Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Stvarno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 58 0 P 224807 21 Spp
Sarajevo, 11.05.2021. godine

 

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, odlu─Źuju─çi o zahtjevu za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja Op┼ítinskog suda u Mostaru od 08.02.2021. godine, na osnovu odredbe ─Źlana 61. d) stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku, te odredbe ─Źlana 18. Pravilnika o unutra┼ínjem sudskom poslovanju Federacije Bosne i Hercegovine i Br─Źko Distrikta u sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja odr┼żanoj 11.05.2021. godine donio je:

 

O D L U K U

 

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á „Kada je tu┼żbeni zahtjev upravljen na utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj stekao pravo vlasni┼ítva na cijeloj stvari svi upisani suvlasnici u zemlji┼ínoj knjizi su nu┼żni suparni─Źari u tom postupku”.

 

O b r a z l o ┼ż┬á e n j e

            Dopisom od 08.02.2021. godine, koji je zaprimljen u ovom sudu 12.03.2021. godine, Opštinski sud u Mostaru dostavio je ovom sudu Zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja u predmetu broj 58 0 P 224807 20 P koje glasi:

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á „Da li su tu┼żeni u postupku u kome se tra┼żi utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj dosjelo┼í─çu stekao pravo vlasni┼ítva na nekretnini koja je u suvlasni┼ítvu tu┼żenih nu┼żni (jedinstveni) suparni─Źari ili ne“.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á U sadr┼żaju zahtjeva Op┼ítinski sud u Mostaru je naveo da je pred tim sudom pokrenut postupak po tu┼żbi tu┼żitelja Sad┼żak ─Éenana protiv tu┼żenih Kapid┼żi─ç Azre i dr. radi utvr─Ĺenja i uknji┼żbe kojom tu┼żitelj tra┼żi da sud utvrdi da je dosjelo┼í─çu stekao pravo vlasni┼ítva na predmetnim nekretninama na kojima su u zemlji┼ínoj knjizi kao vlasnici upisani tu┼żeni, odnosno njihovi pravni prednici.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Kako je pred tim sudom u toku ve─çi broj istih predmeta u kojima postoji potreba za zauzimanjem stava o spornom pravnom pitanju koje je od zna─Źaja za odlu─Źivanje u istim pred tim sudom kao prvostepenim, to u skladu sa ─Źlanom 61. a) Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu: ZPP) taj sud podnosi zahtjev radi rje┼íavanja spornog pravnog pitanja i daje kratak prikaz utvr─Ĺenog stanja stvari, razloge zbog kojih se taj sud obra─ça zahtjevom, te sopstveno tuma─Źenje spornog pravnog pitanja.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Prema stanju stvari u konkretnoj pravnoj stvari proizilazi da tu┼żitelj smatra kako je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina na kojima su u zemlji┼ínoj knjizi kao suvlasnici evidentirani tu┼żeni, odnosno njihovi pravni prednici, a kako je tu┼żitelj odnosno njegovi pravni prednici u posjedu predmetnih nekretnina preko 50 godina za koji period ih niko nije uznemiravao, smatra da je dosjelo┼í─çu stekao pravo vlasni┼ítva na istima, pa tu┼żbom tra┼żi utvr─Ĺenje postojanja takvog prava. U postupku pripremanja glavne rasprave, nakon ┼íto je taj sud poku┼íao izvr┼íiti dostavu tu┼żbe tu┼żenima, tu┼żba je vra─çena zbog neuredne dostave za pojedine tu┼żene sa naznakom dostavlja─Źa da su imenovani tu┼żeni umrli, dok je za pojedine tu┼żene dostava tu┼żbe na obavezni odgovor uredna, te su isti propustili da u zakonskom roku izjave odgovor na tu┼żbu, a dvoje tu┼żenih je izjavilo odgovor na tu┼żbu i istu osporilo.

Dalje se u zahtjevu isti─Źe da su od strane Kantonalnog suda u Mostaru u ovakvim predmetima zauzeta dva razli─Źita stajali┼íta po pitanju postojanja ili nepostojanja nu┼żnog suparni─Źarstva na strani tu┼żenih. Tako su sa pozivom na Odluku Vrhovnog suda Federacije BiH po spornom pravnom pitanju broj 65 0 P 535313 16 Spp od 23.09.2016. godine, dono┼íene odluke prema kojima su tu┼żeni u ovakvim postupcima nu┼żni suparni─Źari, a ┼íto je primjera radi u slu─Źaju smrti jednog od tu┼żenih prije podno┼íenja tu┼żbe, za posljedicu imalo odba─Źaj tu┼żbe u odnosu na sve tu┼żene. Me─Ĺutim, istovremeno su dono┼íene odluke prema kojima tu┼żeni u ovakvoj vrsti postupaka nisu nu┼żni suparni─Źari, te ukidane odluke tog suda kojim su tu┼żbe odba─Źene shodno ─Źlanu 295. ZPP radi ranijeg dono┼íenja pravosna┼żne odluke (presude na osnovu odricanja) u odnosu na pojedine┬á tu┼żene, ili ukidane presude i presude zbog propu┼ítanja u kojima je sud u odnosu na tu┼żene koji nisu izjavili odgovor na tu┼żbu donio presudu zbog propu┼ítanja a u odnosu na ostale tu┼żene odluku u meritumu, te ┼íto na ro─Źi┼íta sud nije pozivao i one tu┼żene koji nisu izjavili odgovor na tu┼żbu. Ovo je bilo razlogom da se Parni─Źno odjeljenje tog suda obrati Gra─Ĺanskom odjeljenju Kantonalnog suda u Mostaru radi zauzimanja jedinstvenog stava po ovom pravnom pitanju.
Po navedenom obra─çanju Gra─Ĺansko odjeljenje Kantonalnog suda je dana 20.10.2020. godine dostavilo izja┼ínjenje iz kojega je vidljivo kako isto nije zauzelo jedinstven stav nego je ukazalo na podijeljeno mi┼íljenje u sudskoj praksi (u spisu nema tog izja┼ínjenja Kantonalnog suda u Mostaru), te je istovremeno Op┼ítinskom sudu u Mostaru sugerisano da podnese zahtjev za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Op┼ítinski sud u Mostaru daje svojstveno tuma─Źenje spornog pravnog pitanja pa isti─Źe da su podijeljeni stavovi sudija toga suda o tome da li su tu┼żeni u ovim predmetima nu┼żni suparni─Źari ili ne.

Tuma─Źenje spornog pravnoj pitanja od strane postupaju─çeg sudije Op┼ítinskog suda u Mostaru je da tu┼żeni u tu┼żbi kojom se tra┼żi utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj dosjelo┼í─çu stekao pravo vlasni┼ítva na nekretnini koja je u suvlasni┼ítvu tu┼żenih jesu nu┼żni suparni─Źari u smislu odredbe ─Źlana 366. ZPP u vezi sa odredbom ─Źlana 25., 26., 27., 28., 36. i 58. Zakona i stvarnim pravima. Prednje kod ─Źinjenice da su tu┼żbeni zahtjevi u ovakvim postupcima deklaratorni, da glase na utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj ve─ç stekao pravo vlasni┼ítva na nekretnini, a ne na njenim posebnim dijelovima i smislu odredbe ─Źlana 26. stav 2. Zakona o stvarnim pravima. Sa tim u vezi taj sudija smatra da iako se suvlasni─Źki dio shodno navedenoj odredbi smatra samostalnom stvari u pravnom prometu istovremeno se u odnosu na takav promet odre─Ĺena ograni─Źenja predvi─Ĺaju odredbom ─Źlana 27. istog zakona. Isto tako odredba ─Źlana 28. Zakona o stvarnim pravima predvi─Ĺa poseban tretman u smislu suposjeda pa se isto u vezi kvaliteta i trajanja posjeda tre─çeg lica u duhu odredbe ─Źlana 58. Zakona o stvarima pravima, jednako kao i odredba ─Źlana 36. stav 2. Zakona o stvarima pravima treba tuma─Źiti kao pravni osnov po kome se radnje jednog od suvlasnika u odnosu na tre─ça lica prote┼żu i na ostale suvlasnike ako se takvim radnjama ┼ítiti cijela stvar na kojoj suvlasni┼ítvo postoji. Ovo su┼ítinski treba garantovati jednak tretman i u parni─Źnom postupku u cilju osporavanja tu┼żbenog zahtjeva i ostalih parni─Źnih radnji primjenom odredbe ─Źlana 366. ZPP, a iz ─Źega proizilazi da su tu┼żeni u ovakvim postupcima nu┼żni suparni─Źari.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Odredbom ─Źlana 61. a) ZPP je propisano da ako u postupku pred prvostepenim sudom u ve─çem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od zna─Źaja za odlu─Źivanje o predmetu postupku pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud ─çe po slu┼żbenoj du┼żnosti ili na prijedlog stranke zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Federacije radi rje┼íavanja spornog pravnog pitanja.
Odredbom ─Źlana 61. b) stav 1. je propisano da zahtjev iz ─Źlana 61. a) stav 1. ovog zakona treba sadr┼żavati kratak prikaz utvr─Ĺenog stanja stvari u konkretnoj pravnoj stvari, navode stranke o spornom pravnom pitanju i razloge zbog kojih se sud obra─ça za rje┼íavanje spornog pravnog pitanja, te je propisano da ─çe sud uz zahtjev prilo┼żili i sopstveno tuma─Źenje spornog pravnog pitanja. Odredbom ─Źlana 61. c) stav 2. je propisano da ─çe Vrhovni sud Federacije odbaciti kao nedozvoljen zahtjev ako je o takvom zahtjevu ve─ç donio odluku.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Nakon ┼íto je na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH utvr─Ĺeno da su ispunjene formalne pretpostavke da se zahtjev za rje┼íavanje spornog pitanja rije┼íi meritorno odlu─Źeno je kao u izreci odluke iz sljede─çih razloga:

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Odredbom ─Źlana 366. ZPP je propisano da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor mo┼że rije┼íiti samo na jednak na─Źin prema svim suparni─Źarima (jedinstveni suparni─Źari) smatraju se oni kao jedna parni─Źna stranka, tako da ako pojedini suparni─Źari propuste koju parni─Źnu radnju u─Źinak parni─Źnih radnji koje su preduzeli drugi suparni─Źari prote┼że se i na one koji te radnje nisu preduzeli. Nu┼żno suparni─Źarstvo nije zakonska kategorija ali se izvodi iz pojma nu┼żne stranke i nu┼żno suparni─Źarstvo postoji u slu─Źaju u kojem vi┼íe lica mora u─Źestvovati na aktivnoj ili pasivnoj strani da bi vo─Ĺenje parnice bilo dopu┼íteno. Suvlasni┼ítvo je regulisano odredbama ─Źlana 25. do 42. Zakona o stvarnim pravima F BiH („Slu┼żbene novine F BiH“ broj 66/13). Po odredbi ─Źlana 25. stav 1. tog Zakona suvlasni┼ítvo postoji kad dva ili vi┼íe lica imaju pravo vlasni┼ítva na istoj stvari svaki prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio). Za odgovor na pitanje da li su svi upisani zemlji┼íno-knji┼żni suvlasnici nu┼żni suparni─Źari u situaciji kada se tu┼żbenim zahtjevom tra┼żi utvr─Ĺenje da je tu┼żitelj stekao pravo vlasni┼ítva dosjelo┼í─çu na cijeloj stvari treba po─çi od toga kako bi presuda kojom bi bio usvojen tu┼żbeni zahtjev djelovala prema upisanim zemlji┼íno-knji┼żnim suvlasnicima. Takva presuda bi djelovala prema svim upisanim suvlasnicima jer bi imala za posljedicu brisanje svih upisanih suvlasnika iz zemlji┼íne knjige i upis tu┼żitelja sa dijelom 1/1 na toj stvari. Dakle, presuda bi djelovala prema svakom od upisanih suvlasnika u zemlji┼ínoj knjizi, bez obzira da li su u─Źestvovali u toj parnici ili ne. Stoga svi upisani suvlasnici u zemlji┼ínoj knjizi moraju biti obuhva─çeni tu┼żbom, dakle oni imaju status nu┼żnih suparni─Źara.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Da se u takvom slu─Źaju radi o nu┼żnom suparni─Źarstvu mo┼że se zaklju─Źiti iz odredbe ─Źlana 6. Evropske konvencije o za┼ítiti ljudskih prava i osnovnih sloboda po kojoj odredbi se svakom licu o ─Źijim se gra─Ĺanskim pravima odlu─Źuje mora omogu─çiti pravo na pravi─Źno su─Ĺenje, ┼íto svakako podrazumijeva da se tom licu mora omogu─çiti da u─Źestvuje kao stranka u postupku.

┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á┬á Iz gore navedenih razloga┬á odlu─Źeno je kao u izreci.

                                                                                                                       
Predsjednica Gra─Ĺanskog odjeljenja
Slavica ─îindrak, s.r.


„Slu┼żbene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15

„Slu┼żbeni glasnik BiH“ broj 66/12 i 40/14

 

 

<------->

 

Slu┼żnost

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Bijeljini broj G┼ż-123/04 od 21.4.2005. godine ukida i predmet vra─ça istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj P-425/2001 od 12.11.2003. godine tu┼żenom je ukinuto pravo slu┼żbenosti prolaza kolima, poljoprivrednim mašinama, progonom stoke i pješice isto─Źnom stranom nekretnina tu┼żitelja ozna─Źenim kao k─Ź. 1650, k─Ź. 1649 i k─Ź. 1648 KO V. u du┼żini od 70,20 m i širini od 4 m upisane u PL broj 89 KO V. koje odgovaraju dijelovima parcela k─Ź. 584/1 i k─Ź. 581/1 upisanim u zk. ul. broj 58 KO V. kao povlasnog dobra (pravilno: poslu┼żnog dobra) do parcele tu┼żenog ozna─Źene kao k─Ź. 1644 KO V. upisanih u PL 353 KO V. koja odgovara parcelama k─Ź. 577/1, k─Ź.577/2, k─Ź. 578 i k─Ź. 579 upisanim u zk. ul. broj 59 KO V. kao povlasnog dobra i tu┼żeni je obavezan da ukidanje predmetnog prava prizna i da prestane da se ubudu─çe na isti ili sli─Źan na─Źin koristi pravom slu┼żbenosti na navedenim parcelama tu┼żitelja i obavezan je da tu┼żitelju nadoknadi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.050,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Bijeljini broj G┼ż-123/04 od 21.4.2005. godine ┼żalba tu┼żenog je uva┼żena, prvostepena presuda preina─Źena tako što je tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja odbijen kao neosnovan.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako da se ┼żalba tu┼żenog odbije i prvostepena presuda potvrdi.

Tu┼żeni u odgovoru na reviziju predla┼że da se revizija odbaci kao nedozvoljena, a ako se to ne u─Źini da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja za ukidanje prava slu┼żbenosti prolaza: kolima, poljoprivrednim mašinama, progonom stoke i pješice isto─Źnom stranom nekretnina tu┼żitelja iz PL broj 89 KO V. ozna─Źenih kao k.─Ź. 1650, k.─Ź. 1649 i k.─Ź. 1648 u du┼żini od 70,20 m i širini od 4 m koje odgovaraju dijelovima parcela upisanih u zk. ul. broj 58 KO V. i to k.─Ź. 584/1 i k.─Ź. 581/1 (kao poslu┼żnog dobra) do nekretnina tu┼żenog iz PL broj 353 KO V. ozna─Źeni kao k.─Ź. 1644 koja odgovara parcelama upisanim u zk. ul. broj 59 KO V. ozna─Źenim kao k.─Ź. 577/1, k─Ź. 577/2, k.─Ź. 578 i k.─Ź. 579 (kao povlasnog dobra) i zahtjev za nametanje obaveze tu┼żenom da to ukidanje prava slu┼żbenosti prizna i da prestane da se ubudu─çe na isti ili sli─Źan na─Źin koristi istim pravom na navedenim parcelama tu┼żitelja.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je tu┼żeni pravo slu┼żbenosti preko nekretnina tu┼żitelja stekao odr┼żajem; da predmetna slu┼żbenost puta po─Źinje od parcele k.─Ź. 1659 koja u naravi predstavlja put bez oznake pored rijeke L. kojim se dolazi do nekretnina tu┼żitelja i nastavlja se kroz njegovo dvorište njegovom ju┼żnom stranom u du┼żini od oko 20 m, te u pravcu sjevero-istoka pored štale sa šupom u du┼żini od 29 m što predstavlja ekonomsko dvorište tu┼żitelja do kapije kojom se završava ekonomsko dvorište; da se put nastavlja po vidno utabanom i pošljun─Źanom putu koji je kroz sredinu obrastao travom i da se prote┼że sve do parcela tu┼żenog; da je prema nalazu vještaka geodetske struke Z. G. put ozna─Źen kao k.─Ź. 1640 (javni put) sa sjeverne strane pošljun─Źan sve do nekretnina tu┼żenog k.─Ź. 1644, a da je pored njegove nekretnina iza ulaza u parcelu k.─Ź. 1642 tako─Ĺe njegov posjed u du┼żini od 120 m; da taj dio puta nije pošljun─Źan, da nije odr┼żavan i da se na istom nalazi udubljenje napravljeno prolaskom sa trakotorom – vidno izra┼żen kao njivski put sa dvije kolovozne trake kroz sredinu obrasle travom kojim se ne mo┼że pro─çi putni─Źkim automobilom a da se mo┼że pro─çi ustanovljenim prevozima; da bi dolaskom sa magistralnog puta do k.─Ź. 1650 koja u naravi predstavlja put (ukoliko bi se ukinulo pravo slu┼żbenosti) tu┼żeni morao do─çi parcelom k.─Ź. 2665, gdje bi od tog raskrš─ça do ulaska u dvorište odnosno po─Źetka njegovih nekretnina, put iznosio 1296 m a da du┼żina od istog raskrš─ça pa do po─Źetka nekretnina tu┼żitelja putem ozna─Źenim kao k.─Ź 1659, du┼żina iznosi 300 m; da prema nalazu vještaka poljoprivrdne struke M. S. s obzirom da dio spornog puta prolazi kroz ekonomsko dvorište tu┼żitelja isti predstavlja smetnju za dalji razvoj njegovih nekretnina i ote┼żava mu upotrebu istih; da doma─çinstvo tu┼żenog ima pristup s javnog puta koji je dobrog kvaliteta, izuzev dijela pored ekonomskog dvorišta tu┼żenog; da je taj put du┼żi od spornog puta ali da se lako mo┼że dovesti namjeni i da je sporna slu┼żbenost puta ustanovljena u korist povlasnog dobra tu┼żenog kada je javni put koji vodi do njegovih nekretnina bio u daleko „lošijem stanju nego što se sada nalazi“.

Na osnovu ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud je primjenom odredbi ─Źlana 49. st. 2., ─Źlana 50. i ─Źlana 58. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima zaklju─Źio da tu┼żeni do svojih nekretnina mo┼że do─çi javnim putem koji je znatno du┼żi od spornog puta s tim da se uz neznatna sredstava neprohodni dio puta mo┼że privesti namjeni i sudio tako što je usvojio tu┼żbeni

zahtjev tu┼żitelja za ukidanje spornog prava slu┼żbenosti preko parcela tu┼żitelja.

Drugostepeni sud je prihvataju─çi ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje, ali ne i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda zaklju─Źio: da prvostepeni sud nije utvrdio postojanje ─Źinjenica iz kojih bi se mogao izvesti zaklju─Źak da je predmetna slu┼żbenost postala nepotrebna za korištenje povlasnog dobra ili da je prestao drugi razlog zbog koga je ona zasnovana i da nije utvr─Ĺeno da je taj
„drugi“ (javni put) prikladniji od spornog puta nego što je bio u vrijeme presu─Ĺenja u predmetu O. suda u B. broj P-1022/78. Stoga je drugostepeni sud primjenom odredbe ─Źlana 58. st. 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima ┼żalbu tu┼żenog uva┼żio, prvostepenu presudu preina─Źio tako što je tu┼żitelja odbio sa tu┼żbenim zahtjevom.

Drugostepena odluka nije pravilna.

Odredbom ─Źlana 58. st. 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 60/89, 42/90, dalje: ZOPRO) propisano je da vlasnik poslu┼żnog dobra mo┼że zahtijevati da prestane pravo slu┼żbenosti kada ono postane nepotrebno za korištenje povlasnog dobra ili kada prestane drugi razlog zbog koga je ono zasnovano.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da u konkretnom slu─Źaju slu┼żbenost optere─çuje nepokretnosti tu┼żitelja koje dijelom predstavljaju ekonomsko dvorište tu┼żitelja. Stoga se u razrješenju spora mora po─çi od ─Źinjenice da savremeni na─Źin ┼żivota i zna─Źajniji razvoj motorizacije i mehanizacije u odnosu na vrijeme kada je utvr─Ĺeno pravo slu┼żbenosti zna─Źajnije mijenjaju i na─Źin korištenja slu┼żbenosti puta.

Sporno pravo slu┼żbenosti puta je utvr─Ĺeno na temelju Zakona o nu┼żnim prolazima ─Źije pravno pravilo Paragrafa 2. stav 2. predvi─Ĺa da se samo izuzetno mo┼że dopustiti otvaranje prolaza preko ku─çnih dvorišta, kako je propisano i odredbom ─Źlana 50. ZOSPO prema kojom se stvarna slu┼żbenost vrši na na─Źin kojim se najmanje optere─çuje poslu┼żno dobro. Ova odredba propisuje da se slu┼żbenost mora vršiti uz što ve─çu pa┼żnju i što manje optere─çenja poslu┼żnog dobra, što u krajnjem slu─Źaju mo┼że voditi ukidanju prava stvarne slu┼żbenosti kad postane nepotrebna za korištenje povlasnog dobra ili kada prestane drugi razlog zbog koga je slu┼żbenost zasnovana.

Iz sadr┼żaja spisa ovog predmeta i iz obrazlo┼żenja ni┼żestepenih presuda proizlazi da je sporno pravo slu┼żbenosti puta tu┼żeni stekao odr┼żajem i da je pravosna┼żnom presudom O. suda u B. broj P-1022/78 od 26.10.1979. godine tu┼żitelj odbijen sa zahtjevom za ukidanje predmetnog prava slu┼żbenosti.

Iz obrazlo┼żenja te presude proizlazi da je tu┼żiteljev zahtjev za ukidanje prava slu┼żbenosti odbijen iz razloga što je prvostepeni sud našao: da je „drugi“ put koji predla┼że tu┼żitelj – du┼żi od spornog puta, da se ne radi o prikladnijem prolazi niti prolazu iste vrijednsoti, da se ne radi o javnom putu cijelom du┼żinom, da je sporni put za tu┼żenog znatno kra─çi i da s obzirom na navedeno, ─Źinjenica da se dio puta preko nekretnina tu┼żenog mo┼że urediti nasipanjem šljunka i spremnost tu┼żitelja koji je dao pristanak da sam to uradi, da to samo po sebi nije „odlu─Źilo“ da se usvoji tu┼żbeni zahtjev za ukidanje spornog prava slu┼żbenosti puta.

Navedeno utvr─Ĺenje i zaklju─Źak suda izra┼żen u pomenutoj presudi poslu┼żili su drugostepenom sudu kao polazna osnova za presu─Ĺenje ovog spora. Drugostepeni sud je u pobijanoj presudi zaklju─Źio da u toku postupka koji je prethodio donošenju iste nije utvr─Ĺeno da je taj drugi put „prikladniji“ od spornog puta i da je isti sada u boljem stanju nego što je bio u vrijeme presu─Ĺenja u predmetu prvostepenog suda broj P-1022/78 te da je njegovo stanje isto „i tada i sada“.

Me─Ĺutim, po ocjeni ovoga suda, ova okolnost sama za sebe ne mora bezuslovno biti prepreka za ukidanje spornog prava slu┼żbenosti puta. Ovakva slu┼żbenost bi se mogla ukinuti kao nepotrebna (─Źlan 58. t. 2. ZOSPO) samo ako postoji mogu─çnost da se tim „drugim“ i du┼żim putem opisanim nalazom vještaka geodetske struke Z. G. sa─Źinjenim na licu mjesta 26.3.2003. godine i obrazlo┼żenim na ro─Źištu za glavnu raspravu 25.9.2003. godine lako i uz neznatne troškove osposobiti druga putna veza, pri ─Źemu se moraju uzeti u obzir i druge okolnosti kao što su: omjer troškova ure─Ĺenja tog „drugog“ puta i štete od upotrebe postoje─çe slu┼żbenosti, umanjenje vrijednosti nepokretnosti preko koje ─çe se uspostaviti putna veza, spremnost vlasnika poslu┼żnog dobra da naknadi potrebne troškove osposobljavanja drugog putnog pravca.

O omjeru izme─Ĺu troškova ure─Ĺenja drugog putnog pravca za koji je u toku postupka utvr─Ĺeno da se dijelom prote┼że preko parcele tu┼żenog i da je izlokan (ošte─çen) da nije odr┼żavan i da bi njegova du┼żina – ukidanjem spornog puta, iznosila 1296 m (a du┼żina puta preko ekonomskog dvorišta tu┼żitelja iznosi 300 m) izjasnio se vještak poljoprivredne struke M. S. Prema nalazu ovog vještaka taj dio puta mo┼że se vrlo lako privesti potpunoj namjeni nasipanjem tog puta, što bi prema istom nalazu koštalo „oko 500,00 KM, a da dio puta koji se nastavlja nakon neprohodnog dijela puta, nije nasut ali da je vidno utaban i da predstavlja put kojim se mo┼że prolaziti i isti bez teško─ça koristiti“. Dalje ovaj vještak nalazi da tu┼żitelj trpi ekonomsku štetu prolaskom tu┼żenog kroz njegovo ekonomsko dvorište i to u vidu: narušavanja mira, stvaranjem buke prilikom prolaska vozila, prljanja ekonomskog dvorišta provo┼żenjem hranjiva i sporednih proizvoda (sijeno, slama, stajsko ─Ĺubrivo), nemogu─çnosti da bolje estetski uredi ekonomsko dvorište, te da je ekonomska šteta koju on trpi ve─ça od koristi koju ima tu┼żeni slu┼że─çi se spornim putem.

Tu┼żitelj je svoju spremnost da snosi troškove uspostavljanja tog drugog putnog pravca izra┼żavao tokom cijelog postupka, što ponovo ─Źini i u reviziji.

Materijalno pravne pretpostavke za ukidanje prava slu┼żbenosti puta postoje ako postoji mogu─çnost lakog, jednostavnog i brzog uspostavljanja drugog putnog pravca do povlasnog dobra tu┼żenog, o ─Źemu se izjasnio vještak poljoprivredne struke M. S. Ako takve pretpostavke postoje, na takav slu─Źaj se mo┼że primijeniti na─Źelo restrikcije slu┼żbenosti i postoje─ça slu┼żbenost na zemljištu tu┼żitelja ukinuti, jer njeno postojanje bez stvarne potrebe tu┼żenog optere─çuje i ograni─Źava tu┼żitelja u korištenju njegovog zemljišta. U slu─Źaju ostvarenja materijalno pravnih pretpostavki za ukidanje spornog prava slu┼żbenosti, istom odlukom suda uz ukidanje slu┼żbenosti, sud treba utvrditi i radove koje treba izvesti da bi se nova putna veza uspostavila te utvrditi obavezu vlasnika poslu┼żnog dobra (ovdje tu┼żitelja) na podmirenje troškova tih radova jer je podmirenje ovih troškova vezano za samo ukidanjem spornog prava slu┼żbenosti puta.

Navedeni nedostaci kvalifikuju se pogrešnom primjenom materijalnog prava iz ─Źlana 58. stav 2. ZOSPO (jer drugostepeni sud ovu pravnu stvar nije razmatrao na opisani na─Źin) i povredom odredaba parni─Źnog postupka koju je po─Źinio drugostepeni sud u postupku donošenja pobijane presude, koja se sastoji u tome što nije dao nikakav pravni zna─Źaj naprijed navedenom, niti je dao pravnu ocjenu u pogledu ostvarenja materijalno pravnih pretpostavki za ukidanje prava slu┼żbenosti, jer je za polaznu osnovu uzeo presudu prvostepenog suda broj P-1022/78 i ─Źinjenicu da se u me─Ĺuvremenu nije izmijenilo stanje tog „drugog“ putnog pravca, usljed ─Źega je i ─Źinjeni─Źno stanje nepotpuno utvr─Ĺeno, pa zato nema uslova za preina─Źenje pobijane presude.

Iz navedenih razloga a na osnovu odredbi ─Źlana 250. st. 2. ZPP drugostepena presuda je ukinuta i predmet je vra─çen drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 575 od 21.04.2008.g )

 

<------->

 

Slu┼żnost

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Tesli─çu broj 87 0 P 002249 06 P od 24.12.2009. godine odbijen je zahtjev kojim tu┼żitelj tra┼żi da tu┼żeni D. G. (dalje: prvotu┼żeni), PP E., D. R. (dalje: drugotu┼żeni) i Z. R. (dalje: tre─çetu┼żena), prestanu sa korištenjem prilaznog puta koji se prostire sa asfaltnog puta T.-─î. do ku─çe tu┼żitelja i nastavlja se preko njegove parcele k─Ź.
... upisane u p.l. ... k.o. R. do ku─ça prvotu┼żenog i tre─çetu┼żene i to u dijelu koji se prostire preko navedene parcele, koji je prikazan na skici vještaka geometra, kao i sa dijelom zahtjeva da se za taj dio puta utvrdi “da ne postoji” i da se tu┼żeni obave┼żu da to priznaju i klone se bilo kakvih radnji kojima bi se tim dijelom parcele tu┼żitelja slu┼żili kao prilazom i prolazom. Tu┼żitelj je obavezan da tu┼żenima naknadi troškove postupka u iznosu od 3.540,00 KM.
Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj 87 0 P 002249 10 G┼ż od 24.9.2010. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijen i prvostepena presuda potvr─Ĺena.
Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen. Revizija nije osnovana.
Tu┼żitelj u tu┼żbi zahtjevom tra┼żi da se obave┼żu tu┼żeni da prestanu sa korištenjem prilaznog puta bli┼że opisanog u izreci prvostepene presude koji se prostire preko poslu┼żnog dobra tu┼żitelja a u korist povlasnih dobara tu┼żenih i da se za taj dio puta utvrdi „da ne postoji“, uz nametanje obaveze tu┼żenima da se klonu bilo kakvih radnji kojima bi se tim dijelom zemljišta slu┼żili kao prilazom i prolazom.

Polaze─çi od utvr─Ĺenja da je tu┼żitelj vlasnik i posjednik parcele k.─Ź. … upisane u p.l. … k.o. R., preko koje se prostire sporni put širine 3-4 m a du┼żine 62 m; da ovaj put prvotu┼żeni koristi od 1982. godine za prilaz porodi─Źnoj ku─çi, drugotu┼żeni od 1987. godine za obavljanje registrovane djelatnosti, a tre─çetu┼żena od 2000. godine, za prilaz ku─çi; da je po premjeru iz 1984. godine sporni put upisan u popisni list … k.o. R. na ime MZ R. pod brojem k.─Ź. … zv. P. p. površine 1.176 m2 i da je navedeni put jedini prilaz nekretninama tu┼żenih od regionalnog puta T.-─î., ni┼żestepeni sudovi su zaklju─Źili da tu┼żitelj provedenim dokazima nije dokazao da put „ne postoji“, a kako zahtjevom nije tra┼żio prestanak slu┼żnosti puta (─Źlana 58. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ”, broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 38/03, dalje: ZOSPO), da nema osnova ni zahtjev da tu┼żeni prestanu koristiti sporni put. Zato su pozivom na navedenu zakonsku odredbu u vezi sa odredbom ─Źlana 123. Zakona o parni─Źnom postupku Zakona o parni─Źnom postupku „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 49/09, dalje: ZPP), zahtjev tu┼żitelja odbili kao neosnovan.
Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne i zakonite.
Prema odredbi ─Źlana 49. stav 1. ZOSPO stvarna slu┼żnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine vrši odre─Ĺene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslu┼żno dobro) i da zahtijeva od vlasnika poslu┼żnog dobra da se uzdr┼żava od vršenja odre─Ĺenih radnji koje bi ina─Źe imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.
Stvarna slu┼żnost se zasniva pravnim poslom, odlukom dr┼żavnog organa i odr┼żajem (─Źlan 51. ZOSPO). Odr┼żajem, po kom osnovu tu┼żeni tvrde da im pripada pravo predmetne slu┼żnosti, ovo pravo se zasniva kada je vlasnik poslu┼żnog dobra fakti─Źki ostvarivao slu┼żnost za vrijeme od 20 godina a vlasnik poslu┼żnog dobra se tome nije protivio (─Źlan 54. stav 1. istog zakona).
Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ni┼żestepenih sudova tu┼żeni prolaze spornim putem pješice, kolima... zavisno od potreba za dolazak do svojih nekretnina i radi njihovog ekonomskog iskorištavanja. Prvotu┼żeni tim putem prolazi od 1982. godine, drugotu┼żeni od 1987. godine (kada je i osnovan) a tre─çetu┼żena od 2000. godine kada je kupila parcelu i na njoj sagradila porodi─Źnu ku─çu. Tu┼żitelj se korištenju prilaznog-predmetnog puta, suprotno navodima revizije, nije protivio. To je u─Źinio u toku ove parnice dana 27.11.2009. godine kada je postavio prepreku na putu. Ovakvo utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova proizlazi iz iskaza svjedoka T. ─É. (koja potvr─Ĺuje da je prvotu┼żeni parcelu, do koje prolazi spornim putem, kupio od njenog supruga B. ─É. i da on tu parcelu ne bi kupio da mu nije omogu─çen prilaz do nje, da je otac tu┼żitelja pok. C. M. predmetni put dao na korištenje njenom suprugu, u razmjenu za izvor vode na parceli njenog supruga, koji izvor je koristio otac tu┼żitelja i tu┼żitelj i da je do ove razmjene došlo prije prodaje parcela tu┼żenima). Svjedok D. M. (majka tu┼żitelja), L. i R. M. (bra─ça tu┼żitelja) svjedo─Źili su skoro identi─Źno kao i T. ─É. Iskazi pomenutih svjedoka su istiniti jer se podudaraju u pogledu odlu─Źnih ─Źinjenica - o na─Źinu i periodu korištenja spornog puta od strane tu┼żenih, a ─Źinjenice o kojima su svjedo─Źili su im poznate iz neposrednog saznanja i opa┼żanja.

Proizlazi, da su prvotu┼żeni i drugotu┼żeni pravo prolaza i prevoza spornim putem stekli odr┼żajem (─Źlan 54. stav 1. ZOSPO), a tre─çetu┼żena je to pravo stekla po osnovu razmjene svog izvora vode, za sporni put.
Navedeno utvr─Ĺenje ni┼żestepenih sudova, kao i nalaz vještaka geometra S. ─É., koji je identifikovao i na skici lica mjesta prikazao sporni put i prema kome je taj put jedini prilaz nekretninama tu┼żenih upu─çuju, da je pravilan zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova, da tu┼żitelj provedenim dokazima nije dokazao da sporni put „ne postoji“, niti je on tako nešto tvrdio u ─Źinjeni─Źnim navodima tu┼żbe.
Zahtjev tu┼żitelja za obavezivanje tu┼żenih da prestanu koristiti sporni put, ─Źija se pravna priroda identifikuje po tu┼żbenom prijedlogu i po ─Źinjenicama na kojima se taj prijedlog zasniva je, suprotno zaklju─Źku ni┼żestepenih sudova, zahtjev za prestanak prava slu┼żnosti koji predvi─Ĺa odredba ─Źlana 58. ZOSPO. Me─Ĺutim, kako tu┼żitelj, na kome je teret dokazivanja ─Źinjenica na kojima zasniva tu┼żbeni zahtjev nije provodio (nije ni predlagao) dokaze za utvr─Ĺivanje ─Źinjenica odlu─Źnih za primjenu navedene zakonske odredbe, ni┼żestepeni sudovi nisu imali osnova za druga─Źiju odluku u odnosnom dijelu (─Źlan 7., 102. i 123. ZPP).
Sadr┼żaj i obim tu┼żbenog zahtjeva odre─Ĺuje tu┼żitelj (─Źlan 53. stav 2. ta─Źka 2. ZPP) na osnovu ─Źinjeni─Źnih navoda tu┼żbe (ta─Źka 3. iste odredbe). Kako tu┼żitelj zahtjevom nije tra┼żio naknadu štete i u tom pravcu nije provodio bilo kakve dokaze, pravilno je drugostepeni sud ocijenio ┼żalbeni navod u kojem je tu┼żitelj ukazao da mu tu┼żeni korištenjem sporne parcele pri─Źinjavaju štetu, pa navod revizije u ovom pravcu, nije osnovan.
Ni┼żestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev, pri ─Źemu materijalno pravne pretpostavke postojanja prava slu┼żnosti nisu „zamijenili“ sa procesno pravnom obavezom tu┼żitelja da dokazuje da to pravo ne postoji, na što revident neosnovano ukazuje u reviziji. Tu┼żitelj je prema pravilu o teretu dokazivanja (─Źlan 126. ZPP) bio du┼żan dokazati ─Źinjenice na kojima temelji tu┼żbeni zahtjev, a kako to nije u─Źinio nie┼żstepeni sudovi su pravilno postupili kada su te ─Źinjenice uzeli kao nedokazane. Sve navedeno ukazuje da je pobijana presuda zakonita i da se ni ostalim navodima revizije tu┼żitelja pravilnost i zakonitost iste, ne dovodi u sumnju.
Prema izlo┼żenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje u reviziji a ni onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti (─Źlan 241. ZPP). Zato je revizija tu┼żitelja odbijena kao neosnovana primjenom odredbi ─Źlana 248. istog zakona.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 87 0 P 002249 11 Rev od 18.04.2012 )

 

<------->

 

Sticanje suvlasništva

P R E S U D A

Revizija se odbija.

Dopune revizije od 25.9.2006. godine i od 20.3.2007. godine se odbacuju.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-263/04 od 21.7.2005. godine odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kojim je tra┼żio da se utvrdi da je suvlasnik na dvosobnom stanu u T., Ul. …, L. …, stan broj …, u površini od …, u poslovno stambenoj zgradi P+4+p, sa dijelom 1/5, a tu┼żeni sa dijelom 4/5 na istom stanu, pa da se tu┼żeni obave┼że da tu┼żiocu izda ispravu valjanu za uknji┼żbu njegovog suvlasni─Źkog dijela od 1/5 u zemljišnim knjigama na ime i u vlasništvo tu┼żioca, ili ─çe istu zamijeniti ova presuda, uz naknadu troškova parni─Źnog postupka u iznosu od 1.245 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Trebinju broj G┼ż-607/05 od
05.7.2006. godine ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Protiv drugostepene presude tu┼żilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih razloga propisanih odredbama ─Źlana 240. ZPP i predlo┼żio da se osporena presuda preina─Źi i u cijelosti usvoji tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca ili da se ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje. Tu┼żilac je naknadno podnio prvu dopunu revizije koju je neposredno predao prvostepenom sudu 25.9.2006., a zatim drugu dopunu revizije koja je ovom sudu dostavljena preporu─Źenom pošiljkom od 20.3.2007. godine.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni je predlo┼żio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

U ovoj parnici tu┼żilac tra┼żi utvr─Ĺenje prava suvlasništva na spornom stanu bli┼że opisanom u izreci prvostepene presude sa 1/5 dijela u korist tu┼żioca i 4/5 dijela u korist tu┼żenog.

Prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, koje me─Ĺu parni─Źnim strankama nije ni sporno, tu┼żilac je kao radnik tu┼żenog u─Źestvovao u konkursu tu┼żenog objavljenom 05.6.2000. godine za raspodjelu stanova kojim je bilo predvi─Ĺeno i u─Źeš─çe li─Źnim sredstvima radnika u izgradnji stana, da je tu┼żilac na ime u─Źeš─ça li─Źnim sredstvima u izgadnji stana uplatio 11.750 KM, da mu je po tom osnovu u skladu sa odredbom ─Źlana 22. Pravilnika o stambenim odnosima iz aprila mjeseca 2000. godine tu┼żenog priznato 30 bodova, da je na taj na─Źin zauzeo mjesto na rang listi koja mu je omogu─çila dodjelu stana na koriš─çenje. Tu┼żiocu je predmetni stan dodjeljen na koriš─çenje rješenjem direktora broj 01-1359/00-10 od 07.11.2000. godine i istog dana tu┼żialc je zaklju─Źio ugovor o privremenom koriš─çenju stana sa Samouparvnom interesnom zajednicom iz stambene oblasti T.

Kod takvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud je zaklju─Źio da se u konkretnom slu─Źaju nisu stekli uslovi iz ─Źlana 2., 4. i 9. Zakona o susvojini na stanu (''Slu┼żbeni list SR BiH“ br. 26/89 i 27/91 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 8/94 – u daljem tekstu ZSS), za sticanje prava suvlasništva na spornom stanu u korist tu┼żioca. Tu┼żilac nije u smislu ─Źlana 9. ZSS dao ponudu za zaklju─Źivanje ugovora za sticanje prava susvojine, a tu┼żeni nije donio odluku povodom ponude, tako da je zaklju─Źivanje pomenutog ugovora izostalo. Kako stan u susvojini mo┼że ste─çi samo nosilac stanarskog prava, a to svojstvo tu┼żilac nije stekao jer se vodi postupak za poništenje rang liste i rješenja o dodjeli stana tu┼żiocu te da je tu┼żilac zaklju─Źio ugovor o privremenom koriš─çenju stana sa SIZ iz stambene oblasti T., prvostepeni sud je odbio tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca kao neosnovan.

Drugostepeni sud je u svemu prihatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravno shvatanje prvostepenog suda, pa je ┼żalbu tu┼żioca kao neosnovanu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Osporena presuda je pravilna i zakonita.

─îlan 4. stav 1. ta─Źka 1. ZSS sadr┼żi na─Źelno odredbu prema kojoj se susvojina na stanu sti─Źe zajedni─Źkim ulaganjem sredstava fizi─Źkog lica i sredstava kojim za rješavanje stambenih potreba raspola┼żu pravna lica, u cilju izgradnje ili kupovine stana. Da bi se ovo pravo fizi─Źkog lica realizovalo ZSS je propisao odre─Ĺene uslove i postupak. Lice zainteresovano za sticanje prava svojine na stanu du┼żno je da u smislu ─Źlana 9. ZSS podnese ponudu za zaklju─Źenje ugovora organu odre─Ĺenom opštim aktom tu┼żenog, koja treba da sadr┼żi podatke o strukturi i veli─Źini stana na kome ┼żeli da stekne susvojinu, o stambenim prilikama i broju ─Źlanova svog porodi─Źnog doma─çinstva i o visini li─Źnog u─Źeš─ça. Nadle┼żni organ davaoca stana na koriš─çenje bi u tom slu─Źaju bio du┼żan da povodom ponude donese odluku u roku od 30 dana od njenog podnošenja (─Źlan 19. stav 1. ZSS). Kada taj organ donese akt kojim da je saglasnost za sticanje susvojine na stanu, pristupa se zaklju─Źenju ugovora kojim se ure─Ĺuju me─Ĺusobni odnosi

suvlasnika i pravnog lica u skladu sa uslovima i u formi utvr─Ĺenoj zakonom (─Źlan 19. stav 2. ZSS). Bitni sastojci takvog ugovora propisani su ─Źlanovima 20. i 21. ZSS. Iz odredaba ─Źlana 9. stav 2. i 4. Zakona o prometu nepokretnosti (''Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 38/78 do 22/91 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 29/94), proizlazilo bi da se takav ugovor zaklju─Źuje u pismenoj formi.

U spornom slu─Źaju izostalo je dostavljanje ponude tu┼żioca nadle┼żnom organu tu┼żenog, donošenje odluke tu┼żenog o ponudi tu┼żioca i zaklju─Źenje ugovora na osnovu koga se sti─Źe susvojina na stanu u pismenom obliku, tako da ni po ocjeni ovog suda nisu ostvarene pravne pretpostavke za sticanje prava susvojine na predmetnom stanu u korist tu┼żioca.

Neosnovan je revizioni prigovor da je od tu┼żioca nezakonito oduzet iznos od 11.750 KM. Odredbama ─Źlana 9. stav 1. ta─Źka 12. pod „D“ i 22. Pravilnika tu┼żenog o stambenim odnosima iz aprila 2000. godine propisana je mogu─çnost da radnik li─Źnim sredstvima u─Źestvuje u rješavanju svog stambenog pitanja, što uti─Źe na broj njegovih bodova prilikom sastavljanja rang liste za dodjelu stana, ali ne i na svojinsko pravne odnose na dodijeljenom stanu. Tu┼żilac je iskoristio ovu mogu─çnost tako što je uplatom navedenog iznosa ostvario povoljnije mjesto na rang listi, na osnovu ─Źega mu je i dodjeljen sporni stan. Tim pla─çanjem on me─Ĺutim, nije ostvario pravo na susvojinu stana jer uslovi u tom smislu nisu ni propisani pomenutim Pravilnikom tu┼żenog.

Odredbom ─Źlana 20. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima (''Slu┼żbeni list SFRJ'' br. 6/80 i 36/90) propisani su samo pravni osnovi za sticanje prava svojine, bez navo─Ĺenja uslova koji su za to potrebni. Za sticanje susvojine na stanu bli┼żi uslovi su propisani odredbama ZSS na koje ve─ç naprijed ukazano, a koji u konkretnom slu─Źaju nisu ispunjeni. Iz izlo┼żenog slijedi da su prigovori revidenta u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava neosnovani.

Iz naprijed navedenih razloga po ocjeni ovog suda presudama ni┼żestepenih sudova nisu povrije─Ĺene odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao ni njenih protokola.

Presuda ovog suda broj Rev-16/04 od 23.12.2005. godine, na koju se tu┼żilac poziva, ne zasniva se na istovrsnom ─Źinjeni─Źnom osnovu koji je utvr─Ĺen u ovoj parnici.

Ni┼żestepeni sudovi su pravilno ocjenili provedene dokaze, a kako odlu─Źne ─Źinjenice nisu ni bile sporne me─Ĺu parni─Źnim strankama prigovor revidenta da je povrije─Ĺena odredba ─Źlana 8. ZPP je neosnovan.

Iz izlo┼żenog proizlazi da osporena presuda nema nedostataka na koje ukazuje revizija tu┼żioca. Zato je na osnovu ─Źlana 248. ZPP odlu─Źeno kao u stavu 1. izreke.

Dopune revizije tu┼żioca su nebglagovremene.

Punomo─çnik tu┼żioca je primio drugostepenu presudu 13.7.2006. godine prema fotokopiji dostavnice u spisima predmeta. Rok za izjavljivanje revizije iznosi 30 dana od dana dostavljenog prepisa drugostepene presude (─Źlan 237. stav
1. ZPP). Obje dopune revizije dostavljene su prvostepenom sudu po isteku ovog roka: prva je predata neposredno 25.9.2006. godine, što se vidi iz prijemnog štambilja prvostepenog suda, a druga je 20.3.2007. godine predata na poštu kao preporu─Źena pošiljka, prema potvrdi pošte na omotu u kojem je ova pošiljka prispjela sudu. Iako su oba navedena podneska ozna─Źena kao „dopuna revizije“ ona to u suštini nisu. Ni jednim od njih se ne objašnjavaju revizioni navodi, nego se iznose ─Źinjenice i okolnosti nezavisne od ranije, blagovremeno podnesene revizije. Iz tih razloga, a na osnovu ─Źlana 247. ZPP obje dopune revizije tu┼żioca su odba─Źene kao neblagovremene.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 098 od 12.03.2008.g. )

 

<------->

 

Sticanje suvlasništva

R J E Š E Nj E

Revizija se uva┼żava presuda Okru┼żnog suda u Bijeljini broj 012-0-G┼ż- 06-000 693 od 18.7.2007. godine ukida i predmet vra─ça istome sudu na ponovno su─Ĺenje.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-P-00-000 554 (pravilno 080-0-P-06-000 554) od 12.7.2006. godine tu┼żitelj je odbijen sa zahtjevom kojim tra┼żi da se dozvoli dioba posjeda nekretnina upisanih u PL 12 i u 266 K.O. Lj. tako da tu┼żeni preda u posjed tu┼żitelju dio k─Ź. 458 K.O. Lj. površine 730 m2 i da se taj dio parcele pripoji parceli tu┼żitelja k─Ź. 457 K.O. Lj. na na─Źin da se grani─Źna linija izme─Ĺu tih parcela pomjeri za 5,32 m širine i cijelom njihovom du┼żinom prema isprekidanoj liniji prikazanoj na skici vještaka geometra B. ─É. od 30.9.1988. godine kao sastavnom dijelu te presude, kao i sa zahtjevom da tu┼żeni dozvoli tu┼żitelju da se upiše u katastru nekretnina na tom zemljištu u površini od 730 m2. Istom presudom je navedeno da su ostale parcele stranaka podijeljene i da ih svaka stranka dr┼żi u posjedu i odlu─Źeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Bijeljini broj 012-0-G┼ż-06- 000 693 od 18.7.2007. godine ┼żalba tu┼żitelja je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żitelj revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako da se udovolji tu┼żbenom zahtjevu uz naknadu troškova postupka ili da se ta presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni predla┼że da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Tu┼żitelj u tu┼żbi zahtjevom tra┼żi da se dozvoli dioba posjeda nekretnina tu┼żenog k.─Ź. 458 upisana u PL 266 K.O. Lj. u korist parcele tu┼żitelja k.─Ź. 457 upisane u PL broj 12. K.O. Lj. na na─Źin bli┼że odre─Ĺen tom presudom; da se tu┼żenom nametne obaveza da tu┼żitelju preda u posjed sporni dio predmetne parcele u površini od 730 m2 i da mu dozvoli da se na istom dijelu upiše u katastru nekretnina.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je ugovorom o poklonu od 6.12.1956. godine D. L. poklonio majci tu┼żenog R. O. 15000/22080 dijela svojih nekretnina upisanih u zk.ul.418 K.O. G. i da je u ugovoru naveo da je „predmet prevoda“ 15 dunuma na svim ─Źesticama u ukupnoj površini od
22.080 m2; da je 23.11.1960. godine preostali dio tih nekretnina od 7080/22080 poklonio tu┼żitelju i da je u tom ugovoru naveo da mu poklanja potku─çnicu V. površine 5.000 m2 i šumu površine od 2 dunuma i 80 m2, ku─çu i ostale zgrade i pokretne stvari; da je poklonodavac D. L. 7.10.1976. godine dao izjavu pred O. s. u B. o tome koje nekretnine treba da pripadnu majci tu┼żenog R. O. po ugovoru o poklonu iz 1956. godine navode─çi da to u naravi predstavlja oranica V. površine 11.200 m2 i 3.800 m2 u potku─çnici V. i da joj je predao ozna─Źene nekretnine tu┼żenoj u posjed.

Na osnovu ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud zaklju─Źuje da je majka tu┼żenog u vrijeme uknji┼żbe ugovora o poklonu iz 1956. godine u zemljišnim knjigama postala suvlasnik sa dijelom od 15000/22080 na svim nekretninama iz ZK ul. br. 418 K.O. G. (po novom premjeru K.O. Lj.) i da, s obzirom da izme─Ĺu nje i D. L. nije izvršena fizi─Źka dioba nekretnina da je D. L. mogao tu┼żitelju pokloniti samo svoj preostali suvlasni─Źki dio koji nije bio predmet ugovora o poklonu u─Źinjenom majci tu┼żenog a ne odre─Ĺeni (realni) dio tih nekretnina, te da tu┼żitelju pripada pravo da u skladu sa odredbom ─Źlana 16. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima zahtijeva diobu predmetnih nekretnina izdvajanjem svog suvlasni─Źkog dijela tako da tra┼żi diobu svih nekretnina iz ZK ul. 418 K.O. G. na kojim su tu┼żitelj i R. O. upisani kao suvlasnici sa navedenim suvlasni─Źkim dijelovima. Zato je prvostepeni sud odbio tu┼żitelja sa tu┼żbenim zahtjevom i odlu─Źio je kao u izreci prvostepene presude.

Drugostepeni sud je prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda uz dopunu: da tu┼żitelj tu┼żbom treba da obuhvati sve suvlasnike (ili posjednike ako se tu┼żbom tra┼żi posjed) nepokretnosti „uz postavljanje zahtjeva za utvr─Ĺivanje njihovih suvlasni─Źkih dijelova“ i uz obavezivanje tu┼żenih da trpe fizi─Źku diobu nekretnina srazmjerno tim dijelovima te je ┼żalbu tu┼żitelja odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Odluka drugostepenog suda nije pravilna.

Odredbom ─Źlana 16. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 6/80 i 36/90) i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/03, dalje: ZOSPO) propisano je da suvlasnik ima pravo da u svako vrijeme zahtijeva diobu stvari, osim u vrijeme u kojem bi ta dioba bila na štetu drugih suvlasnika, ako zakonom nije druga─Źije odre─Ĺeno. Prema stavu 4. ovog ─Źlana suvlasnici sporazumno odre─Ĺuju na─Źin diobe stvari, a u slu─Źaju da se ne mo┼że posti─çi sporazum, odlu─Źuje sud, a prema stavu 6. iste odredbe suvlasniku kome je diobom pripala stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jam─Źe za pravne i fizi─Źke nedostatke stvari u granicama vrijednosti svojih suvlasni─Źkih dijelova. Zahtjev zbog pravnih i fizi─Źkih nedostataka stvari ili dijela stvari koja pripada diobom jednom suvlasniku prema ostalim suvlasnicima gasi se protekom roka od 3. godine od diobe stvari, koji je prekluzivan (stav 7. ─Źlana 16. tog zakona).

Tu┼żbeni zahtjev tu┼żitelja po svojoj pravnoj prirodi predstavlja zahtjev za predaju u posjed individualno odre─Ĺenog dijela predmetne parcele.

Ugovorom o poklonu od 6.12.1956. godine zaklju─Źenim izme─Ĺu D. L. kao poklonodavca i R. L. (k─çi poklonodavca a majka tu┼żenog) kao poklonoprimca, poklonodavac je poklonio poklonoprimcu 15000/22080 dijela nekretnina iz ZK ul. br. 418 K.O. G. u svim katastarskim ─Źesticama tih parcela ukupne površine od 22.080 m2 i u ugovoru je navedeno da predmet poklona predstavlja 15 dunuma nekretnina.

Ugovorom o poklonu od 23.1.1960. godine zaklju─Źenim izme─Ĺu istog poklonodavca i tu┼żitelja (unuk poklonodavca) kao poklonoprimca, tu┼żitelju su poklonjene te nekretnine u preostalom suvlasni─Źkom dijelu od 7080/22080 dijela. U ta─Źki V ugovora navedeno je da poklon predstavlja nekretnina zvana
P. u površini od 5.000 m2 i šuma površine 2 dunuma i 80 m2, ku─ça, ostale zgrade i pokretne stvari.

Pred O. s. u B. D. L. je 7.10.1976. godine na zapisnik je dao izjavu u kojoj navodi da poklonjene nekretnine k─çerki R. O. u naravi predstavljaju oranica zvana. V. površine 11.200 m2 i 3.800 m2 u potku─çnici V.

Tu┼żitelj i pravni prednik tu┼żenog upisani su u ZK ul. br. 418 K.O. G. na poklonjenim im suvlasni─Źkim dijelovima predmetnih nekretnina. Majka tu┼żenog upisana je u PL br. 266 K.O. Lj. (izme─Ĺu ostalog) i kao posjednik parcele k─Ź.458 K.O. Lj., a tu┼żitelj je upisan u PL br. 12 K.O. Lj. (izme─Ĺu ostalog) i kao posjednik k─Ź. 458. Navedene parcele grani─Źe se cijelom svojom du┼żinom.

Prema nalazu vještaka geodetske struke Z. G. od 5.7.2001. godine (kojim je izvršena identifikacija predmetnih parcela) parcela k─Ź. 457 upisana na ime tu┼żitelja (novi premjer) odgovara upisu dijela k─Ź. 399/1, k─Ź. 401/1 i k─Ź.408/1 (stari premjer) a parceli k─Ź. 458 (novi premjer) koja je upisana na ime majke tu┼żenog odgovara dijelovima naprijed navedenih parcela k─Ź. 399/1, k─Ź. 401/1 i k─Ź.408/1 (stari premjer).

Nalazom (skicom snimanja) od 30.9.1988. godine vještak geometar B. ─É. našao je i takvo stanje na skici prikazao: da je ukupna površina parcela upisanih u zk. ul. br. 418 K.O. G. 22.080 m2; da je razlika izme─Ĺu zemljišno - knji┼żnog i posjedovnog stanja u pogledu tih parcela 1.626 m2; da tu┼żitelj dr┼żi u posjedu parcele površine 5.873 m2 a tu┼żeni parcele u površini od 14.621 m2; da prema stanju upisa u ZK ul. br. 418 K.O G., tu┼żitelju pripadaju nekretnine površine 7.800 m2 a tu┼żenom nekretnine u površini od 15.000 m2; da proporcionalno njihovim suvlasni─Źkim dijelovima u zemljišno knji┼żnom ulošku „treba umanjiti“ upisano zemljišno knji┼żno stanje za površinu koja predstavlja razliku izme─Ĺu zemljišno knji┼żnog i posjedovnog stanja od 1.626 m2. Time bi stanje upisa suvlasni─Źkog dijela tu┼żitelja u zk.ul. 418 K.O G. od
7.080 m2 „trebalo umanjiti za 520 m2“ tako da bi površina parcela tu┼żitelja bila 6.560 m2, a parcele tu┼żenog „umanjiti za 1106 m2“ tako da bi površina parcela tu┼żenog bila 13.894 m2. Prema nalazu tog vještaka površina parcela koje tu┼żitelj dr┼żi u posjedu ne odgovaraju njegovom pripadaju─çem suvlasni─Źkom dijelu nekretnina upisanih u zk. ul 418 K.O. G., ve─ç je ona manja za 727 m2. Vještak je na skici prikazao sporni dio površine koji je obilje┼żen narand┼żastom bojom koji se prostire du┼żinom grani─Źnih parcela: k─Ź. 457 (upisana kao posjed tu┼żitelja) i k─Ź. 458 (upisana kao posjed pravnog prednika tu┼żenog) površine 727m2.

Tu┼żitelj u iskazu prilikom saslušanja u svojstvu parni─Źne stranke navodi da je „nesporna njihova dioba“ ostalih parcela i da mu tu┼żeni treba namiriti njegov suvlasni─Źki dio za 727 m2 i to od sporne k─Ź. 458 K.O. Lj. Tu┼żeni navodi da je naslijedio od majke predmetne (poklonjene njoj) nekretnine nakon njene smrti, u toku 1988. godine.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica, po ocjeni ovoga suda, pogrešno je prvostepeni sud zaklju─Źio a drugostepeni sud takav zaklju─Źak prihvatio, da tu┼żitelju pripada pravo da u skladu sa ─Źlanom 16. ZOSPO zahtijeva diobu predmetnih nekretnina izdvajanjem svog suvlasni─Źkog dijela ali iz svih nekretnina na kojima su on i majka tu┼żenog suvlasnici tj. svih nekretnina iz zk. ul. 418 K.O. G. Ovakav zaklju─Źak ni┼żestepeni sudovi su izveli na osnovu pravnog shvatanja Vrhovnog suda bivše SR BiH izra┼żenog u presudi tog suda broj Gvl-6/84 od 24.5.1984. godine i nisu se bavili time, da li je u me─Ĺuvremenu izme─Ĺu diobni─Źara došlo do fizi─Źke diobe tih nekretnina vansudskim putem i pored tvrdnje tu┼żitelja da je do takve diobe došlo tokom 1988. godine.

Ovo iz razloga što, ako je u ovoj vrsti spora izme─Ĺu suvlasnika predmetnih nekretnina izvršena fizi─Źka dioba nekretnina u suvlasništvu vansudskim putem, ako je ta dioba provedena u katastru i ako suvlasnici dr┼że u posjedu pripadaju─çe im dijelove nepokretnosti prema izvršenoj fizi─Źkoj diobi, a da je poslije toga nastao spor o pravu svojine odnosno posjeda na odre─Ĺenom realnom dijelu fizi─Źki podijeljenih dijelova nepokretnosti, o tom sporu se odlu─Źuje u parnici .

Prema tome, ─Źinjeni─Źna i pravna situacija u predmetnoj pravnoj stvari kakva je prethodila donošenju presude Vrhovnog suda bivše SR BiH broj Gvl- 6/84 od 24.5.1984. godine kada su predmetne nekretnine bile u suvlasništvu

tu┼żitelja i majke tu┼żenog u idelanim dijelovima i kada je tom presudom odlu─Źeno da tu┼żitelju ne pripada pravo da zahtijeva od tu┼żene predaju odre─Ĺenog dijela parcele potku─çnica, ve─ç da mu pripada pravo da zahtijeva u vanparni─Źnom postupku diobu predmetnih nekretnina srazmjerno njihovom suvlasni─Źkom dijelu, ne bi bilo ista u ovoj pravnoj stvari u vrijeme donošenja ni┼żestepenih presuda, ako je izme─Ĺu tu┼żitelja i majke tu┼żenog izvršena fizi─Źka dioba (bila i vansudska) kako to tu┼żitelj tvrdi a tu┼żeni tu tvrdnju u toku postupka, nije osporio.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u PL. broj 266 K.O. Lj. upisan posjed majke tu┼żenog na nekretninama iz tog PL. a u PL broj 12 K.O. Lj. upisan je posjed tu┼żitelja na nekretninama iz tog PL-a što zna─Źi da su na njihova imena izvršeni upisi prava posjeda na individualno odre─Ĺenim nekretninama koje su u zk. ul. br. 418 K.O. G. upisane kao suvlasnštvo tu┼żitelja i majke tu┼żenog. Pod pretpostavkom da je sporazumno izvršena fizi─Źka dioba izme─Ĺu suvlasnika tih nekretnina, da upis u PL-ovima odgovara tako izvršenoj diobi i da stranke dr┼że u posjedu pripadaju─çe im dijelove dobijene tom diobom, ─Źime se ni┼żestepeni sudovi nisu bavili tokom postupka, o pravu svojine i posjeda koje tu┼żitelj pola┼że na spornom fizi─Źki (realnom) dijelu parcele sudi se prema pravilima za zaštitu prava svojine (predvi─Ĺenim u ─Źlanovima od 37. do 42 i ─Źlanom 81. ZOSPO) a ne prema pravilima o diobi stvari u suvlasništvu predvi─Ĺenih odredbom ─Źlana 16. st.1. ZOSPO. Suvlasniku kome je nakone diobe pripala cijela stvar ili njen dio ostali suvlasnici odgovaraju za pravne fizi─Źek nedostatke stvari u granicama svojih suvlasni─Źkih dijelova prema odredbi ─Źlana 16. st. 6. i 7. toga Zakona.

Kako se ni┼żestepeni sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa razrješenju spora u ovoj pravnoj stvari, nisu bavili pitanjem na opisani na─Źin, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ─Źinjeni─Źno stanje ostalo nepotpuno utvr─Ĺeno (zbog ─Źega nema uslova za preina─Źenje pobijane presude). Zato je drugostepena presuda ukinuta na osnovu odredbe ─Źlana 250. st.
2. u vezi sa ─Źlanom 456. st. 2. ZPP i predmet je vra─çen drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Drugostepeni sud ─çe u daljem toku postupka otkloniti nedostatke na koje je ukazano u ovom rješenju a zatim ─çe donijeti odluku o ┼żalbi tu┼żitelja.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 874 od 24.03.2008.g. )

 

<------->

 

Upis prava vlasništva

P R E S U D U

Revizija se odbija.

 

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Višegradu broj P-171/03 od 5.11.2003. godine tu┼żilac O.K. sin M. odbijen je s tu┼żbenim zahtjevom kojim je tra┼żio da mu tu┼żena O. V. prizna pravo vlasništva na parcelama po starom premjeru k.─Ź. br. 2961, 2962, 2971/2, 2972/3, 2972/2 i 2972/1 u ukupnoj površini od 14.920 m2 upisanim u p.l. br. 328 k.o. ... i z.k. ul. br. 1039 k.o. .. (o.V.) koji odgovaraju parcelama po novom premjeru k.─Ź. br. 2232, k.─Ź. br. 2233, k.─Ź. br. 2234, k.─Ź. br. 2233/1, k.─Ź. br. 2234/1, k.─Ź.br. 2244/1, k.─Ź. br. 2244/2, k.─Ź. br. 2244/3 i k.─Ź. br. 2245, upisanim u p.l. br. 102 k.o. ..., da trpe da se ove nekretnine u zemljišnim i katastarskim knjigama brišu sa imena i posjeda tu┼żene i upišu na njegovo ime – posjed i kao njegovo vlasništvo, uz dosu─Ĺenje parni─Źnih troškova.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj G┼ż- 215/04 od 11.4.2006. godine ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilac je izjavio reviziju protiv drugostepene presude zbog povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Tu┼żbom se tra┼żi priznanje prava vlasništva na nekretninama bli┼że navedenim u izreci prvostepene presude, te obavezivanje tu┼żene da trpi da se ta nepokretna imovina upiše u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tu┼żioca, a u katastarskim knjigama kao njegov posjed.

Prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju prvostepenog suda, pravnosna┼żnom odlukom o nasljedstvu Sreskog suda u Višegradu broj O-112/51 od 21. februara 1952. godine zaostavština ostaviteljice N. M., k─çeri M., doma─çice iz D. (ona i tu┼żio─Źev otac M. su djeca od dva brata), koja se je sastojala iz nekretnina upisanih u z.k.ul. br.
150 i 551 k.o. ..., proglašena je opštenarodnom imovinom, pošto nije imala
„zakonskih nasljednika koji bi po postoje─çim propisima bili pozvani da prime naslje─Ĺe.“ Te nekretnine bile su u posjedu tu┼żio─Źevog oca M. K.. Rješenjem Odjeljenja ... SO-e V. PK broj 04/7-287 od 6. maja 1967. godine sve sporne parcele po starom premjeru (i još neke koje nisu sporne) izdvojene su kao zastavština N. M. sa 2/5 dijela u z.k. ul. 150 i 2/3 dijela u z.k. ul. 551 k.o. ... u korist društvene svojine, s obzirom na pomenutu odluku o nasljedstvu, tako što je na tom zemljištu odre─Ĺena „uknji┼żba prava svojine i posjeda u korist društvene svojine sa organom koriš─çenja S. o. V.. M. K., koji je i sam bio suvlasnik sa 2/5 dijela u nekretninama u z.k.ul. br. 150 i 1/3 dijela u nekretninama u z.k. ul. 551 k.o. ... (po osnovu naslje─Ĺa brata od strica, A. M. sina M.), ostale su u svojini parcele „sa cijelim dijelom k.─Ź. br. 2971/1, 2971/3, 2963, 2965 iste k.o.“. Izdvajanje je izvršeno prilikom usmene i javne rasprave, odr┼żane na licu mjesta. Tu┼żilac je prilikom saslušanja u svojstvu stranke na ro─Źištu od 31.5.2002. godine izjavio da je njegov otac u to vrijeme bio ┼żiv i da se nije protivio ovom izdvajanju. Rješenje Odjeljenja ... postalo je pravnosna┼żno 1. juna 1967. godine. Sporne nekretnine su, na osnovu tog rješenja, po starom premjeru upisane u z. k. ul. br. 1039 k.o. ... kao društvena svojina (sa dijelom od 1/1). Po ranijem katastarskom operatu, koji je va┼żio do 1982. godine sporne parcele, prema podacima starog premjera, vodile su se kao posjed opštenarodne imovine – SO-e V.. Po oznakama novog premjera parcele su sada upisane u p. l. broj 102 k. o. ... kao posjed tu┼żioca sa 1/1 dijela. Novi premjer je stupio na snagu 1982. godine, poslije izlaganja podataka u toku kojeg nije niko osporio posjed tu┼żiocu. Tu┼żio─Źevog oca M. K. naslijedili su tu┼żilac i njegov brat M. K. 1 na osnovu rješenja Opštinskog suda u Višegradu broj O-124/71 od 14.11.1972. godine (tu┼żio─Źev otac je umro 4. oktobra 1971. godine). Svjedok R. B. izjavio je da je od 1950. godine pa do svoje smrti, sporne parcele u┼żivao tu┼żio─Źev otac, a da ih, od o─Źeve smrti pa do sada, u┼żiva tu┼żilac. Na tim nekretninama izgra─Ĺeni su i gra─Ĺevinski objekti (ku─ça u izgradnji, ku─ça u ruševnom stanju, poljski WC – ošte─çen, dvije štale u ruševnom stanju, pušnica za sušenje vo─ça, svinjci, šupa na me─Ĺi, ograda oko vrta, ─Źesma). Tu┼żio─Źev otac M. znao je da se je vodio ostvinski postupak iza N. M., jer je prema podacima u spisima, potpisao dostavnicu o prijemu rješenja broj O-112/51 od 21.2.1952. godine u ime zainteresovanog lica A. K.1 iz D. na dan 5.3.1952. godine. Da je imovina N. M. prešla u društvenu svojinu, saznao je i tu┼żilac i to najkasnije 1958. godine. Rješenjem NOO V. br. 03/4-6296 od 5.12.1958. godine dodjeljeno mu je, naime, na njegov zahtjev, na trajno i besplatno koriš─çenje 800 m2 zemljišta, kao ku─çno dvorište, iz te imovine. Tu┼żio─Źev otac M. imao je još jednog brata od strica, M. M., sina M.1, koji je umro 1939. godine. Njegova imovina proglašena je tako─Ĺe opštenarodnom imovinom odlukom Sreskog suda u Višegradu broj O-179/54, s obzirom da se njegov brat A. i sestra N. nisu prihvatili nasle─Ĺa (ovi podaci utvr─Ĺeni su uvidom u z. k. izvadak koji se odnosi na z. k. ul. broj 551 k. o. ...).

Ni┼żestepeni sudovi su usvojili prigovor tu┼żene da je nastupila zastarjelost prava tu┼żioca da zahtijeva zaostavštinu ostaviteljice N. M., propisana u ─Źlanu 144. st. 1. ranijeg Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list FNRJ
„broj 20/55). Ukazali su i na odredbu ─Źlana 29. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO) prema kojoj se na stvari u društvenoj svojini pravo svojine ne mo┼że ste─çi odr┼żajem, pa su iz tih razloga odbili tu┼żioca s tu┼żbenim zahtjevom.

Shvatanja ni┼żestepenih sudova su pravilna. Revizija nije osnovana.
Sporne parcele, kao nekadašnja imovina N.M., k─çeri M., postale su društvena svojina pravnosna┼żnom odlukom o nasljedstvu Sreskog suda u Višegradu broj O-112/51 od 21. februara 1952. godine. ─îlan 144. Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list FNRJ“ broj 20/55, izmjene – Slu┼żbeni list SFRJ broj 12/65, pre─Źiš─çeni tekst – Slu┼żbeni list SFRJ broj 42/65, ispravka – Slu┼żbeni list SFRJ broj 47/65) sadr┼żavao je odredbu prema kojoj „pravo zahtijevati zaostavštinu kao nasljednik ostavioca zastarijeva prema savjesnom dr┼żaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za dr┼żaoca stvari zaostavštine, a najdalje za deset godina ra─Źunaju─çi za zakonskog nasljednika od smrti ostavio─Źeve a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta“ (stav 1.); „prema nesavjesnom dr┼żaocu ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina“ (stav 2.). Ti rokovi, pošto ranije nisu bili propisani, mogli su po─Źeti da teku tek od dana stupanja na snagu Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list FNRJ“ broj 20/55), tj. od 10. jula 1955. godine (─Źlan 247. tog zakona). Tu┼żena kao subjekt prava raspolaganja ranijom imovinom N. M., koja je prešla u društvenu svojinu, upodobljava se sa savjesnim dr┼żaocem zaostavštine u smislu pomenute zakonske odredbe, pošto je ovo pravo stekla na osnovu odluke suda. Desetogodišnji rok iz pomenute zakonske odredbe, istekao je, prema tome, u odnosu na zakonske nasljednike N. M., na dan 10. jula 1965. godine. Po isteku tog roka nastupila je zastarjelost prava ovih lica da zahtijevaju njenu zaostavštinu. Kako je tu┼żba podnesena tek 18. januara 1983. godine, ni┼żestepeni sudovi su osnovno odbili tu┼żioca s njegovim tu┼żbenim zahtjevom.

Ista odredba sadr┼żana je i u ─Źlanu 142. Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 7/80 – pre─Źiš─çeni tekst i broj 15/80, u daljem tekstu: ZN) koji se sada primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu ─Źlana 12. Ustavnog zakona za sprovo─Ĺenje Ustava Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 21/92).

Pravilan je i zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da tu┼żilac nije mogao ste─çi pravo svojine na sporne nekretnine ni putem odr┼żaja, s obzirom na odredbu ─Źlana
29. ZOSPO.

U vezi revizionih navoda tu┼żioca potrebno je ukazati na slijede─çe:

1. Iz stanja u spisima proizilazi da na strani tu┼żioca postoji aktivna, a na strani tu┼żene pasivna legitimacija. Tu┼żilac je naime postavio tu┼żbeni zahtjev za priznanje prava svojine na nekretninama u društvenoj svojini, ─Źiji je nosilac prava raspolaganja tu┼żena. Nisu, me─Ĺutim, bili ispunjeni uslovi za udovoljenje tu┼żbenom zahtjevu, o ─Źemu je naprijed bilo rije─Źi.

2. Tu┼żilac je saslušan u svojstvu parni─Źne stranke na ro─Źištu na kojem je zaklju─Źena glavna rasprava. Ta─Źno je da nije saslušan zasupnik tu┼żene, što nije ni bitno za presu─Ĺenje u ovom sporu, jer se tu┼żena o svom stavu izjasnila u podnescima u spisu.

3. Eventualni propusti ostavinskog suda da utvrdi krug zakonskih nasljednika iza ostaviteljice N. M., da ih pozove u sud i dostavi obavijest putem oglasne table, odnosno da primijeni odredbu ─Źlana 131. ZN, nisu ni bitni za odlu─Źivanje u ovom postupku, s obzirom da je nastupila zastarjelost prava tu┼żioca da zahtijeva predaju njene zaostavštine.

4. Sud u parni─Źnom postupku ne mo┼że cijeniti pravilnost odluke organa uprave (ovdje – rješenja Odjeljenja ... SO-e V. PK br. 04/7-287 od 6. maja 1967. godine).

5. Odredba ─Źlana 144. Zakona o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list FNRJ“ broj 20/55) nije pogrešno protuma─Źena, niti nepravilno primijenjena, na šta je ve─ç ukazano.

6. Okolnost da se sporne nekretnine vode na tu┼żiocu kao posjedniku, prema va┼że─çem katastarskom operatu, sama za sebe nije dovoljan razlog za udovoljenje njegovom tu┼żbenom zahtjevu.

7. Odredbe ─Źlana 29. ZOSPO u ovom spornom slu─Źaju isklju─Źuju mogu─çnost primjene ─Źlana 28. istog zakona.

8. Ta─Źno je da se više ne primjenjuje Zakon o naslje─Ĺivanju („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 20/55, sa izmjenama objavljenim u „Slu┼żenom listu SFRJ“ broj 12/65). Taj zakon se je me─Ĺutim, primjenjivao u periodu od 10. jula 1955. godine do 10. jula 1965. godine, a istekom tog perioda nastupila je zastarjelost prava na zahtjev za predaju zaostavštine. Ponovo se napominje da su odredbe ─Źlana 144. ranijeg Zakona o naslje─Ĺivanju sadr┼żane u ─Źlanu 142. ZN koji je sada na snazi.

9. Ako se ima u vidu sve što je naprijed re─Źeno, proizilazi da ni┼żestepeni sudovi nisu povrijedili odredbu ─Źlana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, o pravu na pravi─Źno su─Ĺenje.

Ni┼żestepene presude nemaju, prema tome, nedostataka na koje ukazuje revident, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Dosljedno takvom stavu, revizija tu┼żioca je odbijena kao neosnovana na osnovu ─Źlana 248. u vezi sa ─Źlanom 241. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 537 od 14.08.2008.g.)

 

<------->

 

Otkup stana

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u T. broj P-274/02 od 13.6.2003. godine, tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca M.P. iz B. protiv tu┼żenog V.G. iz T. odbijen je kao neosnovan.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. broj G┼ż-84/04 od 18.02.2005. godine, ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se udovoljiti tu┼żbenom zahtjevu tu┼żioca.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Republi─Źki tu┼żilac izjasnio o podnesenoj reviizji (─Źlan 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku
– ''Slu┼żbeni list SFRJ'', br. 4/77 do 35/91, i ''Sl. glasnik RS'' br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), koji se na osnovu odredbi ─Źlana 456. stav 1. Zakona o parni─Źnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 58/03 do 74/05, u daljem tekstu: ZPPRS) ima primjeniti u ovom sporu.

Revizija nije osnovana.

Tu┼żbom se tra┼żi utvr─Ĺenje ništavosti ugovora o otkupu trosobnog stana površine 89 m2 u T., koga je tu┼żeni V.G. iz T. zaklju─Źio sa Opštinom T., kao i zahtjev da se pravo vlasništva tu┼żenog na predmetnom stanu briše iz

stambeno knji┼żne evidencije u Listu 13. knjige polo┼żenih ugovora Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove B.L. – Odsjek u T.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da se predmetni trosoban stan površine 89 m2 nalazi u zgradi u T.; da je rješenjem broj 2965/585 od 24.11.1973. godine, Zanatsko, uslu┼żno i komunalno preduze─çe 4. O. iz T. ovaj stan dodijelio na koriš─çenje M.G. djedu tu┼żenog, koji je na osnovu ove odluke o dodjeli stana na koriš─çenje dana 24.11.1973. godine zaklju─Źio ugovor o njegovom koriš─çenju; da je G.M. umro 31.12.2001. godine i da je predmetni stan otkupila njegova supruga G.S. koga je ugovorom o darovanju od 28.6.2002. godine, ovjerenog kod prvostepenog suda 03.7.2002. godine pod brojem Ov-1208/02, poklonila tu┼żenom, svom unuku; da se na osnovu ovog ugovora, a po rješenju Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove P.J. u T. broj 47-952-K-896/02 od 25.7.2002. godine upisao sa pravom svojine sa 1/1 u Knjigu ulo┼żenih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova.

Nalaze─çi da tu┼żitelj nema valjan pravni osnov po odredbi ─Źlana 16a) Zakona o prometu nepokretnosti (''Sl. list SR BiH'', br. 38/78 do 22/91) i da su Zakon o vra─çanju oduzetih nepokretnosti (''Sl. glasnik RS'', br. 21/96) i Zakon o vra─çanju oduzete imovine i obešte─çenja (''Sl. glasnik RS'', br. 13/00), Odlukom Visokog predstavnika za BiH od 30.8.2000. godine (''Sl. glasnik RS'', br. 31/00) proglašeni neva┼że─çim, pa stoga da ne postoji ni jedan zakonski propis kojim se reguliše povrat imovine koja je oduzeta u postupku nacionalizacije, prvostepeni sud je sudio tako što je odbio kao neosnovan tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

Drugostepeni sud je prihvatio utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, a u bitnom i pravno shvatanje prvostepenog suda uz dopune: da je odredbom ─Źlana 16.a) stav 1. ta─Źka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti predvi─Ĺeno da se poljoprivredno i šumsko zemljište ne mogu prenositi, otu─Ĺivati, zamjenjivati ili na drugi na─Źin raspolagati ako su pribavljena u društvenu svojinu na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra─Ĺevinskog zemljišta, me─Ĺutim, da je ─Źlanom 4. istog Zakona propisano da ovaj Zakon stupa na snagu danom objavljivanja a da ─çe se primjenjivati do 31.12.1991. godine, pa kako je prenos prava vlasništva izvršen nakon navedenog vremenskog va┼żenja ovog zakona, onda se ne mo┼że govoriti o primjeni navedene odredbe ─Źlana 16.a), te uzimaju─çi u obzir pravilnu konstataciju prvostpenog sdua da su Odlukom Visokog predstavnika za BiH proglašeni neva┼że─çim, Zakon o vra─çanju dr┼żavne imvoine i obešte─çenja i Zakon o vra─çanju oduzetih nepokretnosti, to da ne postoji ni jedan propis kojim se reguliše povrat imovine, radi ─Źega je drugostepni sud svojom presudom ┼żalbu tu┼żioca odbio i prvostpenu presudu potvrdio.

Odluka ni┼żestepenih sudova je pravilna i zakonita.

Pravni osnov za sticanja prava svojine na spornom stanu tu┼żilac izvodi iz odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti (''Sl. list SFRJ'', br. 22/91, u daljem tekstu: ZIDZPN) kojim se u Zakonu o prometu nepokretnosti (''Sl. list SR BiH'', br. 38/78 do 29/90) iza ─Źlana 16. dodaju novi ─Źlanovi 16a), 16b), 16c), 16d) i 16e), koji glase: ─Źlan 16a):

poljoprivredna i šumska zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni djelovi zgrada u društvenoj svojini ne mogu se prenositi, otu─Ĺivati, zamjenjivati na drugi na─Źin s njima raspolagati ako su pribavljeni u društvenu svojinu (stav 1). Ta─Źka 6. tog ─Źlana glasi: ''Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra─Ĺevinskog zemljišta (''Sl. list FNRJ'', br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63)''.

U ─Źlanu 4. ZIDZPN je propisano, da ovaj Zakon stupa na snagu danom objavljivanja u ''Sl. list SR BiH'', a primjenjivat ─çe se do 31. decembra 1991. godine, dakle u ovom slu─Źaju tu┼żilac nema pravni osnov za vra─çanje u svojinu predmetnog stana po odredbama ─Źlana 16a) navedenog Zakona, jer je njegova va┼żnost prestala sa 31.12.1991. godine.

Ni drugi pravni osnov za sticanje prava svojine na spornoj nepokretnosti – stanu, po odredbama Zakona o vra─çanju oduzetih nepokretnosti (''Sl. glasnik RS'', br. 21/96), kao i po odredbama Zakona o vra─çanju oduzetog zemljišta (''Sl. glasnik RS'', br. 21/96), tu┼żilac nema, jer ovi Zakoni, kako su to pravilno zaklju─Źili ni┼żestepeni sudovi proglašeni su neva┼że─çim na osnovu Odluke Visokog predstavnika za BiH od 30.8.2000. godine, objavljeni u (''Sl. glasnik RS'', br. 31/00).

Iz tih razloga nisu, ni po ocjeni ovoga suda bili ispunjeni uslovi iz ─Źlana 20. i 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 6/80 i 36/90, te ''Sl. glasnik RS'', br. 38/93), kao ni iz drugih zakonskih odredaba da se udovolji tu┼żbenom zahgtjevu tu┼żioca u odnosu na predmetni stan.

Ostali revizioni navodi nisu od utjecaja nazakonitost i pravilnost ni┼żestepenih presuda.

Ni┼żestepene presude, prema tome, nemaju nedostataka na oje se ukazuje u reviziji tu┼żioca, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Iz tih razloga, a na osnovu ─Źlana 393. ZPP u vezi sa odredbom ─Źlana 456.
stav 1. i 461. ZPPRS, odlu─Źeno je kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-310/05 od 13.07.2007.g.)

 

<------->

 

Porodi─Źna i imovinska zajednica

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u N. broj P-187/03 od 24.11.2003. godine utvr─Ĺeno je da su tu┼żioci ─ć.F. i ─ć.H. po osnovu zajedni─Źke izgradnje svaki sa 1/3 dijela vlasnici porodi─Źne ku─çe koja se nalazi u N., B. D. 10, sagra─Ĺene na parceli ozna─Źenoj sa k.─Ź. 324/1, novi premjer, dio k.─Ź. 337 površine 150 m2 upisane u zk.ul. 1421 K.O. N. kao i pravo koriš─çenja zemljišne parcele pod ku─çom koja je potrebna za redovnu upotrebu ku─çe, što su tu┼żene ─ć.M. i ─ć.S. kao pravni sljednici pok. ─ć.M. du┼żni priznati i trpjeti da se tu┼żioci kao suvlasnici na osnovu presude uknji┼że u zemljišnim knjigama sa 1/3 dijela, sve u roku od 30 dana po pravosna┼żnosti presude pod prijetnjom izvršenja, uz obavezu da tu┼żiocima tu┼żene naknade troškove spora u iznosu od 4.281,25 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u T. G┼ż-217/04 od 03.03.2005.
godine, ┼żalba tu┼żene ─ć.M. je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żena ─ć.M. revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se njena ┼żalba uva┼żiti, prvostepena presuda preina─Źiti i odbiti tu┼żbeni zahtjev.

Tu┼żioci u odgovoru na reviziju tu┼żene ─ć.M. osporili su navode revizije i predlo┼żili da se ista odbije.

Revizija nije osnovana.

Tu┼żbom se tra┼żi utvr─Ĺenje da su tu┼żioci ─ć.F. i ─ć.H. ┼żive─çi u porodi─Źnoj zajednici sa suprugom tu┼żene ─ć.M. pok. ─ć.M. gra─Ĺenjem porodi─Źne ku─çe u N., B.D. 10, sagra─Ĺene na k.─Ź. 324/1, novi premjer, dio k.─Ź. 337, površine 150 m2, upisane u zk.ul. 1421 K.O. N., stekli pravo suvlasništva sa po 1/3 dijela kao i zahtjev da se na osnovu presude u zemljišnim knjigama prvostepenog suda upišu njenim suvlasnicima sa 1/3 dijela.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da su tu┼żioci sa pravnim prednikom tu┼żenih ─ć.M. bra─ça, koji su sa sestrama F. i V., te njihovom majkom F. ┼żivjeli u staroj porodi─Źnoj ku─çi u N. u ul. B. D. br. 10; da su tu┼żioci sa pokojnim ─ć.M. uz saglasnost majke im F. i sestara F. i V., tokom 1960. godine dogovorili da zajedni─Źkim sredstvima izgrade novu porodi─Źnu ku─çu tako što ─çe svako od njih u─Źestvovati sa radom i finansijskim sredstvima prema svojim mogu─çnostima s tim da ─çe svako od njih na izgra─Ĺenoj ku─çi imati dio od 1/3 dijela; da su se unaprijed dogovorili da urbanisti─Źka, gra─Ĺevinska i upotrebna dozvola glasi na najstarijeg ─Źlana zajedni─Źkog porodi─Źnog doma─çinstva pok. ─ć. M. kome je rješenjem SO N. 05/II-13/1 od 25.4.1961. godine odobrena izgradnja prodi─Źne stambene zgrade, a rješenjem SO N. 05/II46/1 od 19.12.1963. godine odobrena upotreba sagra─Ĺenog dijela ku─çe nakon izvršenog tehni─Źkog pregleda objekta; da su se tu┼żioci kao i pokojni M. sa majkom F., sestrama F. i V., nakon završetka izgradnje ku─çe uselili u predmetnu ku─çu gdje su sa porodicama zajedni─Źki ┼żivjeli do 1983. godine kada je pokojni ─ć. M. od svog preduze─ça dobio nov stan na koriš─çenje, i te godine sa porodicom napustio koriš─çenje sporne ku─çe u kojoj su tu┼żioci ostali da ┼żive sve do 1992. godine kada su zbog ratnih sukoba na podru─Źju bivše SR BiH napustili njeno koriš─çenje, a do tada da je njihova majka F. umrla, a sestre F. i V. su se udale i napustile koriš─çenje sporne ku─çe; da je rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek N. broj 05-050-29-117/99 od 21.02.2002. godine tu┼żenoj ─ć.M. kao zakonskoj nasljednici iza pok. ─ć.M. vra─çena u posjed porodi─Źna ku─ça izgra─Ĺena na navedenim parcelama, a da su odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 202-7146-90-1328 od 06.7.2003. godine tu┼żioci odbijeni sa zahtjevom za ponovno razmatranje odluke iste Komisije broj 202-7146-4/1 od 19.11.2002. godine kojim je tu┼żenoj ─ć.F. predmetna porodi─Źna ku─ça vra─çena u posjed.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica prvostepeni sud zaklju─Źuje da se iz iskaza saslušanih svjedoka koji su dobro poznavali tu┼żioce i njihovog brata pok. M. kao i odnose u njihovoj porodi─Źnoj zajednici sa majkom F. i sestrom F. i V., proizilazi da su u vrijeme zapo─Źinjanja izgradnje predmetne ku─çe tokom 1960. godine i do dovršetka izgradnje predmetne ku─çe 1963. godine svi oni ┼żivjeli u zajedni─Źkom doma─çinstvu i da su tu┼żioci sa bratom pok. M. u─Źestvovali u izgradnji sporne ku─çe na koji na─Źin da je nastalo pravno priznato suvlasništvo u skladu sa odredbom ─Źl. 14. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (''Sl. list SFRJ'', br. 6/80, u daljem tekstu: ZOSPO), a koja je gra─Ĺena za njih u skladu sa usmenim sporazumom koji su u katastru nekretnina upisani kao suposjednici sporne ku─çe sa 1/3 dijela, pa da je zbog toga osnovan zahtjev za utvr─Ĺenje da su po osnovu zajedni─Źke izgradnje sporne ku─çe stekli suvlasništvo na njoj sa od po 1/3 dijela i sudio tako što je udovoljio tu┼żbenom zahtjevu na na─Źin bli┼że naveden u izreci prvostepene presude.

─îinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravni zaklju─Źak prvostepenog suda usvaja i drugostepeni sud uz dopune: da su tu┼żioci zajedno sa bratom M. u katastru nekretnina upisani kao suposjednici na spornoj ku─çi sa 1/3 dijela i da je prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je utvrdio da su se tu┼żioci sa bratom pokojnim M. sporazumijeli da u zajedni─Źkom doma─çinstvu sa njihovom majkom F. i sestrama F. i V., zajdni─Źkim radom izgrade predmetnu ku─çu samo za njih trojicu, pa stoga da im na spornoj porodi─Źnoj ku─çi pripada suvlasi─Źki dio od po 1/3 dijela.

Odluka ni┼żestepenih sudova je pravilna i zakonita.

Za sticanje svojine na bazi porodi─Źne zajednice ┼żivota i rada, nije nu┼żno da se odnosi u porodi─Źnoj zajednici ure─Ĺuju posebnim pismenim sporazumom. Nepostojanje takvog sporazuma, koji bi pojedinim u─Źesnicima ovakve porodi─Źne zajednice bli┼żih srodnika, slu┼żio kao osnov za sticanje odgovaraju─çih dijela u zajedni─Źki ste─Źenoj stvari – nepokretnosti, nema za posljedicu to da onaj koji bude upisan vlasnikom u zemljišnim knjigama postaje vlasnikom nepokretnosti ste─Źene rezultatima zajedni─Źkog rada i prema ostalim ─Źlanovima porodi─Źne zajednice.

Utvr─Ĺuju─çi u postupku, prije svega na osnovu iskaza svjedoka K.H., K. S., D.T., P.D., F.I., N.H., N.M., S.M., K.B., S.B., K.V. i F.B., da su tu┼żioci sa
prednikom tu┼żenih pok. ─ć.M., te njihovom majkom F. i sestrama V. i F. ┼żivjeli u zajedni─Źkom porodi─Źnom doma─çinstvu u staroj ku─çi i da su zajedni─Źkim radom izgradili predmetnu ku─çu, a iz iskaza tu┼żilaca saslušanih u svojstvu parni─Źnih stranaka i svjedoka R.V. i D.F., proizilazi da su se ┼żive─çi u zajedni─Źkom porodi─Źnom doma─çinstvu prije po─Źetka izgradnje predmetne ku─çe, usmeno sporazumijeli da se predmetna ku─ça izgradi zajedni─Źkim radom samo za tu┼żioce i najstarijeg brata im pok. ─ć.M., u koju su se nakon završene izgradnje tokom 1963. godine svi ─Źlanovi porodi─Źnog doma─çinstva uselili, tu┼żioci sa porodicama ┼żivjeli u njoj do 1992., brat im pok. M. do 1983. godine kada je dobio stan u koji se sa porodicom preselio, a majka im F. ┼żivjela do njene smrti, te sestre V. i F. do njihove udaje, onda su ni┼żestepeni sudovi pravilno izveli zaklju─Źak koji usvaja i ovaj sud, da su se u zajedni─Źkom porodi─Źnom doma─çinstvu svi njeni ─Źlanovi usmeno sporazumijeli da zajednikim radom i sredstvima svih ─Źlanova zajedni─Źkog doma─çinstva izgrade predmetnu ku─çu samo za njih trojicu, tu┼żioce i njihovog najstarijeg brata pok. M., u kojem se slu─Źaju prezumira da je volja upravljena na to da svako od njih trojice sti─Źe podjednaki dio na predmetnoj ku─çi (arg. iz ─Źl. 24. – 26. u vezi sa odredbom ─Źl. 14. i 21. ZOSPO).

To što je prednik tu┼żenih pok. ─ć.M. u zemljišnim knjigama upisan sa prvenstvenim pravom gra─Ĺenja na predmetnom zemljištu na kome je izgra─Ĺena predmetna ku─ça i da je na njegovo ime glasilo rješenje o tehni─Źkom prijemu predmetne ku─çe nakon što je izgra─Ĺena tokom 1963. godine, samo za sebe ne mo┼że biti isklju─Źivi dokaz da je predmetna ku─ça u navedenoj porodi─Źnoj zajednici izgra─Ĺena samo za njega (pok. M.), jer, kako je re─Źeno, u porodi─Źnom doma─çinstvu prije po─Źetka gra─Ĺenja predmetne ku─çe je postignut usmeni sporazum da se ta ku─ça izgradi ne samo za pok. M. nego i za oba tu┼żioca, dakle, u porodi─Źnoj zajednici je usmeno dogovoreno da se predmetna ku─ça gradi za njih trojicu, a što je od odlu─Źnog zna─Źaja za odluku o sporu.

Iz re─Źenog proizlazi da su ni┼żestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su udovoljili tu┼żbenom zahtjevu tu┼żilaca.

Ni┼żestepene presude, prema tome, nemaju nedostataka na koje se ukazuje u reviziji tu┼żene ─ć.M., odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti.

Iz tih razloga a na osnovu ─Źl. 248. ZPP odlu─Źeno je kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-519/05 od 03.08.2007.g. )

 

<------->

 

Pravni posao

P R E S U D U

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u M. broj P-253/2001-Š od 17.6.2002. godine odbijen je tu┼żilac ┼Ż. D. sin T. s tu┼żbenim zahtjevom da mu tu┼żeni M. K. sin M. preda u posjed i slobodno raspolaganje dio k.─Ź. br. 447 iz p.l. broj 637 k.o. D. ┼Ż. u površini od 255 m2 prema skici vještaka D. I. od 17.6.2002. godine. Usvojen je zahtjev protivtu┼żbe tu┼żenog, tako što je utvr─Ĺeno da je tu┼żeni posjednik dijela parcle broj 447 iz p.l. broj 637 k.o. D.┼Ż. u površini od 255 m2, ome─Ĺenog detaljnim ta─Źkama 1,2,3 i 4, a prema skici broj 1. vještaka D. I., geodetskog in┼żenjera od 10. maja 2002. godine koja ─Źini sastavni dio presude, a tu┼żilac obavezan da trpi da se taj dio parcele otcijepi na osnovu presude od parcele 447 k.o. D.┼Ż. i upiše kao posjed M. K. sina M. iz D. ┼Ż.. Tu┼żilac je obavezan da tu┼żenom naknadi parni─Źne troškove u iznosu od 1.122,50 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod prijetnjom izvršenja.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u D. broj G┼ż-580/02 od
15.11.2002. godine ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilac je izjavio reviziju protiv drugostepene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ta presuda preina─Źi tako što bi tu┼żbeni zahtjev bio u cjelini usvojen, ili da se obje ni┼żestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju predlo┼żio da se revizija tu┼żioca odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao neosnovana.

Republi─Źko tu┼żilaštvo se nije izjasnilo o reviziji u smislu ─Źlana 390. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 4/77 do 35/91 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske, broj 17/93 do 32/94- u daljem tekstu: raniji ZPP), u vezi sa ─Źlanovima 456. stav 1. i 461. Zakona o parni─Źnom postupku koji je sada na snazi („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03 i 74/05, u daljem tekstu: va┼że─çi ZPP).

Me─Ĺu strankama je sporna površina zemljišta od 255 m2, predstavljena ┼żutom bojom i prelomnim ta─Źkama 1,2,3 i 4. na skici broj 1. geodetskog vještaka D. I., in┼żenjera geodezije, od 10.5.2002. godine, koja je, prema utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju, sastavni dio parcele k.─Ź. broj 447. po novom, odnosno parcele k.─Ź. br.190/1 po starom premjeru u k.o. ┼Ż. D.. Parcela k.─Ź. broj 447 ima površinu od ukupno 768 m2 i upisana je u p.l. broj 637 k.o. ┼Ż. D. u korist tu┼żioca kao posjednika, s dijelom posjeda od 1/1. Parcela 190/1 u ukupnoj površini od 1.456 m2 upisana je z.k. ul. broj 14 k.o. ┼Ż. D. kao suvlasništvo tu┼żenog sa 11/30 dijela, njegove supruge R.K., tako─Ĺe sa 11/30 dijela i još pet suvlasnika, me─Ĺu kojima nema tu┼żioca. Dalje je utvr─Ĺeno da je
28. juna 1983. godine tu┼żeni dao izjavu pred potkomisijom za utvr─Ĺivanje fakti─Źkog stanja Opštinske komisije za komasaciju, O., prema kojoj je parcelu k.─Ź. broj 447 u k.o. ┼Ż.D., po novom premjeru, poklonio tu┼żiocu. Saslušanjem svjedoka, a pored ostalih i tu┼żio─Źeve majke J.D., koja je tom prilikom i zastupala tu┼żioca, prvostepeni sud je zaklju─Źio da namjera tu┼żenog o poklonu nije vjerodostojno unesena u zapisnik. On, naime, nije ┼żelio da tu┼żiocu pokloni cijelu parcelu k.─Ź. broj 447, nego samo njen dio, koji u ovom parni─Źnom postupku nije sporan i koji dr┼żi tu┼żilac. Sporni dio parcele tu┼żeni je zadr┼żao i dalje i na njemu izgradio septi─Źku jamu i ubirao plodove od šljiva. Povremene posjedovne akte na tom dijelu vršio je i tu┼żilac, u vidu odlaganja gra─Ĺevinskog materijala prilikom gradnje objekta. Tu┼żenom je pomagao da sakupi šljive. Sve te radnje nisu, me─Ĺutim, trajnog karaktera i po ocjeni prvostepenog suda „govore o… nekakvom sporadi─Źnom posjedu“. Izjava o poklonu je u suštini pravni posao. Pravo svojine na osnovu pravnog posla sti─Źe se upisom u javnu knjigu u smislu ─Źlana 33. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90 i
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 38/93, u daljem tekstu: ZOSPO). U ovom slu─Źaju pravni posao (izjava tu┼żenog o poklonu i izjava o prihvatanju poklona) nije upisan u javnu knjigu, tako da nije ni došlo do prenosa prava svojine na sporno zemljište u korist tu┼żioca.

Na osnovu tako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja prvostepeni sud je našao da tu┼żilac nema pravni osnov kojim bi od tu┼żenog tra┼żio predaju spornog zemljišta, pa je njegov tu┼żbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Zahtjevu protivtu┼żbe udovoljeno je pozivom na ─Źlan 12. Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 19/96 i 15/00).

─îinjeni─Źna utvr─Ĺenja i pravna shvatanja prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.

Tu┼żeni je u odgovoru na reviziju pored ostalog naveo da „revizija u ovoj pravnoj stvari, a zbog ozna─Źene vrijednosti spora (1.000,00 KM) nije dozvoljena“.

─îlanom 456. stav 1. va┼że─çeg ZPP propisano je: „Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, dalji postupak sproveš─çe se po dosadašnjim propisima“. Pod „dosadašnjim propisima“ podrazumijevaju se odredbe ranijeg ZPP (─Źlan 459. va┼że─çeg ZPP). Va┼że─çi ZPP stupio je na snagu 1. avgusta 2003. godine (─Źlan 461.).

Prvostepena presuda u ovom sporu donesena je 17.6.2002. godine (dakle, prije 1. avgusta 2003. godine!), pa se u smislu navedenih propisa dalji postupak sprovodi po „dosadašnjim propisima“ (dakle po ranijem, a ne po va┼że─çem ZPP) ─Źime se isklju─Źuje mogu─çnost primjene ─Źlana 237. stav 2. u vezi sa stavom 3. va┼że─çeg ZPP.

─îlanom 382. stav 2. ranijeg ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tu┼żbeni zahtjev odnosi na potra┼żivanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge ─Źinidbe, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 800 novih dinara (sada se uzima da je protivuvrijednost tog iznosa 800 KM). Kako u ovoj parnici vrijednost spora prelazi iznos od 800 KM, revizija je dozvoljena.

Revizija, me─Ĺutim, nije osnovana.

Shvatanja ni┼żestepenih sudova su pravilna.

Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizilazi da tu┼żeni ima ja─Źi pravni osnov na sporno zemljište, u smislu ─Źlana 41. ZOSPO, od tu┼żioca. Tu┼żilac se doduše vodi kao posjednik tog zemljišta, ali se posjed, kao fakti─Źko stanje, mo┼że ste─çi i bez pravnog osnova. Nasuprot tome, tu┼żeni je upisan kao zemljišno-knji┼żni suvlasnik parcele, pa mu, s obzirom na to svojstvo, pripada pravo na zaštitu prava svojine na cijelu stvar u odnosu na tre─ça lica (─Źlan 43. ZOSPO). Najzad, prvostepeni sud je utvrdio da tu┼żeni nije izjavom od 28. juna 1983. godine pred potkomisijom za utvr─Ĺivanje fakti─Źkog stanja Opštinske komisije za komasaciju, O., poklonio tu┼żiocu sporni, nego samo nesporni dio parcele broj 447. po novom, odnosno parcele 190/1 po starom premjeru u k.o. ┼Ż.D.. Posjedovne radnje koje je tu┼żilac povremeno preduzimao na nekretninama na koje u ovom sporu pola┼że pravo, irelevantne su sa stanovišta sticanja prava svojine. Iz tih razloga tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca je i po ocjeni ovog suda neosnovan.

Tvrdnje revidenta kako je „nesumnjivo – u toku postupka utvr─Ĺeno da je tu┼żilac cijelu spornu parcelu koristio za svoje potrebe, da mu je istu tu┼żeni u postupku komasacije darovao na jasan, nedvosmislen i nesumnjiv na─Źin“, u suprotnosti su sa utvr─Ĺenim ─Źinjeni─Źnim stanjem.

Ta─Źno je da se pravo svojine pored ostalog mo┼że ste─çi odre─Ĺenim pravnim poslom i odgovaraju─çom odlukom dr┼żavnog organa, kako se tvrdi u

reviziji. Iz utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja ne proizilazi me─Ĺutim da je
„pravnim poslom i izjavom datom u toku postupka komasacije, tu┼żeni prenio na tu┼żioca … pravo svojine na cijeloj spornoj parceli“, odnosno da su to
„dobrim dijelom svojim iskazima potvrdili i saslušani svjedoci“. Analizom i ocjenom provedenih dokaza prvostepeni sud je došao do sasvim druk─Źijeg ─Źinjeni─Źnog stanja, o ─Źemu je ve─ç bilo rije─Źi.

Tu┼żilac na opisani na─Źin pobija presude ni┼żestepenih sudova zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja, što je u postupku po reviziji isklju─Źeno (─Źlan 385. stav 3. ranijeg ZPP).

Ni┼żestepene presude nemaju, prema tome, nedostataka na koje ukazuje revident, odnosno na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Dosljedno tome, tu┼żio─Źeva revizija je odbijena kao neosnovana (─Źlan 393. u vezi sa ─Źlanom 386. ranijeg ZPP u vezi sa ─Źlanovima 456. stav 1. i 461. va┼że─çeg ZPP).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 664/05 od 11.05.2007.g.)

 

<------->

 

Ugovor o poklonu

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e


Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj P-794/92 od 11.02.2002. godine, poništen je ugovor o poklonu sa─Źinjen izme─Ĺu tu┼żiteljice i tu┼żenog dana 24.8.1987. godine, kojim je ugovorom tu┼żiteljica poklonila tu┼żenom nekretnine upisane u zk. ul. broj 26 k.o. M., pa se u zemljišnoj knjizi ima uspostaviti ranije zemljišno knji┼żno stanje koje je bilo prije sa─Źinjavanja navedenog ugovora i tu┼żeni obavezan to priznati i trpiti, te tu┼żiteljici nadoknaditi troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.100 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Bijeljini broj G┼ż-955/02 od
03.4.2007. godine, ┼żalba tu┼żenog je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żeni pobija drugostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predla┼że da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żiteljica je osporila navode tu┼żenog i predlo┼żila da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi nespornim da je tu┼żiteljica bila vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. 26 k.o. M., bli┼że ozna─Źenih u stavu I spornog ugovora, a koje je naslijedila iza svog oca. Nesporno je, tako─Ĺe, da je od ranije predmetne nekretnine dr┼żao u posjedu i u┼żivao otac tu┼żenog bez davanja bilo kakve naknade tu┼żiteljici, da su parni─Źne strane zaklju─Źile ugovor o poklonu dana 24.8.1987. godine, kojim je tu┼żiteljica predmetne nekretnine poklonila tu┼żenom, da je istog datuma ugovor ovjeren kod prvostepenog suda i da je istog datuma pla─çen porez na promet nekretnina u iznosu od 64.900 dinara, te da je na temelju ovog ugovora izvršen upis prava vlasništva na cijelom dijelu nekretnina upisanih u zk. ul. br. 26 k.o. M., u korist tu┼żenog, na osnovu rješenja Odsjeka broj Dn-1697/87 od 31.8.1987. godine. Prihvataju─çi iskaz tu┼żiteljice saslušane u svojstvu parni─Źne stranke, te iskaze svjedoka A.M., S.M.2 i P.M., prvostepeni sud je utvrdio da tu┼żiteljica osim predmetnih nekretnina nije više ništa imala, te da je htjela da ih proda radi obezbje─Ĺenja sredstava za svoje izdr┼żavanje, jer je bila stara osoba i sama ┼żivjela.

Na osnovu ovih dokaza prvostepeni sud je utvrdio da je tu┼żiteljica pristala da sa─Źini ugovor o poklonu sa tu┼żenim da bi mu pomogla kao svom brati─çu da plati manji porez na promet, pošto joj se “zakleo“ da ─çe prvu ratu platiti odmah, a drugi dio kupoprodajne cijene za mjesec dana. Kako tu┼żeni nije ispunio obe─çanje prema tu┼żiteljici, pismenim putem je od tu┼żenog tra┼żila isplatu, tako što su pismo koje je sa─Źinio advokat svjedokinje S.M.2 i P.M. ostavile tu┼żenom kod njegove majke, jer ona nije htjela da im ka┼że adresu tu┼żenog u S. Po ocjeni prvostepenog suda svjedok D.G., koji je prisustvovao zaklju─Źenju ugovora i svjedok Z.K., koji je ovjerio ugovor o poklonu su na osnovu naziva ugovora zaklju─Źili da se radi o ugovoru o poklonu, a da se ovi svjedoci nisu mogli izjasniti o volji stranaka, kao ni svjedok R.T., koji je izjavio da je sporni ugovor sa─Źinio slu┼żbenik u njegovoj advokatskoj kancelariji. Uvidom u original ugovora o poklonu, ulo┼żen u Dn spis, prvostepeni sud je utvrdio da je u stavu I spornog ugovora rije─Ź „sinu“ podvu─Źena crvenom hemijskom olovkom, a prekri┼żena plavom i iznad nje otkucana istom pisa─çom mašinom rije─ç
„brati─çu“.

Kod takvog stanja stvari prvostepeni sud je zaklju─Źio da su parni─Źne stranke zaklju─Źile prividni ugovor o poklonu prikrivaju─çi ugovor o kupoprodaji. Kako prema odredbi ─Źlana 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (''Slu┼żbeni list'' SFRJ br. 27/78 do 57/89 i (''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO), prividan ugovor nema dejstva me─Ĺu ugovornim stranama, a nisu ispunjeni uslovi za pravnu valjanost ugovora o kupoprodaji prema odredbi ─Źlana 454. ZOO, jer ugovor ne sadr┼żi klauzulu o kupoprodajnoj cijeni, kao bitnom elementu tog ugovora, niti je taj ugovor izvršen u cjelini ili u prete┼żnom dijelu u smislu ─Źlana 9. Zakona o prometu nepokretnosti (''Slu┼żbeni list SR BiH“ broj 38/78 do 22/91 i ''Slu┼żbeni glasnik'' RS br. 29/94), prvostepeni sud je udovoljio tu┼żbenom zahtjevu tu┼żiteljice i osporeni ugovor o poklonu poništio, te je nalo┼żio uspostavu ranijeg zemljišno knji┼żnog stanja koje je bilo prije zaklju─Źenja ugovora o poklonu.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenog drugostepeni sud je u svemu prihvatio ─Źinjeni─Źno utvr─Ĺenje i pravno shvatanje prvostepenog suda, nalaze─çi da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza potpuno utvrdio ─Źinjeni─Źno stanje i iz takvog utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja izveo pravilan zaklju─Źak da je predmetni ugovor o poklonu prividan i u smislu ─Źlana 66. stav 1. ZOO nema dejstva me─Ĺu strankama, a da prikriveni ugovor o kupoprodaji ne sadr┼żi sve bitne elemente ugovora, što podrazumjeva odre─Ĺivanje i isplatu kupoprodajne cijene.

Po ocjeni drugostepenog suda tu┼żiteljica je blagovremeno, u okviru subjektivnog roka od 1 godine u smislu ─Źlana 111., 112., 113. i 117. ZOO podnijela tu┼żbu za poništenje spornog ugovora, a ako se prihvati shvatanje da je predmetni ugovor ništav, to nije od uticaja na pravilnost prvostepene odluke, jer se u konkretnom slu─Źaju posljedice rušljivosti i ništavosti iste. ┼Żalbeni prigovor tu┼żenog da je prvostepeni sud propustio konstatovati prezumpciju povla─Źenja tu┼żbe nakon proteka perioda mirovanja postupka i roka za stavljanje prijedloga da se postupak nastavi i postupio po neblagovremenom prijedlogu za povra─çaj u pre─Ĺašnje stanje, kome je udovoljio, te da je na taj na─Źin u─Źinjena povreda odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana 354. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 118. i
217. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te
„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93 do 32/94, u daljem tekstu: ZPP), drugostepeni sud je ocijenio neosnovanim. Nalaze─çi da je rješenje o mirovanju postupka od 15.6.2000. godine uredno dostavljeno tu┼żiteljici tek 26.10.2000. godine, dakle, nakon što je protekao period mirovanja, pošto u smislu ─Źlana 334. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 347. ZPP rješenje ima u─Źinak prema strankama od dana dostavljanja, drugostepeni sud je zaklju─Źio da je rok za stavljanje prijedloga za nastavak postupka tu┼żiteljici po─Źeo te─çi tek od dana prijema rješenja. Kako je tu┼żiteljica blagovremeno 03.10.2000. godine stavila prijedlog da se postupak nastavi, prvostepeni sud je bio u obavezi postupak nastaviti. Po ocjeni drugostepenog suda, okolnost da je prvostepeni sud dozvolio povra─çaj u pre─Ĺašnje stanje po istovremeno podnesenom prijedlogu tu┼żiteljice, iako je ovaj prijedlog bio neblagovremen, nije od uticaja na dalji tok postupka s obzirom na blagovremeno stavljeni prijedlog za nastavak postupka.

Osporena odluka je pravilna i zakonita.

Pravilno su ni┼żestepeni sudovi, s obzirom na utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, zaklju─Źili da se u konkretnom slu─Źaju radi o prividnom ugovoru o poklonu koji su parni─Źne stranke zaklju─Źile da bi prikrile ugovor o kupoprodaji nekretnina. Ni┼żestepeni sudovi su na osnovu rezultata dokaznog postupka utvrdili da su parni─Źne stranke zaklju─Źile ugovor o poklonu, koji stvarno nisu ┼żeljele zaklju─Źiti, da bi prikrile ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, koji su zaista namjeravale zaklju─Źiti sa dejstvom tog ugovora kojeg prikriva ovaj prividni ugovor. Kako ugovorne strane nisu zaista htjele ono što su izjavile zaklju─Źuju─çi ugovor o poklonu, ovaj ugovor o poklonu je ništav, jer nedostaje izjava volje kao bitan elemenat nastanka svakog pravnog posla i u skladu sa odredbom ─Źlana 66. stav 1. ZOO nema dejstva me─Ĺu ugovornim stranama. Ugovor o kupoprodaji, koji je disimulovani pravni posao, u smislu ─Źlana 66. stav 2. ZOO nije pravno valjan, jer iako je zaklju─Źen u pismenoj formi i potpisi ugovara─Źa ovjereni kod nadle┼żnog suda u smislu ─Źlana 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti, u ugovoru nije odre─Ĺena cijena niti ugovor sadr┼żi dovoljno podataka pomo─çu kojih bi se ona mogla odrediti u smislu ─Źlana 462. stav 1. ZOO. Stoga su ni┼żestepeni sudovi pravilno zaklju─Źili da ni ugovor o poklonu, a ni ugovor o kupoprodaji ne proizvode pravno dejstvo me─Ĺu parni─Źnim strankama.

Ta─Źni su navodi revidenta koje je isticao i u ┼żalbi, da je izrekom prvostepene presude poništen predmetni ugovor o poklonu, kao da se radi o rušljivom pravnom poslu, a da se razlozi dati u obrazlo┼żenju osporene odluke odnose na ništavost ugovora. Me─Ĺutim, i po ocjeni ovog suda, navedeni propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba parni─Źnog postupka iz ─Źlana
354. stav 2. ta─Źka 13. ZPP na koju se poziva tu┼żeni, jer su u konkretnom slu─Źaju posljedice rušljivosti i ništavosti predmetnog ugovora za parni─Źne stranke iste, kako je to pravilno uo─Źio drugostepeni sud.

Neosnovan je prigovor revizije da su ni┼żestepeni sudovi propustili da cijene sve provedene dokaze u skladu sa ─Źlanom 8. ZPP, da su razlozi dati u obrazlo┼żenju osporene presude u suprotnosti sa provedenim dokazima, da drugostepeni sud nije cijenio ┼żalbene navode tu┼żenog u smislu ─Źlana 375. stav 1. ZPP, pa da su povrede ovih odredbi parni─Źnog postupka uticale na pravilnost i zakonitost osporene presude u smislu ─Źlana 354. stav 1. ZPP.

Prvostepeni sud je u svojoj odluci obrazlo┼żio iz kojih razloga je prihvatio kao istinite iskaz tu┼żiteljice saslušane u svojstvu parni─Źne stranke, i iskaze svjedoka A.M., S.M.2 i P.M., kao i razloge zbog ─Źega nije prihvatio iskaz tu┼żenog saslušanog u svojstvu parni─Źne stranke. Prvostepeni sud je ocijenio i iskaze svjedoka D.G. i Z.K. pravilno, jer naziv ugovora ne odre─Ĺuje njegova svojstva i pravnu prirodu, ve─ç stvarna volja ugovornih strana i sadr┼żaj ugovora. Imaju─çi u vidu iskaz tu┼żiteljice, pravilno je zaklju─Źio prvostepeni sud da se ovi svjedoci i nisu mogli izjasniti o pravoj volji stranaka u pogledu zaklju─Źenja spornog ugovora. Samo iz ─Źinjenice da je tu┼żeni platio porez na promet nepokretnosti ne mo┼że se izvu─çi zaklju─Źak da nije bilo razloga za zaklju─Źivanje prividnog ugovora, jer kako je pravilno uo─Źio prvostepeni sud, u stavu 1 originala ugovora rije─Ź „sinu“ prekri┼żena je i upisana rije─Ź „brati─çu“.

Dakle, prvostepeni sud je cjenio provedene dokaze i pojedina─Źno i u me─Ĺusobnoj vezi, upravo kako to zahtjeva odredba ─Źlana 8. ZPP, a drugostepeni sud je našao da su razlozi prvostepenog suda u pogledu ocjene provedenih dokaza objektivno prihvatljivi i odgovorio na ┼żalbene navode tu┼żenog koji su od odlu─Źnog zna─Źaja za odluku u ovom sporu u skladu sa odredbom ─Źlana 375. stav 1. ZPP.

Suprotno navodima revizije, pravilno je zaklju─Źio drugostepeni sud da je po rješenju o mirovanju postupka od 15.10.2000. godine rok iz ─Źlana 217. stav
2. ZPP za podnošenje prijedloga za nastavak postupka po─Źeo te─çi od urednog dostavljanja tog rješenja tu┼żiteljici 26.10.2000. godine. Rješenje, kao i presuda, ima dejstvo prema stranakama tek od dana kad im je dostavljeno u skladu sa odredbom ─Źlana 334. stav 2. u vezi sa ─Źlanom 347. ZPP, pa je prijedlog

za nastavak postupka koji je tu┼żiteljica podnijela 30.10.2000. godine blagovremen. Zato okolnost da je prvostepeni sud u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak, iako je to u─Źinio dozvoljavaju─çi tu┼żiteljici povra─çaj u pre─Ĺašnje stanje po neblagovremenom prijedlogu za povra─çaj u pre─Ĺašnje stanje, nije od uticaja na ishod ovog spora, jer su postojali zakonski uslovi da se postupak nastavi po blagovremenom prijedlogu za nastavak postupka nakon mirovanja.

Iz naprijed izlo┼żenog proizlazi da osporena presuda nema nedostataka na koje ukazuje revizija tu┼żenog. Zato je primjenom odredbe ─Źlana 393. ZPP u vezi sa ─Źlanom 456. stav 1. va┼że─ç─Źeg Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), odlu─Źeno kao u izreci.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-07-000 707 od 09.07.2008.g.)

 

<------->

 

Ugovor o prodaji

P R E S U D A

 

Revizija se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Doboju broj P┼ż-111/03 od 17.01.2005. godine, se preina─Źava tako što se ┼żalba tu┼żioca uva┼żava, prvostepena presuda Osnovnog suda u Tesli─çu broj Ps-4/02 od 12.11.2002. godine se preina─Źava i sudi:

Utvr─Ĺuje se da je ugovor o prodaji od 19.6.2001. godine ovjeren kod prvostepenog suda dana 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenog K. V. iz V., kao prodavca i tu┼żenog Š. C. D.O.O. T., kao kupca, ništav.

Tu┼żeni Š. C. D.O.O. T. du┼żan je predati tu┼żiocu u posjed poslovni prostor u T. ukupne površine 84,33 m2 izgra─Ĺen na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ...., slobodan od stvari i ljudi, te se oba tu┼żena obavezuju da solidarno naknade tu┼żiocu troškove spora u iznosu od 1.250,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Tesli─çu broj Ps-4/02 od 12.11.2002. godine odbijen je tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca ODP K.A. A.D. S. kojim je tra┼żio da se utvrdi da je ništav ugovor o prodaji koga su zaklju─Źili dana 19.6.2001. godine tu┼żeni K.V. iz V., kao prodavac (u daljem tekstu: prvotu┼żeni) i tu┼żeni Š. C. D.O.O. T., kao kupac (u daljem tekstu: drugotu┼żeni) koji je ovjeren kod prvostepenog suda dana 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, u kojem je predmet prodaje poslovni prostor u T. površine 84,32 m2 koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi sagra─Ĺena na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ..., a sastoji se od prodajnog prostora, magacina, predprostora i sanitranog ─Źvora, kao i zahtjev da drugotu┼żeni preda tu┼żiocu u posjed predmetni poslovni prostor.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj P┼ż-111/03 od 17.01.2005. godine, ┼żalba tu┼żioca je odbijena i prvostepena presuda potvr─Ĺena.

Tu┼żilac revizijom pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi tako što ─çe se ┼żalba tu┼żioca uva┼żiti prvostepena presuda preina─Źiti i udvoljiti tu┼żbenom zahtjevu ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

Nije podnesen odgovor na reviziju. Revizija je osnovana.
U tu┼żbi tu┼żilac zahtjevom tra┼żi da se: 1. utvrdi da je ništav ugovor o prodaji poslovnog prostora u T. od 19.6.2001. godine ovjerenog kod prvostepenog suda 29.6.2001. godine pod brojem Ov-2779/01, zaklju─Źen izme─Ĺu prvotu┼żenog, kao prodavca, i drugotu┼żenog, kao kupca i 2. drugotu┼żeni obave┼że da tu┼żiocu preda u posjed i slobodno raspolaganje poslovni prostor u T. ....(ranije ...), sagra─Ĺene na k.─Ź. 517/41 upisane u P.L. 649 K.O. ..., površine 84,33 m2 koji se sastoji od prodajnog prostora, magacina, predprostora i sanitarnog ─Źvora.

Nakon provedenog postupka prvostepeni sud je utvrdio slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje koje nije ni sporno izme─Ĺu stranaka: da su po odluci Vlade RS broj 02-267 od 28.6.1994. godine (objavljene u ''Sl. glasniku RS'', br. 15/94) uvedene mjere za otklanjanje vanrednih okolnosti kod prednika tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. koje je od posebnog interesa za R. S. po kojoj je (─Źl.1. te odluke) pravni prednik tu┼żioca, pravni sljednik imovine K.V. iz V. na teritoriji R. S.; da su po odluci Vlade RS broj 02-35 od 2.6.1996. godine uvedene mjere za otklanjanje vanrednih okolnosti u T. p. A.p. koje je od posebnog interesa za Republiku Srpsku, koji je pravni sljednik imovine preduze─ça A. p. S. koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske; da je po odluci Vlade Republike Srpske broj 02-127/97 od 28.2.1997. godine izvršeno spajanje navedena dva preduze─ça u preduze─çe ODP K.A. sa sjedištem u S. koje je rješenjem Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu broj U-127/97 od 10.3.1997. godine upisano u registar tog suda; da je prvotu┼żeni sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti T. dana 27.9.1985. godine zaklju─Źio ugovor o udru┼żivanju sredstava radi kupovine spornog poslovnog prostora „koji ─çe se izgraditi u stambenom-poslovnom objektu lamela A“ u ... u T. površine 84,33
m2 po kojem se prvotu┼żeni obavezao da ─çe do 15.10.1985. godine uplatiti iznos od 3.354,967 dinara tj. jednu polovinu cijene, a drugu polovinu cijene ─çe uplatiti do 31.12.1985. godine; da je prvotu┼żeni nakon izgradnje stambeno- poslovne zgrade u kojoj je i sporni poslovni prostor, preuzeo u posjed poslovni prostor; da je prvotu┼żeni zemljišnoknji┼żnom uredu prvostepenog suda podnio zahtjev da se na osnovu predmetnog ugovora izvrši upis prava raspolaganja na spornom poslovnom prostoru, koji upis nije izvršen jer zemljišne knjige prvostepenog suda nemaju ustrojene knjige eta┼żne svojine; da su prvotu┼żeni kao prodavac i drugotu┼żeni, kao kupac dana 19.6.2001. godine

zaklju─Źili pismeni ugovor o prodaji predmetnog poslovnog prostora; da je Upravni odbor prvotu┼żenog odlukom od 20.3.2001. godine dao saglasnost za prodaju predmetno-poslovnog prostora a nakon što je pribavio saglasnost Ministarstva ...; da je prvotu┼żeni prije zaklju─Źenja predmetnog ugovora o prodaji sporno poslovnog prsotora isti ponudio O. T. koja je prvotu┼żenog pismeno obavijestila dana 19.6.2001. godine da nije zainteresovana za kupovinu; da predmetni poslovni prostor dr┼żi u posjedu drugotu┼żeni i da je tu┼żilac tu┼żbu dostavio prvostepenom sudu dana 22.1.2002. godine.

Kod ovakvog stanja ─Źinjenica ni┼żestepeni sudovi nalaze da je prvotu┼żeni postao vlasnik na predmetnom poslovnom prostoru po osnovu ugovora o prodaji spornog poslovnog prostora od 27.9.1985. godine sa kojim je u smislu odredbi ─Źl. 3. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (″Slu┼żbeni list SFRJ″, broj 6/80, u daljem tekstu: ZOSPO), kao vlasnik mogao raspolagati i da je pravno valjan navedeni pismeni ugovor o prodaji spornog poslovnog prostora od 19.6.2001. godine zaklju─Źen izme─Ĺu tu┼żenih, pa zbog toga da u smislu odredbi ─Źlana 103. Zakona o obligacionim odnosima predmetni ugovor nije ništav i sudili tako što su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca.

Odluka ni┼żestepenih sudova nije pravilna.

Pravilno je shvatanje ni┼żestepenih sudova da se po samom Zakonu (ex lege) pravo svojine sti─Źe, izme─Ĺu ostalog, stvaranjem nove stvari. Me─Ĺutim, udru┼żivanjem nov─Źanih sredstava radi uzgradnje stambeno-poslovne zgrade u kojoj se nalaze i sporne poslovne prostorije, sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti T. 1985. godine, prednik prvotu┼żenog je stekao pravo raspolaganja, a ne pravo privatnog vlasništva na tim poslovnim prostorijama. Naime, u vrijeme zaklju─Źenja ugovora od 27.9.1985. godine u skladu s odredbom ─Źl. 6. Zakona o udru┼żenom radu i drugim tada va┼że─çim zakonskim propisima, prednik prvotu┼żenog kao preduze─çe je bio u društvenoj svojini pa su i izgra─Ĺene sporne poslovne prostorije bile u društvenoj svojini.

Nesporno je, da je tek Zakonom o društvenom kapitalu (″Slu┼żbeni list SFRJ″, broj 84/89 i 46/90) omogu─çena transformacija preduze─ça u društvenoj svojini u preduze─ça u mješovitoj, tako što je dozvonjeno da preduze─ça dodatni kapital pribavljaju izdavanjem dionica (internih) radnicima koje ne mogu biti na tr┼żištu vrijednosnih papira (─Źl. 1. i 1a. tog zakona), pa i prednika prvotu┼żenog. Tako─Ĺe, nije sporno da je prednik tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. osnovan na imovini prednika prvotu┼żenog koja se nalazila na teritoriji Republike Srpske u kojoj su se nalazile i sporne poslovne prostorije u T. i da je tu┼żilac kao O.D.P. upisan u sudski registar Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu na osnovu rješenja tog suda broj U-127/97 od 10.3.1997. godine.

Kako je ve─ç re─Źeno, da je pravni prednik prvotu┼żenog do izbijanja ratnih sukoba na teritoriji bivše SRBiH tokom 1992. godine, bio preduze─çe u mješovitoj svojini (društvenoj i izdavanjem internih dionica radnicima preduze─ça), i prema tome sporne poslovne prostorije nisu postale niti su po tada va┼że─çim zakonskim propisima mogle postati privatna svojina tog preduze─ça, a ni radnika ulaga─Źa.

Zato se pitanje vlasništva na spornim poslovnim prostorijama ne mo┼że razrjiješiti odvojeno od pitanja vlasni─Źke transformacije preduze─ça u društvenom, odnosno kasnije dr┼żavnom i mješovitom vlasništvu, tj. od procesa privatizacije.

Odredbom ─Źl. 2. stav 1. Okvirnog Zakona o privatizaciji preduze─ça i banaka u BiH (″Slu┼żbeni list BiH“, broj 12/99, u daljem tekstu: Okvirni Zakon o privatizaciji) priznaje se izri─Źito pravo entitetima da privatiziju preduze─ça i banke smještene na njihovoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu. Odluka da li je preduze─çe ili banka u privatnom vlasništvu bi─çe donesena prema propisima entiteta (─Źl. 2. st. 2.). Da ─çe se zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju obuhvatiti samo ona imovina i potra┼żivanja u vezi te imovine, koja se nalazi na teritoriji tog entiteta (─Źl. 3.). Da ─çe sredstvima ostvarenim privatizacijom preduze─ça i banaka koje se nalaze na teritoriji jednog entiteta raspolagati taj entitet ili pravna lica ovlaštena zakonom tog entiteta da ih prikupe (─Źlan 4. stav 1.) Potra┼żivanje prema preduze─çima i bankama koja se privatizuju smatra─çet se odgovornoš─çu entiteta koji vrše privatizaciju (─Źl. 4. st.2).

Zakonom o privatizaciji dr┼żavnog kapitala u preduze─çima (″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, 24/98 do 109/05) ure─Ĺeni su uslovi i postupak za prodaju i prenošenje dr┼żavnog kapitala u preduze─çima Republike Srpske u svojinu doma─çih i stranih fizi─Źkih i pravnih lica. Odredbom ─Źl.3. tog zakona odre─Ĺeno je da je predmet privatizacije dr┼żavni kapital u preduze─çima u dr┼żavnoj i mješovitoj svojini.

Kako je Okvirnim Zakonom o privatizaciji dato isklju─Źivo pravo entitetima da izvrše privatizaciju preduze─ça koja se nalaze na njihovoj teritoriji a koja nisu u privatnom vlasništvu, u pogledu dijela društvenog, odnosno dr┼żavnog kapitala u spornim poslovnim prostorijama koje se nalaze u T., na teritoriji Republike Srpske i koje su unesene kao dio osniva─Źkog uloga pri osnivanju pravnog prednika tu┼żioca, prvotu┼żeni kao pravni sljednik nema osnova polagati bilo koje pravo na spornom poslovnom prostoru. Ovim zakonom, dakle, nije priznato sticanje prava svojine na imovini preduze─ça koja se nalazi na teritoriji entiteta koja je ušla u imovinu tog preduze─ça prilikom njegovog osnivanja i upisa u sudski registar, a koja imovina je prije izbijanja ratnih sukoba na teritoriji bivše SRBiH tokom 1992. godine pripadala preduze─çu sa sjedištem na teritoriji drugog entiteta, nego je priznato pravo entitetu da izvrši privatizaciju preduze─ça na svojoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu tj. da po Zakonu o privatizaciji tog entiteta izvrši vlasni─Źku transformaciju i da raspola┼że nov─Źanim sredstvima nakon izvršene privatizacije preduze─ça, a pravo svojine, sti─Źe ono pravno, odnosno fizi─Źko lice koje po provedenom postupku privatizacije na osnovu Zakona o privatizaciji dr┼żavnih preduze─ça kupi društveni odnosno dr┼żavni kapital tog preduze─ça.

Dakle, u ovom slu─Źaju je, a kako se to osnovano ukazuje u reviziji tu┼żioca, predmetni ugovor o prodaji koga su zaklju─Źili tu┼żeni dana 19.6.2001. godine suprotan navedenom Okvirnom Zakonu o privatizaciji, (koji je poseban zakon-lex specialis), kao prinudnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme njegovog zaklju─Źivanja (19.6.2001. godine) i otuda je ništav u smislu odredbi ─Źl. 103. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i ''Sl. glasnik RS'', br. 17/93 do 39/03).

Osnovan je i drugi zahtjev tu┼żioca da mu drugotu┼żeni predmetni poslovni prostor preda u posjed.

Utvr─Ĺenjem ništavosti predmetnog ugovora o prodaji poslovnog prostora od 19.6.2001. godine nastaju pravne posledice ništavosti tog ugovora od njegovog zaklju─Źenja (ex. tunc), tj. posledice su takve da takvog ugovora nema, pa zbog toga na strani drugotu┼żenog nema pravnog osnova za dr┼żanje u posjedu spornog poslovnog prostora.

S obzirom da je prednik tu┼żioca K. V. sa sjedištem u S. osnovan na imovini prednika prvotu┼żenog koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, a tu┼żilac upisan u registar Osnovnog suda u Srpskom Sarajevu pod brojem U- 127/97 od 10.3.1997. godine ─Źiji upis prvotu┼żeni nije osporavao u zakonom propisanom postupku po Zakonu o postupku za upis u sudski registar („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 13/83 i 17/90) koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu odredbi ─Źl.12. Ustavnog zakona za sprovo─Ĺenje Ustava Republike Srpske (''Sl. glasnik RS'', br. 21/92) i Zakona o upisu u sudski registar (''Sl. glasnik RS'', br. 24/98, 37/01, 24/03 i 39/03), to tu┼żiocu pripada ja─Źe pravo na posjed spornih nekretnina (─Źl.41. ZOSPO).

Ni┼żestepeni sudovi su, prema tome, na pravilno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje pogrešno primjenili materijalno pravo kada su odbili tu┼żbeni zahtjev tu┼żioca. Revizija tu┼żioca je iz tih razloga uva┼żena, a ni┼żestepene presude preina─Źene, tako što je odlu─Źeno kao u izreci ove presude (─Źl. 250. st.1. Zakona o parni─Źnom postupku - ''Sl. glasnik RS'', br. 58/03 do 63/07, u daljem tekstu: ZPP.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu (ovdje tu┼żeni) du┼żna je da protivnoj strani (tu┼żiocu) naknadi troškove spora (─Źl. 386. st.1 ZPP).

Troškovnikom od 12.11.2002. godine tu┼żilac je tra┼żio troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 KM (za sastav tu┼żbe 500,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi 12.11.2002. godine 500,00 KM, za odsustvo iz advokatske kancelarije 70,00 KM, i troškove prevoza od V. gdje je sjedište advokatske kancelarije punomo─çnika tu┼żioca, do sjedištva prvostepenog suda u S. u iznosu od 126,00 KM). Sud je usvojio ovaj zahtjev tu┼żioca nalaze─çi da tu┼żiocu pripadaju troškovi spora koji se odnose na navedene troškove po ─Źl.6. i 14. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koji se tada primjenjivao (''Sl. glasnik RS'', br. 45/00).

Tu┼żilac je tra┼żio naknadu troškova ┼żalbenog i revizionog postupka ali ih nije opredjelio, pa mu ti parni─Źni troškovi nisu dosu─Ĺeni (─Źl.396. st.1. ZPP).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Rev-06-000 511 od 09.04.2008.g.)

 

<------->

Sticanje prava vlasništva

P R E S U D A

Revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 006126 09 P od 17.02.2010. godine utvr─Ĺeno je da je osnovana izlu─Źna prijava tu┼żitelja u ste─Źajnom postupku koji se kod tog suda vodi protiv tu┼żenog pod brojem 85 0 St 001413 07 St, pa je tu┼żiteljima priznato pravo da iz ste─Źajne mase izlu─Źe poslovni prostor površine … m2, koji se nalazi u prizemlju Tr┼żno-poslovnog centra U. u D., le┼że─çeg na k─Ź. br. … i … k.o. D. 1. Tu┼żeni je obavezan da tu┼żiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.438,00 KM. Tu┼żitelji su odbijeni sa tu┼żbenim zahtjevom za izdavanje tabularne isprave kao preuranjenim.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Doboju broj 85 0 P 006126 10 G┼ż od 23.6.2010. godine ┼żalba tu┼żenog je odbijena i potvr─Ĺena prvostepena presuda u dosu─Ĺuju─çem dijelu.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żeni pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje ni┼żestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Tu┼żitelji u odgovoru na reviziju tu┼żenog su osporili navode revizije i predlo┼żili da se ista odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Tu┼żbenim zahtjevom se tra┼żi utvr─Ĺenje prava tu┼żitelja da iz ste─Źajne mase tu┼żenog izlu─Źe poslovni prostor, bli┼że nazna─Źen u izreci prvostepene presude.

Na podlozi rezultata dokaznog postupka prvostepeni sud je utvrdio slijede─çe ─Źinjeni─Źno stanje: da su tu┼żitelji sa tu┼żenim dana 19.7.2000. godine zaklju─Źili ugovor o udru┼żivanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora površine … m2 u Tr┼żno-poslovnom centru U. u D.; da je cijena ovog poslovnog prostora ugovorena u iznosu od 1.600,00 KM/m2 odnosno 54.400,00 KM te da su se tu┼żitelji obavezali tu cijenu platiti tu┼żenom u ratama; da se tu┼żeni ugovorom obavezao poslovni prostor izgraditi i predati tu┼żiteljima do 28.8.2000. godine, koju obavezu nije ispunio u navedenom roku; da je zbog ekonomskih teško─ça tu┼żeni obustavio radove na izgradnji navedenog Tr┼żno- poslovnog centra; da je 16.8.2004. godine osnovano Udru┼żenje …, u ─Źije ─Źlanstvo je 25.3.2005. godine stupio i tu┼żeni, a ─Źiji je zadatak bio da nastavi izgradnju navedenog Tr┼żno-poslovnog centra; da su tu┼żitelji izvršili obavezu pla─çanja kupoprodajne cijene poslovnog prostora i to tako što su prete┼żan dio cijene u iznosu od 41.600,00 KM platili tu┼żenom u maju 2000. godine, dok su preostali iznos od 12.800,00 KM u toku 2005. godine uplatiti Udru┼żenju …, koje je finansiralo završetak radova na izgradnji Tr┼żno- poslovnog centra; da je nakon toga ugovor zaklju─Źen izme─Ĺu parni─Źnih stranaka ovjeren u sudu 08.12.2005. godine; da je tu┼żeni 10.12.2005. godine predmetni poslovni prostor predao tu┼żiteljima, kojom prilikom je sa─Źinjen zapisnik u kome je konstatovano da su obje ugovorne strane ispunile svoje obaveze iz ugovora o udru┼żivanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora; da se tu┼żitelji nisu uknji┼żili kao vlasnici spornog poslovnog prostora u javnim knjigama jer ni objekat u kome se ovaj prostor nalazi nije upisan u te knjige; da je 2007. godine nad tu┼żenim otvoren ste─Źajni postupak, u kome je ste─Źajni upravnik osporio tu┼żiteljima pravo na izlu─Źenje navedenog poslovnog prostora iz ste─Źajne mase tu┼żenog.

Na temelju ovih ─Źinjenica prvostepeni sud je zaklju─Źio da tu┼żitelji imaju valjan pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnom poslovnom prostoru i da im kao vanknji┼żnim vlasnicima tog prostora pripada pravo na izlu─Źenje ovog prostora iz ste─Źajne mase.

Odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żenog protiv prvostepene presude, drugostepeni sud prihvata shvatanje prvostepenog suda uz napomenu da predmet ove parnice nije poništenje niti raskid ugovora o udru┼żivanju sredstava, što je tu┼żeni mogao tra┼żiti ukoliko tu┼żitelji nisu u cjelosti ispunili svoju ugovornu obavezu.

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne i zakonite, a revizionim navodima nisu dovedene u sumnju.

Prema odredbi ─Źlana 37. st. 1. Zakona o ste─Źajnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 67/02 do 16/10), lice koje ima pravo na izdvajanje stvari koja ne pripada ste─Źajnom du┼żniku (izlu─Źni povjerilac) nije ste─Źajni povjerilac i njegovo pravo na izlu─Źenje tog predmeta se reguliše u skladu sa posebnim propisima kao što su Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO), Zakon o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85 i 57/89 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) itd. U konkretnom

slu─Źaju, prema dokazima koje su cijenili ni┼żestepeni sudovi, tu┼żitelji su u ste─Źajnom postupku u svojstvu izlu─Źnih povjerilaca podnijeli zahtjev da se iz ste─Źajne mase tu┼żenog kao ste─Źajnog du┼żnika izdvoji sporni poslovni prostor, na kome oni imaju pravo svojine i koji je u njihovom nesmetanom posjedu od decembra 2005. godine. Kako je ste─Źajni upravnik tu┼żenog osporio izlu─Źno pravo tu┼żitelja, oni su upu─çeni da to pravo ostvare izlu─Źnom tu┼żbom u ovom parni─Źnom postupku.

Nisu osnovani revizioni navodi tu┼żenog da ugovor o udru┼żivanju sredstava za izgradnju predmetnog poslovnog prostora nije valjan i da tu┼żitelji nisu u cjelosti isplatili kupoprodajnu cijenu tog prostora pa da zbog toga nisu mogli ste─çi ni pravo svojine na ovom prostoru.

U toku prvostepenog postupka tu┼żeni nije pobijao pravnu valjanost gore navedenog ugovora ve─ç je tu┼żbeni zahtjev osporio iz razloga što se tu┼żitelji nisu uknji┼żili kao vlasnici predmetne nekretnine, kao i zbog toga što mu nisu u cjelosti isplatili kupoprodajnu cijenu poslovnog prostora.

Ta─Źno je da se pravo svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla sti─Źe tek upisom u zemljišne knjige (─Źlan 33. ZOSPO). Zaklju─Źenjem valjanog ugovora o prodaji nekretnine kupac sti─Źe pravnu osnovu (titulus) za sticanje prava svojine na toj nekretnini.

Me─Ĺutim, ─Źinjenica da neko lice nije upisano u javnim knjigama ne mora automatski da zna─Źi da ono nije vlasnik odre─Ĺene nekretnine, jer pored derivativnog na─Źina sticanja prava svojine postoje i originarni na─Źini (npr. odr┼żaj, gra─Ĺenje itd.), gdje se svojina sti─Źe nastupanjem odre─Ĺenih ─Źinjenica, pa upis u odgovaraju─çe knjige nema konstitutivni karakter (ina─Źe, sticanje prava svojine je regulisano odredbama ─Źlana 20. ZOSPO).

Sticanje nekretnina na osnovu ugovora o udru┼żivanju sredstava ima i elemente originarnog na─Źina sticanja svojine (gra─Ĺenje), s obzirom da u momentu zaklju─Źenja ugovora nekretnina (u konkretnom slu─Źaju: poslovni prostor) još ne postoji i gradi─çe se sredstvima koja investitor (ovdje: tu┼żitelji) uplati graditelju (ovdje: tu┼żeni). Stoga ─Źinjenica da tu┼żitelji nisu uknji┼żeni kao vlasnici spornog poslovnog prostora ne uti─Źe na osnovanost njihovog zahtjeva za izlu─Źenje tog prostora iz ste─Źajne mase tu┼żenog. Tu┼żitelji su savjesni sticaoci predmetnog poslovnog prostora, koga dr┼że u posjedu, pa su kao takvi ja─Źi u pravu u odnosu na tu┼żenog, pri ─Źemu valja uzeti u obzir da se oni krivicom tu┼żenog nisu mogli uknji┼żiti u javnim knjigama kao vlasnici poslovnog prostora (tu┼żeni nije ispunio ugovornu obavezu da izvrši tehni─Źki prijem objekta, uslijed ─Źega cijeli objekat Tr┼żno- poslovnog centra nije upisan u javne knjige).

Kako je predmetni ugovor o udru┼żivanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora sudski ovjeren, on ispunjava uslove punova┼żnosti prema ─Źlanu 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti („Slu┼żbeni list SR BiH“, broj 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 29/94), bez obzira da li su ugovara─Źi ispunili ugovorne obaveze ili ne. Me─Ĺutim, ni┼żestepeni sudovi su pravilno utvrdili da su tu┼żitelji u cjelosti izmirili

obavezu pla─çanja kupoprodajne cijene poslovnog prostora, pri ─Źemu treba imati u vidu da su prete┼żan dio te cijene isplatili tu┼żenom i to za radove koje je on izveo, a da su preostali dio radova sami finansirali posredstvom Udru┼żenja …, sa ─Źime je tu┼żeni, koji je tako─Ĺe bio ─Źlan ovog udru┼żenja, bio saglasan te je nakon isplate cjelokupne kupoprodajne cijene sporni poslovni prostor predao tu┼żiteljima.

Iz izlo┼żenog proizilazi da ni┼żestepene presude nemaju nedostataka na koje ukazuje revident niti onih na koje ovaj sud pazi po slu┼żbenoj du┼żnosti. Shodno tome, revizija tu┼żenog je odbijena kao neosnovana (─Źlan 248. u vezi sa ─Źlanom 241. Zakona o parni─Źnom postupku -„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 85 0 P 006126 10 Rev od 2.8.2012.g. )

 

<------->

 

 

Povratak na: prvi dio - stvarno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti stvarnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija