Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
Ugovori

Ugovori - sudska praksa Bosne i Hercegovine


─îl. 997. i 998. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)
OKOLNOST ┼áTO JE IZJAVA O JEMSTVU SADR┼ŻANA U UGOVORU O GOTOVINSKOM NAMJENSKOM KREDITU NE ODUZIMA JOJ SVOJSTVO PISANOG UGOVORA O JEMSTVU AKO SADR┼ŻI SVE BITNE SASTOJKE UGOVORA O JEMSTVU IZ ─îLAN 997. ZOO I STOGA PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO.

Iz obrazlo┼żenja:
Dakle, kod utvr─Ĺenja da je revident potpisnik ugovora o kreditu (─Źlan 8. Ugovora) kojim se obavezao da preuzima obavezu otplate kredita uz uvjete i na na─Źin kao i korisnik kredita, ni┼żestepeni sudovi su pravilno ocijenili da odredba ─Źlana 8. Ugovora o kreditu, po svom sadr┼żaju i obliku je ugovor o jemstvu predvi─Ĺen u odredbama ─Źl. 997. i 998. ZOO. Bez pravnog upori┼íta je stanovi┼íte revidenta da jemstvo nije uspostavljeno jer nije zaklju─Źen poseban pismeni ugovor o jemstvu. Naime, okolnost ┼íto je ugovor o jemstvu sadr┼żan u Ugovoru o gotovinskom namjenskom kreditu, koji je sastavljen u pisanom obliku i sadr┼żi sve elemente ugovora, ne oduzima mu svojstvo pisanog oblika, pa kako izjava o jemstvu sadr┼żi sve bitne sastojke ugovora o jemstvu (─Źlan 997. ZOO) to isti i proizvodi pravno dejstvo.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 100977 19 Rev od 05.11.2019. g.)

 

<------->

 

PRAVNA VALjANOST UGOVORA
─îlan 9. Zakona o prometu nepokretnosti
(„Sl. list SRBiH“ br. 38/78 do 22/91 i „Sl. gl. RS“ br. 29/94)

Pismeni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, kojem nedostaje potpis jednog od ugovara─Źa, ne proizvodi pravne posljedice.

Iz obrazlo┼żenja:

Iz stanja predmeta proizilazi da tu┼żitelj svoja prava u pogledu spornih┬á nekretnina temelji na neovjerenom kupoprodajnom ugovoru zaklju─Źenom 13.9.1991. g. sa prednikom tre─çetu┼żenog, ─Źiji predmet je bilo zemlji┼íte povr┼íine 5845 m2 sa skladi┼ítem i ru┼íevnim stambenim objektom. Pravilno ni┼żestepeni sudovi smatraju da taj ugovor ne predstavlja valjan pravni osnov za sticanje svojine ili nekog drugog stvarnog prava na spornim nekretninama. Ovaj ugovor je ni┼ítav u smislu ─Źl. 103. ZOO jer je protivan prinudnom propisu iz ─Źl. 9. ZPN, po kome je ugovor o prometu nepokretnosti punova┼żan ako su potpisi ugovara─Źa ovjereni kod nadle┼żnog suda. Dakle, predvi─Ĺena je pismena forma i potpisi ugovara─Źa kao bitni elementi ovog ugovora. To zna─Źi da je ugovor koji nisu potpisali ugovara─Źi ili jedan od njih ni┼ítav, a nedostatak potpisa jednog od ugovara─Źa se ne mo┼że konvalidirati ─Źak i ako je ugovor realizovan (ugovor se mo┼że konvalidirati samo ako mu nedostaje sudska ovjera, shodno ─Źlanu 9. stav 4. ZPN).

Kako je citirani ugovor ni┼ítav, tu┼żitelj na temelju njega nije mogao ste─çi bilo kakvo pravo na spornim nekretninama, pa mu nedostaje i pravni osnov iz ─Źl. 37. i 41. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Sl. list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 te „Sl. glasnik RS“ broj 38/03, dalje: ZOSPO) da tra┼żi njihovu predaju.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 77 0 P 003725 19 Rev od 02.10.2019. g.)

 

<------->

 

PRAVO PRE─îE KUPOVINE
─îlan 36. Zakona o prometu nepokretnosti („Slu┼żbeni list BiH“ br. 38/78 do 22/91
i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 29/94)

Prodavac nekretnine nema pravo da tra┼żi poni┼ítenje ugovora zbog povrede prava pre─Źe kupovine.

Iz obrazlo┼żenja:

Pravo pobijati ugovor zbog povrede prava pre─Źe kupovine pripada imaocu tog prava, a ne prodavcu koji je raspolagao nekretninom kao da ona nije optere─çena pravom pre─Źe kupovine (─Źl. 29.-36. Zakona o prometu nepokretnosti-„Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 29/94, dalje: ZPN). Dakle, tu┼żiteljica odn. njen pravni prednik nema aktivnu legitimaciju da pobija sporni ugovor iz gore navedenog razloga. Pri tome valja imati na umu da ugovor koji je zaklju─Źen uz povredu prava pre─Źe kupovine nije ni┼ítav ve─ç ru┼íljiv ugovor, slijedom ─Źega se mo┼że tra┼żiti samo njegovo poni┼ítenje u prekluzivnim rokovima (u konkretnom slu─Źaju tu┼żba je podnesena po proteku prekluzivnog roka od 30 dana), dok se ne mo┼że tra┼żiti utvr─Ĺenje ni┼ítavosti takvog ugovora. Pravni prednik tu┼żiteljice je znao da samo umje┼ía─Ź ima pravo na sudsku za┼ítitu zbog povrede svog prava pre─Źe kupovine, radi ─Źega je od njega zahtijevao da┬á podnese┬á tu┼żbu┬á protiv┬á tu┼żenih.┬á Tek┬á nakon┬á ┼íto┬á ga┬á je┬á umje┼ía─Ź ┬áobavijestio┬á da┬á nije

zainteresovan za kupovinu spornih nekretnina i da predmetni kupoprodajni ugovor, po njegovom mi┼íljenju, nije ni┼ítav jer je njime prometovano izgra─Ĺeno zemlji┼íte, pravni prednik tu┼żiteljice je sudu podnio tu┼żbu u ovoj pravnoj stvari.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 046194 19 Rev od 05.12.2019. g.)

 

<------->

 

RASKID UGOVORA ZBOG PROMIJENjENIH OKOLNOSTI
─îlan 133. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima┬á („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Uvo─Ĺenje privremene uprave kod tu┼żene banke nakon zaklju─Źenja ugovora je promjenjena okolnost koja ote┼żava ispunjenje ugovora i okolnost zbog koje se ne mo┼że ostvariti svrha ugovora, pa strana kojoj je ote┼żano ispunjenje obaveze mo┼że iz tog razloga raskinuti ugovor.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema odredbi ─Źlana 111. stav 2. ZB privremeni upravnik je du┼żan odmah po prijemu odluke o imenovanju preduzeti mjere za┼ítite i sprije─Źavanja otu─Ĺenja ili zloupotrebe aktive i dokumentacije banke i njenih supsidijarnih lica.

Prema odredbi ─Źlana 112. stav 1. ZB privremeni upravnik je ovla┼íten i odgovoran za za┼ítitu imovine i preuzimanje kontrole nad poslovanjem banke i dono┼íenje odluke o nastavku poslovanja banke, a prema stavu 5. ta─Źka 2. iste odredbe ovla┼íten je da uz saglasnost Agencije za bankarstvo privremeno obustavi ispunjenje odre─Ĺenih obaveza banke.

Prema odredbi ─Źlana 133. stav 1. ZOO, ako poslije zaklju─Źenja ugovora nastupe okolnosti koje ote┼żavaju ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne mo┼że ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slu─Źaju u toj mjeri da je o─Źigledno da ugovor vi┼íe ne odgovara o─Źekivanjima ugovornih strana i da bi po op┼ítem mi┼íljenju bilo nepravi─Źno odr┼żati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je ote┼żano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne mo┼że ostvariti svrhu ugovora, mo┼że zahtijevati da se ugovor raskine.

U konkretnom slu─Źaju iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, koje ne mo┼że biti predmet pobijanja u revizionom postupku prema izri─Źitoj zabrani propisanoj odredbom ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP), proizlazi da rje┼íenjem Agencije broj ÔÇŽ od 11.11.2015. g. kod tu┼żenog uvedena privremena uprava, nakon ─Źega je izme─Ĺu parni─Źnih stranaka vo─Ĺen razgovor vezano za dalje egzistiranje ugovora o zakupu 25 putni─Źkih motornih vozila od 12.02.2014. g. i njegovu promjenu, ali dogovor nije postignut. Dana 30.11.2015. g. Agencija je odlukom broj ÔÇŽ dala saglasnost privremenom upravniku da obustavi isplatu svih obaveza banke nastalih prije uvo─Ĺenja privremene uprave i privremeni upravnik je dana 07.12.2015. g. obavijestio tu┼żitelja da raskida ugovor, ┼íto je tu┼żitelj prihvatio na na─Źin da je tra┼żio ispunjenje obaveza tu┼żenog regulisanih odredbom ─Źlana 12. stav 7. ugovora i prihvatanjem primopredaje vozila koja su bila predmet ugovora koja je izvr┼íena dana 21. i 22.01.2016. g..

Imaju─çi u vidu naprijed navedene ─Źinjenice proizlazi da je privremeni upravnik tu┼żenog nakon uvo─Ĺenja privremene uprave dana 11.11.2015. g., u skladu sa naprijed navedenim odredbama┬á ZB,┬á imao┬á obavezu┬á da┬á preduzme┬á mjere┬á za┼ítite┬á i┬á sprije─Źavanja┬á otu─Ĺenja┬á ili

zloupotrebe aktive banke, te da za┼ítiti njenu imovinu, ┼íto je on u─Źinio na na─Źin da je pozvao tu┼żitelja da zbog ovih promijenjenih okolnosti i ostvarenja svrhe ugovora izmijene ugovor o zakupu od 12.02.2014. g.. Budu─çi da tu┼żitelj na to nije pristao privremeni upravnik je raskinuo ugovor dana 07.12.2015. g.. Iz dopisa tu┼żitelja broj ÔÇŽ od 11.12.2015. g. proizlazi da se tu┼żitelj saglasio sa raskidom ugovora i zahtijevao da tu┼żeni zbog jednostranog raskida ugovora izvr┼íi obavezu iz odredbe ─Źlana 12. stav 7. ugovora, nakon ─Źega je dana 19.01.2016. g. zahtijevao od tu┼żenog vra─çanje vozila koja su bila predmet ugovora, koja su mu vra─çena dana 21. i 22.01.2016. g..

Kod takvog stanja stvari proizlazi da je tu┼żeni raskinuo predmetni ugovor zbog razloga predvi─Ĺenih odredbom ─Źlana 133. ZOO, o kojim razlozima je predhodno obavijestio tu┼żitelja.

Stoga se, suprotno tvrdnji revidenta, ne radi o jednostranom raskidu ugovora prije njegovog isteka u─Źinjenom od tu┼żenog bez davanja posebnog obrazlo┼żenja, kako je predvi─Ĺeno odredbom ─Źlana 12. stav 7. ugovora, kao uslov da tu┼żeni kao zakupac, tu┼żitelju kao zakupodavcu, isplati iznos koji odgovara iznosu od 70 % zbira svih budu─çih zakupnina od dana otkaza ugovora do kraja ugovorenog perioda trajanja ugovora.

Budu─çi da je tu┼żitelj tu┼żbeni zahtjev u ovoj parnici, koji se odnosi na potra┼żivanje u iznosu od 508.929,79 KM, temeljio na odredbi ─Źlana 12. stav 7. ugovora o zakupu od 12.02.2014. g., neosnovani su revizioni prigovori da je prilikom dono┼íenja osporene odluke o odbijanju tog dijela tu┼żbenog zahtjeva materijalno pravo pogre┼íno primijenjeno.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 117747 19 Rev od 06.09.2019. g.

 

<------->

 

RASKID ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENjENIH OKOLNOSTI
─îlan 133. Zakona o obligacionim odnosima (“Slu┼żbeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Objektivne nepredvidive okolnosti koje su nastale tokom trajanja ugovornog odnosa i koje su dovele u pitanje svrhu daljeg opstanka samog ugovora predstavljaju osnov za raskid ili izmjenu predmetnog ugovora, a ne mogu biti osnov za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti spornih odredaba ugovora.

Iz obrazlo┼żenja:

U konkretnom slu─Źaju, prema utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, izme─Ĺu tu┼żitelja (kao korisnika kredita) i tu┼żene (kao davaoca kredita) je dana 25.4.2007. g. zaklju─Źen ugovor o dugoro─Źnom hipotekarnom kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno ugovor o kreditu propisan odredbom ─Źlana 1065. ZOO. Ovim ugovorom banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje odre─Ĺeni iznos nov─Źanih sredstava, na odre─Ĺeno ili neodre─Ĺeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvr─Ĺene namjene, a korisnik se obavezuje da banci pla─ça ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na na─Źin kako je utvr─Ĺeno ugovorom. Predmetnim ugovorom tu┼żitelj i tu┼żena su se saglasili o bitnim elementima ugovora (visini iznosa koji se daje na ime kredita, namjena kredita, po─Źetak, rok i na─Źin vra─çanja, ugovorenoj redovnoj kamati i na─Źinu njenog obra─Źuna, te zateznoj kamati u slu─Źaju da korisnik kredita svoje obaveze ne izmiri u roku). Po tom ugovoru tu┼żena je tu┼żitelju isplatila iznos od 160.234,00 KM, ┼íto na dan odobrenja kredita po srednjem kursu koji je tada va┼żio odgovara odobrenom iznosu kredita od 133.893,00 CHF.

Predmetni ugovor je zaklju─Źen sa valutnom klauzulom u CHF. Tu┼żitelj prigovara dopu┼ítenosti primjene navedene klauzule i na tome zasniva zahtjeve u ovoj parnici.

Valutna klauzula je pravno dopu┼íten vid za┼ítite banke povjerioca iz ugovora o kreditu od ┼ítetnih tr┼żi┼ínih i inflatornih promjena realne vrijednosti nov─Źanih sredstava stavljenih na raspolaganje korisniku kredita. Pravno dopu┼ítenje ugovaranja valutne klauzule ima utemeljenje u odredbi ─Źlana 395. ZOO koja propisuje ako nov─Źana obaveza glasi na pla─çanje u zlatu ili nekoj drugoj stranoj valuti, da se njeno ispunjenje mo┼że zahtijevati u doma─çem novcu prema kursu koji va┼żi u trenutku ispunjenja obaveze, a njena je funkcija o─Źuvanje realne tr┼żi┼íne vrijednosti plasiranih nov─Źanih sredstava putem ugovora o kreditu. Ni drugim materijalno-pravnim propisima koji reguli┼íu ovu oblast (kao Zakon o bankama) nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule.

Prema tome, u Republici Srpskoj kreditni poslovi se mogu zaklju─Źivati i realizovati tako da se kreditni iznos isplati u KM i konstitui┼íe obaveza vra─çanja primljenog u tr┼żi┼ínoj protivvrijednosti opredjeljene valute (u konkretnom slu─Źaju CHF).

Predmetni ugovor zbog svoje dugoro─Źnosti (period od 10 godina) ima i elemente aleatornosti, zbog ─Źega ugovorne strane moraju iskazati posebnu pa┼żnju prilikom njegovog zaklju─Źenja. Me─Ĺutim, objektivno gledaju─çi, upravo zbog te dugoro─Źnosti (vi┼íegodi┼ínjeg trajanja ugovora o kreditu), ni banka ni korisnik kredita nisu u prilici da u vrijeme zaklju─Źenja ugovora realno sagledaju sva budu─ça tr┼żi┼ína kretanja kursa valute obra─Źuna, pa podjednako snose posljedice aleatornosti takvog ugovora. Rast kursa CHF, kao primjenjenog valorimetra, nije mogao predstavljati predvidljivu i realnu procjenu banke, niti izraz njenih lukreativnih namjera da po tom osnovu stekne nesrazmjernu imovinsku korist na ┼ítetu primaoca kredita.

Iz tih razloga se ne mogu prihvatiti revizioni navodi kojima se isti─Źe da u momentu zaklju─Źenja ugovora na strani tu┼żene nije bilo savjesnosti niti po┼ítenja. Ne mo┼że se prihvatiti ni stanovi┼íte prvostepenog suda, na koje se tu┼żitelj poziva u reviziji, da na njegovoj strani nije bilo slobodne volje za zaklju─Źenje ugovora, odnosno da je doveden u zabludu u pogledu pravne prirode i posljedica ugovorene valutne klauzule, jer kako je ve─ç re─Źeno ni tu┼żena u momentu zaklju─Źenja ugovora nije mogla sagledati budu─ça tr┼żi┼ína kretanja kursa valute obra─Źuna ÔÇô CHF, odnosno u kona─Źnom pravne i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule. Uostalom, sve kad bi se i prihvatilo da je tu┼żitelj u pogledu svoje pregovara─Źke pozicije i nivoa obavje┼ítenosti kod zaklju─Źenja ugovora bio u slabijem polo┼żaju u odnosu na banku, kod ─Źinjenice da tokom postupka nije osporio da je ugovor pro─Źitao, imaju─çi u vidu jasne zakonske odredbe koje reguli┼íu ugovor o kreditu i mogu─çnost ugovaranja valutne klauzule, trebale su mu biti jasne pravne posljedice zaklju─Źenja ugovora (da ─çe rata kredita zavisiti od kretanja navedene valute), zbog ─Źega je bez zna─Źaja ukazivanje revidenta na direktivu Evropske zajednice o nepo┼ítenim uslovima u potro┼ía─Źkim ugovorima, te na odluku suda Evropske unije od 20.9.2017. g., a ─Źija primjena nije obavezna za sudove u Bosni i Hercegovini.

Prema tome, pravilno je stanovi┼íte drugostepenog suda da nisu ispunjeni zakonski uslovi za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti spornih odredaba ugovora o kreditu, odnosno odredbe ─Źlana 12. tog ugovora koja sadr┼żi valutnu klauzulu i odnosi se na na─Źin primjene ─Źlana 3. istog ugovora.

Stoga ekonomske i pravne posljedice enormnog rasta kursa ┼ívajcarskog franka, koje su nastale nakon zaklju─Źenja predmetnog ugovora o kreditu, a za vrijeme njegovog va┼żenja (kojima se bavi prvostepeni sud), predstavljaju objektivne nepredvidive okolnosti koje su nastale tokom trajanja ugovornog odnosa i koje su do te mjere ote┼żale ispunjenje obaveze

korisnika kredita da su objektivno dovele u pitanje i svrhu daljeg opstanka samog ugovora. Me─Ĺutim, te okolnosti, radi za┼ítite na─Źela jednakosti uzajamnih davanja, savjesnosti i po┼ítenja, predstavljaju zakonski osnov za raskid ili izmenu predmetnog ugovora u smislu odredbe ─Źlana 133. ZOO (kako nije postavljen zahtjev u ovoj parnici) i nastupanja pravnih posljedica iz ─Źlana 132. ZOO, a ne mogu biti osnov za utvr─Ĺenje ni┼ítavosti spornih odredaba ugovora o kreditu (kako glasi zahtjev tu┼żitelja).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 211239 18 Rev od 15.05.2019. g.)

 

<------->

 

NASTANAK UGOVORA
─îlanovi 32. i 39. Zakona o obligacionim odnosima
(„Sl. list SFRJ“ br. 29/78 do 57/89 i „Sl. gl. RS“ br. 17/93 do 74/04)

Prihvat ponude se ne mora sastojati samo u izjavi o prihvatanju, koja je upu─çena ponudiocu, ve─ç mo┼że biti izvr┼íen i drugim radnjama kao ┼íto je potpuno ili djelimi─Źno izvr┼íenje obaveza iz predlo┼żenog ugovora, ukoliko je to izvr┼íenje saobrazno sadr┼żini ponude i dogodi se prije isteka roka obaveznosti ponude.

Iz obrazlo┼żenja:

U skladu sa ─Źlanom 30. ZOO, osnovni razlog pregovora je da dozvole svakoj eventualnoj ugovornoj strani da sazna na ┼íta ─çe se ta─Źno obavezati, da upozna ekonomske i pravne posljedice zaklju─Źenja ugovora te da se obavijesti o situaciji suprotne strane (njenoj solventnosti, poslovnom po┼ítenju i sl.). Pregovaranje je proces u toku koga se formira volja stranaka. U toku pregovora svaka od strana mo┼że, imaju─çi povjerenje u izjave druge strane, vr┼íiti odre─Ĺene pripremne radnje, ─Źiniti tro┼íkove, odbijati druge ponude za pregovore itd., pa se u takvim slu─Źajevima postavlja pitanje odgovornosti za ┼ítetu u slu─Źaju prekida pregovora.

Prvostepeni sud se pozvao na stav 3. ─Źlana 30. ZOO kada je odbio protivtu┼żbeni zahtjev za naknadu ┼ítete, smatraju─çi da tu┼żitelj nije imao namjeru da tu┼żenog isklju─Źi iz posla u vezi poplo─Źavanja ulica i trgova u D., ve─ç da je do toga do┼ílo voljom preduze─ça „H.“ d.o.o. B., kome su povjereni navedeni radovi. Me─Ĺutim, drugostepeni sud je pravilno zaklju─Źio da je neosnovani prekid pregovora poseban osnov odgovornosti za ┼ítetu te da stranke nisu samo pregovarale ve─ç su u vezi sa predmetnim poslom postigle i usmeni dogovor na temelju koga je tu┼żeni u korist tu┼żitelja preduzeo brojne poslovne aktivnosti. Ovaj sud je cijenio pona┼íanje stranaka prema na─Źelu savjesnosti i po┼ítenja te pravilno na┼íao da je tu┼żitelj bio nesavjestan.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj je 28.3.2008. g. tu┼żenom dao ponudu u vezi posla na poplo─Źavanju ulica i trgova u D. Nesumnjivo je da svaka ponuda predstavlja inicijativu za zaklju─Źenje ugovora, ┼íto je propisano ─Źlanom 32. ZOO. Ponuda je prijedlog za zaklju─Źenje ugovora i ujedno projekat tog ugovora. Ugovor nastaje prihvatanjem ponude, a prema odredbi ─Źlana 39. ZOO, taj prihvat se ne mora sastojati samo u izjavi o prihvatu upu─çenoj ponudiocu, ve─ç mo┼że biti u─Źinjen i drugim radnjama. Ponuda je prihva─çena kada ponu─Ĺeni potpuno ili djelimi─Źno izvr┼íi svoje obaveze iz predlo┼żenog ugovora, ukoliko je to izvr┼íenje saobrazno sadr┼żini ponude i dogodi se prije isteka roka obaveznosti ponude. U ovom slu─Źaju je utvr─Ĺeno da je tu┼żeni ponudu tu┼żitelja dalje distribuirao preduze─çima koja su u─Źestvovala na tenderu raspisanom od strane Grada D., zajedno sa katalozima, uzorcima i drugom dokumentacijom koju mu je isporu─Źio tu┼żitelj, a ostvario je i kontakte sa ovla┼ítenim predstavnicima Grada D. Urbanisti─Źkog zavoda B. i drugih institucija sa ciljem da se u projektu poplo─Źavanja ulica i trgova u D. koriste proizvodi tu┼żitelja, a ne proizvodi drugih zainteresovanih preduze─ça (drugim rije─Źima, tu┼żeni je „lobirao“ za tu┼żitelja). Tu ─Źinjenicu je na indirektan na─Źin priznao i sam tu┼żitelj, koji je tu┼żenom ponudio iznos od 5.360 Eura na ime posredovanja u naprijed navedenom poslu i na ime pogre┼íno fakturisane robe, ┼íto zna─Źi da je me─Ĺu strankama bilo nesporno da je tu┼żeni obavljao poslove za tu┼żitelja u vezi navedenog projekta u D. i da je po tom osnovu imao odre─Ĺene izdatke.

Imaju─çi u vidu gore navedeno, pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu ─Źlana 8. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, dalje: ZPP), drugostepeni sud je na┼íao da su, bez obzira ┼íto izme─Ĺu njih nije zaklju─Źen ugovor u pismenom obliku, parni─Źne stranke bile u poslovnom odnosu na temelju usmenog dogovora i da je tu┼żeni prije prekida poslovne saradnje izvr┼íio usmeno ugovorene obaveze, a nije ostvario dobit koju je o─Źekivao jer je tu┼żitelj prekr┼íio postignuti dogovor da se isporuka njegove robe povodom posla u D. vr┼íi isklju─Źivo preko tu┼żenog. Takvim postupkom tu┼żitelja tu┼żenom je prouzrokovana ┼íteta, ─Źiju naknadu on osnovano zahtijeva u ovoj parnici (radi se o ┼íteti pri─Źinjenoj povredom ugovora, u smislu ─Źlana 262. stav 2. ZOO).

Pojam ┼ítete obuhvata ne samo prostu ┼ítetu ve─ç i izmaklu korist (─Źlan 155. ZOO). U smislu ─Źlana 189. ZOO, pored prava na naknadu obi─Źne ┼ítete, o┼íte─çenom pripada i pravo na naknadu izmakle koristi kao budu─çeg pove─çanja imovine. Prilikom procjene izmakle koristi, kao jednog od elemenata za odmjeravanje integralne naknade materijalne ┼ítete, uzima se u obzir samo onaj dobitak koji se mogao osnovano o─Źekivati prema redovnom toku stvari i koji je sprije─Źen ┼ítetnim doga─Ĺajem.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizlazi da su stranke uspostavile svojevrstan obligaciono - pravni odnos koji po svojim bitnim elementima najvi┼íe odgovara usmenom ugovoru o nalogu (─Źlan 749. ZOO) sa elementima ugovora o posredovanju (─Źlan 813. ZOO) pa je za priznanje prava tu┼żenom na naknadu ┼ítete odlu─Źno to ┼íto je ugovor prestao zbog odustanka tu┼żitelja kao nalogodavca (odredba ─Źlana 765. ZOO). Da tu┼żitelj nije odustao od ugovora, za ┼íta nije imao opravdan razlog, tu┼żeni bi ostvario zaradu od prodaje tu┼żiteljevih proizvoda i pravo na naknadu (proviziju) srazmjerno u─Źinjenoj usluzi. ┼áteta koju je tu┼żeni pretrpio se, dakle, ogleda u gubitku zarade i naknade koju bi ostvario da tu┼żitelj nije jednostrano prekinuo njihovu poslovnu saradnju. Kako visina naknade nije ugovorena, tu┼żeni bi imao pravo na uobi─Źajenu odn. pravi─Źnu naknadu, u skladu sa odredbom ─Źlana 761. u vezi sa ─Źlanom 822. ZOO.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 051899 18 Rev 2 od 16.01.2019. g.)

 

<------->


UTVRĐENjE NIŠTAVOSTI UGOVORA I OPOZIV POKLONA
─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04), Op┼íti gra─Ĺanski zakonik, paragraf 948

Pod pojmom neblagodarnosti zbog kojeg se mo┼że opozvati ugovor o poklonu podrazumijeva se takvo pona┼íanje poklonoprimca kojim se on svjesnom povredom li─Źnosti poklonodavca te┼íko ogrije┼íio tako da njegovo pona┼íanje ima zna─Źaj grube neblagodarnosti.

Iz obrazlo┼żenja:

Shodno paragrafu 948. Op┼íteg gra─Ĺanskog zakonika, za uspjeh u parnici radi opoziva predmetnog ugovora o poklonu i Aneksa tog ugovora, tu┼żilac je bio u obavezi da doka┼że, da je tu┼żena kao poklonoprimac iskazala prema njemu kao poklonodavcu takvu neblagodarnost koja se identifikuje sa obilje┼żjima krivi─Źnog djela kojim se povre─Ĺuje tijelo ili vrije─Ĺa po┼ítenje, sloboda ili imovina poklonodavca, te da shodno tome poklonodavac osje─ça kajanje zbog zaklju─Źenja ugovora o poklonu, tako da se isti osje─ça poni┼żen i uvrije─Ĺen. Drugim rije─Źima, neblagodarnost poklonoprimca podrazumijeva takvo njegovo pona┼íanje, kojim se on svjesno, povredom li─Źnosti poklonodavca, grubo ogrije┼íio o njegove interese.

Kako iz stanja ni┼żestepenih spisa proizilazi: da su predmetne nekretnine bra─Źna te─Źevina R.S. i njegove ┼żene A., roditelja tu┼żene; da je nakon smrti ┼żene A., R.S. ostao sam i da je o njemu brinula k─çerka S.K., sada tu┼żena; da je zbog toga R.S. u toku 2009. g. njoj poklonio predmetne nekretnine; da se u toku 2013. g. R.S. o┼żenio M.S.s kojom ┼żivi i koja o njemu brine obzirom da je u poodmaklim godinama i da je osjetljivog zdravlja; da ga tu┼żena iz tih razloga rje─Ĺe posje─çuje, ali da se nikad nije nedoli─Źno pona┼íala ni prema njemu ni prema njegovoj novoj supruzi, ve─ç da je naprotiv, nakon ┼íto se R. o┼żenio M., u toku 2014. g. zaklju─Źen Aneks predmetnog ugovora o poklonu kojim je ustanovljeno pravo do┼żivotnog u┼żivanja na predmetnim nekretninama u korist R.S. onda je pravilan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, da tu┼żilac nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz paragrafa 948. Op┼íteg gra─Ĺanskog zakonika za opoziv predmetnog ugovora o poklonu i Aneksa tog ugovora.

Na ovakav zaklju─Źak ne uti─Źu revizioni prigovori, da su ni┼żestepeni sudovi pogre┼ínom ocjenom provedenih dokaza, konkretno iskaza saslu┼íanih svjedoka i parni─Źnih stranka do┼íli do pogre┼ínog zaklju─Źka u pogledu ne postojanja uslova za opoziv predmetnog ugovora o poklonu i Aneksa tog ugovora, jer iz iskaza svih saslu┼íanih svjedoka i parni─Źnih stranaka jasno proizilazi, da je jedina promjena u odnosu izme─Ĺu parni─Źnih stranaka, a nakon ┼íto se tu┼żilac o┼żenio M.S., ┼íto ga tu┼żena rje─Ĺe posje─çuje, mada se nikad prema njemu nije nedoli─Źno pona┼íala. Na ovakav zaklju─Źak ne uti─Źe ni ─Źinjenica, da je tu┼żilac u poodmaklim godinama i da je lo┼íeg zdravstvenog stanja, jer iz stanja spisa proizilazi, da mu je obezbje─Ĺena sva njega i zdravstvena za┼ítita bez obzira ┼íto je komunikacija izme─Ĺu njega i tu┼żene oslabljenja, nakon ┼íto se o┼żenio.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 240763 19 Rev od 12.8.2019. g.)

 

<------->


UTVRĐENjE NIŠTAVOSTI SUDSKOG PORAVNANjA
─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04)

Kada se ima u vidu da je sudsko poravnanje po svom pravnom karakteru materijalno pravni ugovor, neprihvatljivo je stanovi┼íte ni┼żestepenih sudova, da se ne mo┼że zahtijevati utvr─Ĺenje ni┼ítavosti sudskog poravnanja (prema odredbama materijalnog prava), ve─ç da se isto mo┼że pobijati samo po odredbama procesnog gra─Ĺanskog prava.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, odredbama ─Źlana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17./93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano, da ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obi─Źajima, je ni┼ítav ako cilj porije─Ĺenog pravila ne upu─çuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odre─Ĺenom slu─Źaju ne propisuje ┼íto drugo.

Kada se ima u vidu, da je sudsko poravnanje po svom pravnom karakteru materijalno pravni ugovor, bez obzira ┼íto je istovremeno i akt okon─Źanja parnice koji ima snagu pravosna┼żne sudske odluke, onda nema sumnje, da su neprihvatljivi stavovi ni┼żestepenih sudova, da se ne mo┼że zahtijevati utvr─Ĺenje ni┼ítavosti sudskog poravnanja, ve─ç samo, da se isto mo┼że pobijati u smislu odredaba ─Źlana 92. Zakona o parni─Źnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP).

Polaze─çi od pogre┼ínog pravnog stanovi┼íta, da se se sudsko poravnanje mo┼że pobijati samo u smislu ─Źlana 92. ZPP-a i da su protekli rokovi za pobijanje predmetnog sudskog poravnanja, ni┼żestepeni sudovi su propustili utvrditi ─Źinjenice relevantne za odluku o zahtjevu iz tu┼żbe, odnosno, da li je predmetno sudsko poravnanje bilo protivno prinudnim propisima, konkretno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja dr┼żavnom imovinom Republike Srpske ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 32/05, 32/06, 100/06, 44/07, 86/07, 113/07, 64/08), pa samim tim, da li je ni┼ítav i ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora zaklju─Źen izme─Ĺu 22.d. d.o.o. B.L. i N.N. 10.2.2006. g..

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 197731 18 Rev od 21.8.2018. g.)

<------->

NIŠTAVOST UGOVORA
─îlan 88. i 89. Zakona o preduze─çima (Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 24/98 do 34/06) ─îlan
103. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te “Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Kada je kod zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora do┼ílo do povrede klauzule zabrane konkurencije i konfliktnosti interesa odnosno do povrede odredaba zakona koje su imperativnog karaktera, radi se o ni┼ítavom ugovoru.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbom ─Źlana 88. stav 1. ZP propisana je klauzula zabrane konkurencije prema kojoj ─Źlan dru┼ítva sa ograni─Źenom odgovorno┼í─çu (kakvo je u vrijeme zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora tu┼żeni) ne mo┼że biti zaposleno u bilo kojem drugom preduze─çu koje obavlja istu ili srodnu djelatnost koja bi mogla biti konkurentna. Odredbom ─Źlana 89. stav 1. istog

zakon je normiran sukob interesa u vo─Ĺenju poslova (klauzula konfliktnosti interesa) prema kojoj ─Źlan dru┼ítva sa ograni─Źenom odgovorno┼í─çu mo┼że sa preduze─çem u kojem ima to svojstvo zaklju─Źiti ugovor o kreditu, kauciji, garanciji, avalu i jemstvu, kao i┬á drugi pravni posao utvr─Ĺen osniva─Źkim aktom ili statutom, po odobrenju Upravnog i Nadzornog odbora. Ovo odobrenje je potrebno i za pravni posao koji zaklju─Źe druga lica, u kome postoji zainteresovanost ─Źlana dru┼ítva sa ograni─Źenom odgovorno┼í─çu (─Źlan 89. stav 2. ZP).

U konkretnom slu─Źaju, ponudu za konstrukciju i odluku o nabavci iste, kao i odluku o naplati potra┼żivanja putem kompenzacije, je potpisao P.D.. U tom periodu, prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, koje je saglasno izvedenim materijalnim dokazima, te iskazu P.D. (izvodi iz sudskog registra, zapisnik sa sjednice Skup┼ítine akcionara tu┼żitelja od 26.01.2006. g., zapisnik sa sjednice Upravnog odbora tu┼żitelja od 29.12.2005. g., odluka Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-06-000 490 od 10.09.2007. g.), P.D. je bio predsjednik Upravnog odbora tu┼żitelja, direktor i jedan od akcionara tu┼żitelja. Istovremeno, isti je bio jedan od osniva─Źa tu┼żenog, punomo─çnik istoga, te je donosio odluke i potpisivao sve akte za tu┼żenog, ─Źiji direktor formalno pravno je bila njegova supruga M.D.. Prihvatanju ponude za nabavku predmetne konstrukcije, formalno pravno je predhodila odluka Upravnog odbora tu┼żitelja na sjednici od 29.01.2005. g., u ─Źijem dono┼íenju je u─Źestvovao P.D., te koja se ne o─Źituje na ─Źinjenicu da se radi o ugovoru izme─Ĺu povezanih lica (─Źlan 88. ZP), pa zaklju─Źenju predmetnog ugovora nije predhodilo valjano odobrenje Upravnog odbora tu┼żitelja, a zaklju─Źenju ugovora nije predhodilo ni odobrenje Nadzornog odbora tu┼żitelja, niti je o odobrenju i zaklju─Źenom pravnom poslu obavje┼ítena Skup┼ítina akcionara tu┼żitelja (─Źlan 89. stav 4. ZP). To zna─Źi da je kod zaklju─Źenja predmetnog kupoprodajnog ugovora do┼ílo do povrede klauzule zabrane konkurencije i konfliktnosti interesa odnosno odredaba zakona koje su imperativnog karaktera, ┼íto ovaj ugovor ─Źini ni┼ítavim (─Źlan 103. ZOO).

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 016931 17 Rev od 05.07.2018. g.)

<------->

NIŠTAVOST PREDUGOVORA
─îlanovi 45. stav 5., 103. i 124. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85 i 57/89, te ÔÇ│Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ broj 17/93, 3/96 i 39/03 i 74/04)

Raskidom predugovora, obe strane su oslobo─Ĺene obaveze za zaklju─Źenje glavnog ugovora, u koju svrhu je predugovor i zaklju─Źen, a predugovor koji je raskinut ne proizvodi pravno dejstvo, pa ne postoji ni pravna mogu─çnost za utvr─Ĺenjem ni┼ítavosti predugovora ÔÇô koji pravno ne postoji.

Iz obrazlo┼żenja:

U konkretnom slu─Źaju ugovorne strane su se saglasile da glavni ugovor zaklju─Źe u roku od 30 dana od momenta upisa svojinskih prava na ime prodavca (tu┼żiteljice), koji upis nije izvr┼íen jer nije ostvaren uslov za to, a da u slu─Źaju ÔÇô da se ne izvr┼íi povrat svojinskih prava da se predmetni predugovor - automatski raskida u dijelu gdje nije udovoljeno povratu (ta─Źka III stav 2. i 3. predugovora).

U smislu odredbe ─Źlana 74. stav 1. ZOO uslov, kao bitni elemenat ugovora (time i predugovora), je isklju─Źivo izraz volje ugovornih strana i pravno dejstvo predugovora sa takvom odredbom zavisi od neke budu─çe, objektivno neizvjesne ─Źinjenice. Ako je predugovor zaklju─Źen pod raskidnim uslovom, kao ┼íto je to ovdje slu─Źaj, i ako uslov za zaklju─Źenje

glavnog ugovora nije ispunjen, ostvaren je raskidni uslov za automatski raskid predugovora, ugovoren u ta─Źki III stav 3. predugovora.

S obzirom da su u ta─Źki IV predugovora ugovorne strane saglasno izjavile da zemlji┼íte koje je predmet predugovora, u momentu njegovog zaklju─Źenja ima karakter neizgra─Ĺenog gra─Ĺevinskog zemlji┼íta, da je s tim u vezi tu┼żiteljica punomo─çjem ovjerenim od strane notara G. G. po brojem ÔÇŽ od 7.7.2009. g. ovlastila tu┼żenog da preduzme sve pravne i druge radnje vezane za povrat predmetnog zemlji┼íta koje je izuzeto rje┼íenjem nadle┼żnog upravnog organa Skup┼ítine ÔÇŽ B. L. od 17.9.1971. g. koji nije izvr┼íen, ostvaren je ugovoreni uslov za automatski raskid predugovora, o ─Źemu je nakon opoziva datog punomo─çja tu┼żiteljica obavijestila tu┼żenog dana 7.2.2014. g., (koje obavje┼ítenje je tu┼żeni primio 14.2.2014. g.), a ovu odlu─Źnu ─Źinjenicu (o raskidu predugovora) i sam revident potvr─Ĺuje u izjavljenoj reviziji.

Kako je ugovoren, a zatim i ostvaren raskidni uslov za raskid predmetnog predugovora, bez zna─Źaja je za odluku u ovom sporu okolnost da je je u datom punomo─çju navedeno da se vlastodavac (tu┼żiteljica) za poslove ozna─Źene u punomo─çju datom tu┼żenom „odri─Źe opoziva punomo─çja“. Ovakav zaklju─Źak je u skladu sa odredbom ─Źlana 92. stav 1. ZOO, prema kojoj odredbi vlastodavac mo┼że po svojoj volji opozvati punomo─çje, ─Źak iako se ugovorom odrekao tog prava.

Raskidom predugovora (kao i raskidom ugovora koji predvi─Ĺa odredba ─Źlana 124. ZOO), obe strane su oslobo─Ĺene obaveze (iz predugovora), za zaklju─Źenje glavnog ugovora, u koju svrhu je predugovor i zaklju─Źen, a predugovor koji je raskinut ne proizvodi pravno dejstvo, pa ne postoji ni pravna mogu─çnost za utvr─Ĺenjem ni┼ítavosti predugovora (prema odredbi ─Źlana
103. ZOO) ÔÇô koji pravno ne postoji, kako je pravilno zaklju─Źio i drugostepeni sud. Zato se navodi revizije u ovom pravcu ukazuju neosnovanim.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 187447 17 Rev od 11.9.2018. g.)

<------->

RASKID UGOVORA
─îlan 124. i 132. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Kako je, zbog neispunjenja ugovornih obaveza od strane tu┼żene, do┼ílo do raskida ugovora o specijalizaciji, tu┼żena je pravilno obavezana da tu┼żitelju vrati tro┼íkove specijalizacije, koje je tu┼żitelj snosio za tu┼żenu.

Iz obrazlo┼żenja:

Prema utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova, tu┼żena nije ispunila svoju obavezu iz ugovora o specijalizaciji broj: ÔÇŽ od 27.05.2008. g., odnosno nije po zavr┼íenoj specijalizaciji i polo┼żenom specijalisti─Źkom ispitu na radu kod tu┼żitelja ostala dvostruko vrijeme trajanja specijalizacije, ve─ç je jednostrano prekinula radni odnos sa danom 06.06.2014. g.. Zaklju─Źenjem aneksa ugovora o specijalizaciji broj: ÔÇŽ od 16.12.2014. g. stranke su se sporazumjele o na─Źinu izmirenja obaveze tu┼żene preuzete ugovorom o specijalizaciji, koju su saglasno utvrdile u iznosu od 87.154,93 KM, i to isplatom nov─Źanog iznosa od 30.000,00 KM i radnim anga┼żovanjem u de┼żurstvu u dane vikenda po cijeni 5,00 KM po satu. Stranke su se, zaklju─Źenjem ugovora broj: 8365/15 od 10.09.2015. g., saglasile da se izmjeni na─Źin izmirenja navedene obaveze tu┼żene, tako ┼íto ─çe tu┼żena tu obavezu izmiriti pru┼żanjem usluga - rada u de┼żurstvu, po cijeni od 128,00 KM u dane vikenda i po cijeni od 82,92 KM radnim danima. Izme─Ĺu stranaka nije sporno da tu┼żena na taj na─Źin (a niti isplatom nov─Źanog iznosa) nije izmirila svoju ugovornu obavezu.

Odredbom ─Źlana 6. ugovora broj: 8365/15 od 10.09.2015. g. stranke su regulisale da tu┼żitelj zadr┼żava pravo da jednostrano raskine ugovor, ukoliko tu┼żena┬á u kontinuitetu od
2 mjeseca bez opravdanog razloga ne izvr┼íava obaveze iz ovog ugovora (stav 1.). Kao opravdani razlozi za neizvr┼íavanje obaveza smatraju se bolest i du┼że stru─Źno usavr┼íavanje na koje radnik bude upu─çen od strane poslodavca sa kojim ima zaklju─Źen ugovor o radu na neodre─Ĺeno vrijeme (stav 2.).

Tokom postupka pred ni┼żestepenim sudovima, te u revizionim navodima, tu┼żena isti─Źe da svoju ugovornu obavezu nije ispunila iz opravdanog razloga odnosno zbog trajanja supspecijalizacije iz intenzivne terapije za potrebe slu┼żbe intenzivne medicine za nehirur┼íke grane, po ugovoru o supspecijalizaciji koji je sa novim poslodavcem zaklju─Źila dana 24.11.2015. g..

─îlanom 2. navednog ugovora o supspecijalizaciji tu┼żena je, u odnosu na njenog sada┼ínjeg poslodavca, preuzela obavezu da u roku i na na─Źin propisan Pravilnikom o planu i programu specijalizacija i supspecijalizacija („Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ│ br. 2/14, u daljem tekstu: Pravilnik) obavi supspecijalisti─Źki sta┼ż i polo┼żi supspecijalisti─Źki ispit.

Prema ─Źlanu 8. ao) Pravilnika (koja odredba propisuje vrste i trajanje supspecijalizacija) predmetna supspecijalizacija traje dvije g.. Supspecijalisti─Źki sta┼ż se obavlja prema programu odgovaruju─çe grane medicine (─Źlan 18. Pravilnika) i to u kontinuitetu u ukupnom trajnju supspecijalizacije (─Źlan 20.). I u prezentiranom supspecijalisti─Źkom indeksu tu┼żene od 24.11.2015. g. ozna─Źeno je da supspecijalizacija traje dvije g..

Saglasno navedenom, kako je tu┼żena predmetnu supspecijalizaciju zapo─Źela dana 24.11.2015. g., to je pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da je dana 24.11.2017. g. (tokom trajanja postupka u predmetnoj parnici) istekao rok od 24 mjeseca koliko je trajala njena supspecijalizacija i da su time na strani tu┼żene prestali opravdani razlozi za neizvr┼íenje obaveze. Druga─Źiji zaklju─Źak ne mogu ishoditi revizioni navodi tu┼żene kojima se poziva na odredbu ─Źlana 26. Pravilnika, koja propisuje da je zdravstveni radnik obavezan da poslije sticanja uslova za polaganje supspecijalisti─Źkog ispita pristupi polaganju ispita u roku od ┼íest mjeseci, niti pozivanje na uvjerenje Univerzitetsko klini─Źkog centra broj 01-245-2718 od 10.01.2018. g., prema kojem je supspecijalizacija tu┼żene
„jo┼í u toku“, s obzirom na zaklju─Źeni ugovor o supspecijalizaciji i odredbe Pravilnika o trajanju supspecijalizacije, te da po prirodi stvari obaveza tu┼żene da pristupi polaganju supspecijalisti─Źkog ispita nju objektivno ne spre─Źava u ispunjenju obaveze preuzete ugovorom od 10.09.2015. g..

Navedeno pogotovo ┼íto je u konkretnom slu─Źaju, zaklju─Źenjem aneksa ugovora o specijalizaciji i zaklju─Źenjem ugovora od 10.09.2015. g., te tokom postupka u predmetnoj parnici, tu┼żitelj pokazao volju da se izna─Ĺe na─Źin izmirenja obaveze koji je za tu┼żenu prihvatljiv, ┼íto od strane tu┼żene nije prihva─çeno. Kako je, dakle, zbog neispunjenja obaveza na strani tu┼żene do┼ílo do raskida ugovora o specijalizaciji od 17.05.2008. g., a zatim i ugovora od 10.09.2015. g., to je u odredbi ─Źlana 132. stav 2. ZOO drugostepeni sud imao valjano upori┼íte da tu┼żenu obave┼że da tu┼żitelju vrati tro┼íkove specijalizacije, koje je tu┼żitelj snosio za tu┼żenu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 85 0 P 062818 18 Rev od 15.11.2018. g.)

 

<------->

RASKID UGOVORA I ZASTARA
─îlan 124. u vezi sa ─Źlanom 371. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 do 74/04)

U situaciji kada je zastarjelo potra┼żivanje povjerioca i kada se ono vi┼íe ne mo┼że ostvariti prinudnim putem, tu┼żitelj ne mo┼że raskinuti ugovor zbog neizvr┼íenja.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbom ─Źlana 131. ZOO, propisano je da se ugovor ne mo┼że raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveza.

Ta─Źkom 3.4. ugovora, tu┼żeni je preuzeo obavezu da na tu┼żitelja, najkasnije do 1.9.1990. g., izvr┼íi prenos svog prava posjeda i vlasni┼ítva na dijelu nekretnine na kojoj je izgra─Ĺen objekat peradarske farme, u povr┼íini od 2.000 m2. Tu┼żitelj je po ta─Źci 2.5. ugovora, preuzeo obavezu da vlasni┼ítvo nad nekretninom, objektom i opremom prenese na mje┼íovito preduze─çe „B.P.“, koje osniva zajedno sa tu┼żenim (1.3.). Nesporno je utvr─Ĺeno da je objekt izgra─Ĺen na nekretnini tu┼żenog, da je registrovano preduze─çe naziva „B.P.“ (izvod iz registra nije ─Źitan kao dokaz pa nije razja┼ínjeno ko su osniva─Źi), te da prenos nekretnine nije izvr┼íen na tu┼żitelja niti na navedeno preduze─çe.

Stav je ovog suda da je pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da su ostvareni uslovi za raskid ugovora, jer se neizvr┼íenje ugovorne obaveze prenosa prava na nekretnini na tu┼żitelja, potom na zajedni─Źko preduze─çe, ne mo┼że smatrati neispunjenjem neznatnog dijela obaveze kod ─Źinjenice da je posljedica toga neostvarivanje svrhe ugovora (uzgoj brojlera u zajedni─Źkom preduze─çu).

Postavlja se pitanje, da li povjerilac mo┼że raskinuti ugovor zbog neizvr┼íenja obaveze du┼żnika i u situaciji u kojoj je ve─ç nastupila zastarjelost potra┼żivanja izvr┼íenja ugovorene obaveze.

Prigovor zastarjelosti je materijalnopravni prigovor koga tu┼żeni mo┼że ista─çi sve do zaklju─Źenja glavne rasprave, tako da njegov propust da ga istakne u odgovoru na tu┼żbu ili na pripremnom ro─Źi┼ítu, nema za posljedicu gubitak tog prava, kako revizija ┼żeli da prika┼że. Jedino ograni─Źenje u pogledu isticanja prigovora zastare, jeste u tome da se taj prigovor ne mo┼że prvi put iznijeti u ┼żalbi (─Źlan 207. stav 3. ZPP). Kada je takav prigovor istaknut u toku postupka pred prvostepenim sudom, onda i drugostepeni sud i revizioni sud, po slu┼żbenoj du┼żnosti, u ┼żalbenom i revizionom postupku moraju da paze na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Kada je u parnici u toku prvostepenog postupka istaknut prigovor zastarjelosti, tada sud, prvenstveno, mora da ocijeni da li je ovaj prigovor osnovan, a tek potom, ukoliko na─Ĺe da navedeni prigovor nije osnovan, upusti─çe se u izvo─Ĺenje dokaznog postupka i raspravljanje o osnovanosti i visini samog potra┼żivanja.

Zastarjelost po─Źinje te─çi prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slu─Źajeve nije druga─Źije propisano, i nastupa kad istekne posljednji dan zakonom propisanog roka (─Źl. 361. stav 1. i ─Źl. 362. ZOO).

U dvostrano obveznom ugovoru, o kom je rije─Ź i u ovom postupku, kada jedna strana ne ispuni svoju obavezu druga strana mo┼że, ako nije druga─Źije odre─Ĺeno, da zahtjeva ispunjenje obaveze, ili pod uslovima predvi─Ĺenim ─Źlanom 125. do ─Źl. 132. ZOO da raskine ugovor prostom

izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu. Obzirom da zakon za konkretni pravni odnos ne propisuje poseban rok zastarjelosti, pravilno nalaze ni┼żestepeni sudovi da se ima uzeti da zahtjev tu┼żitelja zastarjeva u op┼ítem zastarnom roku iz ─Źlana 371. ZOO, tj. u roku od 10 godina.

Kako tu┼żitelj nije u zakonom propisanom roku tra┼żio izvr┼íenje ugovorene obaveze, niti obavjestio drugu ugovornu stranu da raskida ugovor, on je, svojim propustima, doveo do zastarjelosti potra┼żivanja. Pau┼íalna je tvrdnja revidenta da su stranke i nakon 1.9.1990. g. „ispunjavali druge ugovorne obaveze ulaganja i izgradnje“, jer te ─Źinjenice nisu dokazane. Naime, tu┼żeni je na ro─Źi┼ítu za glavnu raspravu koje je odr┼żano18.11.2008. g., u iskazu datom u svojstvu parni─Źne stranke, iskazao da je „farma zavr┼íena 1990. g. i nije radila“, a ┼íto je potvr─Ĺeno i iskazom svjedoka N. R. (direktora tu┼żitelja u toku 1990. g.).

Prema utvr─Ĺenim ─Źinjenicama, obaveza tu┼żenog za prenos prava vlasni┼ítva na zemlji┼ítu i izgra─Ĺenom objektu na tu┼żitelja dospjela je za ispunjenje 1.9.1990. g.. Ova obaveza zastarjeva u op┼ítem zastarnom roku od 10 godina, a koji rok, kako pravilno nalazi drugostepeni sud, po─Źinje te─çi prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze. Tu┼żitelj je zahtjev za raskid ugovora postavio 10.1.2007. g., dakle, po proteku roka u kojem je imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze od tu┼żenog.

U takvoj situaciji, kada je zastarjelo potra┼żivanje povjerioca i kada du┼żnik vi┼íe nije du┼żan da izvr┼íi ugovornu obavezu, niti se to mo┼że ostvariti prinudnim putem, tu┼żitelj ne mo┼że raskinuti ugovor zbog neizvr┼íenja.

Suprotno shvatanje protivilo bi se na─Źelu sigurnosti koje podrazumijeva da protekom vremena neko fakti─Źko stanje postaje i pravno, odnosno da se protekom vremena i neaktivno┼í─çu titulara gube neka prava. Time tu┼żitelj ne mo┼że ostvarivati ni prava u smislu odredbe ─Źlana 132. ZOO, kao posljedice raskida ugovora, kao ni pravo vra─çanja datog po pravilima koja vrijede u slu─Źaju sticanja bez osnova (─Źl. 210. ZOO).

Suprotno tvrdnji revidenta, ovakvu situaciju ne mo┼że promijeniti ni ─Źinjenica da je tu┼żba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22.4.2003. g., jer je prvobitno postavljen stvarno pravni zahtjev da se utvrdi da je tu┼żitelj nosilac prava svojine na izgra─Ĺenom objektu i pripadaju─çem dijelu zemlji┼íta, koji zahtjev se ne mo┼że poistovjetiti sa zahtjevom za ispunjenje ugovorne obaveze ili zahtjevom za raskid ugovora u smislu odredbe ─Źlana 124. ZOO. Takav zahtjev, kako je naprijed re─Źeno, postavljen je tek podneskom tu┼żitelja od 10.1.2007. g. kojim je ure─Ĺena i preina─Źena prvobitno podnesena tu┼żba.

Neosnovano se revizijom prigovara da je iz drugostepene odluke nejasno da li je predmetni ugovor o zajedni─Źkom ulaganju jo┼í na snazi. Obzirom da je pravosna┼żno odbijen zahtjev za raskid ugovora, dalje obrazlaganje navedenog prigovora ukazuje se suvi┼ínim.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 72 0 P 003332 18 Rev od 5.7.2018. g.)

 

<------->


POSLjEDICE RASKIDA UGOVORA
─îlan 124. u vezi sa ─Źlanom 132. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske",
br. 17./93, 3/96 i 74/04)

U slu─Źaju raskida ugovora strana koja je ugovor izvr┼íila potpuno ili djelimi─Źno ima pravo da tra┼żi da joj se vrati ono ┼íto je dala drugoj ugovornoj strani.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, odredbama ─Źlana 124. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano, da u dvostranim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana mo┼że, ako nije ┼íto drugo odre─Ĺeno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvi─Ĺenim u idu─çim ─Źlanovima, raskinuti ugovor prostom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slu─Źaju ima pravo na naknadu ┼ítete.

Odredbama ─Źlana 132. stav 1. i 2. ZOO je propisano, da se raskidom ugovora obje strane osloba─Ĺaju svojih obaveza izuzev obaveze na naknadu ┼ítete (stav 1.). Ako je jedna strana izvr┼íila ugovor potpuno ili djelimi─Źno, ima pravo da joj se vrati ono ┼íto je dala (stav 2.).

Kod nespornih ─Źinjenica: da je tu┼żilac kao koncesionar, a na osnovu ugovora o koncesiji od 28.2.2006. g., imao obavezu da izgradi hidroelektranu G. do 28.11.2008. g., a hidroelektranu R. do 28.11.2007. g.; da me─Ĺu parni─Źnim strankama nije sporno da tu┼żilac nije izgradio navedene hidroelektrane, pa ni u ugovorenim rokovima; da je navedenim ugovorima o koncesiji zaklju─Źenim izme─Ĺu parni─Źnih stranaka u februaru 2006. g., dogovoreno da ─çe se taj ugovor raskinuti ako koncesionar u roku ne zavr┼íi izgradnju hidroelektrane i pusti je u komercijalni rad; da je podneskom od 3.9.2012. g. tu┼żena obavijestila tu┼żioca da raskida ugovor, ima se uzeti da su navedeni ugovori o koncesiji izme─Ĺu parni─Źnih stranaka raskinuti.

Nije sporno, da je prilikom zaklju─Źenja ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane G., tu┼żilac kao koncesionar isplatio tu┼żenoj jednokratnu koncesionu naknadu u iznosu od 12.500,00 KM, a da je prilikom zaklju─Źenja ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane R., tu┼żilac isplatio tu┼żenoj na ime jednokratne koncesione naknade 5.000,00 KM, tj. ukupno 17.500,00 KM. Obzirom da tu┼żena u toku postupka nije dokazala da je vratila tu┼żiocu 17.500,00 KM, uzetih na ime jednokratnih koncesionih naknada, ovaj sud nalazi da je zahtjev tu┼żioca na ime vra─çanja jednokratne koncesione naknade u ukupnom iznosu od 17.500,00 KM osnovan, u smislu odredaba ─Źlana 132. ZOO. Ovo tim prije ┼íto i sama tu┼żena u svom podnesku od 03.9.2012. g. priznaje da je neophodno tu┼żiocu vratiti iznose jednokratne koncesione naknade te da se obavezuje iste vratiti tu┼żiocu nakon provedene procedure.

Mada je odredbama ─Źlana 16 ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane R. i ─Źlanom 16 ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane G., zaklju─Źenih izme─Ĺu parni─Źnih stranaka u februaru 2006. g., dogovoreno da koncesionar nema prava na naknadu ┼ítete, ukoliko ne izgradi hidroelektrane u ugovorenom roku, ovaj sud nalazi da zahtjev tu┼żioca na ime naknade ┼ítete zbog povrede ugovorene obaveze, u smislu odredaba ─Źlana 154 i 155. u vezi sa ─Źlanom 124. ZOO, nije osnovan, ni zato ┼íto tu┼żena nije u─Źinila povredu ugovorene obaveze, konkretno obaveze preuzete ─Źlanom 9. ugovora o koncesiji iz februara 2006. g..

Naime, ─Źlanom 9. ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane R. i ─Źlanom 9 ugovora o koncesiji za izgradnju hidroelektrane G., zaklju─Źenih izme─Ĺu parni─Źnih stranaka u februaru 2006. g., tu┼żeni kao koncedent se obavezao pru┼żiti tu┼żiocu kao koncesionaru podr┼íku pri obezbje─Ĺenju svih dozvola, odobrenja, saglasnosti i sli─Źno, koje ─çe biti tra┼żene u skladu sa va┼że─çim propisima. Kada se ima u vidu, da tu┼żilac kao koncesionar nije nikada dobio urbanisti─Źku saglasnost za izgradnju navedenih hidroelektrana, jer da zbog nedostataka u izvedbenim projektima hidroelektrana nije mogao obazbijediti saglasnosti za za┼ítitu ┼żivotne sredine, vodoprivredne saglasnosti, saglasnosti ┼Żeljeznica Republike Srpske i tome sli─Źno, onda se pravilnim ukazuje zaklju─Źak drugostepenog suda da tu┼żeni nije povrijedio svoju obavezu iz ─Źlana 9. navedenih ugovora o koncesiji.

Kod takvog stanja stvari, a koje stanje stvari se ni─Źim ne dovodi u pitanje revizionim prigovorima, je valjalo u svemu prihvatiti razloge drugostepene presude kojim je odbijen preostali zahtjev tu┼żioca na ime naknade ┼ítete.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 106855 17 Rev od 28.8.2018. g.)

<------->

 

─îlan 26. i 63. Zakona o obligacionim odnosima
PREMA ODREDBI ─îLANA 26. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, UGOVOR JE SKLOPLJEN KADA SU SE UGOVORNE STRANE SAGLASILE O BITNIM SASTOJCIMA UGOVORA. KADA STRANE VJERUJU DA SU SAGLASNE, A ZAPRAVO ME─ÉU NJIMA POSTOJI NESPORAZUM O PRAVNOJ PRIRODI UGOVORA ILI O KOJEM BITNOM SASTOJKU UGOVORA RADI SE O NESPORAZUMU (DISSENSUS). TADA UGOVOR NE NASTAJE, A POSLJEDICA JE NIŠTAVOST IZ RAZLOGA ŠTO NIŠTAVOST UZROKUJE NESPORAZUM. GREŠKA U IZJAVI U VIDU RAZLIKE IZME─ÉU ┼ŻELJENOG I IZJAVLJENOG SMISLA, SPRJE─îAVA VOLJU DA PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO, JER IZJAVA NIJE U SAGLASNOSTI SA ONIM ŠTO SE ┼ŻELJELO. IZJAVA VOLJE JE, DAKLE ILI NEPOSTOJE─ćA, AKO IZJAVILAC NIJE UOP─ćE IMAO VOLJU DA ZAKLJU─îI UGOVOR, ILI NIŠTAVAN KADA POSTOJI MANIFESTACIJA VOLJE, ALI ONA NIJE ISKAZANA NA NA─îIN DA ODRA┼ŻAVA VOLJU IZJAVIOCA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 055393 12 Rev od 26.09.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 270. stav 1. i ─Źlan 272. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
UKOLIKO JE UGOVOR, KOJI JE „OSIGURAN“ UGOVORNOM KAZNOM, RASKINUT, NEMA MOGU─ćNOSTI OSTVARIVANJA PRAVA NA UGOVORENU KAZNU, POŠTO JE RASKIDOM UGOVORA PRESTALA SVRHA ZA KOJU JE UGOVORENA KAZNA BILA UGOVORENA (UGOVORENA KAZNA JE SREDSTVO OSIGURANJA ISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA U ROKU).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 17 0 Ps 002693 12 Rev od 03.09.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 508. do 515. Zakona o obligacionim odnosima
ZA POSTOJANJE ODGOVORNOSTI ZBOG PRAVNIH NEDOSTATAKA (OBAVEZA ZAŠTITE OD EVIKCIJE) BEZ UTICAJA JE DA LI JE PRODAVAC ZNAO ILI NIJE ZNAO ZA POSTOJANJE PRAVNIH NEDOSTATAKA, JER JE DU┼ŻNOST PRODAVCA DA OSIGURA KUPCU KAO STICAOCU PUNO I OD TRE─ćIH OSOBA NEOMETANO KORIŠTENJE PRAVA KOJE JE UGOVOROM NA NJEGO PRENIO. OBAVEZA ZAŠTITE OD EVIKCIJE NE SHVATA SE KAO SANKCIJA ZBOG NESAVJESNOSTI PRODAVCA NEGO KAO DEJSTVO TERETNOG UGOVORA (UZAJAMNOST KORISTI) PA JE BEZ UTICAJA POZIVANJE TU┼ŻENOG KAO PRODAVCA NA VLASTITU SAVJESNOST, A DA PRI TOME NIJE DOKAZAO NESAVJESNOST KUPCA. DA BI KUPAC IMAO PRAVO NA ZAŠTITU OD EVIKCIJE POTREBNO JE DA JE PRAVNI NEDOSTATAK POSTOJAO PRIJE NEGO ŠTO JE ON STEKAO STVAR.


(Presuda Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine br. 17 0 P 011991 12 Rev od 04.04.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 105. stav 1. i 2. i ─Źlan 557. i 558. Zakona o obligacionim odnosima
KADA JE UGOVOR O ZAJMU ZAKLJU─îEN UZ UGOVARANJE NESRAZMJERNO VISOKE KAMATNE STOPE TADA NIJE U PITANJU ZELENAŠKI UGOVOR JER NE PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO KLAUZULA IZ UGOVORA O ZAJMU KOJOM JE UGOVORENA ZELENAŠKA KAMATA (PO STOPI VIŠOJ OD ONE KOJA JE ODRE─ÉENA PROPISIMA) PA UGOVOR O ZAJMU ZBOG TOGA NIJE NIŠTAV U CIJELINI (─îLAN 105. STAV 1. I 2., TE ─îLAN 557. I 558. ZAKONA O BLIGACIONIM ODNOSIMA).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 64 0 Ps 009656 12 Rev od 10.06.2013. g.)

 

<------->

 

Zastarjelost potra┼żivanja iz ugovora o prometu robe i usluga iz me─Ĺusobnih odnosa pravnih lica i samostalnih preduzetnika

Na zastarjelost potra┼żivanja iz ugovora o prometu robe i usluga iz me─Ĺusobnih odnosa pravnih lica i samostalnih preduzetnika, po analogiji o zastarjevanju me─Ĺusobnih potra┼żivanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, primjenjuje se rok od tri g. propisan odredbom ─Źlana 374. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 27/78 do 47/89 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 17/93, 3/96 i 39/03), jer je cilj navedene odredbe da se obezbjedi brzo i neometano funkcionisanje prometa, te da neizvjesnost u pogledu prava i obaveza koji proisti─Źu iz tog prometa što kra─çe traje. Kra─çi rok zastarjelosti opravdava i sam karakter poslova, te na─Źela ravnopravnosti strana u obligacionim odnosima i pravne sigurnosti, s obzirom da pojam ugovora u privredi, koji je definisan odredbom ─Źlana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima obuhvata i ugovore koje preduze─ça i druga pravna lica, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost (preduzetnici) zaklju─Źuju me─Ĺu sobom u obavljanju djelatnosti koje ─Źine predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima.

 

Shvatanje usvojeno na sjednici Gra─Ĺansko-upravnog odjeljenja Vrhovnog suda Republike Srpske od 29.11.2013. g.

 

<------->

 

─îlan 437. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
SA GLAVNIM POTRA┼ŻIVANJEM NA CESIONARA PRELAZE I SPOREDNA PRAVA, JER SE SMATRA DA SPOREDNA PRAVA U SVEMU DIJELE SUDBINU GLAVNOG POTRA┼ŻIVANJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 081538 11
Rev od 17.07.2012. g.)

 

<------->

─îlan 633 stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
PISMENA SAGLASNOST NARUCIOCA RADOVA NEOPHODNA JE KADA SAM IZVODAC RADOVA ┼ŻELI ODSTUPITI OD PROJEKTA GRADENJA, ODNOSNO UGOVORENIH RADOVA. TAKVA SAGLASNOST, MEDUTIM, NIJE NU┼ŻNA PRETPOSTAVKA ZAHTIJEVA ZA POVECANJE CIJENE RADOVA ZA KOJE IZVODAC TVRDI DA IH JE IZVEO NA ZAHTJEV NARUCIOCA I TIME ODSTUPIO OD PROJEKTA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001267 10
Rev od 16.02.2012. g.) 68 0 Ps 002058 10 Rev od 16.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 780. stav 3. i ─îlan 787. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
KOMITENT NIJE U PRAVNOM ODNOSU SA TRECIM LICEM SA KOJIM JE KOMISIONAR ZAKLJUCIO UGOVOR ZA RACUN KOMITENTA SVE DOK KOMISIONAR NE USTUPI KOMITENTU SVOJA POTRA┼ŻIVANJA PREMA TRECEM LICU. TEK NAKON USTUPANJA POTRA┼ŻIVANJA KOMITENT MO┼ŻE ZAHTIJEVATI OD TRECEG LICA ISPUNJENJE OBAVEZE IZ POSLA KOJEG JE SA OVIM ZAKLJUCIO KOMISIONAR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Ps 059313 11
Rev od 18.09.2012. g.) 68 0 Ps 002058 10 Rev od 16.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 1089. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
STRANKE MOGU VANSUDSKOM NAGODBOM UREDITI SVOJE PRAVNE ODNOSE DRUGACIJE NEGO ŠTO SU ONI UREDENI PRAVOMOCNOM PRESUDOM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 057322 11
Rev od 23.02.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 2., ─îlan 3. i ─îlan 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila
─îlan 89. stav 2. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu
SA POJMOM „PREBIVALIŠTE U FEDERACIJI BIH“ TREBA UPODOBITI I PRIVREMENO BORAVIŠTE KOJE JE EVIDENTIRANO KOD MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA BIH. STOGA ŠTETU PROUZROKOVANU NEOSIGURANIM MOTORNIM VOZILOM DIPLOMATSKIH OZNAKA, KOJIM JE UPRAVLJALO LICE SA NOSTRIFICIRANIM STATUSOM DIPLOMATSKOG SLU┼ŻBOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI I PRIVREMENIM BORAVIŠTEM U FEDERACIJI BIH, DU┼ŻAN JE NAKNADITI ZAŠTITNI FOND FEDERACIJE BIH.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000719 10
Rev od 08.12.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 602. i ─îlan 606. Zakona o obligacionim odnosima
KAD NARUCILAC U NARUD┼ŻBI, IZUZEV DIMENZIJA, NIJE DAO PODATKE O ELASTICNOSTI I TVRDOCI GUME OD KOJE JE POSLENIK TREBAO IZRADITI SPORNE GUMENE PROFILE, NITI JE DAO PODATKE O NAMJENI ZA KOJU SU SE ISTI IMALI UPOTRIJEBITI, POSLENIK NE ODGOVARA ZA ŠTETU ZBOG NEDOSTATKA MATERIJALA UKOLIKO JE PRI IZRADI STVARI UPOTRIJEBIO MATERIJAL SREDNJEG KVALITETA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000373 09
Rev od 04.10.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 948. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
KADA KOLEKTIVNO OSIGURANJE OD POSLJEDICA NESRECNOG SLUCAJA NIJE UGOVORENO KAO OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI TADA NEMA MJESTA URACUNAVANJU IZNOSA ISPLACENOG TU┼ŻITELJU PO OSNOVU KOLEKTIVNOG OSIGURANJA U IZNOS PRAVICNE NOVCANE NAKNADE ZA DUŠEVNE BOLOVE ZBOG SMANJENJA ┼ŻIVOTNE AKTIVNOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013494 10
Rev od 28.04.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 998. i ─îlan 67. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
ODREDBE ANEKSA UGOVORA, KOJIM SE OTE┼ŻAVAJU ILI POVECAVAJU OBAVEZE DU┼ŻNIKA IZ GLAVNOG UGOVORA O KREDITU, NE OBAVEZUJU JEMCE KOJI NISU POTPISALI ANEKS UGOVORA ILI POVODOM TOG ANEKSA POTPISALI IZJAVU O JEMCENJU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 63 0 P 003352 10
Rev od 25.10.2011. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 141. Zakona o obligacionim odnosima

DA BI POSTOJAO ZELENAŠKI UGOVOR POTREBNO JE DA SU ISPUNJENI SLIJEDE─ćI USLOVI: DA IZME─ÉU DAVANJA UGOVORNIH STRANA U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA POSTOJI O─îIGLEDNA NESRAZMJERA, DA JE JEDNA UGOVORNA STRANA ISKORISTILA NEPOVOLJAN POLO┼ŻAJ U KOJEM SE NAŠLA DRUGA STRANA (NJENO STANJE NU┼ŻDE ILI TEŠKO MATERIJALNO STANJE, NEDOVOLJNO ISKUSTVO, LAKOMISLENOST ILI ZAVISNOST) I DA JE IZ TOGA PROISTEKLA O─îIGLEDNA NESRAZMJERA IZME─ÉU UZAJAMNIH DAVANJA, KAO I DA JE STRANA KOJA KORISTI STANJE NU┼ŻDE ZNALA ILI MOGLA ZNATI DA SE DRUGA STRANA NALAZI U TAKVOJ SITUACIJI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001142 od
17.12.2009.g.)

 

<------->

 

─îlan 143., ─Źlan 897., ─Źlan 918., ─Źlan 919. i ─Źlan 929. Zakona o obligacionim odnosima

TU┼ŻITELJ KOJI JE SVOJE PUTNI─îKO MOTORNO VOZILO OSTAVIO U SVOJOJ ZAKLJU─îANOJ GARA┼ŻI, PRI ─îEMU JE KLJU─îEVE OD TOG VOZILA OSTAVIO U SVOJOJ ZAKLJU─îANOJ PORODI─îNOJ KU─ćI, POSTUPAO JE SA PA┼ŻNJOM PROSJE─îNOG ─îOVJEKA JER NI NJEGOVO VOZILO NITI KLJU─îEVI OD VOZILA NISU BILI UO─îLJIVI PA DA BI ZBOG TOGA PREDSTAVLJALI NEPOSREDNI ILI DODATNI MOTIV ZA KRA─ÉU, PA NEMA OSNOVA ZA ZAKLJU─îAK DA JE TU┼ŻITELJ IZAZVAO OSIGURANI SLU─îAJ NAMJEROM, GRUBOM NEPA┼ŻNJOM ILI PREVAROM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001332 od
17.12.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 546. Zakona o obligacionim odnosima

KADA KUPAC PLATI PRVU RATU KUPOPRODAJNE CIJENE, A NAKON TOGA PADNE U ZAKAŠNJENJE S PLA─ćANJEM NAJMANJE DVIJE UZASTOPNE RATE, KOJE ─îINE NAJMANJE OSMINU CIJENE, PRODAVAC STI─îE ALTERNATIVNO PRAVO ILI NA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA ILI NA ZAHTJEV ZA ISPLATU CIJELOG OSTATKA CIJENE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 Ps 017634 09 Rev od 14.01.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 557. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 20. ta─Źka 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre─Ĺenim odnosima

NA MATERIJALNO-PRAVNI ODNOS NASTAO ZAKLJU─îENJEM UGOVORA O ZAJMU U ŠVICARSKOJ, GDJE JE TU┼ŻITELJICA, KAO ZAJMODAVAC, IMALA PREBIVALIŠTE U VRIJEME ZAKLJU─îENJA UGOVORA, PREMA PRAVILIMA KOLIZIONOG PRAVA KAO MJERODAVNO PRAVO IMA SE PRIMJENITI PRAVO MJESTA PREBIVALIŠTA ZAJMODAVCA, UKOLIKO UGOVOROM NIJE DRUGA─îIJE ODRE─ÉENO ILI UKOLIKO POSEBNE OKOLNOSTI SLU─îAJA NE UPU─ćUJU NA DRUGO MJERODAVNO PRAVO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001568 od 25.02.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 616. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima

NARU─îILAC KOJI JE IZVO─ÉA─îA NA VRIJEME OBAVIJESTIO O NEDOSTACIMA IZVRŠENOG POSLA NE MO┼ŻE SVOJE PRAVO PO TOM OSNOVU OSTVARIVATI SUDSKIM PUTEM PO ISTEKU GODINU DANA OD DANA U─îINJENOG OBAVJEŠTENJA JER SE U OVOM SLU─îAJU RADI O PREKLUZIVNOM, A NE ZASTARNOM ROKU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000010 od 18.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 901. i ─Źlanovi 957. do 965. Zakona o obligacionim odnosima

POTPISIVANJEM POLICE IZME─ÉU UGOVARATELJA OSIGURANJA I OSIGURANIKA SA OSIGURAVATELJEM, UZ ODRE─ÉIVANJE OSIGURANIKA I KAO KORISNIKA OSIGURANJA ZA SLU─îAJU DO┼ŻIVLJENJA, ZAKLJU─îEN JE IZME─ÉU UGOVORNIH STRANA UGOVOR O OSIGURANJU ┼ŻIVOTA U KORIST TRE─ćEG.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001178 od 26.01.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 998. i ─Źlan 1001. Zakona o obligacionim odnosima

PISMENA FORMA IZJAVE O JEM─îENJU PREDSTAVLJA BITAN SASTOJAK UGOVORA O JEMSTVU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000144 od 23.03.2010. g.)

 

<------->

 

Paragraf 1175. Austrijskog gra─Ĺanskog zakonika (OGZ)

UGOVOROM O ORTAKLUKU UZAJAMNO SE OBAVEZUJU DVA ILI VIŠE LICA DA UDRU┼ŻE SVOJ RAD I IMOVINU RADI POSTIZANJA ODRE─ÉENOG DOPUŠTENOG ZAJEDNI─îKOG CILJA (STICANJA NOVE IMOVINSKE KORISTI I SLI─îNO).

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-08-001342 od 12.01.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 262. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 61., 62. i 63. Op─çih uvijeta za isporuku elektri─Źne energije
UKOLIKO U TOKU TRAJANJA UGOVORA O ISPORUCI ELEKTRICNE ENERGIJE DODE DO FAKTICKE PROMJENE U OSOBI POTROŠACA, PRVOBITNI POTROŠAC, KOJI JE KAO TAKAV EVIDENTIRAN KOD ISPORUCITELJA ELEKTRICNE ENERGIJE, DU┼ŻAN JE U ROKU OD SEDAM DANA PRIJAVITI NAVEDENU PROMJENU, A U SUPROTNOM DU┼ŻAN JE PLATITI ISPORUCITELJU RACUNE ZA ISPORUCENU ELEKTRICNU ENERGIJU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 Ps 025167 09
Rev od 20.07.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 186. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan VI.4 Ustava BiH
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA NENOVCANU MATERIJALNU ŠTETU TE─îE POCEV OD DANA NASTANKA ŠTETE.

(Zaklju─Źak Gradanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
od 11.05.2010. g.)

 

<------->

 

Opšti uslovi – na─Źelo poštenja i savjesnosti
─îlan 143. Zakona o obligacionim odnosima.
SUD JE DU┼ŻAN DA U SKLADU SA ODREDBOM ─îLANA 143. ZOO ISPITA DA LI SU ODREDBE OPŠTIH USLOVA SUPROTNE NA─îELU SAVJESNOSTI I POŠTENJA I NE SMIJE DOZVOLITI DA DRUGI UGOVARA─î DO─ÉE U POLO┼ŻAJ U KOME SE NA NJEGOVU ŠTETU BITNO REMETI RAVNOPRAVNOST U PRAVIMA I OBAVEZAMA IZ SKLOPLJENOG UGOVORA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-00648-18/09 od 23.07.2009. g.)

 

<------->

 

Ograni─Źenje osiguranih rizika
─îlan 900. u vezi sa ─Źlanom 931. Zakona o obligacionim odnosima.
OPŠTIM USLOVIMA ZA OSIGURANJE IMOVINE MOGU SE RAZRADITI KRITERIJI ZA OSLOBA─ÉANJA OD ODGOVORNOSTI OSIGURAVA─îA ZA ŠTETE UZROKOVANE RATNIM OPERACIJAMA I POBUNAMA, ALI SE OSLOBA─ÉANJE NE MO┼ŻE PROŠIRIVATI NA DRUGE RIZIKE KOJI SE NE SMATRAJU RATNIM OPERACIJAMA I POBUNAMA.


( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001549 od 10.02.2009. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 925. i ─Źlan 900. Zakona o obligacionim odnosima
U PARNICI POVODOM ZAHTIJEVA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG KRA─ÉE OSIGURANOG VOZILA (KASKO OSIGURANJE) VISINA NAKNADE ŠTETE UTVR─ÉUJE SE PRIMJENOM ODREDABA ─îLANA 925. U VEZI SA ─îLANOM 900. ZOO-A, A NE NA OSNOVU ─îLANA 185. U VEZI SA ─îLANOM 189. ZOO-A. PRILIKOM UTVR─ÉIVANJA IZNOSA ŠTETE IZMAKLI DOBITAK SE UZIMA U OBZIR SAMO AKO JE TO UGOVORENO.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000680 od 01.07.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 200. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 437. Zakona o krivi─Źnom postupku
DUŠEVNI BOLOVI ZBOG NEOSNOVANOG LIŠENJA SLOBODE PREDSTAVLJAJU JEDINSTVEN VID ŠTETE KOJI OBUHVATA SVE ŠTETNE POSLJEDICE NEMATERIJALNE ŠTETE VEZANE ZA LI─îNOST OŠTE─ćENOG PROISTEKLE ZBOG NEOSNOVANOG LIŠENJA SLOBODE (POVREDE UGLEDA, ─îASTI, SLOBODE ILI PRAVA LI─îNOSTI), PA SE ZA OVU ŠTETU DOSU─ÉUJE JEDAN IZNOS NAKNADE.
NEOSNOVANO LIŠENI SLOBODE IMA PRAVO DA ZAHTIJEVA I NAKNADU ŠTETE ZA PRETRPLJENE DUŠEVNE BOLOVE ZBOG UMANJENJA ┼ŻIVOTNE AKTIVNOSTI KAD JE ZBOG NEOSNOVANOG LIŠENJA SLOBODE DOŠLO DO NARUŠAVANJA NJEGOVOG ZDRAVLJA, KAO I DA ZAHTIJEVA NAKNADU ŠTETE ZA PRETRPLJENI STRAH, AKO NJEGOVA JA─îINA I TRAJANJE TO OPRAVDAVAJU.

(Zaklju─Źak Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH sa sjednice od 03.11.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 897., 901. stav 1., 922. stav 1. i 942. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 10. ta─Źka 3. i ─Źlan 18. Opštih uslova za osiguranje lica od posljedica nesretnog slu─Źaja (nezgode).
KAD JE ME─ÉU STRANKAMA ZAKLJU─îEN UGOVOR O OSIGURANJU LICA VISINA OSIGURANE SUME NE UTVR─ÉUJE SE PO ODREDBAMA ─îLANA 200. ZOO, VE─ć PO ODREDBAMA UGOVORA O KOLEKTIVNOM OSIGURANJU, OPŠTIM USLOVIMA ZA OSIGURANJE LICA OD POSLJEDICA NESRETNOG SLU─îAJA I TABLICAMA ZA ODRE─ÉIVANJE POSTOTKA TRAJNOG GUBITKA OP─ćE RADNE SPOSOBNOSTI (INVALIDITETA) KAO POSLJEDICE NESRETNOG SLU─îAJA (NEZGODE).


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000817 od 18.12.2007.g.)

 

<------->

 

 

─îlan 568. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 34. stav 1. i 2., 35., 36. i 37. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
PISMENA OPOMENA ZAKUPODAVCA ZBOG NEPLA─ćANJA UGOVORENE ZAKUPNINE KOJOM SE TRA┼ŻI OD ZAKUPOPRIMCA I PREDAJA U POSJED POSLOVNOG PROSTORA IMA KARAKTER IZJAVE O ODUSTANKU OD UGOVORA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000654 od 19.06.2007. g.)

 

<------->

 

 

─îlan 482. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima.
MANE NA STVARI KOJE SE MOGU UTVRDITI SAMO NJENOM UPOTREBOM PREDSTAVLJAJU SKRIVENE MANE.
ZA BLAGOVREMENE REKLAMACIJE ZBOG SKRIVENIH MANA POTREBNO JE NE SAMO DA JE REKLAMACIJA U─îINJENA U ROKU OD ŠEST MJESECI OD PREDAJE STVARI, VE─ć I DA JE PODNIJETA U ROKU OD OSAM DANA RA─îUNAJU─ćI OD DANA KADA JE NEDOSTATAK OTKRIVEN.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–263/04 od 11.10.2005. g.).

 

<------->

 

─îlan 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
─îlan 1. Protokola I uz Konvenciju
─îlan II/3 f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i odredba II A ─Źlana 2. k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
─îlan 103. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 21. a) Zakona o prometu nepokretnosti
─îlan 20. stav 1. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima
KOD OCJENE DA LI JE UGOVOR O PRODAJI NEPOKRETNOSTI IZME─ÉU PARNI─îNIH STRANAKA ZAKLJU─îEN DOBROVOLJNO I BEZ PRINUDE, NIJE BITNO DA JE SAMA UGOVORNA STRANA – TU┼ŻENI DOVEO DRUGU STRANU – TU┼ŻITELJA U SITUACIJU DA JE IZOSTALA DOBROVOLJNOST.
BITNO JE DA LI JE UGOVORNA STRANA DOVEDENA U TAKVU URGENTNU SITUACIJU DA JE BILA POD PRITISKOM I U OZBILJNOJ OPASNOSTI KADA JE ZAKLJU─îIVALA UGOVOR.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–182/05 od 28.02.2006.g)

 

<------->

 

─îlan 2. stav 3. i ─Źlan 2. a) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
U SLU─îAJU SPORA O VALJANOSTI UGOVORA O ZAMJENI STANOVA TERET DOKAZIVANJA JE NA STRANCI KOJA TVRDI DA JE PO OSNOVU UGOVORA O ZAMJENI PRAVO NA STAN STEKLA NA DOBROVOLJAN NA─îIN I U SKLADU SA ZAKONOM.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev–1329/05 od 23.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 446. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima
ISTEKOM ROKA IZ OGLASA U "SLU┼ŻBENIM NOVINAMA FBiH" I DNEVNOM LISTU "OSLOBO─ÉENJE", KOJIM PREUZIMALAC POZIVA POVJERIOCE NA IZJAŠNJENJE DA LI PRISTAJU NA PREUZIMANJE DUGA, POVJERILAC KOJI ┼ŻIVI U INOSTRANSTVU, NE MORA IZGUBITI PRAVO NA DAVANJE PRISTANKA NA UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–153/03 od 1.6.2004. god.)

 

<------->

 


Forma ugovora

P R E S U D A

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Banja Luci broj G┼ż-96/03 od 09.6.2005. g. se preina─Źava i sudi:

┼Żalba tu┼żioca se uva┼żava, preina─Źava se presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-240/02 od 05.9.2002. g. u dosu─Ĺuju─çem dijelu tako što se odbija protivtu┼żbeni zahtjev tu┼żenog kojim je tra┼żio da se utvrdi da tu┼żilac nema stanarsko pravo na jednosobnom stanu u B. L. u ul...., i da mu naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.117,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 05.9.2002. g. do isplate.

Obavezuje se tu┼żeni da tu┼żiocu nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj P-240/02 od 05.9.2002. g. odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kojim je tra┼żio da se utvrdi da je on nosilac stanarskog prava na stanu u B. L. u ul..., da je to pravo stekao 06.01.1989. g. na osnovu kona─Źnog i pravosna┼żnog rješenja kada je i useliio u stan, a da je bez njegovog tra┼żenja prestalo 12.5.1993. g. u vrijeme racionalizacije odlaskom u ve─çi stan i odlu─Źeno da ─çe se o ostalom dijelu tu┼żbenog zahtjeva rješavati po pravosna┼żnosti ove presude. U odnosu na prvotu┼żenog J. d.d. .....B.L., tu┼żba se smatra povu─Źenom.

Istom presudom usvojen je protivtu┼żbeni zahtjev tu┼żenog i utvr─Ĺeno je da tu┼żilac T. I. nema stanarsko pravo na jednosobnom stanu u B. L. u ul..., i tu┼żilac obavezan da tu┼żenom nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.117,50 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banja Luci broj G┼ż-96/03 od
09.6.2005. g., ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żilac pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se osporena presuda preina─Źi ili ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se Republi─Źki javni tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Polaze─çi od ─Źinjenice da je tu┼żilac na ro─Źištu odr┼żanom 05.9.2002. g. povukao tu┼żbu u odnosu na J. d.d. ...B.L. a da se u odnosu na tu┼żenog S. D. odrekao tu┼żbenog zahtjeva, prvostepeni sud je u odnosu na prvotu┼żenog konstatovao povla─Źenje tu┼żbe, a u odnosu na drugotu┼żenog odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca. S obzirom na utvr─Ĺenje da je ugovorom od 31.5.1994. g. Opština B.L., kao nosilac prava raspolaganja na spornom stanu prenijela jednokratno pravo koriš─çenja na J. B. L., te da je drugotu┼żeni na osnovu ugovora o koriš─çenju stana od 26.02.1999. g., nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, prvostepeni sud je zaklju─Źio da drugotu┼żeni ima pravni interes da se utvrdi da tu┼żilac nema stanarsko pravo na istom stanu, pa da u smislu ─Źlana 187. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93 do 32/94), mo┼że postaviti takav protivtu┼żbeni zahtjev. Uzimaju─çi u obzir nespornu ─Źinjenicu da tu┼żilac nije zaklju─Źio ugovor o koriš─çenju stana prvostepeni sud je zaklju─Źio da tu┼żilac nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu u skladu sa odredbom ─Źlana 11. stav 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima – pre─Źiš─çen tekst (''Slu┼żbeni list SR BiH'' br. 14/84 do 36/89 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 19/93, 2/93 i 12/99 – u daljem tekstu: ZSO), pa je udovoljio protivtu┼żbenom zahtjevu tu┼żenog S. D.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravno shvatanje prvostepenog suda, pa je ┼żalbu tu┼żioca odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Osnovano revident ukazuje da je osporena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Oba ni┼żestepena suda svoj zaklju─Źak da tu┼żilac nije nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu zasnivaju na nespornoj ─Źinjenici da on nije zaklju─Źio ugovor o koriš─çenju predmetnog stana u smislu ─Źlana 11. stav 2. ZSO.

Me─Ĺu parni─Źnim strankama je nesporno da je na predmetnom stanu nosilac prava raspolaganja Opština B.L., da je davalac stana na koriš─çenje J. d.d. ...B.L., koji je bio prvotu┼żeni, te da u ovom postupku nije dokazano da je u vrijeme dodjele predmetnog stana tu┼żiocu bio zaklju─Źen pismeni ugovor o prenosu prava davanja stana na koriš─çenje izme─Ĺu Opštine B.L. i prvotu┼żenog. Stoga tu┼żeni S.D. smatra da prvotu┼żeni nije ni imao svojstvo davaoca stana na koriš─çenje u vrijeme dodjele stana na koriš─çenje tu┼żiocu, pa da tu┼żilac nije mogao ste─çi svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu.

Prije svega, treba re─çi da bi ovakav prigovor u konkretnom slu─Źaju mogla ista─çi samo Opština B.L., kao nosilac prava raspolaganja, koriš─çenja i upravljanja na predmetnom stanu. Me─Ĺutim, i da je ovaj prigovor istaknut od ovlaš─çenog lica ne bi bio osnovan.

Odredbom ─Źlana 5. stav 2. ZSO jeste propisano da se ovaj ugovor zaklju─Źuje u pismenoj formi. Me─Ĺutim, usmeni ugovor o ustupanju prava davanja stana na koriš─çenje mo┼że se konvalidirati ako su ugovorne strane u prete┼żnom dijelu izvršile ugovorne obaveze. U tom slu─Źaju usmenom ugovoru se priznaje pravna valjanost u smislu ─Źlana 73. Zakona o obligacionim odnosima (''Slu┼żbeni list'' SFRJ br. 27/78 do 57/89 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO), i on proizvodi pravno dejstvo kao i ugovor koji je zaklju─Źen u pismenoj formi.

U konkretnom slu─Źaju nije sporno da je prvotu┼żeni dodijelio predmetni stan na koriš─çenje tu┼żiocu 1989. g., kao što nije sporno da je isti stan prvotu┼żeni i prije toga davao na koriš─çenje svojim radnicima. Kako nema podataka da se Opština B. L. tome protivila mo┼że se zaklju─Źiti da su ugovara─Źi izvršenjem ugovornih obaveza naknadno pribavili pravno dejstvo ovom usmenom ugovoru.

Odredbom ─Źlana 11. stav 1. ZSO propisano je da gra─Ĺanin sti─Źe stanarsko pravo danom zakonitog useljenja u stan. Zakonitim useljenjem u stan smatra se uselenje izvršeno na osnovu ugovora o koriš─çenju stana, zaklju─Źenog na osnovu odgovaraju─çeg akta koji predstavlja punova┼żan osnov za useljenje u stan.

Utvr─Ĺena je ─Źinjenica da je aktom prvotu┼żenog J.... B.L. broj 18/89 od 06.01.1989. g., tu┼żiocu dodijeljen sporni stan na koriš─çenje, da je to rješenje kona─Źno i pravosna┼żno, te da je tu┼żilac uselio u predmetni stan i koristio ga sve do 01.5.1993. g. kada mu je u postupku racionalizacije prvotu┼żeni dodijelio na koriš─çenje dvosoban stan u ul... Ugovor o koriš─çenju stana nema samostalan zna─Źaj i u njemu se formulišu samo ona pitanja koja su u osnovi ve─ç riješena u aktu o dodjeljivanju stana na koriš─çenje. Otuda je akt o dodjeli stana na koriš─çenje najva┼żniji elemenat u sticanju stanarskog prava. Ugovor o koriš─çenju stana koji se potom zaklju─Źuje ne dovodi u pitanje ono što je u bitnosti odlu─Źeno ve─ç u aktu o davanju stana na koriš─çenje.

Nesporno je tako─Ĺe da je tu┼żilac predmetni stan koristio više od ─Źetiri g. i izmirivao obaveze koje bi ina─Źe izmirivao da je zaklju─Źio ugovor o koriš─çenju stana, a da za to vrijeme niko nije osporio njegovo pravo da stan koristi. Sve ovo upu─çuje na zaklju─Źak da su tu┼żilac i davalac stana na koriš─çenje pre─çutno prihvatili ovakvo stanje, pa se samo zbog toga što nije zaklju─Źen pismeni ugovor o koriš─çenju predmetnog stana ne mo┼że izvesti zaklju─Źak da tu┼żilac nije stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu u smislu ─Źlana 11. stav 2. ZSO, kako su to pogrešno u─Źinili ni┼żestepeni sudovi.

Kako je tu┼żilac iselio iz spornog stana zbog toga što mu je u postupku racionalizacije bio dodijeljen stan u ul...., u skladu sa odredbama ─Źlana 1. stav
3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima (''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 12/99), pripada mu pravo da zahtjeva povrat predmetog stana u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o koriš─çenju napuštene imovine (''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 38/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03 – u daljem tekstu: ZPPZKNI). Tu┼żilac je iskoristio ovo pravo i rješenjem nadle┼żnog organa uprave predmetni stan mu je vra─çen u posjed.

Iz naprijed navedenog proizlazi da je osporena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa je primjenom odredbe ─Źlana 250. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 456. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), odlu─Źeno kao u izreci.

U skladu sa ─Źlanom 166. stav 2. ZPP-a sud je obavezao tu┼żenog da nadoknadi tu┼żiocu troškove nastale u toku prvostepenog postupka prema opredjeljenom zahtjevu tu┼żioca u iznosu od 1.080,00 KM, dok troškove koji su nastali po pravnim lijekovima tu┼żilac nije tra┼żio.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-837/05 od 30.01.2008.g. )

 

<------->

 

Forma ugovora

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Srpcu broj Ps-2/03 od 1.7.2003. g. djelimi─Źno je usvojen tu┼żbeni zahtjev i obavezana tu┼żena da tu┼żitelju isplati iznos od 568.655,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 1.1.1998. g. do isplate i na ime troškova parni─Źnog postupka iznos od 3.410,40 KM. Preostali zahtjev tu┼żitelja odbijen je kao neosnovan.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj P┼ż-386/03 od 12.12.2005. g. odbijena je ┼żalba tu┼żene u dijelu kojim je odlu─Źeno o glavnom dugu i troškovima postupka, a preina─Źena prvostepena odluka u dijelu koji se odnosi na dosu─Ĺene zakonske zatezne kamate tako što je tu┼żena obavezana da na iznos od 568.655,00 DM plati zateznu kamatu po stopi koja se pla─ça na neoro─Źene štedne uloge u toj valuti u mjestu ispunjenja obaveze za period od 1.1.1998. g. do 18.5.2001. g., a od 19.5.2001. g. do isplate na iznos od 568.655,00 KM da plati zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żena pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żena isplati dug po osnovu ispunjenja zaklju─Źenog ugovora o prenosu nekretnina.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio:

Da su parni─Źne stranke u sedmom mjesecu 1998. g. zaklju─Źile ugovor o kupoprodaji kojim je tu┼żitelj tu┼żenoj za potrebe VRS prodao nekretnine upisane u zk. ul. 248 K. O. S., koje su bile u posjedu tu┼żene po─Źev od 1992. g.; da je ugovorena kupoprodajna cijena nekretnina u iznosu od 1.113.927 DEM nakon izvršene identifikacije nekretnina i pribavljene saglasnosti R. u. za g. i i.p. poslove RS od 26.6.1997. g.; da je dio kupoprodajne cijene u visini od 545.721,97 DEM ispla─çen tu┼żitelju kompenzacijom preko D. r. r. RS; da je 1999. g. tu┼żitelj pozvao tu┼żenu da mu isplati preostali dio kupoprodajne cijene od 568.655,03 KM, na osnovu ─Źega je V. RS donijela odluku 25.12.2000. g. kojom se obavezala tu┼żitelju isplatiti preostali dug po predmetnom ugovoru u iznosu od 568.655,03 KM.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud je zaklju─Źio da je djelimi─Źno osnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za isplatu dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 568.655,00 KM, pa je u tom dijelu usvojio tu┼żbeni zahtjev temelje─çi svoju odluku na odredbi ─Źlana 454. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO).

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda, odbio ┼żalbu tu┼żene i potvrdio prvostepenu presudu u dosu─Ĺuju─çem dijelu u odnosu na glavni dug, a preina─Źio prvostepenu presudu samo u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na taj iznos, kao u izreci drugostepene presude.

U ovom revizionom postupku tu┼żena, kao i tokom ni┼żestepenih postupaka, osporava pravnu valjanost ugovora kojeg su zaklju─Źile parni─Źne stranke, a koji je osnov tu┼żbenog zahtjeva u ovoj parnici.

Po ocjeni ovog revizionog suda ni┼żestepene presude su pravilne.

Naime, odredbom ─Źlana 9. st. 1. Zakona o prometu nepokretnosti („Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 38/78 i 29/80, dalje: ZPN) propisano je da se ugovor o prenosu nepokretnosti sa jednog na drugo društveno – pravno lice i o otu─Ĺenju nepokretnosti iz društvene svojine zaklju─Źuje u pismenom obliku.

Odredbom ─Źlana 7. st. 1. Zakona o javnom pravobranilaštvu („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93, 14/94 i 32/94, dalje: ZJP), koji je bio u primjeni u vrijeme zaklju─Źenja predmetnog ugovora, propisano je da R. j. p. daje pravno mišljenje organima i organizacijama iz ─Źlana 5. toga zakona u vezi sa zaklju─Źenjem ugovora o kupoprodaji.

Prema odredbi ─Źlana 99. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO) pravnu prirodu pravnog posla sud treba da utvrdi prema sadr┼żini i cilju koji su stranke ugovorom ┼żeljele posti─çi a ne po nazivu pravnog posla.

U konkretnom slu─Źaju parni─Źne stranke su zaklju─Źile ugovor o prenosu nepokretnosti sa jednog na drugo društveno – pravno lice uz ugovorenu naknadu u skladu sa odredbom ─Źlana 9. st. 1. ZPN, pa je neosnovan prigovor revidenta da sporni ugovor nije u skladu sa odredbama toga zakona koje regulišu uslove i postupak prometa nepokretnosti izme─Ĺu pravnih lica putem pravnog posla.

Naime, ─Źinjenica da u tom postupku nije pribavljeno mišljenje Republi─Źkog javnog pravobranilaštva, ne ─Źini predmetni ugovor ništavim, kako pogrešno smatra revident. Ovo iz razloga što mišljenje R. j. p. iz naprijed citirane odredbe ZJP nema karakter saglasnosti koju predvi─Ĺa odredba ─Źlana 29. ZOO, bez ─Źijeg dobijanja ugovor ne proizvodi pravno dejstvo.

Neutemeljen je i prigovor revidenta kojim se isti─Źe da je drugostepeni sud pogrešno tuma─Źio sporne odredbe predmetnog ugovora, iz razloga što je drugostepeni sud pravilno odredio pravnu prirodu spornog ugovora pravilnom primjenom odredbe ─Źlana 99. ZOO. Ovo iz razloga što prema toj zakonskoj odredbi tuma─Źenje izjavljene volje u jednom ugovoru ima cilj da se utvrdi smisao tog ugovora, pa je neposredni predmet tuma─Źenja izra┼żena volja stranaka. Kod pravnih poslova unutrašnja volja izjavioca pojavljuje se u izjavi, a cilj tuma─Źenja je da se iz izjave sazna prava volja izjavioca. U ovom slu─Źaju volja ugovornih strana bila je da tu┼żena kao kupac od tu┼żitelja kao prodavca otkupi predmetne nekretnine koje su bile u posjedu tu┼żene od 1992. g., a tu┼żena kao kupac se obavezala da za te nekretnine prodavcu plati odre─Ĺenu naknadu, iz ─Źega proizlazi da sporni ugovor ima karakter ugovora o kupoprodaji iz odredbe ─Źlana 454. st. 1. ZOO. Stoga nije osnovan prigovor revidenta da se u konkretnom slu─Źaju moglo raditi i o prenosu nepokretnosti izme─Ĺu dva pravna lica bez naknade, s obzirom na odredbu ─Źlana 3. ugovora u kojoj je izri─Źito odre─Ĺeno da su stranke ugovorile prenos nekretnina uz ta─Źno odre─Ĺenu visinu naknade, odnosno kupoprodajne cijene. To proizlazi i iz odluke V. RS od 25.12.2000. g. kojom je odlu─Źeno da ─çe se dio kupoprodajne cijene iz spornog ugovora u iznosu od 545.271,97 KM tu┼żitelju izmiriti kompenzacijom putem robnih rezervi R. S., a preostalu vrijednost spornih nekretnina od 568.655,03 KM prema tu┼żitelju da je du┼żno izmiriti M.o. RS.

─îinjenica da je odredbama ─Źlanova 3. i 4. spornog ugovora obaveza tu┼żene ugovorena u DM, ne ─Źini ugovor ništavim, kako pogrešno smatra revident, jer ovaj na─Źin ugovaranja cijene nije bio protivan prinudnim propisima, ve─ç je bio uobi─Źajen u praksi u vrijeme sklapanja toga ugovora.

Iz izlo┼żenog proizlazi da pobijana presuda nema nedostatke na koje se ukazuje u reviziji, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, pa je temeljem odredbe ─Źlana 393. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 4/77 do 35/91, te ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 i 32/94) u vezi sa ─Źlanom 456. st. 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/05, 85/03, 74/05 i 63/07 - dalje: ZPP) odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 721 od 26.09.2008.g. )

 

<------->

 

Povjerio─Źeva prava i du┼żnikove obaveze

P R E S U D U

Revizije se odbijaju.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Presudom Osnovnog suda u G. P-666/2002. od 3.6.2003. g. obavezan je tu┼żeni da tu┼żitelju isplati iznos od 25.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presu─Ĺenja do isplate, te da mu naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 2.000,00 KM.

Sa preostalim dijelom zahtjeva, za iznos od 35.000,00 KM, tu┼żitelj je odbijen, te sa prijedlogom za odre─Ĺivanje mjere obezbje─Ĺenja zabranom otu─Ĺenja, optere─çenja i bilo kakvog mijenjanja nekretnina koje su bile predmetom prodaje.

Presudom Okru┼żnog suda u B.L. G┼ż-2461/03 od 13.12.2005. g. ┼żalba tu┼żitelja je djelimi─Źno uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena u pogledu odluke o zateznoj kamati, tako da je ista dosu─Ĺena od 30.12.2002. g., kao dana podnošenja tu┼żbe (umjesto od dana presu─Ĺenja) a, uz djelimi─Źno uva┼żavanje ┼żalbe tu┼żenog, sni┼żeni su troškovi parni─Źnog postupka na iznos od 840,00 KM (umjesto iznosa od 2.0000,00 KM), dok su u preostalom dijelu ┼żalbe stranaka odbijene i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremenom revizijom tu┼żitelj pobijaja drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predla┼że da se pobijana presuda preina─Źi tako da se u cijelini udovolji tu┼żbenom zahtjevu, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

Protiv drugostepene odluke reviziju je izjavio i tu┼żeni zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se osporena presuda preina─Źi tako da se zahtjev tu┼żitelja odbije u cjelini.

Nije odgovoreno na revizije niti se o istima izjasnio Republi─Źki tu┼żilac u smislu odredbe ─Źlana 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 4/77 do 35/91 i „Sl. glasnik R. S., broj 17/93 do 32/94) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude, te se u smislu odredbe ─Źlana 456. stav 1. sada va┼że─çeg Zakona o parni─Źnom postupku, („Sl. glasnik R. S.“, broj 58/03, do 74/05-u daljem tekstu: ZPP RS) ima primijeniti u ovom postupku.

Revizije nisu osnovane.

Tokom postupka koji je prethodio donošenju ni┼żestepenih presuda utvr─Ĺeno je da su parni─Źne stranke zaklju─Źile dva ugovora o prodaji nekretnina (poslovnih prostora). Prvi ugovor je zaklju─Źen i ovjeren kod nadle┼żnog suda 15.2.2002. g., prema kojem je tu┼żeni, kao kupac, trebao tu┼żitelju, kao prodavcu, za nekretnine bli┼że opisane u ─Źlanu 1. tog ugovora, isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 180.000,00 KM. Prema drugom ugovoru, koji je zaklju─Źen i ovjeren kod nadle┼żnog suda 18.2.2002. g., tu┼żeni je na ime kupoprodajne cijene bio du┼żan isplatiti iznos od 90.000,00 KM. ─îlanom 2. oba ugovora je konstantovano da je tu┼żeni, kao kupac, cijeli iznos utvr─Ĺene cijene
„isplatio prodavcu u momentu potpisivanja ovog ugovora pa po tom osnovu više nemaju nikakvih potra┼żivanja prema kupcu“. Me─Ĺutim, ova konstatacija ne odgovara stvarnom stanju jer –prema navodima tu┼żitelja koje tu┼żeni ne spori – tu┼żeni je utvr─Ĺeni iznos kupoprodajne cijene pla─çao u nekoliko navrata tako da je 31.12.2001. g. isplatio iznos od 60,000,00 KM; dana 11.2.2002. g. iznos od 10.000,00 KM; dana 15.2.2002. g. (na dan zaklju─Źenja prvog ugovora) iznos od 80.000,00 KM, te 20.2.2002. g. (nakon zaklju─Źenja oba ugovora) 35.000,00 KM i 29.4.2002. g. 25.000,00 KM, što ─Źini ukupan iznos od 210.000,00 KM.

Tu┼żitelj potra┼żuje preostali iznos od 60.000,00 KM, do ukupnog iznosa utvr─Ĺene kupoprodajne cijene (po oba ugovora) od 270.000,00 KM.

Tu┼żeni, ne osporavaju─çi iznose i vrijeme uplata koje navodi tu┼żitelj – uplatnicom (nalog blagajne) broj 1273 od 15.2.2002. g. dokazuje da je pored uplata, koje priznaje tu┼żitelj, uplatio još i iznos od 35.000,00 KM, uz dalju tvrdnju da je isplatio cijeli iznos kupoprodajne cijene što je konstantovano ─Źlanom 2. oba ugovora.

Drugostepeni sud je, nakon što je, raspravljaju─çi o ┼żalbama stanaka, odlu─Źio da otvori raspravu pred drugostepenim sudom, proveo dokaz vješta─Źenjem po vještaku ekonomsko-finansijske struke M.B. koja je našla da je, prema knjigovodstvenoj dokumentaciji tu┼żitelja, upla─çen iznos od 210.000,00 KM, a prema dokumentaciji ulo┼żenoj u spis, koja svjedo─Źi o uplatama izvršenim preko blagajne tu┼żitelja, da je upla─çeno 245.000,00 KM.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tu┼żenog obavezali da tu┼żitelju isplati preostalih 25.000,00 KM, za koji iznos nema dokaza da ih je uplatio tu┼żitelju.

Odredba ─Źlana 2. zaklju─Źenih ugovora o prodaji, kojom je konstantovana uplata cijelog iznosa kupoprodajne cijene na dan potpisivanja ugovora (15.2. odnosno 18.2.2002. g.) o─Źigledno ne odgovara stvarnom stanju, pa ni┼żestepeni sudovi nisu pogriješili kada su pri tuma─Źenju ove odredbe, u smislu ─Źlana 99. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 te „Sl. glasnik RS“ broj 17/93 do 39/03-u daljem tekstu: ZOO), saglasno na─Źelu savjesnosi i poštenja sadr┼żanog u odredbi ─Źlana 12. istog zakona, zaklju─Źili da tu┼żeni nije cijeli iznos kupoprodajne cijene uplatio pri potpisivanju predmetnih ugovora, na ─Źemu tu┼żeni zasniva poricanje svoje obaveze, koju je, me─Ĺutim, du┼żan izmiriti u smislu odrebe ─Źlana 454. stav 1. i ─Źlana 516. ZOO.

S tim u vezi treba re─çi da ni saslušanje svjedoka M.P., kao potpisnika oba ugovora, na ─Źemu insistira tu┼żeni, ne bi promijenilo ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja, jer me─Ĺu strankama i nije sporan sadr┼żaj odredbe ─Źlana 2. iz predmetnih ugovora, nego njeno tuma─Źenje odnosno pravno dejstvo koje je ocjenjeno prema fakti─Źkom odnosno stvarnom stanju uplata izvršenih na ime kupoprodajne cijene.

Isticanje tu┼żitelja „da ukupni iznos izvršenih uplata koje su provedene kroz poslovne knjige i kroz blagajni─Źku dokumentaciju tu┼żioca i stvarno upla─çene tu┼żiocu je 210.000,00 KM“, a kod ─Źinjenice da je tu┼żitelj izdao tu┼żenom valjanu potvrdu (nalog blagajne broj 1273) da je na njegovoj blagajni dana 15.2.2002. g. tu┼żeni uplatio iznos od 35.000,00 KM, nije moglo ishoditi druga─Źiju odluku suda.

Na─Źin vo─Ĺenja poslovnih knjiga tu┼żitelja, uplate gotovog novca na blagajni i polaganje primljenog iznosa i dnevnih pazara prodavnica na ┼żiro ra─Źun tu┼żitelja, stvar je organizacije rada kojom rukovodi i za koju odgovara tu┼żitelj, pa i pod pretpostavkom da je pod blagajni─Źkim brojem 1273 (koji broj nosi uplatnica koju je tu┼żitelj izdao tu┼żenom kao dokaz o uplati iznosa od 35.000,00 KM na dan 15.2.2002. g.) polo┼żen pazar neke prodavnice na ┼żiro ra─Źun tu┼żitelja, a ne iznos koji je uplatio tu┼żeni, ta okolnost predmetnoj uplatnici ne oduzima karakter i vrijednost dokaza o izvršenoj uplati ozna─Źenog iznosa.

Tu┼żeni nije sudu prezentirao uplatnice za ostale iznose, ─Źija uplata i nije sporna. Prihvatio je navode tu┼żitelja o visini i datumu izvršenih uplata. Dakle, kao nesporne, u smislu odredbe ─Źlana 221. stav 1. ZPP (sada ─Źlan 125. stav
1. ZPP RS), ove ─Źinjenice se nisu morale dokazivati i uplatnicama odnosno priznanicama koje bi prezentirao tu┼żeni, kako neosnovano tvrdi tu┼żitelj u reviziji.

Suprotno tvrdnji revizije tu┼żitelja drugostepeni sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tra┼żenu zateznu kamatu dosudio od dana utu┼żenja.

Saglasno odredbi ─Źlana 277. stav 1. ZOO du┼żnik koji zakasni sa ispunjenjem nov─Źane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu.

Du┼żnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku odre─Ĺenom za ispunjenje (─Źlan 324. stav 1. ZOO).

U konkretnom slu─Źaju stranke nisu ugovorile rok ispunjenja u pogledu uplate kupoprodajne cijene. Ugovornim odredbama nije predvi─Ĺeno da je dan dospije─ça isplate cjelokupnog iznosa „dan zaklju─Źenja kupoprodajnih ugovora tj.
15.2. i 18.2. 2002. g.“, kako neosnovano tvrdi tu┼żitelj. Iz ─Źinjenice da je kupoprodajna cijena pla─çana u ratama i nakon potpisivanja ugovora, upravo se zaklju─Źuje suprotno.

Ako rok za ispunjenje nije odre─Ĺen du┼żnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik pozove da ispuni obavezu (─Źlan 324. stav 2. ZOO). U konkretnom slu─Źaju tu┼żitelj je to u─Źinio podizanjem tu┼żbe (30.12.2002. g.), kada je tu┼żeni pao u docnju i od kada se ima ra─Źunati zakonska zatezna kamata.

Iz izlo┼żenog proizlazi da je odluka koja se pobija revizijom pravilno materijalno pravno utemeljena na odredbi ─Źlana 148. stav 1. ZOO koja propisuje da ugovor stvara prava i obaveze za stranke, na sadr┼żaju odredbe ─Źlana 17. istog zakona prema kojoj su stranke u obligacionim odnosima du┼żne izvršavati svoje obaveze i odgovorne su za njihovo ispunjenje, kao i na odredbi ─Źlana 262. stav 1. toga zakona koja ovlaš─çuje vjerovnika da od du┼żnika zahtjeva ispunjenje obaveze, a du┼żnik je du┼żan ispuniti je savjesno i u svemu kako ona glasi.

Pobijana presuda nema ni drugih nedostataka na koje ukazuju revizije, odnosno na koje ovaj sud pazi po slubenoj du┼żnosti. Iz tih razloga, a na osnovu odredbe ─Źlana 393. ZPP, u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. ZPP RS revizije su odbijene kao neosnovane.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-118-0-Rev-06-000 489 od 20.07.2007.g.)

 

<------->

 

pravo na naknadu štete

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Gradišci broj P-48/2002 od 15.4.2003. g. obavezana je tu┼żena R. S. – Ministarstvo... da isplati tu┼żiocu S. G. sinu M. 10.764,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 6.11.2002. g. do isplate i da mu naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 1.875,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa zahtjevom za isplatu kamata od 27.8.1992. g. do 5.11.2002. g. tu┼żilac je odbijen.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2009/03 od 23.11.2005 g., ┼żalba tu┼żene je uva┼żena i prvostepena presuda preina─Źena u dosu─Ĺuju─çem dijelu tako, što je tu┼żilac u cjelosti odbijen s tu┼żbenim zahtjevom da mu tu┼żena isplati glavno potra┼żivanje u iznosu od 10.764,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom te naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 1.875,00 KM. ┼Żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u odbijaju─çem dijelu, u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate od 27.8.1992. g..

Tu┼żilac je izjavio reviziju protiv drugostepene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi u odbijeju─çem dijelu, tako što bi bio usvojen njegov precizirani tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Republi─Źko tu┼żilaštvo se nije izjasnilo o reviziji u smislu ─Źlana
390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 4/77 do 35/91 i
„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: raniji ZPP) u vezi sa odredbama ─Źlanova 456. stav 1, 459. i 461. Zakona o parni─Źnom postupku koji je sada na snazi („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: va┼że─çi ZPP).

Tu┼żbom se tra┼żi nov─Źana naknada za sporno motorno vozilo.

Tu┼żilac je, prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, bio vlasnik putni─Źkog vozila marke “Opel Kadet” 1,6 dizel, broja šasije…. , broja motora ..., snage 40 kw/1587 ccm, bijele boje, g. proizvode .... registarskog broja ..... Vozilo je za potrebe vojske preuzela V. p.... na dan 20. avgusta 1992. g. na osnovu ─Źlana 1. stav 1. ta─Źke 1-a Uredbe o provo─Ĺenju materijalne obaveze za potrebe odbrane („Slu┼żbeni glasnik Srpskog naroda u BiH“ broj 9/92, u daljem tekstu: Uredba), o ─Źemu je sastavljen zapisnik o primopredaji dana 27. avgusta 1992. g., ali tu┼żiocu nije vra─çeno do dana okon─Źanja postupka pred prvostepenim sudom, 15. aprila 2003. g.. Smatraju─çi da se je „tu┼żena neosnovano obogatila“ zadr┼żavaju─çi vozilo, tu┼żilac je u tu┼żbi tra┼żio nov─Źanu naknadu u iznosu od 16.505,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, koji je na ro─Źištu od 15.4.2003. g. snizio na 10.764,00 KM, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka P. K., dipl. ing┼ż. sci. saobra─çaja.

Polaze─çi od toga da je tu┼żena bez osnova (ta─Źnije – sa osnovom koji je naknadno odpao) stekla sporno vozilo, prvostepeni sud ju je obavezao da u smislu odredaba ─Źlanova 210. do 219. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO), isplati zahtijevani iznos naknade sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršenog vješta─Źenja pa do isplate (─Źlan 214. istog zakona).

Drugostepeni sud je iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja zaklju─Źio da se u ovom slu─Źaju ne radi o sticanju bez osnova, nego o naknadi štete. Pošto je prije podnošenja tu┼żbe nastupila zastarjelost potra┼żivanja, a takav prigovor je istaknut tokom postupka, drugostepeni sud je preina─Źio prvostepenu presudu tako što je tu┼żioca odbio s tu┼żbenim zahtjevom.

Shvatanje drugostepenog suda je pravilno. Revizija nije osnovana.
Gra─Ĺani su u smislu ─Źlana 1. stav 1. ta─Źke 1-a. Uredbe bili du┼żni da daju za potrebe vojske, civilne zaštite, slu┼żbe osmatranja, centra za obavještavanje i za potrebe funkcionisanja dr┼żavnih organa, organa uprave, privrede i društvenih djelatnosti, pored ostalih stvari i motorna i priklju─Źna vozila za drumski saobra─çaj, odnosno putni─Źka vozila svih vrsta i kapaciteta. Predajom stvari nije se mijenjalo pravo svojine, pa je tu┼żilac i poslije primopredaje ostao vlasnik spornog putni─Źkog vozila. Iz ─Źlana 12. Uredbe proizilazi da je tu┼żena bila du┼żna da vozilo vrati tu┼żiocu, pošto prestane potreba da dalje bude kod nje.

Tu┼żio─Źevo vozilo je, prema tome, i poslije primopredaje od 20. avgusta 1992. g. ostalo u njegovom vlasništvu, tj. nije prešlo u imovinu tu┼żene. Postojao je i pravni osnov predaje – ─Źlan 1. stav 1. ta─Źka 1-a. Uredbe. Prijemom vozila tu┼żena je stekla samo pravo da ga koristi i po isteku vremena koriš─çenja vrati tu┼żiocu u skladu sa odredbama Uredbe. Tokom postupka nije moglo biti pouzdano utvr─Ĺeno da se tu┼żena još uvijek koristi tim vozilom, jer na dopis prvostepenog suda broj P-48/02 od 9.7.2001. g. Ministarstvu odbrane Gradiška nije dostavljen odgovor. Vozilo je, osim toga, koriš─çeno u ratnim uslovima. Svrha davanja vozila po ─Źlanu 1. Uredbe nije ni bila u pove─çanju imovine tu┼żene, nego u ja─Źanju njenih vojnih efektiva u ratu, radi ─Źega je i propisana obaveza da se vozilo, po pravilu po okon─Źanju rata vrati vlasniku. Sve su to razlozi zbog kojih i ovaj sud smatra da tu┼żena nije stekla bez osnova dio ranije tu┼żio─Źeve imovine (─Źlan 210. ZOO), nego da je tu┼żilac time što mu vozilo nije vra─çeno, pretrpio štetu (─Źla 155. istog zakona).

Potra┼żivanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri g. od kad je ošte─çenik doznao za štetu i za lice koje je štetu u─Źinilo (stav 1. ─Źlana
376. ZOO); u svakom slu─Źaju ovo potra┼żivanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (stav 2.).

Oba roka (subjektivni i objektivni) iz ─Źlana 376. stav 1. i 2. ZOO nisu mogla po─Źeti da teku prije 19. juna 1996. g.. Tog dana je, naime, u Republici Srpskoj ukinuto ratno stanje i stanje neposredne ratne opasnosti, ─Źime su stvoreni normalni uslovi da se stranke, radi zaštite svojih prava, neposredno obra─çaju sudovima.

Tu┼żilac je podnio tu┼żbu prvostepenom sudu na dan 29. januara 2002. g., dakle po isteku pomenutih rokova, ra─Źunaju─çi ih od 19. juna 1996. g.. Time je prestalo njegovo pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze (─Źlan
360. stav 1. ZOO), pa je njegov tu┼żbeni zahtjev drugostepenom presudom pravilno odbijen kao neosnovan.

Kako iz re─Źenog proizilazi, drugostepena presuda nema nedostataka na koje ukazuje revident, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Shodno tome, revizija tu┼żioca je odbijena kao neosnovana (─Źlan 393. u vezi sa ─Źlanom 386. ranijeg i ─Źlanom 456. stav 1. va┼że─çeg ZPP).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 730 od 14.03.2008.g. )

 

<------->

 

pravo na naknadu štete

P R E S U D A

 

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Trebinju broj Ps-81/05 od 27.02.2006. g., odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kojim je tra┼żio da se tu┼żeni obave┼że da mu na ime naknade štete plati 220.291,00 KM sa zakonskomo zateznom kamatom po─Źev od 24.5.2005. g. kao dana podnošenja tu┼żbe, do isplate, te tu┼żilac obavezan da tu┼żenom nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 6.135,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Trebinju broj 015-0-P┼ż-06- 000 018 od 24.8.2006. g., ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żilac pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se osporena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni je osporio navode revidenta i predlo┼żio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tu┼żilac zahtjeva da mu tu┼żeni naknadi štetu koju je pretrpio uslijed toga što je tu┼żeni, iako je on po javnom oglasu od 06.12.2004. g. izabran za najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa na lot 4 i lot 5, izbjegao sa njim zaklju─Źiti ugovor.

 

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, koje me─Ĺu parni─Źnim strankama nije ni sporno, tu┼żeni je 06.12.2004. g. raspisao javni oglas za prikupljanje ponuda javnim nadmetanjem za teku─çe odr┼żavanje T. G. u toku 2005. g., na koji se tu┼żilac prijavio. Po prigovoru tu┼żioca na izbor najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa po ovom tenderu, Odbor … tu┼żenog obavjestio je tu┼żioca odgovorom na prigovor od 28.02.2005. g. da je utvrdio nepravilnosti u postupku izvještaja tehni─Źke komisije za lot 4 i lot 5 i da je ponovnim bodovanjem i rangiranjem ponu─Ĺa─Źa konstatovao da tu┼żilac ima najve─çi broj bodova kao ponu─Ĺa─Ź za lot 4 i lot 5. Nalaze─çi da tu┼żilac zbog nedostatka ljudskih resursa istovremeno ne mo┼że obavljati poslove na lotu 4 i lot 5, da je metodom ve─çe vrijednosti lota izabran kao najpovoljniji ponud┼ża─Ź na lotu 5 ─Źija je vrijednost 172.368 KM, a da se poslovi na lotu 4 dodjeljuju T.1 G. Dana 18.4.2005. g., tu┼żeni je pismenim putem obavijestio tu┼żioca da je odlukom broj 1448 od 18.4.2005. g. poništio postupak izbora najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa za izvo─Ĺenje radova na odr┼żavanju i rukovanju sistemom otpreme šljake i pepela – lot 5 po tenderskom dokumentu od 06.12.2004. g., te da ─çe tenderski postupak biti obnovljen.

Polaze─çi od ─Źinjenice da parni─Źne stranke nisu zaklju─Źile ugovor u pismenoj formi u skladu sa uslovima iz ponude, te da je tu┼żeni u tekstu javnog oglasa za prikupljanje ponuda nazna─Źio da kao naru─Źilac radova zadr┼żava pravo da poništi javno nadmetanje ili bilo koji lot iz tenderskog dokumenta, te da odbaci sve ponude u bilo koje vrijeme prije potpisivanja ugovora, ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da obavještenje tu┼żenog upu─çeno tu┼żiocu kao najpovoljnijem ponu─Ĺa─Źu ne predstavlja izvor obligacije, pa da se u konkretnom slu─Źaju ne mogu primjeniti odredbe ─Źlana 154. i 266. ZOO. Po ocjeni drugostepenog suda, ukoliko tu┼żilac svoj zahtjev zasniva na insitutu izmakle koristi, onda je bio du┼żan dokazati u ─Źemu se sastoji štetnikova radnja ili propuštanje i da je postojala objektivna vjerovatno─ça da bi dobit zaista nastala. Kako tu┼żilc nije postupio u skladu sa odredbom ─Źlana 7. ZPP i nije dokazao osnov i visinu štete ─Źiju naknadu potra┼żuje, ni┼żestepeni sudovi su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

Osnovano revident ukazuje da je pogrešan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da dostavljanje tu┼żiocu obavještenja tu┼żenog o izboru tu┼żioca za najpvoljnijeg ponu─Ĺa─Źa na lotu 5 ne proizoidi nikakve pravne posljedice, odnosno da ne stvara prava i obaveze izme─Ĺu njih.

U konkretnom slu─Źaju radi se o javnom nadmetanju, kao osnovnom na─Źinu nabavke roba, usluga i radova prema Zakonu o postupku nabavke robe, usluga i ustupanju radova (''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 21/01, u daljem tekstu Zakon) koji je bio na snazi u vrijeme javnog objavljivanja oglasa od 06.12.2004. g. u skladu sa ─Źlanom 56. Zakona o javnim nabavkama BiH (''Slu┼żbeni glasnik BiH“ broj 49/04 i 19/05).

Prema odredbi ─Źlana 8. stav 1. ta─Źka 7. Zakona o postupku nabavke robe, usluga i ustupanju radova naru─Źilac je du┼żan, pored ostalog zaklju─Źiti ugovor sa izabranim ponu─Ĺa─Źem. Dakle, navedenom zakonskom odredbom proipisana je

obaveza naru─Źioca da nakon provedenog postupka javnog nadmetanja zaklju─Źi ugovor sa izabranim ponu─Ĺa─Źem.

Postupak javnog nadmetanja prema odredbama navedenog zakona je proveden kada naru─Źilac u skladu sa odredbom ─Źlana 27. stav 1 i 2. Zakona obavijesti najpovoljnijeg i ostale ponu─Ĺa─Źe o izvršenom izboru, to jest da je prihva─çena ponuda najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa, te proteklom roka za prigovor (─Źlan 48. stav 1.). Ukoliko je ponu─Ĺa─Ź, koji je u─Źestvovao u postupku nadmetanja izjavio prigovor, naru─Źilac je du┼żan odgovoriti na prigovor u roku od 8 dana, a u slu─Źaju negativnog odgovora ili nepostupanja naru─Źioca, ponu─Ĺa─Ź mo┼że u skladu sa odredbama ─Źlana 49. Zakona u roku od 3 dana ulo┼żiti ┼żalbu Ministarstvu ... Ministarstvo je du┼żno u roku od 15 dana od prijema ┼żalbe donijeti rješenje. Odredbama ─Źlana 48. i 49. Zakona propisano je da prigovor i ┼żalba odga─Ĺaju zaklju─Źenje ugovora. Protiv rješenja Minsitarstva mo┼że se pokrenuti upravni spor.

U konkretnom slu─Źaju utvr─Ĺeno je da je po prigovoru tu┼żioca tu┼żeni pismenim odgovorom od 28.02.2005. g., obavijestio tu┼żioca da je izabran kao najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź za lot 5, a da se poslovi lota 4 dodjeljuju T.1 G. Prema naprijed navedenim zakonskim odredbama, tu┼żilac je imao mogu─çnost, ukoliko je smatrao da za to ima osnova, da u pogledu izbora najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa za lot 4 izjavi ┼żalbu Ministarstvu ... S obzirom da se zakonitost izbora najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa od strane naru─Źioca u postupku nabavke robe, usluga i ustupanja radova ocjenjujuje u upravnom postupku, sudska zaštita se mo┼że ostvarivati samo po tu┼żbi u upravnom sporu, a ne u parnici kako to pogrešno smatra revident.

Pošto je tu┼żilac obaviješten da je izabran za najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa na lotu 5, po proteku rokova iz ─Źlana 48. i ukoliko nije bilo prigovora, kao ni ┼żalbi drugih ponu─Ĺa─Źa u smislu ─Źlana 49. Zakona, tu┼żeni je bio du┼żan pristupiti zaklju─Źenju ugovora sa tu┼żiocem u skladu sa ─Źlanom 8. ta─Źka 7. Zakona, a tu┼żilac kao najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź je imao pravo zahtjevati zaklju─Źenje ugovora.

Prema odredbi ─Źlana 183. Zakona o obligacionim odnosima (''Slu┼żbeni list'' SFRJ br. 27/78 do 57/89 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO), lice koje je po zakonu obavezno da zaklju─Źi neki ugovor du┼żno je da naknadi štetu, ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaklju─Źi taj ugovor. Dakle, kada postoji zakonska obaveza odre─Ĺenih lica da zaklju─Źe odre─Ĺeni ugovor, onda zainteresovano lice mo┼że zahtjevati da se takav ugovor bez odlaganja zaklju─Źi. Ukoliko lice koje je obavezno, bez odlaganja ne zaklju─Źi takav ugovor, ono je du┼żno da naknadi štetu zainteresovanom licu prema opštim pravilima o naknadi štete zbog neispunjenja obaveze iz ─Źlana 262. ZOO.

Tu┼żilac u ovoj parnici nije ni tvrdio, pa ni ponudio dokaze što je bio du┼żan u skladu sa ─Źlanom 7. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, dalje ZPP), da na odluku o njegovom izboru za najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa nije bilo prigopvora, odnosno ┼żalbi drugih ponu─Ĺa─Źa, te da je nakon provedenog postupka javnog nadmetanja za dodjelu teku─çeg odr┼żavanja na lotu 5, kao izabrani najpovoljniji ponu─Ĺa─Ź, zahtjevao od tu┼żenog da bez odlaganja sa njim zaklju─Źi ugovor o nabavci, pa nisu ispunjeni uslovi iz

─Źlana 193. ZOO za postojanje osnova odgovornosti za eventualnu štetu na strani tu┼żenog. Iz ovih razloga, ─Źinjenice da je tu┼żena poništila postupak izbora najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa na lotu 5 dana 18.4.2005. g. i ponovo objavila javni oglas za izvo─Ĺenje tih radova 28.4.2005. g., nisu od uticaja na ishod ovoga spora. Iz navedenih razloga na strani tu┼żenog nema osnova za naknadu štete tu┼żiocu, pa ni┼żestepeni sudovi nisu pogriješili kada su njegov tu┼żbeni zahtjev u cijelosti odbili.

Potrebno je napomenuti da je pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da tu┼żilac nije iznio ni ─Źinjenice na kojim zasniva visinu štete koju potra┼żuje tu┼żbenim zahtjevom, niti ponudio dokaze za utvr─Ĺivanje tih ─Źinjenica, kako to nala┼że odredba ─Źlana 7. ZPP. Stoga, i pod pretpostavkom da je utvr─Ĺena odgovornost tu┼żenog za štetu zbog nezaklju─Źivanja ugovora koji je po zakonu bio du┼żan da zaklju─Źi, što tu┼żilac u ovom postupku nije dokazao, visinu štete koju bi tu┼żilac pretrpio ne bi predstavljala cijena radova koji bi bili izvedeni po tom ugovoru, kako pogrešno smatra revident. Ovo stoga, što bi tu┼żilac, u izvršenju svoje obaveze iz ugovora koji nije zaklju─Źen imao i troškove, pa bi se šteta sastojala samo u dobitku koji bi se mogao osnovano o─Źekivati prema redovnom toku stvari ili posebnim okolnostima, u skladu sa ─Źlanom 189. stav 3. ZOO zaklju─Źivanjem i izvršenjem ugovora.

Prema tome, kada je sam tu┼żilac propustio da preduzme potrebne, zakonom propisane radnje radi ostvarivnja svojih prava, nema mjesta pozivanju tu┼żioca na povredu prava na pravi─Źno su─Ĺenje iz ─Źlana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskinh prava i osnovnih sloboda, pa je i ovaj prigovor revizije neosnovan.

Iz izlo┼żenog proizlazi da revizija tu┼żenog nije osnovana, pa je primjenom odredbe ─Źlana 248. ZPP odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-001 157 od 09.04.2008.g. )

 

<------->

 

Ništavi ugovori

R J E Š E Nj E

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-556/02 od 25.3.2003. g. utvr─Ĺeno je da nije dopušteno izvršenje na trosobnom stanu u P., ..., tre─çi sprat, stan broj 12, površine 88 m2, u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj I-75/01 od 5.4.2001. g., u odnosu na tu┼żioca J. B., uz obavezu da tu┼żena ZU „O. b.“ P. tu┼żiocu J. B. naknadi troškove spora u iznosu 750,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Preko dosu─Ĺenih troškova spora zahtjev se odbija.

Drugostepenim rješenjem Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-148703 od 4.10.2005. g., ┼żalba tu┼żene je uva┼żena, ukinuta presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj P-556/02 od 25.3.2003. g. i tu┼żba tu┼żioca odba─Źena.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepeno rješenje, zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
– ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primjeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da se proglasi da je nedopušteno izvršenje na trosobnom stanu u P., u..., tre─çi sprat, stan broj 12, površine 88 m2, koje je odre─Ĺeno rješenjem o izvršenju prvostepenog suda broj I-75/01 od 5.4.2001. g. na osnovu izvršne isprave, presude Osnovnog suda u Prijedoru broj P-47/00 od 10.5.2000. g. u parnici tu┼żioca ZU „O. b.“ Prijedor protiv tu┼żenog B. M. iz P. radi predaje u posjed navedenog stana.

Nakon prvovedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio ─Źinjeni─Źno stanje koje nije ni sporno izme─Ĺu stranaka: Da je tu┼żena nosilac prava raspolaganja i davalac predmetnog stana na korištenje koga je tokom 1993. g. dodjelila tu┼żiocu na privremeno korištenje, a rješenjem broj 02- 474/97 od 26.5.1997. g. dodjelila mu taj stan na trajno korištenje i da tu┼żilac na osnovu navedenog rješenja o dodjeli predmetnog stana na korištenje nije zaklju─Źio ugovor o njegovom koriš─çenju; da je tokom 1995. g. u predmetni stan tu┼żilac primio porodicu B. M. koja je usljed ratnih sukoba na podru─Źju bivše BiH izbjegla tokom 1995. g. iz D.; da je rješenjem tu┼żene broj 02-634/99 od 28.12.1999. g. stavljeno van snage rješenje kojim je tu┼żiocu dodjeljen predmetni stan na korištenje broj 02- 474/97 od 26.5.1997. g., protiv koga tu┼żilac nije podnosio prigovor niti je u zakonom propisanom postupku tra┼żio njegovo poništenje; da je tu┼żilac pismenim zahtjevom od 19.4.2001. g. tra┼żio od tu┼żene donošenje rješenja koje ─çe zamijeniti ugovor o koriš─çenju predmetnog stana i da je tu┼żena rješenjem broj 08-372-18/01 od 29.5.2001. g. odbila takav zahtjev; da je pravosna┼żnom presudom prvostepenog suda P-47/00 od 10.5.2000. g. tu┼żeni B. M. iz P. obavezan da tu┼żenoj u toj parnici tu┼żiocu predmetni stan preda u posjed; da je na osnovu navedene pravosna┼żne presude, kao izvršne isprave, tu┼żena kao povjerilac ishodovala rješenje o izvršenju kod prvostepenog suda broj I-75/01 od 5.4.2001. g. radi predaje u posjed predmetnog stana, koji je sud odredio sprovo─Ĺenje izvršenja na dan 25.5.2001. g. protiv du┼żnika B. M., koje izvršenje nije sprovedeno zbog toga što se je du┼żnik dobrovoljno iselio iz predmetnog stana; da je tu┼żioca prvostepenom sudu u navedenom izvršnom predmetu podnio prigovor, i da je prvostepeni sud rješenjem broj I- 75/01 od 5.7.2001. g. tu┼żilac kao tre─çe lice uputio da protiv povjerioca u roku od 8 dana pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje na predmetnom trosobnom stanu nedopušteno i da je tu┼żilac 18. jula 2001. g. prvostepenom sudu podnio tu┼żbu radi proglašenja da je nedopušteno izvršenje na predmetnom trosobnom stanu.

Prvostepeni sud je zahtjevu tu┼żioca udovoljio nalaze─çi „da tokom trajanja postupka, kao dokaz nije prilo┼żena isprava ili pravosna┼żna sudska presuda da je obaveza iz izvršne isprave – presude prvostepenog suda broj P- 47/00 od 10.5.2000. g., prešla na tu┼żioca kao lice koje u izvršnoj presudi nije ozna─Źeno kao du┼żnik u smislu ─Źl. 22. Zakona o izvršnom postupku i stoga se u nedostatku takve isprave prema tu┼żiocu nije moglo odrediti izvršenje“.

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda. Tu┼żilac, po ocjeni drugostepenog suda, nikada nije zaklju─Źio ugovor o koriš─çenju predmetnog stana sa tu┼żenom usljed ─Źega je rješenje tu┼żenog o dodjeli predmetnog stana na koriš─çenje tu┼żiocu stavljeno van snage pa zbog toga je tu┼żilac izgubio svojstvo stranke u postupku. Zato je drugostepeni sud

┼żalbu tu┼żene uva┼żio, preina─Źio prvostepenu presudu tako što je odbio tu┼żbeni zahtjev.

Odluka drugostepenog suda je pravilna ali ne iz razloga datih u obrazlo┼żenju te odluke.

Osnovanost zahtjeva tre─çeg lica u izlu─Źnoj tu┼żbi – ─Źl. 56. i 57. st.1. i 3. Zakona o izvršnom postupku (''Sl. list SFRJ'', br. 20/78 do 35/91 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 i 14/94, u daljem tekstu: ZIP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju, zavisi od toga da li je izvršni sud odredio izvršenje na predmetu u pogledu koga tre─çe lice ima neko pravo.

U ovom slu─Źaju tu┼żilac kao tre─çe lice tvrdi da na nepokretnoj stvari- predmetnom stanu, kao predmetu izvršenja ima stanarsko pravo.

Kada su tokom postupka ni┼żestepeni sudovi utvrdili, što nije sporno izme─Ĺu stranaka niti revizija tu┼żioca sada to osporava, da je tu┼żena rješenjem broj 02634/99 od 28.12.1999. g. stavila van snage rješenje broj 02-474/97 od 26.5.1997. g. kojim je tu┼żilacu predmetni stan dodijeljen na trajno korištenje i da tu┼żilac nije podnosio tu┼żbu radi utvr─Ĺenja da je takvo rješenje ništavo, onda se ukazuje pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da tu┼żilac nema svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, i time nema aktivnu legitimaciju da zahtjevom tra┼żi utvr─Ĺenje da je nedopušteno predmetno izvršenje, jer sud u ovom sporu nije ovlaš─çen da cijeni zakonitost i pravilnost tog rješenja kojim je, kako je re─Źeno stavljeno van snage rješenje kojim je tu┼żena tu┼żiocu predmetni stan dodijelila na trajno korištenje. Sve dok to rješenje u zakonom propisanom postupku ne bude oglašeno ništavim ono kao takvo proizvodi pravno dejstvo.

Drugostepeni sud je povodom ┼żalbe u ovom sporu odlu─Źio rješenjem, umjesto presudom, jer je u pitanju aktivna legitimacija stranke u sporu, u kojem slu─Źaju se presudom odlu─Źuje o osnovanosti tu┼żbenog zahtjeva, pa kako su pravne posljedice iste to je i ovaj sud povodom revizije tu┼żioca odlu─Źio rješenjem.

Na osnovu izlo┼żenog odlu─Źeno je kao u izreci primjenom odredbi ─Źlana 393. i 400. stav 1. i 4. ZPP.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 609 od 23.5.2008.g.)

 

<------->

 

Ništavi ugovori

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, ukida se presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G┼ż-06-001 372 od 4.12.2006. g. u dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja i predmet vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1157/05 od 27.6.2006. g. odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja D. K. (dalje: tu┼żitelj) za utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o poklonu broj 9234/00 od 7.12.2000. g. sa Aneksom broj OV-2058/01 od 26.3.2001. g. zaklju─Źen izme─Ĺu N. Š. (dalje: prvotu┼żena) kao poklonodavca i N. K. (dalje: drugotu┼żeni) kao poklonoprimca i zahtjev da se tu┼żitelj na osnovu ove presude u zemljišnim knjigama upiše sa 1/1 dijela po osnovu imovine ste─Źene u braku sa prvotu┼żenom kao i da se tu┼żenima nalo┼żi da predmetne nekretnine predaju u posjed tu┼żitelju. Usvojen je protivtu┼żbeni zahtjev protivtu┼żitelja i utvr─Ĺeno da protivtu┼żeni D. K. nema pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 457 i zk. ul. 469 KO M. i isti obavezuje da prestane uznemiravati sadašnjeg vlasnika navedenih nekretnina uz obavezu da protivtu┼żiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.220,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G┼ż- 06-001 372 od 4.12.2006. g. ┼żalba tu┼żitelja je djelimi─Źno uva┼żena, prvostepena presuda ukinuta u dosu─Ĺuju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o protivtu┼żbenom zahtjevu i o zahtjevu za naknadu troškova parni─Źnog postupka, te odbijaju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o zahtjevu tu┼żitelja za naknadu troškova parni─Źnog postupka i predmet u tom dijelu vra─çen prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje. ┼Żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda

potvr─Ĺena u odbijaju─çem dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żitelja.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu u dijelu kojim je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu iz razloga propisanih odredbom ─Źlana 240. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preina─Źi i usvoji njegov tu┼żbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje da je ništav ugovor o poklonu broj 9234/00 od 7.12.2000. g. sa Aneksom broj OV- 2058/01 od 26.3.2001. g. zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żene kao poklonodavca i drugotu┼żenog kao poklonoprimca, slijedom ─Źega je ništav i upis prava vlasništva drugotu┼żenog sa 1/1 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. 469 i 457 KO M., te PL 358 KO M., kao i zahtjev da se tu┼żitelj po osnovu sticanja u braku sa N. Š. upiše kao vlasnik navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi sa 1/1 dijela, te zahtjev da mu tu┼żeni predmetne nekretnine predaju u posjed i protivtu┼żbeni zahtjev N. Š. i N. K. za utvr─Ĺenje da protivtu┼żeni D. K. nema pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te da se obave┼że da prestane uznemiravati sadašnjeg vlasnika ovih nekretnina N. K.

Prvostepeni sud je svoju presudu zasnovao na slijede─çim ─Źinjeni─Źnim utvr─Ĺenjima: da su predmet spora u ovoj parnici k─Ź. 318/23 oranica S. nj. ku─ça i zgrada, dvorište, njiva i vo─çnjak površine 1.850 m2 upisana u zk. ul. 469 KO M. (po novom premjeru k─Ź. 215/4 i 216/8 u pl. 539 KO M.) te k─Ź. 318/22 S. nj. oranica površine 1.916 m2 upisana u zk. ul. 342 KO M. (po novom premjeru k─Ź. 215/3 i 216/7 upisane u pl. 358 KO M.); da je k─Ź. 318/23 bila upisana kao vlasništvo prvotu┼żene na temelju ugovora o poklonu zaklju─Źenog sa njenom majkom kao poklonodavcem, a k─Ź. 318/22 na temelju ugovora o poklonu zaklju─Źenog sa njenim bratom B. Š. 1986. g.; da je na k─Ź. 318/23 u ljeto 1985. g. za 21 dan sagra─Ĺen, na temelju odobrenja za gradnju kojeg je pribavila
prvotu┼żena tokom 1983. i 1984. g., poslovno stambeni objekat veli─Źine 10 x 8 m koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i stambenog prostora na spratu, koji nije upisan u zemljišnu knjigu ve─ç je vanknji┼żno vlasništvo; da su tu┼żitelj i prvotu┼żena zaklju─Źili brak 22.6.1986. g. i da je fakti─Źki bra─Źna zajednica stranaka prestala 1989. g., a da se prije toga u decembru 1979. g. rodilo njihovo dijete N. K. (ovdje drugotu┼żeni); da je ugovorima o poklonu od 4.8.1986. g. prvotu┼żena prenijela na tu┼żitelja ½ dijela suvlasništva svih spornih nekretnina; da su ti ugovori opozvani pravosna┼żnom presudom O. s. u B. L. broj P-9704/99 od 10.3.2003. g., koja je potvr─Ĺena presudom O. s. u B. L. broj G┼ż-1303/03, temeljem kojih je prvotu┼żena ponovno bila upisana kao isklju─Źivi vlasnik svih spornih nekretnina; da je ugovorom o poklonu od 7.12.2000. g. i Aneksom ugovora od 26.3.2001. g. predmetne nekretnine poklonila drugotu┼żenom. Prethodni brak tu┼żitelja razveden je 1981. g.; tu┼żitelj je imao u vlasništvu stan u B. u ulici ...u kojoj su jedno vrijeme stanovali tu┼żeni, a koji je tu┼żitelj prodao u

decembru 1984. g.; da je 1984. g. podigao i kredit kod B. B.; da su tu┼żeni od 1984. g. stanovali u stanu koji je u B. dobila na korištenje prvotu┼żena od preduze─ça u kojem je bila zaposlena; da su tu┼żitelj i prvotu┼żena bili zaposleni u preduze─çu I. Z. i to tu┼żitelj do februara 1985. g., a prvotu┼żena do 1987. g. i da su parni─Źne stranke nakon zaklju─Źenja braka tu┼żitelja i prvotu┼żene 1986. g. prešle da ┼żive u spornu ku─çu u M.

Na osnovu ovih utvr─Ĺenja prvostepeni sud je zaklju─Źio da je sporno zemljište isklju─Źivo vlasništvo prvotu┼żene, da je sporna ku─ça izgra─Ĺena u ve─çem dijelu prije nego što je prvotu┼żena zasnovala vanbra─Źnu zajednicu sa tu┼żiteljem, da tu┼żitelj nije dokazao da je ulagao sredstva i rad u sporni poslovno – stambeni objekat, pa da stoga nema osnova za utvr─Ĺenje njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama po ─Źlanu 22. Zakona o svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, dalje: ZOSPO). Ovo su razlozi koje je prvostepeni sud uzeo za osnov odbijanja tu┼żbenog zahtjeva i usvajanja protivt┼żbenog zahtjeva u ovoj parnici.

Drugostepeni sud je, nakon zakazane rasprave radi ponovnog izvo─Ĺenja ve─ç izvedenih dokaza, zaklju─Źio da nema osnova za utvr─Ĺenje prava vlasništva tu┼żitelja na predmetnim nekretninama ni po odredbi ─Źlana 18. ZOSPO, niti po odredbi ─Źlana 270. t. 5. Porodi─Źnog Zakona RS („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 54/02 – dalje: PZ), pa je u dijelu odluke o tu┼żbenom zahtjevu potvrdio prvostepenu presudu ocjenjuju─çi prihvatljivim izjave prvotu┼żene i svjedoka B. Š. da je sporna ku─ça gra─Ĺena prije zasnivanja vanbra─Źne zajednice tu┼żitelja i prvotu┼żene, a usvajanjem ┼żalbe tu┼żitelja ukinuo odluku o protivtu┼żbenom zahtjevu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka.

Po ocjeni ovog revizijskog suda revident osnovano ukazuje da je pobijana presuda zasnovana na povredama odredaba parni─Źnog postupka.

Naime, u ovom revizijskom postupku tu┼żitelj ukazuje da su ni┼żestepeni sudovi prilikom ocjene izjava prvotu┼żene i svjedoka B. Š., pa i ostalih izvedneih dokaza, postupili suprotno osnovnim princima procesnog prava koji se odnose na slobodno sudijsko uvjerenje u ocjeni dokaza, ─Źime su povrijedili odredbu ─Źlana 8. ZPP.

Prema odredbi ─Źlana 8. ZPP-a sud na osnovu slobodne ocjene dokaza odlu─Źuje koje ─çe ─Źinjenice uzeti za dokazane, tako što ─çe svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno ocijeniti savjesno i bri┼żljivo.

Odredbom navedenog ─Źlana definisano je na─Źelo slobodne ocjene dokaza, kao osnovni metod utvr─Ĺivanja istine u parni─Źnom postupku, te kao metod postupanja suda prilikom ocjene izvedenih dokaza. Na─Źelo slobodne ocjene dokaza ili slobodnog sudijskog uvjerenja karakteriše odsutnost zakonom utvr─Ĺenih pravila o izboru dokaza, o rangiranju dokaza prema dokaznoj snazi i o na─Źinu ispitivanja pojedinog dokaza. Stoga sud prema specifi─Źnostima konkretnog slu─Źaja i rezultatima dokaznog postupka slobodno, bez formalnog ograni─Źenja, ocjenjuje izvedene dokaze i formira svoje uvjerenje o dokazanim i o nedokazanim ─Źinjenicama po pravilima logike i psihologije. Slobodna ocjena dokaza podrazumijeva i slobodno odlu─Źivanje suda koje ─çe dokaze dozvoliti da stranka izvede radi utvr─Ĺivanja odlu─Źnih ─Źinjenica.

Me─Ĺutim, slobodna ocjena dokaza ne zna─Źi apsolutnu slobodu suda u ocjeni dokazne snage izvedenih dokaza, odnosno arbitrarnost. Sudska ocjena dokaza nala┼że potrebu obezbje─Ĺenja protiv zloupotrebe slobode koja sudu pripada po tom na─Źelu. Garancija da ─çe sud nepristrano ocijeniti dokaze le┼żi, pored ostalih garancija objektivnog su─Ĺenja, i u njegovoj du┼żnosti da za svoju ocjenu iznese razloge u odluci. Sud treba da u obrazlo┼żenju presude navede zašto je jednom dokaznom sredstvu poklonio vjeru, a drugom nije. Zakon ostavlja sudu da rezultat izvedenih dokaza, pa i izjave saslušanih stranaka i svjedoka, ocijeni prema svom opštem ┼żivotnom iskustvu i znanju, primjenjuju─çi stavove psihologije i logike.

Prema tome, sud sporne ─Źinjenice uzima za dokazane samo ako je ocjenom dokaza došao do uvjerenja da je tvrdnja kojom je ona iznesena istinita i obrnuto, sporna ─Źinjenica nije dokazana ako sud to uvjerenje nije stekao ili u njeno postojanje više ili manje sumnja, ili je došao do uvjerenja o njenom nepostojanju. Dakle, izvedene dokaze sud ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, ali je ste─Źeno uvjerenje du┼żan opravdati uvjerljivim i logi─Źnim razlozima utemeljenim na pravilima logike, psihologije, drugih nauka i opšteg iskustva, te razlozi za odre─Ĺeno sudijsko uvjerenje moraju biti objektivno prihvatljivi, kako bi se moglo provjeriti ima li tako uvjerenje pravnu i ─Źinjeni─Źnu osnovu.

Drugostepeni sud u obrazlo┼żenju presude, ocjenjuju─çi izjave tu┼żitelja, prvotu┼żene i svjedoka B. Š., izme─Ĺu ostalog, navodi da su u cjelosti prihvatljive izjave prvotu┼żene potvr─Ĺene iskazom svjedoka B. Š. o tome da je prvotu┼żena zapo─Źela sa izgradnjom predmetne ku─çe prije zasnivanja vanbra─Źne zajednice s tu┼żiteljem, te nakon toga izvodi zaklju─Źak da se ne radi o sticanju stambeno – poslovnog objekta u vanbra─Źnoj zajednici u cilju zaklju─Źenja braka.

Razlozi drugostepenog suda o ocjeni navedenih dokaza, za sada se ne mogu prihvatiti pravilnim, jer nemaju ─Źinjeni─Źnog osnova u spisu predmeta, na šta revident osnovano ukazuje. Naime, revident osnovano ukazuje na razlike u izjavama prvotu┼żene i svjedoka B. Š. u drugim parnicama koje su vodile parni─Źne stranke (predmeti broj P-9704/99, P-932/95, P-699/00), o kojima drugostepeni sud nije dao nikakve razloge. Pored toga, drugostepeni sud nije cijenio ni izjavu prvotu┼żene datu u predmetnoj parnici dana 16.11.1993. g., pa ni ─Źinjeni─Źne navode tu┼żbe koju je ona podnijela 26.4.1990. g. pod brojem P-623/90, kojom je postavila protivtu┼żbeni zahtjev u ovoj parnici (ta parnica spojena je rješenjem od 26.12.1990. g. sa parnicom po tu┼żbi tu┼żitelja pod brojem 902/90, a tokom postupka preina─Źila je protivtu┼żbeni zahtjev).

Stoga tu┼żitelj osnovano u reviziji, kao i u ┼żalbi, ukazuje na propuste suda da da uvjerljive i logi─Źne razloge u ocjeni izvedenih dokaza, kojim bi se moglo povjerovati i koji bi imali ─Źinjeni─Źnu osnovu u predmetnom spisu, te na na─Źin koji bi omogu─çio ovom sudu da izvrši kontrolu njihove ocjene.

Imaju─çi u vidu navedeno proizlazi da je drugostepeni sud u─Źinio povredu odredaba parni─Źnog postupka kao revizioni razlog iz odredbe ─Źlana
240. t. 1. ZPP, koji je osnov za ukidanje presude iz ─Źlana 249. st. 1. istog Zakona.

Odluka o tu┼żbenom zahtjevu zavisit ─çe od utvr─Ĺenja da li je gradnja spornog objekta vršena u vrijeme trajanja vanbra─Źne zajednice tu┼żitelja i prvotu┼żene ili nije, da li je izme─Ĺu njih postojao dogovor o zajedni─Źkoj izgradnji spornog objekta ili nije, i kona─Źno od u─Źeš─ça tu┼żitelja u izgradnji svojim sredstvima i radom.

Zbog navedenog revizija tu┼żitelja je uva┼żena i drugostepena presuda u pobijanom dijelu ukinuta, te odlu─Źeno da se predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje, tako da taj sud otkloni ukazane nedostatke.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 312 od 7.5.2008.g.)

 

<------->

 

Ništavi ugovori

P R E S U D U

Revizija se usvaja, rješenje Okru┼żnog suda u Banjoj Luci G┼ż-386/04 od 09.02.2006. g. se preina─Źava i sudi:

┼Żalba tu┼żiteljice se odbija kao neosnovana i presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci P-2444/02. od 13.01.2004. g. se potvr─Ĺuje.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci P-2444/02 od 13.01.2004. g. odbijen je kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice kojim je tra┼żeno da se utvrdi ništavost ugovora o zakupu stana zaklju─Źenog izme─Ĺu prvotu┼żene i drugotu┼żene kojim je na neodre─Ĺeno vrijeme zakupljen stan u B.L. u Ul. B., te zahtjev kojim je tra┼żeno utvr─Ĺenje da tu┼żiteljica i drugotu┼żena imaju pravo trajnog i nesmetanog korištenja predmetnog stana sa pravom otkupa po ½ dijela uz obavezu drugotu┼żene (pravilno je prvotu┼żene) da zaklju─Źi ugovor o zakupu sa tu┼żiteljicom i drugotu┼żenom.
Istom presudom odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Drugostepenim rješenjem (pravilno je presudom) Okru┼żnog suda u Banjoj
Luci G┼ż-386/04 od 09.02.2006.g., ┼żalba tu┼żiteljice je djelimi─Źno uva┼żena, a prvostepena presuda preina─Źena u dijelu odluke koji se odnosi na utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o zakupu stana tako da je utvr─Ĺeno da je ništav ugovor o zakupu stana zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żene škole „S.─î. i M.“ iz P. kao zakupodavca i drugotu┼żene
A.V. iz BL, kao zakupca, a predmet tog ugovora je stan u B.L.Ul. B., sa trajanjem zakupa na neodre─Ĺeno vrijeme.

U preostalom odbijaju─çem dijelu tu┼żbenog zahtjeva i u dijelu odluke o troškovima postupka ┼żalba tu┼żiteljice je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

 

Blagovremenom revizijom drugostepenu odluku u dijelu kojim je uva┼żena ┼żalba tu┼żiteljice pobija drugotu┼żena A.V. zbog, kako to navodi u reviziji, povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se revizija usvoji i osporena odluka preina─Źi tako da se ┼żalba u cjelosti odbije i potvrdi prvostepena presuda, ili da se revizija usvoji, a osporena odluka ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju, tu┼żiteljica osporava sve navode revizije uz tvrdnju da revizija nije dozvoljena budu─çi da vrijednost spora ne prelazi iznos iz ─Źlana 237. stav 2. ZPP, uz prijedlog da se revizija odbaci kao nedopuštena ili da se odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Predmet odlu─Źivanja u ovoj parnici je tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice kojim tra┼żi da se utvrdi da je ništav ugovor o zakupu stana zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żene kao zakupodavca i drugotu┼żene kao zakupca ─Źiji je predmet zakup stana u B.L. u Ul. B., te da se utvrdi da tu┼żiteljica i drugotu┼żena imaju pravo otkupa stana sa po ½ dijela uz obavezu prvotu┼żene da zaklju─Źiti ugovor o zakupu stana sa tu┼żiteljicom i drugotu┼żenom, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

Raspravljaju─çi o ovakvom tu┼żbenom zahtjevu prvostepeni sud je utvrdio: da su tu┼żiteljica i drugotu┼żena k─çeri pokojne J.V. koja je bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, da je J.V. umrla 2001. g., a da je nakon njene smrti u stanu ostala drugotu┼żena sa malodobonim djetetom, dok je tu┼żiteljica napustila porodi─Źnu zajednicu još 1997. g. i time izgubila status korisnika stana, da nakon smrti nosioca stanarskog prava niko nije odre─Ĺen kao novi nosioc, odnosno da nije proveden postupak odre─Ĺivanja nosioca stanarskog prava, te da su ugovor o zakupu predmetnog stana zaklju─Źile drugotu┼żena kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava i prvotu┼żena dana 14.08.2002. g..

Imaju─çi u vidu ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, prvostepeni sud je smatraju─çi da nema mjesta utvr─Ĺenju ništavosti ugovora o zakupu jer je isti zaklju─Źen u skladu sa ─Źlanom 22. stav 1. Zakona o stambenim odnosima – pre─Źiš─çeni tekst ("Slu┼żbeni list SRBiH", 14/84, 12/87 i 36/89, te (″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 19/93, 12/99 i 31/99 – u daljem tekstu ZOSO) i da tu┼żiteljica nema pravo otkupa stana budu─çi da to pravo pripada samo nosiocu stanarskog prava, tu┼żbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żiteljice drugostepeni sud je našao da je predmetni ugovor o zakupu zaklju─Źen protivno odredbama Zakona o privatizaciji dr┼żavnih stanova jer pravo na zaklju─Źenje ugovora o zakupu stana ima samo nosioc stanarskog prava, ┼żalbu djelimi─Źno uva┼żio, a prvostepenu presudu preina─Źio na taj na─Źin da je usvojio tu┼żbeni zahtjev u dijelu kojim se tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o zakupu stana, dok je u ostalom dijelu ┼żalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

 

Odluka drugostepenog suda donesena je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Neosnovani su navodi tu┼żiteljice iz odgovora na reviziju da vrijednost spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM iz ─Źlana 237. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07. –u daljem tekstu ZPP) , te da iz tih razloga reviziju treba odbaciti kao nedozvoljenu. U konkretnoj situaciji tu┼żbeni zahtjev se ne odnosi na nov─Źani iznos, pa se u pogledu odre─Ĺivanja vrijednost spora ima primjeniti odredba ─Źlana 321. stav 1. ZPP. Prema toj odredbi, kad se tu┼żbeni zahtjev ne odnosi na nov─Źani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tu┼żitelj ozna─Źio u tu┼żbi. Tu┼żiteljica je u tu┼żbi ure─Ĺenoj 22. septembra 2003. g. kao vrijednost spora nazna─Źila iznos od 10.100,00 KM, što predstavlja i vrijednost osporenog dijela pravosna┼żne presude što prelazi grani─Źni iznos dozvoljenosti revizije iz ─Źlana 237. stav 2. ZPP, odakle proizlazi zaklju─Źak da je revizija dozvoljena.

Pogrešno drugostepeni sud u osporenoj odluci zaklju─Źuje da po Zakonu o privatizaciji dr┼żavnih stanova („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/00, 18/01, 35/01, 47/02- u daljem tekstu: Zakon), u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme zaklju─Źenja spornog ugovora o zakupu, pravo na zaklju─Źenje ugovora o zakupu stana pripada samo nosiocu stanarskog prava koji nije u odre─Ĺenom roku zaklju─Źio ugovor o otkupu stana. Istina je da je ─Źlanom 37. tog Zakona propisano, da ukoliko se ne zaklju─Źi ugovor o otkupu stana u roku ... pravno lice iz ─Źlana 13. (davalac stana na korištenje) i nosioc stanarskog prava du┼żni su u naredenih 60 dana zaklju─Źiti ugovor o zakupu. Ovakva obaveza zaklju─Źenja ugovora o zakupu stana ne zna─Źi i odre─Ĺivanje nosioca stanarskog prava kao jedinog mogu─çeg zakupca. ─îlanom 56. istog Zakona odre─Ĺeno je da lice koje na osnovu pravosna┼żnog akta o dodjeli stana nije do dana stupanja na snagu ovog zakona zaklju─Źilo ugovor o korištenju stana, zaklju─Źuje ugovor o zakupu, dok je ─Źlanom 37. stav 2. prvobitnog teksta Zakona (koji je kasnije izmjenama i dopunama objavljenim u „Slu┼żbenom glasniku RS“ br. 35/01 postao stav 3.) propisano da lice koje stupanjem na snagu ovog Zakona nije steklo uslove za otkup stana, nastavlja da koristi stan na osnovu zakupa. Naprijed navedenim odredbama Zakona predvi─Ĺene su situacije kada lica koja nisu stekla stanarsko pravo u smislu ─Źlana 11. ZOSO mogu sa davaocem stana na korištenje zaklju─Źiti ugovor o zakupu tog stana.

U konkretnoj sitauciji, iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova da je drugotu┼żena A.V. bila ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva umrlog nosioca stanarskog prava J.V., proizlazi zaklju─Źak da je bila korisnik predmetnog stana u smislu ─Źlana 6. ZOSO. Kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava,nakon njegove smrti mogla je nastaviti koristiti predmetni stan u smislu ─Źlana 21. ZOSO i eventualno ste─çi stanarsko pravo po ─Źlanu 22. ZOSO ─Źime bi stekla i uslove za otkup stana. Kako prema stanju spisa proizlazi da drugotu┼żena kao ─Źlan porodi─Źnog doma─çinstva nosioca stanarskog prava pokojne J.V., niti bilo koje drugo ovlašteno lice, nije pokrenulo postupak za odre─Ĺivanje nosioca stanarskog prava, to nije stekla pravo na otkup stana. Prema tome drugotu┼żena je po odredbi ─Źlana 37. stav 3. Zakona o privatizaciji dr┼żavnih stanova, kao korisnik stana mogla nastaviti da koristiti stan zaklju─Źenjem ugovora o zakupu stana.

Iz navedenog proizlazi da je drugostepeni sud smatraju─çi da je zaklju─Źenje ugovora o zakupu stana izme─Ĺu davaoca stana na korištenje i lica koje nije nosioc stanarskog prava protivno prinudnim propisima, pogrešno primjenio odredbu ─Źlana
103. i ─Źlana 109. Zakona o obligacionim odnosima, a u vezi sa ─Źlanom 37. Zakona o

privatizaciji dr┼żavnih stanova, pa je na osnovu ─Źlana 250. stav 1. ZPP, odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 671 od 18.01.2008.g.)

 

<------->

 

Restitucija/vra─çanje datog

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-2379/02 od
7.6.2004. g. se ukida i predmet vra─ça tom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u P. broj P-2/99 od 2.4.2002. g. utvr─Ĺeno je da je apsolutno ništav ugovor o prodaji, zaklju─Źen 12.11.1992. g. u P. izme─Ĺu tu┼żioca C. M. sina S. iz P i tu┼żenog M. R. sina S., ovjeren kod Osnovnog suda u P. pod Ov-br-1224/92, pa je tu┼żeni obavezan da preda tu┼żiocu u posjed i slobodno raspolaganje poslovni prostor u Zanatskom centru u P., koji je bio predmet tog ugovora i da mu naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 5.920,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravnosna┼żnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. L. broj G┼ż-2379/02 od
7.6.2004. g. ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żeni je izjavio reviziju protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i prekora─Źenja tu┼żbenog zahtjeva s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija je osnovana.

Tu┼żbom se tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o prodaji i uspostavljanje ranijeg stanja predajom poslovnog prostora u posjed tu┼żioca, kako je bli┼że navedeno u izreci prvostepene presude.

Parni─Źne stranke su, prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, zaklju─Źile osporeni ugovor o prodaji 12. novembra 1992. g. u P., koji je ovjeren kod prvostepenog suda pod brojem Ov-1224/92 na dan 24. novembra 1992. g.. Tim ugovorom tu┼żilac je prodao tu┼żenom sporni poslovni prostor u Zanatskom centru u P veli─Źine 5h4 metra, površine 20 m2, sa posebnim ulazom, po cijeni od 3.000.000,00 dinara. Tu┼żeni je ušao u posjed kupljenih nekretnina, ali nije tu┼żiocu isplatio prodajnu cijenu, kako je to utvrdio prvostepeni sud. Ugovor je zaklju─Źen u ratnim okolnostima, u sredini u kojoj je tu┼żilac, kao pripadnik manjinskog naroda, bio izlo┼żen raznim torturama, pritiscima i zastrašivanjima sa svih strana, tako da nije mogao da izrazi svoju slobodnu volju. Poslovni prostor je prije zaklju─Źenja ugovora bio ošte─çen usljed eksplozije. Tu┼żeni je izvršio popravku lokala.

Prvostepeni sud je zaklju─Źio da je ugovor ništav u smislu odredbe ─Źlana 103. u vezi sa ─Źlanom 109. ima Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 i 3/96. u daljem tekstu: ZOO) pa je radi toga usvojio tu┼żbeni zahtjev. Taj sud je odbio da raspravlja o podnescima tu┼żenog od 12. marta 2001. g. i od 9. aprila 2001. g. „iz razloga što ... nisu podnijeti u formi u kojoj se mo┼że podnijeti protivtu┼żba“, odnosno što „tu┼żeni uz podneske nije predlo┼żio dokaze i isti su po ocjeni ovog suda usmjereni na odugovla─Źenje postupka“.

─îinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravna shvatanja prvostepenog suda u odnosu na ništavost ugovora o prodaji prihvatio je i drugostepeni sud.

Odlu─Źeno je kao u izreci iz ovih razloga.

Prihvatljivo je pravno stanovište ni┼żestepenih sudova o ništavosti osporenog ugovora iz razloga datih u njihovim presudama.

Tu┼żeni je pored ostalog u ┼żalbi protiv prvostepene presude naveo da je svojim ulaganjima višestruko uve─çao vrijednost objekta i da je prvostepeni sud neosnovano odbio da raspravlja o zahtjevu njegove protivtu┼żbe. O ovim odlu─Źnim ─Źinjenicama drugostepena presuda ne sadr┼żi nikakve razloge, radi ─Źega je zahva─çena bitnim povredama odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana 385. stav 1. ta─Źka 1. u vezi sa ─Źlanom 354. stav 2. ta─Źka 13. Zakona o parni─Źnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 4/77 do 35/91 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: raniji ZPP). Revizija tu┼żenog je radi toga uva┼żena, drugostepena presuda ukinuta i odlu─Źeno da se predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje u smislu ─Źlana 394. stav 1. ranijeg ZPP, koji se u ovom sporu primjenjuje na osnovu ─Źlana 456. stav 1. u vezi sa ─Źlanovima 461. i 459. Zakona o parni─Źnom postupku koji je sada na snazi („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: va┼że─çi ZPP).

Podnesak punomo─çnika tu┼żenog u spisima od 9.4.2001. g. u suštini je, po mišljenju ovog suda protivtu┼żba, pa je trebalo i po njoj postupiti, a ne odbiti raspravljanje. Ako nije sadr┼żavala sve što je potrebno da sadr┼żi, bilo je osnova da se primijeni odredba ─Źlana 109. ranijeg ZPP, što je ovdje izostalo. Tu┼żeni tvrdi da je ulo┼żio znatna sredstva u osposobljavanje spornog lokala za odgovaraju─çu namjenu. Njemu bi, i pod pretpostavkom da je bio nesavjestan posjednik, pripadalo pravo na naknadu ne samo nu┼żnih, nego i korisnih troškova ako su korisni li─Źno za vlasnika kako je propisano odredbom ─Źlana 39. stav 4. i 5. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 60/80 i 36/90 i Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03).

Drugostepeni sud je du┼żan da u daljem postupku raspravi pitanja na koja je naprijed ukazano i da o njima odlu─Źi, kako to proizilazi iz odredaba ─Źlana
253. u vezi sa ─Źlanovima 228. i 456. stav 3. va┼że─çeg ZPP.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-733/05 od 30.10.2007 )

 

<------->

 

Prividni ugovor:

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u B. broj P-1022/01 od 29.3.2002. g. odbija se kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje da je ništav kupoprodajni ugovor zaklju─Źen 7.5.2001. g. izme─Ĺu T. V. ro─Ĺ. C. iz B. i N. R. iz S., ovjeren kod Osnovnog suda u B. pod br. Ov-3947/2001 od 25.5.2001. g., te za utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj vlasnik nekretnina ozna─Źenih kao k.─Ź. 4491 u naravi stambena zgrada površine 112 m2, pomo─çna zgrada površine 12 m2, pomo─çna zgrada 12 m2 i dvorište površine 322 m2, sve upisano u k. k. ul. 3471 k.o. B. II, što bi tu┼żeni bio du┼żan priznati i trpjeti da se tu┼żitelj na osnovu ove presude uknji┼żi kao vlasnik i posjednik navedenih nekretnina, kao i eventualni tu┼żbeni zahtjev da se tu┼żitelju na ime kupoprodajne cijene po navedenom kupoprodajnom ugovoru isplati iznos od 40.000,00 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom po─Źev od podnošenja tu┼żbe do isplate.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B. broj G┼ż-84/2003 od 11.2.2005.
g. ┼żalba tu┼żitelja se odbija i prvostepena presuda potvr─Ĺuje.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje ništavosti kupoprodajnog ugovora koji je zaklju─Źen dana 7.5. 2001. g. izme─Ĺu T. V. ro─Ĺ. C. i tu┼żenog, ovjeren kod Osnovnog suda u B. pod brojem Ov-3947/2001 dana 25.5.2001. g., zahtjev za utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj vlasnik nekretnina ozna─Źenih kao k.─Ź. 4491 u naravi stambena zgrada površine 112 m2, pomo─çna zgrada površine 12 m2, pomo─çna zgrada površine 12 m2 i dvorište 332 m2, sve upisano u k.k. ul. 3471 k.o. B. II i za upis toga prava u zemljišnu knjigu, te eventualni tu┼żbeni zahtjev da mu tu┼żeni na ime kupoprodajne cijene po navedenom ugovoru isplati iznos od 40.000,00 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Tokom postupka utvr─Ĺeno je: da je majka tu┼żitelja sada pok. T. V. ro─Ĺ. C., kao prodavac, sa tu┼żenim, kao kupcem, zaklju─Źila ugovor o kupoprodaji nekretnina u propisanoj zakonskoj formi, koji je ovjeren kod Osnovnog suda u B. pod brojem Ov-3947/2001 od 25. 5. 2001. g., predmetom kojeg su bile nekretnine upisane u k.k. ul. broj 3471 k.o. B. II sa 1/1 dijela; da je majka tu┼żitelja bila poslovno sposobna za zaklju─Źenje ugovora; da je tu┼żeni prodavcu isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u visini od 20.000,00 KM i ušao u posjed spornih nekretnina, te je ugovor u cjelini realizovan; da je majka tu┼żitelja navedeni novac vratila tu┼żenom nakon saznanja da tu┼żitelj nije spreman da ona ┼żivi sa njegovom porodicom u S. i da je tu┼żeni, kao njen sestri─ç, voljan da vodi brigu o njoj i da je izdr┼żava, kao i zbog ─Źinjenice da je njegova majka ranije njoj poklonila svoj suvlasni─Źki dio u spornoj ku─çi.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da je sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina pravno valjan, da su ga ugovorne strane u cjelini izvršile i da je zato on bio valjan pravni osnov za uknji┼żbu tu┼żenog kao vlasnika kupljenih nekretnina, radi ─Źega su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja postavljen u ovoj parnici.

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne i zakonite, a revizioni prigovori tu┼żitelja, po ocjeni ovoga revizijskog suda, ne mogu se prihvatiti.

Prije svega, neutemeljena je tvrdnja revidenta da u konkretnom slu─Źaju u spornom ugovoru nije utvr─Ĺena cijena, kao bitan elemenat kupoprodajnog ugovora. Ovo iz razloga što je u kupoprodajnom ugovoru, kojeg su tu┼żeni i majka tu┼żitelja zaklju─Źili 7. 5. 2001. g. i ovjerili kod Osnovnog suda u B. pod br. Ov- 3946/2001 dana 25. 5. 2001. g., odre─Ĺena kupoprodajna cijena od 40.000,00 KM, a tokom ovog postupka, na temelju izvedenih dokaza, pa i same izjave tu┼żitelja, utvr─Ĺeno je da su ugovorne strane usmeno ugovorile kupoprodajnu cijenu spornih nekretnina na iznos od 20.000,00 KM. Ovo ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje ne mo┼że biti predmet pobijanja u revizionom postupku prema odredbi ─Źlana 385. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 4/77 do 35/91, te ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 i 32/94 dalje: ZPP) u vezi sa odredbom ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku RS („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07). Sudovi se u praksi ─Źesto suo─Źavaju sa ugovorima u kojima nije istinito ozna─Źena cijena, pa je dosadašnja sudska praksa zauzela stanovište da je punova┼żan usmeni sporazum o cijeni, iako je u pismenom ugovoru o prodaji nepokretnosti ozna─Źena druga cijena. Usmeno ugovorena cijena obavezuje ugovara─Źe kad je u ugovoru, koji je zaklju─Źen u propisanoj formi, ozna─Źena druga cijena i to je, suprotno tvrdnji revidenta, u saglasnosti sa na─Źelom savjesnosti i poštenja, po kome su prema odredbi ─Źlana 12. Zakona obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO) ugovora─Źi

du┼żni da se ponašaju pri zasnivanju obligacionog odnosa, tako i pri ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa. Stranka koja nije lojalna usmenom sporazumu o cijeni, koji izra┼żava volju ugovara─Źa, ne postupa u saglasnosti sa na─Źelom savjesnosti i poštenja, ako tra┼żi isplatu cijene pozivaju─çi se na prividnu cijenu iz pismenog ugovora. Ukoliko je ugovaranje kupoprodajne cijene na ovaj na─Źin ugrozilo pravo pre─Źe kupovine i oštetilo dr┼żavni interes, to bi bio razlog da nadle┼żni dr┼żavni organ tra┼żi poništenje ugovora, a ne i osnov da revident, kao pravni sljednik prodavca, tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti ugovora.

Neutemeljena je i tvrdnja revidenta da se u konkretnom slu─Źaju radilo o prividnom kupoprodajnom ugovoru koji je prikrivao ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju, koji ne bi proizvodio pravno dejstvo prema odredbi ─Źlana 66. stav 2. ZOO jer ne sadr┼żi ovjeru sudije, odnosno propisanu zakonsku formu. Ovo iz razloga što iz navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je stvarna volja prodavca bila da proda sporne nekretnine. To proizlazi i iz izjave tu┼żitelja koju je dao kao parni─Źna stranka koji tvrdi da ga je majka po─Źetkom maja 2001. g. telefonskim putem obavijestila da bi ona prodala ku─çu i da ─çe je prodati tu┼żenom za 20.000,00 KM.

Prema izjavi tu┼żitelja u telefonskom razgovoru sa majkom po─Źetkom maja 2001. g. saznao je da zbog starosti i teške boleste ona više ne mo┼że da ┼żivi sama i da zato ┼żeli prodati sporne nekretnine tu┼żenom koji je voljan izdr┼żavati do kraja ┼żivota i sahraniti je, kao i da se tu┼żitelj do kraja njenog ┼żivota krajem jula iste g. više nije ─Źuo sa majkom, te da ga je tu┼żeni obavijestio o njenoj smrti i sahrani, nakon ─Źega je on došao na sahranu. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je majka tu┼żitelja prvobitno ┼żeljela prodati sporne nekretnine i oti─çi u Lj. da ┼żivi sa tu┼żiteljem, da se razo─Źarala kada je u telefonskom razgovoru od tu┼żitelja saznala da ne mo┼że ┼żivjeti kod njega, da je nakon toga tu┼żeni prihvatio da se o njoj brine i da je sahrani, te da po njenoj ┼żelji adaptira spornu ku─çu. Kod takvog stanja stvari neutemeljen je revizioni prigovor kojim se isti─Źe da je u znak zahvalnosti imovina trebala ostati tu┼żitelju i njegovom sinu, koji se ranijih godina brinuo o majci, a ne tu┼żenom, uz tvrdnju da je njegova majka govorila da ─çe imovinu dati onome ko se o njoj brine. Kako je tu┼żeni brinuo o majci tu┼żitelja u njenoj bolesti i starosti, kada je bila nesposobna da ┼żivi sama (što je me─Ĺu strankama nesporno), logi─Źno je da je u znak zhvalnosti novac od prodate imovine poklonila tu┼żenom. Pri tome je bez zna─Źaja ─Źinjenica iz kojih razloga nije realizovana ┼żelja majke da ┼żivi sa tu┼żiteljem, jer je nesporno da on u tom periodu (od po─Źetka maja 2001. do njene smrti krajem jula te g.) nije imao nikakav kontakt s majkom. S obzirom na njenu starost i teško zdravstveno stanje neutemeljena je tvrdnja revizije da je ona zbog svojih primanja od 235,00 KM mjese─Źno mogla da ┼żivi kao i svi ostali gra─Ĺani RS. U prilog ovakvom zaklju─Źku ide i ─Źinjenica da je ona dva mjeseca nakon zaklju─Źenja spornog ugovora umrla.

Zbog svega iznesenog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i odlu─Źiti kao u izreci na temelju odredbe ─Źlana 393. ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-311/05 od 5.10.2007.g. )

 

<------->

 

Odgovornost za materijalnopravne nedostatke:

 

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 035417 08 P od 29.04.2011. g. odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tu┼żitelja da se solidarno obave┼żu tu┼żeni da mu isplate iznos od 45.508,72 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.1997. g. do isplate i da mu naknade troškove parni─Źnog postupka.
Obavezan je tu┼żitelj da tu┼żenima na ime troškova parni─Źnog postupka isplati iznos od 3.615,00 KM.

Presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 035417 11 G┼ż od 10.02.2012. g. ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremenom revizijom drugosotepenu odluku pobija tu┼żitelj zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predla┼że da se pobijana presuda preina─Źi tako da se usvoji zahtjev tu┼żitelja.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni predla┼żu da se ista odbije kao neosnovana. Revizija nije osnovana.
U ovoj parnici tu┼żitelj zahtijeva da se solidarno obave┼żu tu┼żeni da mu isplate iznos od 45.508,72 KM, sa pripadaju─çom zateznom kamatom, koji je ulo┼żio u sanaciju stana koji je dobio u postupku razmjene nekretnina, koja je obavljena na osnovu ugovora zaklju─Źenog dana 15.8.1995. g. izme─Ĺu njega i tu┼żenih, temeljem kojeg je on svoje nekretnine u B., M.-─î. dao tu┼żenima u zamjenu za dvosoban stan u K., površine 64,83 m2, ─Źijim saniranjem je i nastalo predmetno potra┼żivanje.

Tokom postupka pokazalo se nespornim da je predmetni stan ošte─çen, kako slijedi iz zapisnika stru─Źne komisije Op─çine K. za popis i procjenu ratne štete od 12.12.1991. i 18.02.1992. g.. Stan je ošte─çen ratnim dejstvima. Isti je rješenjem MZ Op─çine K. od 08.03.1993. g. bio dodjeljen na privremeno korištenje D.D. koji ga je dr┼żao u posjedu do 15.10.1995. g., kada ga je predao tu┼żitelju. Tu┼żeni su predmetni stan zbog opštepoznatih ratnih okolnosti, napustili u septembru mjesecu 1991. g. i tada on nije bio ošte─çen. Stan nisu ostavili nikom na ─Źuvanje. Pri zaklju─Źenju ugovora o razmjeni, prema utvr─Ĺenju prvostepenog suda, parni─Źne stranke nisu znale za ošte─çenja na predmetnom stanu.Tu┼żitelj je o nedostacima koje je imao predmetni stan obavjestio tu┼żene prvi put pismom upu─çenim 02.04.1997. g., nakon što je izvršio sanaciju, a tu┼żbu kojom je pokrenuo ovaj spor podnio je 21.04.1999. g.. Tu┼żitelj je protiv tu┼żenih vodio i postupak za utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o razmjeni nekretnina ali je ovakav njegov zahtjev odbijen (Presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj: P-2137/98 od 01.7.2004. g., presuda Okru┼żnog suda u Banjaluci broj: G┼ż-1810/04 od 24.3.2006. g. i presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj: 118-0-06 001 060 od 29.6.2007. g.).

Na osnovu naprijed utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da tu┼żenima a ni tu┼żitelju, u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o razmjeni nekretnina, nije bilo poznato da je stan u K. ošte─çen, slijedom ─Źega je tu┼żitelj, kada je otkrio te nedostatke, trebao odmah, odnosno u roku od osam dana, saglasno odredbi ─Źlana 481. stav 1. i ─Źlana 482. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 553. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te ″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04 – u daljem tekstu: ZOO), a najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka rata i ukidanja ratnog stanja i stanja neposredne ratne opasnosti (19.6.1996. g.), obavjestiti tu┼żenog o tim nedostatcima, pa kako to nije u─Źinio u propisanim rokovoma (nego je tu┼żene o utvr─Ĺenim ošte─çenjima na stanu obavjestio prvi put pismom od 02.04.1997. g., dvije g. nakon preuzimanja stana u posjed) da je izgubio pravo da od tu┼żenih tra┼żi bilo kakvu naknadu ili ostvarenje prava propisanih odredbom ─Źlana 488. ZOO, pa ni naknadu štete, u smislu odredbe ─Źlana 154. istog zakona, jer tu┼żeni ne snose nikakvu krivicu za ošte─çenje stana koji je bio predmet razmjene, a koji je ošte─çen ratnim dejstvima nakon što su ga oni napustili.

Pravilno su ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źili da se u konkretnom slu─Źaju ne radi o sticanju bez osnova iz ─Źlana 210. ZOO (na kojem pravnom osnovu je temeljen tu┼żbeni zahtjev), jer su ulaganja tu┼żitelja u predmetni stan ostala u njegovoj imovini, budu─çi da je odbijen zahtjev za utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o razmjeni, slijedom ─Źega je taj stan zajedno sa nov─Źanim iznosom ulo┼żenim u njegovu sanaciju ostao u imovini tu┼żitelja, a nije prešao u imovinu tu┼żenih.

Parni─Źne stranke su dana 15.8.1995. g. zaklju─Źile ugovor o razmjeni nekretnina o kojem je naprijed bilo rije─Źi, kojeg definiše odredba ─Źlana 552. ZOO. Iz ugovora o razmjeni za svakog ugovara─Źa nastaju obaveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca (─Źlan 553. istog zakona). Iz tog razloga, ni┼żestepeni sudovi su o spornom pravnom odnosu pravilno sudili primjenom naprijed citiranih

zakonskih odredbi koje regulišu prava i obaveze ugovara─Źa iz ugovora o prodaji, ─Źemu ni revident ne prigovara.

Revizija se iscrpljuje u tvrdnji da je tu┼żenima u vrijeme zaklju─Źenja ugovora o razmjeni nekretnina bila poznata ─Źinjenica da je predmetni stan u K. bio ošte─çen, odnosno da su o tome mogli saznati od brata prvotu┼żenog koji je ostao da ┼żivi u K. (koji je, usput re─Źeno, pri saslušanju u svojstvu svjedoka rekao da se sa bratom (prvotu┼żenim) prvi put ─Źuo nakon okon─Źanja rata, a da predmetni stan u vrijeme kada su ga tu┼żeni napustili nije bio ošte─çen), ili “preko prijatelja ili pak preko CK ili na drugi na─Źin”. Na taj na─Źin ┼żeli ukazati na primjenu odredbe ─Źlana 485. ZOO prema kojoj kupac (u ovom slu─Źaju bi to bio tu┼żitelj) ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije izvršio svoju obavezu da pregleda stvar bez odga─Ĺanja, ili obavezu da u odre─Ĺenom roku obavjesti prodavca o postojanju nedostatka, …….ako je taj nedostatak bio poznat prodavcu (u ovom slu─Źaju bi to bili tu┼żeni) ili mu nije mogao ostati nepoznat.

Ovakvi navodi revizije nisu osnovani.

Tokom postupka, naime, nije utvr─Ĺeno, niti su u tom pravcu provo─Ĺeni dokazi, da su tu┼żeni od prijatelja preko CK ili preko brata prvotu┼żenog (koji tvrdi suprotno) saznali da je stan koji su napustili u potpuno ispravnom stanju ošte─çen u mjeri koja je zahtjevala njegovo saniranje da bi se mogao koristiti. S obzirom na vrijeme zaklju─Źenja ugovora o razmjeni nekretnina, budu─çi da je bio rat i da su tu┼żeni prije toga, upravo zbog ratnog stanja, bili primorani napustiti K. i stan u vlasništvu u kojem su do tada ┼żivjeli i kada su telefonske i putne komunikacije sa RH bile pokidane, na koju ─Źinjenicu se poziva i tu┼żitelj, nije bilo realno, ni logi─Źno o─Źekivati da ─çe tu┼żeni saznati u kakvom stanju se nalazi stan koji su napustili i nisu ga ostavili nikom na ─Źuvanje ili da ─çe u takvim uslovima izlo┼żiti se dodatnom naporu i riziku da utvrde da li je došlo do njegovog ošte─çenja, kako to ┼żeli prikazati revident.

Uostalom, i on sam isti─Źe da, bez obzira na sve pokušaje, nije uspio (preko k─çerke koja je ┼żivjela u S. i supruginog brata koji je ┼żivio u Z.) saznati da je stan ošte─çen, iako se i on – prema njegovoj teoriji o “gruboj nepa┼żnji” i “da ─çe se svaki prosje─Źan ─Źovjek interesovati za stanje svoje imovine, a kamoli naro─Źito bri┼żljiv i pa┼żljiv ─Źovjek” – jednako kao i tu┼żeni, ako ne i više (jer je stan o kojem je rije─Ź ugovorom o razmjeni pripao njemu u vlasništvo) na isti na─Źin mogao interesovati i utvrditi pravo stanje stvari.

Drugostepeni sud je povodom istih ovakvih navoda koji su isticani i u ┼żalbi protiv prvostepene presude, kao i nekih drugih, koji nisu ponovljeni u reviziji, u obrazlo┼żenju svoje odluke, dao detaljne i jasne razloge koji predstavljaju zadovoljavaju─çe obrazlo┼żenje, koje prihvata i ovaj sud, te se zato navodi revidenta o pogrešnoj primjeni odredbe ─Źlana 209. u vezi sa ─Źlanom 8, 123, 191. stav 4. i ─Źlanom
227. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 – u daljem tekstu: ZPP) pokazuju kao neosnovani.

Slijedom izlo┼żenog proizlazi da su ni┼żestepeni sudovi na pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje koje se i ne mo┼że, saglasno odredbi ─Źlana 240. stav 2. ZPP osporavati revizijom, pravilno primjenili materijalno pravo, pa kako nisu po─Źinjene ni povrede parni─Źnog postupka na koje ukazuje revident, ni one na koje sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, reviziju je valjalo odbiti primjenom odredbe ─Źlana 248. ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 035417 12 Rev od 6.3.2013.g. )

 

<------->

 

Stvaranje obaveze za ugovara─Źe:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u B.L. broj Ps-61/96 od 02.7.2001. g. obavezan je tu┼żeni da tu┼żilji plati iznose: 2.358.344,55 austrijskih šilinga (ATS), 245.122,78 švajcarskih franaka (CHF) i 54.333,31 ameri─Źnih dolara (USA dolara) sa kamatom od 3% mjese─Źno po─Źev od 01.5.1995. g. do isplate uz obavezu da joj naknadi i troškove spora u iznosu od 5.800,00 KM, sve u roku od osam dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u B.L. broj P┼ż-269/01 od
15.02.2005. g., ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żeni revizijom pobija drugostepenu presudu, zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żenog uva┼żiti, prvostepena presuda preina─Źiti i odbiti tu┼żbeni zahtjev ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviizji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku – ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS'', br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primjeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilja zahtjevom tra┼żi da joj tu┼żeni iz osnova ugovora o zajmu plati: 2.358.344,55 ATS, 245.122,78 CHF i 54.333,31 USA dolara, sa mjese─Źnom kamatom od 3% po─Źev od 01.5.1995. g. do isplate.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da su stranke zaklju─Źile, ugovor o zajmu broj 66/93 dana 22.6.1993. g. kojim je tu┼żilja, kao zajmodavac za nabavku naftinih derivata dala u zajam tu┼żenom kao zajmoprimcu 350.000,00 DEM 120.000,00 CHF i 1.100.000,00 ATS, na rok od 30 dana od dana
preuzimanja deviznih sredstava; da su ugovorne strane dana 25.6.1993. g. pod brojem 69/93 zaklju─Źile ugovog o zajmu, kojim je tu┼żilja tu┼żenom dala u zajam
2.350.000 ATS, 73.000,00 DEM, 65.000,00 CHF i 46.000,00 USA dolara na rok od
30 dana od dana preuzimanja deviznih sredstava; da su stranke 25.01.1994. g. sa─Źinile Protokol u kojem su ''definisale uslove povrata nov─Źanih sredstava tu┼żilji iz osnova ugovora broj 66 od 22.06.1993. g. i ugovora broj 69 od 25.6.1993. g.''; da su stranke 31.05.1994. g. sa─Źilile ''pregled'' obaveza po deviznim pozajmicama tu┼żenog sa stanjem na dan 31.05.1994. g. koji je obostrano potpisan; da su stranke 01.06.1994. g. pod brojem 56/94 zaklju─Źile ugovor o kratkoro─Źnoj deviznoj pozajmici ─Źiji je sastavni dio ''specifikacija'' za pla─çanje uvoza nafte i naftnih derivata u kojoj je nazna─Źena dinamika vra─çanja nov─Źanih sredstava po navedenim ugovorima''; da je dana 01.05.1995. g. obaveza tu┼żenog prema tu┼żilji po navedenim ugovorima iznosila: 2.358.344,55 ATS, 245.122,78 CHF i 54.333,31 USA dolara.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi nalaze da je tu┼żeni po navedenim ugovorima o zajmu od tu┼żilje pozajmio navedene devizne iznose koje mu nije vratio, pa su pozivom na odredbe ─Źl. 557. u vezi sa odredbama ─Źl. 148. i ─Źl.
262. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 29/78 do 57/99 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO), sudili tako što su tu┼żenog obavezali da tu┼żilji plati devizne nov─Źane iznose navedene u izreci prvostepene presude.

Odluka ni┼żestepenih sudova je pravilna i zakonita.

Prigovori revizije tu┼żenog da su stranke nakon donošenja prvostepene presude dana 31.10.2002. g. zaklju─Źile vansudsko poravnanje na koji na─Źin da je potra┼żivanje tu┼żilje ''prestalo'' o ─Źemu da je tu┼żeni nakon podnošenja ┼żalbe protiv prvostepene presude obavijestio drugostepeni sud dostavljanjem primjerka zaklju─Źenog vandsuddkog poravnanja od 31.10.2002. g., koje drugostepeni sud odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żene protiv prvostepene presude nije uzeo u obzir, ─Źime da je u─Źinio bitne povrede odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źl.
354. st. 1. u vezi sa odredbom ─Źl. 370. st. 1. i 2. ZPP, nisu osnovani.

Sudsko poravnanje se po svom procesno-pravnom dejstvu izjedna─Źava sa pravosna┼żnom presudom, koje je apsolutna smetnja da se o predmetu o kome je zaklju─Źeno sudsko poravnanje ponovno vodi parnica, i takva tu┼żba se mora odbaciti.

Me─Ĺutim, vansudsko poravnanje nema pravno dejstvo sudskog poravnanja. Ako je u toku parnice zaklju─Źeno vansudsko poravnanje, parnica se ne gasi po sili zakona, ve─ç se nastavlja i zaklju─Źeno vansudsko poravnanje sud ─çe uzeti u obzir po prigovoru stranke i o njemu odlu─Źiti kao o materijalno-pravnom pitanju. U tom slu─Źaju, ako tu┼żilac ne povu─Źe tu┼żbu, a zaklju─Źenim vansudskim poravnanjem tu┼żiocu ne pripada stvar ili pravo o kome te─Źe parnica ili zahtjev još nije dospio, tu┼żbeni zahtjev ─çe se odbiti. Sudsko poravnanje je izvršna isprava i mo┼że se izvršiti po pravilima izvršnog postupka, a vansudsko poravnanje nije izvršna isprava.

Tu┼żeni je uz reviziju protiv drugostepene presude prilo┼żio fotokopiju vansudskog poravnanja od 31.10.2002. g. koje je po navodima revizije uz dopis dostavio neposredno drugostepenom sudu dana 11.11.2002. g. na broj P┼ż-261/01, tj. nakon podnošenja ┼żalbe protiv prvostepene presude koju je podnio prvostepenom sudu 01.08.2001. g., a koje (vansudsko poravnanje) se ne nalazi u spisima drugostepenog suda.

U ovom slu─Źaju tu┼żeni u reviziji iznosi novu ─Źinjenicu i predla┼że novi dokaz koji se odnosi na meritornu odluiku o tu┼żbenom zahtjevu, što se u reviziji ne mo┼że iznositi s obzirom da se revizija u smislu odredbi ─Źl. 385. st.
3. ZPP (identi─Źnu odredbu sadr┼żi ─Źl. 240. st. 2. ZPP RS koji je sada u primjeni) ne mo┼że izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, a što se u reviziji tu┼żenog to upravo ─Źini.

Stoga se, iz re─Źenih razloga, ovaj prigovor revizije tu┼żenog nije mogao uzeti u razmatranje.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primjenjeno na štetu tu┼żenog kada su ni┼żestepeni sudovi pobijanim presudama iz osnova ugovora o zajmu ─Źl. (557. ZOO) obavezali tu┼żenog da tu┼żilji plati iznose navedene u izreci prvostepene presude.

Ostali revizioni navodi nisu od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Ni┼żestepene presude, prema tome, nemaju nedostataka na koje se ukazuje u reviziji tu┼żenog, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Iz tih razloga a na osnovu ─Źlana 393. ZPP u vezi sa odredbom ─Źlana 456.
stav 1. i 461. ZPP RS, odlu─Źeno je kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-534/05 od 3.8.2007.g. )

 

<------->

 

Prestanak obaveze - ispunjenjem:

 

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047141 11 P od 26.04.2011. g., obavezuje se tu┼żeni da tu┼żitelju isplati iznos od 26.775,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 20.10.2001. g. do isplate i da mu nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 7. 932,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 26.04.2011. g. do isplate.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 047141 11 G┼ż 2 od 27.12.2011. g., ┼żalba tu┼żenog se odbija i potvr─Ĺuje provostepena presuda.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żeni pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako da se tu┼żbeni zahtjev odbije i tu┼żenom dosude troškovi parni─Źnog postupka.

Odogovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja da sud obave┼że tu┼żenog da mu isplati iznos od 26.775,00 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Tokom postupka na temelju izvedenih dokaza utvr─Ĺeno je slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: da je rješenjem Odjeljenja za ... Grada B.L. broj 02-352-1200/2000 od 12.12.2000. g. R.J., sinu I., kao vlasniku samostalne ugostiteljske radnje A., sa sjedištem u B.L. u Ulici ..., sa poslovnim prostorom ukupne površine 64 m2, ─Źiji je predmet poslovanja uslu┼żivanje alkoholnim i bezalkoholnim pi─çima i napitcima, dozvoljena promjena poslovanja za prire─Ĺivanje igara na sre─çu-sportska kladionica, a rješenjem istog organa broj 02-352-680/02 od 12.07.2002. g., na zahtjev vlasnika radnje od 20.06.2002. g., utvr─Ĺen je prestanak rada ove samostalne radnje sa danom 20.06.2002.g.; da je ugovorom o zakupu od 02.11.2001. g. tu┼żeni (samostalna ugostiteljska radnja) izdao pod zakup dio navedenog poslovnog prostora sa postoje─çom opremom za kladionicu i organizovanje sportskog kla─Ĺenja d.o.o. A. iz Š. O., kojem je prema rješenju Ministarstva ... RS broj 04-8721/08 od 18.12.2001. g. odobreno na jednu godinu obavljanje djelatnosti sportske kladionice O. u B.L. u Ulici ....; da je tu┼żitelj dana 20.10.2001. g. kupovinom i popunjavanjem tri tiketa broj 8898, 8899 i 8900, O. sportske kladionice, u dijelu poslovnog prostora SUR A. B.L., u─Źestvovao u igri na sre─çu – sportska kladionica i na svakom tiketu ostvario dobitak od po 8.925,00 KM, odnosno ukupno 26.775,00 KM; da se nakon ostvarenja dobitka obratio tu┼żenom za isplatu dobitka i da je tu┼żeni odbio isplatu dobitka.

Na temelju prednjeg utvr─Ĺenja ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da je tu┼żeni, prema odrebi ─Źlana 41 stav 2 ta─Źka 4 Zakona o igrama na sre─çu („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 6/1999, dalje-ZIS), koji je posjedovao aparate za registraciju tiketa za sportske prognoze, dana 20.10.2001. g. bio prire─Ĺiva─Ź igre na sre─çu – sportska kladionica i da je prema odredbi ─Źlana 50 istog zakona i odredbi ─Źlana 262 Zakona o obligacionim odnosima (Slu┼żbeni list SFRJ 29/78,39/85,45/86,57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96 i 39/03, dalje-ZOO) obavezan da tu┼żitelju, kao u─Źesniku igre na sre─çu, prema odrebi ─Źlana 47 ZIS, isplati ostvareni dobitak, pa su slijedom toga u cjelini usvojili tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja.

Pobijana odluka je pravilna i zakonita.

Prema odredbi ─Źlana 2 ZIS igre na sre─çu, u smislu toga zakona, su igre koje u skladu sa ovim zakonom i pravilima igre organizuju prire─Ĺiva─Źi igre na sre─çu u kojim se u─Źesnicima u igri pru┼ża mogu─çnost sticanja dobitka u novcu, stvarima, pravima ili uslugama, a ishod igre ne zavisi od znanja ili umješnosti u─Źesnika u igri, ve─ç od slu─Źaja ili nekog neizvjesnog doga─Ĺaja.

Prema odredbi ─Źlana 4 istog zakona cilj prire─Ĺivanja igara na sre─çu je prikupljanje sredstava za finansiranje namjena u skladu sa ovim zakonom, kao i zabava u─Źesnika u igrama na sre─çu.

Jedan od vidova igara na sre─çu su i sportske kladionice ─Źija djelatnost je ure─Ĺena odredbom ─Źlana 41 ZIS. Prema stavu 2 ta─Źka 4 ovog ─Źlana djelatnost sportske kladionice mogu prire─Ĺivati i samostalne radnje koje se bave ugostiteljskom djelatnoš─çu i koje posjeduju aparate za registraciju tiketa sportske prognoze, a za registraciju prire─Ĺiva─Źa, iz pomenute zakonske odredbe, prema stavu 3 toga ─Źlana, potrebno je odobrenje Ministarstva ... RS.

Prema odredbi ─Źlana 47 pomenutog zakona u─Źesnici igre na sre─çu su imaoci sre─çaka, talona loto-a i SP tombolskih kartica, ┼żetona i drugih dokaza o pla─çenom u─Źeš─çu u igri, odnosno lica koja su ispunila uslove propisane pravilima igre na sre─çu. Oni u smislu odredbe ─Źlana 48 toga zakona imaju pravo na ostvarenje dobitka pod uslovima i u roku propisanom tom odredbom, odnosno odredbom ─Źlana 49 istog zakona, a za ispunjenje te obaveze u─Źesnicima igara na sre─çu, prema odredbi ─Źlana 50 ZIS, odgovara prire─Ĺiva─Ź igre svojom imovinom.

U konkretnom slu─Źaju utvr─Ĺeno je, a što me─Ĺu parni─Źnim stranka nije ni bilo sporno, da je tu┼żitelj dana 20.10.2001. g. u dijelu poslovnog prostora SUR A. B.L., kupovinom i uplatom tri tiketa O. sportke kladionice u─Źestovao u igri na sre─çu- sportska kladionica, da je poga─Ĺanjem rezultata nogometnih utakmica ostvario dobitak ozna─Źen na tiketima (na svakom tiketu po 8.925,00 KM, što ukupno iznosi 26.775,00 KM), da se nakon objavljivanja zvani─Źnog izvještaja o rezultatima utakmica, na koji se kladio, obratio tu┼żenom da mu isplati dobitak i da je tu┼żeni odbio isplatu. Tokom parni─Źnog postupka tu┼żeni nije osporavao naprijed navedene ─Źinjenice, ve─ç je tu┼żbeni zahtjev osporavao tvrdnjom da njegova samostalna radnja A. B.L. dana 20.10.2001. g. nije bila prire─Ĺiva─Ź igre na sre─çu iz koje tu┼żitelj tra┼żi isplatu dobitka, ve─ç da je prire─Ĺiva─Ź igre bio A. DOO Š., kao zakupac poslovnog prostora tu┼żenog, u ─Źijem sastavu je bila sportska kladionica O..

Me─Ĺutim, kod utvr─Ĺenih ─Źinjenica, da je tu┼żeni dana 12.12.2000. g. pribavio odobrenje nadle┼żnog organa Grada B.L. za proširivanje djelatnosti samostalne ugostiteljske radnje A. B.L., za prire─Ĺivanje igara na sre─çu-sportska kladionica (koje je imao sve do 12.07.2002. g.), da je dana 20.10.2001.g. tu┼żitelj u─Źestvovao u igri na sre─çu kupovinom i uplatom tri tiketa O. sportske kladionice u STR A. B.L., da je ova STR tada posjedovala opremu za kladionicu i organizovanje sportskog kla─Ĺenja, što proizlazi iz izjave tu┼żitelja i saslušanih svjedoka
S.P. i S.Š., ali i iz ─Źlana 1 ugovora o zakupu zaklju─Źenog dana 02.11.2001. g. izme─Ĺu ove STR i DOO A. Š., kao zakupca, prema kojem ova STR izdaje pod zakup zakupcu poslovni prostor u Ulici ... sa postoje─çom opremom za kladionicu i organizovanje sportskog kla─Ĺenja, pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da je tu┼żeni saglasno odredbi ─Źlana 41 stav 2 ta─Źka 4 ZIS, dana 20.10.2001. g. bio prire─Ĺiva─Ź igre na sre─çu u kojoj je u─Źestvovao tu┼żitelj i ostvario dobitak, ─Źiju isplatu tra┼żi predmetnom tu┼żbom. Slijedom toga pravilan je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tu┼żitelju, kao imaocu dobitnih tiketa i u─Źesniku igre na sre─çu, saglasno odredbi ─Źlana 47 ZIS, pripada pravo na isplatu dobitka koji je obavezan da mu plati tu┼żeni prema odredbi ─Źlana 50 ZIS, jer je tu┼żitelj od njega isplatu tra┼żio u roku propisanom ovim zakonom (─Źlan 48 i 49).

Imaju─çi u vidu naprijed navedeno neutemeljen je prigovor revidenta da je pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredaba ZIS.

Ta─Źna je tvrdnja revidenta da prema ZIS prire─Ĺiva─Ź igre na sre─çu ne mo┼że biti fizi─Źko lice, ali budu─çi da tu┼żeni u ovoj parnici nije R.J., kao fizi─Źko lice, ve─ç kao vlasnik STR A. B.L., neutemeljen je revizioni prigovor da je pobijanim odlukama pogrešno cjenjen njegov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ove STR u predmetnoj parnici.

─îinjenica da je tu┼żeni, u vrijeme prire─Ĺivanja igara na sre─çu dana 20.10.2001. g., kada je tu┼żitelj ostvario dobitak, posjedovao samo odobrenje nadle┼żnog organa Grada B.L. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i poslovanje za prire─Ĺivanje igara na sre─çu-sportska kladionica (rješenje od 12.12.2000.g.) a ne i rješenje Ministarstva ... RS, kako je propisano odredbom ─Źlana 41 stav 3 ZIS, je od uticaja na odgovornost prire─Ĺiva─Źa igre na sre─çu i njegovog odgovornog lica, kako je propisano kaznenim odredbama ZIS, a ne i na pravo u─Źesnika u igri na sre─çu da naplati ostvareni dobitak, kako pogrešno smatra revident.

Ugovor o zakupu zaklju─Źen sa DOO A. Š. dana 02.11.2001. g. i rješenje Ministarstva ... RS od 18.12.2001. g., na koje se poziva revident osporavaju─çi svoju pasivnu legitimaciju u ovoj parnici, odnose se na period nakon što je nastala obaveza tu┼żenog za isplatu dobitka tu┼żitelju (ova obaveza je nastala dana 20.10.2001. g.), pa oni zbog toga nisu od uticaja na njegovu pasivnu legitimaciju u ovom sporu.

Tu┼żeni u reviziji isti─Źe novu ─Źinjenicu, prigovaraju─çi da je tu┼żitelj izgubio pravo na materijalno-pravni zahtjev u vrijeme kada je podnio tu┼żbu sudu dana 06.03.2002. g. iz razloga što nije tra┼żio isplatu dobitka u propisanom roku, što je suprotno ─Źlanu 242 Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74, 05, 63/07 i 49/09. – dalje: ZPP), pa je stoga ovaj revizioni prigovor valjalo odbiti.

Budu─çi da tu┼żeni nije izveo dokaz ─Źitanjem presude Okru┼żnog suda u Novom Sadu G┼ż-3753/2006, na koju se poziva u reviziji, zna─Źaj ─Źinjenice, da je tu┼żeni ovu presudu ulo┼żio u spis predmeta, drugostepeni sud je u pobijanoj presudi pravilno cijenio u skladu sa odredbom ─Źlana 207 ZPP.

Kako su ni┼żestepeni sudovi za svoje odluke dali valjane i razumljive razloge, neutemeljen je i paušalan prigovor revidenta da je pobijana presuda zahva─çena povredama odredaba parni─Źnog postupka.

Stoga je reviziju valjalo odbiti i suditi kao u izreci na temelju ─Źlana 248 ZPP.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 71 0 P 047141 12 Rev od 22.11.2012.g. )

 

<------->

 

Prestanak obaveze preuzimanjem duga

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u N. broj Ps-13/00 od 29.03.2001. g., odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca K.-T. iz P. kojim je tra┼żio da se tu┼żena obave┼że da mu na ime duga za isporu─Źenu robu plati 123.729,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tu┼żbe do isplate.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. broj G┼ż-148/04 od 27.09.2004. g., ┼żalba tu┼żioca je uva┼żena, prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żena obavezana da tu┼żiocu na ime duga za isporu─Źenu robu plati 123.729,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tu┼żbe do isplate, sve u roku od 15 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

Tu┼żena revizijom pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źl. 390. st. 3. Zakona o parni─Źnom postupku – «Slu┼żbeni list SFRJ», br. 4/77 do 35/91, i «Sl. glasnik RS» br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP, koji se ima primjeniti u ovom sporu na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku – „Sl. glasnik RS“ broj 58/03 do 74/05, dalje: ZPP RS).

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da mu tu┼żena plati 123.729,90 KM na ime nepla─çenih potra┼żivanja koje su utvrdili u zapisniku od 26.10.1994. g. o me─Ĺusobnom sravnjenju knjigovodstvenih stanja njihovih poslovnih knjiga.

Nakon što je utvr─Ĺeno da je obaveza tu┼żene nastala tokom 1991. g., ─Źije se pla─çanje zahtjevom tra┼żi u ovom sporu, a koja da je evidentirana kod Direkcije R.S., prvostepeni sud je ocijenio da je osnovan prigovor tu┼żene o pomanjkanju pasivne legitimacije jer da je odredbom ─Źlana 13. Zakona o po─Źetnom bilansu stanja u postupku privatizacije dr┼żavnog kapitala u preduze─çima (─Źlan 13. tog Zakona), ustanovljena obaveza Republike Srpske da izmiri obaveze preduze─ça nastale do 31.03.1992. g. privrednim subjektima ─Źije je sjedište van Republike Srpske.

Drugostepeni sud je povodom ┼żalbe tu┼żioca odr┼żao raspravu 27.09.2004. g., na kojoj je tu┼żena izvela dokaz da je kod nje izvršena privatizacija dr┼żavnog kapitala i da sada posluje pod nazivom AD GP. G., pa je nakon toga ┼żalbu tu┼żioca uva┼żio, prvostepenu presudu preina─Źio tako što je obavezao tu┼żenu da tu┼żiocu plati iznos naveden u izreci drugostepene presude sa pla─çanjem zakonske zatezne kamate od podnošenja tu┼żbe pa do isplate, pri ─Źemu daju─çi razloge za ovakvu odluku: da je visina duga utvr─Ĺena nalazom i mišljenjem vještaka Š.N. iz N., koga tu┼żena tokom postupka nije ni osporila; da tu┼żilac kao povjerilac nije dao saglasnost za prenos duga na Republiku Srpsku na koji na─Źin da se nisu ispunili uslovi predvi─Ĺeni ─Źlanom 446. do 450. Zakona o obligacionim odnosima, pa stoga da se evidentiranje neizmirenih obaveza tu┼żene kod Direkcije ne mogu shvatiti kao gašenje njene ugovorne obaveze prema tu┼żiocu.

Nije sporno me─Ĺu strankama u postupku postojanje duga tu┼żene prema tu┼żiocu u iznosu koji se zahtjevom tra┼żi u ovom sporu, a koji je nastao me─Ĺusobnim poslovanjem izme─Ĺu njih.

Sporno je da li je Republika Srpska po odredbama ─Źlana 13. Zakona o po─Źetnom bilansu stanja u postupku privatizacije dr┼żavnog kapitala u preduze─çima preuzela obavezu da tu┼żiocu plati dug tu┼żene u iznosu koji se zahtjevom tra┼żi u ovom sporu.

Prema odredbi ─Źlana 13. Zakona o po─Źetnom bilansu stanja u postupku privatizacije dr┼żavnog kapitala u preduze─çima (''Sl. glasnik RS'', broj 24/98, u daljem tekstu: Zakon o po─Źetnom bilansu stanja …), na ─Źiju se primjenu poziva revizija tu┼żene, ustanovljava se obaveza Republike Srpske da izmiri obaveze preduze─ça nastale do 31.03.1992. g. privrednim subjektima ─Źija su sjedišta van Republike Srpske.

Po shvatanju ovoga suda navedena odredba Zakona o po─Źetnom bilansu stanja …, ima se razumijeti samo kao uspostava novog vanugovornog odnosa izme─Ĺu preduze─ça iz Republike Srpske koja imaju potra┼żivanja odnosno dugovanja koja su nastala do 31.03.1992. g. prema fizi─Źkim licima odnosno pravnim licima ─Źija su prebivališta odnosno sjedišta izvan Republike

Srpske, na osnovu kojih se ova dugovanja odnosno potra┼żivanja prenose na Republiku Srpsku, a po aktu Vlade Republike Srpske.

Dakle, tu┼żena ─Źija je obaveza prema tu┼żiocu nastala iz njihovog me─Ĺusobnog obligaciono-pravnog odnosa, ostaje i dalje po tom osnovu u obavezi da izmiri taj dug sve dok se za tu obavezu ne zaklju─Źi ugovor izme─Ĺu tu┼żioca i Republike Srpske koja ─çe umjesto tu┼żene platiti tu┼żiocu taj dug, odnosno dok tu┼żilac po zahtjevu tu┼żene i Republike Srpske ne da saglasnost da ─çe taj dug umjesto tu┼żene izmiriti Republika Srpska (─Źlan 446. – 450. Zakona o obligacionim odnosima ''Sl. list SFRJ''; br. 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 i 3/96), a u ovom slu─Źaju takvog ugovora nema.

Stoga je pravilna pobijana odluka drugostepenog suda kojom je tu┼żena obavezana da tu┼żiocu plati dug u iznosu navedenom u izreci te presude.

Iz izlo┼żenog proizlazi da presuda drugostepenog suda nema nedostataka na koje ukazuje revizija tu┼żene, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Dosljedno tome, revizija tu┼żene je odbijena, na osnovu ─Źlana 393. ZPP u vezi sa odredbama ─Źlana 456. stav 1. ZPPRS.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-146/05 od 12.6.2007.g. )

 

<------->

 

Promjena povjerioca ili du┼żnika - ustupanje potra┼żivanja ugovorom (cesija)

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Trebinju broj Ps-132/04 od 17.1.2005. g. obavezuje se tu┼żeni da tu┼żitelju na ime duga isplati iznos od 16.694,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 19.11.2003. g. do isplate, te na ime troškova postupka iznos od 1.837,34 KM. Odbija se zahtjev tu┼żitelja za isplatu duga u iznosu od 2.529,70 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Trebinju broj P┼ż-6/05 od
6.12.2005. g. ┼żalba tu┼żenog se odbija i potvr─Ĺuje prvostepena presuda.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żeni pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żitelj predla┼że da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żeni na ime duga isplati iznos od 16.694,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.2003. g. do isplate i iznos od 2.529,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26.2.2004. g. do isplate.

Nakon provedenog postupka i rezultata izvedenih dokaza prvostepeni sud je našao utvr─Ĺenim: da su dana 19.11.2003. g. tu┼żitelj, u svojstvu

cesionara i P. T., u svojstvu cedenta, zaklju─Źili ugovor o cesiji radi naplate duga od tu┼żenog, kao cesusa, u iznosu od 16.694,45 KM, prema kojem je cedent ustupio cesionaru ovo svoje potra┼żivanje po osnovu ugovora broj 16/03 i da je na pomenuti ugovor o cesiji tu┼żeni, u svojstvu cesusa, dao saglasnost svojim potpisom i pe─Źatom; da je dana 26.2.2004. g. tu┼żeni, kao cedent, ustupio V.-k. d.o.o. V., kao cesionaru, svoja potra┼żivanja u iznosu od 2.529,70 KM od du┼żnika S. d.o.o. G., kao cesusa i da cesus nije izvršio svoju obavezu cesionaru pla─çanjem navedenog iznosa.

Na temelju navedenih utvr─Ĺenja prvostepeni sud je našao da je osnovan zahtjev tu┼żitelja da mu tu┼żeni isplati dug po spornom ugovoru o cesiji od 19.11.2003. g., pa je temeljem ─Źlana 436. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96, dalje: ZOO) u vezi sa ─Źlanom 262. istog Zakona u tom dijelu usvojio tu┼żbeni zahtjev, a odbio kao neosnovan njegov zahtjev za isplatu iznosa od 2.529,70 KM iz spornog ugovora o cesiji od 26.2.2004. g..

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenog, drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni stav prvostepenog suda, odbio ┼żalbu i potvrdio prvostepenu presudu u osporenom dosu─Ĺuju─çem dijelu.

Osporena odluka, je po ocjeni ovoga suda, pravilna.

U smislu odredbe ─Źlana 436. ZOO povjerilac mo┼że ugovorom sklopljenim sa tre─çim licem prenijeti svoja potra┼żivanja na njega, izuzev onog ─Źiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za li─Źnost povjerioca, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog. Prenosom potra┼żivanja u polo┼żaju du┼żnika se ništa ne mijenja, osim što svoju obavezu umjesto povjeriocu mora izvršiti onome na koga je potra┼żivanje preneseno. Za zaklju─Źenje ugovora o cesiji nije potrebna saglasnost du┼żnika, a raniji povjerilac je du┼żan obavijestiti du┼żnika o izvršenom prenosu potra┼żivanja. Ugovorom o cesiji, odnosno o ustupanju potra┼żivanja, vrši se promjena povjerioca kroz prenos postoje─çeg potra┼żivanja od sadašnjeg povjerioca na tre─çe lice, kako bi ono postalo novi povjerilac, a pri tome du┼żnik i potra┼żivanje ostaju i dalje isti.

Iz navedenog proizlazi da se ustupanje potra┼żivanja ugovorom (cesija) doga─Ĺa na osnovu sporazuma povjerioca i tre─çeg lica (cedenta i cesionara), da za taj ugovor u odnosu na lica, osnov i predmet ugovora, na─Źelno va┼że sva pravila ugovornog prava i da je na osnovu tog ugovora mogu─çe ustupiti sva potra┼żivanja, osim izuzetaka predvi─Ĺenih odredbom ─Źlana 436. ZOO.

U konkretnom slu─Źaju nije sporno da su dana 19.11.2003. g. P. T. (cedent) i d.o.o. S. G. (cesionar) zaklju─Źili ugovor o cesiji i u ─Źlanu 1. naveli da cedent ustupa cesionaru svoja potra┼żivanja od cesusa (RMU M. M.) u iznosu od 16.694,55 KM u svrhu podmirivanja dugova po ugovoru broj 16/03, u ─Źlanu 2. da izmirenjem obaveza cesusa prema cesionaru prestaje obaveza cedenta prema cesionaru i cesusa prema cedentu za iznos upla─çenih sredstava i u ─Źlanu 3. da je cesus saglasan sa odredbama ovog ugovora. Nije sporno da tu┼żeni (cesus)

nije izvršio obavezu iz pomenutog ugovora pla─çanjem duga u iznosu od
16.694,55 KM cesionaru.

Kod takvog stanja ─Źinjenica, imaju─çi u vidu odredbu ─Źlana 436. ZOO i sve naprijed navedeno, pravilno su ni┼żestepeni sudovi usvojili tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja obavezivanjem tu┼żenog da mu isplati iznos od 16.694,55 KM temeljem spornog ugovora o cesiji od 19.11.2003. g..

Prigovori revidenta, koji se odnose na trajanje postupka, ukoliko su i ta─Źni, nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost presu─Ĺenja u ovoj pravnoj stvari.

Pozivanje revidenta na ugovor broj 293/03 od 27.3.2003. g., kojeg su zaklju─Źile parni─Źne stranke, nije od uticaja na presu─Ĺenje u ovoj pravnoj stvari, u kojoj se od tu┼żenog tra┼żi izvršenje obaveze iz ugovora o cesiji kojim je cedent P. T. ustupio tu┼żitelju svoje potra┼żivanje prema tu┼żenom u iznosu od 16.694,55 KM po ugovoru broj 16/03.

Neutemeljeni su i prigovori revidenta kojima se tvrdi da su u dostavljanju i izvo─Ĺenju dokaza po─Źinjene povrede odredaba parni─Źnog postupka koje bi bile od uticaja na pravilnost presu─Ĺenja. Ovo iz razloga što na ro─Źištu za glavnu raspravu 17.12.2004. g. nakon izvo─Ĺenja dokaza punomo─çnik tu┼żenog nije imao primjedbe, a iz stanja spisa proizlazi da stranke nisu predlagale izvo─Ĺenje dokaza saslušanjem parni─Źnih stranaka.

Stoga je temeljem odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) reviziju valjalo odbiti i odlu─Źiti kao u izreci ove presude.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 312 od 5.3.2008.g. )

 

<------->

 

Raskid zbog neispunjenja

R J E Š E Nj E

Revizija tu┼żene – protivtu┼żilje ODP F.s.v. S.S. se uva┼żava, ukida se presuda Okru┼żnog suda u S.S. broj P┼ż-138/03 od 18.10.2004. g. u dijelu kojom je ova tu┼żena obavezana da tu┼żiocu G.E. umjesto iznosa od 530.000,00 KM isplati iznos od 1.178.341,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 734.536,00 KM po─Źev od 31.01.2003. g. pa do isplate i na iznos od 443.805,00 KM po─Źev od 31.07.2004. g. pa do isplate, i da mu ubudu─çe umjesto iznosa od 16.200,00 KM pla─ça mjese─Źno iznos od 23.725,00 KM, najkasnije do petog dana u mjesecu za teku─çi mjesec, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom izvršenja, te u dijelu kojom se ┼żalba tu┼żioca G.E. odbija i prvostepena presuda u odbijaju─çem dijelu potvr─Ĺuje (stav 2 i 4 izreke prvostepene presude), kao i u dijelu kojom je ┼żalba protivtu┼żilje (ODP F.s.v. S.S.) odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena u dijelu odluke kojom je zahtjev iz protivtu┼żbe odba─Źen kao preuranjen, i odluka o troškovima spora, i u odnosnom dijelu predmet vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u S.S. broj Ps-34/02 od 10.06.2003. g., tu┼żena ODP F.s.v. S.S. (u daljem tekstu: prvotu┼żena) du┼żna je tu┼żiocu G.E. iz S. (u daljem tekstu: prvotu┼żilac) isplatiti iznos od 513.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate po─Źev od 16.05.2003. g., pa do isplate, kao i ubudu─çe da pla─ça mjese─Źno 16.200,00 KM svakog prvog a najkasnije do petog u mjesecu za teku─çi mjesec, do predaje u posjed prvotu┼żiocu, sve u roku od osam

dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja (stav 1). Sa viškom tu┼żbenog zahtjeva u odnosu na prvotu┼żenu zahtjev prvotu┼żioca je odbijen (stav 2). Tu┼żilac AMG E. iz S. (u daljem tekstu: drugotu┼żilac) sa zahtjevom se u cjelosti odbija (stav 3). Tu┼żbeni zahtjev u odnosu na tu┼żenu R.S., Ministarstvo, Odsjek S.N.S. (u daljem tekstu: drugotu┼żena) se odbija (stav 4). Zahtjev iz protivtu┼żbe prvotu┼żene – protivtu┼żilje ODP F.s.v. S.S. se odbacuje kao preuranjena (stav 5). Svaka stranka snosi svoje troškove spora (stav 6).

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u S.S. broj P┼ż-138/03 od 18.10.2004. g., ┼żalba prvotu┼żioca se djelimi─Źno uva┼żila, a ┼żalba prvotu┼żene – protivtu┼żilje se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda u dosu─Ĺuju─çem dijelu (stav 1 izreke prvostepene presude) preina─Źava tako što se prvotu┼żena obavezuje da prvotu┼żiocu, umjesto iznosa od 513.000,00 KM isplati iznos od 1.178.341,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 734.536,00 KM po─Źev od 31.01.2003. g. pa do isplate i na iznos od 443.805,00 KM po─Źev od 31.07.2004. g. do isplate, kao i da mu ubudu─çe pla─ça mjese─Źno umjesto iznosa od 16.200,00 KM iznos od 23.725,00 KM, svakog prvog a najkasnije do petog u mjesecu za teku─çi mjesec, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom izvršenja (stav 1).

U ostalom dijelu, ┼żalba prvotu┼żioca se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda u odbijaju─çem dijelu (stav 2 i 4 izreke prvostepene presude) potvr─Ĺuje (stav 2), a ┼żalba prvotu┼żene se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvr─Ĺuje u dijelu kojom je protutu┼żbeni zahtjev prvotu┼żene – protivtu┼żilje odba─Źen kao preuranjen (stav 3). Zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka pred drugostepenim sudom se odbijaju kao neosnovani (stav 4).

U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena - stav 3 i 6
izreke prvostepene presude (stav 5).

Revizijom prvotu┼żena – protivtu┼żilja pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Republi─Źki javni tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviziji (─Źl. 390. st. 3. Zakona o parni─Źnom postupku – ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP).

Revizija je osnovana.

U tu┼żbi tu┼żioci zahtjevom tra┼że: 1. da im prvotu┼żena naknadi štetu koja je nastala nakon raskida ugovora o kupoprodaji zaklju─Źenog dana 22.03.2000. g. izme─Ĺu prvotu┼żioca i prvotu┼żene koga je prvotu┼żilac zbog neispunjenja ugovora raskinuo sa 08.06.2000. g., za period od dana raskidanja ugovora do 31.07.2004. g.; 2. da im prvotu┼żena pla─ça naknadu štete u visini mjese─Źne zakupnine sve do predaje u posjed nekretnina koje su predmet navedenog ugovora o kupoprodaji i 3. zahtjev prvotu┼żene – protivtu┼żilje da joj prvotu┼żilac – protivtu┼żeni iz osnova sticanja bez osnova plati 1.412.202,00 KM.

Prvotu┼żena – protivtu┼żilja je u ┼żalbi protiv prvostepene presude, a sada i u reviziji protiv drugostepene presude ukazala na povrede odredaba parni─Źnog postupka u─Źinjene u donošenju prvostepene i drugostepene presude:
1. da je odluka u stavu 1 izreke drugostepene presude kontradiktorna (protivrije─Źna) odluci u stavu 2 te presude; 2. da su ni┼żestepeni sudovi donose─çi odluku o pla─çanju naknade koja nije dospjela do zaklju─Źenja glavne rasprave postupali suprotno odredbi ─Źlana 177. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku; 3. da se iz obrazlo┼żenja drugostepene presude ne vidi po kom je pravnom osnovu prvotu┼żiocu dosu─Ĺena naknada navedena u izreci te presude i
4. da su ni┼żestepeni sudovi pogrešno odbacili protivtu┼żbu prvotu┼żene smatraju─çi je preuranjenim zahtjevom za pla─çanje naknade na ime vrijednosti gra─Ĺevinskih radova izvedenih na poslovnim objektima prvotu┼żioca koji su tokom rata bili devastirani.

1. Da je odluka iz stava 1 izreke drugostepene presude kontradiktorna
(proturije─Źna) odluci iz stava 2 te presude.

U stavu 1 izreke drugostepene presude drugostepeni sud je ┼żalbu prvotu┼żioca djelimi─Źno uva┼żio, a ┼żalbu prvotu┼żene odbio, preina─Źio prvostepenu presudu tako što je prvotu┼żenu obavezao da prvotu┼żiocu umjesto iznosa od 513.00,00 KM plati iznos od 1.178.341,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na iznose navedene u izreci drugostepene presude, dok je u stavu 2 izreke te presude, ┼żalbu prvotu┼żioca odbio i prvostepenu presudu u odbijaju─çem dijelu potvrdio (stav 2 izreke prvostepene presude).

Iz navedenog proizilazi postojanje kontradiktornosti – proturije─Źnosti odluke drugostepenog suda u stavu 1 izreke drugostepene presude u odnosu na odluku iz stava 2 te presude, jer se u stavu 1 izreke drugostepene presude djelimi─Źno usvaja ┼żalba prvotu┼żioca u odbijaju─çem dijelu prvostepene presude (preko dosu─Ĺenog iznosa od 513.000,0 KM, (stavu 1 izreke prvostepene presude), dok se u stavu 2 izreke te presude, ┼żalba ovog tu┼żioca odbija u odnosu na odluku prvostepenog suda kojom se njegov zahtjev odbija (preko dosu─Ĺenog iznosa od 513.000,00 KM) što zna─Źi da u odnosu na odbijaju─çi dio prvostepene presude postoje dvije odluke, koje su, kako je re─Źeno, kontradiktorne jedna drugoj, zbog ─Źega je izreka drugostepene presude nerazumljiva.

2. Da su oba ni┼żestepena suda pogrešno primjenila odredbu ─Źlana 177. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 58/03 do 74/05, dalje: ZPP RS), identi─Źnu odredbu sadr┼żi ─Źlan 326. stav 1. ZPP.

Po odredbi ─Źlana 326. stav 1. ZPP koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja prvostepene presude, koja je identi─Źna odredbi ─Źlana 177. stav 1. ZPP RS, a koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja drugostepene presude, tu┼żenom se izvršenje odre─Ĺene ─Źinidbe mo┼że nalo┼żiti, ako je ─Źinidba dospjela do zaklju─Źenja glavne rasprave. Izuzetak je (stav 2 tog ─Źlana) kod izdr┼żavanja ili naknade umjesto izdr┼żavanja, kada se tu┼żeni mo┼że obavezati na ─Źinidbu koja nije dospjela.

U ovom slu─Źaju prvotu┼żilac je zahtjevom iz tu┼żbe tra┼żio naknadu budu─çe štete i za period poslije 10.06.2003. g. kada je zaklju─Źena glavna rasprava kod prvostepenog suda, pa stoga mu to pravo u smislu navedenih odredbi ZPP ne pripada poslije zaklju─Źenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.

3. Da se iz obrazlo┼żenja drugostepene presude ne vidi po kojem je pravom osnovu prvotu┼żiocu dosu─Ĺena naknada u iznosu navedenom u izreci te presude.

Naime, na strani 7 obrazlo┼żenja drugostepene presude u stavu 1 se navodi ''da prvotu┼żiocu pripada pravo na naknadu štete na ime izmakle koristi'', dok se u stavu 2 na istoj strani te presude navodi ''da se radi o naknadi mjese─Źne zakupnine''.

Iz navedenog proizilazi da drugostepeni sud u obrazlo┼żenju pobijane presude nije opredijeljeno naveo iz kog pravnog osnova prvotu┼żiocu pripada pravo na naknadu koja se zahtjevom tra┼żi u ovom sporu a koju je prvotu┼żilac tokom postupka pred prvostepenim sudom opredijelio kao naknadu štete nastale uslijed povrede ugovora o prodaji koga je zaklju─Źio sa prvotu┼żenom dana 22.03.2000. g..

U takvoj situaciji, po odredbama materijalnog prava iz ─Źlana 132. Zakona o obligacionim odnosima (''Sl. list SFRJ''; br. 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) na koju odredbu se pravilno pozivaju ni┼żestepeni sudovi, u slu─Źaju raskida ugovora obje ugovorne strane se osloba─Ĺaju svojih obaveza izuzev obaveze vra─çanja onog datog drugoj ugovornoj strani u izvršenju tog ugovora, s tim da nevina strana – koja nije kriva za raskid ugovora, ima pravo na naknadu eventualne štete.

U ovom slu─Źaju, a kako su to pravilno zaklju─Źili i ni┼żestepeni sudovi, predmetnim ugovorom zaklju─Źenim 22.03.2000. g., prvotu┼żilac i prvotu┼żena, kao ugovorne strane, su se sporazumijele o predmetu i cijeni, dakle, zaklju─Źile su u smislu odredbi ─Źlana 454. stav 1. ZOO valjan ugovor o prodaji. Prvotu┼żena je, kao kupac, za sebe ugovorila kupovinu nekretnina navedenih u tom ugovoru koje dr┼żi u posjedu na osnovu rješenja Povjereništva opštine S.N.S. broj 01/II-2338/1 od 15.08.1996. g. (─Źlan 1. i 8. stav 1. tog ugovora), i da ─çe prvotu┼żiocu, kao prodavcu, isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.800.000,00 KM, koju ─çe platiti u dvije rate, prvu, u iznosu od 950.000,00 KM u roku od 15 dana od dana potpisivanja ugovora, i drugu u iznosu od 850.000,00 KM u roku od pet mjeseci od dana ovjere ugovora, s tim da je prvotu┼żena u roku od 15 dana od dana potpisivanja ugovora u obavezi obezbijediti garanciju poslovne banke na iznos druge rate sa obra─Źunom kamate za period od pet mjeseci od dana ovjere ugovora i koja (garancija) ─Źini sastavni dio ugovora.

Prvotu┼żena, kao kupac, svoju obavezu pla─çanja prve rate ugovorene cijene u iznosu od 950.000,00 KM je izvršila sa zakašnjenjem od 32 dana, a drugu ratu nije platila, dakle, nije ispunila obavezu u ugovorenom roku, pa je poslije odr┼żanih sastanaka sa prvotu┼żiocem dana 21.04., 10.05. i 24.05.2000. g., te pismenih prepiski izme─Ĺu njih, prvotu┼żilac kao prodavac pismeno obavijestio prvotu┼żenu da sa 08.06.2000. g. raskida ugovor.

Nije u pravu prvotu┼żena kada tvrdi u reviziji da prvotu┼żilac nema pravo na raskid ugovora dok joj ne vrati upla─çenih 950.000,00 KM na ime prve rate ugovorene cijene.

Naime, kupoprodajna pogodba izme─Ĺu njih je raskinuta zbog povrede ugovorene obaveze od strane prvotu┼żene koja nije platila drugu ratu ugovorene cijene u iznosu od 850.000,00 KM u ugovorenom roku od 15 dana po zaklju─Źenju predmetnog ugovora o kupoprodaji od 22.03.2000. g., niti je to u─Źinila i nakon neuspjelih pregovora oko pla─çanja druge rate ugovorenog iznosa a niti je to u─Źinila i nakon ostavljenog roka za njeno pla─çanje sve do 26.05.2000. g. odnosno 02.06.2000. g., a ni do 08.06.2000. g. sa kojim danom je prvotu┼żilac raskinuo ugovor.

Stoga je prvotu┼żena, kao kupac, povrijedila ugovor, pa treba zaklju─Źiti da je predmetni ugovor, a kako su to pravilno zaklju─Źili ni┼żestepeni sudovi, raskinut sa 08.06.2000. g., zbog povrede predmetnog ugovora (nepla─çanje druge rate ugovorene cijene) pa prvotu┼żiocu kao ugovornoj strani, koja je izvršila svoju ugovorenu obavezu, daje pravo na ostvarivanje prava na naknadu štete (─Źlan 132. stav 1. ZOO). Te odgovornosti prvotu┼żena ne mo┼że se osloboditi tvrdnjama da prvotu┼żilac nema pravo na raskid ugovora sve dok ne vrati upla─çeni iznos prve rate od 950.000,00 KM, a ona po odredbi ─Źlana 132. stav 2. ZOO ima pravo da zahtjeva vra─çanje onog što je dala u izvršenju tog ugovora, koje se vrši po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.

4. Da su ni┼żestepeni sudovi pogrešno odbacili protivtu┼żbu prvotu┼żene smatraju─çi preuranjenim njen zahtjev iz protivtu┼żbe za pla─çanje naknade u iznosu od 1.412.202,00 KM na ime radova na izgradnji poslovnih objekata prvotu┼żioca koji su tokom rata bili devastirani.

ZPP koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja prvostepene presude kao i ZPP RS koji je u vrijeme donošenja drugostepene presude i sada u primjeni, ne predvi─Ĺa mogu─çnost odbacivanja tu┼żbe, odnosno protivtu┼żbe kao navodno preuranjene.

U ovom slu─Źaju ni┼żestepeni sudovi su odbacili protivtu┼żbu kao preuranjenu pozivom na odredbu ─Źlana 38. stav 4. Zakona o osnovnim svojinsko- pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“; br. 6/80, u daljem tekstu: ZOSPO) po kojoj potra┼żivanje naknade nu┼żnih korisnih troškova zastarijeva za tri g. od dana predaje stvari njenom vlasniku, pa kako prvotu┼żena nije prvotu┼żiocu predala u posjed nekretnine koje su bile predmet ugovora o prodaji, to da je zahtjev iz protivtu┼żbe preuranjen.

Me─Ĺutim, prvotu┼żena je tokom postupka kod prvostepenog suda, a zatim u ┼żalbi i sada u reviziji, tvrdila da predmetne poslovne objekte dr┼żi u posjedu na osnovu rješenja Povjereništva opštine S.N.S. broj 01/II-2338/1 od

15.08.1996. g. i da je nakon toga na predmetnim poslovnim objektima koji su u ratnim sukobima na podru─Źju S. devastirani (uništeni) izveo gra─Ĺevinske radove na njihovoj popravci, te izgradio jedan sprat na tim objektima, a što da je u─Źinio prije zaklju─Źenja predmetnog ugovora o prodaji od 22.03.2000. g..

Sve navedene ─Źinjenice i okolnosti iz protivtu┼żbe prvotu┼żene ni┼żestepeni sudovi nisu provjeravali, smatraju─çi dovoljnim samu ─Źinjenicu da je predmetni ugovor o prodaji zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żioca i prvotu┼żene raskinut sa 08.06.2000. g..

Me─Ĺutim, po shvatanju ovog suda za zaklju─Źak od kada je prvotu┼żena nesavjesni posjednik predmetnih nekretnina moralo se po─çi od ─Źinjenice saznanja prvotu┼żene za odluku CRPC-a od 28.10.1999. g. kada se prvotu┼żiocu vra─çaju u posjed predmetni poslovni objekti, tj. najkasnije onog dana kada je prvotu┼żena od prvostepenog suda dobila izvršnu odluku da predmetne poslovne objekte preda u posjed prvotu┼żiocu.

Dakle, do toga dana prvotu┼żena nije bila nesavjestan posjednik predmetnih poslovnih objekata, i pod uslovom da je do tada izvela radove za koje zahtjevom iz protivtu┼żbe tra┼żi pla─çanje naknade, onda se o zahtjevu iz tu┼żbe kao i o zahtjevu iz protivtu┼żbe mora odlu─Źiti jednom presudom pod uslovom da se u smislu odredbi ─Źlana 38. stav 3. i 4 ZOSPO, radi o nu┼żnim (impensae necessariae) i korisnim troškovima (impensae utiles) što ih je imala u vezi sa odr┼żavanjem odnosno pove─çanjem vrijednosti stvari – poslovnih objekata.

Iz svega re─Źenog proizilazi osnovanost revizije prvotu┼żene – protivtu┼żilje da je drugostepeni sud u donošenju pobijane presude u─Źinio navedene povrede odredaba parni─Źnog postupka. Dosljedno tome, drugostepena presuda je primjenom odredbi ─Źlana 249. stav 1. ZPP RS u odnosnom dijelu ukinuta i predmet vra─çen tom sudu da u ponovnom postupku odlu─Źivanja o ┼żalbi stranaka otkloni nedostatke na koje se ukazuje u ovom rješenju, pa nakon toga donese zakonitu odluku.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-78/05 od 18.5.2007.g. )

 

<------->

 

Raskid ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti

 

P R E S U DU

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Doboju broj P-324/03 od 14.05.2004. g., obavezao je tu┼żenog B. N. iz D. da tu┼żilji R.P. iz D. vrati iznos od 11.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 10.08.2002. g. do isplate na ime pla─çene kupoprodajne cijene za putni─Źki automobil marke .... sive metalik boje, registarske oznake ... proizvodenog 1993. g..

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju G┼ż-380/04 od 24.11.2005. g. ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żeni revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati durgostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żilja je u odgovoru na reviziju tu┼żenog osporila navode revizije i predlo┼żila da se ista odbije.

Revizija nije osnovana.

U tu┼żbi tu┼żilja zahtjevom tra┼żi vra─çanje ugovorne cijene od 11.500,00 KM po ugovoru o prodaji koga je 10.08.2002. g. zaklju─Źila sa tu┼żenim u kojem je predmet prodaje putni─Źki automobil marke ... registarski broj ... proizvodnje 1993. g., koga je Ministarstvo ...., P.P. u V. dana 26.03.2003. g. oduzela od supruga tu┼żilje M. P., prilikom prelaska dr┼żavne granice izme─Ĺu R.H. i B. i H. u mjestu S. Š..

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da su parni─Źne stranke u prisutnosti T. M., P. M., supruga tu┼żilje i N. J., sina tu┼żenog dana 10.08.2002. g. usmeno ugovorili kupoprodaju predmetnog putni─Źkog automobila za cijenu od 11.500,00 KM koja je tu┼żenom u S. o. u D. isplatila ovaj iznos, a nakon toga da je tu┼żilja preuzela predmetno putni─Źko vozilo; da parni─Źne stranke nisu zaklju─Źile pismeni ugovor o prodaji i da je suprug tu┼żilje M. P. od ranije poznavao tu┼żenog koji je kao stomatolog radio u preduze─çu u kojem je ovaj bio zaposlen; da su se stranke prilikom zaklju─Źenja usmenog ugovora o prodaji dogovorile da ─çe pismeni ugovor o prodaji zaklju─Źiti dana 20.03.2003. g. kada je isticala registracija predmetnog putni─Źkog automobila i da je tu┼żeni dana 10.08.2002. g. u savezu ..... ovjerio pismenu punomo─ç kojom ovlaš─çuje tu┼żilju da mo┼że koristiti predmetno vozilo, a koja punomo─ç je ovjerena od strane ovlaštenog radnika kao i štambiljom saveza....; da je 22.02.2003. g. predmetno vozilo kojim je upravljao suprug tu┼żilje M. P. prilikom prelaska dr┼żavne granice izme─Ĺu R. H. i B.i H. u mjestu S. Š. oduzeto od Ministarstva....., P. p. V., kome je 26.03.2003. g. izdata pismena potvrda o privremenom oduzimanju tog vozila; da je nakon oduzimanja predmetnog vozila tu┼żilja usmeno obavjestila tu┼żenog i njegovog sina J. N. koje su organi Centra .... u D. saslušali vezano sa oduzeto putni─Źko vozilo; da predmetno putni─Źko vozilo nije vra─çeno tu┼żilji niti tu┼żenom koji je to vozilo tokom 1996. g. odnosno 1997. g. kupio u mjestu L. od nepoznatog lica i da tu┼żeni od nadle┼żnih organa R. H. nije tra┼żio vra─çanje predmetnog vozila kao i da odbija da tu┼żilji vrati cijenu koju je platila za predmetno putni─Źko vozilo.

Ni┼żestepeni sudovi nalaze da su stranke nakon zaklju─Źenja usmenog ugovora o prodaji predmetnog putni─Źkog vozila izvršile svoje ugovorne obaveze, tu┼żilja je kao kupac platila tu┼żenom, prodavcu 11.500,00 DEM na ime cijene a tu┼żeni je predao u posjed tu┼żilji predmetno vozilo koje su vlasti R. H. oduzele zbog toga što je vozilo na nezakonit na─Źin oduzeto od vlasnika tog vozila (ukradeno) i pozivom na odredbe ─Źlana 508,509, 510 i 549. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i
„Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 i 3/96, u daljem tekstu: ZOO) sudili tako što su obavezali tu┼żenog da tu┼żilji vrati 11.500,00 KM na ime pla─çene cijene za predmetno vozilo sa zakonskom zateznom kamatom od 10.08.2002. g. do isplate.

Odluka ni┼żestepenih sudova je pravilna.

Prigovor revizije da prvostepeni sud nije pravilno primijenio odredbu ─Źlan 137. stav 3. („Slu┼żbeni glasnik RS „ broj 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPP) kada je na pripremnom ro─Źištu odr┼żanom kod prvostepenog suda odredio saslušanje odre─Ĺenih svjedoka, a da od tu┼żilje nije tra┼żio niti je naveo o ─Źemu treba da svjedo─Źe predlo┼żeni svjedoci, nije osnovan.

Ta─Źno je da je prvostepeni sud na pripremnom ro─Źištu od 29.10.2003. g., odredio saslušanje parni─Źnih stranaka i svjedoka, T.M., P. M. i N. J., ─Źije saslušanje je tu┼żilja predlo┼żila i u tu┼żbi u kojoj je navela o ─Źemu ovi svjedoci trebaju da svjedo─Źe (okolnosti oko isplate kupoprodajne cijene predmetnog putni─Źkog vozila, predaje saobra─çajne dozvole i sa─Źinjavanja i

ovjere dozvole za upravljanje predmetnim putni─Źkim vozilom sa─Źinjene u savezu....) pa stoga prvostpeni sud nije postupio suprotno odredbi ─Źlana 137. stav 3. ZPP kada nije tra┼żeno od tu┼żitelja da navede o ─Źemu svjedoci treba da svjedo─Źe a na ovu povredu tu┼żeni iije ukazao u ┼żalbi protiv prvostepene presude, pa stoga se navedena povreda i ne odnosi na povredu odredaba parni─Źnog postupka koja je u─Źinjena u postupku pred drugostepenim sudom (─Źl. 242. ZPP).

Ni materijalno pravo nije pogrešno primjenjeno na štetu tu┼żenog kada je obavezan da tu┼żilji vrati iznos od 11.500,00 KM na ime pla─çene cijene za predmetno putni─Źko vozilo.

Kupac kojem je nadle┼żni organ oduzeo kupljeno vozilo jer je bilo ukradeno ima pravo da od prodavca zahtjeva vra─çanje ispla─çene cijene.

Ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da je tu┼żeni kao pradavac stvari – predmetnog vozila, odgovoran zbog pravnog nedostatka, prema odredbi ─Źl. 508. st. 1. ZOO, jer je prodao tu┼żilji stvar na kojoj tre─çe lice ima pravo koje isklju─Źuje kup─Źevo pravo (tu─Ĺa stvar).

Kako su sudovi tokom postupka utvrdili da je tu┼żilja nakon što su organi Ministarstva ..... oduzeli predmetno vozilo od supruga tu┼żilje P.M., obavijestila tu┼żenog o oduzimanju predmetnog vozila, što je u skladu sa odredbom ─Źl. 509. ZOO, koji nakon toga nije postupio po njenom zahtjevu, a vozilo je oduzeto, pravilno je utvr─Ĺeno da je ugovor o prodaji vozila raskinut (─Źl.510. st. 1. ZOO).

Posljedica raskida ugovora sastoji se u tome da svaka strana vrati ono što je primila (─Źl.132. st. 2. ZOO) i da kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete (─Źl. 509. st. 3. ZOO).

Ostali se navodi revizije tu┼żenog odnose na pravilnost utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja i na ocjenu izvedenih dokaza, koji prema odredbi ─Źlana 240. stav 3. ZPP nisu revizijski razlog.

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pravilno primjenili materijalno pravo kada su udovoljili tu┼żbenom zahtjevu tu┼żilje na na─Źin bli┼że naveden u prvostepenoj presudi.

Revizija tu┼żenog je iz navedenog razloga odbijena kao neosnovana. (─Źl. 248. ZPP).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 187 od 27.06.2008.g. )

 

<------->

 

Sticanje bez osnova:

P R E S U D U

Revizija se odbija.

Odbija se zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova na ime sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.316,25 KM.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda Doboj, broj 85 0 Ps 000161 08 Ps od 12.06.2009. g., odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kojim tra┼żi da se obave┼że tu┼żeni da mu, po osnovu naknade štete, isplati iznos od 42.132,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dana podnošenja tu┼żbe pa do isplate, i da mu, na ime naknade troškova parni─Źnog postupka, isplati iznos od 3.808,00 KM (stav I).

Obavezan je tu┼żilac da tu┼żenom, na ime naknade troškova postupka, isplati iznos od 2.699,95 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dana donošenja presude 12.06.2009. g. pa do kona─Źne isplate, u roku od 30 dana koji po─Źinje da te─Źe prvog dana poslije donošenja presude (stav II).

Drugostepenom presudom Višeg privrednog suda Banja Luka, broj 60 0 Ps 000161 09 P┼ż od 28.10.2010. g., ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena. Odbijen je zahtjev tu┼żioca za nadoknadu troškova postupka na ime sastava ┼żalbe, kao i zahtjev tu┼żenog za nadoknadu troškova na ime sastava odgovora na ┼żalbu.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu odluku zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana odluka preina─Źi i tu┼żbeni zahtjev usvoji ili da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Tu┼żeni u odgovoru na reviziju predla┼że da se revizija odbije, a tu┼żilac obave┼że na naknadu troškova postupka, na ime sastava odgovora, u iznosu od 1.316,25 KM.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tu┼żioca da se tu┼żeni obave┼że da mu isplati iznos od od 42.132,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od dana podnošenja tu┼żbe pa do isplate.

U bitnome se ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje prvostepenog suda sastoji u sljede─çem: da je tu┼żilac dana 06.06.2004. g., pod brojem 13/2004, donio Odluku o izdvajanju Projektnog biroa po─Źev od 01.07.2004. g., sa kojim datumom ─çe se samostalno organizovati (ta─Źka I), da ─çe se izvršiti isknji┼żavanje sredstava i izvora sredstava iz poslovnih knjiga tu┼żioca sa 01.07.2004. g. temeljem analiti─Źkog bruto bilansa, koji ─çe za Projektni biro biti sa─Źinjen sa stanjem na dan 30.06.2004. g. (ta─Źka II), da je sva potra┼żivanja prava i obaveza koja nisu napla─çena i pla─çena do 30.06.2004. g., biti obavezan naplatiti i platiti Projektni biro poslije izdvajanja iz sastava tu┼żioca (ta─Źka III) i da ─çe tu┼żilac sa 01.07.2004. g. isknji┼żiti iz svog knjigovodstva, a Projektni biro uknji┼żiti preneseno stanje temeljem sa─Źinjenog analiti─Źkog bruto bilansa (ta─Źka IV); da je ra─Źunovo─Ĺa tu┼żioca dana 30.06.2004. g. sa─Źinio analiti─Źki bruto bilans koji je ovjeren pe─Źatom i potpisom direktora tu┼żioca, dok je naknadno sa danom 26.07.2004. g. dodat tekstualni dio ovjeren pe─Źatom tu┼żenog i potpisom V.B., kao direktora.

Polaze─çi od ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, koje ne mo┼że biti predmet pobijanja i ocjenjivanja u ovom revizijskom postupku s obzirom na izri─Źitu zabranu sadr┼żanu u odredbi ─Źlana 240. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09-u daljem tekstu ZPP), primjenom odredbe ─Źlana 154., 210. i 376. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud odlu─Źuje kao u izreci odluke.

Odbijaju─çi tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca za isplatu iznosa od 42.132,70 KM, prvostepeni sud je našao da su istaknuti prigovori pasivne legitimacije i zastarjelosti potra┼żivanja osnovani. Sud je ocijenio da je Odluka o izdvajanju Projektnog biroa jednostrani akt tu┼żioca koji ne stvara obavezu prema tu┼żenom, jer dokucani tekst u analiti─Źkom bruto bilansu od 30.06.2004. g. nije potpisan od strane ovlaštenog lica pošto V.B., koji je potpisan u ime tu┼żenog, nije bio njegov direktor na dan 26.07.2004. g., ve─ç je to, prema izvodu iz sudskog registra broj U/I-473/2003, bio N.B. Tako─Ĺe je ocjenjeno da tu┼żilac nije dokazao da je tu┼żenom predao stvari navedene u analiti─Źkom bruto bilansu, te da je tu┼żeni dokazao da za te stvari nije došlo do pove─çanja njegovog osniva─Źkog kapitala. Utvr─Ĺuju─çi da je pravni osnov potra┼żivanja tu┼żioca naknada štete, a ne neosnovano oboga─çenje, prvostepeni sud je usvojio i prigovor zastarjelosti potra┼żivanja u smislu odredbe ─Źlana 376. stav 1. ZOO. Po shvatanju suda, zastarjelost potra┼żivanja je po─Źela te─çi sa 26.07.2004. g. (kada je tu┼żeni ovjerio analiti─Źki bruto bilans), pa kako je tu┼żba za isplatu utu┼żenog iznosa podnesena 03.07.2008. g., cijeni da je podnesena po proteku subjektivnog roka od 3 g..

Drugostepeni sud u cijelosti prihvata ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravne zaklju─Źke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija ┼żalbu tu┼żioca i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

Drugostepeni sud nalazi da je V.B. upisan kao lice ovlašteno za zastupanje tu┼żenog tek po rješenju, broj U/I-225/05 od 21.04.2005. g., što zna─Źi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da to svojstvo nije imao na dan 24.07.2004. g., zbog ─Źega nije ni mogao u ime tu┼żenog potpisati analiti─Źki bruto bilans. Tako─Ĺe je prihva─çen stav prvostepenog suda da se, obzirom na utvr─Ĺene ─Źinjenice, radi o naknadi štete i da je prigovor zastarjelosti pravilno cijenjen.

Drugostepena odluka je pravilna.

Odredbom ─Źlana 41. stav 1. Zakona o preduze─çima („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 24/98, 62/02, 38/03, 97/04 i 34/06 -u daljem tekstu: ZOP) propisano je da direktor zastupa preduze─çe, ako zakonom nije druga─Źije propisano, da su organi preduze─ça, izme─Ĺu ostalih, i direktor kao organ poslovo─Ĺenja (─Źlan 60. stav 1. ta─Źka 4.
). ─îlanom 63. Zakona o preduze─Źima je odre─Ĺen djelokrug direktora preduze─ça pa on organizuje i vodi poslovanje preduze─ça, zastupa i stara se o zakonitosti rada preduze─ça te obavlja druge poslove utvr─Ĺene zakonom, osniva─Źkim aktom i statutom. Osniva─Źi preduze─ça, kao u konkretnom slu─Źaju V.B., ostvaruju prava u skladu sa odredbom ─Źlana 55. stav 1. i 2. ZOP, ali se ne smatraju zakonskim zastupnicima preduze─ça.

Tu┼żilac svoje potra┼żivanje prema tu┼żenom temelji na analiti─Źkom bruto bilansu od 30.06.2004. g.. Na osnovu izvedenih dokaza, uvidom u rješenju broj U/I-473/2003 i rješenje broj U/I-225/05 od 21.04.2005. g., ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da je na dan 30.06.2004. g., odnosno na dan 24.07.2004. g., zakonski zastupnik tu┼żenog bio N.B., a ne V.B. koji je, kao direktor, to pravo stekao upisom u sudski registar dana 21.04.2005. g.. Obzirom da nije sporno da je navedeni analiti─Źki bruto bilans za tu┼żenog potpisao V.B., a ne tadašnji direktor tu┼żenog, pravilnim se ukazuje zaklju─Źak sudova da se ne mo┼że smatrati da se tu┼żeni nalazi u materijalno pravnom odnosu sa tu┼żiocem u vezi sa stvarima i potra┼żivanjima navedenim u tom bilansu. Pored toga, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sudovi su utvrdili da tu┼żilac nije ni dokazao da su navedene stvari ušle u imovinu tu┼żenog, odnosno da ih je preuzeo. Naprotiv, direktor tu┼żioca V.─î. je iskazao da su stvari iz bilansa bile u posjedu Projektnog biroa kojim je rukovodio V.B. i da su tu i ostale nakon odluke tu┼żioca o izdvajanju Projektnog biroa, da je biro imao svoj poseban ┼żiro ra─Źun, da nije bio u sastavu tu┼żioca, ali je koristio u svom poslovanju njegov pe─Źat i da je svo nov─Źano potra┼żivanje (nepla─çeno i ono koje je trebalo platiti) nastalo vezano za poslovanje Projektnog biroa.

Štoviše, tu┼żilac je 30.07.2007. g. podnio tu┼żbu protiv V.B. (broj 84 0 P 011347 07 P) sa zahtjevom da mu ovaj plati iznos od 15.983,40 KM na ime pla─çenog poreza vezano za djelatnost Projektnog biroa, a podneskom od 27.02.2008. g. je istakao i zahtjev za isplatu protuvrijednost stvari preuzetih na osnovu analiti─Źkog diobnog bilansa od 30.06.2004. g. u iznosu od 23.678,84 KM.

Kod ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja neosnovanim se ukazuju i navodi revizije o povredi odredbe ─Źlana 8. ZPP, odnosno da su pogrešno ocjeni iskazi svjedoka M.A. i V.─î. Svjedok M.A. je u iskazu potvrdio da je on, kao ra─Źunovo─Ĺa

tu┼żioca, sa─Źinio analiti─Źki diobni bilans od 30.06.2004. g. koji je potpisao V.B., a što je potvr─Ĺeno i iskazom svjedoka V.─î.

Neosnovani su navodi revizije da nije dokazano da V.B. nije bio direktor tu┼żenog na dan potpisivanja analiti─Źkog bruto bilansa, jer je to suprotno izvedenim dokazima. Pravilna ocjena o nedostatku pasivne legitimacije na strani tu┼żenog ne dovodi se u pitanje time što je bilans ovjeren pe─Źatom tu┼żenog, kod ─Źinjenice da nema potpisa ovlaštenog lica tu┼żenog niti je dokazano da je tu┼żeni prihvatio tako ovjereni bilans. Tu┼żilac izvedenim dokazima nije potvrdio navode da je tu┼żeni pravni sljednik Projektnog biroa, a to ne slijedi ni iz rješenja o registraciji tu┼żenog kod nadle┼żnog suda.

U odnosu na revizione navode da je pogrešno ocjenjen prigovor zastarjelosti potra┼żivanja, jer da se ne radi o naknadi štete ve─ç o neosnovanom oboga─çenju, ovaj sud smatra da kod ─Źinjenice da je prigovor pasivne legitimacije osnovan, prigovor zastarjelosti nije od zna─Źaja za pravilno rješenje ovog spora.

Zahtjev tu┼żenog za naknadu troškova na ime sastava odgovora na reviziju nije osnovan jer dati odgovor nije bio od zna─Źaja za zaštitu prava tu┼żenog, posebno jer se u istom navode ─Źinjenice koje je isticao tokom postupka i koje su ni┼żestepeni sudovi cijenili pri donošenju svojih odluka.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti ima nedostataka u donošenju pobijane odluke na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Zato je reviziju tu┼żioca valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 60 0 Ps 000161 11 Rev od 15.01.2013.g. )

 

<------->

 

Nastavak na: ugovori

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti ugovora potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 959 recenzija