GRAĐEVINSKO ZEMLjIŠTE i Katastar
ODREĐIVANjE POVRŠINE ZEMLjIŠTA ZA REDOVNU UPOTREBU ZGRADE
Član 42. stav 2. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske

Okolnost da je na ime tužioca izdata upotrebna dozvola, ne dokazuje da je tužilac vlasnik zgrade, jer urbanistička saglasnost i građevinska dozvola i drugi dokazi o vlasništvu i posjedu nisu na imenu tužioca, što ukazuje na neriješene imovinsko pravne odnose na predmetnoj zgradi, zbog čega nisu ispunjeni uslovi da se za taj objekat utvrdi površina zemljišta koja je potrebna za njegovu redovnu upotrebu.

Iz obrazloženja:

I ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni člana 42. stav 2. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 112/06, u daljem tekstu: ZGZ), na kojem tužilac zasniva svoj zahtjev, a kojim je propisano ako regulacionim planom nije utvrđena površina zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu zgrade koja je izgrađena u skladu sa zakonom, tu površinu utvrđuje rješenjem organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove uz pribavljeno mišljenje nadležnog organa uprave za poslove urbanizma, nakon čega će se upisati pravo vlasništva na tom zemljištu u korist vlasnika zgrade.

Iz stanja spisa je očigledno, kako je pravilno navedeno u osporenom aktu i presudi, da je na zgradi sporno pravo vlasništva između ugovornih strana izgrađenoj na osnovu ugovora zaključenog dana 24. septembra 2001. godine, a iz dokumentacije priložene spisu se ne može utvrditi da je spor o vlasništvu na izgrađenoj zgradi riješen, jer nema sporazuma ugovornih strana o tome ko je vlasnik zgrade. Okolnost da je na ime tužioca izdata upotrebna dozvola, ne dokazuje da je tužilac vlasnik zgrade, jer urbanistička suglasnost i građevinska dozvola i drugi dokazi o vlasništvu i posjedu nisu na imenu tužioca, pa i ta dokumentacija ukazuje na postojanje neriješenih imovinsko pravnih odnosa na predmetnoj zgradi.

Ne utiču na pravilnost odlučivanja navodi zahtjeva da pravo vlasništva tužioca na izgrađenoj zgradi proizlazi iz člana 9. ugovora, da je istim određeno da se tužiocu garantuje pravo vlasništva nad novim objektom, pa da je bila dužnost druge ugovorne strane da obezbijedi upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, a da je obaveza tužioca bila da finansira izgradnju zgrade i da je opremi uređajima za pružanje medicinskih usluga i da je tužilac svoje obaveze ispunio. Ovi prigovori su bez značaja za odlučivanje, kod činjenice da tužilac kao podnosilac zahtjeva kojim traži da se utvrdi površina zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, nije dokazao da je vlasnik zgrade, koju činjenicu navodima zahtjeva nije doveo u sumnju, a što je osnovni uslov za primjenu člana 42. ZGZ, pa je presudom tužba pravilno odbijena kao neosnovana, s obzirom da nisu ispunjeni osnovi za poništenje akta iz člana 10. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 i 63/11).

(Vrhovni sud Republike Srpske 12 0 U 005081 15 Uvp od 01.06.2018. godine)
- - - - - -

PRAVO SVOJINE
Član 8a) Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima

Pravnom subjektu nad kojim je izvršena privatizacija kao vlasniku objekta utvrđuje se pravo svojine na zemljištu ispod objekta i koje služi za redovnu upotrebu objekta.

Iz obrazloženja:

Po ocjeni ovoga suda, pravilno je nižestepeni sud održao na snazi osporeno rješenje kojim je odbijena žalba tužioca, jer je prvostepeno rješenje u svemu doneseno saglasno odredbi člana 8 a) Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik RS“, broj 58/09, u daljem tekstu: Zakon) budući da je tužilac uz zahtjev priložio uvjerenje IRB, Program privatizacije, List nepokretnosti, uvjerenje o statusnim promjenama, a proveden je i poseban ispitni postupak u skladu sa članom 8 a) Zakona u kojem je utvrđeno da je navedeni objekat iskazan u početnom bilansu stanja u imovini zainteresovanog lica i da je nad istim provedena privatizacija, što nije osporilo ni Pravobranilaštvo Republike Srpske, a tu činjenicu ne osporava ni tužilac.

Takođe iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je rješenjem Narodnog odbora Opštine B. broj 03-251/1 od 16.11.1959. godine predmetno zemljište nacionalizovano i da je na osnovu člana 38. i 39. tadašnjeg Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Sl. list FRJ“ br. 52/58, u daljem tekstu: Zakon o nacionalizaciji) u z.k.ul broj 881 E k.o. S. B. upisano kao društvena svojina sa pravom korištenja V.dž. u S.

Dakle, navedeno zemljište je bilo predmet nacionalizacije, što ne spori ni tužilac, pa budući da se vodi kao društvena, odnosno državna svojina onda su ispunjeni uslovi za utvrđivanje prava svojine na zemljištu ispod objekta i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu objekta (benzinske pumpe) koji objekat je bio predmet privatizacije u smislu člana 8 a) Zakona.

Da li je za nacionalizovano zemljište, tužiocu isplaćena naknada ili nije ne utiče na rješavanje ove upravne stvari, jer pitanje naknade za nacionalizovano zemljište nije predmet rješavanja u ovom postupku. Tužilac u zahtjevu, a to je isticao i tokom postupka, zapravo prigovara činjenici da tužiocu za nacionalizovano zemljište nije isplaćena naknada ali taj prigovor, po ocjeni ovog suda, nije relevantan za odlučivanje po zahtjevu zainteresovanog lica u ovoj upravnoj stvari, pa mu u ovom postupku i nije povrijeđeno pravo iz člana 2/3 k). u vezi člana 6/3 b). Ustava BiH i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

(Vrhovni sud Republike Srpske 12 0 U 003616 13 Uvp od 29.10.2015. godine)

- - - - - -

USPOSTAVLjANjE RANIJEG VLASNIČKO-PRAVNOG ODNOSA
Član 44. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske

Predmetne parcele nisu privedene namjeni prema regulacionom planu što je utvrđeno uvidom u važeća planska akta i uviđajem na licu mjesta pa su neargumentovani prigovori tužioca da na nesumnjiv način nije utvrđena činjenica privedenosti tog zemljišta namjeni prema regulacionom planu.

Iz obrazloženja:

Iz sadržaja predmetnog upravnog spisa, a što je navedeno u obrazloženju rješenja prvostepenog i osporenog akta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja, proveden dokazni postupak uviđajem na licu mjesta uz angažovanje vještaka geometra koji je u svom nalazu datim na zapisnik od 03.09.2010. godine obrazložio postupak cijepanja i formiranja parcela br. 613/4 i 615/1 nastalih od k.č. br. 613 i k.č. br. 615. Izvršen je uvid u rješenje Skupštine opštine G. 04/3.NT-31/1-65 od 02.03.1966. godine, kojim je to zemljište nacionalizovano te u rješenje o nasljeđivanju broj O-371/85 od 29.06.1988. godine radi utvrđenja legitimiteta nasljednika ranijeg vlasnika. Na okolnost privedenosti tih parcela namjeni prema regulacionom planu zatraženo je stručno mišljenje Odjeljenja za urbanizam, građenje, komunalne i stambene poslove Opštine G. koje je dostavljeno pod brojem broj 04-363-2-21/10 od 08.11.2011. godine i njegova dopuna koja je sačinjena nakon održane rasprave na licu mjesta uz prisustvo stranaka, geometra i službenog lica Odjeljenja za urbanizam, građenje, komunalne i stambene poslove Opštine G. pod brojem broj 04-363-2-21/10 od 07.05.2012. godine. U dopuni stručnog mišljenja navedeno je da predmetne parcele nisu privedene namjeni u skladu sa važećim regulacionim planom, a da je na istima predviđena izgradnja obrazovne ustanove, jer da prema važećem regulacionom planu „G. – I.“ ulaze u sastav parcela na kojima je predviđena izgradnja obrazovne ustanove.

S obzirom na tako utvrđene činjenice, a kako tužilac ne nudi dokaze na osnovu kojih bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrdio prvostepeni organ, prigovori iznijeti u tužbi i zahtjevu da na nesumnjiv način nije utvrđena činjenica privedenosti tog zemljišta namjeni su neosnovani, jer je ta činjenica utvrđena uvidom u važeća planska akta i uviđajem na licu mjesta uz angažovanje geometra radi identifikacije parcela i predstavnika Odjeljenja za urbanizam, građenje, komunalne i stambene poslove Opštine G. Kako su navedeni prigovori neargumentovani time ne mogu dovesti u sumnju činjenični i pravni zaključak prvostepenog organa u pogledu postojanja uslova za utvrđivanje prava uspostavljanja ranijeg vlasničko pravnog statusa na predmetnim parcelama u korist zainteresovanog lica.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 011834 14 Uvp pd 15.09.2016. godine)

- - - - - -

PRESTANAK DRŽAVNOG VLASNIŠTVA I USPOSTAVLjANjE RANIJEG VLASNIČKO-PRAVNOG STATUSA,
Član 44. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske

U postupku se mora na nesumnjiv način utvrditi da li je prednik lica po čijem se zahtjevu vodi postpak bio vlasnik predmetnih nepokretnosti u vrijeme prelaska tog zemljišta u društveno vlasništvo i da li je to zemljište privedeno namjeni po regulacionom planu.

Iz obrazloženja:

Presudom nižestepenog suda broj 11 0 U 003122 10 U od 08.04.2011. godine date su upute tuženoj da je u izvršenju te presude potrebno upotpuniti dokazni postupak na okolnost da li je zainteresovano lice raniji vlasnik predmetnog zemljišta odnosno pravni sljednik ranijeg vlasnika, kako proizlazi iz odredbe člana 46. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 112/06, u daljem tekstu: ZGZ), jer da činjenično stanje na tu okolnost nije bilo bilo potpuno i pravilno utvrđeno. U izvršenju

te presude a na tu okolnost, prvostepeni organ je dopisom broj 21.11/476-691/08 od 16.05.2011. godine zatražio od advokata M.F. koja se izjasnila kao punomoćnik zainteresovanog lica, (iako u spisima predmeta punomoć za zastupanje u upravnom postupku nije priložena, već je priložena punomoć za zastupanje zainteresovanog lica u predmetu po zahtjevu za donošenje dopunskog rješenja u ostavinskom postupku iza smrti oca B.P. i majke S.P.), da dostavi istorijat zemljišno knjižnog izvadka u kojem su upisane parcele označene kao k.č. br. 2/25 i k.č. br. 2/140, ili dokaz koje je lice bilo upisano sa pravom svojine u trenutku nacionalizacije ili eventualno pravni slijed od ranijeg vlasnika do podnosioca zahtjeva. Postupajući po tom traženju zainteresovano lice je dostavilo potvrdu Osnovnog suda u Banjaluci – Zemljišno knjžne kancelarije Rz-1050/11 od 10.06.2011. godine kojom je potvrđeno da je zemljišna parcela k.č. br. 2/25 i 2/140 bila upisana u zk. ul. br. 5059 k.o. B., kao svojina P. dr. B., pok. D. sa 1/1 dijela; da je na osnovu rješenja Odjeljenja za finansije NO Opštine B. broj VL-3199/1 od 24.10.1959. godine, zemljište opisano u A listu uknjiženo kao društvena svojina.

Navedena potvrda je uručena zastupniku tužioca dana 23.06.2011. godine na raspravi održanoj istog dana kada je sačinjen zapisnik na kojem je izjavio da je potrebno izvršiti uviđaj na licu mjesta uz njegovo učešće s obzirom da na uviđaj zakazan dana 18.02.2009. godine nije mogao pristupiti iz opravdanih razloga. Na taj način, kako je dodao, njemu kao stranci je uskraćeno pravo da se izjasni o odlučnim činjenicama za pravilnu primjenu odredaba člana 44. ZGZ. Tom prilikom se nije se izjasnio o sadržaju uručene potvrde ali je u žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja istakao da se odluka prvostepenog organa nije mogla zasnovati na navedenoj potvrdi već na uvidu u zemljišno-knjižnu i katastarsku evidenciju s obzirom da je potvrda mogla biti upotrijebljena samo uz druge dokaze.S obzirom na prigovore tužioca iznijete u tužbi i u zahtjevu koji ukazuju na učinjene povrede postupka koje su od uticaja na rješenje stvari jer da mu je uskraćeno pravo da prisustvuje uviđaju na licu mjesta i da se izjasni na provedene dokaze, učinjena je povreda pravila postupka sadržana u odredbi člana 131. Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 13/02, 87/07 i 50/10 u daljem tekstu: ZOUP), s obzirom da je predmetno prvostepeno rješenje zasnovano na dokazu, koji nije proveden u upravnom postupku uz učešće tužioca kao stranke. Stoji činjenica da je tužilac uredno pozvan da prisustvuje uviđaju na licu mjesta i da je opravdao svoj izostanak ali je tužena u postupku po žalbi mogla putem prvostepenog organa provesti upotpunjeni dokazni postupak uz učešće stranaka i time otkloniti sumnju u pogledu utvrđenih činjenica i eventualnih povreda pravila postupka na koje je ukazano u žalbi.Osnovano tužilac ukazuje da u upravnom postupku nije na nesumnjiv način utvrđeno da li je prednik zainteresovanog lica bio vlasnik predmetnih nepokretnosti u vrijeme prelaska tog zemljišta u društveno vlasništvo, kao i da nije utvrđeno da li je to zemljište građevinski neizgrađeno ili privedeno namjeni po regulacionom planu što se može utvrditi uvidom u istorijat zemljišno-knjižnog izvadka te uvidom u regulacioni plan. Takođe, osnovano je ukazao da je potrebno utvrditi da li je to zemljište bilo predmetom preuzimanja iz posjeda ranijeg vlasnika ili eksproprijacije, s obzirom da je na to tužilac ukazivao u toku postupka ističući da je prema aktu Grada B. broj 19-050-566/09 od 11.10.2011. godine na tom lokalitetu vršena eksproprijacija. U tom smislu je tužena u osporenom aktu istakla da na te okolnosti tužilac nije podnio dokaze. Međutim, s obzirom da u upravnom postupku postoji načelo istine (član 8. ZOUP), po kojem su organi uprave dužni utvrditi potpuno i pravilno sve činjenic i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja (odlučne činjenice), a pogotovo što je tužilac na to ukazivao, bilo je potrebno u službenoj evidenciji tužene odnosno njenog prvostepenog organa koji je nadležan za donošenje rješenja o eksproprijaciji, provjeriti te podatke.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 008740 13 Uvp od 28.05.2015. godine)

- - - - - -

PRETVARANjE PRAVA KORIŠĆENjA U PRAVO SVOJINE
Član 325. Zakona o stvarnim pravima, član 47., 48. i 53. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu

Upis trajnog prava korišćenja građevinskog zemljišta u javnim evidencijama se ne može posmatrati odvojeno od rješenja o dodjeli radi izgradnje poslovnih objakata, jer je dodjela tog zemljišta bila uslovljena izgradnjom navedenih objekata.

Iz obrazloženja:

Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresovanog lica od 02.03.2012. godine za uspostavu ranijeg vlasničko - pravnog odnosa na predmetnim nekretninama, koji je u toku postupka izmjenjen u zahtjev za pretvaranje upisanog trajnog prava korišćenja na zemljištu u pravo svojine, zasnovan na odredbi člana
325. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik RS“, broj 124/08-95/11), uz koji su podneseni svi neophodni dokazi.

Po ocjeni ovog suda tužilac osnovano ukazuje da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta bilo potrebno raspraviti činjenice vezane za postojeći upis trajnog prava korištenja, jer se isti ne može posmatrati odvojeno od rješenja na osnovu kojeg je upis izvršen, sve radi utvrđenja njegovog postojanja u momentu odlučivanja, a shodno tome i pravilne primjene materijalnog prava. U konkretnom slučaju to je navedeno rješenje Skupštine grada B. od 11. i 15. 07.2002. godine, kojim je predmetno zemljište dodjeljeno putem neposredne pogodbe zainteresovanom licu, radi izgradnje poslovnih objekata, čija izgradnja je od posebnog interesa za grad B. Dodjela je izvršena na osnovu odredaba člana
47. i 48. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni list SR BiH“, broj: 34/86- 29/90, i „Službeni glasnik RS“, broj: 29/94-5/99, u daljem tekstu: ZGZ iz 1986. godine). S obzirom da je dodjela zemljišta bila uslovljena izgradnjom navedenih 4 objekata, to je zainteresovano lice bilo dužno poštovati propisane rokove izgradnje, navedene u odredbi člana 53. stav 1. toga zakona, jer u protivnom gubi dodjeljeno pravo korištenja radi građenja. S obzirom da je u postupku utvrđeno da se na predmetnom zemljištu nalazi samo temelj, to proizlazi da nije privedeno namjeni i da je i dalje ostalo u režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta, zbog čega je u smislu navedene odredbe, kao i odredbe člana 49. Zakona o građevinskom zemljištu iz 2003. godine, za pravilno odlučivanje po zahtjevu, bilo potrebno raspraviti da li je zainteresovano lice ispoštovalo propisane rokove izgradnje ili je izgubilo (po sili zakona) dodjeljeno pravo korišćenja predmetnog zemljišta. S obzirom da na tu okolnost nisu provedeni dokazi, proizlazi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava, na što tužilac osnovano ukazuje.

(Vrhovni sud Republike Srpske 11 0 U 010443 13 Uvp od 11.11.2015. godine)

 

 

Nastavak na: Građevinsko zemljište i katastar Bosne i Hercegovine

Nazad na: sudska praksa BiH