Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Stvarno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine


─îlan 48. stav 1. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima i ─Źlan 95. Op─çeg Zakona o zadrugama

SUDSKU ZAŠTITU ZA PREDAJU U POSJED NEKRETNINA PRETPOSTAVLJENI VLASNIK MO┼ŻE OSTVARITI AKO U PARNICI DOKA┼ŻE DA JE SPORNE NEKRETNINE PRIBAVIO PO VALJANOM PRAVNOM OSNOVU I NA ZAKONIT NA─îIN, TE DA SE NALAZE U POSJEDU TU┼ŻENOG BEZ PRAVNOG OSNOVA ILI PO SLABIJEM PRAVNOM OSNOVU, A NE POZIVOM NA ODREDBU ─îLANA 95. OP─ćEG ZAKONA O ZADRUGAMA, KOJOM JE PROPISAN UPRAVNI POSTUPAK VRA─ćANJA IMOVINE KOJA JE BILA VLASNIŠTVO ZADRUGA I ZADRU┼ŻNIH SAVEZA POSLIJE 01.07.1953. GODINE I KOJA JE BEZ NAKNADE PRENESENA DRUGIM KORISNICIMA.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Neosnovano svoje pretpostavljeno vlasništvo tu┼żitelji zasnivaju na odredbi iz ─Źlana 95. stav 1. Op─çeg zakona o zadrugama, navode─çi da je predmetna imovina, kao zadru┼żna, bez pravnog osnova i besteretno upisana kao posjed tu┼żenog, te da ova imovina kao zadru┼żna mo┼że biti vlasništvo novoosnovanih zadruga na podru─Źju Op─çine Z., temeljem navedene odredbe, sa ograni─Źenjima u upravljanju i raspolaganju, kako je odre─Ĺeno ─Źlanovima 50. i 67. Op─çeg zakona o zadrugama.

Naime, odredbama ─Źlana 95. Op─çeg zakona o zadrugama regulisan je postupak vra─çanja imovine koja je bila vlasništvo zadruga i zadru┼żnih saveza poslije 01.07.1953. godine i koja je bez naknade prenesena drugim korisnicima. Vra─çanje imovine po ovoj odredbi provodi se putem sporazuma sa pravnim licem na koje je imovina prenesena bez naknade ili u upravnom postupku pred nadle┼żnim upravnim organom, odnosno u upravnom sporu pred nadle┼żnim sudom. Zbog toga se pretpostavljeno vlasništvo, u nedostatku pretpostavki koje su propisane odredbom ─Źlana 48. stav 1. Zakona o vlasni─Źko - pravnim odnosima, ne mo┼że zasnivati na navedenoj odredbi ─Źlana 95. Op─çeg zakona o zadrugama, pa je neosnovano revizijsko shvatanje da su tu┼żitelji, kao novoosnovane zadruge na podru─Źju Op─çine Z. stekle pravo vlasništva na zadru┼żnoj imovini, jer da su nekadašnje zadruge tu imovinu stvorile svojim radom i sredstvima.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 Ps 034770 15 Rev od 13.03.2018. godine)

 

<------->

 

 

─îlan 82. stav 1. Zakona o premjeru i katastru nekretnina

NA POSTUPKE PO TU┼ŻBAMA ZA UTVR─ÉIVANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA KOJE SU BILE PREDMET IZLAGANJA, NE PRIMJENJUJU SE ROKOVI IZ ─îLANA 82. STAV 1. ZAKONA O PREMJERU I KATASTRU NEKRETNINA.

 

Tu┼żbenim zahtjevom je tra┼żeno da sud utvrdi da je tu┼żitelj vlasnik parcele ozna─Źene kao k.─Ź. 513 u površini od 296 m², upisane u k.p. br. 510 Luka, i dosljedno tome, nalo┼żi tu┼żenim da tu┼żitelju predaju u posjed i vlasništvo navedenu parcelu. Zahtjev se zasniva na sljede─çim ─Źinjenicama: da su tu┼żitelj i tu┼żeni vlasnici susjednih parcela, da je tu┼żitelj svoju nekretninu stekao naslje─Ĺivanjem, te da je tu┼żeni prisvojio dio parcele tu┼żitelja, i upisao se kao vlasnik sporne parcele nakon stupanja na snagu novog katastra nekretnina.

Pravno pitanje u vezi s kojim je zauzeto pravno shvatanje je da li sud u parni─Źnom postupku po tu┼żbi radi utvr─Ĺivanja prava vlasništva na nekretninama ste─Źenog prije nego što je proveden postupak izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama i utvr─Ĺivanja prava na nekretninama, protiv osobe koja je u tom postupku upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine, primjenjuje odredbu ─Źlana 82. stav 1. Zakona o premjeru i katastru nekretnina („Slu┼żbeni list SRBiH“ br. 12/87, 26/90 i 36/90 i „Slu┼żbene novine RBiH“ br. 4/93, 13/94 i 20/95), kojom je propisan rok za podnošenje tu┼żbe radi osporavanja tog upisa, ili odredbe Zakona o vlasni─Źko- pravnim odnosima, kojim nije propisan rok za podnošenje tu┼żbe radi utvr─Ĺivanja prava vlasništva.

Iz obrazlo┼żenja:

U konkretnom slu─Źaju se, naime, radi o tome da tu┼żitelj nije u─Źestvovao u postupku u kojem je izvršeno cijepanje parcele za koju on tvrdi da je njegova, i upis prava na novoformiranoj parceli u korist tu┼żenih. Zbog toga tu┼żitelj u ovom postupku, i ne osporava zakonitost tog upisa, nego se poziva na svoje pravo vlasništva, kao ja─Źe pravo u odnosu na pravo tu┼żenih, koje zasniva na ─Źinjenici da je prije izvršenog avio snimanja tu┼żitelj bio u posjedu sporne parcele, koju je stekao naslje─Ĺivanjem od prednika, koji su u starim austrougarskim planovima bili upisani kao posjednici parcele kojoj je ista pripadala. Tu┼żitelj je, dakle, podnio tu┼żbu za utvr─Ĺenje prava vlasništva i predaju u posjed nekretnine, u smislu odredbe ─Źlana 54. stav 1. ZPP u vezi sa ─Źlanom
43. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima, za koju ima pravni interes, budu─çi da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici iste upisani tu┼żeni.
Budu─çi da pravo tu┼żitelja da zahtijeva sudsku zaštitu svog prava podnošenjem vlasni─Źke tu┼żbe (rei vindicatio) nije ograni─Źeno rokom, ono, prema shvatanju ovog suda, koje je usvojeno na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja odr┼żanoj dana 20.12.2017. godine, ne mo┼że biti ograni─Źeno ni u slu─Źaju kada se radi o nekretninama koje su bile predmet javnog izlaganja, jer je takvo ograni─Źenje suprotno odredbama ─Źlana 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, prema kojoj niko ne mo┼że biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvi─Ĺenim zakonom i opštim na─Źelima me─Ĺunarodnog prava.

PRAVNO SHVATANJE zauzeto na sjednici Gra─Ĺanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH dana 20.12.2017. godine.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 49 0 P 005460 15 Rev od 21.12.2017. godine).

 

 

<------->

 

─îlan 40. ta─Źka 3. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

PREMA KUPCU KOJEG JE PRODAVAC UGOVOROM O PRODAJI UJEDNO OVLASTIO DA STUPI U POSJED PRODATE STVARI, TRE─ćA OSOBA NE MO┼ŻE ODBIJATI PREDAJU STVARI BRANE─ćI SE PRIGOVOROM DA NIJE U PRAVNOM ODNOSU SA KUPCEM.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Predmet spora je zahtjev tu┼żitelja za utvr─Ĺenje prava vlasništva na deponovanom tehnološkom kamenu u odlagalištu koje posluje u sastavu tu┼żenog, kao i zahtjev za predaju u posjed tog kamena.

U postupku je utvr─Ĺeno da je austrijsko preduze─çe A.b.G. iz S. ugovorom od 28.04.2008. godine kupilo od tu┼żenog 2.573.425 m3 odlo┼żenog otpadnog kamena – jalovine, koji ne slu┼żi upotrebi tu┼żenog za obavljanje njegove registrovane djelatnosti, da su ugovorom odre─Ĺeni predmet kupoprodaje, kupoprodajna cijena i na─Źin pla─çanja, te ugovorene garancije kupcu i prodavcu, kao i pravila uvo─Ĺenja u posjed austrijske firme u pomenuto odlagalište. Nakon što je austrijska firma po tom ugovoru isplatila tu┼żenom kupoprodajnu cijenu, sudovi utvr─Ĺuju da je strana firma istu koli─Źinu kamena prodala tu┼żitelju – doma─çoj firmi iz B.L. kupoprodajnim ugovorom od 03.09.2009. godine kojim su usaglašeni na─Źini preuzimanja u posjed predmeta kupoprodaje, da tu┼żeni ne dozvoljava tu┼żitelju pristup u navedeno odlagalište i odvoz kamena jer su za tu┼żenog, kako navodi, zaklju─Źeni ugovori štetni budu─çi da kupoprodajna cijena ne odgovara realnoj cijeni kamena na tr┼żištu, što se utvr─Ĺuje u krivi─Źnom postupku koji se vodi protiv odgovornih lica tu┼żenog.

Na osnovu ovako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja ni┼żestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tu┼żbeni zahtjev u cijelosti.

Prema odredbi iz ─Źlana 40. ta─Źka 3. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima7 pravo vlasništva na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, sti─Źe se u trenutku kada se sa vlasnikom zaklju─Źi pravni posao ako se stvar nalazi u posjedu tre─çe osobe.

Ugovor o kupoprodaji predstavlja zakonom propisan osnov sticanja prava vlasništva. Kako je u postupku utvr─Ĺeno da je austrijsko preduze─çe, kao vlasnik predmetnog tehnološkog kamena, kupoprodajnim ugovorom od 03.09.2009. godine taj kamen prodao tu┼żitelju i ovlastio ga da stupi u posjed kamena i odvozi sa odlagališta, te da se kamen nalazi u posjedu tu┼żenog, tada je ostvaren zakonom propisani na─Źin sticanja prava vlasništva na pokretnoj stvari.

Smisao citirane odredbe ─Źlana 40. ta─Źka 3. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima jeste upravo da prema kupcu (ovdje tu┼żitelju), kojeg je prodavac (austrijska firma) ugovorom o prodaji ujedno ovlastio da stupi u posjed prodate stvari, tre─ça osoba (tu┼żeni) ne mo┼że odbijati predaju stvari brane─çi se prigovorom da nije u pravnom odnosu sa kupcem.

Iz tih razloga su i neosnovani revizijski prigovori da tu┼żitelj nije mogao ste─çi pravo vlasništva na prodatoj predmetnoj stvari bez predaje u posjed, da nije u pravnom odnosu sa tu┼żiteljem, sa kojim nije zaklju─Źio kupoprodajni ugovor, kao i prigovor da je prethodno trebalo utvrditi vlasništvo austrijske firme na predmetu kupoprodaje – tehnološkog kamena.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Ps 277324 15 Rev od 10.05.2016. godine)

 

 

<------->

 

─îlan 32. Zakona o vlasni─Źkopravnim odnosima
KAO ZAKONIT OSNOV ZA STICANJE VLASNIŠTVA DOSJELOŠ─ćU NE MO┼ŻE SE SMATRATI KUPOPRODAJNI UGOVOR KOJI JE ZBOG NEDOSTATKA OVJERE POTPISA UGOVORA─îA NIŠTAV.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 045867 13 Rev od 25.07.2013. g.).

 

<------->

 

Evropska konvencija o ljudskim pravima
─îlan 1. Protokola 1

KADA JE U PITANJU POTRA┼ŻIVANJE NAKNADE ZBOG FAKTI─îKI IZVRŠENE EKSPROPRIJACIJE, TADA ZAHTJEV ZA ISPLATU NAVEDENE NAKNADE NE PODLIJE┼ŻE ZASTARI, JER SE NE RADI O ZAHTJEVU ZA NAKNADU ŠTETE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 P 002384 12 Rev od 04.04.2013. godine).

 

<------->

 

─îlan 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra─Ĺevinskog zemljišta

OKOLNOST DA NIJE IZVRŠEN ZEMLJIŠNO-KNJI┼ŻNI PRENOS, ODNOSNO DA NACIONALIZACIJA NIJE PROVEDENA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, NEMA UTICAJ NA PRAVNE POSLJEDICE NACIONALIZACIJE. NEKRETNINA OBUHVA─ćENA NACIONALIZACIJOM PO SAMOM ZAKONU POSTAJE DR┼ŻAVNO VLASNIŠTVO, A PRIJAŠNJI SUVLASNICI PRESTAJU BITI SUVLASNICI NEKRETNINA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 055604 12 Rev od 29.11.2013. godine).

 

<------->

 

─îlan 32. Zakona o vlasni─Źkopravnim odnosima
Paragraf 1500. Austrijskog gra─Ĺanskog zakona (OGZ)

STE─îENO PRAVO VLASNIŠTVA DOSJELOŠ─ćU NA NEKRETNINI PRIJE UPISANOG ZALO┼ŻNOG PRAVA – HIPOTEKA NE MO┼ŻE OSUJETITI PRAVA ZALO┼ŻNOG POVJERIOCA KOJI JE, OSLANJAJU─ćI SE NA NA─îELO POVJERENJA U ZEMLJIŠNE KNJIGE, PRIBAVIO SEBI TAKVO PRAVO JOŠ PRIJE NEGO JE PRAVO VLASNIŠTVA DOSJELOŠ─ćU BILO UKNJI┼ŻENO.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 23 0 P 015197 12 Rev od 20.12.2012. g.).

 

<------->

 

─îlan 28. Zakona o vlasni─Źkopravnim odnosima
UKOLIKO BI IZVEDENI RADOVI JEDNOG SUVLASNIKA NA ZAJEDNI─îKOJ ZGRADI BILI TAKVOG OBIMA DA SE PO GRA─ÉEVINSKIM NORMATIVIMA MO┼ŻE SMATRATI DA JE NASTAO NOVI OBJEKT, TADA BI SE MORALO UTVRDITI DA LI SU ISPUNJENI USLOVI ZA STICANJE PRAVA SVOJINE GRA─ÉENJEM NA TU─ÉEM ZEMLJIŠTU. VLASNIK, ODNOSNO SUVLASNIK OBJEKTA I ZEMLJIŠTA NA KOME JE SAGRA─ÉEN OBJEKT I ZEMLJIŠTA KOJE SLU┼ŻI REDOVNOJ UPOTREBI OBJEKTA, SHODNO ─îLANU 28. ZAKONA O VLASNI─îKOPRAVNIM ODNOSIMA MO┼ŻE OSTVARITI PRAVO IZBORA U ROKU OD 3 G. OD DANA ZAVRŠETKA IZGRADNJE GRA─ÉEVINSKOG OBJEKTA, A PROTEKOM TOG ROKA MO┼ŻE ZAHTJEVATI ISPLATU PROMETNE VRIJEDNOSTI OBJEKTA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 42 1 P 002446 13 Rev od 03.09.2013. g.)

 

<------->

 

─îlan 24. do 28. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
ODREDBE O STICANJU VLASNIŠTVA GRADENJEM NA TUDEM ZEMLJIŠTU NE MOGU SE PRIMJENITI U SLUCAJU IZGRADNJE GRADEVINE NA GRADEVINSKOM ZEMLJIŠTU U DRUŠTVENOJ SVOJINI.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 098268 11
Rev od 26.06.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 43. Zakona o vlasnicko-pravnim odnosima
REIVINDIKACIONOM ZAHTJEVU TU┼ŻITELJA ZA PREDAJU U POSJED PORODICNE KUCE TU┼ŻENI MO┼ŻE SUPROSTAVITI PROCESNI PRIGOVOR ILI PROTIVTU┼ŻBENI ZAHTJEV ZA UTVRDENJE DA JE UGOVOROM, NA KOME TU┼ŻITELJ ZASNIVA SVOJE PRAVO SVOJINE, POVRIJEDEN NJEGOV NU┼ŻNI NASLJEDNI DIO TE DA MU PO OSNOVU PRAVA NA NU┼ŻNI NASLJEDNI DIO PRIPADA PRAVO NA SUPOSJED SPORNE PORODICNE KUCE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000965 10
Rev od 08.12.2011. g.).

 

<------->

 

─îlan 43. Zakona o vlasnicko-pravnim odnosima
─îlan 8. Evropske konvencije

DOM POJEDINCA JE FAKTICKO STANJE KOJE NE ZAHTIJEVA POSTOJANJE PRAVNE OSNOVE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 36 0 P 000001 10
Rev od 17.01.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 49. Zakona o vlasnicko-pravnim odnosima
AKTIVNU LEGITIMACIJU ZA PODNOŠENJE NEGATORNE TU┼ŻBE POSJEDUJE VLASNIK ILI PRETPOSTAVLJENI VLASNIK – POSJEDNIK, A PASIVNO JE LEGITIMISANO SVAKO ONO LICE KOJE UZNEMIRAVA NJEGOVO VLASNICKO PRAVO NA BILO KOJI NACIN, OSIM ODUZIMANJEM STVARI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 015070 11
Rev od 17.07.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 49. Zakona o vlasnicko-pravim odnosima
CIN UZNEMIRAVANJA PRAVA VLASNIŠTVA MO┼ŻE SE, IZMEDU OSTALOG, SASTOJATI I U SVOJATANJU NEPRIPADAJUCEG PRAVA STVARNE SLU┼ŻNOSTI.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 063523 11
Rev od 10.04.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 52. Zakona o gradevinskom zemljištu F BiH
ORGAN UPRAVE NIJE NADLE┼ŻAN DA RIJEŠAVA PITANJE VRACANJA NAKNADE ZA ZEMLJIŠTE I NAKNADE ZA UREDENJE GRADSKOG GRADEVINSKOG ZEMLJIŠTA U SLUCAJU PRESTANKA PRAVA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA RADI GRADENJA. NOSILAC PRAVA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA RADI GRADENJA KOJI JE ODUSTAO OD NAMJERE DA GRADI U SKLADU SA ODREDBOM ─îLANA 52. STAV 3. ZAKONA O GRADEVINSKOM ZEMLJIŠTU F BIH IMA PRAVO NA VRACANJE NAKNADE ZA ZEMLJIŠTE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 003707 10
Rev od 02.02.2012. g.)

 

<------->

 

Pravno pravilo paragrafa 68. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama
VANKNJI┼ŻNI NOSILAC STVARNOG PRAVA NIJE AKTIVNO LEGITIMISAN ZA PODNOŠENJE BRISOVNE TU┼ŻBE


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 086723 11
Rev od 05.04.2012. g.)

 

<------->

 

─îlan 14. Zakona o nadzidivanju zgrada i pretvaranju zajednickih prostorija u
stanove u zgradama u društvenoj svojini
STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NADZIDIVANJEM NA ZGRADI U DRUŠTVENOJ SVOJINI ZASNIVA SE NA SAGLASNOJ VOLJI NOSITELJA PRAVA RASPOLAGANJA I GRADITELJA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 049184 11
Rev od 24.07.2012. g.).

 

<------->

 

─îlan 41. i ─îlan 44. – 48. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
U SLUCAJU VIŠESTRUKOG UGOVARANJA PRODAJE ISTE NEKRETNINE ZA ODLUKU O TOME KOJI OD KUPACA JE STEKAO PRAVO VLASNIŠTVA ODLUCNA JE PRIJE SVEGA NJIHOVA SAVJESNOST.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 005464 10
Rev od 26.05.2011. g.)

 

<------->

 

─îlan 15., ─Źlan 21. i ─Źlan 25. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
─îlan 250., 251. i 252. Porodi─Źnog zakona F BiH

STICANJE KOJE PREDSTAVLJA BRA─îNU STE─îEVINU NE OSTVARUJE SE SAMO U ZAJEDNICI KOJU ─îINE MU┼Ż I ┼ŻENA, VE─ć I U ŠIROJ PORODI─îNOJ ZAJEDNICI, PRI ─îEMU JE SVAKI BRA─îNI PARTNER OVLAŠ─ćEN DA PREMA OSTALIM ─îLANOVIMA TE ŠIRE ZAJEDNICE ŠTITI STE─îENU IMOVINU KOJA ZAJEDNI─îKI PRIPADA BRA─îNIM PARTNERIMA. U TAKVOJ SITUACIJI UKUPNI SUVLASNI─îKI DIO BRA─îNIH PARTNERA U ODNOSU NA SUVLASNI─îKE DIJELOVE OSTALIH ─îLANOVA ŠIRE PORODI─îNE ZAJEDNICE IMA SE UTVRDITI PREMA KRITERIJIMA KOJI VA┼ŻE ZA STICANJE SUVLASNIŠTVA ( DOKAZANI FAKTI─îKI DOPRINOS), A ZATIM SE TAKO UTVR─ÉEN SUVLASNI─îKI DIO IMA PODIJELITI IZME─ÉU BRA─îNIH PARTNERA PO PRAVILIMA ZA DIOBU ZAJEDNI─îKI STE─îENE IMOVINE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001242 od 24.12.2009. g.)

 

<------->


─îlan 21. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

SUDIONIK U ZAJEDNI─îKOM VLASNIŠTVU NE MO┼ŻE RASPOLAGATI NI SA JEDNIM DIJELOM ZAJEDNI─îKIH STVARI BEZ SAGLASNOSTI OSTALIH NOSILACA PRAVA ZAJEDNI─îKOG VLASNIŠTVA, VE─ć SAMO IMA PRAVO DA TU ZAJEDNICU PRETVORI U SUVLASNI─îKU ZAJEDNICU, A NAKON TOGA ZAHTJEVA I DIOBU, UZ PRAVO DA SAMOSTALNO RASPOLA┼ŻE SVOJIM SUVLASNI─îKIM DIJELOM.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001162 od
18.03.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 27. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
─îlan 70. Uredbe sa zakonskom snagom o šumama i
─îlan 44. stav 7. Zakona o šumama

ISKLJU─îENA JE MOGU─ćNOST STICANJA PRAVA VLASNIŠTVA GRA─ÉENJEM NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU U DR┼ŻAVNOJ SVOJINI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001655 od
04.02.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 43. stav 3. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

KADA U MOMENTU PODNOŠENJA REIVINDIKACIONE TU┼ŻBE STVARI, ─îIJI SE POVRAT TRA┼ŻI, NISU U POSJEDU TU┼ŻENOG, NE MO┼ŻE SE PREMA TU┼ŻENOM OSNOVANO POSTAVITI NI ALTERNATIVNI ZAHTJEV ZA PLA─ćANJE NJIHOVE NOV─îANE PROTUVRIJEDNOSTI ZA KOJI BI U POGLEDU ZASTARE VA┼ŻILA ODREDBA ─îLANA 43. STAV 3. ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA. U TAKVOJ SITUACIJI PREMA TU┼ŻENOM SE, UZ ISPUNJENJE OPŠTIH PRETPOSTAVKI ODŠTETNE ODGOVORNOSTI, OSNOVANO MO┼ŻE POSTAVITI SAMO OBLIGACIONO-PRAVNI ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE, ZA KOJI U POGLEDU ZASTARIJEVANJA VA┼ŻE ODREDBE ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 003531 09 Rev od 11.02.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 43. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

KORISNIK PRIVREMENOG GRA─ÉEVINSKOG OBJEKTA, DO UKLANJANJA TOG OBJEKTA NA OSNOVU ODLUKE NADLE┼ŻNOG ORGANA, U┼ŻIVA SUDSKU ZAŠTITU KOJA PRIPADA VLASNIKU. PRIVREMENI OBJEKAT, DO UKLANJANJA BEZ NAKNADE, IMA UPOTREBNU VRIJEDNOST I MO┼ŻE BITI OBJEKT PRAVA VLASNIŠTVA. KADA SE TAKAV OBJEKAT NE BI TRETIRAO KAO PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA, NJEGOV GRADITELJ ILI STICALAC NE BI BIO OVLAŠ─ćEN NA VLASNI─îKU TU┼ŻBU PROTIV LICA KOJE MU JE PROTIVPRAVNO ZAUZELO GRA─ÉEVINSKI OBJEKAT, KAO ŠTO NE BI IMAO NI PRAVO NA NAKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE KORIŠTENJEM, OŠTE─ćENJEM ILI UKLANJANJEM OBJEKTA BEZ PRAVNOG OSNOVA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 014936 08 Rev od 18.03.2010.g.)

 

<------->

 

─îlan 55. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

SUVLASNIK IDEALNOG DIJELA NEPODJELJENE NEKRETNINE NE MO┼ŻE BITI OVLAŠTENIK PRAVA SLU┼ŻNOSTI NA TOJ NEKRETNINI, JER SE PRAVO SLU┼ŻNOSTI MO┼ŻE KONSTITUISATI SAMO NA NEKRETNINI DRUGOG VLASNIKA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000703 od 11.05.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 58. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

KUPOPRODAJNI UGOVOR KOJI SADR┼ŻI ODREDBU O ZASNIVANJU PRAVA STVARNE SLU┼ŻNOSTI, ALI NA OSNOVU KOGA NIJE IZVRŠEN UPIS PRAVA TE STVARNE SLU┼ŻNOSTI U JAVNU KNJIGU, STVARA SAMO OBLIGACIONI ODNOS ME─ÉU UGOVARA─îIMA I NE DJELUJE PREMA SAVJESNOM STICAOCU NEKRETNINE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001262 od 20.11.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 7. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti
─îlan 27. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima

NE MO┼ŻE SE UTVRDITI RAZLICIT SUVLASNICKI UDIO NA ZGRADI U ODNOSU NA SUVLASNICKI UDIO NA NJENIM PRIPACIMA (POMOCNI OBJEKAT) I GRADEVINSKOJ PARCELI NA KOJOJ JE SAGRADENA ZGRADA I POMOCNI OBJEKAT, JER ONI CINE JEDINSTVEN OBJEKAT PRAVA VLASNIŠTVA (JEDNA NEPOKRETNOST). STOGA SE IMA UZETI DA ┼ŻALBENIM PRIGOVOROM, KOJIM OSPORAVA UTVRDENI SUVLASNICKI UDIO NA ZGRADI, STRANKA OSPORAVA I UTVRDENI SUVLASNICKI UDIO NA POMOCNOM OBJEKTU I GRADEVINSKOJ PARCELI, JER TO ZAHTIJEVA PRAVILNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000854 od 21.09.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 17. stav 1. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu
PRAVOSNA┼ŻNO RJEŠENJE NADLE┼ŻNOG ORGANA O DODJELI GRADSKOG GRADEVINSKOG ZEMLJIŠTA U SVRHU IZGRADNJE PREDSTAVLJA PUNOVA┼ŻAN PRAVNI OSNOV ZA STICANJE I UKNJI┼ŻBU PRAVA KORIŠTENJA TOG ZEMLJIŠTA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-10- 000905 od 08.07.2010.g.)

 

 

─îlan 23. i ─îlan 38. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
OSOBA KOJA JE ZAKLJUCENJEM UGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINA STEKLA VALJAN PRAVNI OSNOV ZA ZEMLJIŠNO KNJI┼ŻNI PRIJENOS MO┼ŻE TAJ ZAHTJEV POSTAVITI SAMO PROTIV ONE OSOBE KOJA JE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA UPISANA KAO VLASNIK TE NEKRETNINE, PA I ZA SLUCAJ DA SA TOM OSOBOM NIJE ZAKLJUCILA KUPOPRODAJNI UGOVOR, ODNOSNO DA JE KAO PRODAVAC ISTUPAO RANIJI STICALAC TE NEKRETNINE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-10- 000548 od 28.10.2010. g.)

 

<------->

 

─îlan 39. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
PRIBAVILAC POSLOVNOG PROSTORA (OSNOVOM KUPOVINE ILI PO DRUGOM PRAVNOM OSNOVU) STUPA NA MJESTO ZAKUPODAVCA, PA JE U SKLADU SA ZAKLJUCENIM UGOVOROM O ZAKUPU IZMEDU PRETHODNOG VLASNIKA I ZAKUPCA AKTIVNO LEGITIMISAN DA POTRA┼ŻUJE PLACANJE ZAKUPNINE


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
002249 od 03.08.2010. g.)

 

<------->

 

Gra─Ĺenje – privremeni objekat
─îlan 10. stav 3. i ─Źlan 27. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
PRIVREMENI OBJEKAT KOJI NEMA TRAJNU NAMJENU NE MO┼ŻE DOBITI SVOJSTVO OBJEKTA TRAJNE NAMJENE SAMO USLIJED ─îINJENICE DA U ODRE─ÉENOM VREMENSKOM PERIODU NIJE TRA┼ŻENO NJEGOVO UKLANJANJE, PA SE GRA─ÉENJEM TAKVOG OBJEKTA NA TU─ÉEM ZEMLJIŠTU NE MO┼ŻE STE─ćI PRAVO VLASNIŠTVA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000324 od 26.05.2009.g.)

 

<------->

 

Pravo vlasništva – pravni posao

─îlan 25. stav 1. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima i ─Źlan 5. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH
DO PO─îETKA PRIMJENE ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA FEDERACIJE BIH UKNJI┼ŻBA PRAVA VLASNIŠTVA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, KAO NA─îIN STICANJA PRAVA VLASNIŠTVA, ODNOSILA SE NA STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA TEMELJEM PRAVNOG POSLA, A NE I NA STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA GRA─ÉENJEM.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000824 od 07.07.2009. g.)

 

<------->

 

Gra─Ĺenje – gra─Ĺevinski objekat
─îlan 27. stav 1. Zakona o vlasni─Źko pravnim odnosima

SEPTI─îKA JAMA NEMA SVOJSTVO GRA─ÉEVINSKOG OBJEKTA KOJEG IMA U VIDU ODREDBA ─îLANA 27. STAV 1. ZAKONA O VLASNI─îKO PRAVNIM ODNOSIMA, PA STOGA NEMA USLOVA ZA STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA TU─ÉEM ZEMLJIŠTU GRA─ÉENJEM SEPTI─îKE JAME.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-001273 od 20.01.2009. g.)

 

<------->

 

Dosjelost – društveno (dr┼żavno) vlasništvo
─îlan 32. Zakona o vlasni─Źko pravnim odnosima.

ODREDBE ZAKONA O OSNOVAMA VLASNI─îKIH ODNOSA, KAO NI ODREDBE KASNIJEG ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA, NE DJELUJU RETROAKTIVNO, PA STOGA ODREDBE TIH ZAKONA NE KONVALIDIRAJU ODNOSE KOJI SU DO TADA POSTOJALI IZME─ÉU ODRE─ÉENIH SUBJEKATA U SMISLU PRIZNAVANJA DOTADAŠNJEG TOKA DOSIJEDANJA NA STVARIMA U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-06-000098-13/09 od 14.05.2009. g.)

 

<------->

 

Upis zemljišne knjige – oboriva pretpostavka
─îlan 43. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
UKOLIKO SE RADI O NEKRETNINI UPISANOJ U JAVNOJ KNJIZI NA IME TU┼ŻITELJA NE VA┼ŻI NEOBORIVA, VE─ć OBORIVA PRETPOSTAVKA DA JE STVAR NJEGOVO VLASNIŠTVO, TAKO DA KO TVRDI SUPROTNO TO MORA I DOKAZATI. TU┼ŻENI MO┼ŻE U PARNICI ISTA─ćI PRIGOVOR DA TU┼ŻITELJ NIJE VLASNIK, ODNOSNO DA JE ON SAM STEKAO PRAVO VLASNIŠTVA DOSJELOŠ─ćU ILI PO DRUGOM PRAVNOM OSNOVU, PA SE UTVR─ÉIVANJE PRAVA VLASNIŠTVA TU┼ŻITELJA POJAVLJUJE TADA U PARNICI KAO PRETHODNO PITANJE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-08-001542 od 08.09.2009. g.)

 

<------->

 

Reivindikacioni zahtjev
─îlan 43. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
PREDMET REIVINDIKACIONOG ZAHTJEVA MO┼ŻE BITI SAMO INDIVIDUALNO ODRE─ÉENA STVAR ILI NJEN ODRE─ÉEN DIO.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj:070-0-Rev-07-001797 od 19.03.2009. g.)

 

<------->

 

Pravo korištenja na zajedni─Źkim dijelovima zgrade
─îlan 43. do 50. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
SISTEM VLASNI─îKO-PRAVNE ZAŠTITE URE─ÉEN ODREDBAMA ─îLANA 43. DO 50. ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA ODNOSI SE KAKO NA ZAŠTITU INDIVIDUALNOG VLASNIKA, TAKO I NA ZAŠTITU VLASNIKA POSEBNOG DIJELA ZGRADE, PRI ─îEMU VLASNIK POSEBNOG DIJELA ZGRADE MO┼ŻE ŠTITITI I TRAJNO PRAVO KORIŠTENJA KOJE NA ZAJEDNI─îKIM DIJELOVIMA ZGRADE PRIPADAJU SVIM ILI SAMO NEKIM VLASNICIMA POSEBNOG DIJELA ZGRADE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. g.)

 

<------->

 

Propast stvari
─îlan 53. stav 1. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
ZA POSTOJANJE PRAVA SVOJINE KAO SUBJEKTIVNOG PRAVA POTREBNO JE POSTOJANJE OBJEKTA TOG PRAVA. PRAVO VLASNIŠTVA PRESTAJE PROPAŠ─ćU STVARI, PRI ─îEMU PROPAST STVARI TREBA SHVATITI U SMISLU PRESTANKA POSTOJANJA STVARI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000484 od 18.06.2009. g.)

 

<------->

 

Sticanje prava slu┼żnosti
─îlan 59. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
ODREDBA ─îLANA 59. ZAKONA O VLASNI─îKO PRAVNIM ODNOSIMA NE PODRAZUMIJEVA MOGU─ćNOST DA SE PRAVO STVARNE SLU┼ŻNOSTI STI─îE DONOŠENJEM PLANOVA O URE─ÉENJU PROSTORA ILI DONOŠENJEM ODOBRENJA ZA GRADNJU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001273 od 20.01.2009. g.)

 

<------->

 

Zaštita posjeda
─îlan 76. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
TU┼ŻENI, KAO DIREKTOR PREDUZE─ćA KOJE SPORNU NEKRETNINU KORISTI KAO ZAKUPAC, VRŠI FAKTI─îKU VLAST NA STVARI ZA TO PRAVNO LICE, PA U SMISLU ODREDBE ─îLANA 76. ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA NEMA POSJED NA TOJ STVARI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001238 od 17.03.2009 g.)

 

<------->

 

Predaja nekretnine u posjed
─îlan 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
DO STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O OSNOVNIM SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA (01.09.1980. G.) PREDAJA NEKRETNINE U POSJED STICAOCU PREDSTAVLJALA JE ZAKONIT NA─îIN STICANJA PRAVA RASPOLAGANJA TEMELJEM PRAVNOG POSLA IZME─ÉU PRAVNIH LICA NA NEKRETNINI U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001500 od 12.02.2009. g.)

 

<------->

 

Pravo na zajedni─Źkim dijelovima zgrade - akcesornost
─îlan 2. stav 3. u vezi sa ─Źlanom 4. stav 2. Zakona o svojini na dijelovima zgrada
AKO JE ZGRADA KAO CJELINA U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU, PRAVO VLASNIŠTVA NA POSEBNOM DIJELU ZGRADE JE GLAVNO PRAVO (PRAVO NA GLAVNOJ STVARI), DOK JE PRAVO NA ZAJEDNI─îKIM DIJELOVIMA ZGRADE AKCESORNO PRAVO, PA SE SVE PROMJENE U PRAVU NA GLAVNOJ STVARI ODNOSE I NA AKCESORNA PRAVA.
PRIJENOSOM PRAVA VLASNIŠTVA NA POSEBAN DIO ZGRADE (STAN) PRENOSI SE I PRAVO KORIŠTENJA NA ZAJEDNI─îKOM DIJELU ZGRADE (PODRUM).


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 1. stav 2. i ─Źlan 8. stav 1. u vezi sa ─Źlanom 80. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra─Ĺevinskog zemljišta
PO ODREDBAMA ZAKONA O NACIONALIZACIJI NAJAMNIH ZGRADA I GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA PRAVO VLASNIŠTVA NA GRA─ÉEVINSKOM ZEMLJIŠTU PRESTALO JE DANOM STUPANJA NA SNAGU TOG ZAKONA, A UPIS DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA ODNOSNO POSJEDA U ZEMLJIŠNU KNJIGU I KATASTAR NEKRETNINA IMAO JE SAMO DEKLARATORAN KARAKTER. RJEŠENJEM NADLE┼ŻNOG ORGANA DONESENIM U POSTUPKU ODRE─ÉENOM ZAKONOM I PROPISIMA DONESENIM NA OSNOVU NJEGA, UTVR─ÉIVANO JE KOJI SU OBJEKTI I ZEMLJIŠTA NACIONALIZOVANI TIM ZAKONOM.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-001208 od 21.10.2008. g.)

 

<------->


─îlan 28. stav 1. i 4. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
U SLU─îAJU GRA─ÉENJA OD STRANE GRADITELJA-SUVLASNIKA NA SUVLASNI─îKOM ZEMLJIŠTU, BEZ PRAVNE OSNOVE, VALJA NA ODGOVARAJU─ćI NA─îIN PRIMIJENITI ODREDBE ─îLANA 27. DO 30. ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA, S TIM DA BI ZAHTJEV ZA RUŠENJE GRA─ÉEVINSKOG OBJEKTA SAMO IZUZETNO MOGAO BITI OSNOVAN AKO ZA TO POSTOJE OPRAVDANI INTERESI OSTALIH SUVLASNIKA.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-001198 od 23.09.2008. g.)

 

<------->


─îlan 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
Zakon o osnovama vlasni─Źkih odnosa
Zakon o vlasni─Źko-pravnim odnosima
MOGU─ćNOST STICANJA PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠ─ćU I NA NEKRETNINAMA U DR┼ŻAVNOJ SVOJINI NASTALA JE STUPANJEM NA SNAGU ZAKONA O OSNOVAMA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000984 od 21.10.2008.g.)

 

<------->

─îlan 42. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima
SMATRAJU─ćI DA JE SAMO STATUS VLASNIKA JEDINI RELEVANTAN OSNOV I USLOV DA BI TU┼ŻITELJ MOGAO OSNOVANO ZAHTIJEVATI NAKNADU MATERIJALNE ŠTETE, NI┼ŻESTEPENI SUDOVI SU SUVIŠE USKO I RESTRIKTIVNO TUMA─îILI ODREDBU ─îLANA 42. ZAKONA O OSNOVNIM SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA U VEZI SA ─îLANOM 1. PROTOKOLA BROJ 1 UZ EVROPSKU KONVENCIJU O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, BUDU─ćI DA JE POJAM IMOVINE MNOGO ŠIRI I PODRAZUMIJEVA I ZAŠTITU POSJEDA (POSJEDNIKA). VLASNI─îKIH ODNOSA, A DOSJELOST PO─îINJE TE─ćI OD STUPANJA NA SNAGU TOG ZAKONA 10.10.1995. G.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000138 od 22.05.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 49. u vezi sa ─Źlanom 9. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
ZA PRAVILNU PRIMJENU MATERIJALNOG PRAVA U POGLEDU ZAHTJEVA ZA STVARNO-PRAVNU ZAŠTITU OD ŠTETNIH IMISIJA (BUKA, TEMPERATURA, DIM I NEPRIJATNI MIRISI) NIJE ODLU─îNO DA LI EMITENT ŠTETNIH IMISIJA POSJEDUJE ODOBRENJE ZA RAD IZDATO OD STRANE NADLE┼ŻNOG ORGANA, VE─ć DA LI JE ISTI UDOVOLJIO OBAVEZAMA KOJE ZA NJEGA PROIZILAZE IZ ODREDBE ─îLANA 9. STAV 1. ZAKONA O VLASNI─îKO-PRAVNIM ODNOSIMA, ODNOSNO DA LI SE RADI O IMISIJAMA KOJE PRELAZE MJERU KOJA JE UOBI─îAJENA S OBZIROM NA PRIRODU I NAMJENU NEPOKRETNOSTI I NA MJESNE PRILIKE, ILI KOJIMA SE PROUZROKUJE ZNATNIJA ŠTETA.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: 070-0-Rev-07-000798 od 09.09.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 15. Zakona o vlasni─Źko-pravnim odnosima
SUVLASNIŠTVO PO SVOJOJ PRIRODI JE JEDINSTVEN PRAVNI ODNOS, PA SVE DOK SE DIOBOM SUVLASNIŠTVO NE PRETVORI U INDIVIDUALNO VLASNIŠTVO, SVI SUVLASNICI SRAZMJERNO SVOJIM SUVLASNI─îKIM DIJELOVIMA, IMAJU JEDNAKO PRAVO NA KORIŠTENJE I UPRAVLJANJE CIJELE STVARI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-159/02 od 8.4.2004. god.)

 

<------->

 

─îlan 72. Zakona o obligacionim odnosima
─îlan 9. st. 2., 3 i 4. Zakona o prometu nepokretnosti
SVOJERU─îAN POTPIS NA PISMENOM UGOVORU JE POTVRDA ISTINITOSTI SADR┼ŻAJA PISMENOG UGOVORA I NJEGOVE AUTENTI─îNOSTI, ALI UJEDNO ON SVJEDO─îI I O AUTENTI─îNOSTI POTPISNIKA. SUD MO┼ŻE, IZUZETNO PRIZNATI DEJSTVO UGOVORA O PRENOSU PRAVA NA NEPOKRETNOSTI, ZAKLJU─îENOG U PISMENOJ FORMI DO 15 JULA 1994. G., IAKO POTPISI UGOVORA─îA NISU OVJERENI U NADLE┼ŻNOM SUDU, AKO SU UGOVORNE STRANE IZVRŠILE U CIJELINI ILI PRETE┼ŻNOM DIJELU OBAVEZE KOJE IZ NJEGA NASTAJU ILI AKO JE TAJ UGOVOR ZAKLJU─îEN U PRISUTNOSTI NAJMANJE DVA SVJEDOKA KOJA SU SE POTPISALA NA UGOVOR.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-265/02 od 17.6.2004. god.)

 

<------->

 

─îlan 47. Zakona o izmjenama i dopunama osnovnog Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Sl. list SFRJ", broj: 12/67)
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE PO SILI ZAKONA PO ─îLANU 47. ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OSNOVNOG ZAKONA O ISKORIŠTAVANJU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA POSTALO DRUŠTVENA (DR┼ŻAVNA) SVOJINA, NE MO┼ŻE BITI PREDMET NASLIJE─ÉIVANJA IZA RANIJEG VLASNIKA KOJI TO ZEMLJIŠTE NE POSJEDUJE OD 1954. G..


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–465/02 od 23.09.2004. god.)

 

<------->

 

─îlanak 32. st. 1. Zakona o vlasni─Źkopravnim odnosima
DOSJELOŠ─ćU SE STJE─îE PRAVO VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA I BEZ UPISA TOGA PRAVA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, ─îIJI JE TEMELJ PRAVNI POSAO.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev–166/02 od 9.7.2003. god.)

 

<------->

 

PRAVO STANOVANJA

- ─Źl. 49. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima RS

 

PRAVO STANOVANJA (HABITATIO) KAO LI─îNA SLU┼ŻBENOST JE STVARNO PRAVO SLU┼ŻITI SE TU─ÉOM ZGRADOM ILI NJEZINIM DIJELOM ZA STANOVANJE I OVO PRAVO NE OVLAŠ─ćUJE NJENOG TITULARA , KOJI SE OVIM PRAVOM VIŠE NE KORISTI, DA ZAHTIJEVA ISPLATU U NOVCU.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

 

Zahtjevom iz tu┼żbe tu┼żiteljica tra┼żi da se tu┼żeni obave┼żu da joj solidarno isplate iznos od 50.000 KM sa pripadaju─çom kamatom.

Ovakav zahtjev tu┼żiteljica temelji na tvrdnji da je dana 23.07.1981. godine izme─Ĺu stranaka zaklju─Źen ugovor o gradnji porodi─Źne stambene zgrade u naselju M., opština K., da je postupaju─çi po ovom ugovoru vršila ulaganja, o ─Źemu nije sa─Źuvala ra─Źune, da je predmetna ku─ça sagra─Ĺena i u ratu mijenjana za ku─çu u T., opština B., a u odnosu na koju je kod prvostepenog suda vodila parnicu P – 374/99 i ishodila pravo stanovanja u istoj, koje pravo je koristila sve do 19.08.2003. godine kada su je iz ku─çe istjerali tu┼żeni, pa smatra da su time tu┼żeni fakti─Źki postali vlasnici njenog dijela ku─çe i da joj pripada pravo na isplatu zahtjevanog iznosa.

Odlu─Źuju─çi o navedenom zahtjevu na temelju izvedenih dokaza, prvostepeni sud utvr─Ĺuje da je dana 23.07.1981. godine u K. izme─Ĺu tu┼żenih (k─çerka i zet tu┼żiteljice), sa jedne strane, i tu┼żiteljice i njenog supruga R. M. zaklju─Źen ugovor kojim su se roditelji obavezali pomagati k─çerci i zetu u gradnji ku─çe u naselju M., opština K., dok su se tu┼żeni obavezali da im obezbjede pravo stanovanja u istoj ku─çi, da izvedenim dokazima nije utvr─Ĺeno da je tu┼żiteljica zaista i ulagala svoj rad i sredstva u izgradnji ku─çe u K., da su ovu ku─çu tu┼żeni dana 21.09.1993. godine mijenjali za ku─çu koja se nalazi u T., opština L., da je tu┼żiteljica ishodila odluku suda po kojoj joj pripada pravo slu┼żnosti stanovanja u ku─çi u T., ali da su odnosi izme─Ĺu stranaka du┼żi niz godina poreme─çeni i da tu┼żiteljica više ne stanuje u istoj.

Kod navedenog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja prvostepeni sud zaklju─Źuje da bi tu┼żiteljici na predmetnoj ku─çi u T. moglo pripadati samo pravo stanovanja, a iz kojeg prava ne mo┼że od tu┼żenih ishoditi isplatu zahtjevanog iznosa, pa da se kod stavljenog zahtjeva tu┼żiteljica neosnovano poziva na odredbu ─Źl. 210. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/86, 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 17/93 i 3/96), te pobijanom presudom sudi tako što u cjelosti odbija tu┼żbeni zahtjev tu┼żiteljice.

┼Żalbenim navodima tu┼żiteljica spori pravilnost i zakonitost pobijane presude tako što smatra da je ugovorom od 23.07.1981. godine ugovoreno zajedni─Źko ulaganje u gradnji ku─çe u K., s tim da nije ta─Źno odre─Ĺen obim ulaganja tu┼żiteljice i njenog supruga, ve─ç da su se isti obavezali da poma┼żu izgradnju ku─çe prema svojim potrebama, da je postojala zajednica ┼żivota izme─Ĺu stranaka i zajedni─Źko ulaganje u izgradnju ku─çe u K., pa time što nije ispoštovana volja stranaka i ista ne stanuje u ku─çi u T., da prema odredbi ─Źl. 210. Zakona o obligacionim odnosima tu┼żiteljici pripada pravo na isplatu zahtjevanog iznosa, a koji ┼żalbeni navodi ne stoje.

Naime, ovaj sud imaju─çi u vidu sadr┼żaj ugovora od 23.07.1981. godine, a posebno ─Źl. 1. i 2. istoga, kao pravilan prihvata zaklju─Źak prvostepenog suda da je ugovorom od 23.07.1981. godine u korist tu┼żiteljice i njenog supruga, na ime njihove pomo─çi u izgradnji, ugovoreno pravo stanovanja u ku─çi u K. Kako je navedena ku─ça u ratu mijenjana za ku─çu u T., a imaju─çi u vidu i presudu prvostepenog suda P – 374/99 0d 27.08.1999. godine (na kojoj doduše nije konstatovana pravosna┼żnost), na temelju ovog ugovora bi tu┼żiteljici pripadalo samo pravo stanovanja (naravno pod uslovom da ista doka┼że da je ispoštovala obavezu iz ugovora i pomagala u izgradnji ku─çe u K.) pa se time ne radi o ugovoru o zajedni─Źkom ulaganju u izgradnji ku─çe kako to smatra ┼żalba. Isto tako, ne mogu se prihvatiti navodi ┼żalbe da je volja stranaka kod zaklju─Źenja predmetnog ugovora pogrešno tuma─Źena od strane prvostepenog suda s obzirom da su odredbe samog ugovora (─Źl. 1. i 2.) jasne i ne dovode u dilemu kod tuma─Źenja volje ugovorenih strana, a niti su suprotne odredbama ─Źl. 12. i 26. Zakona o obligacionim odnosima.

Pravo stanovanja (habitatio) kao li─Źna slu┼żbenost je stvarno pravo slu┼żiti se tu─Ĺom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje i javlja se kao usus ili usufrutus zavisno od toga da li je objekat dat na upotrebu bez obzira na potrebe korisnika ili samo u dijelu koji iziskuju njegove potrebe i u suštini predstavlja pravo iskorištavanja tu─Ĺe stvari na odre─Ĺen na─Źin u korist odre─Ĺenog lica. Osnovna karakteristika prava slu┼żbenosti (pa tako i prava stanovanja) je da to pravo postoji na tu─Ĺoj stvari.

Proizilazi, dakle, po prirodi samog prava koje po ugovoru mo┼że pripadati tu┼żiteljici (pod uslovom da je i ona ispunila svoje obaveze iz ugovora) da ista ima pravo na tu─Ĺoj stvari, te da se ne radi o stvari na kojoj tu┼żiteljici pripada pravo vlasništva odnosno suvlasništva. Time ─Źinjenica da li je tu┼żiteljica stvarno doprinosila izgradnji ku─çe u K. na ─Źemu ┼żalba posebno insistira, je relevantna samo kod ocjene da li tu┼żiteljici pripada pravo stanovanja na ku─çi u K., odnosno sada u T. Navedeno s obzirom da prema odredbama ugovora, te prema svrsi koja se htjela posti─çi ovim ugovorom (iz kojeg tu┼żiteljica crpi svoje pravo) ulaganje tu┼żiteljice je osnov za sticanje prava stanovanja, a ne i za sticanje prava suvlasništva.

Navedeno pravo stanovanja ne ovlaš─çuje njenog titulara da zahtjeva isplatu u novcu pa je time stavljeni zahtjev prvostepeni sud pravilno odbio.

Pri tome se napominje, da i u slu─Źaju da tu┼żiteljici pripada pravo suvlasništva na predmetnoj ku─çi (a što tu┼żiteljica izvedenim dokazima nije dokazala), cijene─çi odredbu ─Źl. 14, Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj: 6/80, 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/03) ni tada joj ne bi pripadalo pravo na isplatu zahtjevanog iznosa.

Kad se ima u vidu navedeno tu┼żiteljica neosnovano zahtjev temelji u odredbi ─Źl. 210 Zakona o obligacionim odnosima, jer se prema ─Źinjeni─Źnom utvr─Ĺenju ne radi o sticanju bez osnova, odnosno nisu ostvarene zakonske pretpostavke za sticanje bez osnova i to da je došlo do umanjenja imovine jednog lica uz istovremeno uve─çanje imovine drugog lica, a da ne postoji pravni osnov odnosno da je isti naknadno otpao, jer je ve─ç obrazlo┼żeno da se ne radi o imovini tu┼żiteljice.

Iz izlo┼żenog pobijana presuda u dijelu kojim je odlu─Źeno o glavnoj stvari je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, pa je u ovom dijelu ┼żalbu tu┼żiteljice valjalo odbiti i prvostepenu presudu potvrditi, a navedeno primjenom odredbe ─Źl. 226. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).

 

 

( Presuda Okru┼żnog suda Banjaluka broj G┼Ż-350/08 od 26.08.2008.)

 

<------->

 

SMETANJE POSJEDA

-─Źl. 79 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ, broj 6/80, 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03)

 

 

TU┼ŻBA ZBOG SMETANJA POSJEDA NIJE TU┼ŻBA ZA UTVR─ÉENJE VE─ć KONDEMNATORNA TU┼ŻBA PO KOJOJ SE RJEŠENJEM SUDA TU┼ŻENOM NALA┼ŻE USPOSTAVA PRE─ÉAŠNJEG POSJEDOVNOG STANJA I DA SE UBUDU─ćE KANI SMETANJA, PA KAD SE NE MO┼ŻE NAREDITI USPOSTAVA PRE─ÉAŠNJEG POSJEDOVNOG STANJA, ODNOSNO IZRE─ćI ZABRANA BUDU─ćEG SMETANJA, ONDA SE TU┼ŻBENI ZAHTJEV MORA U CIJELOSTI ODBITI I NE MO┼ŻE SE SAMO RJEŠENJEM UTVRDITI DA JE PO─îINJENO SMETANJE.

 

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtijev tu┼żitelja da se utvrdi smetanje posjeda tu┼żitelja, parcele k.─Ź. 66/12, upisane u PL-761 k.o. J., koje smetanje je nastalo gradnjom objekta od strane tu┼żenog na dijelu ozna─Źene parcele, sa zahtjevom da se uspostavi pre─Ĺašnje posjedovno stanje tako što ─çe se tu┼żenom nalo┼żiti da poruši svinjac i poljski WC, te da preda tu┼żitelju dio ozna─Źene parcele u površini od 900 m².

Odlu─Źuju─çi o navedenom zahtjevu, na temelju izvedenih dokaza, prvostepeni sud utvr─Ĺuje da je tu┼żitelj poslednji mirni i fakti─Źki posjednik ozna─Źene parcele i da ga je tu┼żeni smetao u posjedu iste tako što je dana 03.06.1993. godine ušao u posjed dijela ove parcele u površini od 900 m² i na istoj sagradio pomo─çni objekat-svinjac i poljski WC. Nadalje, prvostepeni sud utvr─Ĺuje da tu┼żitelj u zahtjevu nije odredio na─Źin uspostave pre─Ĺašnjeg stanja, jer da se u parnici za zaštitu posjeda ne mo┼że tra┼żiti uklanjanje gra─Ĺevinskog objekta ─Źak i kada je taj objekat izgra─Ĺen bez odobrenja, usljed ─Źega nije mogu─çe nalo┼żiti uspostavu pre─Ĺašnjeg stanja i pobijanim rješenjem sudi na na─Źin iz izreke prvostepenog rješenja.

Po shvatanju ovoga suda navodi ┼żalbe tu┼żitelja ne dovode u sumnju pravilnost odbijaju─çeg dijela odluke o glavnoj stvari, koji se ti─Źe uspostave pre─Ĺašnjeg stanja i zabrane budu─çeg smetanja.

Naime, prema usvojenom stavu sudske prakse, u posjedovnoj parnici se u na─Źelu ne mo┼że tra┼żiti uklanjanje gra─Ĺevinskog objekta ─Źijom izgradnjom je izvršeno smetanje posjeda. Navedeno iz razloga što sud u petitornoj parnici, pod odre─Ĺenim uslovima mo┼że odlu─Źiti da se izgra─Ĺeni gra─Ĺevinski objekat ne poruši iako je graditelj bio nesavjestan ili zato što je graditelj stekao pravo vlasništva gradnjom na tu─Ĺem zemljištu.

U konkretnom slu─Źaju, nesporno je da je tu┼żeni na dijelu ozna─Źene parcele (dio ozna─Źen na skici vještaka geometra G. G. od 17.6.2002. godine) podigao svinjac i WC. Me─Ĺutim, izvedenim dokazima nije utvr─Ĺeno da li se radi o zidanom gra─Ĺevinskom objektu ─Źvrste gradnje ili je u pitanju objekat koji nema karakter gra─Ĺevinskog objekta.

Prema odredbi ─Źl. 7 Zakona o parni─Źnom postupku isklju─Źivo je ovlaštenje stranaka da prikupljaju ─Źinjeni─Źnu gra─Ĺu za donošenje odluke suda o njihovim zahtijevima i da odlu─Źuju o potrebi dokazivanja iznijetih ─Źinjenica. Time tu┼żitelj u konkretnom slu─Źaju, izvedenim dokazima (u ovom dijelu tu┼żitelj uopšte nije izvodio dokaze) sudu nije dokazao da je mogu─ça uspostava prijašnjeg stanja na zahtijevani na─Źin odnosno rušenjem podignutog objekta. Iz ovog razloga, pobijanim rješenjem je pravilno odbijen zahtijev za uspostavu pre─Ĺašnjeg stanja i zabranu budu─çeg smetanja. Iz ovog razloga ne stoje ┼żalbeni navodi tu┼żitelja da je sud imao obavezu da izvodi dokaze shodno uputama drugostepenog suda.

Kod takvog stanja stvari, a s obzirom da tu┼żba zbog smetanje posjeda nije tu┼żba za utvr─Ĺenje ve─ç kondemnatorna tu┼żba po kojoj se rješenjem suda tu┼żenom nala┼że uspostava pre─Ĺašnjeg posjedovnog stanja i da se ubudu─çe kani smetanja, kad se ne mo┼że narediti uspostava pre─Ĺašnjeg posjedovnog stanja, odnosno izre─çi zabrana budu─çeg smetanja, onda se tu┼żbeni zahtjev mora u cjelosti odbiti i ne mo┼że se samo rješenjem utvrditi da je po─Źinjeno smetanje, pa ┼żalba tu┼żenog osnovano ukazuje na navedeno i spori pravilnost prvostepenog rješenja u ovom dijelu. Druga─Źije re─Źeno, utvr─Ĺivanje ─Źina smetanja je samo jedna od pravnih pretpostavki za ocjenu osnovanosti zahtijeva za uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja i u slu─Źaju utvr─Ĺenja da je vra─çanje oduzetog posjeda nemogu─çe (u konkretnom slu─Źaju izvedenim dokazima tu┼żitelj nije sudu dokazao mogu─çnost uspostave ranijeg posjedovnog stanja), ne mo┼że se samo djelimi─Źno usvojiti tu┼żbeni zahtjev za zaštitu posjeda, tako što bi se utvrdile ─Źinjenice da je izvršen ─Źin smetanja posjeda, jer ta ─Źinjenica sama po sebi nema nikakav zna─Źaj.

Iz navedenog razloga ┼żalba tu┼żenog je osnovana, jer pobijano rješenje u ovom dijelu nije doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, pa je ┼żalbu tu┼żenog valjalo uva┼żiti i prvostepeno rješenje u ovom dijelu preina─Źiti i odbiti dio tu┼żbenog zahtjeva za utvr─Ĺenje po─Źinjenog smetanja.

 

 

(G┼ż-339/06 od 25.04.2007.)

 

<------->

 

NEISPRAVAN UPIS U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA

NE RADI SE O NEISPRAVNOM UPISU U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA KADA IZVRŠENI UPIS ODGOVARA SADR┼ŻAJU UGOVORA NA TEMELJU KOJEG JE IZVRŠEN UPIS

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Prema stanju predmeta predlaga─Ź je Zemljišno knji┼żnoj kancelariji prvostepenog suda podnio zahtjev za brisanje neispravnog upisa u zemljišnoj knjizi u zk. ul. 2926 k.o. P. izvršenog pod Dn-231/00 dana 25.09.2000. godine pozivaju─çi se na odredbe ─Źlana 60. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske.

Prema navodima iz zahtjeva predlaga─Ź smatra da je predmetna uknji┼żba prava slu┼żbenosti neispravna i to zbog odgovornosti Zemljišnoknji┼żne kancelarije, jer da se zamljišna knjiga za ozna─Źenu k.o. nije odr┼żavala od 01.01.1987. godine zbog uspostavljanja nove evidencije nekretnina za k.o. P. i da se na dan upisa 25.09.2000. godine zemljišna knjiga nije nalazila u sudu, ve─ç u organu uprave.

Cijene─çi da se u konkretnom slu─Źaju ne radi o neispravnom upisu, ve─ç o upisu prava slu┼żbenosti prolaza na temelju ugovora broj Ov-1345/75 od 01.10.1975. godine, a po zahtjevu protupredlaga─Źa, s obzirom da je propušteno da se navedeno pravo upiše pod Dn-1121/75, s pozivom na odredbu ─Źlana 43. stav 2. ta─Źka 4. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske, pobijanim rješenjem Zemljišnoknji┼żna kancelarija prvostepenog suda odbija stavljeni zahtjev i istovremeno odre─Ĺuje upis zabilje┼żbe odbijanja zahtjeva za brisanje neispravnog upisa u kolonu Upisi C lista zk. ul. 898 k.o. P.-elektronski (stari zk. ul. broj 2926 iste k.o.).

Navedeno postupanje prvostepenog suda je pravilno i utemeljeno u zakonu.

Odredbom ─Źlana 60. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske je propisano postupanje Zemljišnoknji┼żne kancelarije kod neispravnog upisa u zk. ulošku u pogledu upisa zabilješke pored pogrešnog upisa (stav 1, 2 i 3). Isto tako ova zakonska odredba (stav 4.) propisuje uslove za kona─Źnu ispravku zemljišne knjige.

Me─Ĺutim, da bi Zemljišnoknji┼żna kancelarija, prethodno cijene─çi da li je do neispravnog upisa došlo zbog odgovornosti Zemljišnoknji┼żnog ureda ili iz drugih razloga, postupala po navedenoj zakonskoj odredbi, potrebno je utvrditi da se zaista radi o neispravnom upisu koji je zamljišnu knjigu u─Źinio neta─Źnom. Zemljišna knjiga se smatra neta─Źnom kada nisu upisani podaci koji odgovaraju stvarnom pravnom stanju tako da postoji razlika izme─Ĺu pravne stvarnosti i zemljišnoknji┼żnog stanja, a do ─Źega mo┼że do─çi neskladom izme─Ĺu ugovora i upisa.

U konkretnom slu─Źaju, upisom pod Dn-231/2000 od 25.09.2000. godine, a za koji predlaga─Ź smatra da je neispravan, je upisano pravo slu┼żbenosti prolaza preko k.─Ź. 19/90, ku─çište i dvorište u površini 182 m2, u C listu zk. ul. 2926 k.o. P. (elektronski zk. ul. 898 iste k.o.), koja slu┼żbenost polazi od glavne ceste i ide u dvorište, u korist S. M. sina V., a ovaj upis je izvršen na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina broj Ov-1345/75 od 15.08.1975. godine koji ugovor je upisan pod Dn. broj 1121/75, ali je tada propušteno da se upiše i predmetno pravo slu┼żbenosti.

Prema navedenom ugovoru (ta─Źka VI ugovora), koji se nalazi u spisu Dn-1121/75, u korist protupredlaga─Źa je ugovoreno navedeno pravo slu┼żbenosti, pa kako je upisano pravo saglasno navedenoj odredbi ugovora, to u konkretnom slu─Źaju nema nesklada izme─Ĺu pravne stvarnosti i zemljišnoknji┼żnog stanja. Time je pravilan zaklju─Źak Zemljišnoknji┼żne kancelarije da se ne radi o neta─Źnom upisu, pa slijedom toga nije postojala obaveza postupanja po odredbi ─Źlana 60. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske i stavljeni zahtjev je pravilno odbijen.

 

 

(rješenje Okru┼żnog suda Banja Luka G┼Ż- 1498/07 od 23.6.2008. godine)

 

<------->

 

UPIS PRAVA SVOJINE NA NEKRETNINAMA

- ─îl. 10. i ─Źl. 43. st. 2. t─Ź. 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08)

 

 

Nije dovoljno da nekretnine kojima je raspolagano budu ozna─Źene samo oznakom katastarskih opština, jer time iste nisu odre─Ĺene, a niti odredive, tako da usljed navedenog postoje smetnje koje spre─Źavaju upis u zemljišne knjige.

 

Prema stanju spisa predlagateljica je dana 27.11.2006. godine Zemljišno-knji┼żnoj kancelariji podnijela zahtjev za upis prava svojine na nekretninama, a na temelju ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju koji je zaklju─Źen u B. dana 03.01.2001. godine, a ovjeren kod suda dana 25.01.2001. godine pod brojem Ov-448/01.

Nalaze─çi da isprava na temelju koje je zahtijevan upis prava svojine ne sadr┼żi zemljišno-knji┼żne podatke o nekretninama koje su predmet raspolaganja, te da je navedeno suprotno odredbi ─Źlana 10. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske, a što spre─Źava zatijevani upis, prvostepeni sud pozivom na odredbu ─Źlana 43. stav 2. i ─Źlana 31. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske, odbija zahtjev predlagateljice.

Prema odredbi ─Źlana 10. navedenog zakona u pravnom prometu nekretnina se ozna─Źava prema podacima iz zemljišne knjige. Prema usvojenim stavovima sudske prakse izjave date u pravnom prometu trebaju biti odre─Ĺene ili odredive, a odredive su kada se u zemljišno-knji┼żnom postupku mogu tuma─Źiti tako da ne ostavljaju osnovanu sumnju. Nekretnina se ozna─Źava prema podacima iz zemljišne knjige navo─Ĺenjem svih sastavnih dijelova zemljišnoknji┼żnog tijela, a uputa na zemljišnoknji┼żni ulo┼żak je dovoljna kada ne postoji sumnja u identitet nekretnine i tada je potrebno ozna─Źiti podatke o sudu kod kojeg se vodi zemljišna knjiga o katastarskoj opštini i broju zk. uloška. Nije dovoljno da se nekretnina ozna─Źi samo na neki drugi na─Źin npr. oznakom samo ulice i broja ku─çe, jer zemljišno-knji┼żni sud nema zadatak da u postupku uknji┼żbe provjerava navedene nekretnine na osnovu A-popisnog lista.

U konkretnom slu─Źaju nekretnine kojima je raspolagano predmetnim ugovorom o do┼żivotnom izdr┼żavanju su ozna─Źene samo oznakom katastarskih opština, bez ostalih zemljišnoknji┼żnih podataka, pa time iste nisu odre─Ĺene, a niti odredive. Na navedeni zaklju─Źak ne mo┼że uticati ─Źinjenica da su naknadno od strane Slu┼żbe pravne pomo─çi Grada B. (a ne dakle po ugovornim stranama iz ovog ugovora) uneseni zemljišno-knji┼żni podaci o ovim nekretninama.

Kod takvog stanja stvari, pravilan je zaklju─Źak prvostepenog suda da usljed navedenog postoje smetnje koje spre─Źavaju upis u smislu odredbe ─Źlana 43. stav 2. ta─Źka 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Istovremeno, kako nisu u pitanju formalni nedostaci iz odredbe ─Źlana 40. navedenog zakona, to nije postojala obaveza postupanja po ovoj zakonskoj odredbi.

Proizilazi, dakle, da je suprotno tvrdnji ┼żalbe pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

 

 

(Iz obrazlo┼żenja rješenja Okru┼żnog suda Banjaluka broj: 011-0-G┼ż-08-000329 od 13.06.2008. godine)

 

<------->

 

USPOSTAVA ZEMLJIŠNO KNJI┼ŻNOG ULOŠKA

- ─îl. 64. Zakona o zemljišnim knjigama („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj: 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08)

 

 

U postupku uspostavljanja zemljišno knji┼żnog uloška Zemljišno knji┼żna kancelarija osnovnog suda nije ovlaštena da cijeni valjanost rješenja upravnog organa o dodjeli gra─Ĺevinskog zemljišta radi izgradnje, jer pravilnost i zakonitost tog rješenja mo┼że biti predmet ocjene samo u upravnom postupku u kojem je isto i doneseno.

 

Prema stanju predmeta predlaga─Ź Srpska Pravoslavna crkvena opština K. V. je prvostepenom sudu dana 22.08.2006. godine podnijela zahtjev za uspostavljanje novog zemljišno knji┼żnog uloška. Navedeni zahtjev predlaga─Ź je utemeljio na rješenju So-e K. V. broj: 01-022-44/99 od 03.12.1999. godine o dodjeli gra─Ĺevinskog zemljišta radi izgradnje crkve, dijela parcele k─Ź. 133 u površini od 1.937 m2, a uz isti je sudu prilo┼żio posjedovni list PL-538 k.o. Z. sa kopijom katastarskog plana te rješenje DN-43/00 od 22.02.2000. godine. Postupaju─çi po navedenom zahtjevu prvostepeni sud je u skladu sa odredbama ─Źl. 63. i 67. Zakona o zemljišnim knjigama najavio uspostavu zemljišno knji┼żnog uloška. Na navedenu najavu uspostavljanja zemljišnoknji┼żnog uloška prigovor su ulo┼żili zainteresovana lica Udru┼żenje gra─Ĺana „S. R“ Z. i J. I. sin M. iz Z., po kojim prigovorima je produ┼żen rok prijave prava, te su saslušani predlo┼żeni svjedoci. Po isteku zakonskih rokova za uspostavu zemljišnoknji┼żnog uloška, imaju─çi u vidu da ozna─Źena zainteresovana lica nisu postupila po rješenju prvostepenog suda za dostavu pravnog akta kojim ─çe dokazati polaganje prava na ozna─Źenoj nekretnini, a nakon što su u smislu odredaba ─Źl. 64. i 66. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama po slu┼żbenoj du┼żnosti od Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove B., Podru─Źna jedinica K. V. pribavljeni raspolo┼żivi dokazi, pobijanim rješenjem, sa pozivanjem na odredbe ─Źl. 63. do 69. Zakona o zemljišnim knjigama, a primjenom odredbe ─Źl. 69. st. 1. i odredbe ─Źl. 2. st. 4. i 3. navedenog zakona, prvostepeni sud uspostavlja zemljišno knji┼żni ulo┼żak broj 15 katastarske opštine Z. u koji u listu A upisuje parcelu k─Ź. 133/2 zv. „Ze─Źije njivice“ dvorište u površini od 1937 m2, te na istoj pravo vlasništva u korist dr┼żavne svojine 1/1, sa pravom raspolaganja u korist predlaga─Źa sa 1/1 dijela. Istovremeno, vrši upis zabilje┼żbe postojanja spora na ozna─Źenoj nekretnini, te odbacuje ozna─Źene prigovore zainteresovanih lica jer nisu postupili po nalogu suda.

┼Żalbenim navodima, zainteresovano lice J. I. ponavlja navode iz pomenutog prigovora, tako što isti─Źe da je rješenje o dodjeli gra─Ĺevinskog zemljišta ništavo i da je podnio zahtjev za poništenje istoga, te da se radi o neizgra─Ĺenom gra─Ĺevinskom zemljištu s obzirom da na istom više ne postoji objekat „stare škole“ i da je time na predmetnoj parceli po sili zakona prestalo dr┼żavno vlasništvo u korist njegovog pravnog prednika, a koji ┼żalbeni navodi nisu osnovani.

Naime, u predmetnom postupku u skladu sa odredbom ─Źl. 64. Zakona o zemljišnim knjigama prvostepeni sud je po slu┼żbenoj du┼żnosti izvršio pribavljanje raspolo┼żive dokumentacije, te u skladu sa odredbama navedenog zakona proveo postupak uspostavljanja novog zamljišno knji┼żnog postupka. U ovoj vrsti postupka prvostepeni sud, ni kao prethodno pitanje, svakako nije bio ovlašten da cijeni valjanost rješenja o dodjeli gra─Ĺevinskog zemljišta, jer pravilnost i zakonitost ovog rješenja mo┼że biti samo predmet ocjene u upravnom postupku u kojem je isto i doneseno, a koji postupak ┼żalitelj navodi da je pokrenuo.

Isto tako, neosnovano je pozivanje ┼żalitelja na odredbe Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu, odnosno ne stoji tvrdnja da je po sili zakona na predmetnim nekretninama prestalo dr┼żavno vlasništvo i da se ima na temelju odredaba samog zakona izvršiti upis ranijeg vlasni─Źko-pravnog odnosa. Naime i pod predpostavkom da je pravni prednik ┼żalitelja raniji vlasnik ozna─Źenih nekretnina u smislu odredbe ─Źl. 44. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 112/06) navedeno nije dovoljno da se u njegovu korist na istima upiše pravo svojine. Navedeno s obzirom da je u smislu ozna─Źene zakonske odredbe potrebno provesti upravni postupak za utvr─Ĺivanje prestanka dr┼żavnog vlasništva na gra─Ĺevinskom zemljištu i odgovaraju─çim rješenjem utvrditi prestanak dr┼żavnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko-pravnog odnosa. Tek nakon što takvo rješenje postane pravosna┼żno isto se, po slu┼żbenoj du┼żnosti, dostavlja organu nadle┼żnom za evidenciju prava na nekretninama na sprovo─Ĺenje.

Ne stoje ni ┼żalbeni navodi da kod donošenja pobijanog rješenja prvostepeni sud nije postupao po odredbi ─Źl. 64. Zakona o zemljišnim knjigama s obzirom da je prvostepeni sud u skladu sa navedenom odredbom poduzeo potrebne provjere i istra┼żivanja radi pribavljanja odgovaraju─çih dokaza, te je pravilno pobijano rješenje zasnovao na posjedovnom listu 21.24-952-1-1-1689/08 od 16.12.2008. godine, kopiji katastarskog plana 6021-18-8 od 16.12.2008. godine i prijavnom listu broj 15/06 od 18.12.2008. godine Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove B., Podru─Źna jedinica K. V., a ne na iskazima saslušanih svjedoka. Istovremeno, kako zainteresovana lica nisu po nalogu suda dostavili valjan pravni akt, saglasno odredbi ─Źl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama pravilno je odbacio izjavljene prigovore na najavljeno uspostavljanje zemljišno knji┼żnog uloška.

Prema izlo┼żenom, postupanje prvostepenog suda je utemeljeno u zakonu, a navedeno imaju─çi u vidu i da je pobijanim rješenjem izvršen upis zabilje┼żbe postojanja spora, a na osnovu predo─Źene tu┼żbe, te da pobijano rješenje ne uti─Źe na prava zainteresovanih lica da u redovnom postupku kod suda ostvaruju svoja prava (─Źl. 68. Zakona o zemljišnim knjigama).

 

(Iz obrazlo┼żenja rješenja Okru┼żnog suda u Banjaluci broj: 011-0-G┼ż-09-000099 od 26.02.2009. godine)

 

 

<------->

 

Vlasništvo

 

P R E S U D A

Revizija tu┼żitelja se djelimi─Źno uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2084/03 od 13.6.2006. godine se ukida u dijelu odluke za isplatu iznosa od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i predmet u tom dijelu vra─ça drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U ostalom dijelu revizija se odbija.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj P-207/00 od 28.3.2003. godine obavezuje se tu┼żeni da tu┼żitelju preda u posjed traktor marke IMT TIP ..., broj motora..., godina proizvodnje..., crvene boje, registarskih oznaka PD... i traktorsku prikolicu marke Lj.T. Lj., koje stvari je primio na ─Źuvanje i korištenje kao ostavoprimac po osnovu ugovora o ostavi sa─Źinjenog 30.7.1992. godine sa ostavodavcem E. B., koje obaveze se tu┼żeni mo┼że osloboditi ukoliko tu┼żitelju isplati iznos od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu─Ĺenja do isplate, te se obavezuje da tu┼żitelju isplati troškove parni─Źnog postupka u iznosu od 1.720,00 KM.

Drugostepenom presudom Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj G┼ż-2084/03 od 13.6.2006. godine ┼żalba tu┼żenog se uva┼żava, prvostepena presuda preina─Źava i tu┼żitelj u cjelini odbija sa tu┼żbenim zahtjevom.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tu┼żitelj pobija drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parni─Źnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preina─Źi ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su─Ĺenje.

U odgovoru na reviziju tu┼żeni predla┼że da se revizija kao neosnovana odbije.

 

Revizija je djelimi─Źno osnovana.

U ovoj parnici tu┼żitelj zahtijeva da mu tu┼żeni preda u posjed traktor marke IMT TIP..., broj motora... sa traktorskom prikolicom marke Lj.T. Lj. ili da mu na ime tih stvari isplati iznos od 15.000,00 KM sa pripadaju─çom zakonskom zateznom kamatom.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude utvr─Ĺeno: da je tu┼żitelj vlasnik traktora marke IMT TIP... sa brojem motora..., proizvedenog... godine, crvene boje, registarske oznake PD... i traktorske prikolice marke Lj.T. Lj.; da su ugovorom o ostavi zaklju─Źenim 30.7.1992. godine izme─Ĺu tu┼żenog, kao ostavoprimca i E.B., kao ostavodavca, predmetne stvari ostvljene na ─Źuvanje i upotrebu tu┼żenom, s ─Źim se tu┼żitelj kao vlasnik stvari naknadno saglasio; da su one bile u posjedu tu┼żenog do 9. ili 10. mjeseca 1995. godine kada su ih od tu┼żenog oduzela tre─ça lica, što tu┼żeni nije prijavio nadle┼żnim organima, iako se ugovorom obavezao da ─çe ih ─Źuvati i da tu┼żitelj kao vlasnik stvari predmetnom tu┼żbom tra┼żi njihovu predaju u posjed o ─Źemu je ostavodavac E.B. obaviještena i saslušana kao svjedok o predmetu spora.

Nalaze─çi da je tu┼żitelj vlasnik spornih stvari, da su one na osnovu ugovora o ostavi zaklju─Źenog sa E.B. bile na ─Źuvanju kod tu┼żenog do 9. ili 10. mjeseca 1995. godine, da tu┼żeni nije dokazao da su ih tada oduzela tre─ça lica, prvostepeni sud je zaklju─Źio da je osnovan zahtjev tu┼żitelja postavljen u ovoj parnici na temelju odredbe ─Źlana 37. Zakona o svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, te „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, dalje: ZOSPO), pa je sudio tako da je usvojio zahtjev tu┼żitelja za predaju u posjed stvari i odredio da se tu┼żeni te obaveze mo┼że osloboditi ako tu┼żitelju isplati iznos od 15.000,00 KM sa pripadaju─çom kamatom.

Drugostepeni sud je, na temelju istog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja, našao da temeljem odredbe ─Źlana 37. ZOSPO nije osnovan zahtjev tu┼żitelja za predaju u posjed predmetnih stvari, jer tu┼żitelj nije dokazao da se one nalaze u fakati─Źkoj vlasti tu┼żenog. Zahtjev tu┼żitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 KM odbio je uz obrazlo┼żenje da tu┼żitelj nije bio u ugovornom odnosu sa tu┼żenim.

Odredbom ─Źlana 37. ZOSPO, na kojoj se temelji zahtjev tu┼żitelja za vra─çanje u posjed predmetnih stvari, propisano je da vlansik mo┼że tu┼żbom zahtijevati od posjednika povra─çaj individualno odre─Ĺene stvari. Za ovu tu┼żbu aktivno je legitimisan vlasnik stvari, a pasivno je legitimisan posjednik stvari. Tu┼żitelj mora dokazati da na stvar, ─Źije vra─çanje tra┼żi, ima pravo vlasništva i da se ta stvar nalazi u fakti─Źkoj vlasti tu┼żenog.

U konkretnom slu─Źaju tu┼żeni je tvrdio da od 9. ili 10. mjeseca 1995. godine nije u posjedu spornih stvari, a tu┼żitelj izvedenim dokazima nije dokazao da se predmetne stvari nalaze u posjedu tu┼żenog u vrijeme podnošenja tu┼żbe niti u vrijeme zaklju─Źenja glavne rasprave, pa se u odnosu na tu┼żenog

nije mogao usvojiti dio tu┼żbenog zahtjeva za predaju u posjed predmetnih stvari, a kako je to pravilno zaklju─Źio drugostepeni sud.

Radi toga su neutemeljeni prigovori revidenta kojima pravilnost drugostepene odluke u ovoj dijelu osporava tvrdnjom da nisu razriješene okolnosti zbog kojih se sporne stvari ne nalaze u posjedu tu┼żenog, jer one, prema naprijed navedenom, nisu bitne za odlu─Źivanje o ovom dijelu tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja.

Zato je reviziju tu┼żitelja, u dijelu odluke za predaju u posjed predmetnih stvari, valjalo odbiti temeljem odredbe ─Źlana 248. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/05, 85/03 i 74/05 - dalje: ZPP).

Me─Ĺutim, osnovano revident osporava pravilnost odluke kojom je drugostepeni sud odbio zahtjev tu┼żitelja za isplatu zahtijevanog nova─Źnog iznosa na ime spornih stvari. Drugostepeni sud je pogrešno odbio ovaj dio tu┼żbenog zahtjeva tu┼żitelja nalaze─çi da tu┼żeni nije bio u ugovornom odnosu sa tu┼żiteljem u pogledu spornih stvari.

Naime, odredbom ─Źlana 713. Zakona o obligacionim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 29/78 do 57/89 i „Slu┼żbeni glasnik RS broj 17/93 do 3/96) propisano je da ugovor o ostavi stvari mo┼że punova┼żno zaklju─Źiti u svoje ime i lice koje nije vlasnik stvari i ostavoprimac je du┼żan vratiti stvari njemu, izuzev ako doka┼że da je stvar ukradena (stav 1.), a ako tre─çe lice tu┼żbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao vlasnik ostavoprimac je du┼żan saopštiti sudu od koga lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tu┼żbi.

U konkretnom slu─Źaju ispunjene su sve zakonske pretpostavke iz citirane zakonske odredbe jer je nesporno da je ugovor o ostavi spornih stvari zaklju─Źila E.B. kao ostavodavac za stvari koje su vlasništvo tu┼żitelja, predmetnu tu┼żbu podnio je tu┼żitelj kao vlasnik stvari, tu┼żeni kao ostavoprimac je saopštio sudu da je sporne stvari primio od E.B., a ona je kao ostavodavac obaviještena o podignutoj tu┼żbi (saslušana je u svojstvu svjedoka i potvrdila je da su sporne stvari vlasništvo tu┼żitelja).

Stoga je nepravilan zaklju─Źak drugostepenog suda u pobijanoj odluci da tu┼żbeni zahtjev u pogledu nov─Źanog potra┼żivanja tu┼żitelja nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tu┼żitelja.

Naime, tu┼żitelj je zbog naprijed navedenog aktivno legitimisan za potra┼żvianja iz spornog ugovora o ostavi, a drugo je pitanje šta ─çe se u daljem toku postupka utvrditi u pogledu osnovanosti i visine predmetnog potra┼żivanja tu┼żitelja.

Prema svemu iznesenom, ni┼żestepeni sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa rješavanju ove pravne stvari propustili da utvrde ─Źinjenice koje su od bitnog zna─Źaja za rješavanje ovoga dijela spora, što ─çe strankama u nastavku postupka omogu─çiti prema pravilima iz odredbe ─Źlana 7. i 123. ZPP.

Stoga je djelimi─Źnim uva┼żavanjem revizije tu┼żitelja drugostepena odluka ukinuta kao u izreci ove presude na osnovu odredbe ─Źlana 250. st. 2. ZPP i predmet u ukinutom dijelu vra─çen drugostepenom sudu na ponovno su─Ĺenje.

 

Stvarno pravo
SVOJINSKA TU┼ŻBA
─îlan 127. stav 1. Zakona o stvarnim pravima
(„Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19)

Za ostvarenje za┼ítite po osnovu tzv. vindikacione tu┼żbe, tu┼żitelj mora dokazati pravo svojine na stvari ─Źiji povrat tra┼żi i da se ta stvar nalazi u dr┼żavini tu┼żenog.

Iz obrazlo┼żenja:

Koje ─çe ─Źinjenice uzeti kao dokazane, sud odlu─Źuje po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i bri┼żljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Odredba ─Źlana 123. ZPP obavezuje stranke da iznesu ─Źinjenice i izvedu dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivne strane. Koje se ─Źinjenice moraju utvrditi u postupku, ne odre─Ĺuje ZPP ve─ç materijalno pravo i uvijek su u neposrednoj vezi sa pravnim odnosom ili pravom stranke, o kome sud raspravlja.

Tu┼żioci su dokazali da su suvlasnici spornog stana, da su prije utu┼żenja dopisom od 20.9.2016. g., upu─çenog tu┼żenom na adresu spornog stana, ovoga obavijestili da se nalazi u posjedu stana ─Źiji su oni vlasnici i da je tu┼żeni tu┼żbu kojom je pokrenut ovaj postupak zaprimio na adresi spornog stana (03.11.2016. g.). Dakle, tu┼żioci su za ostvarenje prava iz vindikacione tu┼żbe (─Źlan 126. Zakona o stvarnim pravima „Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19 ÔÇô u daljem tekstu: ZSP), dokazali da stvar ─Źije vra─çanje tra┼że predstavlja njihovu svojinu i da se ona nalazi u posjedu tu┼żenog (─Źlan 127. stav 1. ZSP).

U konkretnom slu─Źaju, revident osnovano ukazuje da sudu nije mogla ostati nepoznata ─Źinjenica da se u spisu, kao njegov sastavni dio, nalazi sudska dostavnica iz koje slijedi da je tu┼żenom na adresu spornog stana dana 18.5.2017. g. uru─Źen poziv za ro─Źi┼íte zakazano za 19.6.2017. g., a po naredbi suda sa glavne rasprave odr┼żane 15.5.2017. g.. Radi se o ─Źinjenici koja proizilazi iz postupanja suda, ona sudu nije mogla ostati nepoznatom i morao ju je utvrditi pregledom stanja spisa kod kontrole ispunjavanja procesnih uslova za odr┼żavanje ro─Źi┼íta.

Stoga se ne mo┼że prihvatiti ocjena izvedenih dokaza, a posebno zna─Źaja ove dostavnice, na na─Źin kako je obrazlo┼żio drugostepeni sud koji je teret dokaza prebacio na tu┼żioce navode─çi da „nisu predlagali izvo─Ĺenje dokaza uvidom u pomenutu dostavnicu“.

Ne daju─çi savjesnu i bri┼żljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, drugostepeni sud je povrijedio odredbu ─Źlana 8. ZPP, na koju povredu se ukazuje i u reviziji protiv drugostepene presude, pa sve dok se u navedenom pravcu ne da savjesna i bri┼żljiva ocjena izvedenih dokaza,┬á ne mo┼że se pravilno ni odlu─Źiti o tu┼żbenom zahtjevu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 92 0 P 046871 18 Rev od 23.08.2018. g.)

<------->

ZAŠTITA PRAVA SVOJINE
─îlan 127. Zakon o stvarnim pravima
(“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19)

Da bi ostvario stvarnopravnu za┼ítitu tu┼żbom za vra─çanje stvari, tu┼żitelj mora dokazati da je vlasnik tra┼żene stvari, da je tu┼żeni dr┼żi u posjedu i mora tu stvar individualno odrediti ÔÇô opisati po njenim osobinama ili znacima koji je razlikuju od istovrsnih stvari.

Iz obrazlo┼żenja:

U konkretnom slu─Źaju radi se o jednoj od tu┼żbi za za┼ítitu prava svojine (rei vindicatio), koja je definisana odredbom ─Źlana 127. ZSP (vlasni─Źka tu┼żba na vra─çanje stvari). Ovu svojinsku tu┼żbu podi┼że vlasnik koji nema dr┼żavinu, protiv dr┼żaoca koji nema svojinu na stvari (stav 1. ─Źlana 127. ZSP), pri ─Źemu stvar ─Źija predaja u posjed se tra┼żi mora biti individualno odre─Ĺena, opisana po njenim osobinama ili znacima koji je razlikuju od istovrsnih stvari (stav 2. ─Źlana 127. ZSP).

Svojina na nekretnini se dokazuje upisom tog prava u zemlji┼ínoj knjizi i tu┼żitelji su, upravo na taj na─Źin, dokazali da su vlasnici, odnosno suvlasnici predmetne parcele (k.─Ź. brÔÇŽ), ─Źiji dio tra┼że u posjed od tu┼żenih. Tra┼żeni dio nisu zahtjevom individualno odredili, ali su ozna─Źili povr┼íinu koju tra┼że i pozvali se na skicu lica mjesta u kojoj je zahtjevana povr┼íina posebno ozna─Źena, pa se u krajnjem slu─Źaju, mo┼że smatrati da je dio koji tra┼że u posjed dovoljno identifikovan, odnosno odre─Ĺen.

Ta─Źno je da se spornim dijelom predmetne parcele slu┼żi drugotu┼żeni (na posredan na─Źin, preko preduze─ça K, kojem je iznajmio poslovni prostor koji je njegova svojina), kako tvrde revidenti i u kojim navodima se iscrpljuje dobar dio revizije. Me─Ĺutim, sporni dio (bez obzira kako je upisan u odgovaraju─çim javnim evidencijama) u naravi ima karakter javne povr┼íine kojom se slu┼żi neodre─Ĺeni broj lica (nad kojima tu┼żeni nemaju nikakvu vlast). Tim dijelom se slu┼że i tu┼żitelji. Suprotno njihovom revizijskom prigovoru, ni┼żestepeni sudovi nisu pogrije┼íili kada su iz navoda tu┼żitelja, datih prilikom zavr┼ínog izlaganja na ro─Źi┼ítu od 20.9.2017. g. i navoda ┼żalbe, zaklju─Źili da su tu┼żitelji i sami priznali da su u posjedu spornog dijela predmetne parcele i da su taj posjed manifestovali postavljanjem betonskih ┼żardinjera (koje su, istina, uklonjene na zahtjev drugotu┼żenog) i istresanjem ┼íljunka na tu povr┼íinu, za koji nema dokaza da je uklonjen. Naime, do ovakvog zaklju─Źka se nesumnjivo dolazi kada se uzme u obzir navod tu┼żitelja iz zavr┼ínog izlaganja
„Kada tu┼żioci na svoje zemlji┼íte dovezu ┼íljunak za svoje potrebe AI ih prijavi komunalnoj policiji“, kao i navodi ┼żalbe „Kada tu┼żioci kao suvlasnici na parcelu postave ┼żardinjere, A poru─Źi kamion da odveze ┼żardinjere, ako tu┼żioci postave ┼íljunak na svoju parcelu A vr┼íi prijavu inspekciji i tra┼żi uklanjanje ┼íljunka“. Proizlazi, da tu┼żitelji nisu dokazali da tu┼żeni dr┼że u posjedu sporni dio predmetne parcele na na─Źin koji bi im omogu─çio da taj dio predaju tu┼żiteljima u posjed. Ovo i kod ─Źinjenice da se tim dijelom slu┼że, jer je nesporno da se njime slu┼żi i neograni─Źen broj drugih lica, kao i sami tu┼żitelji. Kako tu┼żitelji nisu dokazali da se tra┼żena stvar nalazi u isklju─Źivoj detenciji tu┼żenih, slijedom ─Źega, s obzirom na svrhu za koju se koristi sporni dio predmetne parcele i na─Źin na koji se koristi, uop┼íte ne postoji mogu─çnost da ga predaju u posjed tu┼żiteljima, proizlazi da nije ispunjen jedan od naprijed navedenih uslova potrebnih za ostvarenje svojinskopravne za┼ítite po vlasni─Źkoj tu┼żbi za vra─çanje stvari, iz ─Źlana 127 ZSP.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 174384 18 Rev od 11.12.2018. g.)

STICANjE PRAVA SVOJINE
─îlan 24. i ─Źlan 22. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03)

Od savjesnosti graditelja, saznanja vlasnika zemlji┼íta za izgradnju i odnosa vrijednosti zemlji┼íta i gra─Ĺevinskog objekta zavisi osnovanost zahtjeva za sticanje prava svojine gra─Ĺenjem na tu─Ĺem zemlji┼ítu.

Iz obrazlo┼żenja:

Kako je nesporno da je u vrijeme gradnje zemlji┼íte bilo u dru┼ítvenoj svojini, a ne u svojini oca tu┼żiteljice, pravilna je tvrdnja tu┼żenog A.E. da se ni┼żestepeni sudovi u pogledu na─Źina sticanja prava svojine na predmetnoj ku─çi pogre┼íno pozivaju na odredbu ─Źlana 24. stav 1. ZOSPO. Naime, tom odredbom propisano je da, ako lice koje mo┼że imati pravo svojine, a koje izgradi zgradu ili drugu gra─Ĺevinu na zemlji┼ítu na kojem drugi ima pravo svojine, sti─Źe pravo svojine i na zemlji┼ítu na kom je izgra─Ĺen gra─Ĺevinski objekat kao i na zemlji┼ítu koje je neophodno za redovnu upotrebu tog gra─Ĺevinskog objekta, ako nije znalo niti je moglo znati da gradi na tu─Ĺem zemlji┼ítu, a vlasnik zemlji┼íta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

Odredbe stava 2. istog ─Źlana, ─Źlana 25. i ─Źlana 26. ZOSPO, propisuju mogu─ça rje┼íenja u pogledu prava svojine na zgradi i zemlji┼ítu u situaciji gra─Ĺenja na tu─Ĺem zemlji┼ítu zavisno od savjesnosti graditelja, saznanja vlasnika zemlji┼íta za izgradnju i odnosa vrijednosti zemlji┼íta i gra─Ĺevinskog objekta, ┼íto sve u krajnjem nije od zna─Źaja za rje┼íavanje ovog spora pa se ukazuje suvi┼ínim obrazlaganje navedenih odredbi.

Na gra─Ĺevinskom objektu koji je sagra─Ĺen bez dozvole za gradnju mo┼że se utvr─Ĺivati pravo svojine ako je taj objekat sagra─Ĺen u zajednici. Sudskom odlukom o utvr─Ĺivanju prava svojine po tom osnovu ure─Ĺuju se samo me─Ĺusobni odnosi sticalaca u odnosu na tako podignuti objekat (rje┼íava se o njihovim me─Ĺusobnim pravima dok takav objekat postoji) i posljedice koje mogu da proiza─Ĺu za sticaoce takvog objekta, a ona nema zna─Źaj u odnosu na gra─Ĺevinski objekat sagra─Ĺen bez dozvole, jer se takvom odlukom ne mijenja status objekta, budu─çi da se na istom ne mo┼że ste─çi pravo svojine, pa se ne mo┼że ni dozvoliti uknji┼żba bilo na realnom ili idealnom dijelu zgrade.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 181557 19 Rev od 15.01.2020. g.)

<------->

STICANjE PRAVA SVOJINE GRA─ÉENjEM
─îlanovi 24. - 26. Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/03)

Ne mo┼że se ste─çi pravo svojine gra─Ĺenjem na zemlji┼ítu u dru┼ítvenoj (dr┼żavnoj) svojini, bez obzira da li je graditelj bio savjestan ili ne.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żbeni zahtjev tu┼żilac temelji na tvrdnjama da mu je tu┼żena 2001. g. dala na trajno kori┼ítenje predmetno zemlji┼íte, da je na osnovu toga zaklju─Źio sa tu┼żenom ugovor o poslovno tehni─Źkoj saradnji 2001. g., te dobio potrebne saglasnosti za gra─Ĺenje u upravnom postupku u periodu 2004. i 2005. g., na osnovu kojih je sagradio objekat -

terminal. Zato smatra da je savjestan graditelj kome pripada pravo svojine i na zemlji┼ítu na kome je sagra─Ĺen objekat, koji zahtjev je predmet ove parnice.

Iz dokaza koji su provedeni u postupku (zemlji┼ínoknji┼żne dokumentacije, nalaza vje┼ítaka geodetske struke) proizlazi da je do 2005. g. zemlji┼íte na kome tu┼żilac tra┼żi da se utvrdi da je stekao pravo svojine gra─Ĺenjem, imalo karakter neizgra─Ĺenog gra─Ĺevinskog zemlji┼íta koje je bilo u dru┼ítvenoj svojini, kakvo je bilo upisano i u odgovaraju─çe zemlji┼íno knji┼żne evidencije.

Pogre┼ían je zaklju─Źak ni┼żestepenih sudova da se na razrje┼íenje ove pravne stvari ima primijeniti odredbe ─Źlana 59. ZSP, koja reguli┼íe pitanje sticanja prava svojine gra─Ĺenjem na tu─Ĺem zemlji┼ítu, temeljem kojih odredaba je odlu─Źeno o tu┼żbenom zahtjevu tu┼żioca, a ─Źiju primjenu temelje na odredbi ─Źlana 356. tog zakona.

S obzirom na to da je tu┼żilac gradio sporne objekte u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o osnovnim┬á svojinsko┬á pravnim┬á odnosima┬á („Slu┼żbeni┬á list┬á SFRJ“┬á broj┬á 6/80┬á i┬á 36/90┬á i
„Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO), predmetni spor je trebalo rije┼íiti po odredbama tog zakona (─Źlan 24. - 26.), a u smislu odredbi ─Źlana 344. stav 2. ZSP.

Ta─Źno je da je tu┼żilac dobio urbanisti─Źku saglasnost, odobrenje za gra─Ĺenje, pa i upotrebnu dozvolu za izgra─Ĺene objekte, ali unato─Ź tome on na spornom zemlji┼ítu nije mogao ste─çi pravo svojine gra─Ĺenjem u smislu ─Źlana 24. ZOSPO, jer su objekti izgra─Ĺeni na zemlji┼ítu u dru┼ítvenoj, odnosno (kasnije) dr┼żavnoj svojini.

Naime, institut sticanja prava svojine gra─Ĺenjem podrazumijeva da neko gradi na zemlji┼ítu u privatnoj svojini i samo na takvom zemlji┼ítu se mo┼że ste─çi pravo svojine gra─Ĺenjem, uz ispunjenje drugih uslova propisanih u odredbi ─Źlana 24. ZOSPO.

Insistiranje revidenta na ─Źinjenici da je njemu sporno zemlji┼íte dodjeljeno na trajno kori┼ítenje i da je on pribavio sva sporna dokumenta za gradnju nema nikakav zna─Źaj u ovom sporu, obzirom da je u pravosna┼żno okon─Źanoj parnici utvr─Ĺeno da su ni┼ítava sva raspolaganja tu┼żene spornim zemlji┼ítem u korist tu┼żioca.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 101137 18 Rev od 06.12.2018. g.)

<------->

 

STICANjE PRAVA SVOJINE NA NEKRETNINAMA GRAĐENjEM NA TUĐEM ZEMLjIŠTU
─îlan 24. i 25. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, Broj 38/03)

Kako u ovoj parnici nije sporno da je tu┼żitelj predmetni objekat izgradio uz saglasnost tu┼żenog, tu┼żitelj je savjestan graditelj predmetnog objekta.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud je to prihvatio, da je tu┼żitelj uz odobrenje tu┼żenog sagradio ku─çu svojim radom i sredstvima, u ─Źemu mu je, po sopstvenom priznanju tu┼żenog, i on pomagao (radilo se o njihovom uzajamnom pomaganju, jer je i tu┼żeni na istoj parceli gradio ku─çu). Stoga je, kada

je ku─ça sagra─Ĺena, ona postala svojina tu┼żitelja, koji je ku─çu gradio sa sebe i svoju porodicu, uz saglasnost tu┼żenog, na ─Źijem je zemlji┼ítu izgra─Ĺena. S obzirom na izri─Źit pristanak tu┼żenog (┼íto je u iskazu, saslu┼ían kao parni─Źna stranka i potvrdio), kao vlasnika zemlji┼íta, tu┼żitelj kao savjestan graditelj, i po ocjeni ovoga suda, ima pravni osnov sticanja svojine na predmetnoj ku─çi (─Źlan 24. i 25. ZOSPO).

Kada se imaju u vidu rodbinski odnosi tu┼żitelja i tu┼żenog i okolnosti koje su prethodile dogovoru oko gradnje predmetne ku─çe, o kojima govori tu┼żeni u svom iskazu, i po nala┼żenju ovoga suda, tu┼żeni tvrdnju u pogledu dogovorenog uslova gradnje iste, nije dokazao. Tu┼żeni je u svom iskazu naveo, da je tu┼żitelj bio podstanar sa porodicom, da se morao iseliti iz stana i da je tada do┼ílo do dogovora oko izgradnje ku─çe tu┼żitelja, na zemlji┼ítu tu┼żenog, da je - kada je tu┼żitelj zapo─Źeo gradnju, od preduze─ça u kojem je bio zaposlen dobio plac u P., za gradnju ku─çe (┼íto je tu┼żeni naveo u svom iskazu), ali je i pored toga nastavio gradnju predmetne ku─çe, ┼íto bi po logici stvari dovelo do preispitivanja postupaka od strane tu┼żitelja, u slu─Źaju da je izme─Ĺu njih dogovoreno da tu┼żitelj gradi na parceli tu┼żenog uz uslov, da sa suprugom koristi ku─çu za ┼żivota, a da nakon njihove smrti ista pripadne djeci tu┼żenog. Takav dogovor nije ni u duhu op┼ítepoznatih ┼żivotnih principa sredine u kojoj parni─Źne stranke ┼żive, odnosa u porodi─Źnom doma─çinstvu, a ni u ┼íiroj porodi─Źnoj zajednici, jer roditelji ne grade ku─çu samo za sebe, pogovoto ne grade za tu─Ĺu djecu, nego po prirodi stvari, stvaraju dobra za svoje potrebe i za svoju djecu. Kod ovakvog stanja stvari, iskazi saslu┼íanih svjedoka koji su potvrdili, da su za dogovor oko gradnje objekta tu┼żitelja na zemlji┼ítu tu┼żenog ─Źuli u razgovoru tu┼żenog sa prisutnima na salijevanju plo─Źe na njegovom objektu, sami po sebi, ne doprinose druga─Źijem ishodu ovoga spora.

Iz navedenog proizlazi, da je tu┼żitelj savjestan graditelj predmetnog objekta i da se u gradnji istog odredio prema onome ┼íto je u stvarnosti dogovorio sa tu┼żenim - da na njegovom dijelu parcele izgradi svoj objekat.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 266941 19 Rev od 30.10.2019. g.)

<------->

PRAVNI POLO┼ŻAJ NESAVJESNOG DR┼ŻAOCA U POGLEDU NAKNADE NU┼ŻNIH TRO┼áKOVA KOJE JE IMAO POVODOM STVARI
─îlan39. stav 4. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ” broj 6/80 i 36/90, te „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“,
broj 38/03)

Kako je vje┼ítak na ro─Źi┼ítima potrdio da su ulaganja u objekat tu┼żene dijelom nu┼żna (o ─Źemu se izjasnio pojedina─Źno za radove tog karaktera), a dijelom su vezani za odr┼żavanje stvari (koje je tako─Ĺe pojedina─Źno naveo), koji su neophodni da ne bi do┼ílo do propadanja stvari, koji tako─Ĺe imaju karakter nu┼żnih tro┼íkova, tu┼żitelj ima pravo na naknadu tih tro┼íkova.

Iz obrazlo┼żenja:

Naime, nesporno da je tu┼żitelj imao tro┼íkove vezane za odobrenje radova na rekonstrukciji objekta koje je gra─Ĺevinski vje┼ítak obra─Źunao kao „ostale tro┼íkove“ koje ─Źine: administrativne takse (procijenjene po vje┼ítaku u iznosu od 2.200,00 KM) i stru─Źni nadzor (procijenjen u iznosu od 1.253,36 KM). Me─Ĺutim, kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tu┼żitelj prilikom izdavanja rje┼íenja od 13.3.2007. g. o rekonstrukciji objekta uplatio rentu u iznosu od 1.206,48 tada┼ínjih dinara, koji iznos nije prera─Źunat od strane finansijskog vje┼ítaka, a drugih dokaza o uplatama tih tro┼íkova u spisima predmeta nema, s

pravom tu┼żena u reviziji ukazuje da je procjena istih po osnovu taksi u navedenom iznosu pau┼íalna i da nema upori┼íta u provedenim dokazima. Ista situacija je i kada je rije─Ź o tro┼íkovima stru─Źnog nadzora u iznosu od 1.253,36 KM. Kako tu┼żitelj tokom postupka nije proveo ni jedan dokaz - uvidom u tehni─Źku dokumentaciju o izvr┼íenom nadzoru, saslu┼íanjem lica koja su vr┼íila nadzor ili koja bi ─Źinjenicu u pogledu tih izdataka mogla potvrditi, a nalaz vje┼ítaka ne predstavlja dokaz o tome da je tu┼żitelj imao taj izdatak, nego obra─Źun tih tro┼íkova, pod pretpostavkom da su isti i u─Źinjeni, po ocjeni ovoga suda pravilno se u reviziji tu┼żene ukazuje da tu┼żitelj ovaj dio zahtjeva nije dokazao, a na njemu je teret dokazivanja (─Źlan 7. i 123. Zakona o parni─Źnom postupku - „Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP).

Porez na promet nekretnina je zakonska obaveza, a sredstva upla─çena po ovom osnovu su bud┼żetska sredstava, zbog ─Źega tu┼żena u reviziji pravilno ukazuje da ni┼żestepene presude u ovom dijelu nisu zasnovane na zakonu. Tu┼żena, po ocjeni ovoga suda, nije pasivno legitimisana u pogledu ovog dijela zahtjeva, jer ona ta sredstva nije primila, pa nema osnova u odredbi ─Źlana 104. stav 1. ZOO za njeno obavezivanje da ista vrati tu┼żitelju. Iz istog razloga nema osnova ovaj dio tu┼żbenog zahtjeva ni u odredbi ─Źlana 210. ZOO, jer se tu┼żena za ovaj iznos nije obogatila, a ni u nekoj drugoj zakonskoj odredbi, zbog ─Źega je osnovan revizioni prigovor tu┼żene da je pobijana presuda u ovom dijelu donesena uz pogre┼ínu primjenu materijalnog prava.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 095897 18 Rev od 06.11.2018. g.)

 

<------->
PREDAJA U POSJED
─îlan 131. Zakona o stvarnim pravima
("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19)

U sporu po tu┼żbi iz pretpostavljene svojine, ja─Źa je u pravu strana koja je upisana u javne evidencije kao nosilac prava raspolaganja, od strane koja dr┼żi stvar bez pravnog osnova.

Iz obrazlo┼żenja:

Po provedenom postupku prvostepeni sud je utvrdio: da se 15. decembra 1957. g., Planinarsko dru┼ítvo K. B. obratilo Sekretarijatu za komunalne poslove N. O. Op┼ítine B. da im se izda gra─Ĺevinska dozvola za izgradnju planinarskog doma na ┼á. pored B.; da je tim povodom N.O. Op┼ítine B. rje┼íenjima iz 1958. g. (datum i broj ne─Źitki) izdao odobrenje za gradnju i gra─Ĺevinsku dozvolu Planinarskog doma K. iz B. radi izgradnje Planinarskog doma ┼á.; da su po izgradnji Planinarskog doma na ┼á., a na osnovu pravosna┼żnog rje┼íenja N. O. Sreza. B. od 08.07.1960. g., k.─Ź. ... i k.─Ź. ... otpisane iz zk. ul. ... k.o. B. i upisane u zk. ul. ...k.o. B. kao dru┼ítvena svojina, a N. O. Op┼ítine B. kao organ upravljanja; da je 1976. g. izvr┼íeno cijepanje parcele k.─Ź. ..., na k.─Ź. ... Dom ┼á. i dvori┼íte povr┼íine ... i k.─Ź. ... povr┼íine 279 m2, upisane u zk. ul. ... k.o. B. kao dru┼ítvena svojina, a N. O. B. kao organ upravljanja; da je rje┼íenjem Op┼ítine B. od 13.11.1987. g., na Planinarsko dru┼ítvo K. B. preneseno, bez naknade, pravo kori┼ítenja na objektu, Planinarski dom ┼á. na ┼á. izgra─Ĺen na k.─Ź. ... povr┼íine 3859 m2 zajedno sa pravom kori┼í─çenja pripaduju─çeg zemlji┼íta, k.─Ź. ..., povr┼íine 279 m2 i k.─Ź. ... povr┼íine 6931 m2, te odlu─Źeno, da se nakon pravosna┼żnosti tog rje┼íenja, Planinarsko dru┼ítvo K. iz B. upi┼íe u katastru kao posjednik tih nekretnina, a u zemlji┼ínim knjigama sa pravom raspolaganja na tim nekretninama; da je to rje┼íenje provedeno, tako ┼íto se u zk. ul. broj ... k.o. B. na predmetnim nekretninama vodi dru┼ítvena svojina, sa pravom raspolaganja u korist Planinarskog dru┼ítva K. B., a da se u Pl. broj ...

k.o. B. na predmetnim nekretninama vodi Planinarsko dru┼ítvo K. B. kao posjednik istih; da se u toku 2005. g. Planinarsko dru┼ítvo K. obratilo Op┼ítini B., radi doniranja sredstava, u cilju sanacije Planinarskog doma ┼á.; da je Op┼ítina B. prihvatila da donira sredstva radi sanacije Planinarskog doma ┼á. i da je isti sanirala do 2008. g., tako ┼íto je, prema nalazu i mi┼íljenju vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke u tu sanaciju ulo┼żila 91.365,60 KM; da je po izvr┼íenoj sanaciji Op┼ítina B. Planinarski dom ┼á. na ┼á. predala Turisti─Źkog organizaciji Grada B., koja se nalazi u posjedu tog doma; da je tu┼żilac podnio tu┼żbu prvostepenom sudu 03.12.2012. g., te da je tu┼żeni Grad B. u toku postupka istakao protivtu┼żbeni zahtjev.

Temeljem ovakvog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja prvostepeni sud je zaklju─Źio, da je zahtjev tu┼żioca osnovan u smislu odredaba ─Źlana 127. Zakona o stvarnim pravima, a da zahtjev iz protivtu┼żbe nije osnovan, pa je stoga sudio tako ┼íto je donio odluku kao u izreci prvostepene presude.

Iz razloga odluke prvostepenog suda proizilazi, da je tu┼żilac po sili zakona, a u smislu odredaba ─Źlana 324. Zakona o stvarnim pravima postao vlasnik predmetnih nekretnina. Kako se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tu┼żenih, prvostepeni sud je cijenio da je zahtjev tu┼żioca osnovan u smislu odredaba ─Źlana 127. Zakona o stvarnim pravima.

Nalaze─çi da je tu┼żilac vlasnik predmetnih nekretnina, prvostepeni sud je zaklju─Źio, da nije osnovan zahtjev tu┼żenog, Grada B. da se utvrdi da je isti vlasnik predmetnih nekretnina. Cijene─çi da iz provedenih dokaza jasno proizilazi, da je Op┼ítina B. donirala tu┼żiocu sredstva radi sanacije Planinarskog doma ┼á. na ┼á., prvostepeni sud je zaklju─Źio, da nije osnovan ni zahtjev tu┼żenog, Grada B. da mu tu┼żilac vrati sredstva ulo┼żena u sanaciju Planinarskog doma i isplati naknadu za zemlji┼íte.

Odluke ni┼żestepenih sudova su pravilne.

Naime, odredbama ─Źlana 126. Zakona o stvarnim pravima ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11, 60/15 i 107/19) je propisano, da vlasnik ima pravo da zahtijeva vra─çanje stvari od lica u ─Źijoj se dr┼żavini stvar nalazi.

Odredbama ─Źlana 131. Zakona o stvarnim pravima je propisano, da savjesni dr┼żalac individualno odre─Ĺene stvari, koji je tu stvar stekao na osnovu pogodnom za sticanje prava svojine i na zakonit na─Źin (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo da zahtijeva┬á vra─çanje stvari i od savjesnog dr┼żaoca kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 102065 18 Rev od 06.11.2018. g.)

<------->

 

ZA┼áTITA PRAVA SVOJINE U SLU─îAJU „FAKTI─îKE EKSPROPRIJACIJE“
─îl. 17. i 20. Zakona o stvarnim pravima („Sl. gl. RS“ br. 124/08 do 107/19)
u vezi sa ─Źl. 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju o za┼ítiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

U slu─Źaju kada javna vlast dozvoljava izgradnju objekta od javnog interesa na zemlji┼ítu koje nije formalno eksproprisano, ugro┼żavaju se i povrje─Ĺuju subjektivna prava vlasnika tog zemlji┼íta, pa isti ima pravo na punu naknadu za ograni─Źeno ili oduzeto pravo svojine u visini tr┼żi┼íne vrijednosti zemlji┼íta.

Iz obrazlo┼żenja:

U ovom predmetu se tra┼żi naknada za nekretnine u svojini tu┼żitelja koje su zauzete izgradnjom stambeno-poslovnog objekta kojeg je gradio drugotu┼żeni na osnovu gra─Ĺevinske dozvole koju mu je izdao prvotu┼żeni. Tu┼żeni su osporili tu┼żbeni zahtjev. Prvotu┼żeni smatra da tu┼żitelju naknadu treba platiti drugotu┼żeni jer je on preuzeo tu obavezu ugovorom o finansiranju ure─Ĺenja gra─Ĺevinskog zemlji┼íta od 20.3.2012. g., dok drugotu┼żeni smatra da tu┼żitelju naknadu treba platiti prvotu┼żeni kao korisnik eksproprijacije (fakti─Źke).

─îlanom 6. Zakona o eksproprijaciji („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/06 do 79/15, dalje: ZE) je propisano da se eksproprijacija vr┼íi u korist Republike Srpske ili jedinice lokalne samouprave (stav 1.) te da ─çe eksproprisane nepokretnosti korisnik dodjeljivati investitorima za izgradnju objekata za koji je utvr─Ĺen op┼íti interes s tim da ─çe se ugovorom regulisati me─Ĺusobna prava i obaveze ugovornih strana koja nastanu eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata (stav 2.). Prijedlog za eksproprijaciju se ne mo┼że podnijeti prije nego ┼íto korisnik eksproprijacije ne obezbijedi sredstva potrebna za isplatu naknade za eksproprisane nepokretnosti (─Źlan 25. stav 1. ta─Źka g. ZE).

Prema stanovi┼ítu Ustavnog suda BiH, izra┼żenom u predmetima u kojima je su─Ĺeno za isplatu nadoknade uslijed zauze─ça zemlji┼íta prilikom izgradnje puta Ustipra─Źa - Fo─Źa, koji stav je preuzeo i ovaj Vrhovni sud na sjednici Gra─Ĺansko upravnog odjeljenja od 07.02.2014. g., fizi─Źkim zauzimanjem nepokretnosti, bez prethodno donesene odluke o eksproprijaciji, korisnik eksproprijacije povrje─Ĺuje pravo svojine drugog lica pa se sporni odnos ima posmatrati i sa aspekta primjene ─Źl. 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju o za┼ítiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Vlasnik „fakti─Źki eksproprisanih“ nekretnina ima pravo na naknadu isto kao i vlasnik ─Źije su nekretnine eksproprisane u zakonito provedenom postupku, a to njegovo pravo ne zastarijeva (jer se ne radi o zahtjevu za naknadu ┼ítete nego o zahtjevu za naknadu imovine).

U konkretnom slu─Źaju drugotu┼żeni je bio investitor izgradnje stambeno ÔÇô poslovnog objekta smje┼ítenog na parceli k─Ź.br. 32/12, koja je sa svih strana okru┼żena parcelama tu┼żitelja k─Ź.br. 32/5 i 32/13. Prvotu┼żeni je izdao odobrenje za gradnju tog objekta, a regulacionim planom je predvidio da parcele tu┼żitelja u cijelosti budu javna povr┼íina (na k─Ź.br. 32/5 je predvi─Ĺena pristupna saobra─çajnica za pomenuti stambeno ÔÇô poslovni objekat, a na k─Ź.br. 32/13 javni parking za potrebe tog i drugih objekata). Nije sporno da nije proveden postupak eksproprijacije nekretnina tu┼żitelja i da istom nije ispla─çena naknada za naprijed citirane nekretnine.

Pogre┼íno je stanovi┼íte drugostepenog suda da nije do┼ílo do fakti─Źke eksproprijacije spornih nekretnina. Naime, iako sam objekat nije sagra─Ĺen na tim nekretninama, on je sa svih strana okru┼żen istima, ┼íto se jasno vidi iz prilo┼żenih skica lica mjesta te nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka geodetske i gra─Ĺevinske struke. Iz nalaza i mi┼íljenja vje┼ítaka gra─Ĺevinske struke proizlazi da obje parcele tu┼żitelja u cijelosti predstavljaju javnu povr┼íinu jer je na k─Ź.br. 32/5 izgra─Ĺen makadamski put koji predstavlja jedini pristup do stambeno-poslovnog objekta, dok je parcela k─Ź.br. 32/13 neure─Ĺeni prostor koji slu┼żi kao parking za taj objekat, ┼íto zna─Źi da obje parcele slu┼że za redovnu upotrebu objekta. Iz nalaza tog vje┼ítaka tako─Ĺe proizlazi da navedeni stambeno-poslovni objekat ne mo┼że da funkcioni┼íe bez ovih parcela tu┼żitelja, a naro─Źito parcele k─Ź.br. 32/5, jer objekat nema pristup glavnom putu. Navedeni vje┼ítak u svom nalazu i mi┼íljenju konstatuje da tu┼żitelj ne mo┼że koristiti niti jednu od navedenih parcela na na─Źin na koji ih je ranije koristio,

pogotovo ┼íto su na istima izgra─Ĺeni ivi─Źnjaci i ┼íahtovi. I vje┼ítak geometar je u svom nalazu i mi┼íljenju naveo da je na k─Ź.br. 32/13 predvi─Ĺen parking za potrebe stambeno - poslovnog objekta koga je sagradio drugotu┼żeni, ali, unato─Ź tome, isti smatra da ta parcela ne slu┼żi za redovnu upotrebu objekta ve─ç samo parcela k─Ź.br. 32/5 na kojoj je predvi─Ĺena gradnja pristupne saobra─çajnice. Ovaj dio nalaza vje┼ítaka geometra je neprihvatljiv jer redovna upotreba objekta podrazumijeva i postojanje odgovaraju─çeg parkinga za njegove stanare i druge korisnike.

Cijene─çi prednje, ovaj sud je mi┼íljenja da je pravilan zaklju─Źak prvostepenog suda da su tu┼żitelju fakti─Źki oduzete njegove nekretnine iako je on formalno i dalje upisan kao njihov vlasnik u javnim knjigama. Naime, on nema mogu─çnost da vr┼íi vlasni─Źka ovla┼ítenja koja su bli┼że odre─Ĺena u ─Źlanu 17. Zakona o stvarnim pravima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08 do 60/15, dalje: ZSP). Sadr┼żinu prava svojine ─Źini pravo vlasnika da svoju stvar dr┼żi, koristi je i njome raspola┼że, a svi su du┼żni da se uzdr┼żavaju od povrede tog prava. Ovo pravo je, naime, imovinsko subjektivno pravo koje proizvodi dejstvo erga omnes (prema svakome) i koje se, upravo zbog takvog svog dejstva, pojavljuje kao apsolutno imovinsko pravo, za razliku od npr. obligacionih subjektivnih prava koja dejstvuju samo prema du┼żniku kao drugoj strani obligacionog odnosa, pa su to relativna imovinska subjektivna prava. Du┼żnost svakoga da se uzdr┼żava od povrede prava svojine vlasnika nije samo moralna du┼żnost ve─ç je to i pravna du┼żnost, pa vlasnik ima pravo na sudsku za┼ítitu zbog povrede prava svojine.

Pravna sigurnost nosilaca prava svojine zahtijeva da im to pravo, koje im je priznato Ustavom i zakonom, mo┼że biti oduzeto samo pod uslovima propisanim zakonom, u skladu sa Ustavom. Ustav Republike Srpske je u ─Źlanu 60. predvidio da fizi─Źka i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnostima prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom, dok je u ─Źlanu 20. ZSP propisano da pravo svojine mo┼że biti oduzeto ili ograni─Źeno samo uz naknadu, ako to zahtijeva op┼íti odnosno javni interes. Eksproprijacija je jedan od na─Źina oduzimanja prava svojine, ┼íto je ure─Ĺeno odredbama ZE.

Neosnovan je prigovor tu┼żenih o nedostatku njihove pasivne legitimacije u ovom sporu. Pasivna legitimacija prvotu┼żenog proizilazi iz ─Źinjenice da je on preuzeo obavezu da ekspropri┼íe zemlji┼íte tu┼żitelja ili da na drugi na─Źin rije┼íi imovinsko-pravne odnose, da je usvojio regulacioni plan kojim je predvi─Ĺena gradnja saobra─çajnice i parkinga na parcelama tu┼żitelja, da je izdao gra─Ĺevinsku dozvolu drugotu┼żenom za gradnju stambeno ÔÇô poslovnog objekta i lokacijske uslove za gradnju saobra─çajnice na parceli tu┼żitelja koja je neophodna za upotrebu ovoga objekta. Drugotu┼żeni je tako─Ĺe pasivno legitimisan jer je bio investitor gradnje objekta na parceli kojoj nedostaje tzv. „┼żivotni prostor“ odn. prostor neophodan za upotrebu objekta, ve─ç za njegovo normalno funkcionisanje slu┼że sporne nekretnine tu┼żitelja. Osim toga, ugovorom zaklju─Źenim sa prvotu┼żenim 20.3.2012. g., drugotu┼żeni je preuzeo obavezu da obezbijedi i deponuje sredstva potrebna za isplatu naknade za eksproprisano zemlji┼íte. Time je on preuzeo i obavezu da solidarno sa prvotu┼żenim isplati naknadu za fakti─Źki eksproprisano zemlji┼íte (s obzirom da nije proveden postupak eksproprijacije u skladu sa zakonom). Dakle, oba tu┼żena imaju obavezu da tu┼żitelju isplate cjelokupnu naknadu za zauzeto zemlji┼íte (bez obzira na njihov me─Ĺusobni odnos i regresno pravo izme─Ĺu njih kao solidarnih du┼żnika). Neosnovan je i prigovor aktivne legitimacije budu─çi da je tu┼żitelj vlasnik nekretnina koje su „fakti─Źki eksproprisane“ tj. zauzete od strane tu┼żenih pa mu je trajno onemogu─çeno da iste koristi i vr┼íi druga svojinska ovla┼ítenja na istima, radi ─Źega ima pravo da zahtijeva isplatu pravi─Źne naknade. Nije od zna─Źaja ┼íto je samo parcela k─Ź.br. 32/5 privedena namjeni, jer iz provedenih dokaza, a posebno ─Źinjenica zate─Źenih na licu mjesta i nalaza vje┼ítaka proizlazi da tu┼żitelj ne mo┼że vr┼íiti svojinska ovla┼ítenja ni na parceli k─Ź.br. 32/13, na

kojoj sada postoji neure─Ĺeni parking prostor gdje stanari zgrade sagra─Ĺene na k─Ź.br. 32/12 i okolnih zgrada parkiraju svoja vozila.

Odredbom ─Źlana 73. ZE je propisano da ─çe se raniji vlasnik brisati iz javnih knjiga tek nakon ┼íto mu bude ispla─çena naknada za eksproprisane nekretnine. Stoga nije pravilan zaklju─Źak drugostepenog suda da zahtjev tu┼żitelja nije osnovan jer tu┼żeni nisu stekli svojinu na spornom zemlji┼ítu ve─ç je tu┼żitelj i dalje upisan kao vlasnik istoga. Tek nakon ┼íto tu┼żitelju isplate naknadu za zauzete nepokretnosti, tu┼żeni ─çe ste─çi pravni osnov da svoja prava na tim nekretninama upi┼íu u javne evidencije.

Po odredbi ─Źlana 54. ZE, pravi─Źna naknada za eksproprisane nepokretnosti ne mo┼że biti ni┼ża od tr┼żi┼íne vrijednosti nepokretnosti u vrijeme dono┼íenja sudske odluke. Po odredbi ─Źlana 60. ZE, naknada za eksproprisano poljoprivredno i gra─Ĺevinsko zemlji┼íte se odre─Ĺuje u novcu tako da bude pravi─Źna i ne ni┼ża od tr┼żi┼íne vrijednosti takvog zemlji┼íta. Navedene zakonske odredbe ne propisuju na osnovu kojih elemenata ─çe se utvrditi tr┼żi┼ína vrijednost nepokretnosti, osim ┼íto propisuju da je ta vrijednost izra┼żena u cijeni koja se za odre─Ĺenu nepokretnost mo┼że posti─çi na tr┼żi┼ítu i koja zavisi od odnosa ponude i potra┼żnje u vrijeme njenog utvr─Ĺivanja. Ako na podru─Źju eksproprisanih nepokretnosti nema prometa, naknada se utvr─Ĺuje na osnovu podataka o prometu nepokretnosti na susjednom podru─Źju. Ako ni na susjednom podru─Źju nema prometa, tada se za utvr─Ĺenje tr┼żi┼íne vrijednosti koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma o odre─Ĺivanju naknade za eksproprisane nepokretnosti. Kod utvr─Ĺivanja vrijednosti se moraju cijeniti i ostale karakteristike eksproprisane nepokretnosti (polo┼żaj zemlji┼íta, kultura, klasa i dr.). Dakle, visina tr┼żi┼íne cijene nepokretnosti je fakti─Źko pitanje koje zavisi od niza konkretnih okolnosti.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 71 0 P 205488 19 Rev od 06.09.2019. g.)

<------->

ZALO┼ŻNO PRAVO
─îlan 9. stav 4. Okvirnog zakona o zalozi („Slu┼żbeni glasnik BiH“ br. 28/04, 54/04)

Zalo┼żno pravo na pokretnoj stvari prestaje postojati kada stvar, koja je bila zalo┼żena, kupac kupi u okviru uobi─Źajenog na─Źina poslovanja prodavca.

Iz obrazlo┼żenja:

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tu┼żitelja da se utvrdi da nije dopu┼íteno izvr┼íenje, dozvoljeno rje┼íenjima Osnovnog suda u Banjoj Luci od 23.04.2009. g. i 29.11.2012. g., na predmetu izvr┼íenja kamionu marke „Saab Scania R 124 LA 4x2 NA“ 420, reg. br. ..., broj ┼íasije ..., broj motora ... i predajom ovog vozila tu┼żenom i da se slijedom toga navedena rje┼íenja ukinu, kao i zahtjev tu┼żitelja da se tu┼żeni obave┼że da mu isplati iznos od 76.600,00 KM, sa zakonskom kamatom, uz naknadu tro┼íkova postupka.

Predmetni izvr┼íni postupak tu┼żeni, kao zalo┼żni povjerilac, je pokrenuo u skladu sa odredbom ─Źlana 26. Okvirnog zakona o zalozima i u skladu sa odredbama Zakona o izvr┼ínom postupku (ÔÇ▓ÔÇ▓Slu┼żbeni glasnik Republike SrpskeÔÇ▓ÔÇ▓, br. 59/03 do 66/18, dalje: ZIP), s obzirom da zalo┼żni du┼żnik, preduze─çe V. d.o.o. B.L., nije ispunjavao obaveze iz ugovora o kreditu.

U navodima tu┼żbe tu┼żitelj je tvrdio da je na predmetu izvr┼íenja, kamionu marke „Saab Scania R 124 LA 4x2 NA“ 420, reg. br. ..., broj ┼íasije ..., broj motora ..., na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je dana 23.07.2007. g. zaklju─Źio sa V. d.o.o. B.L., u momentu

pokretanja izvr┼ínog postupka imao pravo vlasni┼ítva i da je po osnovu istog ugovora prestalo zalo┼żno pravo tu┼żenog na tom vozilu.

Prema odredbi ─Źlana 9. stav 4. Okvirnog zakona o zalozima zalog, srodno pravo, odnosno posebno vlasni─Źko pravo prestaje postojati kada tu stvar kupac kupi u okviru uobi─Źajenog na─Źina poslovanja prodavca. Ovo je slu─Źaj ─Źak i kada je, u vrijeme kupovanja stvari koja je predmet zaloga, kupac imao saznanja o postojanju ili registraciji zaloga, srodnog prava, odnosno posebnog vlasni─Źkog prava.

U konkretnom slu─Źaju, pozivanje tu┼żitelja na navedenu zakonsku odredbu i njegova tvrdnja da je ustanovljeno zalo┼żno pravo na predmetnom kamionu prestalo, s obzirom da je on dana 23.07.2007. g. zaklju─Źio kupoprodajni ugovor sa preduze─çem V.d.o.o. B.L. kojim je taj kamion kupio, nije osnovana, kako su to pravilno zaklju─Źili i ni┼żestepeni sudovi, kod utvr─Ĺenja da je djelatnost prodavca prevoz robe u drumskom saobra─çaju, a ne prodaja vozila.

Kod takvog stanja stvari zalo┼żno pravo tu┼żenog, koje je nastalo u skladu sa ─Źlanom 4. Okvirnog zakona o zalozima prije zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora na koji se poziva tu┼żitelj, ima pravo prvenstva nad pravima kasnijeg kupca, odnosno zakupca osiguranja, kako je propisano odredbom ─Źlana 9. stav 1. pod a) istog zakona.

Kako je predmetni izvr┼íni postupak tu┼żeni pokrenuo kao zalo┼żni povjerilac, s obzirom na navedeno propisano pravo prvenstva zalo┼żnog prava u odnosu na prava kasnijeg kupca, proizlazi da tu┼żitelj nije dokazao da na predmetu izvr┼íenja ima takvo pravo koje spre─Źava izvr┼íenje, u smislu odredbe ─Źlana 51. ZIP.

Kod tako propisanog prava prvenstva nisu relevantni revizioni navodi tu┼żitelja da je u vrijeme pokretanja izvr┼ínog postupka predmetno vozilo bilo u vlasni┼ítvu tu┼żitelja, ve─ç je relevantno da je u korist tu┼żenog u skladu sa zakonom zasnovano zalo┼żno pravo na tom vozilu prije zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora na koji se poziva tu┼żitelj, te da prodavac po tom ugovoru vozilo nije prodao u okviru svoje registrovane djelatnosti. Time je pravilno zahtjev tu┼żitelja u cjelosti odbijen.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 57 0 Ps 101164 18 Rev od 22.08.2018. g.)

<------->

STICANjE PRAVA SLU┼ŻNOSTI ODR┼ŻAJEM
─îlan 49. i ─Źlan 54. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03)

Pravo slu┼żnosti prolaza sti─Źe se odr┼żajem u obimu u kome se ta slu┼żnost neometano vr┼íila u periodu od najmanje dvadeset godina.

Iz obrazlo┼żenja:

Tu┼żioci tra┼że da se utvrdi da su odr┼żajem stekli pravo slu┼żnosti prolaza pje┼íice progona stoke i prolaza motornim vozilima preko parcele tu┼żenih, tvrde─çi da su od 1981. g. fakti─Źki vr┼íili ovla┼ítenja koje ─Źine sadr┼żinu tog prava.

Prema odredbi ─Źlana 49. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Slu┼żbeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 i „Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 38/03, u daljem tekstu: ZOSPO), koji se primjenjuje na konkretan slu─Źaj shodno odredbi ─Źlana 344. stav 2. ZSP, stvarna slu┼żnost je pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasnog dobra) da za potrebe te nepokretnosti

vr┼íi odre─Ĺene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslu┼żnog dobra), ili da zahtjeva od vlasnika poslu┼żnog dobra da se uzdr┼żava od vr┼íenja odre─Ĺenih radnji koje bi ina─Źe imao pravo vr┼íiti na svojoj nepokretnosti.

Odr┼żajem se stvarna slu┼żnost sti─Źe kada je vlasnik povlasnog dobra fakti─Źki ostvarivao slu┼żbenost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslu┼żnog dobra se nije tome protivio (─Źlan
54. stav 1. ZOSPO).

Iz ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja ni┼żestepenih sudova proizlazi da su tu┼żioci u posjedu spornog puta preko parcele koja je sada u svojini tu┼żenih od 1981. g., da nemaju drugog puta do svojih nekretnina, da su put koristili kako je dogovoreno jo┼í tada sa bratom prvotu┼żioca S. koji je izvr┼íio razmjenu svojih nekretnina sa tu┼żenim 1994. g.. Sporni put je kori┼íten za prevoz materijala kada su tu┼żoci gradili svoju ku─çu, poslovni objekat i gara┼że, te za prevoz drva, prolazak pje┼íice i automobilom, za sve potrebe koje mo┼że imati jedno doma─çinstvo.

Prvotu┼żilac je sporni dio puta asfaltirao 1985. ili 1986. g.. Tu┼żioci su zbog ratnih dejstava polovinom avgusta 1992. g. napustili podru─Źje op┼ítine T., ali su njihovu ku─çu nadgledali sestra i majka prvotu┼żioca, kao i snaha P.M., te su i one koristile sporni put. Poslije rata, od 1996. g., tu┼żioci dolaze iz Nj. nekoliko puta u toku g., a od 1998. g. ku─çu su po njihovom ovla┼ítenju koristili i sestra i zet prvotu┼żioca, te u istoj stanovali oko dvije i po g., pa su i oni nesmetano koristili sporni put.

Pored toga, i sam prvotu┼żeni ne spori da je nakon razmjene nekretnina sa bratom prvotu┼żioca i dolaskom zatekao asfaltirani put kao ┼íto je sada, koji je vodio do S. ku─çe i do ku─çe i zgrada tu┼żilaca.

Kod┬á┬á takvog┬á┬á stanja┬á┬á stvari┬á┬á pravilno┬á┬á su┬á┬á ni┼żestepeni┬á┬á sudovi,┬á┬á suprotno┬á┬á prigovorima revidenata, zaklju─Źili da su tu┼żioci svo vrijeme od 1981. g. kontinuirano prolazili spornim putem, bilo neposredno, bilo posredno to vr┼íili u istom obimu i kapacitetu i preko lica koja su obilazila njihovu ku─çu ili u njoj stanovala, tako da fakti─Źki nije bilo prekida u kori┼ítenju slu┼żnosti prolaza. Ni verbalno protivljenje tu┼żenih 2013. odnosno 2014. g., kada su tu┼żiocima zabranili prolazak istim, nije dovelo do nevr┼íenja i prestanka tog ste─Źenog prava, jer su tu┼żioci i pored te zabrane nastavili koristiti put.┬á Na taj na─Źin ispunjeni su uslovi za sticanje prava slu┼żnosti spornog puta odr┼żajem.

(Vrhovni sud Republike Srpske, 87 0 P 016853 17 Rev od 22.02.2018. g.)

 

 

 

Nastavak na: stvarno pravo Bosne i Hercegovine

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti stvarnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija