tra┼żi. Dakle, i pod pretpostavkom da su sporna odluka i ugovor ništavi, to bi bilo bez uticaja na tu┼żiteljeva prava. Zbog toga se on ne mo┼że ni smatrati zainteresovanim licem u smislu pomenute zakonske odredbe.

Prema odredbi stava 2. ─Źlana 54. ZPP, deklaratorna tu┼żba se mo┼że podi─çi samo kad tu┼żitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa odnosno istinitost ili neistinitost neke isprave. Da bi prema toj zakonskoj odredbi sud bio ovlašten da uzme u razmatranje deklaratorni zahtjev tu┼żitelja, tu┼żitelj bi morao u─Źiniti vjerovatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa za pravnom zaštitom. U ovoj pravnoj situaciji takav interes bi postojao da je tu┼żitelj u─Źinio vjerovatnim da je donošenjem odluke prvotu┼żene od 04.6.2003. godine i zaklju─Źivanjem kupoprodajnog ugovora izme─Ĺu tu┼żenih ugro┼żena realizacija njegovog prava na predmetnom poslovnom prostoru. Me─Ĺutim, spornom odlukom i ugovorom nije ugro┼żeno ostvarivanje bilo kakvog tu┼żiteljevog prava u odnosu na sporni poslovni prostor jer, kako je naprijed re─Źeno, prestankom ugovora o zakupu zaklju─Źenog izme─Ĺu tu┼żitelja i prvotu┼żene prestala su i sva prava tu┼żitelja u pogledu navedenog prostora.

Stoga su ni┼żestepeni sudovi pravilno našli da tu┼żitelj nema pravni interes za vo─Ĺenje ove parnice (u odnosu na dio tu┼żbe kojim se tra┼żi utvr─Ĺenje apsolutne ništavosti odluke i ugovora). Naime, i sam tu┼żitelj priznaje da on ima samo li─Źni (prvenstveno ekonomski) interes, koji nije dovoljan da bi mogao voditi parnicu protiv tu┼żenih.

U slu─Źaju nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tu┼żbe (─Źlan 54. ZPP), tu┼żba se odbacuje, bez meritornog odlu─Źivanja o tu┼żbenom zahtjevu. Odbijanjem tu┼żbenog zahtjeva za utvr─Ĺivanje apsolutne ništavosti zbog nedostatka pravnog interesa, umjesto da odbace tu┼żbu, ni┼żestepeni sudovi su u─Źinili povredu odredaba parni─Źnog postupka, ali ista nije imala uticaja na pravilnost i zakonitost ni┼żestepenih odluka, a na tu povredu revizijski sud i ne pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti (─Źlan 241. ZPP).

Kako je, dakle, u navedenom dijelu (kojim se tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti) tu┼żba nedozvoljena zbog nedostatka pravnog interesa tu┼żitelja, bez uticaja su navodi revidenta da su spornom odlukom i kupoprodajnim ugovorom ošte─çena prava RS, jer je prvotu┼żena raspolagala njenom imovinom. Ovdje treba ukazati da izme─Ĺu prvotu┼żene i RS ne postoji spor u vezi predmetnog poslovnog prostora, slijedom ─Źega je Pravobranilaštvo RS, koje po zakonu štiti i zastupa imovinske interese RS, naknadno dalo saglasnost za zaklju─Źenje ugovora, ─Źiju valjanost tu┼żitelj pobija.

Pravosna┼żna presuda krivi─Źnog suda kojom se optu┼żeni oglašava krivim vezuje parni─Źni sud u pogledu postojanja krivi─Źnog djela i krivi─Źne odgovornosti u─Źinioca (─Źlan 12. st. 3. ZPP).

Nije sporno da je pravosna┼żnom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 03000 07 K od 01.4.2008. godine na─Źelnica Opštine P., N. Š. oglašena krivom za krivi─Źno djelo nesavjesnog rada u slu┼żbi, po─Źinjenog time što nije obustavila od izvršenja spornu odluku prvotu┼żene o prodaji poslovnog prostora od 04.6.2003. godine i što je odobrila sprovo─Ĺenje javne licitacije poslovnih prostora, ─Źime je ošte─çena RS. Me─Ĺutim, suprotno navodima revizije tu┼żitelja, ovom krivi─Źnom presudom nisu stavljene van snage ranije presude parni─Źnog suda (donesene u prvom, drugom i tre─çem stepenu) kojima je tu┼żitelju

nalo┼żeno da se iseli iz spornog poslovnog prostora i isti preda prvotu┼żenoj kao i da joj isplati svu dospjelu zakupninu. Tu┼żitelj je na osnovu te krivi─Źne presude zatra┼żio ponavljanje postupka u kojem su donesene navedene presude, ali pravosna┼żnim rješenjem suda nije dozvoljeno ponavljanje tog postupka.

Potrebno je ukazati da se navodima revizije uglavnom pobija zakonitost pravosna┼żne odluke kojom je tu┼żitelju nalo┼żeno da sporni poslovni prostor preda prvotu┼żenoj i da joj isplati neispla─çenu zakupninu. Tu┼żitelj je bezuspješno protiv te presude izjavljivao pravne lijekove (┼żalbu, reviziju i prijedlog za ponavljanje postupka). On ne mo┼że u ovoj parnici pobijati presudu donesenu u drugom sporu, koji je pravosna┼żno okon─Źan i u kojem su svi pravni lijekovi tu┼żitelja (redovni i vanredni) odbijeni.

Pravilno su ni┼żestepeni sudovi odbili i zahtjev tu┼żitelja za predaju poslovnog prostora te naknadu materijalne i nematerijalne štete, jer tu┼żitelj nema svojinu ni ja─Źi pravni osnov na sporni poslovni prostor u odnosu na tu┼żene, pa u smislu odredbi ─Źlanova 37. i 41. Zakona o osnovnim svojinsko- pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 38/03) nije aktivno legitimisan da tra┼żi predaju navedenog prostora u posjed. Na okolnost osnovanosti i visine zahtjeva za naknadu štete tu┼żitelj nije izveo dokaze u smislu odredbi ─Źlanova 7. st. 1. i
123. st. 1. ZPP, a iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizilazi da radnjama tu┼żenih nije u─Źinjena bilo kakva šteta tu┼żitelju (ni materijalna ni nematerijalna), jer je njemu pravo zakupa spornog poslovnog prostora prestalo na zakonom propisan na─Źin, ─Źime mu je prestalo i pravo da obavljanjem djelatnosti u tom prostoru ostvaruje nov─Źanu dobit.

Kako su ni┼żestepeni sudovi na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pravilno primijenili materijalno pravo, a nisu po─Źinili ni povrede odredaba parni─Źnog postupka, to je u smislu ─Źlana 248. ZPP valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 77 0 P 004128 11 Rev od 23.08.2012.g. )

 

 

Povratak na: prvi dio - ugovori

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti ugovora potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija