Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

PRIVREDNO PRAVO - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

─îlan 2. stav (2) ta─Ź. a), b), c) i d), ─Źlan 4. stav (4), ─Źlan 51., ─Źlan 79. stav (1) ta─Źka j) Zakona o industrijskom dizajnu BiH

DA BI POSTOJALA POVREDA PRAVA NA ODRE─ÉENI INDUSTRIJSKI DIZAJN KOJI JE ZA┼áTI─ćEN U SKLADU SA ZAKONOM, ZAHTIJEVA SE OPA┼ŻANJE (IDENTI─îNOSTI DIZAJNA) LICA KOJE IMA VE─ćI STEPEN ZNANJA O ODGOVARAJU─ćOJ VRSTI PROIZVODA U ODNOSU NA PROSJE─îNOG POTRO┼áA─îA (INFORMIRANI POTRO┼áA─î KOJI MO┼ŻE UO─îITI RAZLIKU IZME─ÉU DVA MODELA).

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Ps 141220 17 Rev od 12.3.2019. godine)

 

<------->

 

Nedostatak osnova za isplatu zakonskih zateznih kamata kod povrata iznosa uvoznih ili izvoznih da┼żbina

 

Povrat iznosa uvoznih ili izvoznih da┼żbina ili kamate ili zatezne kamate koja je pla─çena prilikom pla─çanja takvih da┼żbina, ne dovodi do obaveze ispla─çivanja kamate od strane carinskih organa, osim u slu─Źaju kada
odluka o odobravanju zahtjeva za povrat nije izvršena u roku od tri mjeseca od dana donošenja te odluke.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Presudom Vije─ça za upravne sporove ovog suda, broj i datum naveden u uvodu, odbijena je tu┼żio─Źeva tu┼żba kojom je osporio zakonitost rešenja tu┼żene, broj i datum naveden u uvodu ove presude. Tim rješenjem odbijena je kao neosnovana ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Sarajevo broj: 03/4- 2/IV-UP/I-18-3-4726/12 od 11.02.2013. godine, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tu┼żioca za isplatu zatezne kamate po stopi 0,06% dnevno, po osnovu povrata više pla─çenih uvoznih da┼żbina za robu puštenu u slobodan promet po JCI IM4 broj: C 26612 od 27.05.2005. godine kod CI Sarajevo, u iznosu od 8.556,34 KM, po─Źev od 27.05.2005. do 03.02.2012. godine tj. do pravosna┼żnosti rješenja kojim je odobren povrat više upla─çenih carinskih da┼żbina.
I po shvatanju apelacionog upravnog vije─ça ovog Suda pobijana presuda je zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava i pravilnoj primjeni pravila postupka, a neosnovani su prigovori u tom smislu istaknuti u zahtjevu za preispitivanje navedene presude. Vije─çe za upravne sporove je pravilno ocijenilo da su osporena rješenja upravnih organa tu┼żene zasnovana na pravilnoj primjeni zakona, te da je zahtjev tu┼żioca za isplatu zatezne kamate neosnovan, jer nema uporišta u pravilnoj primjeni odredbi ─Źlana 234. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 57/04, 51/06, 93/08, 54/10 i 76/11).

Naime, odredbom ─Źlana 234. citiranog Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, propisano je da povrat iznosa uvoznih ili izvoznih da┼żbina ili kamate ili zatezne kamate koja je pla─çena prilikom pla─çanja takvih da┼żbina ne dovodi do obaveze ispla─çivanja kamate od strane carinskih organa, ali da se kamata ispla─çuje kada odluka za odobravanje zahtjeva za povrat nije izvršena u roku od tri mjeseca od dana donošenja te odluke, a što u konkretnom predmetu nije slu─Źaj.
Citiranim odredbama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine utvr─Ĺeno je samo pravo na povrat nezakonito napla─çenih uvoznih ili izvoznih da┼żbina, ali ne i pravo na isplatu zateznih kamata za vrijeme od kada su te da┼żbine napla─çene pa do njihovog povrata. Navedenim odredbama Zakona o carinskoj politici utvr─Ĺeno je pravo na isplatu zateznih kamata samo u slu─Źaju kada odluka, kojom je odobren povrat napla─çenih uvoznih ili izvoznih da┼żbina, nije izvršena u roku od tri mjeseca od dana donošenja te odluke.

Prema ─Źlanu 1. Zakona o carinskoj politici BiH, carinski propisi sastoje od ovog zakona o carinskoj politici BiH i propisa usvojenih od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i/ili Upravnog odbora za njihovo provo─Ĺenje u skladu sa propisima Evropske unije. Prema stavu 2. istog ─Źlana, Zakon reguliše osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i Hercegovine, prava i obaveze svih subjekata u carinskim postupcima, reguliše carinsko podru─Źje,

carinsku liniju, carinski grani─Źni pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja robe i drugih instituta koji regulišu sistem carinske zaštite, dok se prema ─Źlanu 2. istog Zakona, carinski propisi primjenjuju jedinstveno na carinskom podru─Źju BiH. Tako─Ĺe, u skladu sa ─Źlanom 239. Zakona, ovaj zakon, uklju─Źuju─çi i njegov prilog, u potpunosti je obavezuju─çi i direktno se primjenjuje na carinskom podru─Źju BiH. Prema stavu 2. istog ─Źlana, ovaj zakon ima ja─Źu pravnu snagu u odnosu na sve druge BH propise, koji regulišu oblast carinske politike.

Iz navedenih odredbi Zakona o carinskoj politici BiH nesumnjivo proizilazi da se radi o posebnom zakonu koji ─Źini osnovu carinskih propisa koji se primjenjuju jedinstveno na carinskom podru─Źju Bosne i Hercegovine, i koji zakon ima ja─Źu pravnu snagu u odnosu na sve druge BH propise koji regulišu oblast carinske politike, pa je iz tog razloga, i prema stanovištu apelacionog vije─ça ovog suda, pravilan i zasnovan na zakonu zaklju─Źak tu┼żene da se u konkretnoj pravnoj stvari u rješavanju zahtjeva tu┼żioca za isplatu zatezne kamate u vezi sa povratom neosnovano napla─çenih carinskih da┼żbina, u konkretnom slu─Źaju imaju primijeniti propisi Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine i podzakonski akti.

Naime, povrat i odustajanje od naplate da┼żbina je regulisano glavom V Zakona o carinskoj politici BiH i to ─Źlanovima 228 do 235. Prema odredbi ─Źlana 229 stav 1 citiranog zakona uvozne da┼żbine se vra─çaju ako se utvrdi da prilikom njihovog pla─çanja iznos takvih da┼żbina nije bio zakonski potra┼żivan ili ako je taj iznos bio knji┼żen suprotno odredbama ─Źlana 213 stav 2 Zakona.

U konkretnom slu─Źaju je nesporno da je tu┼żiocu isplata povrata više napla─çenih uvoznih da┼żbina izvršena u roku od tri mjeseca od dana donošenja rješenja o povratu više napla─çenih uvoznih da┼żbina, pa su i po shvatanju apelacionog vije─ça ovog suda, pobijana rješenja tu┼żene zasnovana na pravilnoj primjeni ─Źlana 234 Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, a zahtjev tu┼żioca za isplatu zatezne kamate nije osnovan, jer nema uporišta u navedenoj odredbi.

Kako supsidijarna primjena zakona zna─Źi primjenu posebnih propisa u odnosu na opšti za ono što opšti ne propisuje, to su u smislu navedenog, bez osnova navodi iz zahtjeva kojima se prigovara neprimjeni Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o visini stope zatezne kamate FBiH, budu─çi da je u predmetnoj upravnoj stvari primijenjen Zakon o carinskoj politici BiH, koji u ─Źlanu 234 propisuje u kom slu─Źaju dolazi do vra─çanja, odnosno pla─çanja zatezne kamate.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 014906 15 Uvp od
02.06.2015. godine)

 

<------->

 

Primjena Zakona o konkurenciji na privredne subjekte registrovane izvan Bosne i Hercegovine

Privredna društva pod kontrolom drugog privrednog društva smatraju se jednim privrednim subjektom u smislu odredbi ─Źlana 2. stav 2. Zakona o konkurenciji koji se u smislu stava 3. tog ─Źlana primjenjuje i na privredne subjekte registrovane izvan Bosne i Hercegovine, ako njihovo djelovanje proizvodi zna─Źajan efekat na tr┼żište Bosne i Hercegovine ili na zna─Źajnijem dijelu tr┼żišta.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Prema stanju spisa upravne stvari, Konkurencijski savjet BiH je vodio postupak protiv privrednog subjekta Apatinske pivare d.o.o. Trg Oslobo─Ĺenja broj 5, Apatin, Republika Srbija. Po okon─Źanju postupka, dana 4.9.2102. godine doneseno je rješenje broj: 02-26-2-028-145-II/11 od 4.9.2012. godine, kojim je utvr─Ĺeno da je taj privredni subjekt ograni─Źio konkurenciju u smislu ─Źlana 4. stav 1. ta─Źka a) i d) Zakona o konkurenciji, zbog ─Źega mu je Konkurencijski savjet primjenom odredbe ─Źlana 48. stav 1. ta─Źka a) istog zakona, izreklo nov─Źanu kaznu u iznosu od 265.000,00 KM. Ovim rješenjem i to ta─Źkom 6. dispozitiva je odre─Ĺeno da ─çe, u slu─Źaju da Apatinska pivara d.o.o. Apatin ne izvrši uplatu nov─Źane kazne, kazna biti napla─çena od povezanih društava privrednog subjekta Starbev Netherlands B.
V. Schipol Bolevard, 285/B, Amsterdam, Kraljevina Holandija, u Bosni i Hercegovini

S obzirom na ovako utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, koje nije dovedeno u sumnju ni navodima zahtjeva za preispitivanje sudske odluke, vije─çe za upravne sporove je i po shvatanju apelacionog vije─ça ovog suda, pravilno ocijenilo da je pobijana odluka tu┼żenog, Konkurencijskog savjeta Bosne i Hercegovine, u osporenoj ta─Źki 6 pravilna i zakonita.

Naime, prema odredbi ─Źlana 2. stav 1. Zakona o konkurenciji, ovaj zakon se primjenjuje na sva pravna i fizi─Źka lica koja posredno ili neposredno u─Źestvuju u prometu roba i usluga i koja svojim djelovanjem spre─Źavaju, ograni─Źavaju ili narušavaju tr┼żišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili zna─Źajnijem dijelu tr┼żišta (u daljem tekstu: privredni subjekti) i to na: a) privredna društva, preduze─ça i preduzetinike, bez obzira na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište, b) organe dr┼żavne uprave i lokalne samouprave kada posredno ili neposredno u─Źestvuju ili utje─Źu na tr┼żište i c) ostala fizi─Źka i pravna lica koja neposredno ili posredno, stalno, povremeno ili jednokratno u─Źestvuju na tr┼żištu, bez obzira na pravni status, na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište (udru┼żenja, sportske organizacije, i sl.). Nadalje stavom 2. istog ─Źlana Zakona je odre─Ĺeno da se ovaj zakon primjenjuje i na privredne subjekte koji imaju kontrolu nad drugim

privrednim subjektima. Kontrolirani privredni subjekt je subjekt u kojem drugi privredni subjekt, neposredno ili posredno, pravno ili ─Źinjeni─Źno, odlu─Źuju─çe uti─Źe na upravljanje naro─Źito ako: a) ima više od polovine udjela u osnovnom kapitalu ili dionica b) mo┼że ostvarivati više od polovine glasa─Źkih prava, c) ima pravo na postavljanje više od polovine ─Źlanova uprave, upravnih i nadzornih odbora; d) na drugi na─Źin ima pravo upravljanja poslovanjem kontroliranog privrednog subjekta. Kona─Źno, stavom 3. istog ─Źlana je odre─Ĺeno da se ovaj zakon primjenjuje i na privredne djelatnosti privrednih subjekata sa sjedištem i prebivalištem u inostranstvu, ako njihovo djelovanje proizvodi zna─Źajan efekat na tr┼żište Bosne i Hercegovine ili na zna─Źajnijem dijelu tr┼żišta.

U konkretnom postupku, tu┼żeni organ je od Apatinske pivare d.o.o. Apatin zatra┼żio informacije o povezanim društvima na teritoriji BiH. Apatinska pivara d.o.o. Apatin je podneskom od 05.04.2012. godine dostavila tu┼żenom šematski prikaz svih povezanih društava iz kojeg proizilazi da je tu┼żilac u 100% vlasništvu Zagreba─Źke pivovare d.d. Zagreb. Nadalje, Zagreba─Źka pivovara d.d. je u 86,92% vlasništvu privrednog subjekta Cervesia Zagreb d.o.o. Zagreb koji je u 100% vlasništvu StarBev Netherlands B. V. Schipol Boluevard, 285/B, Amsterdam, Kraljevina Holandija.

Po shvatanju apelacionog vije─ça, iz navedenog jasno proizilazi da je tu┼żilac povezano društvo privrednog subjekta Starbev Netherlands B. V., u smislu odredbe ─Źlana 2 Zakona o konkurenciji, kako i stoji u ta─Źki 6 dispozitiva rješenja tu┼żenog Konkurencijskog savjeta. Iz navedenog tako─Ĺe proizilazi da je privredni subjekat Starbev Netherlands B. V. vlasnik i privrednog subjekta Apatinska pivara d.o.o. Apatin i tu┼żioca.

Nadalje, privredni subjekat Apatinska pivara d.o.o. Apatin u svom podnesku od 04.06.2012. godine je eksplicitno navela da tu┼żilac, koji je u vlasništvu privrednog subjekta Zagreba─Źka pivovara d.d. Zagreb, obavlja usluge marketinga i promocije za privredni subjekat Apatinska pivara d.o.o. Apatin te privredne subjekte Zagreba─Źka pivovara d.d. Zagreb i Pivara Trebjesa a.d. Nikši─ç.

Neosnovano se u zahtjevu tu┼żioca isti─Źe da Zakonom o konkurenciji nije propisana mogu─çnost niti dato ovlaštenje Konkurencijskom Savjetu da izre─Źene kazne napla─çuje, osim od pravnih lica – u─Źesnika u postupku te da tu┼żilac koji nije u─Źestvovao u ovom postupku ne mo┼że biti ka┼żnjen jer je to u izri─Źitoj suprotnosti sa Zakonom o konkurenciji (i to ─Źlanovima od 48 do 56) kao i Zakonom o upravnom postupku.

Naime, po stavu apelacionog vije─ça ovog Suda, privredna društva pod kontrolom drugog privrednog društva smatraju se jednim privrednim subjektom u smislu odredbi ─Źlana 2 stav 2 Zakona o konkurenciji, pri ─Źemu ta povezanost ne mora biti neposredna ve─ç ona mo┼że biti i posredna, kao u konkretnom slu─Źaju. ─îlan 2. stav 3 Zakona o konkurenciji predvi─Ĺa primjenu ovog Zakona i na privredne subjekte

registrovane izvan Bosne i Hercegovine dok ─Źlan 48 istog zakona propisuje izricanje nov─Źanih kazni za te┼że povrede Zakona o konkurenciji. U tom smislu osnovano tu┼żeni u odgovoru na zahtjev isti─Źe da bi zakonske odredbe koje propisuju nov─Źane kazne bile u potpunosti obesmislene kada ne bi postojala mogu─çnost da se nov─Źana kazna naplati od povezanih društava koji su registrovani na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Osnovano se u zahtjevu isti─Źe da upravno vije─çe ovog suda nije cijenilo navode tu┼żitelja da je tu┼żeni Konkurencijski savjet BiH prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijedio pravila postupka predvi─Ĺena Zakonom o upravnom postupku BiH, a koja se odnose na oblik i sastav upravnog rješenja, odnosno da pobijano rješenje ne sadr┼żi pravni osnov za donošenje odluke kojom se tu┼żitelj obavezuje na pla─çanje nov─Źane kazne u slu─Źaju da istu ne izmiri Apatinska pivara. Me─Ĺutim, imaju─çi u vidu iznijete razloge apelacionog vije─ça, ta povreda nije uticala na zakonitost osporene odluke tu┼żenog Konkurencijskog savjeta BiH.

Neosnovano se u zahtjevu isti─Źe da presuda upravnog vije─ça ne sadr┼żi pouku o pravnom lijeku, što istu ─Źini nekompletnom, te predstavlja povredu ZUS-a. Ovo iz razloga što se stranke i ne pou─Źavaju o vanrednim pravnim lijekovima, a redovni pravni lijek (┼żalba) u konkretnom slu─Źaju nije dozvoljena.

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 011234 14 Uvp od
03.10.2014. godine)

 

<------->

 

Povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini

 

Strana pravna lica koja nemaju registrovano poslovanje u Bosni i Hercegovini nemaju pravo na povrat poreza koji im je obra─Źunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu, na usluge servisiranja vozila u garantnom roku na teritoriji Bosne i Hercegovine koje nisu pru┼żene stranim pravnim licima koji obavljaju prevozni─Źku djelatnost, odnosno licima koja izla┼żu robu na sajmovima ili avioprevoznicima.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Prema shvatanju apelacionog vije─ça ovog suda, pravilno je osporenom presudom vije─ça za upravne sporove ovog suda odbijen tu┼żitelj sa tu┼żbenim zahtjevom kojim

je tra┼żio poništenje rješenja, broj: 01/4-UP/II-1781/10 od 11.02.2011. godine, tu┼żene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine i povrat poreza na dodatu vrijednost (PDV) u iznosu od 163.286,19 KM, ali ne iz razloga neispunjavanja jednog od uslova iz odredbe ─Źlana 53. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl. glasnik BiH, broj: 9/05,35/05 i 100/08), u daljem tekstu: Zakon o PDV, tj. da nije dokazao da je poreski obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini, na koju povredu osnovano ukazuje tu┼żitelj u zahtjevu.

Me─Ĺutim, bez obzira što je vije─çe za upravne sporove ovog suda pobijanu odluku zasnovalo na odredbi materijalnog prava koju nije trebalo primjeniti, po shvatanju apelacionog vije─ça, ne postoji pogrešna primjena materijalnog prava jer bi uz pravilnu primjenu materijalnopravne odredbe koju je trebalo primjeniti u predmetnom slu─Źaju, i to odredbe ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (Slu┼żbeni glasnik BiH, broj: 93/05 do 93/09), vije─çe donijelo istu odluku.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je tu┼żitelj strano pravno lice koje je podnijelo na propisanom obrascu zahtjev za povrat poreza na dodatu vrijednost koji je zaprimljen kod tu┼żene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, dana 15.03.2011. godine. Uz zahtjev su prilo┼żene fakture dobavlja─Źa- poreskog obveznika „Auto line“ d.o.o Sarajevo, a koje se odnose na naknadu za izvršene usluge servisiranja vozila u garantnom roku na teritoriji BiH, dokaz o pla─çanju navedenih ra─Źuna, te potvrdu o registraciji obveznika. Dalje je utvr─Ĺeno da je prvostepeni organ tu┼żene zaklju─Źio da tu┼żitelj ne ispunjava uslove iz odredbe ─Źlana 93. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, s obzirom da usluge servisiranja nisu pru┼żene stranom pravnom licu koje nema registrovano poslovanje u BiH a obavlja prevozni─Źku djelatnost, odnosno licima koja izla┼żu robu na sajmovima ili avio-prevoznicima. I po ocjeni apelacionog vije─ça pravilan je zaklju─Źak tu┼żenog da usluge servisiranja vozila u garantnom roku se ne mogu smatrati ni sli─Źnom djelatnoš─çu u smislu navedene odredbe 93. Pravilnika. Naime, ta─Źno je da odredba ─Źlana 53. Zakona o PDV propisuje da svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obra─Źunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika u Bosni i Hercegovini ili koji je obra─Źunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu pod uslovima propisanim ovim zakonom. Odredba ─Źlana 53. stav 3 istog zakona propisuje da propise kojima ─çe se bli┼że regulisati uslovi i na─Źin povrata poreza donosi Uprava za indirektno oporezivanje. Stoga je upravni odbor tu┼żene i donio Pravilnik o primjeni Zakona o PDV (Slu┼żbeni glasnik BiH broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 32/08, 93/09) kojim su izme─Ĺu ostalog bli┼że propisani uslovi za povrat PDV obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u BiH. Stoga nema osnova tvrdnja tu┼żitelja da je tu┼żena dala ve─çu va┼żnost odredbama Pravilnika nad Zakonom o PDV, jer je upravo zakonom dato ovlaštenje Upravi za indirektno oporezivanje da bli┼że propiše uslove za povrat PDV obveznicima kao što je tu┼żitelj.

Nesporna je ─Źinjenica da je tu┼żitelj strano pravno lice koje nema uspostavljeno poslovanje u BiH i ta ─Źinjenica nije trebala da se dokazuje kako to pogrešno smatra vje─çe za upravne sporove, jer ista nikada nije bila u upravnom postupku dovedena u pitanje. Upravni organi su nakon što je tu┼żitelj podnio zahtjev za povrat PDV, morali da ispitaju da li u predmetnom slu─Źaju tu┼żitelj ispunjava uslove propisane odredbom ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, koji propisuje da strana pravna lica koja nemaju registrovano poslovanje u BiH (prevoznici, lica koja izla┼żu na sajmovima, avio prevoznici i sli─Źno) su lica koja kupe dobra i prime usluge od poreskog obveznika na podru─Źju BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu, imaju pravo na povrat PDV na osnovu zahtjeva kojeg podnose Upravi. U predmetnoj stvari tu┼żitelj kao strano pravno lice je dana 15.03.2011. godine podnio zahjtev za povrat PDV i uz isti prilo┼żio fakture dobavlja─Źa-poreskog obveznika „Auto line“ d.o.o Sarajevo, a koje se odnose na izvršene usluge servisiranja vozila u garantnom roku na teritoriji BiH, kao i dokaz da su navedene usluge pla─çene, te potvrdu o registraciji obveznika. Usluge servisiranja u garantnom roku, po shvatanju ovog apelacionog vije─ça, se ne mogu smatrati ni sli─Źnom djelatnoš─çu u smislu navedene odredbe, kako to pogrešno smatra tu┼żitelj. Na takvo zaklju─Źivanje upu─çuje Odluka o klasifikaciji djelatnosti u BiH (Slu┼żbeni glasnik BiH, broj 47/10) u kojoj je regulisano da djelatnost prevoz i skladištenje podpadaju pod oblast 49-53 i da ta oblast obuhvata djelatnosti u vezi sa obavljanjem putni─Źkog i robnog prevoza, ┼żeljeznicom ili zrakom te prate─çe djelatnosti na terminalima i parkiralištima kao i iznajmljivanje prevoznih sredstava. Ova oblast isklju─Źuje generalni remont ili popravak prevoznih sredstava kao i odr┼żavanja i popravku motornih vozila. Prema navedenoj klasifikaciji djelatnosti, razred 82.30 - Organizacija sastanaka i poslovnih sajmova uklju─Źuje organizaciju, promociju i/ili vo─Ĺenje doga─Ĺaja kao što su poslovni i trgova─Źki sajmovi, sa ili bez usluga osoblja za provo─Ĺenje i opremanje prostora u kojem se odr┼żavaju ovi doga─Ĺaji.

S obzirom da se iz faktura koje je tu┼żitelj prilo┼żio uz zahtjev za povrat PDV, mo┼że potvrditi da usluge servisiranja vozila nisu pru┼żene pravnim licima koji obavljaju prevozni─Źku djelatnost, odnosno licima koja izla┼żu robu na sajmovima ili avio prevoznoiicima, to je pravilan zaklju─Źak tu┼żene da tu┼żitelj nije ispunio uslove iz ─Źlana 93. stav 1. Pravilnika, slijedom ─Źega nema pravo na povrat PDV.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 005582 14 Uvp od
09.06.2014. godine)

 

<------->

 

─îlan 253. stav 1. u vezi sa stavom 4. ta─Źka 1. Zakona o privrednim društvima i ─Źlan 39. Me─Ĺunarodnog ra─Źunovodstvenog standarda.

PRAVI─îNA TR┼ŻIŠNA VRIJEDNOST DIONICA U SLU─îAJU KADA NIJE BILO PROMETA DIONICA NA BERZI (AKTIVNOG TR┼ŻIŠTA) U PERIODU OD DANA OBJAVLJIVANJA DATUMA ODR┼ŻAVANJA SKUPŠTINE DO DATUMA ODR┼ŻAVANJA SKUPŠTINE SE ODRE─ÉUJE NA OSNOVU ODREDBI KOJE SE ODNOSE NA NEAKTIVNO TR┼ŻIŠTE, PRIMJENOM TEHNIKE PROCJENE. DAKLE, UZIMA SE PROSJEK PROMETA DIONICA ZA CIJELI PERIOD PROMETA ZATVORENOG TIPA ─îIJA JE VRIJEDNOST UTVR─ÉENA OD STRANE SKUPŠTINE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 51 0 Ps 022257 13 Rev od 26.12.2013. godine).

 

<------->

 

 

 

Zakon o mjenici ─Źlanovi 33, 35, 46, 52

Zakon o izvršnom postupku FBiH, ─Źlan 29

Mjenica na kojoj nije upisana klauzula bez protesta ne predstavlja vjerodostojnu ispravu na osnovu koje je mogu─çe tra┼żiti izvršenje nad imovinom mjeni─Źnog du┼żnika. To potra┼żivanje mogu─çe je tra┼żiti redovnom tu┼żbom, ali u rokovima i pod uslovima propisanim u ─Źlanu 33 stav 1, 46. stav 1 i 52. stav 1. Zakona o mjenici.

 

 

P R E S U D U

 

Revizija se odbija.

 

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Od┼żaku broj 25 0 P 025124 12 G┼ż od 03.04.2012. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena kao neosnovana, pa je potvr─Ĺena prvostepena presuda Op─çinskog suda u Orašju broj 25 0 P 025124 10 P od 31.01.2012. godine kojim je odbijen kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja kojim je tra┼żio da se obave┼żu tu┼żeni da ispune obaveze preuzete potpisivanjem mjenice broj MF026964, te da tu┼żitelju plate dug u iznosu od 13.984,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana popune mjenice do kona─Źne isplate duga sa troškovima izvršnog i parni─Źnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Obavezan je tu┼żitelj da tu┼żenima plati troškove postupka u iznosu od 1.440,00 KM, odnosno svakom po 720,00 KM, a sve u roku od 30 dana po pravosna┼żnosti presude i pod prijetnjom izvršenja.

 

Blagovremeno podnesenom revizijom drugostepenu presudu pobija tu┼żitelj zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predla┼że da se revizija uva┼żi, drugostepena presuda preina─Źi ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

 

Tu┼żeni su podnijeli odgovor na reviziju kojim su osporili sve revizijske prigovore tu┼żitelja i predlo┼żili da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga iz ─Źlana 241. Zakona o parni─Źnom postupku[1] - ZPP, ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci iz sljede─çih razloga:

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet zahtjeva tu┼żitelja predstavlja isplata duga po mjenici MF026964 u iznosu od 13.984,45 KM sa sporednim potra┼żivanjem – zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

Prvostepeni sud u bitnom utvr─Ĺuje da tu┼żeni nisu potpisali ugovor o kreditu koji je zaklju─Źio tu┼żitelj, kao davalac kredita sa K.V., kao primaocem kredita na iznos od 20.000,00 KM i sa rokom otplate od 60 mjeseci. Nadalje je utvr─Ĺeno da izme─Ĺu stranaka u ovom sporu nije zaklju─Źen ugovor o jemstvu iz ─Źega prvostepeni sud izvodi zaklju─Źak da tu┼żitelj nije imao ovlaštenje za popunu mjenice, ali i da je potra┼żivanje tu┼żitelja zastarjelo. Ovo iz razloga što je sporna mjenica izdata u O. 06.03.2008. godine bez nazna─Źenja roka pla─çanja, a kako je podnesena na naplatu 10.02.2010. godine, to je nastupio rok zastare po ─Źlanu 35. stav 1. Zakona o mjenici. Iz navedenih razloga odbija zahtjev tu┼żitelja kao neosnovan.

 

Drugostepeni sud prihvata takav ─Źinjeni─Źni i pravni stav prvostepenog suda s tim što u obrazlo┼żenju svoje odluke zauzima stav da se radi o vlastitoj, kalendarskoj mjenici u kojoj je upisana klauzula bez protesta zbog ─Źega predmetna mjenica ne predstavlja vjerodostojnu ispravu po ─Źlanu 29 Zakona o izvršnom postupku. Sem toga, prema pravnom shvatanju drugostepenog suda, potra┼żivanje po spornoj mjenici je zastarjelo „jer predmetna mjenica nije domicilirana, pa bi bila plativa na odre─Ĺeni dan, bilo na dan pla─çanja ili sljede─ça dva radna dana..“. Iz navedenih razloga taj sud s pozivom na odredbe ─Źlana 106.,108. i 109. u vezi sa ─Źlanom 18., 44. do 50. Zakona o mjenici,[2] odbija ┼żalbu tu┼żitelja i potvr─Ĺuje prvostepenu presudu.

 

Takav stav ni┼żestepenih sudova je zasnovan na zakonu.

 

Prije svega, valja re─çi da je pravilno pravno shvatanje drugostepenog suda da samo protestirana mjenica ima zna─Źaj vjerodostojne isprave na osnovu koje je mogu─çe tra┼żiti izvršenje nad imovinom mjeni─Źnih du┼żnika. Ako mjenica nije protestirana, mogu─çe je mjeni─Źno potra┼żivanje tra┼żiti redovnom tu┼żbom. Mjenica koja nije protestirana, pa iako ima klauzulu „bez protesta“ ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

 

Osim razloga koje su za svoju odluku dali ni┼żestepeni sudovi, ovaj sud navodi i sljede─çe:

 

Mjenica je samostalan, apstraktan, strogo formalan i zaseban pravni posao, što bi primjenjeno na ovaj slu─Źaj zna─Źilo da je tu┼żitelj u ovoj parnici mogao potra┼żivati mjeni─Źnu obavezu koja je proizašla iz izdatih mjenica, neovisno što tu┼żeni nisu potpisali ugovor o kreditu, a ni ugovor o jemstvu. Kod okolnosti da tu┼żeni nisu sporili da su potpisali predmetnu mjenicu, neprihvatljivim se pokazuje pravni stav prvostepenog suda „da tu┼żeni nisu potpisali ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu..., zbog ─Źega ne stoji njihova obaveza pla─çanja...“ .

 

Iz na─Źela, na kojima se zasniva mjenica (na─Źelo pismenosti (formalnosti), inkorporacije, strogosti fiksne mjeni─Źne obaveze, samostalnosti, solidarnosti i neposrednosti ) mjeni─Źni du┼żnik ima obavezu da izvrši ono što je nedvosmisleno navedeno u mjenici. Obaveza mjeni─Źnog du┼żnika, kao i prava mjeni─Źnog povjerioca, utvr─Ĺuju se samo na osnovu mjenice. Ovlaštenje tu┼żitelja da popuni spornu (bianko) mjenicu proizašlo je iz ─Źlana 11. Ugovora o kreditu. Prema odredbi ─Źlana 33.st.1. Zakona o mjenici, avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jam─Źi.

 

Tokom postupka utvr─Ĺeno je da se u konkretnom slu─Źaju radi o bianko vlastitoj mjenici u kojoj su tu┼żeni nazna─Źeni kao mjeni─Źni jamci, odnosno avalisti. Vlastita mjenica, kao poseban oblik hartije od vrijednosti, je mjenica kojom se njen izdavalac obavezuje da remitentu (vlasniku mjenice) plati mjeni─Źnu obavezu u roku dospjelosti. Ovakva mjenica se od trasirane mjenice razlikuje samo po tome što obavezu po njoj ima da plati njen izdavalac, a po trasiranoj mjenici obavezu pla─çanja ima trasat. Ono što je bitno za vlastitu (sopstvenu) mjenicu jeste da obaveza pla─çanja ima njen izdavalac, a to je u konkretnom slu─Źaju glavni du┼żnik Kamberovi─ç Violeta, kako je i nazna─Źena na mjenici.

 

U ovoj mjenici, suprotno pogrešnom pravnom stavu ni┼żestepenih sudova, na samoj mjenici je ozna─Źena dospjelost i to datum 10. februar 2010.godine, pa kako mjeni─Źni du┼żnici nisu izmirili obavezu u redovnom postupku isplate, to je tu┼żitelj pošto se za izvršenje obaveze glavnog du┼żnika obezbjedio jemstvom, odnosno avalom tu┼żenih, imao pravo da mjenicu podnese na isplatu.

 

Me─Ĺutim, i po shvatanju ovog suda, tu┼żeni po ─Źlanu 52 st. 1 Zakona o mjenici, više nisu u obvezi spram tu┼żitelja jer je tu┼żitelj propustio pravovremeno prezentirati mjenicu radi isplate. Naime, u konkretnom slu─Źaju radi se o mjenici izdatoj sa klauzulom „bez protesta“ pa je imalac mjenice bio oslobo─Ĺen obaveze da podigne protest zbog neakceptiranja ili zbog neisplate mjenice. Me─Ĺutim, tu┼żitelj nije oslobo─Ĺen da mjenicu podnese na isplatu u propisanom roku od dva dana od blagovremenog davanja izvještaja. Dostavljanje izvještaja (notifikacija protesta) ima za cilj obavještenje mjeni─Źnih du┼żnika - avalista da mogu iskupiti mjenicu odnosno dobrovoljno izvršiti mjeni─Źnu obavezu.

 

U konkretnom slu─Źaju mjenica je izdata 06.03.2008.godine, glavnom du┼żniku je podnesena na naplatu na dan dospje─ça mjenice tj.10.02.2010. godine, iz ─Źega bi slijedilo da je tu┼żitelj podnošenjem prijedloga za izvršenje 26.10.2010.godine propustio prekluzivni rok iz ─Źlana 46.st.1. Zakona o mjenici, zbog ─Źega je izgubio pravo na naplatu mjeni─Źnog duga.

 

Iz svih navedenih razloga revizijski prigovori tu┼żitelja su ocjenjeni neosnovanim, pa se kao takvi i odbijaju.

 

Pošto ne postoje revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, valjalo je primjenom odredbe ─Źlana 248. ZPP reviziju tu┼żitelja odbiti kao neosnovanu.

 

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 25 0 P 025124 12 Rev od 26.02.2015).

 

<------->

 

─îlan 246. stav 1. ta─Źka 10. u vezi sa ─Źlanom 275. i 276. Zakona o privrednim društvima, a u vezi sa ─Źlanom 103. Zakona o obligacionim odnosima.

KADA JE ZA ZAKLJU─îENJE UGOVORA ZAKONSKOM ZASTUPNIKU PRIVREDNOG DRUŠTVA POTREBNO POSEBNO OVLAŠTENJE, KOJE OVAJ NIJE PRIBAVIO OD ORGANA DRUŠTVA, TAKVI UGOVORI SU BILI ZAKLJU─îENI PROTIVNO PRISILNIM PROPISIMA I PREMA TOME SU NIŠTAVI U SMISLU ODREDBE ─îLANA 103. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.


(Presuda Vhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 56 0 P 027340 12 Rev od 30.07.2013. godine)

 

<------->

 

─îlan 6. stav 2. ta─Źka 3. Zakona o privrednim društvima
ZAKLJU─îAK O ODGOVORNOSTI VLASNIKA UDJELA DRUŠTVA SA OGRANI─îENOM ODGOVORNOŠCU ZA OBAVEZE DRUŠTVA MORA SE ZASNIVATI NA DOKAZANIM ─îINJENICAMA DA JE ON KORISTIO DRUŠTVO ZA PREVARU ILI OŠTE─ćENJE SVOJIH POVJERILACA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 195188 11 Rev od 12.07.2012. god.)

 

<------->

 

─îlan 276. stav 3. Zakona o privrednim društvima
UGOVOR O ZAPOŠLJAVANJU MENAD┼ŻERA PREDSTAVLJA MJEŠOVITI PRAVNI POSAO KOJI SADR┼ŻI KAKO ELEMENTE MENAD┼ŻERSKOG UGOVORA TAKO I ELEMENTE UGOVORA O RADU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000734 10 Rev
od 29.12.2011. godine)

 

<------->

 

─îlan 2. Zakona o privatizaciji preduze─ça
─îlan 67. i ─îlan 68. Pravilnika o postupku prodaje imovine i dionica ili udijela
preduze─ça

AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU OVLAŠTENA JE DA JEDNOSTRANO RASKINE UGOVOR O KUPOPRODAJI PREDMETA TENDERA U POSTUPKU MALE PRIVATIZACIJE, IAKO NIJE BILA UGOVORNA STRANA IZ NAVEDENOG UGOVORA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 014453 11 Rev
od 05.06.2012. godine)

 

<------->


─îlan 69., ─îlan 86. i ─îlan 143. Zakona o industrijskom vlasništvu u BiH
─îlan 94. ranije va┼że─çe Uredbe sa zakonskom snagom o patentima i znacima
razlikovanja

OSNOVA ODLUKE U SPORU ZBOG POVREDE ROBNOG ZNAKA MORA BITI CJELOVITO UPORE─ÉIVANJE SPORNIH ROBNIH ZNAKOVA. TEK NA OSNOVU DETALJNE ANALIZE ROBNIH ZNAKOVA KOJI SE POREDE SUD MO┼ŻE ZASNOVATI SVOJE UVJERENJE O POSTOJANJU OPASNOSTI ZAMJENE, ODNOSNO O POSTOJANJU NEDOZVOLJENOG OPONAŠANJA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000869 10
Rev od 22.11.2011. god.)

 

<------->

 

─îlan 31. Zakona o privatizaciji preduze─ça
NEPRIVATIZOVANIM KAPITALOM I IMOVINOM PREDUZE─ćA PO IZVRŠENJU PROGRAMA PRIVATIZACIJE I PO─îETNOG BILANSA STANJA UPRAVLJA I RASPOLA┼ŻE VLADA NADLE┼ŻNA ZA UPRAVLJANJE DR┼ŻAVNIM KAPITALOM U TOM PREDUZE─ćU.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000113 09
Rev od 28.04.2011. godine)

 

<------->

 

─îlan 109. stav 1. Zakona o mjenici
IZDAVALAC VLASTITE MJENICE ODGOVARA NA NA─îIN KAKO ODGOVARA AKCEPTANT TRASIRANE MJENICE.

 

Obrazlo┼żenje:

Prvostepenom presudom Op─çinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 003273 07 Ps od 20.03.2009. godine obavezan je tu┼żeni da tu┼żitelju isplati iznos od 134.500,08 KM sa zakonskom zateznom kamatom po─Źev od 11.10.2007. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 6.730,00 KM.

 

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 64 0 Ps 003273 09 P┼ż od 16.10.2009. godine ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena. Istom presudom odbijen je zahtjev tu┼żitelja za naknadu troškova sastava odgovora na ┼żalbu.

 

Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tu┼żeni i to zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se revjizija usvoji i obje ni┼żestepene presude preina─Źe odbijanjem tu┼żbenog zahtjeva u cjelosti, uz obavezivanje tu┼żitelja da tu┼żenom naknadi troškove cjelokupnog postupka.

 

U podnesenom odgovoru na reviziju tu┼żitelj je putem advokata je osporio osnovanost revizijskih prigovora i predlo┼żio da se revizija odbije kao neosnovana, uz obavezivanje tu┼żenog na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Relevantna ─Źinjeni─Źna utvr─Ĺenja prvostepenog suda mogu se rezimirati na slijede─çi na─Źin:

G.b. d.d. M.1, kao cedent, tu┼żeni kao, cesionar, i tu┼żitelj, kao cezus, zaklju─Źili su dana 21.07.1999. godine ugovor o cesiji, kojim je cedent ustupio tu┼żenom svoje potra┼żivanje prema tu┼żitelju u iznosu od 1.115.623,81 DM.

Ugovorom o kreditu broj 03-26/99 od 28.07.1999. godine tu┼żeni, kao kreditor, stavio je tu┼żitelju, kao korisniku kredita, na raspolaganje nov─Źana sredstva utvr─Ĺena ugovorom o cesiji u iznosu od 1.115.623,81 DM na period od 15.08.1999. do 15.08.2003. godine, uz ugovorenu kamatu od 63.217,90 DM, a za slu─Źaj docnje i zakonsku zateznu kamatu. Prema planu otplate korisnik kredita je posljednju ratu kredita bio du┼żan platiti 15.08.2003. godine.

Dana 02.01.2004. godine stranke su zaklju─Źile ugovor o zajmu broj RU 1-01/04, kojim je tu┼żeni, kao zajmodavac, stavio na raspolaganje tu┼żitelju, kao zajmoprimcu, nov─Źani iznos od 295.000,00 KM na period od 04.01.2004. do 04.01.2006. godine, uz ugovorenu kamatu od 26.675,00 KM. Ovim ugovorom stranke su zatvorile prvi ugovor o zajmu (kreditu) od 28.07.1999. godine.

Dana 12.01.2004. godine tu┼żitelj je dao mjeni─Źno osiguranje uru─Źuju─çi tu┼żenom tri vlastite mjenice, sa naredbom bez protesta, radi osiguranja povrata zajma po ugovoru od 02.01.2004. godine.

Tu┼żeni, kao osiguravatelj, i tu┼żitelj kao ugovara─Ź osiguranja, zaklju─Źili su dana 18.02.2000. godine ugovor o višegodišnjem osiguranju u trajanju od deset godina i to po─Źev od 01.01.2000. godine. U navedenom razdoblju osiguravatelj je odobrio ugovara─Źu osiguranja 10% popusta prilikom svakog obra─Źuna i naplate premije za osiguranje, pri ─Źemu je ugovoreno (─Źlan 12. ugovora) da je u slu─Źaju raskida ugovora ugovaratelj osiguranja odnosno tu┼żitelj du┼żan vratiti odobreni popust na na─Źin bli┼że naveden u ugovoru. Odredbom ─Źlana 11. navedenog ugovora stranke su ugovorile da je raskid ovog ugovora mogu─ç nakon proteka polovine njegovog ugovorenog trajanja, uz otkazni rok od šest mjeseci prije isteka teku─çe godine osiguranja i uz pismeni zahtjev za raskid ugovora. Prvostepeni sud je utvrdio da tu┼żeni nije tu┼żitelju podnio zahtjev za raskid ugovora.

Dana 11.10.2007. godine tu┼żeni je mjenicom AF0542552 skinuo sa ra─Źuna tu┼żitelja iznos od 112.869,45 KM, a mjenicom AF0179396 iznos od 73.657,20 KM. Na ovaj na─Źin tu┼żeni je izvršio naplatu po tri stavke i to: a) na ime zakonskih zateznih kamata po ugovoru o kreditu od 28.07.1999. godine iznos od 73.517,04 KM, b) po policama iz ugovora o višegodišnjem osiguranju iznos od 60.098,45 KM i c) po nenapla─çenim ra─Źunima iznos od 52.282,47 KM. Tu┼żitelj je tokom postupka priznao da je tu┼żeni osnovano naplatio iznos od 52.282,47 KM i za taj iznos djelimi─Źno povukao tu┼żbu.

 

U iznesenoj ─Źinjeni─Źnoj situaciji prvostepeni sud je usvojio tu┼żbeni zahtjev sa osnova odredbe ─Źlana 210. ZOO, zaklju─Źuju─çi da je naplata iznosa od 73.517,04 KM po osnovu zateznih kamata iz ugovora od 28.07.1999. godine suprotna odredbama ─Źlanova 368. stav 2. i 372. ZOO, budu─çi da je predmetno potra┼żivanje u vrijeme naplate zastarjelo, a da je naplata iznosa od 60.098,45 KM neosnovana jer ugovor o višegodišnjem osiguranju nije raskinut, pa samim tim nije ni stvoren osnov za naplatu odobrenih popusta.

 

Neprihvatljiv je prigovor revidenta da je drugostepeni sud, prihvataju─çi ─Źinjeni─Źne i pravne razloge prvostepenog suda, po─Źinio povredu odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana 209. u vezi sa ─Źlanom 231. ZPP, koja je koincidirala sa pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

Revizijski razlog povrede odredaba parni─Źnog postupka revident nalazi u ─Źinjenici da drugostepeni sud nije u obrazlo┼żenju svoje odluke odgovorio na njegove slijede─çe ┼żalbene navode: a) da prvostepeni sud sporni materijalno-pravni odnos nije raspravio sa stanovišta mjeni─Źkog prava (─Źlan 107. stav 2. Zakona o mjenici b) da je ugovor o višegodišnjem osiguranju raskinut po samom zakonu u smislu ─Źlana 125. stav 1. ZOO i c) da se prvostepeni sud nepravilno pozvao na odredbu ─Źlana 368. stav 2. ZOO.

Ta─Źno je da drugostepeni sud nije direktno odgovorio na navedene ┼żalbene navode revidenta, ali taj propust drugostepenog suda da pravilno primjeni odredbu ─Źlana 231. ZPP nije u konkretnom slu─Źaju, po ocjeni ovog revizijskog suda, bio od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (─Źlan 209. ZPP), iz slijede─çih razloga:

 

Tu┼żitelj je u predmetnim mjenicama ozna─Źen kao trasant - izdavalac mjenice, tako da se radi o vlastitoj mjenici. Navedene mjenice sadr┼że sve potrebne sastojke propisane ─Źlanom 106. Zakona o mjenici, osim oznake dospjelosti, pa se prema odredbi ─Źlana 107. stav 2. istog zakona smatraju mjenicama po vi─Ĺenju, kako to navodi i revident u svojoj  reviziji.

Odredbom ─Źlana 35. Zakona o mjenici propisano je da je mjenica po vi─Ĺenju plativa ─Źim se podnese, a mora se podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja.

U skladu sa odredbom ─Źlana 109. stav 1. Zakona o mjenici izdavalac vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice, dok je odredbom ─Źlana 80. stav 1. istog zakona propisano da svi mjeni─Źnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, ra─Źunaju─çi od dospjelosti.

Na spornim mjenicama je kao datum njihovog izdavanja naveden 10.12.2002. godine, pa kako je tu┼żeni mjenice podnio na naplatu i naplatio dana 11.10.2007. godine, to jasno proizilazi da je naplata mjenica uslijedila po proteku trogodišnjeg roka propisanog odredbom ─Źlana 80. stav 1. Zakona o mjenici.

 

Pravilno su ni┼żestepeni sudovi zaklju─Źili da je sporni iznos od 73.517,04 KM (na ime zakonskih zateznih kamata po ugovoru od 28.07.1999. godine) bio obuhva─çen zastarom u vrijeme njegove naplate u smislu ─Źlana 372. ZOO, pri ─Źemu je za pravilnost ovog zaklju─Źka bez uticaja i okolnost da su se sudovi pri tome pogrešno pozvali i na odredbu ─Źlana 368. stav 2. ZOO.

 

Ugovor se zbog neispunjenja raskida prostom izjavom ovlaš─çene ugovorne strane ili po samom zakonu (─Źlan 124. ZOO).

Ispunjenje obaveze tu┼żitelja u odre─Ĺenom roku nije u konkretnom slu─Źaju bio bitan sastojak ugovora o višegodišnjem osiguranju ni po prirodi posla niti je ugovoreno da ─çe se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odre─Ĺenom roku, pa je pravno neutemeljen stav revidenta da je ovaj ugovor raskinut po samom zakonu (─Źlan 125. stav 1. ZOO). Stoga je navedeni ugovor, u smislu odredbe ─Źlana 124. ZOO, revident mogao raskinuti prostom izjavom, odnosno pod uslovima bli┼że navedenim u ─Źlanu 11. ugovora o višegodišnjem osiguranju (otkazni rok od šest mjeseci te pismeni zahtjev za raskid ugovora), što u konkretnom slu─Źaju nije u─Źinio, kako to proizilazi iz ─Źinjeni─Źnih utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova za koje je ovaj revizijski sud vezan (─Źlan 240. stav 2. ZPP).

 

Kako ne stoje revizijski razlozi,  kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, to je primjenom odredbe ─Źlana 248. ZPP reviziju tu┼żenog valjalo odbiti.

 

U skladu sa odredbom ─Źlana 397. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 387. stav 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tu┼żitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vo─Ĺenja parnice.

 


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 Ps 003273 09
Rev od 03.02.2011. godine)

 

<------->

 

─îlan 2. stav 1. i ─Źlan 3. stav 1. i 2. ta─Źka 2. Okvirnog zakona o privatizaciji preduze─ça i banaka u BiH

PRIVREDNO DRUŠTVO, KAO PRAVNI SLIJEDNIK DR┼ŻAVNOG PREDUZE─ćA, KOJE U POSTUPKU PRIVATIZACIJE NIJE PRIJAVILO U PASIVNI PODBILANS, KAO NEGATIVNU VRIJEDNOST DR┼ŻAVNOG KAPITALA, SPORNI POSLOVNI PROSTOR KOJI SE NALAZI NA TERITORIJI DRUGOG ENTITETA, NIJE AKTIVNO LEGITIMISANO U SPORU RADI UTVR─ÉIVANJA PRAVA VLASNIŠTVA I PREDAJE U POSJED TOG POSLOVNOG PROSTORA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001150 od 13.05.2010. god.)

 

<------->

 

─îlan 8. stav 1., 9. i 20. Zakona o po─Źetnome bilansu stanja preduze─ça i banaka
─îlan 5. do 9. Uredbe o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije.
─îlan 9. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti.
─îlan 7. Zakona o parni─Źnom postupku

PRAVNO LICE NASTALO PRIVATIZACIJOM NE MO┼ŻE TRA┼ŻITI PREDAJU U POSJED NEKRETNINE KOJA NIJE OBUHVA─ćENA ODLUKOM AGENCIJE ZA PRIVATIZACIJU O ODOBRAVANJU UPISA IZVRŠENE PRIVATIZACIJE DR┼ŻAVNOG KAPITALA U SUDSKI REGISTAR.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-001189 od 18.11.2008.godine i presuda broj: 070-0-Rev-07-000970 od 08.10.2008. godine)

 

<------->

 

─îlan 355. i 356. Zakona o privrednim društvima
NEKRETNINA KOJA JE POSTALA VLASNIŠTVO DRUŠTVA NE MO┼ŻE SE SMATRATI NOVIM ULOGOM TEMELJEM KOJEG BI SE MOGAO POVE─ćATI OSNOVNI KAPITAL DRUŠTVA


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: G┼ż-131/04 od 23.11.2004. g.).

 

<------->

 

─îlan 29. stav 3. Zakona o privrednim društvima
─îlan 48. i 49. ta─Źka 3. Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar

TU┼ŻITELJ NEMA PRAVO ZAHTIJEVATI PRESTANAK UPOTREBE I BRISANJE IZ SUDSKOG REGISTRA FIRME DRUGOG DRUŠTVA AKO JE TU┼ŻENI PRIJE TU┼ŻITELJA IZVRŠIO REGISTRACIJU SVOJE FIRME.

Obrazlo┼żenje:

Prvostepenom presudom odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja da se utvrdi da nije valjan upis glasila P.o. u registar javnih glasila Kantonalnog suda u Tuzli, koji se vodi pod brojem 7 za 2002.godinu, da se po pravosna┼żnosti presude izvrši brisanje tog glasila i tu┼żeni obave┼że da tu┼żitelju naknadi parni─Źne troškove a obavezan je tu┼żitelj da na ime troškova parni─Źnog postupka isplati tu┼żenom iznos od 1.050,00 KM.

 

Tu┼żitelj je blagovremeno podnio ┼żalbu putem advokata.

 

U odgovoru na ┼żalbu tu┼żeni je predlo┼żio da se ista odbije.

 

┼Żalba nije osnovana.

 

Prema ─Źlanu 19. stav 1. Zakona o privrednim društvima ("Slu┼żbene novine FBiH", broj 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03) firma društva mora se jasno razlikovati od firme drugih društava.

 

Prema stavu 3. istog ─Źlana ako smata da firma drugog društva nije jasno razli─Źita od njegove ranije registrirane firme, društvo ima pravo zahtijevati prestanak upotrebe i brisanje iz sudskog registra firme drugog društva i naknadu pretrpljene štete tu┼żbom kod suda u roku od tri godine od dana upisa osporavane firme u sudski registar.

 

U postupku je utvr─Ĺeno da je tu┼żitelj na osnovu rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I-l 181/02 od 18.10.2002.godine upisan u registar javnih glasila kao javno glasilo O., pod rednim brojem 11 reg.ulo┼żak 3-37, a tu┼żeni je na osnovu rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I-192/02 od 24.7.2002.godine izvršio registraciju javnog glasila P. o. i upisan je u jedinstveni registar javnih glasila pod rednim brojem 7 reg.ulo┼żak 3-30.

 

Prvostepeni sud je, po shvatanju ovog suda, pravilno zaklju─Źio da se glasila tu┼żitelja i tu┼żenog jasno razlikuju i ne mo┼że se dovesti u zabludu obi─Źni potroša─Ź, pa prigovor tu┼żitelja dat u tom smislu ne stoji.

 

Me─Ĺutim, sve i da je ta─Źna ─Źinjenica da se glasila tu┼żitelja i tu┼żenog jasno ne razlikuju, tu┼żitelj nema pravo zahtjevati da se utvrdi da nije valjan upis glasila tu┼żenog i da se isti briše iz sudskog registra obzirom da je tu┼żeni prije tu┼żitelja izvršio registraciju glasila.

 

Kako ne stoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti, ovaj sud je primjenom odredbi ─Źlana 350. ranijeg ZPP u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. va┼że─çeg ZPP, ┼żalbu tu┼żitelja odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

 

Predsjednik vije─ça

Hajrudin Hajdarevi─ç,s.r.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: P┼ż–4/04 od 24.08.2004. god.)

 

<------->

 

Pobijanje i poništenje odluke skupštine dioni─Źkog društva ─îlan 258 stavovi 1. i 2. Zakona o privrednim društvima.

ROK IZ ─îLANA 258 . STAV. 2. ZAKONA O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA POBIJANJE I PONIŠTENJE ODLUKE SKUPŠTINE DIONI─îKOG DRUŠTVA PREKLUZIVNE JE PRIRODE I NA NJEGA SUD PAZI PO SLU┼ŻBENOJ DU┼ŻNOSTI.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żitelji su ovom sudu putem advokata podnijeli tu┼żbu 28.02.2005.god. kojom tra┼że da sud utvrdi ništavim odluku skupštine tu┼żenika koja je odr┼żana 21.04.2004.god. i odluke donijete na istoj, te da iste ne proizvode pravne posljedice od dana odr┼żavanja, odnosno donošenja što je tu┼żeni du┼żan priznati i trpjeti da se temeljem presude suda brišu svi upisi izvršeni u sudskom registru Kantonalnog suda u Novom Travniku, kod Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH i registar vrijednosnih papira Federacije BiH i svi drugi eventualni upisi i posljedice i uspostavi stanje prije upisa tih promjena, te da tu┼żeni tu┼żiteljima nadoknadi troškove parni─Źnog postupka.

Tu┼żeni je ovom sudu podnio odgovor na tu┼żbu 22.06.2005.god. U istom predla┼że sudu da tu┼żbu odbaci kao neblagovremenu imaju─çi u vidu ─Źlan 258. stv .2. Zakona o privrednim društvima koji se citira. Navodi se da tu┼żitelji nisu podnijeli blagovremenu tu┼żbu u skladu sa navedenim ─Źlanom.

Tu┼żitelj su ovom sudu dostavili podnesak 1.08.2005.god. u kojem predla┼żu da se sud, u skladu sa ─Źl.27. i 28. Zakona o sudovima Federacije BiH, oglasi stavrno nenadle┼żnim i da predmet dostavi Op─çinskom sudu Travnik kao stvarno i mjesno nadle┼żnom sudu.

Navedeni zahtjev tu┼żitelja nije osnovan iz slijede─çih razloga: Ve─ç je naprijed navedeno da je tu┼żba od strane tu┼żitelja podnijeta 28.02.2005.god. a odgovor na istu daj 22.06.2005.god. Zakon o sudovima Federacije BiH, na koji se pozivaju tu┼żitelji, a na osnovu kojeg su op─çinski sudovi nadle┼żni za ove sporove stupio je na snagu 12.07.2005.god. tj. Nakon podnošenja tu┼żbe i davanja odgovora na tu┼żbu.

U konkretnoj situaciji ovaj sud se ne mo┼że proglasiti stvarno nenadle┼żnim imaju─çi u vidu ─Źl. 17.stav 2. ZPP-a . Navedenim ─Źlanom stavom 2. ZPP-a regulisano je da: „Ako je tu┼żeni ve─ç dao odgovor na tu┼żbu , više sud prvog stepena se ne mo┼że ni u povodu prigovora ni po slu┼żbenoj du┼żnosti oglasiti stvarno nenadle┼żnim za predmet nadle┼żnosti suda prvog stepena“. Ve─ç je naprijed navedeno da je tu┼żenik prije stupanja na snagu dao odgovor na tu┼żbu.

Imaju─çi u vidu naprijed navedene ─Źinjenice, te odredbu ─Źl. 17. st.2. ZPP-a sud nije prihvatio prijedlog tu┼żitelja o oglašavanju ovog suda stvarno nenadle┼żnim.

Ispituju─çi u vidu naprijed navedene ─Źinjenice, te odredbu ─Źl. 17. st. 2. ZPP-a sud nije prihvatio prijedlog tu┼żitelja o oglašvanju ovog suda stvarno nenadle┼żnim.

Ispituju─çi blagovremenost podnijete tu┼żbe, sud je utvrdio da je prigovor tu┼żenika iznijet u tom smislu osnovan iz slijede─çih razloga. Iz same tu┼żbe proizilazi da tu┼żitelji osporavaju odluke skupštine tu┼żenika od 21.04.2004.god. Tako─Ĺe, nije sporno da je tu┼żba podnijeta tek 28.02.2005.god. ─îlanom 258. st. 1. Zakona o privremenim društvima regulisano je ko mo┼że pokrenuti postupak za pobijanje i poništenje odluke skupštine dioni─Źkog društva. Stavom 2. istog zakona regulisano je da se postupak iz stava 1. mo┼że pokrenuti kod suda u roku od 60 dana od dana odr┼żavanja skupštine. Navedeni rok obra─çanja sudu je prekluzivne prirode na koji sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti a na to je ukazano i u odgovoru na tu┼żbu tu┼żenika.

Imaju─çi u vidu ─Źinjenicu da je skupština tu┼żenika ─Źija se odluka osporava odr┼żana 21.04.2004.god. a tu┼żba podnijeta 28.02.2005.god. jasno proizilazi da je protekao rok za obra─Źanje sudu imaju─çi u vidu ─Źlan 258. stav 2. Zakona o privrednim društvima.

 

(Kantonalni sud u Travniku, br: P.2/05, od 16.08.2005.god).

<------->

ZAKLjU─îENjE POSTUPKA STE─îAJA
─îlan 137. Zakona o ste─Źajnom postupku
(ÔÇťSlu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ, broj: 26/10 ÔÇô pre─Źi┼í─çen tekst)

Ako se nakon otvaranja ste─Źajnog postupka ispostavi da nema ste─Źajne mase, ili da ste─Źajna masa nije dovoljna ni za pokri─çe tro┼íkova ste─Źajnog postupka, a ste─Źajni povjerilac nije iskazao spremnost da predujmi dodatne tro┼íkove za dalje vo─Ĺenje ste─Źajnog postupka, ste─Źajni sudija ─çe zaklju─Źiti ste─Źajni postupak.

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbom ─Źlana 137. ZSP propisano je da, ako se nakon otvaranja postupka ispostavi da ste─Źajna masa nije dovoljna ni za pokri─çe tro┼íkova ste─Źajnog postupka, ste─Źajni sudija ─çe zaklju─Źiti postupak. Postupak se ne─çe zaklju─Źiti ako se predujmi dovoljan nov─Źani iznos (stav 1.); prije zaklju─Źenja ste─Źajnog postupka ste─Źajni sudija ─çe saslu┼íati skup┼ítinu povjerilaca, ste─Źajnog upravnika i povjerioce ste─Źajne mase. Ako to predlo┼żi ste─Źajni upravnik, navedeno saslu┼íanje mogu─çe je sprovesti ve─ç na izvje┼ítajnom ro─Źi┼ítu (stav 2.).

I po ocjeni ovog suda, ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da su se ispunili zakonski uslovi za zaklju─Źenje ste─Źajnog postupka zbog nedostatka ste─Źajne mase u smislu odredbe ─Źlana 137. ZSP, obzirom da je iz izvje┼ítaja o materijalno finansijskom stanju ste─Źajnog du┼żnika, koji je na izvje┼ítajnom ro─Źi┼ítu podnio ste─Źajni upravnik, utvr─Ĺeno da ste─Źajni du┼żnik ne raspola┼że imovinom, pa ni za pokri─çe tro┼íkova ste─Źajnog postupka, niti se iz upla─çenog predujma mogu podmiriti tro┼íkovi koji su ve─ç stvoreni, a da povjerilac nije iskazao spremnost da predujmi dodatne tro┼íkove za dalje vo─Ĺenje ste─Źajnog postupka i da je saglasan da se zaklju─Źi ste─Źajni postupak nad ste─Źajnim du┼żnikom.

Pored toga, ni┼żestepeni sudovi su cijenili da je utvr─Ĺeno da ste─Źajni du┼żnik ne obavlja poslovnu djelatnost, jer nije izvr┼íio uskla─Ĺivanje i organizovanje u skladu sa Zakonom o privrednim dru┼ítvima, da nije registrovan kod Poreske uprave niti Uprave za indirektno oporezivanje, da nema poreski broj i nema PDV broj, nema otvoren transakcioni ra─Źun ni kod jedne banke, ne posjeduje ni pokretnu ni nepokretnu imovinu, niti ima zaposlenih radnika.

Kod ─Źinjenice da ste─Źajni du┼żnik ne obavlja poslovnu djelatnost, niti ima sredstava za daljnje vo─Ĺenje ste─Źajnog postupka, prvostepeni sud je pravilno, u skladu sa odredbom ─Źlana
137. ZSP, donio odluku da zaklju─Źi ste─Źajni postupak zbog nedostatka ste─Źajne mase.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 St 113131 20 Rev 2 od 05.02.2020. godine)

<------->

POTRA┼ŻIVANjA STE─îAJNOG POVJERIOCA
─îlan 269. stav 1. ta─Źka 5) i stav 3. i ─Źlan 2. stav 1. ta─Źka 23) Zakona o bankama Republike Srpske
(ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik RSÔÇť, broj 4/17 i 54/19)

Potra┼żivanje tu┼żitelja, kao povezanog lica, u ste─Źajnom postupku nad tu┼żenom bankom u ste─Źaju, je pravilno svrstano u peti suspendovani red, sve dok u potpunosti ne budu ispla─çene obaveze prema drugim povjeriocima banke.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żilac je ste─Źajni povjerilac tu┼żene, obzirom da na dan otvaranja ste─Źajnog postupka ima neobezbje─Ĺeno potra┼żivanje prema ste─Źajnom du┼żniku. Kod neobezbje─Ĺenih potra┼żivanja povjerioci su u ste─Źajnom postupku hijerarhijski poredani u isplatne redove, sa na─Źelom me─Ĺusobne isklju─Źivosti redova i na─Źelom srazmjernosti namirenja unutar istog isplatnog reda.

Tu┼żena je banka, pa se saglasno odredbi ─Źlana 273. ZB RS, na ste─Źaj banke primjenjuju odredbe zakona kojim se ure─Ĺuje ste─Źajni postupak, osim ako ovim zakonom nije druga─çije propisano. ZB RS propisao je (─Źlan 279.) da u postupku ste─Źaja banka isplatu obaveza vr┼íi prema redoslijedu prioriteta i uslovima isplata u postupku likvidacije banke utvr─Ĺenim ─Źlanom 269. ovog zakona, ┼íto zna─Źi da su isplatni redovi i na─Źin isplate potra┼żivanja odre─Ĺeni ZB RS.

Na ispitnom ro─Źi┼ítu ste─Źajni upravnik je priznao potra┼żivanja tu┼żioca u iznosu od 10.308.354,08 KM i isto svrstao u 5. suspendovani isplatni red, shodno odredbi ─Źlana 269. stav 1. ta─Źka 5) i stav 3. ZB RS, a osporio je potra┼żivanja zakonske zatezne kamate u iznosu od 1.745.000,00 KM.

Prema odredbi ─Źlan 269. stav 1. ZB RS, isplata se vr┼íi prema sljede─çem redosljedu prioriteta: obaveze prema osiguranim povjeriocima do vrijednosti njihovog obezbje─Ĺenja (ta─Źka 1), zatim dugovi banke po osnovu zajmova datih banci i drugih tro┼íkova banke stvorenih tokom privremene uprave, postupka restruktuiranja, postupka likvidacije ili postupka ste─Źaja banke (ta─Źka 2), potra┼żivanja radnika iz radnog odnosa za poslednjih 12 mjeseci do dana otvaranja likvidacionog postupka kao i po osnovu naknade ┼ítete za povrede na radu i ─Źlanove porodice poginulog radnika na radu (ta─Źka 3), potra┼żivanja Agencija za osiguranje depozita BiH na ime naknade ispla─çenih depozita (ta─Źka 4), ostali depoziti i isklju─Źeni depoziti u skladu sa propisima kojim se ure─Ĺuje osiguranje depozita u bankama BiH (ta─Źka 5), potra┼żivanja povjerilaca koji nisu akcionari banke (ta─Źka 6), potra┼żivanja vlasnika subordiniranog duga (ta─Źka 7), potra┼żivanja vlasnika prioritetnih akcija (ta─Źka
8) i potra┼żivanja vlasnika obi─Źnih akcija (ta─Źka 9).

Stavom 3. istog ─Źlana propisano je da se u postupku ste─Źaja /likvidacije isplata bilo kakvih obaveza banke prema ─Źlanovima organa upravljanja banke odbora za reviziju, akcionarima banke koji u─Źestvuju sa najmanje 5% u glasa─Źkim pravima odnosno vlasni┼ítvu nad kapitalom, povezanim licima i povezanim bankama, suspenduje sve dok u potpunosti ne budu ispla─çene obaveze prema drugim povjeriocima banke.

Odredbom ─Źlana 2. stav 1. ta─Źka 23) 1. ZB RS propisano je da su povezana lica fizi─Źka i pravna lica koja su me─Ĺusobno povezana vlasni┼ítvom nad kapitalom ili upravljanjem kapitalom sa 20% ili vi┼íe glasa─Źkih prava ili kapitala ili na drugi na─Źin povezana radi postizanja zajedni─Źkih poslovnih ciljeva tako da poslovanje i rezultati poslovanja jednog lica mogu zna─Źajno uticati na poslovanje odnosno rezultate poslovanja drugog lica, a podta─Źkom 1. lica su me─Ĺusobno povezana: alineja 1. - tako da jedno lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom ta─Źkom, zajedno, posredno ili neposredno u─Źestvuju u drugom licu, alineja 2.- tako da u dva lica u─Źe┼í─çe ima isto lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom ta─Źkom.

Tu┼żiocu su u ste─Źajnom postupku priznata potra┼żivanja u iznosu od 10.308.359,08 KM, (┼íto se odnosi na oro─Źeni depozit od 10.000.000,00 i ugovorenu kamatu 3,8% u iznosu od 308.359,08 KM), dospjela do dana otvaranja ste─Źajnog postupka 04.04.2017. godine i svrstana

u 5. suspendovani red, te u ovoj parnici pravosna┼żnom odlukom suda utvr─Ĺena su osnovanim i priznata i potra┼żivanja na ime zakonske zatezne kamate za period od 11.05.2016. godine (kada je otvoren likvidacioni postupak) do 04.04.2017. godine (kada je otvoren ste─Źajni postupak) i svrstana u 5. suspendovani red, a odluka drugostepenog suda u ovom dijelu nije pobijana (tu┼żena je odustala od revizije).

ZS pod potra┼żivanjem ste─Źajnog povjerioca podrazumjeva glavni dug i kamate koje dospjevaju na dan otvaranja ste─Źajnog postupka, obzirom da za neobezbje─Ĺena potra┼żivanja, kakvo je potra┼żivanje ste─Źajnih povjerilaca, obra─Źunavanje ugovornih i zateznih kamata prestaje danom otvaranja ste─Źaja.

Odredba ─Źlana 269. ZB RS, kojom je regulisan redosljed prioriteta i uslovi isplate, ne predvi─Ĺa isplatu zakonske zatezne kamate ste─Źajnim povjeriocima banke, niti ovaj zakon sadr┼żi odredbe o tim potra┼żivanjima ste─Źajnih povjerilaca, kao ni o potra┼żivanju tro┼íkova postupka koji su pojedinim ste─Źajnim povjeriocima nastali u─Źe┼í─çem u postupku (a koje tu┼żilac tra┼żi u ovoj parnici). S obzirom na odredbu ─Źlana 273. ZB RS (da se na ste─Źaj banke primjenjuju odredbe zakona kojim se ure─Ĺuje ste─Źajni postupak, i to one odredbe koje u pogledu ste─Źaja banke ne sadr┼żi ZB RS), po mi┼íljenju ovog suda, na ta potra┼żivanja primjenjuju se odredbe ZS koje propisuju mogu─çnost namirenja i ni┼żerangiranih potra┼żivanja u koje spadaju kamate koje teku od otvaranja ste─Źajnog postupka, tro┼íkovi koji su nastali ste─Źajnim povjeriocima u─Źe┼í─çem u postupku i druga potra┼żivanja navedena u ─Źlanu 88. ZS, koja se u ste─Źajnom postupku poslije ostalih potra┼żivanja ste─Źajnih povjerilaca, mogu u istom rangu srazmjerno namirivati.

Me─Ĺutim, prema odredbi ─Źlana 169. stav 8. ZS, potra┼żivanja ni┼żerangiranih povjerilaca prijavljuju se samo ukoliko ste─Źajni sudija posebno pozove na prijavljivanje tih potra┼żivanja. U tom slu─Źaju, u prijavi potra┼żivanja nazna─Źit ─çe se da je rije─Ź o potra┼żivanju ni┼żeg isplatnog reda i rang na koji povjerilac ima pravo, jer se u protivnom prijava ne─çe uzeti u obzir (stav 9. i 10. ─Źlana 169. ZS). Ovo zna─Źi da je ZS neobezbje─Ĺenim povjeriocima priznao pravo da zahtjevaju i zakonsku zateznu kamatu i nakon otvaranja ste─Źajnog postupka, ali tek po posebnom pozivu ste─Źajnog sudije, ┼íto ─çe naj─Źe┼í─çe biti slu─Źaj ako preostanu raspolo┼żiva sredstva nakon podmirenja svih povjerilaca.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 123380 19 Rev od 27.11.2019. godine)

<------->

OTVARANjE STE─îAJNOG POSTUPKA
─îlan 6. Zakona o ste─Źajnom postupku
(ÔÇťSlu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ, broj: 26/10 - Pre─Źi┼í─çeni tekst)

Ste─Źajni du┼żnik je plate┼żno nesposoban ukoliko nije u stanju izvr┼íavati svoje dospjele i potra┼żivane obaveze pla─çanja, a okolnost da je ste─Źajni du┼żnik podmirio ili da mo┼że podmiriti u cjelosti ili djelimi─Źno potra┼żivanje nekih povjerilaca, sama po sebi, ne zna─Źi da je plate┼żno sposoban.

Iz obrazlo┼żenja:

Revizionim prigovorima ne dovodi se u pitanje pravilnost zaklju─Źka ni┼żestepenih sudova da je ste─Źajni du┼żnik plate┼żno nesposoban i da nije u mogu─çnosti da izmiruje dospjele nov─Źane obaveze, utemeljen na nalazu vje┼ítaka finansijske struke i iskazu vje┼ítaka datog na ro─Źi┼ítu za utvr─Ĺivanje uslova za otvaranje ste─Źajnog postupka, iz koga slijedi da ste─Źajni du┼żnik ne obavlja platni promet na na─Źin kako je to propisano odredbama o unutra┼ínjem

platnom prometu jer nema otvoren ra─Źun ni u jednoj poslovnoj banci na teritoriji Republike Srpske, ne obavlja platni promet, nema zaposlenih radnika, nema sjedi┼íte niti poslovne dokumentacije, nema pe─Źat, dugi niz godina ne obavlja registrovanu djelatnost, nema vlastite pokretne ili nepokretne imovine, nije registrovan kod Poreske uprave ni kod Uprave za indirektno oporezivanje, posjeduje samo rje┼íenje o registraciji iz 1989. godine, nije sa─Źinjavao zavr┼íni ra─Źun niti ga ja predavao APIF tako da nije mogao raspolagati bilo kakvim nov─Źanim sredstvima u skladu sa zakonom niti naplatiti eventualni dug, kao i na mi┼íljenju privremenog ste─Źajnog upravnika da je ste─Źajni du┼żnik plate┼żno nesposoban, da ne obavlja registrovanu djelatnost ve─ç 20 godina i da nije u mogu─çnosti da izmiruje dospjele nov─Źane obaveze, da posjeduje samo rje┼íenje o registraciji iz 1989. godine, da nije svoje akte uskladio prema odredbama Zakona o privrednim dru┼ítvima, ┼íto zna─Źi da ste─Źajni du┼żnik samo formalno egzistira, a fakti─Źki ne postoji.

Prema odredbi ─Źlana 8. stav 1. Zakona o unutra┼ínjem platnom prometu (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 52/12, dalje: ZUPP) poslovni subjekti su du┼żni da za potrebe pla─çanja otvore ra─Źune kod ovla┼ítenih organizacija i da sva nov─Źana sredstva dr┼że na tim ra─Źunima, kao i da vr┼íe pla─çanja preko ra─Źuna, a mogu imati otvorene ra─Źune kod vi┼íe ovla┼ítenih organizacija, prema vlastitom izboru (─Źlan 12. stav 1. ZUPP).

Slijedom toga, proizlazi da je ste─Źajni du┼żnik, koji nije imao otvoren ni jedan ra─Źun kod poslovnih banaka, nije mogao raspolagati bilo kakvim nov─Źanim sredstvima, niti je mogao naplatiti dug po presudama koje je u toku postupka navodio i isticao (a na koje se poziva i u reviziji), niti je mogao ispunjavati pla─çanje po svojim redovnim obavezama, plate┼żno nesposoban u smislu odredbe ─Źlana 6. ZSP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 St 113131 19 Rev od 06.06.2019. godine

<------->

OSPORAVANjE STE─îAJNOG POTRA┼ŻIVANjA
─îlan 120. Zakona o ste─Źajnom postupku (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇť broj 26/10-Pre─Źi┼í─çeni tekst) u vezi sa ─Źlanom 7. stav 1. i ─Źlanom 123. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku
(ÔÇ×Sl. glasnik Republike Srpske ÔÇť broj 58/03 do 61/13)

 

Kada u ste─Źajnom postupku ste─Źajni upravnik ospori prijavljeno potra┼żivanje i povjerioca uputi na parnicu, na povjeriocu je teret dokazivanja ne samo visine potra┼żivanja koje ima prema ste─Źajnom du┼żniku ve─ç prvenstveno postojanja tog potra┼żivanja odnosno osnova na kome se temelji to potra┼żivanje.

Iz obrazlo┼żenja:

Ni┼żestepeni sudovi su pravilno zaklju─Źili da tu┼żitelj nije dokazao osnovanost (a time ni visinu) predmetnog potra┼żivanja. Izvodi otvorenih stavki i analiti─Źke kartice sami po sebi ne dokazuju osnovanost potra┼żivanja, a u smislu odredbi ─Źlana 7. stav 1. i ─Źlana 123. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku (ÔÇ×Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇŁ broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), obaveza tu┼żitelja je bila da doka┼że ─Źinjenice koje se odnose na postojanje i visinu spornog potra┼żivanja. Iz tih razloga ni┼żestepeni sudovi su opravdano odbili tu┼żitelja sa tu┼żbenim zahtjevom.

Tu┼żitelj tvrdi da je on bio u poslovnom odnosu sa tu┼żenom, ali to nije bio odnos zasnovan na prometu robe i usluga, kako on ┼żeli predstaviti, ve─ç odnos koji je inicirao sam tu┼żitelj kada je 2009. godine, nakon ┼íto je nad tu┼żenom otvoren prvi ste─Źajni postupak, istoj uputio pismo namjere u kojem je izrazio namjeru da preuzme ve─çinski kapital tu┼żene, a da zauzvrat izmiri potra┼żivanja svih povjerilaca tu┼żene koja iznose preko osam miliona KM. U tom pismu tu┼żitelj je obavijestio tu┼żenu da je ve─ç otkupio njen dug prema P. banci koji iznosi preko tri miliona KM kao i 1Ôüä4 dijela njenog duga prema zaposlenim radnicima. Tako─Ĺe, tu┼żitelj je u pismu namjere iskazao spremnost da obezbijedi sirovine i obrtna sredstva kako bi tu┼żena nastavila proizvodnju, da obezbijedi plate za radnike te da snosi tro┼íkove remonta i revitalizacije postrojenja tu┼żene. Tu┼żena je prihvatila ovu ponudu tu┼żitelja i na osnovu nje sa─Źinila ste─Źajni plan u kome su detaljno regulisane obaveze i prava obje strane. U tom planu je jasno re─Źeno da ─çe po osnovu ulaganja tu┼żitelja u tu┼żenu i ispunjavanja njenih obaveza prema tre─çim licima tu┼żitelj ste─çi ve─çinski akcijski kapital tu┼żene odn. postati njen ve─çinski vlasnik sa pravom upravljanja. Iz podataka u predmetnom parni─Źnom spisu i onih koji se nalaze u ste─Źajnom spisu proizilazi da je tu┼żena izvr┼íila obaveze prema tu┼żitelju jer mu je prenijela 63,75% akcija, ─Źime je tu┼żitelj postao njen ve─çinski vlasnik. S druge strane, tu┼żitelj nije izvr┼íio sve obaveze preuzete ste─Źajnim planom ve─ç je nakon samo pola godine prenio na pravno lice iz H. sva svojinska prava nad tu┼żenom, za ┼íta mu je ispla─çena naknada u iznosu od nekoliko miliona KM. Tu┼żitelj nije izvr┼íio obavezu obnavljanja proizvodnje tu┼żene, radi ─Źega je nad tu┼żenom 2015. godine po drugi put otvoren ste─Źajni postupak.

Iz svega navedenog proizilazi da tu┼żena ni┼íta ne duguje tu┼żitelju jer mu je po osnovu izvr┼íavanja njenih obaveza prema tre─çim licima prenijela svojinu na 51% akcija u nominalnoj vrijednosti od 10.880.385,00 KM, da bi mu po osnovu njegovih ulaganja u remont i revitalizaciju postrojenja prenijela u svojinu jo┼í 12,75% akcija u nominalnoj vrijednosti od 7.499.518,00 KM. Dakle, nominalna vrijednost akcija koje je stekao tu┼żitelj kao ve─çinski vlasnik tu┼żene prema┼íuje iznos koji je on, izvr┼íavaju─çi obaveze iz ste─Źajnog plana, ulo┼żio u tu┼żenu.

Obzirom na navedeno, neosnovana je tvrdnja revidenta da je tu┼żena potpisivanjem zapisnika o sravnjenju me─Ĺusobnih potra┼żivanja i obaveza od 19.6.2014. godine fakti─Źki priznala sporni dug. Naime, tu┼żitelj je kao ve─çinski vlasnik tu┼żene imao upravlja─Źka prava i presudno je uticao na sadr┼żaj akata koje je sa─Źinjavala i potpisivala tu┼żena. Ovaj sud zapa┼ża da je do potpisivanja navedenog zapisnika do┼ílo nakon ┼íto je pravosna┼żno okon─Źan krivi─Źni postupak protiv Z. ─ć. i D. N., koji su osu─Ĺeni zbog po─Źinjenog krivi─Źnog djela pranja novca. Izrekom presude donesene u tom postupku, za koju je ovaj sud vezan u skladu sa odredbom ─Źlana 12. stav 3. ZPP, izme─Ĺu ostalog, konstatovano je da je direktor tu┼żitelja, postupaju─çi po nalogu Z. ─ć., predsjednika Upravnog odbora firme iz N. S. koja je 100% vlasnik tu┼żitelja, novac ste─Źen prodajom droge ulagao u tu┼żenu i tim novcem otpla─çivao dugove tu┼żene prema tre─çim licima, pri ─Źemu je potpisivao fiktivne profakture za navodnu isporuku kukuruza, dok uplate avansa nije pratio stvarni poslovni odnos tj. isporuka robe. Zato materijalni dokazi koje je prilo┼żio tu┼żitelj u ovoj parnici (izvodi otvorenih stavki i analiti─Źke kartice) nisu isprave koje dokazuju osnovanost tu┼żiteljevog potra┼żivanja prema tu┼żenoj jer je u navedenom krivi─Źnom postupku utvr─Ĺeno da se radi o fiktivnim dokumentima. Nalaz i mi┼íljenje finansijskog vje┼ítaka se temelji na tim fiktivnim dokumentima pa je tu┼żena u pravu kada tvrdi da je taj nalaz ÔÇ×neupotrebljivÔÇť, pogotovo ┼íto vje┼ítak nije ispitivao valjanost ovih dokumenata niti je provjeravao pravilnost izvr┼íenih knji┼żenja u poslovne knjige stranaka ve─ç je samo prepisao podatke iz izvoda otvorenih stavki i sabrao iznose iz tih stavki.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 59 0 Ps 026660 17 Rev od 06.6.2018. godine)

<------->

OSPORAVANjE POTRA┼ŻIVANjA STE─îAJNIH POVJERILACA
─îlan 34., 40. stav 1., 50. stav 1., Zakona o ste─Źajnom postupku (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik RSÔÇŁ broj 26/10-Pre─Źi┼í─çeni tekst)

U parnicama radi utvr─Ĺenja osnovanosti potra┼żivanja prijavljenih u ste─Źajnom postupku ili osnovanosti osporavanja tih potra┼żivanja od strane ste─Źajnog upravnika, mjerodavno pravo po kome se spor ima rije┼íiti je ono koje je bilo na snazi u vrijeme otvaranja ste─Źajnog postupka.

Iz obrazlo┼żenja:

Na osnovu izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je nad tu┼żiocem otvoren ste─Źajni postupak dana 11.12.2015. godine; da je tu┼żena prijavila potra┼żivanja koja su bila obezbijedjena razlu─Źnim pravom u iznosu od 2.715.903,48 KM, ali i potra┼żivanja kao ste─Źajni povjerilac u iznosu od 207.482,66 KM; da je od prijavljenog potra┼żivanja tu┼żene kao ste─Źajnog povjerioca u ukupnom iznosu od 207.482,66 KM, ste─Źajni upravnik na ro─Źi┼ítu 04.05.2016. godine priznao iznos od 124.245,23 KM a iznos od 83.237,43 KM je osporen jer se odnosio na potra┼żivanja po osnovu doprinosa za PIO i doprinosa za zapo┼íljavanje, koja potra┼żivanja su na ro─Źi┼ítu za ispitivanje prijavljenih potra┼żivanja, koje je odr┼żano 10.03.2016. godine, priznata Fondu kao ste─Źajnom povjeriocu u ukupnom iznosu od 1.048.000,58 KM, dok su ste─Źajnom povjeriocu (JU Zavodu) priznata potra┼żivanja u tra┼żenom iznosu od 71.705,82 KM; da iz nalaza vje┼ítaka ekonomske struke slijedi da se dio prijavljenog potra┼żivanja tu┼żene kao ste─Źajnog povjerioca u iznosu od 207.482,67 KM i to dio u iznosu 83.237,43 KM odnosi na doprinose za PIO i na doprinose za nezaposlene i da ovaj iznos uklju─Źuje i kamate na obe vrste ovih doprinosa.

Ste─Źajni postupak sprovodi sud po pravilima ZSP. Osnovni cilj ste─Źajnog postupka je namirenje ste─Źajnih povjerilaca koji svoja potra┼żivanja mogu ostvarivati samo u ste─Źajnom postupku. Taj cilj se posti┼że unov─Źenjem imovine ste─Źajnog du┼żnika i podjelom tih sredstava povjeriocima (─Źlan 2. stav 1. ZSP). Taj postupak obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada ste─çajnom du┼żniku u vrijeme otvaranja ste─Źajnog postupka (ste─Źajna masa), koja slu┼żi namirenju ste─Źajnih povjerilaca koji u vrijeme otvaranja ste─Źajnog postupka imaju osnovan imovinski zahtjev prema ste─Źajnom du┼żniku (─Źlan 34. ZSP). Stranke u ste─Źajnom postupku su ste─Źajni du┼żnik (nad kojim je otvoren ste─Źajni postupak) i povjerioci (ste─Źajni, razlu─Źni ili izlu─Źni), koji svojstvo stranke u ste─Źajnom postupku sti─Źu prijavom potra┼żivanja.

Od trenutka objavljivanja rje┼íenja o otvaranju ste─Źajnog postupka, raspolaganja ste─Źajnog du┼żnika predmetom ste─Źajne mase su bez pravnog u─Źinka, prestaju prava organa, zastupnika i punomo─çnika ste─Źajnog du┼żnika, koja prelaze na ste─Źajnog upravnika (─Źlan 55. ZSP), prestaju ugovori o radu radnika ste─Źajnog du┼żnika (─Źlan 78.), potra┼żivanja povjerilaca koja nisu dospjela otvaranjem ste─Źajnog postupka smatraju se dospjelim (─Źlan 40. stav 1.).

Otvaranjem ste─Źajnog postupka pozivaju se povjerioci da u roku od 30 dana prijave svoja potra┼żivanja koja imaju prema ste─Źajnom du┼żniku u skladu sa ─Źlanom 115. (─Źlan 50. stav 1. ZSP). Proizlazi da je ste─Źajni povjerilac onaj povjerilac koji na dan otvaranja ste─Źajnog postupka ima neobezbje─Ĺeno potra┼żivanje prema ste─Źajnom du┼żniku, koje prijavi u roku iz ─Źlana 50. stav 1, u skladu sa ─Źlanom 115. ZSP.

Iz navedenih razloga, i po ocjeni ovog suda, za prijavu potra┼żivanja ste─Źajnih povjerilaca relevantan je momenat otvaranja ste─Źajnog postupka, kako je pravilno zaklju─Źio drugostepeni sud, pa je neosnovano pozivanje revidenta da je u konkretnom slu─Źaju relevantan datum podno┼íenja prijave potra┼żivanja, odnosno datum odr┼żavanja ispitnog ro─Źi┼íta, koji su uslijedili nakon 01.01.2016. godine kada su Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik RSÔÇŁ broj 103/2015, dalje: ZIDZD) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bud┼żetskom sistemu RS (ÔÇťSlu┼żbeni glasnik RSÔÇŁ broj 103/2015, dalje: ZIDZBS) stupili na snagu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 59 0 Ps 029720 17 Rev od 15.03.2018. godine)

 

<------->

Presuda iz prakse advokatskog uredaPrimjer1 Primjer2 Primjer3 Primjer4 Pprimjer5 Primjer6 Primjer7 Primjer8

 

Povratak na: prvi dio - privredno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

 

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti privrednog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.
Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija