Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein
AP

Upravno pravo - sudska praksa Bosne i Hercegovine

 

Blagovremenost tu┼żbe u upravnom sporu

 

Blagovremenost tu┼żbe u upravnom sporu se cijeni prema datumu prijema tu┼żbe koja je vra─çena na ure─Ĺenje i u ostavljenom roku ure─Ĺena, a ne prema datumu prijema ure─Ĺene tu┼żbe.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Osnovano tu┼żitelj u zahtjevu isti─Źe da je upravno vije─çe pogrešno ocijenilo blagovremenost tu┼żbe tu┼żitelja, što je imalo za posljedicu da je i tu┼żba tu┼żitelja pogrešno odba─Źena kao neblagovremena.

Iz stanja spisa je vidljivo da je tu┼żitelj tu┼żbu ovom sudu podnio dana 17.01.2008. godine predajom pošti Novi Be─Źej preporu─Źene pošiljke br. 106315028, koju je sud zaprimio dana 22.01.2008. godine, što je sve vidljivo iz prijemnog štambilja suda otisnutog na primjerku tu┼żbe. Tako─Ĺe, u sudskom spisu se nalazi i koverta u kojoj je sud zaprimio tu┼żbu na kojoj je potvrda pošte Novi Be─Źej o prijemu preporu─Źene pošiljke br. RR 106315028 RS od 17.01.2008. godine. Nadalje, iz sudskog spisa je vidljivo da je stru─Źni saradnik pripremnog postupka u Sekretarijatu upravnog odjeljenja Suda, dopisom br. U-86/08 od 28.01.2008. godine, pozvao tu┼żitelja da u roku od deset dana uredi tu┼żbu s obzirom na evidentnu razliku u broju pobijane odluke ozna─Źene u tu┼żbi i odluke prilo┼żene uz tu┼żbu. Tu┼żitelj je, postupaju─çi po nalogu suda za ure─Ĺenje tu┼żbe, dostavio sudu 4 primjerka ure─Ĺene tu┼żbe, tako─Ĺe putem preporu─Źene poštanske pošiljke od 06.02.2008. godine koju je sud zaprimio dana 11.02.2008. godine, što je tako─Ĺe vidljivo iz prijemnog štambilja suda otisnutog na primjerku ure─Ĺene tu┼żbe i koverte u kojoj je sud zaprimio ure─Ĺenu tu┼żbu na kojoj je potvrda pošte Novi Be─Źej o prijemu preporu─Źene pošiljeke br. RR 116557488 RS od 06.02.2008. godine.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima („Sl.glasnik BiH“, broj: 88/07) u ─Źlanu 85. dodat je poseban stav 4. kojim je propisano da se izuzetno, tu┼żbe protiv kona─Źnih upravnih akata Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, donesenih nakon potpisivanja Sporazuma iz ─Źlana 1. ovog zakona, podnose u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima je objavljen u

Slu┼żbenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj: 88/07 od 20.11.2007. godine i isti je stupio na snagu dana 28.11.2007.godine.

Apelaciono upravno vije─çe, cijene─çi da je rok od 60 dana za podnošenje tu┼żbe isticao dana 28.01.2008. godine, je našlo da je tu┼żba tu┼żitelja, podnesena sudu dana 17.01.2008. godine a ure─Ĺena dana 06.02.2008. godine, podnesena u zakonskom roku, pa je ista, suprotno utvr─Ĺenju vije─ça za upravne sporove ovog suda, blagovremena.

Naime, vije─çe za upravne sporove je blagovremenost tu┼żbe tu┼żitelja pogrešno cijenilo prema datumu prijema ure─Ĺene tu┼żbe, umjesto prema datumu prijema tu┼żbe koja je vra─çena na ure─Ĺenje i u ostavljenom roku ure─Ĺena.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj: S1 3 U 000927 12 Uvp od
12.07.2012. godine)

 

<------->

 

Povreda na─Źela ravnopravnosti stranaka u postupku

 

Povrije─Ĺeno je na─Źelo ravnopravnosti stranaka u postupku u situaciji kada upravni organ cijeni nalaz vještaka koji je prilo┼żila jedna stranka, a odbije da cijeni nalaz vještaka koji je prilo┼żila druga stranka, uz paušalno obrazlo┼żenje da isti nije sa─Źinjen shodno odredbama Zakona o upravnom postupku.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Prema obrazlo┼żenju pobijane presude, vije─çe za upravne sporove ovog Suda je cijenilo da je u postupku, koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tu┼żene, uvidom u ponudu najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa „Atlantik BB“ d.o.o. Banja Luka, utvr─Ĺeno da je izabrani ponu─Ĺa─Ź dostavio zemljišnoknji┼żni izvadak za nekretnine upisane u zk ulo┼żak broj 417 k.o. N., za koji je dostavio i nalaz stalnog vještaka gra─Ĺevinske struke magistra D.D., in┼żenjera gra─Ĺevinarstva, te je na osnovu navedenog zaklju─Źilo da je tu┼żena pravilno odlu─Źila kada je ┼żalbu tu┼żioca odbila kao neosnovanu u odnosu na ┼żalbene prigovore koji se odnose na neuslovnost ponu─Ĺenog prostora za skladištenje materijala. Nadalje, vije─çe za upravne sporove je ocijenilo da je neosnovan i tu┼żbeni prigovor vezan za tehni─Źke karakteristike olovke koju je ponudio izabrani ponu─Ĺa─Ź. Ovo iz razloga jer je izabrani ponu─Ĺa─Ź dostavio zahtjevani uzorak olovke, za koji je ugovorni organ konstatovao da odgovara zahtjevanim tehni─Źkim karakteristikama propisanim tenderskom dokumentacijom, a izabrani ponu─Ĺa─Ź je dostavio i potvrdu o tehni─Źkim

karakteristikama i tehni─Źku skicu olovke od njenog dobavlja─Źa, koja potvr─Ĺuje da olovka sadr┼żi ulo┼żak koji ostavlja trag 0,7 mm.
Po nala┼żenju apelacionog vije─ça ovog suda, osnovano se u zahtjevu za preispitivanje sudske odluke isti─Źe da je osporeno rješenje tu┼żene, koje je kao pravilno i zakonito ocijenilo i vije─çe za upravne sporove ovog suda, zasnovano na pogrešno i nepotpuno utvr─Ĺenom ─Źinjeni─Źnom stanju i povredama odredaba postupka, te da je od strane vije─ça za upravne sporove ovog suda u─Źinjena i povreda odredbe ─Źlana 39 stav 1 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.

Naime, u pobijanom rješenju ugovornog organa se navodi da komisija prilikom pore─Ĺenja prilo┼żenih olovaka nije imala sumnji u pogledu tra┼żenih tehni─Źkih karakteristika olovaka, te da je olovka prilo┼żena od strane izabranog ponu─Ĺa─Źa identi─Źna olovci prilo┼żenoj od strane tu┼żioca, iako je tu┼żilac tu┼żenoj i vije─çu za upravne sporove Suda BiH prilo┼żio dokaz (nalaz i mišljenje vještaka) da je izabrani ponu─Ĺa─Ź „Atlantik BB“ d.o.o. Banja Luka, uz svoju ponudu dostavio olovku koja piše debljinom od 0,3 mm, koja je ispod postavljenog kriterijuma za ocjenu ponude ponu─Ĺa─Źa u ovom postupku, pa kako je cijena olovaka koje pišu debljinom od 0,3 mm znatno ispod cijene olovaka koje pišu debljinom od 0,7 mm, to je omogu─çilo da ponuda odabranog ponu─Ĺa─Źa bude ni┼ża za 13.150,90 KM.
Umjesto da u takvoj ─Źinjeni─Źnoj situaciji tu┼żena nesumnjivo utvrdi da li prilo┼żena olovka izabranog ponu─Ĺa─Źa zadovoljava tenderske uslove, tu┼żena se zadovoljila ─Źinjenicom da je ugovorni organ tra┼żio od izabranog ponu─Ĺa─Źa i dobio potvrdu o kakvoj se olovci radi i koja je debljina njene linije pisanja, a navodno da je imao i uvid u prilo┼żeni uzorak te iste olovke. Još je proizvoljniji stav ugovornog organa, kada zaklju─Źuje da pri pore─Ĺenju olovaka nije bilo sumnje u pogledu tehni─Źke karakteristike i da je olovka izabranog ponu─Ĺa─Źa bila identi─Źna kao i kod tu┼żioca.

U prilog ─Źinjenici da se utvrdi stvarno stanje linije pisanja olovaka izabranog ponu─Ĺa─Źa, tu┼żilac je anga┼żovao stalnog sudskog vještaka grafološke struke, B.D., iz Banje Luke, koji je sa─Źinio Nalaz i mišljenje od 28.06.2013. godine, koji je dostavio u prilogu ┼żalbe. Ovaj vještak je ustanovio da širina linije pisanja olovaka izabranog ponu─Ĺa─Źa iznosi 0,30 mm, kao i to da ova olovka pri pisanju pravi prekide, što ne odgovara tra┼żenim uslovima iz javnog konkursa da širina pisanja olovke mora da bude 0,7 mm i da nema prekide u pisanju.
Me─Ĺutim, tu┼żena nije prihvatila prilo┼żeno vješta─Źenje uz uopštenu napomenu da isto nije provedeno po odredbama ZUP-a, pri tom ne navode─çi ─Źlan ZUP s kojim vješta─Źenje nije u skladu, iako je tu┼żilac u ┼żalbi predlo┼żio da ukoliko tu┼żena iz bilo kojih razloga ne mo┼że da prihvati nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke B.D., da se u ┼żalbenom postupku izvrši grafološko-grafoskopsko vješta─Źenje prilo┼żenih olovaka svih ponu─Ĺa─Źa, po vještaku grafološke struke kojeg odredi tu┼żena, na okolnosti širine linija pisanja olovaka i da li iste imaju prekide u pisanju, budu─çi da je ovo veoma bitan uslov iz javnog konkursa, a što tu┼żena nije uva┼żila niti se o tom prijedlogu uopšte izjasnila.

Odbijaju─çi da prihvati ponu─Ĺeni nalaz i mišljenje vještaka B., ili da sama odredi vještaka, tu┼żena je povrijedila pravila postupka iz ─Źlana 174 ZUP, kojima je propisano da kada je za utvr─Ĺivanje ili ocjenu neke ─Źinjenice va┼żne za rješavanje stvari potrebno stru─Źno znanje kojim ne raspola┼że lice koje vodi postupak, izvrši─çe se dokaz vješta─Źenjem.
Tako─Ĺe, vije─çe za upravne sporove ovog suda je, prilikom donošenja pobijane presude, povrijedilo odredbu ─Źlana 39 stav 1 Zakona o upravnim sporovima Bosne
i Hercegovine, kojom je propisano da se u presudi moraju cijeniti svi navodi tu┼żbe.

Naime, u osporenoj presudi vije─çe za upravne sporove niti jednom rije─Źju nije obrazlagalo Nalaz i mišljenje vještaka grafi─Źko-grafoskopske struke B.D., kao dokaz koji je tu┼żilac prilo┼żio tokom postupka. Upravo suprotno, vije─çe za upravne sporove, obrazla┼żu─çi širinu traga olovke prosto konstatuje da je izabrani ponu─Ĺa─Ź dostavio zahtijevani uzorak olovke, kao i potvrdu o tehni─Źkim karakteristikama i tehni─Źku skicu olovke od njenog dobavlja─Źa, pa iz navedenog zaklju─Źuje da dostavljena olovka ostavlja trag pisanja širine 0,7 mm. Ovakvo konstatovanje od strane vije─ça za upravne sporove ovog suda u potpunosti je suprotno sa pomenutim Nalazom i mišljenjm grafološkog vještaka koji je utvrdio da olovka, koju je predlo┼żio i prilo┼żio izabrani ponu─Ĺa─Ź „Atlantik BB“ d.o.o. Banja Luka, nije ispunjavala uslove postavljene tenderskom dokumentacijom.

Navedenim postupanjem tu┼żene, povrije─Ĺen je i princip ravnopravnosti stranaka u postupku, jer je tu┼żena (a i vije─çe za upravne sporove) prihvatila nalaz i mišljenje vještaka gra─Ĺevinske struke D.D., kao zakonito pribavljen dokaz od strane izabranog ponu─Ĺa─Źa, dok je nalaz i mišljenje vještaka B.D., dokaz tu┼żioca, od strane tu┼żene ocijenjen kao suprotan Zakonu o upravnom postupku. Navedenu povredu nije sankcionisalo vije─çe za upravne sporove ovog suda, ─Źime je i samo po─Źinilo povredu odredaba postupka.

S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vije─çe nalazi da je pobijana presuda vije─ça za upravne sporove nepravilna i nezakonita, a zahtjev tu┼żioca za njeno preispitivanje osnovan, pa ga je primjenom ─Źlana 54. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), uva┼żilo i pobijanu presudu preina─Źilo, tako što je tu┼żbu uva┼żilo i poništilo kao nezakonito kona─Źno rješenje tu┼żene, u odnosu na tu┼żioca, i predmet vratilo tu┼żenoj na ponovni postupak, kako bi se otklonili izlo┼żeni nedostaci i upotpunilo ─Źinjeni─Źno stanje.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 013734 14 Uvp od
27.01.2015. godine)

 

<------->

 

Mogu─çnosti postupanja stranke kojoj je rješenjem dato pogrešno uputstvo o pravnom lijeku

 

Kad je u rješenju dato pogrešno uputstvo o pravnom lijeku, stranka mo┼że postupiti po va┼że─çim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu, ne mo┼że zbog toga imati štetnih posljedica.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Iz pobijanog prvostepenog rješenja proizilazi da vije─çe za upravne sporove nije primijenilo odredbu ─Źlana 201. stav (4) Zakona o upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik BiH“, br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), koja propisuje: „Kad je u rješenju dato pogrešno uputstvo, stranka mo┼że postupiti po va┼że─çim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu, ne mo┼że zbog toga imati štetnih posljedica.“

Nadalje, iz pobijanog rješenja jasno proizilazi da je tu┼żitelj imao štetne posljedice, jer je Sud obacio njegovu tu┼żbu ne upuštaju─çi se u meritorno odlu─Źivanje, dok tu┼żeni nije imao nikakve štetne posljedice zbog pogrešne pravne pouke koju je podastrao tu┼żitelju i koji je po njoj postupaju─çi prekora─Źio zakonski rok za podnošenje tu┼żbe.

Prema stanovištu vije─ça za upravne sporove, iako u izreci kona─Źnog upravnog akta pogrešno stoji da tu┼żitelj ima pravo podnošenja tu┼żbe u roku od godinu dana, Sud nije vezan pravnom poukom, ve─ç ista obavezuje samo donosioca osporenog akta.

Ovakvo stanovište, u obrazlo┼żenju osporenog rješenja je, prema shvatanju ovog apelacionog upravnog vije─ça Suda Bosne i Hercegovine, nepravilno i nezakonito, jer zakonska odredba jasno upozorava da tu┼żilac kao stranka ne mo┼że trpiti štetne posljedice zbog pogrešne pravne pouke, bez obzira što je propisano da se tu┼żba u upravnom sporu mo┼że podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je akt zaprimljen.

Prema shvatanju apelacionog upravnog vije─ça Suda Bosne i Hercegovine i pravilnom tuma─Źenju odredbi ─Źlana 201. stav (4) Zakona o upravnom postupku, ako pojedina─Źna odluka odnosno rješenje u uputi o pravnom lijeku sadr┼żi du┼żi rok za pokretanje upravnog spora od roka propisanog zakonom, tu┼żba se mo┼że podnijeti u roku navedenom u uputi o pravnom lijeku.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 014834 14 Uvp od
05.06.2014. godine)

 

 

<------->

 

Ostvarivanje prava na isplatu najni┼że penzije ako je penzijski sta┼ż ostvaren kod oba nosioca osiguranja u Bosni i Hercegovini
─îlan 72. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

AKO JE OSIGURANIK OSTVARIO SRAZMJERNI DIO PENZIJE PO PROPISIMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLIKE SRPSKE PRIPADA MU U FEDERACIJI BiH PRAVO NA ISPLATU NAJNI┼ŻE PENZIJE ALI SAMO SRAZMJERNO PENZIJSKOM STA┼ŻU OSTVARENOM U FEDERACIJI BiH.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 008466 13 Uvp od 26.12.2013. godine)

 

<------->

 

Obnova postupka registriranja hipoteke na nekretninama
─îlan 246. Zakona o upravnom postupku

LICA KOJA NISU BILI ZEMLJIŠNOKNJI┼ŻNI VLASNICI NEKRETNINA U TRENUTKU UPISIVANJA ZAKONSKE HIPOTEKE U KORIST POREZNE UPRAVE, NE MOGU TRA┼ŻITI OBNOVU POSTUPKA REGISTRIRANJA ZAKONSKE HIPOTEKE NA NEKRETNINI ZEMLJIŠNOKNJI┼ŻNOG VLASNIKA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 006613 12 Uvp od 29.05.2014. godine).

 

<------->

 

Tu┼żba za ponavljanje postupka u upravnom sporu
─îlan 47. i 48. Zakona o upravnim sporovima

STRANKA KOJA JE PROTIV PRVOSTEPENE PRESUDE DONESENE PO TU┼ŻBI DRUGE STRANKE ZAJEDNO SA TOM DRUGOM STRANKOM PODNIJELA ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE, NE MO┼ŻE TRA┼ŻITI PONAVLJANJE SUDSKOG POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU NAKON PROTEKA ROKA OD 30 DANA OD DANA SAZNANJA ZA RAZLOG PONAVLJANJA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 004869 13 Uvp 2 od 29.05.2014. godine).

 

<------->

 

Zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o koriš─çenju stana
─îlan 21. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima

─îLANOVIMA PORODI─îNOG DOMA─ćINSTVA PRIPADA PRAVO DA TRAJNO I NEOMETANO KORISTE STAN I POSLIJE SMRTI NOSIOCA STANARSKOG PRAVA SAMO AKO SU U TRENUTKU NJEGOVE SMRTI BILI ─îLANOVI DOMA─ćINSTVA, A NE U NEKIM DRUGIM PERIODIMA PRIJE SMRTI NOSIOCA STANARSKOG PRAVA ILI KORISTILI STAN POSLIJE NJEGOVE SMRTI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 001548 13 Uvp 2 od 16.01.2014. godine).

 

<------->

 

Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora
─îlan 260. stav 1. ta─Źka 5. Zakona o upravnom postupku

AKO JE RJEŠENJE KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA DONESENO PO ZAHTJEVU ─îLANA PORODI─îNOG DOMA─ćINSTVA OBMANOM, ODNOSNO PREVAROM NOSITELJA STANARSKOG PRAVA TADA SE NE RADI O SLU─îAJU IZ ─îLANA 264. TA─îKA 4. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU VE─ć O SLU─îAJU IZ ─îLANA 260. STAV 1. TA─îKA 5. ISTOG ZAKONA I RJEŠENJE O PONIŠTENJU MO┼ŻE SE DONIJETI BEZ OBZIRA NA ROKOVE OD 1. i 5. GODINA PROPISANE ODREDBAMA ─îLANA 264. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 000022 13 Uvp od 13.03.2014. godine).


<------->

 

Obnova postupka priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida
─îlan 52. Zakona o pravima branilaca i ─Źlanova njihovih porodica
─îlan 237. Zakona o upravnom postupku

OKOLNOST DA STRANCI NIJE BIO DOSTAVLJEN NALAZ I MIŠLJENJE LJEKARSKE KOMISIJE U OBNOVI POSTUPKA PREDSTAVLJA NEDOSTATAK ALI TAJ NEDOSTATAK NIJE MOGAO UTICATI NA RJEŠENJE STVARI POŠTO JE TAJ NALAZ I MIŠLJENJE U POTPUNOSTI NAVEDEN U OBRAZLO┼ŻENJU OSPORENOG RJEŠENJA. STRANKA JE IMALA MOGU─ćNOST DA TAJ NALAZ I MIŠLJENJE POBIJA U UPRAVNOM SPORU I DA TRA┼ŻI DA SE U PREDMETU ODR┼ŻI JAVNA RASPRAVA, TE PRILO┼ŻI DOKAZE KOJI BI EVENTUALNO DOVELI U SUMNJU TAJ NALAZ I MIŠLJENJE, ALI TO NIJE U─îINILA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj:10 0 U 001497 13 Uvp od 15.08.2014. godine)

 

<------->

 

Prestanak prava po osnovu II kategorije invalidnosti
─îlan 22., 108. i 112. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

LICU KOJEM NI PRVOSTEPENA NI DRUGOSTEPENA KOMISIJA NIJE UTVRDILA GUBITAK RADNE SPOSOBNOSTI PRESTAJU PRAVA PO OSNOVU II KATEGORIJE INVALIDNOSTI AKO MU JE PRESTALO SVOJSTVO OSGIRANIKA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 006775 13 Uvp od 15.08.2014. godine)

 

<------->

 

Upis u javne knjige nekretnina u postupku privatizacije
─îlan 6. Uredbe o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije

AKO STRANKA NIJE U PROPISANOM ROKU PODNIJELA ZAHTJEV ZA UTVR─ÉIVANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA U SKLADU SA ─îLANOM 6. UREDBE O UPISU U JAVNE KNJIGE NEKRETNINA I PRAVA NA NEKRETNINAMA U POSTUPKU PRIVATIZACIJE, NJEN ZAHTJEV TREBA ODBITI, A NE ODBACITI JER SE RADI O PREKLUZIVNOM ROKU KOJI SE NE MO┼ŻE PRODU┼ŻAVATI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 U 003855 12 Uvp od 15.08.2014. godine).

 

<------->

 

Priznavanje prava civilnih ┼żrtava rata
─îlan 18.b) i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih ┼żrtava rata i zaštite porodica sa djecom.

IAKO BI STRANKA SA INVALIDITETOM OD 80% OŠTE─ćENJA ORGANIZMA KAO CIVILNA ┼ŻRTVA MOGLA OSTVARITI ODRE─ÉENA PRAVA PO RANIJIM ZAKONSKIM ODREDBAMA OD DANA STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSNOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE, ZAŠTITE CIVILNIH ┼ŻRTAVA RATA I ZAŠTITE PORODICE SA DJECOM, DANA 12.03.2009. GODINE TA PRAVA NE MO┼ŻE OSTVARITI JER SE STATUS CIVILNE ┼ŻRTVE RATA PRIZNAJE SAMO ONIM LICIMA KOJIMA JE UTVR─ÉEN INVALIDITET OD NAJMANJE 90%, A POSTUPAK ZA OSTVARENJE PRAVA KOJI NIJE ZAVRŠEN OKON─îA─ćE SE PO NOVIM ZAKONSKIM ODREDBAMA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 012282 13 Uvp od 15.08.2014. godine).

 

<------->

 

Obnova postupka priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida na osnovu nalaza i mišljenja posebne ljekarske komisije

─îlan 52. Zakona o pravima branilaca i ─Źlanova njihovih porodica i ─Źlan 249. Zakona o upravnom postupku

AKO JE OBNOVA UPAVNOG POSTUPKA POKRENUTA U ROKU OD 5 GODINA OD DANA DOSTAVLJANJA RJEŠENJA STRANCI I PRVOSTEPENO RJEŠENJE DONESENO UNUTAR TOG ROKA PA AKO SU ISPUNJENI I ZAKONSKI USLOVI ZA OBNOVU POSTUPKA IZ ─îLANA 52. ZAKONA O PRAVIMA BRANILACA I ─îLANOVA NJIHOVIH PORODICA, NIJE POVRIJE─ÉEN ZAKON KADA JE TU┼ŻITELJ ODBIJEN SA ZAHTJEVOM ZA PRIZNAVANJE SVOJSTVA RATNOG VOJNOG INVALIDA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 007104 13 Uvp od 11.09.2014. godine).

 

<------->

 

Aktivna legitimacija ugovornog organa (naru─Źioca) u postupku javnih nabavki za podnošenje tu┼żbe u upravnom sporu

Ugovorni organ (naru─Źilac) u postupcima javnih nabavki ima interes da zaklju─Źi ugovor o javnoj nabavci, što mu daje aktivnu legitimaciju za podnošenje tu┼żbe u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine protiv kona─Źnog akta Ureda/Kancelarije za rješavanje ┼żalbi Bosne i Hercegovine.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Pobijanim rješenjem, vije─ça za upravne sporove odba─Źena je tu┼żba tu┼żitelja podnesena protiv rješenja tu┼żene Kancelarije za razmatranje ┼żalbi BiH, broj: UP2- 01-07.1-07.1-1287-19/12 od 14.11.2012. godine. Tim rješenjem tu┼żene utvr─Ĺeno je da je u provedenom postupku javne nabavke bilo kršenja odredaba Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (stav 1. izreke). Osporena odluka se nije mogla poništiti s obzirom da je evidentno iz spisa predmeta da je zaklju─Źen Ugovor (stav 2). O eventualnoj odgovornosti ugovornog organa, prema ─Źlanu 52. stav 7. Zakona o javnim nabavkama BiH, odlu─Źit ─çe se po pravosna┼żnosti ovog rješenja (stav 3.). O podnesenom zahtjevu za naknadu štete do 10% ┼żaliteljeve ponude, prema ─Źlanu 52. stav 5. Zakona o javnim nabavkama BiH, odlu─Źit ─çe se naknadno nakon pravosna┼żnosti ovog rješenja (stav 4.).

Pozivaju─çi se na odredbe ─Źlana 2, ─Źlana 25. stav 1. ta─Źka 3. i ─Źlana 41. Zakona o upravnim sporovima BiH, vije─çe za upravne sporove je zaklju─Źilo da tu┼żilac, mada ugovorni organ, nije aktivno legitimisano lice za pokretanje upravnog spora, jer nije nosilac prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku. Pri tome, vije─çe za upravne sporove je izrazilo pravni stav da stranka u upravnom sporu ne mo┼że biti organ koji je u upravnom postupku donio prvostepenu odluku. Slijedom toga ni ugovorni organ, kao donosilac prvostepene odluke, nije ovlašten da pokrene upravni spor protiv kona─Źnog upravnog akta.

Prema shvatanju apelacionog vije─ça, ovakav stav vije─ça za upravne sporove je u suprotnosti sa odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine i Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.

Prema odredbi ─Źlana 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH“, br. 19/02 do 74/10), radi ostvarivanja sudske zaštite prava gra─Ĺana, preduze─ça, društava i drugih pravnih lica u Bosni i Hercegovini, ovim zakonom se utvr─Ĺuju pravila upravnog spora u kojem se odlu─Źuje o zaonitosti pojedina─Źnih i opštih kona─Źnih upravnih akata donesenih na osnovu zakona pri vršenju javnih funkcija institucija Bosne i Hercegovine kojima se rješava o pravima i obavezama gra─Ĺana i pravnih lica. Pravo pokretanja upravnog spora u smislu ─Źlana 2. stav 1. ta─Źka 1.) navedenog zakona ima, izme─Ĺu ostalih, i gra─Ĺanin ili pravno lice ako je kona─Źnim upravnim aktom povrije─Ĺeno neko njegovo pravo ili neposredni li─Źni interes zasnovan na zakonu.

Po shvatanju apelacionog vije─ça, nesumnjivo je da ugovorni organ (naru─Źilac) koji raspisuje tender i provodi postupak odabira najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa za nabavku roba, izvo─Ĺenje radova ili davanje usluga za ugovorni organ (naru─Źioca) ima neposredni li─Źni interes za izbor najpovoljnijeg ponu─Ĺa─Źa (dobavlja─Źa), cijene─çi pri tom prvenstveno njegovu sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti, ekonomsku i finansijsku podobnost ponu─Ĺa─Źa kao i njegovu tehni─Źku i profesionalnu sposobnost. Ovakav neposredni li─Źni interes ugovornog organa (naru─Źioca) daje mu pravo na pokretanje upravnog spora u smislu ─Źlana 2. stav 1. ta─Źka 1) Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, protiv kona─Źnih odluka Kancelarije za razmatranje ┼żalbi BiH.

U postupku pred Kancelarijom za razmatranje ┼żalbi ugovorni organ ima polo┼żaj stranke pa protiv odluka takvog organa svim strankama u postupku mora biti omogu─çena sudska zaštita. Naime, odredbom ─Źlana 11. stav 3. i 6. Pravilnika o radu Kancelarije za razmatranje ┼żalbi, propisano je da je ugovorni organ povodom izjavljene ┼żalbe, du┼żan dostaviti Kancelariji za razmatranje ┼żalbi svu relevantnu dokumentaciju kojom raspola┼że, a mo┼że da dostavi i odgovor na ┼żalbu. Tako─Ĺe, prema odredbi ─Źlana 8. stav 4. navedenog Pravilnika, predsjednik vije─ça ili ─Źlan pojedinac Kancelarije za razmatranje ┼żalbi, mo┼że, kada ocijeni da je potrebno za rješavanje ┼żalbe, da pozove stranke u postupku da se izjasne o predmetu ┼żalbe na usmenoj raspravi. Sve zainteresovane strane moraju imati jednak pristup u procedurama razmatranja javnih nabavki i pravnim sredstvima propisanim Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Ovo proizilazi i iz odredbe ─Źlana 52. stav 6. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, broj: 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10) kojom je propisano da je odluka Kancelarije za razmatranje ┼żalbi kona─Źan upravni akt protiv kojeg se mo┼że podnijeti tu┼żba u upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine. Dakle, zakonom nije isklju─Źeno pravo ugovornog organa na vo─Ĺenje upravnog spora.

Zna─Źajno je ista─çi da ugovorni organ, kada odlu─Źuje o prigovoru ponu─Ĺa─Źa u smislu odredbi Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, svakako vodi ra─Źuna i o nekom svom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu, za razliku od upravnih organa, kao organa dr┼żavne vlasti, koji, kada u okviru javnih ovlaš─çenja odlu─Źuju u nekoj upravnoj stvari o pravima i obavezama gra─Ĺana i pravnih lica (stranaka), nemaju svoj li─Źni interes. To proizilazi i iz samog naziva „ugovorni organ“ koji je samo naru─Źilac javnih nabavki i kao takav je uvijek jedna ugovorna strana u postupku zaklju─Źenja ugovora o javnoj nabavki koji ima karakter obligaciono pravnog ugovora.

Polaze─çi od gore navedenih zakonskih odredbi ovo apelaciono vije─çe, nasuprot stavu vije─ça za upravne sporove iz pobijanog rješenja, nalazi da tu┼żilac, kao ugovorni organ – naru─Źilac, ima pravo pokretanja upravnog spora protiv kona─Źnog upravnog akta Ureda/Kancelarije za rješavanje ┼żalbi, kada se tim upravnim aktom odlu─Źuje i o njegovim pravnim interesima. Naravno da je za po─Źetak spora o naknadi štete prethodno potrebno pravosna┼żno dovršiti postupak kontrole zakonitosti javne nabavke, jer u tom postupku treba utvrditi ─Źinjenice (prethodno pitanje) o zakonitosti postupanja ugovornog organa (naru─Źioca), kao pretpostavke za vanugovorne obaveze naknade štete. Zato, u postupku javnih nabavki sve zainteresovane strane moraju imati jednak pristup u procedurama razmatranja javnih nabavki i pravnim sredstvima propisanim Zakonom o javnim nabavkama prilikom odlu─Źivanja o njihovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu. Sud je, u svakom konkretnom slu─Źaju, du┼żan da cijeni da li je kona─Źnim upravnim aktom Ureda/Kancelarije za razmatranje ┼żalbi povrije─Ĺeno neko pravo ugovornog organa ili neposredni li─Źni interes zasnovan na zakonu, odnosno da li ugovorni organ ima pravni interes za vo─Ĺenje upravnog spora.

Iz iznijetih razloga apelaciono vije─çe nalazi da je pobijanim rješenjem pogrešno primijenjen ─Źlan 2. stav 1. ta─Źka 1) Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine i ─Źlan 52. stav 6. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 012101 13 Uvp od 13.11.2013.godine)

 

<------->

 

Ra─Źunanje rokova za ulaganje pismene ┼żalbe u postupku javnih nabavki

Kada ugovorni organ u prvostepenom postupku javnih nabavki odlu─Źi o prigovoru po isteku zakonskog roka za odlu─Źivanje o prigovoru i roka za obavještavanje podnosioca prigovora i prigovor odbije, rok za ulaganje pismene ┼żalbe Uredu/Kancelariji za rješavanje ┼żalbi te─Źe od dana kada je ugovorni organ o odbijanju prigovora obavijestio podnosioca prigovora, a ne od dana isteka roka za donošenje odluke o prigovoru i roka za obavještavanje podnosioca prigovora o donesenoj odluci.

 

Iz obrazlo┼żenja:


Prema obrazlo┼żenju osporene presude vije─ça za upravne sporove ovog suda, u upravnom postupku je utvr─Ĺeno da je tu┼żilac ulo┼żio prigovor prvostepenom ugovornom organu dana 24.09.2007. godine, koji je kod ugovornog organa zaprimljen dana 26.09.2007. godine, pa je slijede─çi odredbu ─Źlana 51. stav 4. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, ugovorni organ bio obavezan da u daljih pet dana od dana prijema prigovora razmotri prigovor i donese obrazlo┼żenu odluku najkasnije do 02.10.2007. godine i da najkasnije narednog radnog dana, tj. 03.10.2007. godine obavijesti tu┼żioca o donesenoj odluci. Po isteku ovog zakonskog roka tu┼żilac je mogao u roku od pet dana ulo┼żiti pismenu ┼żalbu tu┼żenom, po─Źev od 03.10.2007. godine, a rok za podnošenje ┼żalbe je istekao dana, 08.10.2007. godine. Kako ugovorni organ nije odlu─Źio o prigovoru tu┼żioca u zakonom propisanom roku od pet dana, to je tu┼żilac propustio ulo┼żiti ┼żalbu u skladu sa imperativnom odredbom ─Źlana 51. stav 5. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, tj. dana 08.10.2007. godine. Na osnovu navedenog, vije─çe za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine je zaklju─Źilo da je tu┼żena pravilno odlu─Źila kada je našla da je ┼żalba tu┼żioca od 06.11.2007. godine neblagovremana, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od pet dana od dana kada je tu┼żilac mogao ulo┼żiti ┼żalbu Kancelariji za razmatranje ┼żalbi, zbog propusta ugovornog organa da u zakonom propisanom roku razmotri prigovor.

Po mišljenju apelacionog upravnog vije─ça, vije─çe za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine je pogrešno primijenilo odredbe ─Źlana 51. stav 5. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Naime, po shvatanju apelacionog upravnog vije─ça ovog Suda, rok za podnošenje ┼żalbi Kancelariji za razmatranje ┼żalbi za zaštitu prava u postupku javnih nabavki je pet dana i taj rok, u prvom slu─Źaju, te─Źe protekom šest dana od dana kada je prvostepeni ugovorni organ zaprimio prigovor ali ga nije razmatrao, odnosno nije obavijestio podnosioca prigovora o donesenoj odluci (─çutanje ugovornog organa), ili ako je prigovor odbijen u navedenom roku. Me─Ĺutim, u svakom slu─Źaju kada je ugovorni organ odbio prigovor u prvostepenom postupku, rok od pet dana za podnošenje ┼żalbi te─Źe od dana kada je ugovorni organ o tome obavijestio podnosioca prigovora. ─îinjenica da je ugovorni organ odlu─Źio o prigovoru po isteku zakonskog roka za odlu─Źivanje o prigovoru (pet dana i najkasnije narednog radnog dana da obavijesti podnosioca prigovora o donesenoj odluci), nije od uticaja na blagovremenost ┼żalbe ulo┼żene Kancelariji za razmatranje ┼żalbi protiv takve odluke kojom je prigovor odbijen, svakako pod uslovom da je ┼żalba izjavljena u zakonskom roku od pet dana ra─Źunaju─çi od dana kada je ugovorni organ o tome obavijestio podnosioca prigovora. U konkretnom slu─Źaju je nesporno da je ugovorni organ odbio prigovor tu┼żitelja zaklju─Źkom, broj: NO-77/07 od 22.10.2007. godine, koji je uru─Źen tu┼żitelju dana 01.11.2007. godine, te da je tu┼żitelj protiv navedenog zaklju─Źka ulo┼żio ┼żalbu tu┼żenoj dana 06.11.2007. godine, dakle u zakonskom roku od pet dana, u smislu odredbe ─Źlana 51. stav 5. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (sl. glasnik BiH, broj: 49/04,19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10 i 87/13), pa je tu┼żena bila du┼żna odlu─Źiti o osnovanosti ovako blagovremeno podnesene ┼żalbe tu┼żitelja, umjesto što je istu odbacila kao neblagovremenu.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: Uvl-61/10 od 29.09.2010.godine).

 

<------->

 

Pravo stranke na upotrebu svog jezika u upravnom postupku

Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak du┼żan je da joj omogu─çi da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu.
Stranke i drugi u─Źesnici u postupku koji nisu dr┼żavljani Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo tok postupka pratiti preko tuma─Źa (prevodioca) i da u tom postupku upotrebljavaju svoj jezik.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Rješenjem vije─ça za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, koje je predmet zahtjeva za preispitivanje, odba─Źena je, na osnovu ─Źlana 25. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o upravnim sporovima, kao neblagovremena tu┼żba tu┼żiteljice podnesena protiv kona─Źnog rješenja tu┼żenog Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine, broj: UP-1-07/1-41-1-7-1/10 od 30.04.2010.godine.

Vije─çe za upravne sporove je ovako odlu─Źilo jer je iz stanja spisa utvrdilo da je tu┼żiteljica kona─Źno rješenje o ograni─Źenju kretanja, ─Źije poništenje tra┼żi, zaprimila li─Źno dana 04.05.2010. godine, a tu┼żbu protiv tog rješenja podnijela ovom sudu, putem punomo─çnika, dana 31.05.2010. godine, po proteku zakonskog roka od 8 dana od dana dostavljanja osporenog rješenja tu┼żiteljici, koji rok je propisan odredbom ─Źlana 114. stav 4. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. Vije─çe za upravne sporove se pozvalo i na odredbu ─Źlana 34. stav 1. Pravilnika o me─Ĺunarodnoj zaštiti („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj 37/099) kojom je propisano da se odluke tra┼żiocima me─Ĺunarodne zaštite dostavljaju li─Źno, a što je propisano i ─Źlanom 76. Zakona o upravnom postupku.

Apelaciono upravno vije─çe, na osnovu utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja u spisu, nalazi da pobijano rješenje vije─ça za upravne sporove ovog suda nije pravilno i zakonito, jer se ne zasniva na pravilnoj primjeni zakona.

U ovoj upravnoj stvari tu┼żiteljica je imala punomo─çnika, ali je i pored toga, tu┼żeni organ osporeno rješenje dostavio li─Źno tu┼żiteljici, suprotno odredbi ─Źlana 76. stav 3. Zakona o upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09), kojom je propisano da se dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomo─çniku ili punomo─çniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci. Dakle, kada stranka ima punomo─çnika dostavljanje se ima vršiti punomo─çniku na na─Źin propisan ─Źlanom 73. do 79. Zakona o upravnom postupku, a ne neposredno stranci. Dostavljanjem pismena punomo─çniku stranke smatra se da je pismeno dostavljeno li─Źno stranci. Odredba ─Źlana 34. stav 1. citiranog Pravilnika o me─Ĺunarodnoj zaštiti, kojom je propisano da se odluke tra┼żiocima me─Ĺunarodne zaštite dostavljaju li─Źno, potpuno je u skladu sa odredbom ─Źlana 76. stav 3. citiranog Zakona o upravnom postupku, me─Ĺutim obaveza li─Źnog dostavljanja ne isklju─Źuje obavezu dostavljanja pismena punomo─çniku stranke u slu─Źaju kada stranka ima punomo─çnika. ─îlanom 3. citiranog Zakona o upravnom postupku je propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ure─Ĺena posebnim zakonom. U konkretnom slu─Źaju, Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj 36/08), kao posebnom zakonu, nije ure─Ĺen postupak dostavljanja kada stranka ima punomo─çnika, pa se u tom slu─Źaju imaju primijeniti odredbe ─Źlana 73. do 79. Zakona o upravnom postupku (ZUP). Tako─Ĺe, odredbom ─Źlana 2. Zakona o upravnom postupku je propisano da se pojedina pitanja postupka za odre─Ĺenu upravnu oblast mogu samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti druga─Źije nego što su odre─Ĺena ovim zakonom, ako je to nu┼żno za druga─Źije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna na─Źelima ovog zakona. Jedno od na─Źela Zakona o upravnom postupku je i na─Źelo upotrebe jezika i pisma (─Źlan 18.) Naime, odredbom ─Źlana 18. stav 3. Zakona o upravnom postupku je propisano da ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak du┼żan je da joj omogu─çi da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu. U konkretnom slu─Źaju tu┼żeni organ je povrijedio ne samo pravila postupka o dostavljanju pismena stranci, ve─ç i navedeno na─Źelo o pravu stranke na upotrebu svog jezika i pisma. Dostavljanjem osporenog rješenja li─Źno tu┼żiteljici, na jeziku i pismu koji ona ne razumije, umjesto njenom punomo─çniku, tu┼żeni organ je povrijedio i na─Źelo pomo─çi neukoj stranci (─Źlan 12. ZUP-a), kao i pravo stranke na punomo─çnika (─Źlan 49. ZUP-a), što je sve bilo na štetu prava koja tu┼żiteljici pripadaju, odnosno prava na adekvatnu pravnu zaštitu.

Zbog svega izlo┼żenog, apelaciono upravno vije─çe Suda BiH ocjenjuje pobijano rješenje nezakonitim, a zahtjev za njegovo preispitivanje osnovanim, te na osnovu odredbi ─Źlana 54. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, nala┼że da u ponovnom postupku vije─çe za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine ocijeni zakonitost rješenja koje se pobija tu┼żbom i donese odgovaraju─çu odluku.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 001818 10 Uvl od 01.12.2010.godine)

 

<------->

 

Ocjena odlu─Źnih ─Źinjenica u upravnom sporu

Ne daju─çi ocjenu odlu─Źnih ─Źinjenica od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog i procesnog prava te izostavljaju─çi svoje ocjene o bitnim navodima tu┼żbe sud takvom odlukom ─Źini povredu pravila postupka u upravnom sporu.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Po shvatanju ovog apelacionog vije─ça osnovano tu┼żitelj u zahtjevu za preispitivanje sudske odluke isti─Źe da je vije─çe za upravne sporove ovog suda svoju odluku obrazlo┼żilo upotrebljavaju─çi krajnje opšte formulacije u vezi sa ocjenom tu┼żio─Źevih navoda iz tu┼żbe, kao što su da je sud utvrdio da je tenderska dokumentacija sa─Źinjena u skladu sa zakonom, da sadr┼żi sve neophodne informacije; a da tu┼żilac nije pru┼żio dokaze i ─Źinjenice iz kojih bi se mogao izvesti druga─Źiji zaklju─Źak.

Tako─Ĺe, u zahtjevu za preispitivanje sudske odluke se osnovano isti─Źe da vije─çe za upravne sporove nije dalo nikakvu ocjenu ni bilo kakvo izjašnjenje povodom tu┼żio─Źevih navoda iz tu┼żbe u dijelu u kojem govori da je u svojoj ┼żalbi potpuno potkrijepio tvrdnje o propustima ugovornog organa u tenderskom postupku (a radi se o ┼żalbenim navodima da je ponu─Ĺa─Źu „Radgora“ priznata kompetentnost kao da je taj ponu─Ĺa─Ź dio konzorcijuma – a on nije bio dio konzorcijuma, ve─ç je na tenderu u─Źestvovao samostalno, da je ugovorni organ navedenog ponu─Ĺa─Źa stavio u povoljniji polo┼żaj od tu┼żioca iako ponu─Ĺa─Ź „Radgora“ nije mogao da tenderski posao obavi samostalno ve─ç mu je za to bila potrebna tre─ça firma, tzv. podvozar
„Ravid-bus“ iz Doboja sa kojim je zaklju─Źio ugovor o poslovno-tehni─Źkoj saradnji koji je ponu─Ĺa─Ź „Radgora“ prilo┼żio, da ponu─Ĺa─Ź „Radgora“ nema licencu za dva prijavljena radnika...). O ovim tu┼żbenim navodima, koja su, i po mišljenju apelacionog vije─ça, klju─Źna u predmetnom tenderu, svoju ocjenu nije dalo vije─çe za upravne sporove u pobijanoj presudi. Dakle, pobijana presuda nema razloga o odlu─Źnim ─Źinjenicama što je bitna povreda odredaba postupka iz ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH„ broj: 19/02, 88/07 i 83/08) kojom je propisano da se u obrazlo┼żenju presude moraju cijeniti svi navodi tu┼żbe.

Ne daju─çi ocjenu odlu─Źnih ─Źinjenica od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog i procesnog prava te izostavljaju─çi svoje ocjene o bitnim navodima tu┼żbe sud takvom odlukom ─Źini povredu pravila postupka u upravnom sporu, zbog ─Źega je zahtjev za preispitivanje sudske odluke valjalo uva┼żiti primjenom odredbe ─Źlana
54. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine i predmet vratiti na ponovno odlu─Źivanje, kako bi u ponovnom postupku vije─çe za upravne sporove, u smislu ─Źlana 54. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, izvelo sve procesne radnje i raspravilo pitanja na koja mu je ukazalo apelaciono vije─çe, te donijelo odgovaraju─çu odluku.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 004546 Uvp od 23.01.2014. godine)

 

<------->

 

Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova u postupku odlu─Źivanja o sukobu nadle┼żnosti

Protiv rješenja vije─ça Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kojim je odlu─Źeno o sukobu nadle┼żnosti u upravnom postupku izme─Ĺu organa uprave Bosne i Hercegovine, izme─Ĺu organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javna ovlaš─çenja i izme─Ĺu institucija BiH koje imaju javna ovlaš─çenja, nije dozvoljen zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Rješenjem vije─ça za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj i datum naveden u uvodu, riješen je sukob nadle┼żnosti izme─Ĺu Odbora dr┼żavne slu┼żbe za ┼żalbe Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i ┼Żalbenog vije─ça pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, za odlu─Źivanje po ┼żalbi P.A., izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva pravde Bosne i Heregovine, broj: 04-16-24/08 od 15.03.2011. godine.

Protiv ovog rješenja ┼Żalbeno vije─çe pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine je izjavilo zahtjev za preispitivanje sudske odluke zbog povrede pravila upravnog postupka, koji je prethodio donošenju pobijane odluke.

U odgovoru na zahtjev za preispitivanje sudske odluke, Odbor dr┼żavne slu┼żbe za ┼żalbe Savjeta ministara Bosne i Hercegovine je predlo┼żio da se isti odbije kao neosnovan.

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke je nedopušten.

Osporeno rješenje vije─ça za upravne sporove doneseno je u postupku rješavanja o sukobu nadle┼żnosti u upravnom postupku u smislu odredbe ─Źlana 25. Zakona o upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 29/02 i 12/04), tako da se protiv istog ne mo┼że izjaviti ┼żalba niti voditi upravni spor (─Źlan 27. stav 3. i 28. stav 1. navedenog zakona).

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke u konkretnom slu─Źaju nije dozvoljen ni u smislu odredbe ─Źlana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (“Slu┼żbeni glasnik BiH”, broj: 19/02, 88/07 i 83/08), jer se ne radi o kona─Źnoj odluci Upravnog odjeljenja donesenoj u upravnom sporu.

S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vije─çe je podneseni zahtjev za preispitivanje sudske odluke odbacilo kao nedozvoljen primjenom odredbe ─Źlana
52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.

 

(Rješenje vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 005576 11 Uvp od 27.09.2011.godine)

 

<------->

 

Dozvoljenost vanrednih pravnih lijekova protiv odluka vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek u upravnim sporovima, nije dozvoljen protiv kona─Źne i pravosna┼żne odluke vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Pobijanom rješenjem vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: I┼ż-90/11 od 28.05.2009. godine, odba─Źena je kao neblagovremena ┼żalba K.I. na odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj: 06-1-07-1-449/11 od 31.05.2011. godine.

U blagovremeno podnesenom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev), podnosilac zahtjeva, K.I., navodi da zahtjev podnosi zbog neta─Źnog i nepotpunog ─Źinjeni─Źnog stanja, jer smatra da je rok za izjavljivanje ┼żalbe bio kratak i nedovoljan, ─Źime je ugro┼żeno njegovo pravo na pravi─Źan i djelotvoran pravni lijek. Smatra da je ostavljenim rokom za ┼żalbu od dva dana doveden u diskriminiraju─çi polo┼żaj, jer je rok za ┼żalbu po─Źeo te─çi u neradne dane i u tim danima je i istekao.

Prethodno ispituju─çi dozvoljenost zahtjeva, vije─çe Apelacionog odjeljenja je našlo da zahtjev za preispitivanje sudske odluke - rješenja vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: I┼ż-90/11 od 28.06.2011. godine, nije dozvoljen.

Odredbom ─Źlana 19. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 16/02, 14/03, 12/04 i 63/08) propisano je da o ┼żalbama na odluke Centralne izborne komisije BiH, iz oblasti primjene ovog zakona, rješava Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine. Odluka Apelacionog odjeljenja po ┼żalbi ulo┼żenoj zbog povrede izbornog prava je kona─Źna i obavezuju─ça (─Źlan 82. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). Odredbom ─Źlana 49. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH“, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) propisano je da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke mo┼że podnijeti protiv kona─Źne odluke Upravnog odjeljenja suda i kona─Źne odluke najvišeg suda Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Iz citiranog propisa proizilazi da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek, mo┼że podnijeti samo protiv kona─Źne odluke Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine koja je donesena u upravnom sporu, i o tom zahtjevu odlu─Źuje Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine (─Źlan 50. stav
3. navedenog zakona). Iz navedenih odredbi, dakle, proizilazi da nije dozvoljen zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek, protiv kona─Źne i pravosna┼żne odluke koju donese Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine.

Osim toga, pobijana odluka je donesena u posebnom postupku po izbornim ┼żalbama, dakle, ne u upravnom sporu, a po ─Źlanu 82. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine odluka Apelacionog odjeljenja po ┼żalbi ulo┼żenoj zbog povrede izbornog prava je kona─Źna i obavezuju─ça tako da protiv iste nije dozvoljen nikakav vanredni pravni lijek pa ni zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

Na osnovu iznesenog vije─çe Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je, primjenom ─Źlana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, odbacilo zahtjev za preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen.

 

(Rješenje vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 006458 11 Uvp od 29.07.2011.godine)

 

<------->

 

Izmjena ili pogrešna primjena materijalnog propisa i obnova upravnog postupka

Izmjena materijalnog propisa ili eventualno pogrešna primjena ranijeg propisa ne mo┼że biti razlog za obnovu postupka. Pogrešna primjena materijalnog prava na utvr─Ĺene ─Źinjenice nije razlog za obnovu postupka.

 

Iz obrazlo┼żenja:

Odredbom ─Źlana ─Źlana 238. stav 1. Zakona o upravnom postupku BiH (Slu┼żbeni glasnik BiH, broj: 29/02 do 93/09 – u daljem tekstu: ZUP) propisano je, da ─çe se postupak okon─Źan rješenjem ili zaklju─Źkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku – kona─Źno u upravnom postupku, obnoviti ako se sazna za nove ─Źinjenice, ili se na─Ĺe ili stekne mogu─çnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s ve─ç izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do druga─Źijeg rješenja, da su te ─Źinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku. Dakle, novim ─Źinjenicama se smatraju one ─Źinjenice koje su postojale u vrijeme vo─Ĺenja postupka, ali se za njih nije tada znalo ili nije bilo mogu─çnosti da se te ─Źinjenice iznesu, pa je rješenje doneseno bez tih ─Źinjenica, dok se pod novim dokazima smatraju dokazi za koje se u ranijem redovnom postupku u istoj pravnoj stvari nije znalo, kao i dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli pribaviti i upotrijebiti za vrijeme vo─Ĺenja redovnog postupka, ve─ç su pribavljeni nakon okon─Źanja tog postupka.

Iz prijedloga za obnovu postupka i prilo┼żenih dokaza proizilazi da tu┼żitelj zahtijeva obnovu postupka iz razloga propisanih ─Źlanom 238. stav 1. ta─Źka 1. ZUP, pozivaju─çi se kao na novu ─Źinjenicu, da je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO), Upravni odbor, izdao Obavještenje broj: 02—0255-1/08 od 08.09.2009.godine, kojeg je kao novi dokaz dostavio uz prijedlog za obnovu postupka. Kako je evidentno iz njegovog sadr┼żaja, u Obavještenju je izra┼żen stav Upravnog odbora UIO o potrebi hitnog rješavanja problema u pogledu izmjene ─Źlana 30. Zakona o PDV-u, kao zaklju─Źak prema kojem ─çe UIO jednoobrazno riješiti to pitanje u skladu sa zakonom uz jednako postupanje prema svim poreskim obveznicima bez retroaktivne naplate poreza.

Prema stanju spisa ove upravne stvari, kod poreskog obveznika-tu┼żitelja TALOS
d.o.o. Ilijaš izvršena je redovna kontrola indirektnih poreza za poreski period 01.01.2006. - 31.12.2009. godine o kojoj je sa─Źinjen Zapisnik na osnovu kojeg je prvostepenim rješenjem, broj:01/5-2/IV-17-UP-66-2/10 od 01.02.2010. godine, utvr─Ĺena obaveza na uplatu manje pla─çenog poreza, koja je nastala u vezi sa isporukom robe u slobodnu zonu. Protiv ovog rješenja tu┼żitelj nije ulagao ┼żalbu. Pod novim dokazima koji mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se dokazi (isprave, svjedoci i dr.) za koje se u prvobitnom redovnom postupku u istoj upravnoj stvari nije znalo, kao i oni dokazi za koje se znalo, ali se nisu mogli pribaviti i upotrijebiti za vrijeme vo─Ĺenja tog postupka, ve─ç su pribavljeni nakon okon─Źanja tog postupka. Stoga novi dokazi trebaju biti takvi da bi sami ili sa ve─ç upotrijebljenim dokazima u postupku mogli dovesti do druga─Źijeg rješenja stvari da su bili izneseni u prvobitnom redovnom postupku.

I po po shvatanju apelacionog vije─ça ovog Suda, pravilan je zaklju─Źak vije─ça za upravne sporove da izmjena materijalnog propisa (─Źlana 30. Zakona o PDV-u) na osnovu kojeg je riješena upravna stvar, kao i izmijenjeno pravno stanovište o primjeni propisa ili pogrešna primjena propisa ne mo┼że se smatrati novim dokazom koji bi doveo do ponavljanja postupka u smislu odredbe ─Źlana 238. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o upravnom postupku BiH. Nesporne su nadle┼żnosti Upravnog odbora za usvajanje instrukcija za postupanje, koje u smislu ─Źlana 99. Zakona o upravi BiH predstavljaju „bli┼ża pravila i uputstva za rad na provo─Ĺenju i primjeni odre─Ĺenih zakona i drugih propisa“. Me─Ĺutim, ta upustva se ne mogu smatrati novim dokazom u smislu citiranih odredbi Zakona o upravnom postupku.

Tako─Ĺe nema mjesta obnovi postupka ni u slu─Źaju, kad je rješenjem, protiv kojega nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Izmjena materijalnog propisa ili eventualno pogrešna primjena ranijeg propisa ne mo┼że biti razlog za obnovu postupka.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 009289 13 Uvp od 21.11.2013.godine)

 

<------->

 

Nove ─Źinjenice i novi dokazi u upravnom sporu

Nove ─Źinjenice i novi dokazi mogu izuzetno biti od uticaja u upravnom sporu ako nesumnjivo ukazuju da je ─Źinjeni─Źno stanje o─Źigledno druga─Źije od onog utvr─Ĺenog u upravnom postupku, i to samo pod uslovom da tu┼żilac pru┼żi dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predlo┼żiti do završetka upravnog postupka.

Ako bi poništenje osporenog upravnog akta prema stavu 2. ─Źlana 34. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik BiH„ broj: 19/02, 88/07 i 83/08) i ponovno vo─Ĺenje upravnog postupka kod nadle┼żnog organa izazvalo za tu┼żitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta o─Źito da je ─Źinjeni─Źno stanje druga─Źije od onog utvr─Ĺenog u upravnom postupku, ili ako je u istom sporu ve─ç jednom poništen upravni akt, a nadle┼żni organ nije postupio po presudi – sud mo┼że i sam utvrditi ─Źinjeni─Źno stanje i na podlozi tako utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja donijeti presudu odnosno rješenje.

 

(Presuda vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 010737 13 Uvp od 02.09.2013.godine)

 

 

<------->

 

Dozvoljenost (dopuštenost) zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke mo┼że se podnijeti samo protiv odluke suda koja je postala pravosna┼żna i u formalnopravnom i u materijalnopravnom smislu, pa ako to nije treba zahtjev odbaciti kao nedopušten.

 

(Rješenje vije─ça Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 U 008399 13 Uvp od 24.12.2013.godine)

 

 

<------->

 

Upravni spor se mo┼że voditi samo protiv upravnog akta
─îlan 8. Zakona o upravnim sporovima
OBAVJEŠTENJE UPRAVNOG INSPEKTORA O IZVRŠENOM INSPEKCIJSKOM NADZORU KOD ORGANA NA ─îIJI RAD SE ODNOSILA PREDSTAVKA STRANAKA NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 000898 11 Uvp od 20.09.2012. g.)

 

<------->

 

Naknada za dodijeljeno gradsko gra─Ĺevinsko zemljište na koriš─çenje
─îlan 64. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine.
NAKNADU IZ OSNOVA PRIRODNIH POGODNOSTI GRADSKOG GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA I POGODNOSTI VE─ć IZGRA─ÉENE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KOJE MOGU NASTATI PRILIKOM KORIŠ─ćENJA TOG ZEMLJIŠTA, A KOJE NISU REZULTAT ULAGANJA SREDSTAVA VLASNIKA ILI KORISNIKA NEKRETNINA – RENTA, IZ ODREDBE ─îLANA 64. STAV 1. TA─îKA 2. ZAKONA PLA─ćAJU I FIZI─îKA LICA KADA GRADE GRA─ÉEVINU NA GRADSKOM GRA─ÉEVINSKOM ZEMLJIŠTU U PRIVATNOJ SVOJINI.

 

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 01 0 U 005122 11 Uvp od 18.10.2012. g.)

 

<------->


Prestanak dr┼żavnog vlasništva na gra─Ĺevinskom zemljištu
─îlan 96. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine.
KADA JE BIVŠEM VLASNIKU ZEMLJIŠTE EKSPROPRISANO I POSTALO DRUŠTVENA (SADA DR┼ŻAVNA) SVOJINA, A KASNIJE ODLUKOM OPŠTINE POSTALO GRA─ÉEVINSKO, TADA NISU ISPUNJENI ZAKONSKI USLOVI ZA USPOSTAVLJANJE RANIJEG VLASNI─îKO-PRAVNOG ODNOSA U SKLADU SA ODREDBAMA ─îLANA 96. ZAKONA O GRA─ÉEVINSKOM ZEMLJIŠTU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 10 0 U 001272 11 Uvp od 16.11.2012. g.)

 

<------->

 

Povrat više upla─çenog poreza
─îlan 39., 70. i 71. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
PORESKI OBVEZNIK KOJI IMA PORESKI DUG IZ VIŠE RANIJIH GODINA, A U KASNIJOJ GODINI JE SAMO ZA TU GODINU PLATIO VIŠE OD UTVR─ÉENE OBAVEZE, NE MO┼ŻE TRA┼ŻITI POVRAT POREZA SAMO ZA TU KASNIJU GODINU POŠTO SU NJEGOVE UPLATE POREZA MOGLE BITI USMJERENE SAMO NA IZMIRENJE RANIJE NASTALOG PORESKOG DUGA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 005454 12 Uvp od 10.04.2013. g.)

 

<------->

 

Sukob nadle┼żnosti u upravnom postupku o kojem rješava kantonalni sud
─îlan 41. Zakona o upravnom postupku
PROTIV RJEŠENJA KANTONALNOG SUDA KOJIM JE ODRE─ÉEN STVARNO NADLE┼ŻNI DRUGOSTEPENI ORGAN UPRAVE DA RJEŠAVA PO ┼ŻALBI STRANKE IZJAVLJENOJ PROTIV RJEŠENJA PRVOSTEPENOG ORGANA NIJE DOZVOLJENO PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE.

 

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj: 06 0 U 005441 13 Uvp od 30.07.2013. g.)

 

<------->

 

Oglašavanje ništavim rješenja o dodjeli gra─Ĺevinskog zemljišta neposrednom pogodbom
─îlan 48. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu (─Źlan 45. va┼że─çeg zakona)
─îlan 8. Zakona o upravnim sporovima.
AKT O DODJELI GRADSKOG GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA NEPOSREDNOM POGODBOM NIJE UPRAVNI AKT PA SE ISTI NE MO┼ŻE OGLAŠAVATI NIŠTAVIM NA NA─îIN KAKO SE OGLAŠAVAJU UPRAVNI AKTI, ODNOSNO NI AKTI KOJIM JE ODBIJEN ZAHTJEV STRANKE ZA OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM NIJE UPRAVNI AKT.

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 U 004408 13 Uvp od 28.08.2013. g.)

 

<------->

 

Rješavanje u punoj jurisdikciji
─îlan 36. Zakona o upravnim sporovima
KADA SE PRESUDOM TU┼ŻBA UVA┼ŻAVA, UPRAVNI AKT PONIŠTAVA I RJEŠAVA UPRAVNA STVAR, TADA SE NE MO┼ŻE UPRAVNA STVAR SAMO DJELOMICNO RIJEŠITI VEC U CIJELINI, JER PRESUDA TREBA DA U SVEMU ZAMIJENI PONIŠTENI UPRAVNI AKT.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 U 000251 09
Uvp od 21.07.2011. g.)

 

<------->

 

Ispravljanje grešaka u zakljucku o ispravci grešaka u rješenju
─îlan 217. Zakona o upravnom postupku
ODREDBAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU NIJE PROPISANA MOGUCNOST DONOŠENJA ZAKLJUCKA O ISPRAVCI GREŠKE U RANIJEM POSEBNOM ZAKLJUCKU O ISPRAVCI GREŠKE U RJEŠENJU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 000102 09
Uvp od 27.05.2011. g.)

 

<------->

 

Nadle┼żnost za rješavanje ┼żalbi u upravnom postupku
─îlan 223. Zakona o upravnom postupku
KADA FEDERALNIM ZAKONOM U ODREDENOJ OBLASTI NIJE PROPISANO KOJI ORGAN RIJEŠAVA PO ┼ŻALBI IZJAVLJENOJ PROTIV PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, VEC JE TO PROPISANO PODZAKONSKIM PROPISOM, TADA JE PREMA ODREDBI ─îLANA 223. STAV 4. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU, ZA RJEŠAVANJE U DRUGOM STEPENU NADLE┼ŻAN FEDERALNI ORGAN UPRAVE IZ ODGOVARAJUCE UPRAVNE OBLASTI.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 01 0 U 000519 10 Uvp od 20.10.2011. g.)

 

<------->

 

Samovlasno zauzimanje zemljišta u dr┼żavnoj svojini od strane pravnih lica
─îlan 2. i 4. Zakona o uzurpacijima
PRAVNA LICA NE MOGU IMATI SVOJSTVO UZURPANTA U SMISLU ZAKONA O UZURPACIJAMA, PA SE PROTIV NJIH I NE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI POSTUPAK PO ODREDBAMA TOG ZAKONA

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 002179 09
Uvp od 24.11.2011. g.)

 

<------->

 

Saglasnost za zamjenu zemljišta
─îlan 46. Zakona o šumama („Slu┼żbene novine FBiH“, broj 20/02)
─îlan 13. i 16. Pravilnika o procedurama i vremenskim ogranicenjima za prodaju
šume, pravu prvenstva kupovine i uslovima za zamjenu šume
ODBIJANJEM SAGLASNOSTI ZA ZAMJENU ŠUME NIJE RIJEŠAVANO O IZVJESNOM PRAVU ILI OBAVEZI POJEDINCA ILI PRAVNOG LICA, PA TAJ AKT NIJE UPRAVNI AKT IZ ─îLANA 8. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 002467 10
Uvp od 24.11.2011. g.)

 

<------->

 

Negativni sukob nadle┼żnosti
─îlan 28. i 34. Zakona o upravnom postupku
ZA RJEŠAVANJE O ┼ŻALBI STRANKE IZJAVLJENE PROTIV ZAKLJU─îKA PRVOSTEPENOG ORGANA O ODBACIVANJU ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE POTVRDE O ETA┼ŻIRANJU STAMBENIH JEDINICA NADLE┼ŻAN JE KANTONALNI ORGAN UPRAVE.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 002262 12 R
od 05.07.2012. g.).

 

<------->

 

Rok za podnošenje tu┼żbe nadle┼żnog pravobranioca
─îlan 18. Zakona o upravnim sporovima
AKO PRAVOBRANILAC NIJE UCESTVOVAO U UPRAVNOM POSTUPKU ZA NJEGA ROK OD 60 DANA KADA MO┼ŻE PODNIJETI TU┼ŻBU SUDU TECE OD DANA DOSTAVLJANJA UPRAVNOG AKTA STRANCI U CIJU JE KORIST UPRAVNI AKT DONESEN, NEOVISNO KADA GA JE ORGAN UPRAVE OBAVIJESTIO DA JE UPRAVNIM AKTOM POVRIJEDEN ZAKON NA ŠTETU ZAJEDNICE KOJU PRAVOBRANILAC ZASTUPA


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 002584 12 Uvp
od 31.07.2012. g.).

 

<------->

 

Zaštita sloboda i prava zajam─Źenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine
─îlan 60.Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU SLOBODA I PRAVA NE MO┼ŻE SE PODNIJETI PROTIV ODLUKE VLADE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE JER ODLUKA KAO OPŠTI AKT NE MO┼ŻE SE SMATRATI KONACNIM POJEDINACNIM AKTOM NEOVISNO ŠTO SE ISTA U JEDNOM DIJELU ODNOSI I NA PODNOSIOCA ZAHTJEVA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Uvp-08-
000050 od 15.12.2010. g.)

 

<------->

 

Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i osnovnih sloboda zajam─Źenih Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine
─îlan 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA ZAJAMCENIH USTAVOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE MOGU PODNIJETI SAMO POJEDINCI CIJA SU PRAVA POVRIJEDENA, A NE I PRAVNA LICA ZA EVENTUALNU POVREDU NJIHOVIH PRAVA O KOJIMA JE ODLUCIVANO U UPRAVNOM POSTUPKU.

 

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 004908 11
Uvp od 14.04.2011. g.)

 

<------->

 

Podnošenje zahtjeva za povrat stana
─îlan 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
─îlan 11. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim
stanovima
O ZAHTJEVU ZA POVRAT STANA PODNESENOM U 1996. GODINI GRADU MOSTAR EUAM-ODJELU ZA STAMBENU UPRAVU GRADA MOSTARA TREBA RIJEŠITI PRIMJENOM ZAKONA O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUŠTENIM STANOVIMA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 001854 10
Uvp od 12.05.2010.g.).

 

<------->

 

Vra─Źanje stana davaocu stana
─îlanovi 1. i 2. Zakona o vra─çanju, dodjeli i prodaji stanova
─îlan 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
AKO NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NIJE PRESTALO STANARSKO PRAVO I ISTI POSJEDUJE I NESMETANO KORISTI STAN, TAKAV STAN NE MO┼ŻE SE VRATITI DAVAOCU STANA PRIMJENOM ZAKONA O VRACANJU, DODJELI I PRODAJI STANOVA.

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 004644 10
Uvp od 30.06.2010.g.)

 

<------->

 

Donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana
─îlan 28. Zakona o stambenim odnosima
Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
POKRETANJE POSTUPKA ZA DONOŠENJE RJEŠENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA USLOVLJENO JE PRETHODNIM OBRACANJEM VLASNIKU-DAVAOCU STANA NA KORIŠTENJE ZA DAVANJE SAGLASNOSTI ZA ZAKLJUCENJE UGOVORA O KORIŠTENJU STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 002197 09 Uvp
od 14.04.2011. g.).

 

<------->

 

Upravni akt
Ta─Źka 10. Uputstva o postupku kontrole zaklju─Źenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 19/02)

ODLUKA KOMISIJE ZA KONTROLU ZAKLJU─îENIH I/ILI OBNOVLJENIH UGOVORA O KORIŠTENJU STANA NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Broj: 070-0-Uvp-06-000388 od 08.09.2009. g.)

 

<------->

 

Dostavljanje u upravnom postupku
─îlan 87. Zakona o upravnom postupku („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/98 i 48/99)

KADA STRANKU U UPRAVNOM POSTUPKU ZASTUPA ZAKONSKI ZASTUPNIK ZA OCJENU BLAGOVREMENOSTI ┼ŻALBE IZJAVLJENE PROTIV PRVOSTEPENOG RJEŠENJA RELEVANTNO JE KADA JE TO RJEŠENJE DOSTAVLJENO ZAKONSKOM ZASTUPNIKU, A NE KADA JE DOSTAVLJENO STRANCI.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000099 od 15.10.2009. g.)

 

<------->

 

Akt o razrješenju ─Źlanova Upravnog odbora zavoda
─îlan 8. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05)

AKT O RAZRJEŠENJU ─îLANOVA UPRAVNOG ODBORA ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOGA SE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR, JER SE NE RADI O UPRAVNOJ STVARI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-08-000125 od 03.02.2010. g.)

 

<------->

 

Donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o koriš─çenju stana
─îlan. 28. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (“Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99).

POSTUPAK ZA DONOŠENJE RJEŠENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORIŠ─ćENJU STANA U SKLADU SA ODREDBOM ─îLANA 28. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA, MO┼ŻE SE POKRENUTI SAMO AKO JEDNA OD UGOVORNIH STRANA NE─ćE DA ZAKLJU─îI UGOVOR O KORIŠ─ćENJU STANA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-07-000509 od 08.09.2009. g.)

 

<------->

 


Rješavanje o zahtjevima stranke za povrat stana podnesenim Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
─îlan 1. Zakona o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vra─çanje u posjed stana na kome postoji stanarsko pravo ili nekretnini u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 6/04, 22/04 i 59/05).

ZAHTJEV ZA VRA─ćANJE U POSJED STANA PODNESEN KOMISIJI ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA, A O KOJEM U SKLADU SA ZAKONOM O PRENOSU I RJEŠAVANJU NERIJEŠENIH ZAHTJEVA, TREBA DA RJEŠAVA ORGANI UPRAVE, NE MO┼ŻE SE ODBACITI SAMO IZ RAZLOGA ŠTO JE ORGAN UPRAVE PO ZAHTJEVU STRANKE PODNESENOM TOM ORGANU VE─ć DONIO RJEŠENJE, VE─ć JE ORGAN UPRAVE DU┼ŻAN DA PROVEDE UPRAVNI POSTUPAK I MERITORNO RIJEŠI O ZAHTJEVU STRANKE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-07-000471 od 30.10.2009. g.)

 

<------->

 

Upravni akt
─îlan 8. Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj: 9/05)

AKT KOJIM OP─ćINA ODBIJA PONUDU STRANKE ZA PREUZIMANJE NEIZGRA─ÉENOG GRADSKOG GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.


Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-06-000259 od 14.10.2009. g.)

 

<------->

 

Naknada troškova upravnog spora
─îlan 55. Zakona o upravnim sporovima (Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05) u vezi sa ─Źlanom 397. stav 3. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06)

KADA SE TU┼ŻBA STRANKE U UPRAVNOM SPORU UVA┼ŻI, OSPORENI I PRVOSTEPENI AKT PONIŠTI I PREDMET VRATI PRVOSTEPENOM ORGANU NA PONOVNO RJEŠAVANJE, NE─ćE SE ODLU─îIVATI O TROŠKOVIMA UPRAVNOG SPORA VE─ć ─ćE SE O ISTIM ODLU─îITI KADA SE KONA─îNO ODLU─îI O ZAHTJEVU STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU, ODNOSNO U UPRAVNOM SPORU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 U 000684 08 Uvp od 28.04.2010. g.)

 

Stara devizna štednja
─îlanovi 8. i 13. Uredbe o postupku verifikovanja tra┼żbine i gotovinskih isplata po osnovu ra─Źuna stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Slu┼żbene novine Federacije BiH”, br. 33/06, 66/06 i 5/07)

─îlan 20a. Zakona o utvr─Ĺivanju i realizaciji potra┼żivanja gra─Ĺana u postupku privatizacije (“Slu┼żbene novine Federacije BiH”, br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03 i 44/04)

AKO JE STRANKA PODNIJELA ZAHTJEV ZA VERIFIKACIJU U SKLADU SA ODREDBAMA FEDERALNIH PROPISA O IZMIRENJU OBAVEZA PO OSNOVU STARE DEVIZNE ŠTEDNJE, PREMA KOJIMA JE POSTOJALA OBAVEZA DOSTAVLJANJA FEDERALNOM MINISTARSTVU FINANSIJA PODATAKA O STANJU NEISKORIŠTENIH POTRA┼ŻIVANJA PO OSNOVU STARE DEVIZNE ŠTEDNJE NA JEDINSTVENOM RA─îUNU GRA─ÉANA, NADLE┼ŻNI ORGANI SU U OBRAZLO┼ŻENJIMA SVOJIH RJEŠENJA TREBALI DATI RAZLOGE ZAŠTO SE NE MOGU PRIHVATITI PODACI O STAROJ DEVIZNOJ ŠTEDNJI IZ IZVODA SA JEDINSTVENOG RA─îUNA STRANKE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 U 000242 08 Uvp od 09.03.2010.g.)

 

<------->

 

Dostavljanje akata i šutnja uprave
─îlan 87, 216. i 243. Zakona o upravnom postupku
─îlan 20. Zakona o upravnim sporovima
POSTOJI ŠUTNJA UPRAVE KADA PRVOSTEPENI ORGAN PUNOMOCNIKU STRANKE, KOJI SE LEGITIMISAO KAO PUNOMOCNIK STRANKE U POSTUPKU PO ┼ŻALBI, NIJE DOSTAVIO NAKNADNO DONESENI PRVOSTEPENI AKT, NITI JE DRUGOSTEPENI ORGAN ODLUCIO PO ┼ŻALBI IZJAVLJENOJ ZBOG NEDONOŠENJA PRVOSTEPENOG AKTA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 001700 08
Uvp od 18.08.2010. g.)

 

<------->

 

Nalog za pla─çanje i pokretanje postupka prinudne naplate
─îlanovi 41, 42. i 43. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
AKO POREZNOM OBVEZNIKU NIJE URU─îEN NALOG ZA PLA─ćANJE NISU ISPUNJENI ZAKONSKI USLOVI ZA DONOŠENJE RJEŠENJA O POKRETANJU POSTUPKA PRINUDNE NAPLATE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-3023/03 od 18.12.2008. g.)

 

<------->

 

Obavještenje da pomo─ç nije dodijeljena nije upravni akt
─îlan 9. Zakona o upravnim sporovima
─îlan 25c Zakona o raseljenim osobama- prognanicima i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine
OBAVJEŠTENJE, KOJE U SKLADU SA ODREDBAMA ─îLANA 25C ZAKONA O RASELJENIM OSOBAMA – PROGNANICIMA I IZBJEGLICAMA – POVRATNICIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO MINISTARSTVO OBAVJEŠTAVA PODNOSIOCA ┼ŻALBE DA NIJE ODABRAN ZA POMO─ć U REKONSTRUKCIJI OBJEKTA, NIJE UPRAVNI AKT IZ ─îLANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PA SE PROTIV TAKVOG OBAVJEŠTENJA NE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-3787/03 od 29.12.2008. g.)

 

<------->

 

Promjena vlasništva kod poreskog obveznika pravnog lica
─îlan 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
PRAVNO LICE KOJE JE OBVEZNIK JAVNIH PRIHODA DU┼ŻNO JE DA PLATI POREZ NEOVISNO ŠTO JE U PERIODU NASTANKA OBAVEZE VLASNIK DRUŠTVA BILO JEDNO FIZI─îKO A U TRENUTKU PLA─ćANJA OBAVEZE DRUGO FIZI─îKO LICE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-4030/03 od 29.12.2008. g.)

 

<------->

 

Osnivanje šumsko-privrednog društva
─îlan 311. Zakona o privrednim društvima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03)
─îlan 49. Zakona o šumama („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 20/02)
─îlan 9. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 2/98 i 8/00)
ODLUKA O OSNIVANJU ŠUMSKO-PRIVREDNOG DRUŠTVA, KOJU JE DONIJELA SKUPŠTINA KANTONA NIJE UPRAVNI AKT IZ ─îLANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE POKRENUTI UPRAVNI SPOR.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U┼ż-255/04 od 22.01.2009. g.)

 

<------->

 

Obnova upravnog postupka zbog izmjene materijalnog propisa i saslušanje stranke
─îlanovi 246. i 253. Zakona o upravnom postupku
IZMJENA MATERIJALNOG PROPISA NIJE ZAKONSKI RAZLOG ZA OBNOVU UPRAVNOG POSTUPKA PA NIJE POVRIJE─ÉEN ZAKON NA ŠTETU TU┼ŻIOCA KADA U POSTUPKU PRIJE DONOŠENJA RJEŠENJA PO NJEGOVOM PRIJEDLOGU ZA OBNOVU POSTUPKA NIJE SASLUŠAN.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U┼ż-188/05 od 12.03.2009. g.)

 

<------->

 

Obavijest organa uprave o slobodnim stambenim jedinicama
─îlan 9. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 2/98 i 8/00)
OBAVIJEST OP─ćINSKOG ORGANA UPRAVE DA NE RASPOLA┼ŻE SA SLOBODNOM STAMBENOM JEDINICOM NIJE UPRAVNI AKT IZ ─îLANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U┼ż-610/04 od 29.01.2009. g.)

 

<------->

 

Aktivna legitimacija stranke u upravnom sporu
─îlan 2. i 15. Zakona o upravnim sporovima
PRAVNO LICE ─îIJU ┼ŻALBU JE ODBIO TU┼ŻENI DRUGOSTEPENI ORGAN IMA AKTIVNU LEGITIMACIJU ZA POKRETANJE UPRAVNOG SPORA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U┼ż-64/05 od 12.02.2009. g.)

 

<------->

 

Uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko-pravnog odnosa na gra─Ĺevinskom zemljištu
─îlan 96. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu („Slu┼żbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 25/03 i 16/04)
USPOSTAVLJANJE RANIJEG VLASNI─îKO-PRAVNOG ODNOSA NA GRA─ÉEVINSKOM ZEMLJIŠTU KOJE NIJE PRIVREDENO NAMJENI U SKLADU SA PROSTORNIM PLANOM MOGU─ćE JE U SKLADU SA ─îLANOM 96. ZAKONA O GRA─ÉEVINSKOM ZEMLJIŠTU SAMO AKO JE TO ZEMLJIŠTE U DRUŠTVENO SADA DR┼ŻAVNO VLASNIŠTVO PREŠLO NA OSNOVU ODLUKA OPŠTINE, A NE I AKO JE U DRUŠTVENO VLASNIŠTVO PREŠLO NA OSNOVU ZAKONA O NACIONALIZACIJI NAJAMNIH ZGRADA I GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: Uvl-193/05 od 16.04.2009. g.)

 

<------->

 

Nadle┼żnost organa starateljstva
─îlan 202. Porodi─Źnog zakona
NADLE┼ŻNOST ORGANA STARATELJSTVA NE MIJENJA SE ZA VRIJEME DOK SE ŠTI─ćENIK NALAZI PRIVREMENO VAN PODRU─îJA TOG ORGANA ZBOG ŠKOLOVANJA, PROFESIONALNE REHABILITACIJE, SOCIJALNE I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ILI IZ SLI─îNIH RAZLOGA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Ur-08-000012 od 13.11.2008. g.)

 

<------->

 

Nadle┼żnost kantonalnog suda prema sjedištu Središnjeg poreskog ureda
─îlan 5. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 76. i 77. Zakona o poreznoj upravi Federacije
KADA JE PRVOSTEPENI ORGAN, U SKLADU SA ODREDBAMA ─îLANOVA 76. I 77. ZAKONA O POREZNOJ UPRAVI FEDERACIJE, SREDIŠNJI URED POREZNE UPRAVE MJESNA NADLE┼ŻNOST KANTONALNOG SUDA ZA RJEŠAVANJE UPRAVNIH SPOROVA ODRE─ÉUJE SE PREMA SJEDIŠTU SREDIŠNJEG UREDA U SARAJEVU.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Ur-09-000013 od 09.07.2009. g.)

 

<------->

 

─îlan 15. stav 3. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
U POSTUPKU UTVR─ÉIVANJA POREZNE OSNOVICE ZA RAZREZ POREZA NA PROMET PROIZVODA I USLUGA POPUST NA CIJENU PROIZVODA KOJI PRODAVAC DAJE KUPCU U VIDU RABATA, MO┼ŻE SE ODBITI OD POREZNE OSNOVICE SAMO AKO JE PISMENO UGOVOREN I AKO JE KUPCU NEPOSREDNO ODOBREN U FAKTURI


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2427/03 od 24.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 18. ta─Źka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
INVALIDNO LICE, KOJE JE UVEZLO ILI NABAVILO U FEDERACIJI PUTNI─îKI AUTOMOBIL ZA NAMJENE I POD USLOVIMA PROPISANIM CARINSKIM PROPISIMA BEZ PLA─ćANJA POREZA NA PROMET I KOJE EVENTUALNO NAMJERAVA OTU─ÉITI TAJ AUTOMOBIL PRIJE PROTEKA ZAKONSKOG ROKA OD PET GODINA, NE MO┼ŻE SE RJEŠENJEM NADLE┼ŻNOG POREZNOG ORGANA OBVEZIVATI NA PLA─ćANJE POREZNE OBAVEZE PRIJE NEGO ŠTO OTU─ÉI ILI DA NA UPOTREBU DRUGOM LICU TO VOZILO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-4093/03 od 11.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 3., 5. stav 2. i 8. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o posebnom porezu na promet bezalkoholnih pi─ça
UVOZ SVIH VRSTA SIRUPA KOJI SU NAMJENJENI ZA PROIZVODNJU I PRERADU OSVJE┼ŻAVAJU─ćIH PI─ćA PODLIJE┼ŻE PLA─ćANJU POSEBNOG POREZA NA PROMET BEZALKOHOLNIH PI─ćA, IZUZEV AKO JE UVOZ IZVRŠEN ZA REPRODUKCIJU LICIMA REGISTROVANIM ZA PROIZVODNJU BEZALKOHOLNIH PI─ćA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-3942/03 od 11.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 28. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
─îlan 46. stav 1. Zakona o predaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
VO─ÉENJE POSTUPKA ZA DONOŠENJE RJEŠENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA NE ZAVISI OD EVENTUALNE PRIMJENE ODREDABA ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO, PO KOJEM SE VODI POSEBAN POSTUPAK.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2387/03 od 17.12.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Ta─Źke 36. i 37. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
BLAGOVREMENOST ZAHTJEVA ZA POVRAT STANA KOJI JE RAZRUŠEN ILI OŠTE─ćEN NE CIJENI SE OD DANA KADA JE TAJ STAN OBNOVLJEN VE─ć OD ZAKONSKOG ROKA KOJI JE PROPISAN ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA POVRAT U POSJED TAKVIH STANOVA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U┼ż-247/04 od 6.8.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 12., 13. i 246. stav 1. Zakona o upravnom postupku
KADA PRAVOSNA┼ŻNIM I KONA─îNIM RJEŠENJEM DONESENIM U UPRAVNOM POSTUPKU BUDE ODBIJEN ZAHTJEV STRANKE ZA PRIZNAVANJE STATUSA PRIPADNIKA ORU┼ŻANIH SNAGA RBiH, PA TA STRANKA PODNESE PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA NADLE┼ŻNI ORGAN JE DU┼ŻAN TAKAV PRIJEDLOG TRETIRATI KAO NOVI ZAHTJEV I PO ISTOM MERITORNO ODLU─îITI. U OVAKVIM SLU─îAJEVIMA O RANIJEM ZAHTJEVU ODLU─îENO JE RJEŠENJEM KOJE JE POSTALO PRAVOSNA┼ŻNO I KONA─îNO SAMO U FORMALNOM SMISLU, ALI NE I U MATERIJALNO-PRAVNOM SMISLU BUDU─ćI DA NJIME STRANKA NIJE OSTVARILA TRA┼ŻENO PRAVO.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-1668/03 od 6.8.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 41. stav 3. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
KADA SE ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE ODLUKE KANTONALNOG SUDA ZASNIVA ISKLJU─îIVO NA POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVR─ÉENOM ─îINJENI─îNOM STANJU, TAKAV ZAHTJEV SE RJEŠENJEM ODBACUJE KAO NEDOZVOLJEN.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvp-125/06 od 3.9.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 28. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o upravnom postupku
─îlanovi 14a., 14b i 14c. Zakona o doprinosima
─îlan 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
ZA DONOŠENJE RJEŠNJA O OBRA─îUNU I UPLATI DOPRINOSA ZA OBAVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE NADLE┼ŻNA JE POREZNA UPRAVA KANTONALNOG UREDA, DOK KANTONALNI ZAVOD OSIGURANJA MO┼ŻE VRŠITI KONTROLU PRAVILNOSTI OBRA─îUNAVANJA UPLA─ćIVANJA SREDSTAVA ZA OBAVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Ur-36/06 od 19.12.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 7. stav 1 Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
U POSTUPKU IZVRŠENJA ODLUKA KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA ISKLJU─îIVO SE ODLU─îUJE O ZAHTJEVU ZA VRA─ćANJE U POSJED NEKRETNINA I STANOVA, A NE I O ZAHTJEVU ZA ODRE─ÉIVANJE PRAVI─îNE NAKNADE ZA UNIŠTENE NEKRETNINE.


( Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-200/05 od 3.4.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 88. stav 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju
U ODNOSU NA OBAVEZU PLA─ćANJA POREZA I DOPRINOSA NE MOGU SE PRIMJENITI ZASTARNI ROKOVI IZ ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA, VE─ć ROKOVI ZASTARE PROPISANI U ZAKONIMA NA OSNOVU KOJIH SE VRŠI RAZREZ POREZA I DOPRINOSA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj U-2359/02 od 13.2.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 264. stav 1. ta─Źka 1. i 265. Zakona o upravnom postupku
─îlanovi 1. do 9. Zakona o prometu nepokretnosti
NIŠTAVO JE RJEŠENJE OP─ćINSKOG ORGANA UPRAVE KOJIM JE IZVRŠENA ZAMJENA NEKRETNINA IZME─ÉU FIZI─îKOG I PRAVNOG LICA, OBZIROM DA SE RADI O STVARI O KOJOJ SE NE MO┼ŻE ODLU─îIVATI U UPRAVNOM POSTUPKU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2342/02 od 30.11.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 142. stav 3. Zakona o upravnom postupku
ORGAN KOJI VODI UPRAVNI POSTUPAK VEZAN JE ZA PRAVOSNA┼ŻNU PRESUDU KRIVI─îNOG SUDA U POGLEDU ─îINJENICA UTVR─ÉENIH U IZRECI PRESUDE IZ KOJE PROIZILAZE ELEMENTI KRIVI─îNOG DJELA I KRIVI─îNE ODGOVORNOSTI U ODNOSU NA OSU─ÉENOG, ALI NE I ZA LICA KOJA NISU OBUHVA─ćENA IZREKOM PRESUDE, VE─ć SE SAMO NAVODE U OBRAZLO┼ŻENJU PRESUDE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-177/05 od 7.5.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 140., 141., 254. i 255. Zakona o upravnom postupku
ORGAN UPRAVE KOJI JE NADLE┼ŻAN DA ODLU─îUJE O OBNOVI POSTUPKA BILO PO PREDLOGU STRANKE ILI PO SLU┼ŻBENOJ DU┼ŻNOSTI, I KOJI JE DOZVOLIO OBNOVU POSTUPKA, BEZ OBZIRA DA LI JE PRETHODNO DONIO ZAKLJU─îAK O OBNOVI POSTUPKA ILI JE ODMAH PREŠAO NA RADNJE U POSTUPKU KOJE SE IMAJU OBNOVITI, NE MO┼ŻE ODLU─îITI U OBNOVLJENOM POSTUPKU PRIJE NEGO ŠTO OMOGU─ćI STRANKAMA DA U─îESTVUJU U SVIM PROVEDENIM RADNJAMA U OBNOVLJENOM POSTUPKU.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-849/03 od 23.4.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 142. do 146. Zakona o upravnom postupku
U POSTUPKU OCJENJIVANJA RADNE SPOSOBNOSTI OSIGURANIKA NE MO┼ŻE SE PREKINUTI UPRAVNI POSTUPAK ZBOG TOGA ŠTO JE UTVR─ÉENO DA MEDICINSKO ISPITIVANJE I LIJE─îENJE NIJE ZAVRŠENO, JER TE OKOLNOSTI NE PREDSTAVLJAJU PRETHODNO PITANJE, PA U TAKVOM SLU─îAJU ZAHTJEV ZA UTVR─ÉIVANJE INVALIDNOSTI TREBA ODBITI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2424/02 od 14.11.2007. g.)

 

<------->

 

─îlan 22. stav 1. ranijeg Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 10. i 20. stav 1. novog Zakona o upravnim sporovima
TU┼ŻBA PODNESENA ZBOG NEDONOŠENJA RJEŠENJA PO IZJAVLJENOJ ┼ŻALBI TKZ. „─ćUTANJE ADMINISTRACIJE“ U VRIJEME VA┼ŻENJA RANIJEG FEDERALNOG ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA NE MO┼ŻE SE RJEŠAVATI PO ODREDBAMA NOVOG FEDERALNOG ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-16/05 od 9.4.2008. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 2., 41. stav 1. i 2. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
DONOSILAC KONA─îNOG UPRAVNOG AKTA U UPRAVNOM POSTUPKU NIJE AKTIVNO LEGITIMISAN ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE ODLUKE KANTONALNOG SUDA DONESENE U UPRAVNOM SPORU.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvp-53/07 od 3.4.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 9. Zakona o upravnim sporovima
─îlan 21. stav 2. i 22. stav 3. Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
AKO DAVAOCA STANA NA KORIŠTENJE KOJIM SE ODBIJA SAGLASNOST ZA PRENOS STANARSKOG PRAVA BEZ OBZIRA U KOJOJ FAZI JE DONESEN NE PRESTAVLJA UPRAVNI AKT, PA SE PROTIV TAKVOG AKTA NE MO┼ŻE IZJAVITI ┼ŻALBA NITI POKRENUTI UPRAVNI SPOR.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-632/03 od 6.3.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 22. stav 4. Zakona o parni─Źnom postupku
─îlan 5. Zakona o upravnim sporovima
MJESNA NADLE┼ŻNOST KANTONALNOG SUDA ZA RJEŠAVANJE UPRAVNIH SPOROVA ODRE─ÉUJE SE PREMA SJEDIŠTU PRVOSTEPENOG ORGANA, ODNOSNO NJEGOVE ORGANIZACIONE JEDINICE, PA U SKLADU SA TIM SJEDIŠTA JEDINICE ZA KONTROLU VELIKIH OBVEZNIKA POREZNE UPRAVE SREDIŠNJEG UREDA OPREDJELJUJE I MJESNU NADLE┼ŻNOST KANTONALNOG SUDA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Ur-29/07 od 13.2.2008. g.)

 

<------->

 

─îlan 87. do 90. Zakona o carinskoj politici
STRU─îNI NALAZ I MIŠLJENJE CARINSKE LABARATORIJE, O ANALIZI SVOJSTVA ROBE U CILJU SVRSTAVANJA U ODGOVRAJU─ćI TARIFNI BROJ CARINSKE TARIFE, NIJE UPRAVNI AKT PA SE NE MO┼ŻE POBIJATI PRIGOVOROM ILI ┼ŻALBOM. POBIJANJE TAKVOG NALAZA MO┼ŻE SE IZVRŠITI SAMO U ┼ŻALBI PROTIV PRVOSTEPENOG RJEŠENJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-358/02 od 13.4.2007. g.)

 

<------->

 

Donošenjem kona─Źnog upravnog akta u upravnom postupku prestaje pravo tu┼żioca da zahtijeva od suda postupanje po ─Źl. 64 Zakona o upravnim sporovima BiH
─îlan 64. Zakona o upravnim sporovima BiH
Vije─çe za upravne sporove Suda BiH je odlu─Źilo pravilno i zakonito kada je odbilo kao neosnovan zahtjev tu┼żioca za donošenja upravnog akta koji u svemu zamjenjuje kona─Źni upravni akt tu┼żenog organa, navode─çi da nisu ispunjeni za to uslovi propisani ─Źlanom 64. Zakona o upravnim sporovima BiH, u situaciji kada je prvostepeni organ, nakon donošenja presude vije─ça za upravne sporove kojom je tu┼żio─Źeva tu┼żba uva┼żena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vra─çen prvostepenom organu na ponovno rješavanje, pa prvostepeni organ u ponovnom postupku donio novo rješenje, a tu┼żena, odlu─Źuju─çi o ┼żalbi tu┼żioca protiv tog (novog) rješenja, donijela kona─Źan upravni akt pri ─Źemu nije odlu─Źna okolnost da upravni organi nisu donijeli nove upravne akte odmah, odnosno u roku propisanom u ─Źlanu 64. Zakona o upravnim sporovima BiH.

 

(Presuda Apelacionog upravnog vije─ça Suda BiH broj Uvl- 8/07 od 07. 12. 2007. godine)

 

<------->

 

─îlan 87. stav 3. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu
POSTUPAK REVIZIJE (POVRATAK U POSJED) GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA, KOJE JE BEZ PRISUSTVA RANIJEG KORISNIKA PREUZETO IZ NJEGOVOG POSJEDA I DODJELJENO DRUGOM KORISNIKU POSLIJE 6. APRILA 1992. g., MO┼ŻE SE POKRENUTI I VODITI SAMO PO ZAHTJEVU FIZI─îKOG LICA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U┼ż-1/05 od 18.10.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 28. Zakona o porezu na dobit privrednih društava
─îlan 7. stav 4. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na dobit privrednih društava
PRIVREDNOM DRUŠTVU KOJEM JE, PO OSNOVU DONESENE ODLUKE ORGANA UPRAVLJANJA O RASPODJELI OPOREZIVE DOBITI U INVESTICIJE, UMANJEN POREZ NA DOBIT ZA IZNOS NAMIJENJEN ZA INVESTICIJE, PRILIKOM RAZREZA POREZA NA DOBIT U NAREDNOJ GODINI URA─îUNAT ─ćE SE U POREZ NA DOBIT ZA TU GODINU I PRIZNATE OLAKŠICE IZ PRETHODNE g., UKOLIKO JE INVESTICIJA UTROŠENA U ADAPTACIJU POSLOVNOG OBJEKTA KOJI NIJE U NJEGOVOM VLASNIŠTVU.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-912/07 od 24.5.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 21., 22., 28., 32. stav 1. i 33. stav 3. i 4. Zakona o stambenim odnosima – Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
ZAHTJEVU ZA DONOŠENJE RJEŠENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA NE MO┼ŻE SE UDOVOLJITI, AKO PODNOSILAC ZAHTJEVA NIJE U POSJEDU TOG STANA. UKOLIKO PODNOSILAC ZAHTJEVA KOJI JE PODNIO I ZAHTJEV ZA POVRAT STANA U POSJED IZDEJSTVUJE ODLUKU O POVRATU STANA, TADA SE TEK STI─îE ZAKONSKA MOGU─ćNOST DA ISHODUJE ODLUKU KOJA ZAMJENUUJE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-4193/01 od 8.3.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 11. Zakona o privrednim društvima
─îlan 3. stav 3. Zakona o lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sre─çu
─îlan 13. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju privrednu djelatnost
PRODAJNA MJESTA LUTRIJE BiH NEMAJU STATUS PODRU┼ŻNICA, ODNOSNO POSLOVNIH JEDINICA I NE UPISUJU SE U SUDSKI REGISTAR, PA ZBOG TOGA SE NIJE MOGAO ODBITI ZAHTJEV LUTRIJE ZA IZDAVANJE RJEŠENJA O UTVR─ÉIVANJU ISPUNJENOSTI USLOVA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI TOG MJESTA RADI PRODAJE IGARA NA SRE─ćU, LOTO LISTI─ćA, SPORTSKE PROGNOZE I DR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2246/01 od 25.4.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi III 4. i IX 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
─îlan 223. stav 3. Zakona o upravnom postupu
FEDERALNI ORGAN UPRAVE NIJE STVARNO NADLE┼ŻAN DA ODLU─îUJE O ┼ŻALBI IZJAVLJENOJ PROTIV PRVOSTEPENOG RJEŠENJA URBANISTI─îKO-GRA─ÉEVINSKE INSPEKCIJE OP─ćINE, KOJIM JE NALO┼ŻENO RUŠENJE BESPRAVNO IZGRA─ÉENOG OBJEKTA DONESENOG NA TEMELJU ZAKONA O PROSTORNOG URE─ÉENJA SR BOSNE I HERCEGOVINE.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-2052/02 od 11.10.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 241. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o upravnom postupku
SAZNANJE ZA PRAVNO STANOVIŠTE IZNIJETO U PRESUDI VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BIH U NEKOM DRUGOM UPRAVNOM SPORU (U SLI─îNOM SLU─îAJU DRUK─îIJE ODLU─îENO) NIJE NOVA ─îINJENICA ILI NOVI DOKAZ NA OSNOVU KOJEG BI SE DOZVOLILA OBNOVA OKON─îANOG UPRAVNOG POSTUPKA PRIMJENOM ─îLANA 246. STAV 1. TA─îKA 1. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUKU, PA SU ORGANI UPRAVE PRAVILNO ODBILI PRIJEDLOG TU┼ŻITELJA ZA OBNOVU POSTUPKA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U-730/02 od 10.5.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 8. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 51. stav 2. ta─Źka b., 52. i 65. Zakona o dr┼żavnoj slu┼żbi u Federaciji Bosne i Hercegovine
─îlan 27. stav 2. ta─Źka a). Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
ODLUKA ODBORA DR┼ŻAVNE SLU┼ŻBE ZA ┼ŻALBE, KOJOM JE ODLU─îENO O ┼ŻALBI DR┼ŻAVNOG SLU┼ŻBENIKA IZJAVLJENOJ PROTIV RJEŠENJA RUKOVODIOCA ORGANA DR┼ŻAVNE SLU┼ŻBE O PRESTANKU RADNOG ODNOSA, NE MO┼ŻE SE PREISPITIVATI TU┼ŻBOM U UPRAVNOM JER NE PRESTAVLJA UPRAVNI AKT, VE─ć SE NJENO PREISPITIVANJE MO┼ŻE VRŠITI SAMO PRED NADLE┼ŻNIM OP─ćINSKIM SUDOM PO PRAVILIMA PARNI─îNOG POSTUPA.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Ur-13/07 od 5.4.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 40., 41. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
PROTIV ODLUKA KANTONALNOG SUDA KOJIM JE ODBIJEN ZAHTJEV TU┼ŻITELJA ZA ODLAGANJE IZVRŠENJA OSPORENOG RJEŠENJA, PROTIV KOGA JE POKRENUT UPRAVNI SPOR, NE MO┼ŻE SE PODNIJETI ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvl-172/05 od 17.9.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 41. stav 1. i 2. i ─Źl. 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
ODLUKA VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE KOJA JE DONESENA PO TU┼ŻBI U UPRAVNOM SPORU NE MO┼ŻE SE POBIJATI ZAHTJEVOM ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvp-254/07 od 31.10.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 4., 9. i 26. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o upravnim sporovima
AKT ┼ŻELJEZNICE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE SARAJEVO KOJIM JE ODBJEN ZAHTJEV TU┼ŻIOCA (ZAPOSLENIKA TU┼ŻENOG) ZA DAVANJE SAGLASNOSTI ZA DODJELU ┼ŻELJEZNI─îKOG GRA─ÉEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI IZGRADNJE INDIVIDUALNOG STAMBENOG OBJEKTA NEMA SVOJSTVO UPRAVNOG AKTA, PA SE PROTIV NJEGA NE MO┼ŻE POKRENUTI UPRAVNI SPOR.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U┼ż-14/03 od 19.9.2007.g.)

 

<------->

 

─îlan 41. stav 1. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE NE MO┼ŻE SE PODNIJETI ZBOG POVREDE PRAVILA POSTUPKA KOJA SE ODNOSI NA POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVR─ÉENO ─îINJENI─îNO STANJE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvp-65/07 od 29.8.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 41. stav 1. i 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA VANREDNO PREISPITIVANJE PODNESEN PROTIV PRESUDE KANTONALNOG SUDA DONESENE U UPRAVNOM SPORU, KOJIM JE TU┼ŻBA UVA┼ŻENA I PONIŠTEN OSPORENI AKT TU┼ŻENOG I PREDMET VRA─ćEN NA PONOVNO RJEŠAVANJE, TREBA ODBACITI KAO NEDOZVOLJEN.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Uvp-278/07 od 31.7.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 4., 9. stavovi 1. i 2., 26. stav 1. ta─Źka 2. i 43. stav 2. Zakona o upravnim sporovima
─îlan 12. Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava
ZAPISNIK KOMISIJE ZA UTVR─ÉIVANJE PROMETNE VRIJEDNOSTI NEPOKRETNOSTI NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA U SMISLU ─îLANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA POŠTO SE NJIME NE ODLU─îUJE O PRAVU ILI OBVEZI STRANKE, TE SE PROTIV ISTOG NE MO┼ŻE VODITI NI UPRAVNI POSTUPAK NI UPRAVNI SPOR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj U┼ż-471/02 od 7.6.2007.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 2., 3. ta─Źka 5. i 4. stav 2. Zakona o prezu na promet nepokretnosti
─îlanovi 6. stav 2., 8. stav 2., 9. i 10. Zakona o porezu na promet nekretnina ZE–DO Kantona
NAKON DONOŠENJA I STUPANJA NA SNAGU KANTONALNIH ZAKONA O POREZU NA PROMET NEKRETNINA NE MOGU SE VIŠE PRIMJENJIVATI ODREDBE REPUBLI─îKOG ZAKONA O POREZU NA PROMET NEPOKRETNOSTI KOJE REGULIŠU REZREZ I NAPLATU TOG POREZA VE─ć ODREDBE ZAKONA ODNOSNOG KANTONA.
U TAKVOM SLU─îAJU PRILIKOM ZAMJENE NEKRETNINA POREZ NA PROMET SE PLA─ćA NA RAZLIKU PROMETNE VRIJEDNOSTI ZAMIJENJENIH NEKRETNINA (PORESKA OSNOVICA) SAMO AKO JE TAKO PROPISANO KANTONALNIM ZAKONOM, ODNOSNO NA PROMETNU VRIJEDNOST KOJU JE PROPISAO KANTONALNI ZAKON.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-309/01 od 10.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 5. i 17. stav 1. Zakona o porezu na promet nepokretnosti
─îlan 2. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu Federacije BiH
─îlan 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE URBANISTI─îKIM PLANOM PREDVI─ÉENO ZA IZGRADNJU CENTRALNOG PARKA GUBI TO SVOJSTVO I POSTAJE GRA─ÉEVINSKO ZEMLJIŠTE, PA U SLU─îAJU PRODAJE VLASNIK NIJE OSLOBO─ÉEN OBAVEZE PLA─ćANJA POREZA NA PROMET NEPOKRETNOSTI.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-137/01 od 16.03.2006. g.)

 

<------->


─îlanovi 56. stav 3., 57. stav 2. i 59. stav 3. ta─Źka 3. Pravilnika o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduze─ça
U POSTUPKU MALE PRIVATIZACIJE IZVRŠENE METODOM JAVNOG PRIKUPLJANJA PONUDA (TENDER), UZ PONUDU SE PORED OSTALIH ISPRAVA MORA PRILO┼ŻITI I DOKAZ O UPLATI DEPOZITA.
TAKAV DOKAZ NE MO┼ŻE NADOMJESTITI PRILO┼ŻENO PISMO NAMJERE BANKE DA ─ćE PO OKON─îANOM POSTUPKU PRIVATIZACIJE PRATITI FINANSIJSKI PONU─ÉA─îA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U┼ż-348/03 od 12.04.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 11. stavovi 1. i 2. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
─îlan 4. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
PRAVO NA POVRAT STANA U POSJED NE MO┼ŻE OSTVARITI OSOBA, KOJOJ JE AKTOM VLASNIKA STANA DODIJELJEN STAN ILI ZAKLJU─îEN UGOVOR O KORIŠTENJU STANA, UKOLIKO NIKADA NIJE USELILA U TAJ STAN JER TAKAV STAN NE MO┼ŻE SE SMATRATI NJEGOVIM DOMOM.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U┼ż-295/01 od 06.04.2006. g.)

 

<------->

 

─îlan 12. stav 1. ta─Źka 10. i stav 2. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire
─îlan 27. stav 3. ta─Źka a. Zakona o sudovima u Federaciji BiH
KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BIH JE OVLAŠTENA DA, U SLU─îAJU NEPRAVILNE I NEZAKONITE TRANSAKCIJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA, OBUSTAVI TAJ PROMET I SPRIJE─îI DALJI POSTUPAK PRENOSA VRIJEDNOSNIH PAPIRA. KOMISIJA NEMA TAKVA OVLAŠTENJA AKO JE PROMET VRIJEDNOSNIH PAPIRA IZVRŠEN NA OSNOVU PRAVNOG POSLA, JER TO SPADA U DOMEN SUDSKE NADLE┼ŻNOSTI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1149/03 od 20.10.2005. g.)

 

<------->


─îlan 2. stav 1. i 15. Zakona o upravnim sporovima
─îlan 124. Zakona o privrednim društvima
─îlan 16. stav 2. Zakona o Komisiji za vrijednosne papire
─îlan 15. Pravilnika o na─Źinu upisa i vo─Ĺenja registra emitenata vrijednosnih papira kod Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH
U POSTUPKU UPISA DIONI─îKOG DRUŠTVA U REGISTAR EMITENATA VRIJEDNOSNIH PAPIRA, KOJI SE VODI KOD KOMISIJE ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE FEDERACIJE BIH, MALI DIONI─îARI NISU AKTIVNO LEGITIMISANI DA POKRE─ćU UPRAVNI SPOR PROTIV RJEŠENJA O UPISU DRUŠTVA U REGISTAR EMITENATA VRIJEDNOSNIH PAPIRA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1787/03 od 23.02.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 2., 15., 16. stav 2., 41., 42. stavovi 1., 3. i 4. i 60. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 190. do 193. Zakona o parni─Źnom postupku
ZA RAZLIKU OD PARNI─îNOG POSTUPKA, U POSTUPKU UPRAVNIH SPOROVA ZAKONOM JE RESTRIKTIVNO PREDVI─ÉENA INSTITUCIJA SPOREDNOG UMJEŠA─îA KAO TRE─ćEG LICA, KOJE PORED STRANAKA MO┼ŻE U─îESTVOVATI U SPORU PRIDRU┼ŻIVANJEM JEDNOJ OD STRANAKA, AKO IMA PRAVNI INTERES DA STRANKA KOJOJ SE PRIDRU┼ŻIO USPIJE U SPORU. TO MOGU BITI SAMO DRUŠTVENE ORGANIZACIJE ILI UDRU┼ŻENJA GRA─ÉANA, AKO ISPUNJAVAJU I OSTALE ZAKONOM PROPISANE USLOVE.
SHODNOM PRIMJENOM ODGOVARAJU─ćIH ODREDABA KOJE REGULIŠU PARNI─îNI POSTUPAK NE MO┼ŻE SE DOZVOLITI MIJEŠANJE U UPRAVNI SPOR BILO KOJEM DRUGOM PRAVNOM SUBJEKTU (POJEDINCU ILI PRAVNOM LICU) OSIM DRUŠTVENOJ ORGANIZACIJI ILI UDRU┼ŻENJU GRA─ÉANA, PA NJIHOVE PODNESKE U SPORU TREBA ODBACITI KAO PODNESENE OD NEOVLAŠTENIH OSOBA.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U┼ż-292/03 od 24.05.2006. g. i presuda istog suda broj U┼ż–291/03 od 24.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 4., 9. stav 2., 11., 22., i 26. stav 1. ta─Źka 2. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 267. do 290. Zakona o upravnom postupku
─îlan 143. Zakona o radu
ODLUKA FEDERALNE KOMISIJE ZA IMPLEMENTACIJU ─îLANA 143. ZAKONA O RADU, NIJE DONESENA U UPRAVNOM POSTUPKU I NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA, PA SE ZBOG NEDONOŠENJA ZAKLJU─îKA O DOZVOLI NJENOG IZVRŠENJA OD STRANE OBA UPRAVNA ORGANA, PO ZAHTJEVU STRANKE KOJA JE TRA┼ŻILA DONOŠENJE TAKVOG ZAKLJU─îKA, NE MO┼ŻE IZ TOG RAZLOGA POKRENUTI I VODITI UPRAVNI SPOR, NEGO NJENU TU┼ŻBU TREBA ODBACITI.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U┼ż-449/04 od 10.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 26. stav 1. ta─Źka 6. i stav 2., 43. stav 2. i 60. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 179. i 269. stav 2. Zakona o parni─Źnom postupku
PREMA ODREDBAMA PARNI─îNOG POSTUPKA, KADA SE UTVRDI DA O TU┼ŻBENOM ZAHTJEVU VE─ć TE─îE PARNICA ILI DA JE STVAR PRAVOMO─ćNO PRESU─ÉENA, NE MO┼ŻE SE U POGLEDU ISTOG ZAHTJEVA POKRENUTI NOVA PARNICA ME─ÉU ISTIM STRANKAMA, A KADA SE TO DESI NOVA TU┼ŻBA SE MORA ODBACITI. SHODNOM PRIMJENOM TAKVIH ODREDABA, KADA U UPRAVNOM SPORU POSTOJI IDENTITET PREDMETA SPORA I IDENTITET STRANAKA, SUD ─ćE NOVU TU┼ŻBU ODBACITI NE SAMO KADA SE RADI O PRAVNOMO─ćNO PRESU─ÉENOJ STVARI, KAKO JE TO PROPISANO ZAKONOM O UPRAVNIM SPOROVIMA, NEGO I KADA JE U TOKU UPRAVNI SPOR O ISTOJ STVARI (ISTOM UPRAVNOM AKTU) ME─ÉU ISTIM STRANKAMA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U┼ż-291/03 od 24.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 49. stav 1. i 60. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 371. stav 2. i 390. Zakona o parni─Źnom postupku
POSTOJANJE PRAVNOG INTERESA ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI KAO VANREDNOG PRAVNOG SREDSTVA ZAKONSKI JE USLOV NE SAMO ZA NJEGOVO PODNOŠENJE NEGO I ZA MERITORNO ODLU─îIVANJE PO TOM VANREDNOM PRAVNOM SREDSTVU, TE KADA SU NAKON NJEGOVOG PODNOŠENJA, PO PRIJEDLOGU ZA OBNOVU POSTUPKA OSPORENO I PRVOSTEPENO RJEŠENJE, KOJI SU BILI PREDMET UPRAVNOG SPORA I PRESUDE KOJA SE POBIJA ZAHTJEVOM, PONIŠTENI, TAKAV ZAHTJEV PODNOSIOCA TREBA ODBACITI KAO NEDOZVOLJEN ZBOG NEDOSTATKA PRAVNOG INTERESA.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj Uvl-91/03 od 24.05.2006. g.)

 

<------->

 

─îlanovi 2. stav 2, 4. stav 1, 5. stav 1, 6. i 7. Zakona o komunalnim taksama
PRAVNA I FIZI─îKA LICA SU U ZAKONSKOJ OBAVEZI DA PLA─ćAJU KOMUNALNU TAKSU ZA FIRMU KOJA JE I STVARNO ISTAKNUTA


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U-320/00 od 04.11.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 2. stav 2. Zakona o oru┼żanim snagama RBiH
─îlanovi 1. i 3. Zakona o slu┼żbi u Armiji RBiH
─îlan 35. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o vojnoj obavezi
VOJNOM LICU KOJE JE U ODRE─ÉENOM VREMENSKOM PERIODU SAMOVLASNO NAPUSTILO VOJNU JEDINUCU ZA TAJ PERIOD NE MO┼ŻE SE PRIZNATI STATUS PRIPADNIKA ORU┼ŻANIH SNAGA RBiH.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U-1052/00 od 08.06.2005.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 21., 22. ta─Źka 5. (ta─Źka 6)., 23. i 32. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
─îlan 40. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
OPŠTINA JE POREZNI OBVEZNIK POREZA NA PROMET USLUGA KADA IZDAJE U ZAKUP POSLOVNI PROSTOR NA KOJEM IMA PRAVO UPRAVLJANJA.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U-1100/00 od 13.07.2005.g.)

 

<------->

 

 

─îlan 162. stav 1. Zakona o upravnom postupku
─îlan 4. i 6. Zakona o priznavanju javnih isprava na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine
PRAVOSNA┼ŻNI UPRAVNI AKT (RJEŠENJE) DONESEN OD STRANE NADLE┼ŻNOG UPRAVNOG ORGANA DRUGOG ENTITETA PREDSTAVLJA JAVNU ISPRAVU U SMISLU ODREDABA FEDERALNOG ZAKONA O PRIZNAVANJU JAVNIH ISPRAVA NA TERITORIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.


(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj U┼ż-158/00 od 13.07.2005.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 2. stav 1. i 26. stav 1. ta─Źka 3. Zakona o upravnim sporovima
NE MO┼ŻE SE U UPRAVNOM SPORU ODBACITI TU┼ŻBA TU┼ŻITELJA PODNESENA PROTIV DRUGOSTEPENOG RJEŠENJA, KOJIM JE PO ┼ŻALBI ZAINTERESOVANOG LICA PONIŠTENO PRVOSTEPENO RJEŠENJE, ZBOG NEDOSTATKA PROCESNO-PRAVNOG INTERESA ZA PODNOŠENJE TU┼ŻBE.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U┼ż-66/00 od 9.12.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 9. i 4. Zakona o upravnim sporovima
AKT NADLE┼ŻNOG ORGANA KOJIM SU IMENOVANI ─îLANOVI UPRAVNOG ODBORA U PRAVNOM LICU NE PREDSTAVLJA UPRAVNI AKT, PA SE PROTIV TAKVOG AKTA NE MO┼ŻE VODITI UPRAVNI SPOR.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj U┼ż-229/00 od 28.02.2005.g.)

 

<------->

 

─îlan 18. ta─Źka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (pre─Źiš─çeni tekst)
INVALIDSKO LICE KOJE JE UVEZLO PUTNI─îKI AUTOMOBIL BEZ OBAVEZE PLA─ćANJA POREZA NA PROMET I KOJE JE PRIJE ISTEKA ZAKONSKOG ROKA OD PET GODINA, PODNIJELO ZAHTJEV ZA RAZREZ POREZA RADI PRODAJE AUTOMOBILA, DU┼ŻNO JE DA PLATI POREZ NA PROMET PREMA POREZNOJ OSNOVICI KOJA ─îINI NABAVNU VRIJEDNOST AUTOMOBILA UZ OBAVEZU PLA─ćANJA I ZATEZNIH KAMATA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-3714/03 od 1.9.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 3. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
LICU KOJEM JE AKTOM DAVAOCA STANA NA KORIŠTENJE DODIJELJEN STAN NA KORIŠTENJE, A NA OSNOVU TOG AKTA NIJE ZAKLJU─îEN UGOVOR O KORIŠTENJU STANA, NITI JE TO LICE USELILO U DODJELJENI STAN, NA ISPUNJAVA ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA POVRAT U POSJED TOG STANA BEZ OBZIRA NA NJEGOV IZBJEGLI─îKI STATUS.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U┼ż-422/02 od 22.9.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 249. stav 1. ta─Źka 1. Zakona o upravnom postupku
NE PRESTAVLJA NOVU ─îINJENICU, ZBOG KOJE BI SE MOGLA DOZVOLITI OBNOVA UPRAVNOG POSTUPKA, SAZNANJE STRANKE DA JE U DRUGIM SLI─îNIM SLU─îAJEVIMA DRUGA─îIJE ODLU─îENO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-4373/01 od 3.6.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 262. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku
─îlan 9. Zakona o upravnim sporovima
PISMENO OBAVIJEŠTENJE ORGANA UPRAVE KOJIM SE STRANKA OBAVIJEŠTAVA DA ORGAN UPRAVE NE PRIHVATA NJEN ZAHTJEV ZA UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOSNA┼ŻNOG RJEŠENJA I KADA JE DONIJETO U FORMI RJEŠENJA NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA PROTIV KOJEG SE MO┼ŻE IZJAVITI ┼ŻALBA ILI POKRENUTI UPRAVNI SPOR.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2171/99 od 18.6.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 41. i 42. Zakona o upravnim sporovima
PROTIV RJEŠENJA VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BiH KOJIM JE ODBIJEN ILI ODBA─îEN ZAHTJEV TU┼ŻITELJA ZA ODLAGANJE IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA, KOJIM MU JE NALO┼ŻENA ODRE─ÉENA OBAVEZA, NIJE DOZVOLJENA ┼ŻALBA PA SE KAO TAKVA MORA ODBACITI.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U┼ż-413/04 od 2.9.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 71., 77. i 78. stav 2. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU SLOBODA I PRAVA ZAJAM─îENIM USTAVOM KOJA SU POVRIJE─ÉENA RADOM SLU┼ŻBENOG LICA NE MO┼ŻE SE PODNIJETI PROTIV SUDIJA, VE─ć ISKLJU─îIVO PROTIV SLU┼ŻBENIH LICA U ORGANIMA UPRAVE KOJI SVOJIM RADNJAMA PROTIVNO ZAKONU NEPOSREDNO SPRIJE─îAVAJU ILI OGRANI─îAVAJU ODRE─ÉENOM POJEDINCU VRŠENJE USTAVOM ZAJAM─îENE SLOBODE I PRAVA.

 

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: U┼ż-360/04 od 22.10.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 45. i 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEVOM ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE KAO VANREDNIM PRAVNIM LIJEKOM NE MO┼ŻE SE POBIJATI RJEŠENJE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BIH, KOJIM JE ODBA─îEN ZAHTJEV TU┼ŻITELJA ZA ODLAGANJE IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA, PA SE TAKAV ZAHTJEV ODBACUJE KAO NEDOZVOLJEN.


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Uvl-30/04 od 6.10.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 19. stav 4. i 25. stav 2. Zakona o upravnim sporovima
NE MO┼ŻE SE U POSTUPKU PO IZJAVLJENOJ ┼ŻALBI PROTIV ODLUKE KANTONALNOG SUDA PODNOSITI ZAHTJEV ZA ODGODU IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA, VE─ć SAMO PO TU┼ŻBI U UPRAVNOM SPORU.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: U┼ż-464/04 od 13.10.2004.g.)

 

<------->


─îlanovi 4. i 9. Zakona o upravnim sporovima
ODLUKA KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA (CRPC), KOJOM SE NOSIOCU STANARSKOG PRAVA ILI ─îLANU NJEGOVOG PORODI─îNOG DOMA─ćINSTVA VRA─ćA U POSJED STAN, NIJE UPRAVNI AKT PA SE NE MO┼ŻE POBIJATI TU┼ŻBOM U UPRAVNOM SPORU.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1825/03od 8.9.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovima
─îlanovi 76., 77. i 78. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH
TU┼ŻBA ZBOG NEDONOŠENJA RJEŠENJA PO IZJAVLJENOJ ┼ŻALBI (TKZ. "─ćUTANJE ADMINISTRACIJE") PROTIV RJEŠENJA POREZNE UPRAVE KANTONALNOG POREZNOG UREDA NE MO┼ŻE SE PODNIJETI, JER TU ┼ŻALBU RJEŠAVA ISTI KANTONALNI URED, PA UKOLIKO TAJ URED NE DONESE RJEŠENJE PO ┼ŻALBI STRANKA IMA MOGU─ćNOST DA IZJAVI ┼ŻALBU FEDERALNOM MINISTARSTVU FINANSIJA KAO DRUGOSTEPENOM ORGANU.


(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2695/04 od 21.10.2004.g.)

 

<------->

 

─îlanovi 103. i 105. preuzetog Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca
PRVOSTEPENO RJEŠENJE KOJIM JE ODLU─îENO O PROCENTU VOJNOG INVALIDITETA RATNOG VOJNOG INVALIDA I PRAVIMA KOJA MU PO TOM OSNOVU PRIPADAJU, A PROTIV KOJEG NIJE IZJAVLJENA ┼ŻALBA, PODLIJE┼ŻE REVIZIJI DRUGOSTEPENOG ORGANA U ROKU OD TRI MJESECA RA─îUNAJU─ćI OD DANA KADA PRIMI PREDMET OD PRVOSTEPENOG ORGANA.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-456/01 od 6.5.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 11. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
NE SMATRA SE REPRODUKCIONIM MATERIJALOM GOTOVO JESTIVO ULJE KOJE SE PRETA─îE U BOCE I KANISTRE I KAO TAKVO STAVLJA U PROMET, JER TAKVA DJELATNOST NE PRESTAVLJA PROIZVO─ÉA─îKU DJELATNOST, PA STOGA NABAVKA TAKVOG MATERIJALA PODLIJE┼ŻE PLA─ćANJU POREZA NA PROMET.


(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1885/99 od 21.4.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 22. ta─Źka 5. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
ORGANI ILI ORGANIZACIJE KOJE VRŠE OBUKU KANDIDATA ZA POLAGANJE VOZA─îKOG ISPITA NISU OSLOBO─ÉENI PLA─ćANJA POREZA NA PROMET USLUGA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1608/99 od 5.2.2004.g.)

 

<------->

 

─îlan 30. i 36. ta─Źka a. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
PRAVO NA NOV─îANU NAKNADU PO OSNOVU NEZAPOSLENOSTI NE MO┼ŻE SE USKRATITI PRIPRAVNIKU SAMO ZBOG TOGA ŠTO U UGOVORENOM ROKU NIJE POLO┼ŻIO STRU─îNI ISPIT, UKOLIKO ISPUNJAVA I OSTALE ZAKONOM PROPISANE USLOVE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2510/02 od 5.5.2004.g.)

 

<------->

 

 

USPOSTAVA RANIJEG VLASNI─îKO PRAVNOG ODNOSA

 

Odredba ─Źlana 44 stav 1 i u vezi sa ─Źlanom 46 Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06)

 

Uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko pravnog odnosa mo┼że se izvršiti samo u korist ranijeg vlasnika tog zemljišta ili njegovog sljednika, pod uslovima propisanim zakonom.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Osporenim aktom odbija se ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Podru─Źne jedinice B.L. broj 11-476-546/07 od 12.02.2008. godine, kojim je odbijen zahtjev tu┼żioca za uspostavu ranijeg vlasni─Źko – pravnog odnosa na zemljištu ozna─Źenom kao k─Ź. br. 431/1, zv. „Bara“ oranica u površini od 2161 m2, upisana u zk.ul. broj 9817 k.o. B.L. kao društvena svojina, a zemljišno knji┼żno pravo korištenja Preduze─ça za izgradnju B.L. sa 1/1 dijela, a po katastarskom operatu ozna─Źeno kao k─Ź. br. 811 upisana u pl. br. 950 ko B.L. 5.

Iz spisa predmeta proizilazi da je tu┼żilac zahtjevom od 04.09.2007. godine zatra┼żio uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko pravnog odnosa na gradskom gra─Ĺevinskom zemljištu u skladu sa ─Źlanom 44 i 46 Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu, a koje zemljište je ozna─Źeno kao k.─Ź. broj 431/1 upisano u zk. ul. broj 9817 k.o B.L, koje se po novom premjeru odnosi na k─Ź. br. 811 upisana u pl. br. 950 k.o. B.L. 5. Uz zahtjev su prilo┼żili zemljišno knji┼żni izvadak broj 9817 k.o. B.L, izvod iz posjedovnog lista broj 950 k.o. B.L. 5, kopiju katastarskog plana od 30.07.2007. godine, izvod iz regulacionog plana “Jug 3” za prostor izme─Ĺu Ul. M.J., Jug B. i Bulevara V.S.S, objavljenog u Slu┼żbenom glasniku Grada B.L. broj 9/05 od 06.07.2005. godine, a naknadno dana 17.01.2008. godine, na tra┼żenje prvostepenog organa, dostavio je i pravosna┼żno rješenje Skupštine Opštine B.L. broj 06/III-475-51/74 od 20.06.1974. godine o dodjeli predmetnog zemljišta i sporazum o naknadi zaklju─Źen dana 24.09.1974. godine sa ranijim vlasnikom tog zemljišta M.M.

U postupku po tom zahtjevu, Podru─Źna jedinica B.L. je, kao prvostepeni organ, izvršila uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdila da se radi o zemljištu po starom premjeru ozna─Źenom kao k.─Ź. broj 431/1 u površini od 2161 m2, upisana u zk. ul. broj 9817 k.o. B.L, kao društvena svojina sa 1/1 dijela, sa pravom koriš─çenja na neizgra─Ĺenom gra─Ĺevinskom zemljištu u korist Preduze─ça za izgradnju B.L. sa 1/1 dijela, koje je po novom premjeru ozna─Źeno kao k─Ź. br. 811 u površini od 2191 m2, upisano u p.l. 950 k.o. B.L. 5 na ime ODP Zavod za izgradnju B.L. Pored toga je utvr─Ĺeno, a na osnovu uvida u rješenje Skupštine opštine B.L. broj 06/III-475-51/74 od 20.06.1974. godine da je predmetno zemljište dato Preduze─çu za izgradnju B.L, radi izgradnje puta Isto─Źni tranzit u B.L. i da je raniji vlasnik tog zemljišta bila M.M iz B.L, sa kojom je za to zemljište postignut sporazum o naknadi dana 24.09.1974. godine.

Uz to konstatovano je da je 1972. godine Skupština Opštine donijela Odluku o osnivanju Komunalnog fonda opštine B.L. („Slu┼żbeni glasnik Opštine B.L.“, broj 4/72) sa zadatkom prikupljanja i raspolaganja sredstvima za ure─Ĺivanje gra─Ĺevinskog zemljišta koje obuhvata i pribavljanje zemljišta i rješavanje svih imovinsko pravnih pitanja koja su ─Źlanom 20. pomenute odluke data u nadle┼żnost Preduze─çu za izgradnju B.L.

S obzirom na sve navedeno, a imaju─çi u vidu da je Preduze─çe za izgradnju, kao pravni prednik tu┼żioca, Zavoda za izgradnju a.d. B.L, obavljalo stru─Źne poslove za ra─Źun i u ime Komunalnog fonda opštine B.L, to se ne mo┼że smatrati da je predmetno zemljište stekao orginarnim, a ni derivativnim putem, zaklju─Źeno je da nije bilo osnova da se u korist tu┼żioca uspostavi ranije vlasni─Źko pravno stanje na predmetnom zemljištu u smislu odredbe ─Źlana 44. i 46. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu.

Po ocjeni ovog suda ovakav zaklju─Źak i pravni stav tu┼żenog je ispravan.

Odredbom ─Źlana 44 stav 1. Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu, propisano je da stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje dr┼żavno vlasništvo na gra─Ĺevinskom zemljištu, koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada dr┼żavno vlasništvo je prešlo na osnovu: a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra─Ĺevinskog zemljišta ("Slu┼żbeni list FNRJ", broj 52/58), b) Zakona o odre─Ĺivanju gra─Ĺevinskog zemljištu u odre─Ĺenim naseljima gradskog karaktera (Slu┼żbeni list BiH“, broj 24/68), koji se odnosi na Opštine Banja Luka, Doboj, Rudo, Višegrad i Zvornik.

U stavu 2 propisano je da se na gra─Ĺevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada dr┼żavno vlasništvo prešlo je na osnovu odluke Opštine, na kojem je prestalo dr┼żavno vlasništvo na osnovu ─Źlana 96 Zakona o gra─Ĺevinskom zemljištu RS („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 86/03), utvrdi─çe se prestanak dr┼żavnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko-pravnog odnosa.

Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizilazi da se prestanak dr┼żavnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko pravnog odnosa utvr─Ĺuje na zemljištu koje je postalo društvena odnosno dr┼żavna svojina na osnovu navedenih zakona odnosno odluka Opštine i koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a što nadalje, s obzirom da se radi uspostavljanju ranijeg vlasni─Źko-pravnog odnosa, zna─Źi da se pravo vlasništva na tom zemljištu mo┼że utvrditi samo u korist ranijeg vlasnika tog zemljišta.

Sada va┼że─çi Zakon o gra─Ĺevinskom zemljištu, za razliku od ranijih zakonskih rješenja ne daje definiciju ranijeg vlasnika neizgra─Ĺenog gra─Ĺevinskog zemljišta s obzirom da stupanjem na snagu tog zakona gra─Ĺevinsko zemljište postaje privatna svojina, ali ona proizilazi iz odredbe ─Źlana 46 tog zakona koja propisuje da stupanjem na snagu ovog zakona, lice (raniji vlasnik), koje je u zemljišnim knjigama upisano kao nosilac privremenog prava korištenja, na neizgra─Ĺenom gra─Ĺevinskom zemljištu u društvenoj odnosno dr┼żavnoj svojini postaje vlasnik tog zemljišta i svi drugi upisi u javnim evidencijama treba da se usklade sa stanjem u zemljišnoj knjizi ukoliko se ne doka┼że suprotno, a društveno, sada dr┼żavno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo drugog lica.

Prema tome raniji vlasnik gra─Ĺevinskog zemljišta u društvenoj odnosno dr┼żavnoj svojini je lice koje je u zemljišnoj knjizi upisano kao nosilac privremenog prava korištenja, a koje pravo je moglo pripasti samo licu koje je u ─Źasu prelaska tog zemljišta u društvenu odnosno dr┼żavnu svojinu imalo uknji┼żeno pravo svojine u zemljišnoj knjizi odnosno katastar nekretnina ili licu na koje je raniji vlasnik do dana prelaska gra─Ĺevinskog zemljištva u društvenu sada dr┼żavnu svojinu, prenio pravo korištenja zemljišta na osnovu valjanog pravnog posla.

Predmetno zemljište je rješenjem Skupštine opštine B.L. broj 06/3-475-51/74 od 20.06.1974. godine dato Preduze─çu za izgradnju B.L. radi izgradnje puta- Isto─Źni tranzit u B.L, na osnovu kojeg rješenja se Preduze─çe za izgradnju uknji┼żilo kao korisnik istog u zk. ul. br. 9817 k.o. B.L, a i stupilo u posjed istog. Navedeno zemljište, kako je to u istom rješenju i navedeno, je postalo društvena svojina na osnovu ─Źlana 3 Zakona o odre─Ĺivanju gra─Ĺevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera („Slu┼żbeni list SFRJ“, broj 5/68) i rješenja Skupštine opštine B.L. br. 2292 od 27.09.1968. godine donesenog na osnovu pomenutog Zakona. Iz naprijed navedenog nesporno proizilazi da tu┼żilac, odnosno njegov pravni prednik nema svojstvo ranijeg vlasnika predmetnog zemljišta, s obzirom da nije bio vlasnik istog u vrijeme kada je to zemljište postalo društvena svojina, ve─ç je u posjed istog stupio na osnovu navedenog rješenja o davanju tog zemljišta, zbog ─Źega i ne ispunjava uslove iz naprijed navedene zakonske odredbe za uspostavljanje ranijeg vlasni─Źko pravnog odnosa, kako je to ispravno utvrdio i tu┼żeni, a i prvostepeni organ.

Prema tome, ─Źinjenice bitne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogle su se na nesporan na─Źin utvrditi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, kako je to prvostepeni organ i u─Źinio, pa nije bilo potrebe za provo─Ĺenje posebnog ispitnog postupka koji zahtijeva tu┼żilac. Tako─Ĺe nije bilo ni obaveze za odr┼żavanje usmene rasprave, jer se u ovoj upravnoj stvari, kao stranka pojavljuje samo tu┼żilac, kao podnosilac zahtjeva, a ni za provo─Ĺenje uvi─Ĺaja i vješta─Źenja, u svrhu utvr─Ĺenja ─Źinjenice da li je predmetno zemljište privedeno namjeni, jer utvr─Ĺenje te ─Źinjenice nije od uticaja na ostvarivanje prava tu┼żioca, s obzirom da nije raniji vlasnik predmetnog zemljišta. Iz tog razloga se i navodi istaknuti u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

 

(Okru┼żni sud u Banjoj Luci, broj 11 0 U 000453 08 U (raniji broj: 011-0-U-08-000 615) od 23.01.2009. godine)

 

<------->

 

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU SLOBODA I PRAVA ZAJEM─îENIH USTAVOM

 

─îlan 55 u vezi ─Źlana 22 stav 1 ta─Źka 5 Zakona o upravnim sporovima

 

 

Zahtjev za zaštitu Ustavom zajem─Źenih sloboda i prava povrije─Ĺenih radnjom sudije se ne mo┼że podnijeti na osnovu odredbe ─Źlana 55 Zakona o upravnim sporovima, pa takav zahtjev treba odbaciti kao nedozvoljen.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

Iz zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajem─Źenih Ustavom Republike Srpske, proizilazi da podnosilac zahtjeva O.Z. iz Banjaluke podnosi taj zahtjev zbog radnje sudije … Osnovnog suda u …, a koja mu u predmetu tog suda broj Rs-…, kako se to u zahtjevu navodi, nije dozvolila da kao punomo─çnik u svojstvu advokata zastupa tu┼żioca B. B., time što je ignorisala njegovu punomo─ç koja se nalazila u spisu, a što zna─Źi da je taj zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajem─Źenih Ustavom Republike Srpske podnešen zbog nezakonite radnje sudije.

Odredbom ─Źlana 55 Zakona o upravnim sporovinma („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05 – u daljem tekstu: ZUS) je propisano da se zaštita sloboda i prava pojedinaca zajem─Źenih Ustavom osigurava i u slu─Źaju ako su te slobode ili prava (osim povrede kona─Źnim pojedina─Źnim aktom u smislu ─Źlana 53 ZUS-a) povrije─Ĺeni radnjom slu┼żbenog lica u republi─Źkom organu uprave i republi─Źkoj upravnoj organizaciji, organima jedinice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduze─çu, ustanovi ili drugom pravnom licu, koja vrše javna ovlaš─çenja, a kojom se protivno Ustavu, neposredno spre─Źava ili ograni─Źava odre─Ĺenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava, s tim da fizi─Źko lice ─Źija su prava i slobode ugro┼żeni, zahtjev podnosi (u smislu ─Źlana 56 istog zakona) nadle┼żnom okru┼żnom sudu, pri ─Źemu se zahtjev zbog nezakonite radnje mo┼że podnijeti sve dok radnja traje, kako je to i propisano ─Źlanom 57 stav 1 istog zakona.

U konkretnom slu─Źaju se radi o zahtjevu podnesenom protiv radnje sudije, ali sudije kao inokosni nosioci sudske vlasti, u tripartitnom ustavnom ure─Ĺenju Republike Srpske nesporno i ne spadaju u krug lica obuhva─çenih pomenutim ─Źlanom 55 ZUS-a, zbog ─Źega se zahtjev za zaštitu Ustavom zajem─Źenih sloboda i prava povrije─Ĺenih radnjom sudije i ne mo┼że podnijeti na osnovu te odredbe.

Odredbom ─Źlana 54 stav 2 ZUS-a je propisano da se podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajem─Źenih Ustavom, kao i rješavanje tog zahtjeva od strane suda, vrši shodnom primjenom odredaba ZUS-a koje se odnose na upravni spor, s tim da se o zahtjevu odlu─Źuje rješenjem, a odredbom ─Źlana 22 stav 1. ta─Źka 5 ZUS-a je propisano da ─çe nadle┼żni sud u svakom stadijumu postupka rješenjem odbaciti tu┼żbu ako utvrdi da se radi o stvari u kojoj se po odredbama tog zakona ne mo┼że voditi upravni spor.

S obzirom na sve navedeno, budu─çi da se predmetni zahtjev za zaštitu Ustavom zajem─Źenih sloboda i prava povrije─Ĺenih radnjom sudije i ne mo┼że podnijeti na osnovu odredbe ─Źlana 55 ZUS-a, to je predmetni zahtjev, shodnom primjenom odredbe ─Źlana 22 stav 1. ta─Źka 5 ZUS-a u vezi sa odredbom ─Źlana 54 stav 2 istog zakona, valjalo odbaciti kao nedozvoljen.

 

 

(Rješenje Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 011-0-Uz-08-000 004 od 11.9.2008. g.)

 

 

<------->

 

ZAHTJEV ZA ODLAGANJE IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA

 

─îlan 14. stav 4. u vezi ─Źlana 7. stav 1. i ─Źlana 15. Zakona o upravnim sporovima

 

Zahtjev za odlaganje izvršenja upravnog akta protiv kojeg nije podnešena tu┼żba, se odbacuje kao nedozvoljen.

 

 

Iz obrazlo┼żenja


U konkretnom slu─Źaju, tu┼żilac „Univerzitet…“ zatra┼żio je odlaganje izvršenja upravnog akta broj 05… od 12.05.2008. godine Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske. Me─Ĺutim, protiv tog upravnog akta nije podnešena tu┼żba, pa stoga i nisu bili ispunjeni uslovi, u smislu ─Źlana 14. stav 4. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05 – u daljem tekstu ZUS) u vezi sa ─Źlanom 7. stav 1. i ─Źlanom 15. stav 1. istog zakona, da ovaj sud odlu─Źuje o zahtjevu za odlaganje izvršenja tog upravnog akta, jer protiv tog upravnog akta i nije podnešena tu┼żba.
Na druga─Źije odlu─Źivanje ne mo┼że uticati ─Źinjenica da je tu┼żilac u upravnom sporu koji se vodi pred ovim sudom pod brojem 011-0-U-…183 (na koji se u svom predmetnom zahtjevu i poziva) podnio tu┼żbu protiv tu┼żenog Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, radi poništenja rješenja tog tu┼żenog broj 18.5… od 28.01.2008. godine, kojim su odbijene kao neosnovane ┼żalbe „T... fakulteta“ i S. S. (fizi─Źkog lica) iz Banjaluke, izjavljene protiv prvostepenog rješenja broj 05... od 20.12.2007. godine Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka (u daljem tekstu: Odsjek Banjaluka) kojim se u ta─Źki 1. dispozitiva, potvr─Ĺuje da je K. (S.) M. iz Banjaluke na dan 01.04.1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u Banjaluci u Ulici B. br. ..., nosioca prava raspolaganja i davaoca stana na koriš─çenje „T… fakulteta“, a u ta─Źki 2. dispozitiva dozvoljava K. (M.) M., sinu K. (S.) M., vra─çanje u posjed tog stana, te u ta─Źki 3. dispozitiva utvr─Ĺuje prestanak prava privremenog koriš─çenja tog stana zakonitom privremenom korisniku S. S., koja stan koristi po osnovu ugovora o koriš─çenju stana zaklju─Źenog sa „Zavodom za izgradnju“ Banjaluka od 02.01.1996. godine, a u ta─Źki 4. dispozitiva utvr─Ĺuje da je zakoniti privremeni korisnik S. S. du┼żna stan vratiti u posjed K. (S.) M. u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja oslobo─Ĺen od svih lica i svojih stvari, sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja, s tim da nema pravo na alternativni smještaj. U tom upravnom sporu je ovaj sud i donio presudu pod brojem 011-0-U-…183 od 25.06.2008. godine kojom je tu┼żba tu┼żilje S. S. uva┼żena i osporeni akt poništen, a tu┼żba tu┼żioca „Univerziteta…“ odba─Źena kao podnešena od strane neovlaš─çenog lica u smislu ─Źlana 22. ta─Źka 1. ZUS-a, jer „Univerzitet …“ i nije imao u toj upravnoj stvari svojstvo stranke, ve─ç je to imao „T… fakultet“, pri ─Źemu je u obrazlo┼żenju presude i navedeno da stoga i nije bilo potrebe da sud posebno odlu─Źuje o zahtjevu tu┼żioca „Univerziteta…“ za odlaganje izvršenja osporenog akta broj 18.05… od 28.01.2008. godine, a koji zahtjev je taj tu┼żilac bio postavio u svojoj tu┼żbi u predmetu ovog suda broj 011-0-U-…183, a sa ─Źim u vezi je, svojim dopisom od 17.04.2008. godine, taj tu┼żilac i obavijestio sud da je u okviru ┼żalbenog postupka tra┼żio obustavu izvršenja, ali ne odgodu, rješenja broj 05… od 21.03.2008. godine kojim je odbijen zahtjev sadašnjeg korisnika stana, S. S. (a ne „Univerziteta …“), za odlaganje izvršenja rješenja Odsjeka Banjaluka broj 05… od 20.12.2007. godine, koje je indirektno u vezi sa tom tu┼żbom, budu─çi da su oba pomenuta akta, kako osporeni akt broj 18.05… od 28.01.2008. godine a tako i akt broj 05… od 21.03.2008. godine kojim je odbijeno odlaganje rješenja o izvršenju, u vezi sa istim prvostepenim rješenjem Odsjeka Banjaluka broj 05… od 20.12.2007. godine, iako je osporeni akt donio tu┼żeni kao drugostepeni organ, a akt broj 05… od 21.03.2008. godine donio prvostepeni organ – Odsjek Banjaluka, koji akt je i izvršen dana 27.03.2008. godine u 10,00 ─Źasova pokušajem mirnog administrativnog izvršenja, ali je delo┼żacija odlo┼żena.

S obzirom na sve navedeno, kako protiv upravnog akta broj 05… od 12.05.2008. godine Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, ─Źije je odlaganje izvršenja „Univerzitet …“ zatra┼żio svojim predmetnim zahtjevom, i nije podnešena tu┼żba pred ovim sudom, to se predmetni zahtjev „Univerziteta …“ za odlaganje izvršenja tog upravnog akta, ukazuje kao nedozvoljen, pa ga je stoga i valjalo odbaciti, primjenom ─Źlana 6. (re─Źenica prva) u vezi ─Źlana 22. ZUS-a.

 

(Rješenje Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 011-0-V-08-000 215 od 17.06.2008. g.)

 

<------->

 

RJEŠENJE O ISTOJ STVARI

─îlan 248 stav 1 ta─Źka 2 Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 13/02 i 87/07 u vezi ─Źlana 28 stav 1 Zakona o eksproprijaciji („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 112/06)

 

Pravno je nedopušteno da postoje dva razli─Źita rješenja o istoj upravnoj stvari.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Osporenim aktom poništeno je po pravu nadzora rješenje Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove, Podru─Źne jedinice P. (u daljem tekstu: Podru─Źna jedinica P.) broj 35-473-2-162/07 od 04.09.2007. godine.

Sud je našao da je osporeni akt zakonit.

Odredbom ─Źlana 248 stav 1 ta─Źka 2 ZOUP-a, propisano je da rješenje koje je kona─Źno u upravnom postupku organ ─çe poništiti po pravu nadzora ako je u istoj stvari ranije doneseno pravosna┼żno rješenje kojim je ta upravna stvar druk─Źije riješena.

Iz naprijed navedenog ─Źinjeni─Źnog stanja proizilazi da je predniku tu┼żiteljice, navedenim rješenjem SO-e P. iz 1966. godine, eksproprisano zemljište koje je ponovo pomenutim rješenjem prvostepenog organa tu┼żene iz 2007. godine eksproprisano, ─Źime se tu┼żba tu┼żiteljice ukazuje neosnovanom. Naime, kako je predniku tu┼żiteljice u postupku eksproprijacije odre─Ĺena i naknada za eksproprisano zemljište i kako je imenovani u zemljišnim knjigama nadle┼żnog suda, upisan kao nosilac prava trajnog korištenja na nekretninama koje su mu ustupljene za eksproprisano zemljište,to sud nalazi da su neosnovani navodi tu┼żbe da navedeni ugovor o ustupanju gradskog zemljišta na korištenje iz 1966. godine nikada nije ispunjen.Naime,da je pomenuti ugovor pravno validan i da je prednik tu┼żiteljice sa ustupljenim zemljištem raspolagao kao titulus navedenog prava govori i ─Źinjenica, a koju tu┼żiteljica sama navodi u tu┼żbi, da je imenovani putem navedenog ugovora, ustupljene nekretnine dao na korištenje SIZ-u za stambene poslove i komunalne djelatnosti P.. Slijedom navedenog, a kako je pomenutim rješenjem Podru─Źne jedinice P. iz 2007. godine izvršena eksproprijacija jednom ve─ç eksproprisanog zemljišta, po ocjeni ovog suda, isto rješenje je doneseno u istoj upravnoj stvari kojim je ta upravna stvar ve─ç ranije riješena pravosna┼żnim rješenjem, pa sud nalazi da je tu┼żena,shodno navedenoj zakonskoj odredbi, pravilno postupila kada je osporenim aktom poništila po pravu nadzora navedeno rješenje Podru─Źne jedinice P. koje je kasnije doneseno, a ostavila na snazi ranije doneseno rješenje koje je pravosna┼żno, a iz razloga jer je pravno nedopušteno da postoje dva razli─Źita rješenja o istoj upravnoj stvari.

 

(Okru┼żni sud u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001 374 od 23.09.2009. godine)

 

<------->

 

PRIZNAVANJE STRANE VISOKOŠKOLSKE DIPLOME

 

─îlan 6 stav 1 Zakona o visokom obrazovanju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 85/06) i 30/07 u vezi sa odredbom ─Źlana 1 Konvencije o priznavanju kvalifikacija visokoškolskog obrazovanja u evropskoj regiji (Lisabon 1997. godina)

 

Priznanje (me─Ĺunarodne) visokoškolske diplome ste─Źene na stranoj visokoškolskoj ustanovi mo┼że se odobriti samo ako je visokoškolska ustanova priznata od strane nadle┼żnih organa dr┼żave u kojoj se ustanova nalazi.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Osporenim aktom odbija se zahtjev tu┼żioca za priznavanje strane visokoškolske diplome ste─Źene 13.06.2003. godine na visokoškolskoj ustanovi Slavânskiπ Gumanitarnj University, Me┼żnacionalnoj Gumanitarnh akademije nauka Estessmtvenn njih. Princes Šerbatovh, Moskva, Ruska Federacija kojom je dobio akademsko stru─Źno zvanje diplomirani menad┼żer iz u┼że nau─Źne oblasti Integralni marketing menad┼żment, kao diplome o ste─Źenom visokom obrazovanju u Republici Srpskoj koja se izdaje nakon završenog studija za sticanje akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tu┼żilac dana 07.08.2007. godine podnio tu┼żenom, na propisanom obrascu, zahtjev za priznavanje strane visokoškolske diplome radi zaposlenja u Bosni i Hercegovini, u kojem je zatra┼żio da mu se prizna stru─Źna sprema ste─Źena na visokoškolskoj ustanovi đíđ╗đ░đ▓ĐĆđŻĐüđ║đŞπ đôĐâđ╝đ░đŻđŞĐéđ░ĐÇđŻĐîđ╣ đúđŻđŞđ▓đÁĐÇĐüđŞĐéđÁĐé, đťđÁđÂđŻđ░ĐćđŞđżđŻđ░đ╗đŻđżđ╣ đÉđ║đ░đ┤đÁđ╝đŞđŞ đôĐâđ╝đ░đŻđŞĐéđ░ĐÇđŻĐîĐů Đâ đĽĐüĐéđÁĐüĐüđ╝Đéđ▓đÁđŻđŻĐî đŁđ░Đâđ║ đŞđ╝. đÜđŻĐĆđĚđÁđ╣ đĘđÁĐÇđ▒đ░Đéđżđ▓ĐîĐů, đťđżĐüđ║đ▓đ░, đáĐâĐüđ║đ░ đĄđÁđ┤đÁĐÇđ░ĐćđŞĐśđ░ na kojoj je stekao zvanje „diplomirani menad┼żer iz u┼że nau─Źne oblasti Integralni marketing menad┼żment“.

Rješavaju─çi po navedenom zahtjevu, tu┼żeni organ je osporenim aktom isti odbio kao neosnovan, uz obrazlo┼żenje da ne postoje materijalno pravne pretpostavke za priznavanje strane visokoškolske diplome predvi─Ĺene pozitivnim materijalno pravnim propisima Republike Srpske i Konvencijom o priznavanju kvalifikacija visokoškolskog obrazovanja u evropskoj regiji zaklju─Źenoj (Lisabon 1997. godina), s obzirom da je u ─Źlanu 1 Konvencije propisano da se pod institucijom visokoškolskog obrazovanja, podrazumijeva ustanova koja pru┼ża visokoškolsko obrazovanje i koju priznaje nadle┼żni organ strane u─Źesnice da pripada njenom sistemu visokoškolskog obrazovanja. U dokaznom postupku pribavljeni su zvani─Źni podaci od ENIC kancelarije Ruske Federacije, te utvr─Ĺeno da pomenuta visokoškolska ustanova nije akreditovana ustanova koja ima ovlaštenje nadle┼żnog dr┼żavnog organa da izdaje visokoškolske diplome, odnosno nije dio sistema visokoškolskog obrazovanja u toj zemlji u smislu pomenutog ─Źlana 1 Konvencije, zbog ─Źega je u skladu sa ─Źl. 132 Zakona o visokom obrazovanju RS i ─Źlanom 8 stav 3 Pravilnika o sastavu i na─Źinu rada komisije za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja, odlu─Źeno kao u dispozitivu.

Sud je odbio tu┼żbu kao neosnovanu nalaze─çi da je osporeni akt zakonit.

Naime, odredbom ─Źlana 6 stav 1 Zakona o visokom obrazovanju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, br. 85/06 i 30/07) data je definicija i propisano da je, u smislu ovog zakona, visoko obrazovanje, obrazovanje nakon srednje stru─Źne spreme koje vodi do me─Ĺunarodno priznatog stepena visokog obrazovanja. Uslovi za me─Ĺunarodno priznanje ste─Źenog stepena visokog obrazovanja propisani su odredbom ─Źl. 1 Konvencije (Lisabon 1997. godine) koja propisuje da se pod institutcijom visokoškolskog obrazovanja podrazumijeva institucija koja pru┼ża visoko-školsko obrazovanje i koju priznaje nadle┼żni organ strane ugovornice da pripada njenom sistemu visokoškolskog obrazovanja, što bi nadalje zna─Źilo da se me─Ĺunarodno priznanje ste─Źene visokoškolske diplome mo┼że odobriti samo ukoliko je diploma ste─Źena na visokoškolskoj ustanovi priznatoj od strane nadle┼żnih organa dr┼żave u kojoj se ta ustanova nalazi.

Kako iz napred navedenog ─Źinjeni─Źnog utvr─Ĺenja nesporno proizilazi da je tu┼żeni na osnovu podataka pribavljenih od strane ENIC/NARIC mre┼że ─Źija je ─Źlanica BiH, a i Ruska Federacija, kao i podataka Nacionalnog informacionog centra za akademsko priznavanje i mobilnost Ruske Federacije, utvrdio da predmetna visokoškolska ustanova nije akreditovana i nije dr┼żavno priznata insititucija za izdavanje diploma za sticanje visoke spreme, to je i tu┼żeni ispravno zaklju─Źio da nisu ispunjeni uslovi iz napred navedenih odredaba Zakona i Konvencije za priznavanje diplome ste─Źene u toj ustanovi, a u svrhu zaposlenja, pa je tu┼żbu valjalo odbiti kao neosnovanu pozivom na ─Źlan 31 stav 1 i 2 Zakona o upravnim sporovima.

 

( Okru┼żni sud u Banjoj Luci, broj 011-0-U-08-000 471 od 18.09.2008. godine)

 

 

<------->

 

PRAVO NA U─îEŠ─ćE U POSTUPKU

 

─îlan 131 stav 2 Zakona o opštem upravnom postupku

(„Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 i 87/07)

 

U postupku kontrole zakonitosti upisa i školovanja studenata, provedenom od strane prosvjetne inspekcije, studenti imaju pravo da u─Źestvuju u postupku i izjasne se na okolnosti predmetne upravne stvari, s obzirom da se rješenjem inspektora o otklanjanju nepravilnosti zadire u njihova prava i interese.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom odbijen je kao neosnovan prigovor tu┼żioca izjavljen protiv rješenja Republi─Źke prosvjetne inspekcije od 03.02.2007. godine, kojim je tu┼żiocu nare─Ĺeno da u roku od 15 dana poništi Program prekvalifikacije i dokvalifikacije vojnih lica, zatim poništi upis u peti semestar školske 2005/06. godine i sve posledice koje je upis proizveo za odre─Ĺena lica. Dalje je nare─Ĺeno da se u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“ oglase ništavim uvjerenja o završenom osnovnom studiju koja su, licima taksativno nabrojanim u prethodnom stavu, izdata od strane Fakulteta u toku 2006. godine, te da se u sredstvima javnog informisanja oglasi neva┼że─çim obavještenje o po─Źetku rada odjeljenja tu┼żioca na Palama, Zvorniku i Nevesinju.

Blagovremenom tu┼żbom tu┼żilac osporava zakonitost donesenog akta i isti pobija zbog povrede pravila postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvr─Ĺenog ─Źinjeni─Źnog stanja. Tu┼żilac se poziva na ─Źinjenicu da je, u saradnji sa nevladinim organizacijama GESO-Gessellschaft für die Entwicklung Südosteuropas e.V. iz Nürnberga i Multilateralnom akademijom MLA iz Dortmunda razvio Program prekvalifikacije, koji program je usvojen na Nastavno-nau─Źnom vije─çu Fakulteta, sa datom saglasnoš─çu Senata Univerziteta, sa napomenom da se isto zasniva na tuma─Źenju odredaba ─Źlanova 32, 33, 34 i 43 Zakona o visokom obrazovanju („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 85/06). Dalje navode da pomenuti Program ima status „diferencijalnog programa“ za sticanje odgovaraju─çih visokoškolskih stru─Źnih zvanja, a suštinski predstavlja vanredne studije, gdje je bitna samo suština sadr┼żaja Programa i na─Źin izvo─Ĺenja istog. Zatim navodi da nije mogao izvršiti sravnjivanje sadr┼żaja nastavnih programa za pojedina─Źne predmete u skladu sa ─Źlanom 37 Statuta, nego je prilikom prevazila┼żenja pomenutog nedostatka primijenio uobi─Źajenu praksu u zemljama NATO-a, odnosno bezuslovno priznao isprave o prethodno ste─Źenom obrazovanju. Predla┼że da se tu┼żba uva┼żi i poništi prvostepeno i drugostepeno rješenje tu┼żenog.

Zainteresovana lica u predmetnoj upravnoj stvari su dostavila odgovor na tu┼żbu, pridru┼żuju─çi se ve─ç iznijetim tu┼żbenim navodima od strane tu┼żioca, sa prijedlogom da sud nalo┼żi fakultetu da izvrši uvid u dosije svakog studenta, te utvrdi na─Źin upisa i sticanja diplome svakog studenta, jer postoje razlike u pogledu ispunjavanja uslova i na─Źina polaganja ispita, te da se nalo┼żi fakultetu da zainteresovanim licima nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu.

Sud je razmatraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30. Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 109/05 - u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żene strane i zinteresovanih lica, kao i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, tu┼żbu uva┼żio i poništio osporeni akt iz sljede─çih razloga:

Iz podataka spisa proizilazi da je dana 12, 14, 20, 21. i 22. 12. 2006. godine izvršen ispekcijski pregled na Fakultetu, kojom prilikom su utvr─Ĺene ve─ç iznesene nepravilnosti, te su iste zapisni─Źki konstatovane.

Pomenuti zapisnik je bio osnov donošenja prvostepenog rješenja broj od 03.02.2007. godine, kojim je nare─Ĺeno tu┼żiocu da u roku od 15 dana poništi Program prekvalifikacije i dokvalifikacije vojnih lica, poništi upis u peti semestar školske 2005/06 godine i sve posledice koje je upis proizveo za lica navedena dispozitivom osporenog akta, zatim u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“ oglasi ništavim uvjerenja o završenom osnovnom studiju, koja su poimeni─Źno navedenim licima izdata od strane tu┼żioca u toku 2006. godine, te u sredstvima javnog informisanja oglasi neva┼że─çim obavještenje o po─Źetku rada odjeljenja tu┼żioca na Palama, Zvorniku i Nevesinju.

Rješavaju─çi po prigovoru, tu┼żeni je isti odbio kao neosnovan sa obrazlo┼żenjem da je prvostepeni organ u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio ─Źinjeni─Źno stanje, pravilno ocijenio dokaze, te na osnovu istih izveo pravilne zaklju─Źke, postupio u skladu sa svojim ovlaštenjima i du┼żnostima iz ─Źlana 5 Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 26/93) naredio mjere i dao rok za njihovo izvršenje u skladu sa odredbama 6 istog zakona, te pravilno primijenio materijalni propis, zbog ─Źega je na osnovu ─Źlana 225 Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 i 87/07- u daljem tekstu ZOUP-a) i riješio kao u dispozitivu osporenog akta.

Odredbom ─Źlana 38 ZOUP-a je propisano da je stranka u upravnom postupku lice, po ─Źijem zahtjevu je pokrenut postupak ili protiv koga se vodi postupak ili koje radi zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo da u─Źestvuje u postupku. Nesumnjivo je da posljedice koje prosti─Źu iz rješenja prvostepenog organa neposredno poga─Ĺaju sva poimeni─Źno navedena lica, te da isti nesumnjivo imaju pravni interes da u─Źestvuju u tom postupku i brane svoja prava i interese. Ovo pravo je imenovanima zagarantovano ─Źlanom 9 ZOUP-a, prema kojem se stranci mora pru┼żiti mogu─çnost da se izjasni o ─Źinjenicama i okolnostima va┼żnim za donošenje odluke, kao i ─Źlanom 131 stav 1 ZOUP-a prema kojem stranka ima pravo da u─Źestvuje u ispitnom postupku, da daje potrebne podatke i brani svoja prava i pravne interese, te da organ ne─çe donijeti rješenje prije nego što stranci pru┼żi mogu─çnost da se izjasni o ─Źinjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje.

Prema tome, mo┼że se zaklju─Źiti da je u ovoj fazi upravnog postupka došlo do povrede pravila postupka „na─Źela saslušanja stranke“ jer zainteresovanim licima u upravnom postupku nije omogu─çeno da u─Źestvuju u istom, da brane svoja prava i pravne interese, da se izjasne o ─Źinjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje.

Na osnovu naprijed navedenog, a po ocjeni ovog suda prvostepeno rješenje je doneseno uz povredu pravila postupka, to su ostvareni razlozi iz ─Źlana 10 stav 1 ta─Źka 4 ZUS-a za poništenje osporenog akta, zbog ─Źega se tu┼żba tu┼żioca uva┼żava i osporeni akt poništava na osnovu ─Źlana 31 stav 1 i 2 istog zakona, kako je to sud odlu─Źio u stavu 1 izreke presude.

 

 

(Iz obrazlo┼żenja presude Okru┼żnog suda Banja Luka broj: 011-0-U-07-000 380 od 22.09.2008. g)

 

<------->

 

PRAVNO DEJSTVO ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE

 

─îlan 69 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 29/94, 23/98 i 97/04)

 

 

Zakoni, drugi propisi i opšti akti koji na osnovu odluke suda prestaju da va┼że ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije objavljivanja odluke suda, ako do toga dana nisu pravosna┼żno riješeni, slijedom ─Źega proizilazi da iako je tu┼żilac podnio zahtjev u vrijeme kada je odredba ─Źlana 140 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju bila na snazi, ta odredba se u konkretnoj upravnoj stvari ne mo┼że primijeniti, obzirom da postupak po zahtjevu tu┼żioca nije pravosna┼żno riješen prije donošenja odluke Ustavnog suda Republike Srpske, kojom je utvr─Ĺeno da pomenuta odredba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom odbija se ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala B.L. br. 1025069953 od 14.02.2008.godine, kojim se u stavu 1 dispozitiva tu┼żiocu priznaje pravo na starosnu penziju po─Źev od 29.07.2005.godine u iznosu od 163,43 KM, a u stavu 2 dispozitiva odbija zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na starosnu penziju za period od 02.03.2004.godine do 28.07.2005.godine.

Tu┼żilac u tu┼żbi isti─Źe da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Podru─Źna slu┼żba u Z. br. 0662190 od 07.05.2008. godine priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije u iznosu od 263,70 kuna mjese─Źno, po─Źev od 01.11.2003.godine, koju je ostvario za penzijski sta┼ż od 6 godina i 8 dana, a da prvostepeni organ, Filijala B.L. donosi rješenje koje sadr┼żi niz nezakonitosti koje se ogledaju u tome da mu nije priznat sta┼ż osiguranja koji se ra─Źuna sa uve─çanim trajanjem a koji je ostvario kao zaposlenik u preduze─çu “R.” B.L., zatim da mu nije priznat “privatni sta┼ż”, iako je upla─çivao doprinose preko Opštine B.L., koje je prestao da upla─çuje 1991.godine, jer je od 1991. do 1995. godine bio u─Źesnik u ratu, ali da mu to u─Źeš─çe nije priznato (zbog ─Źega još uvijek vodi spor protiv Ministarstva rada i bora─Źko invalidske zaštite Republike Srpske). Nadalje, smatra da prvostepeni organ u svom rješenju na nezakonit na─Źin prilikom obra─Źuna penzije uzima prosjek plata i osnovica iz 2004.godine, iako je on prestao sa radom 1991.godine. Pored navedenog isti─Źe i da ima 70 godina, da je u teškoj materijalnoj situaciji te da je više puta bezuspješno pokušao da ostvari svoja prava koja mu po zakonu pripadaju, pa predla┼że da mu sud ta prava prizna, s tim da nije stavio odre─Ĺen prijedlog u odnosu na osporeni akt.

Sud je razmatraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30 Zakona o upravnim sporovima, („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05-u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żene strane i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, tu┼żbu uva┼żio i poništio osporeni akt iz sljede─çih razloga:

Prvostepenim rješenjem, koje sa osporenim aktom ─Źini pravno jedinstvo, u stavu 1 dispozitiva tu┼żiocu se priznaje pravo na starosnu penziju po─Źev od 29.07.2005.godine u iznosu od 163,43 KM, a u stavu 2 dispozitiva odbija zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na starosnu penziju za period od 02.03.2004. godine do 28.07.2005. godine. Iz obrazlo┼żenja tog rješenja proizilazi da su ispunjeni uslovi da se tu┼żiocu prizna pravo na starosnu penziju shodno odredbama ─Źlana 233 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju-pre─Źiš─çen tekst (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 106/05 i 20/07-u daljem tekstu Zakon o PIO-pre─Źiš─çen tekst), bez izmjena i dopuna tog zakona objavljenih u “Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske” broj 33/08, pa je penzijski osnov utvr─Ĺen shodno odredbi ─Źlana 77 do 87 Zakona o PIO-pre─Źiš─çen tekst i isti predstavlja prosje─Źan iznos neto plata tu┼żioca za period po─Źev od 1970. godine do dana ostvarivanja prava, doveden na nivo plata u 2004. godini kao godini koja prethodi godini u kojoj je tu┼żilac stekao pravo na penziju i iznosi 340,48 KM, pa prema ukupnom penzijskom sta┼żu od 22 godine 3 mjeseca i 9 dana penzija je odre─Ĺena u visini od 48 % od penzijskog osnova i iznosi 163,43 KM. Za odluku u stavu 2 dispozitiva tog rješenja dato je obrazlo┼żenje da je neosnovan zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na starosnu penziju u periodu od 02.03.2004. do 29.07.2005. godine jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva tu┼żioca bila na snazi odredba ─Źlana 140 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03), pa kako je dana 29.07.2005.godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 67/05), kojim je ta odredba brisana, to je tu┼żiocu i priznato pravo na starosnu penziju po─Źev od 29.07.2005.godine.

U predmetnoj upravnoj stvari nesporno je da je u vrijeme podnošenja zahtjeva tu┼żioca tj. 01.04.2004.godine na snazi bila odredba ─Źlana 140 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je bilo propisano da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguraniku koji je sam obveznik pla─çanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i koji nije izmirio obaveze po osnovu doprinosa, pripadaju od prvog narednog dana poslije uplate svih doprinosa i izmirenja drugih obaveza koje su nastale zbog nepla─çanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Me─Ĺutim, odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-103/02 od 27.02.2006.godine, objavljenoj u “Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske” broj 26/06, utvr─Ĺeno je da ─Źlan 140 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, u vrijeme va┼żenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Kod takve situacije, prvostepeni, a i tu┼żeni organ, nisu mogli odbiti zahtjev tu┼żioca za priznavanje prava na starosnu penziju za period od 02.03.2004.godine do 28.07.2005.godine pozivaju─çi se na odredbe ─Źlana 140 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, obrazla┼żu─çi da je ista va┼żila u vrijeme podnošenja zahtjeva tu┼żioca. Ovo iz razloga što je odredbom ─Źlana 69 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske-pre─Źiš─çen tekst (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05) propisano da zakoni, drugi propisi i opšti akti koji na osnovu odluke suda prestaju da va┼że i ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije objavljivanja odluke suda, ako do toga dana nisu pravosna┼żno riješeni, slijedom ─Źega proizilazi da, bez obzira što je tu┼żilac podnio zahtjev u vrijeme kada je pomenuta odredba ─Źlana 140 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju bila na snazi, ta odredba se ne mo┼że primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari, obzirom da postupak po zahtjevu tu┼żioca i nije pravosna┼żno riješen prije donošenja pomenute odluke Ustavnog suda Republike Srpske.

Iz navedenog proizilazi da je prilikom donošenja osporenog akta tu┼żeni organ pogrešno primjenio materijalno pravo, pa je ostvaren razlog iz ─Źlana 10 ta─Źka 2 ZUS-a pa se tu┼żba tu┼żioca uva┼żava i osporeni akt poništava, a na osnovu odredbe ─Źlana 31 stav 1 i 2 ZUS-a.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 000 366 08 U od 24.10.2008. g)

 

<------->

 

POJAM STRANKE

 

─îlan 38 Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 i 87/07)

 

 

Da bi neko lice moglo imati svojstvo stranke u upravnom postupku, potrebno je postojanje odre─Ĺene veze lica sa predmetom postupka, odnosno postojanje izvjesnih prava ili pravnih interesa u konkretnoj stvari.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom, a rješavaju─çi po ┼żalbi zainteresovanog lica poništeno je rješenje Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Podru─Źne jedinice Gradiška od 10.10.2006. godine i predmet vra─çen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlu─Źivanje. Ovim rješenjem je dozvoljen upis prava svojine u Knjigu ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża sa 1/1 dijela u korist tu┼żioca u List ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża broj … k.o. G. i to poslovni prostor u dr┼żavnoj svojini, ukupne korisne površine od … m2 izgra─Ĺene na k.─Ź. broj … k.o. G.

Tu┼żilac u tu┼żbi navodi da je drugostepeni organ vodio postupak po ┼żalbi, a da prethodno nije saglasno ─Źlanu 244 stav 1 ZOUP-a cijenio pravne pretpostavke za ulaganje ┼żalbe, odnosno da li je ┼żalilac ovlašteno lice za ulaganje ┼żalbe ─Źime je postupio suprotno citiranim odredbama zakona, a drugostepeni organ na 3 stranici obrazlo┼żenja rješenja kao usputno i šturo je naveo da je “iz navedenog našao da podnosilac ┼żalbe ima svojstvo zainteresovanog lica” te mu saglasno odredbama ─Źlana 38 ZOUP-a dao svojstvo stranke u postupku i omogu─çio u─Źeš─çe, a da nije obrazlo┼żeno iz ─Źega je to postupaju─çi organ našao i postupao po ┼żalbi lica koje apsolutno nema legitimitet za postupanje. Da bi stranka imala legitimitet za postupanje u odre─Ĺenoj pravnoj stvari mora biti subjekat gra─Ĺansko-pravnog odnosa iz koga proizilazi sporna situacija, a podnosilac ┼żalbe nije imao legitimitet za podnošenje ┼żalbe iz razloga što nije bio u─Źesnik pravnog posla-zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora, jer isti nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a budu─ça “denacionalizacija” na koju tu┼żilac vjerovatno ra─Źuna i na ─Źemu zasniva svoju legitimaciju, a za koju nije izvjesno da li ─çe se i kada ostvariti ne predstavlja dovoljan osnov za postojanje pravnog interesa za podnošenje ┼żalbe. Zbog navedenog tu┼żilac smatra da je ┼żalbu trebalo odbaciti kao izjavljenu od neovlaštenog lica, te predla┼że da se tu┼żba uva┼żi i poništi osporeni akt i predmet vrati na ponovni postupak ili da se donese rješenje kojim se dozvoljava upis prava svojine.

Zainteresovano lice je dostavilo odgovor na tu┼żbu u kome navodi da osporava tu┼żbu i tu┼żbeni zahtjev u cjelosti, da se njegova legitimacija temelji na ─Źlanu 1 ta─Źka 1 Protokola Evropske konvencije za ljudska prava, prava na zaštitu imovine i to prema odlukama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, da nije uopšte bitno za postojanje legitimiteta za pokretanje postupka da je isto lice subjekt gra─Ĺansko-pravnog odnosa kako se to navodi u tu┼żbi niti je odlu─Źuju─çe što isti nije bio “u─Źesnik pravnog posla-zaklju─Źenja kupoprodajnog ugovora”, a da je bitno da lice ima pravni interes da svojim postupanjem zaštiti svoje pravo, te predla┼że da se tu┼żba odbije sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Sud je razmatraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30. Zakona o upravnim sporovima ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske", broj 109/05, u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żenog i odgovor zainteresovanog lica, kao i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, tu┼żbu uva┼żio i poništio osporeni akt iz sljede─çih razloga:

Iz stanja spisa predmeta proizilazi da je tu┼żilac podnio zahtjev prvostepenom organu tu┼żenog za upis poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża u Knjigu ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża.

Postupaju─çi po zahtjevu tu┼żioca prvostepeni organ je donio rješenje od 10.10.2006. godine kojim je dozvoljen upis prava svojine u Knjigu ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża sa 1/1 dijela u korist tu┼żioca.

Rješavaju─çi o ┼żalbi izjavljenoj od strane zainteresovanog lica tu┼żeni je donio osporeni akt, navode─çi u obrazlo┼żenju da je prvostepeni organ pogrešno utvrdio da je dostavljeni ugovor o prodaji predmetnog poslovnog prostora pravni osnov za sticanje prava svojine, jer je ─Źlanom 2 Pravilnika o uspostavljanju i vo─Ĺenju knjige ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 60/05) propisano da poslovne zgrade, poslovne prostorije i gara┼że u dr┼żavnoj svojini koje su prodate u skladu sa Zakonom o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 98/04) kao i one za koje postoji pravni osnov za sticanje prava svojine na drugi na─Źin, a nisu upisane u zemljišnu knjigu odnosno druge javne evidencije o nekretninama i pravima na njima upisuju se u Knjigu ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża. U konkretnoj stvari predmetni poslovni prostor prodat je po osnovu kupoprodajnog ugovora zaklju─Źenog 2003. godine, a Zakon o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża je stupio na snagu 20.11.2004. godine, iz ─Źega proizilazi da isti nije zaklju─Źen u skladu sa navedenim zakonom, pa kod takvog stanja stvari zaklju─Źeni ugovor, na osnovu koga je prvostepeni organ donio rješenje kojim dozvoljava upis prava svojine u Knjigu ulo┼żenih ugovora na predmetnim nekretninama u korist tu┼żioca ne predstavlja pravni osnov za sticanje prava svojine u smislu odredbe ─Źlana 2 Pravilnika o uspostavljanju i vo─Ĺenju Knjige ulo┼żenih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i gara┼ża, zbog ─Źega su ostvareni razlozi iz ─Źlana 227 stav 2 Zakona o opštem upravnom postupku, da se osporeno rješenje poništi i predmet vrati prvostepenom organu na ponovni postupak i odlu─Źivanje, te je tako─Ĺe navedeno da u konkretnom slu─Źaju podnosilac ┼żalbe ima svojstvo zainteresovanog lica u smislu ─Źlana 38 Zakona o opštem upravnom postupku, koji radi zaštite svojih prava i interesa ima pravo da u─Źestvuje u postupku pa je time ocijenjeno da je ┼żalba zainteresovanog lica osnovana.

─îlanom 38 Zakona o opštem upravnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 13/02 i 87/07) je propisano da je stranka lice po ─Źijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koga se vodi postupak, ili koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da u─Źestvuje u postupku.

Dakle, da bi neko lice moglo u─Źestvovati u svojstvu stranke u upravnom postupku potrebno je da postoje odre─Ĺeni uslovi, a jedan od njih je stvarna ili strana─Źka legitimacija, tj. postojanje odre─Ĺene veze lica sa konkretnim predmetom prema kome se vodi upravni postupak, što zna─Źi da fizi─Źka ili pravna lica moraju imati izvjesna prava odnosno pravni interes u konkretnoj upravnoj stvari. Zainteresovano lice je stranka koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da u─Źestvuje u postupku. Stvarna ili strana─Źka legitimacija predstavlja uslov koji mora biti ispunjen da bi jedno lice se moglo pojaviti kao stranka u upravnom postupku u konkretnoj upravnoj stvari. Strana─Źka legitimacija ozna─Źava da mora postojati naro─Źit odnos izme─Ĺu jednog lica i konkretnog predmeta postupka tj. da fizi─Źko ili pravno lice ima izvjesna prava ili pravom obezbje─Ĺen interes u konkretnoj upravnoj stvari.

Podnosilac ┼żalbe nije subjekt gra─Ĺansko-pravnog odnosa, predmetnog ugovora o prodaji poslovnog prostora, jer je isti zaklju─Źen izme─Ĺu AD “…” kao prodavca i tu┼żioca kao kupca, pa shodno ovome legitimisan za ulaganje ┼żalbe u predmetnoj upravnoj stvari bi bio drugi u─Źesnik gra─Ĺansko-pravnog odnosa, raniji vlasnik predmetnog poslovnog prostora, jer je na osnovu predmetnog ugovora o prodaji poslovnog prostora kao pravnog osnova po zahtjevu tu┼żioca pokrenut ovaj upravni postupak.

Na osnovu napred navedenog mo┼że se zaklju─Źiti da podnosilac ┼żalbe nema strana─Źku legitimaciju za ulaganje ┼żalbe, jer upravnim aktom mu nije povrije─Ĺeno neko pravo ili neposredan li─Źni interes zasnovan na zakonu. Podnosilac ┼żalbe, tek kada bi se u postupku vra─çanja nacionalizovane imovine u svojinu ranijeg vlasnika odnosno njegovom pravnom sledniku, utvrilo da se predmetni poslovni prostor njemu treba vratiti u svojinu, bi stekao relevantan pravni interes zasnovan na zakonu za ostvarivanje svojih prava. Podnosilac ┼żalbe vjerovatno ra─Źuna i na ─Źemu zasniva svoju legitimaciju jeste “denacionalizacija” koja je bila regulisana Zakonom o vra─çanju oduzetih nepokretnosti (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 21/96) koji zakon je me─Ĺutim proglašen neva┼że─çim Odlukom Visokog predstavnika za BiH od 30.8.2000. godine (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 31/00) pa za sada, dok eventualno novi zakon u predmetnoj oblasti ne bude donesen to podnosilac ┼żalbe s obzirom na sada va┼że─çe propise nema legitimaciju za izjavljivanje ┼żalbe u predmetnoj upravnoj stvari.

Prema tome, da bi stranka mogla da izjavi ┼żalbu, treba da ispunjava uslov u pogledu strana─Źke legitimacije pod kojim se podrazumijeva poseban odnos stranke prema konkretnoj upravnoj stvari. U predmetnoj upravnoj stvari podnosilac ┼żalbe nije bio legitimisan za podnošenje iste, pa je drugostepeni organ propustio da pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi, ┼żalbu odbaci kao izjavljenu od neovlaš─çenog lica.

Na osnovu naprijed navedenog donošenjem osporenog akta su ostvareni razlozi iz ─Źlana 10 ta─Źka 4 ZUS-a, pa je otuda tu┼żbu valjalo uva┼żiti i osporeni akt poništiti, a na osnovu ovlaš─çenja iz ─Źlana 31 stav 1 i 2 istog zakona.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 011-0-U-07-000 748 od 13.03.2008. g.)

 

<------->

 

OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

 

(─îlan 252 ta─Źka 1 Zakona o opštem upravnom postupku)

 

Lice koje nije u─Źestvovalo u upravnom postupku i o ─Źijim pravima i pravnim interesima nije odlu─Źivano u upravno postupku nije ovlaš─çeno da podnese prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim u smislu ─Źlana 253 stav 1 ZOUP-u, pa taj prijedlog treba odbaciti kao podnesen od neovlaš─çenog lica.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom odbijen je zahtjev tu┼żiteljice za oglašavanje ništavim rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine Republi─Źke uprave za inspekcijske poslove Odjeljenja P, a tim rješenjem je nalo┼żeno poslodavcu „Belavista“ d.o.o. iz Laktaša, ul. Kara─Ĺor─Ĺeva bb, da utvrdi nedostatke u vezi prestanka radnog odnosa radnika D. S.

Protiv donesenog rješenja tu┼żiteljica je blagovremeno podnijela tu┼żbu kojom osporava zakonitost donesenog akta zbog toga što tu┼żeni nije uva┼żio zahtjev tu┼żiteljice da se osporeno rješenje oglasi ništavim, a iz razloga što je isti donio nenadle┼żni organ. Tu┼żiteljica smatra da K. B. u svojstvu inspektora rada nije bila nadle┼żna za donošenje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine, jer je inspektorat organizovan teritorijalno po odjeljenjima. Pravo i du┼żnost organa koji odlu─Źuje u kakvoj upravnoj stvari da pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadle┼żnost koja nadle┼żnost je ure─Ĺena propisima o politi─Źko-teritorijalnoj podjeli i propisima o organizaciji pojedinih organa kako je to regulisano ─Źlanom 17 Zakona o opštem upravnom postupku. Pošto je Republi─Źka uprava za inspekcijske poslove teritorijalno organizovana to Republi─Źki inspektor rada, Odjeljenje P. B. K. nije bila mjesno nadle┼żna za vršenje inspekcijskog pregleda na podru─Źju mjesne nadle┼żnosti Odjeljenja Banja Luka, pa smatra da je rješenje ─Źije oglašavanje ništavim tra┼żi da je donio nenadle┼żni organ. Predla┼że da se tu┼żba uva┼żi i osporeni akt poništi, te obave┼że tu┼żeni na naknadu štete nastale obustavljanjem isplate plata u iznosu od 20% u trajanju od 3 mjeseca sa zakonskom kamatom i troškovima postupka.

Sud je razmotraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30 Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 – u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żene strane kao i cjelokupne spise ovopredmetne upravne stvari tu┼żbu odbio kao neosnovanu iz sljede─çih razloga:

Prema odredbi ─Źlana 252 Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 87/07- u daljem tekstu: ZOUP). propisano je da se ništavim oglašava rješenje: 1. koje u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadle┼żnosti ili u stvari u kojoj se uopšte ne mo┼że rješavati u upravnom postupku; 2. koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko krivi─Źno djelo ka┼żnjivo po krivi─Źnom zakonu; 3. ─Źije izvršenje nije mogu─çe; 4. koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno, izri─Źito ili pre─çutno pristala i 5. koje sadr┼żi nepravilnosti koja je po nekoj izri─Źitoj zakonskoj odredbi predvi─Ĺena kao razlog ništavosti. U smislu ─Źlana 253 stav 1 ZOUP-a rješenje se mo┼że u svako doba oglasiti ništavim po slu┼żbenoj du┼żnosti, po prijedlogu stranke ili javnog tu┼żioca.

Prije svega sud zapa┼ża da podnosilac zahtjeva R. N. Republi─Źki inspektor rada za oglašavanje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine, a kojim je nalo┼żeno poslodavcu „Belavista“ d.o.o. iz Laktaša, ul. Kara─Ĺor─Ĺeva bb, da otkloni nepravilnosti u vezi prestanka radnog odnosa radnika D. S., nije bila u upravnom postupku stranka, jer se nije odlu─Źivalo o njenim pravima ili pravnim interesima u smislu ─Źlana 38 ZOUP-a, ve─ç je postupala kao ovlaš─çeno lice Republi─Źke uprave za inspekcijske poslove. Zato imenovana po ocjeni ovog suda nije bila legitimisana za podnošenje zahtjeva za proglašenje rješenja ništavim u smislu ─Źlan 253 stav 1 ZOUP-a. Stoga je tu┼żeni trebao zahtjev imenovane odbaciti, jer je podnesen od neovlaš─çenog lica. Me─Ĺutim, s obzirom da je tu┼żeni rješenjem odbio zahtjev imenovane za oglašavanje rješenja broj 26.3.10/173-1806/07 od 10.12.2007. godine ništavim, pa kako su posljedice odbacivanja i odbijanja zahtjeva de facto iste to ovakvo postupanje tu┼żenog ne predstavlja osnov za uva┼żavanje tu┼żbe i poništenje osporenog akta.

Ina─Źe rješenje se mo┼że oglasiti ništavim iz razloga sadr┼żanog u ta─Źki 1 ─Źlana 252 ZOUP-a samo zbog tzv. apsolutne stvarne nenadle┼żnosti koja postoji onda kada je rješenje u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadle┼żnosti ili u stvari o kojoj se uopšte ne mo┼że rješavati u upravnom postupku. Povrede druge vrste nadle┼żnosti kao i povreda mjesne nadle┼żnosti ne ─Źini akt ništavim. Šta više u konkretnoj pravnoj stvari Republi─Źki inspektor rada je bio stvarno nadle┼żan za vršenje inspekcijskog nadzora nad radom i poslovanjem poslodavca „Belaviste“ d.o.o. iz Laktaša, u pogledu zakonitosti prestanka rada zaposlene radnice Sklan─Źec Dijane. To što je Uprava za inspekcijske polosve organizovana teritorijalno po odjeljenjima predstavlja samo funkcionalnu nadle┼żnost u cilju br┼żeg i lakšeg obavljanja poslova inspekcijskog nadzora. To ni u kom slu─Źaju ne predstavlja postupanje koje bi se moglo definisati kao nepostupanje nadle┼żnog organa u smislu zahtjeva iz ta─Źke 1 ─Źlana 252 ZOUP-a. Da bi postojao osnov za oglašavanje rješenja ništavim iz razloga sadr┼żanog u ta─Źki 1 ─Źlana 252 ZOUP-a mora se raditi o postupanju organa uprave u stvarima iz sudske nadle┼żnosti ili u stvarima ─Źije rješavanje ne spada u upravno odlu─Źivanje. U konkretnom slu─Źaju je postupanje inspektora rada upravo postupanje u okviru upravne nadle┼żnosti nadzora nad radom i poslovanjem gore ozna─Źenog poslodavca. Prema ─Źlanu 3 Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj poslove neposrednog nadzora vrše inspekcije Inspektorata na cijelom podru─Źju Republike Srpske, a u smislu ─Źlana 2 stav 1 istog zakona inspekcijski nazdor je posao uprave od opšteg zna─Źaja za Republiku Srpsku. Tako─Ĺe ─Źlanom 14 stav 2 istog zakona inspekcijski nadzor nad izvršavanjem zakona i drugih propisa iz oblasti rada i zaštite na radu obavlja Republi─Źka inspekcija rada u sastavu Inspektorata ─Źije sjedište je u Banjoj Luci. Radi obavljanja poslova iz djelokruga inspektorata pored poslova u sjedištu mogu se obrazovati za pojedine oblasti podru─Źne organizacione jedinice inspektorata, pa su tako obrazovane organizacione jedinice sa sjedištem u Banjoj Luci, Prijedoru, Doboju, Bijeljini, Isto─Źnom Sarajevu, Trebinju. ─îinjenica da su organizacione jedinice obrazovane u više gradova za podru─Źja bli┼że ozna─Źena u ─Źlanu 18 Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj ne zna─Źi da Republi─Źki inspektor iz jedne organizacione jedinice ne mo┼że postupati u pogledu inspekcijskog nadzora u sjedištu druge organizacione jedinice. No, kako je ve─ç istaknuto da pitanje povrede mjesne nadle┼żnosti ne prdstavlja ništavost rješenja, to prigovori tu┼żiteljice istaknuti u tom pogledu nisu od zna─Źaja za donošenje odluke suda.

Kako donošenjem osporenog akta nisu ostvareni razlozi iz ─Źlana 10 ZUS-a to je otuda tu┼żbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a na osnovu ovlaš─çenja iz ─Źlana 31 stav 1 i 2 istog zakona.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 000 113 08 U od 26.11.2008. g.)

 

<------->

 

NIŠTAVOST UPRAVNOG AKTA

 

─îlan 252 stav 1 ta─Źka 3 u vezi sa ─Źlanom 226 Zakona o opštem upravnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 13/02 i 87/07) i ─Źlanom 30 Zakona o upravnim sporovima ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05)

 

 

Ništavim se oglašava rješenje ─Źije izvršenje nije mogu─çe, a na ništavost, kao te┼żu vrstu nezakonitosti upravnog akta, po slu┼żbenoj du┼żnosti paze kako drugostepeni organ u ┼żalbenom postupku, tako i sudovi u postupku upravnog spora.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom tu┼żenog odbija se kao neosnovana ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja republi─Źkog inspektora za zaštitu od po┼żara Republi─Źke uprave za inspekcijske poslove, Odjeljenje B. L. broj 26.2.13/215-1500-1/08 od 13.03.2008. godine kojim se ta─Źkom 1 dispozitiva tu┼żiocu zabranjuje da se bavi prometom zapaljivih te─Źnosti na rekonstruisanom dijelu benzinske stanice dok se ne otklone utvr─Ĺeni nedostaci propisani zakonom i ne obezbijede uslovi propisani tehni─Źkim normativima. Ta─Źkom 2 dispozitiva riješeno je da ┼żalba ne odla┼że izvršenje rješenja.

Tu┼żilac u tu┼żbi isti─Źe da je benzinska stanica kojoj je zabranjen rad sagra─Ĺena još 1969. godine, što je potvr─Ĺeno i uvjerenjem Republi─Źke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Podru─Źna jedinica L. broj 21.26/952 484/08 od 28.01.2008. godine, te dodaje da za objekte sagra─Ĺene 1969. godine nisu morali imati ni upotrebnu ni gra─Ĺevinsku dozvolu, a pored toga Administrativna slu┼żba opštine L. je rješenjem broj 04-173 16/08 od 06.02.2008. godine utvrdila da je ispunio propisane zakonske uslove u pogledu tehni─Źke opremljenosti, kao i druge propisane uslove za obavljanje trgovine gorivom. Nadalje, isti─Źe dispozitiv osporenog akta ne sadr┼żi sve elemente propisane Zakonom o opštem upravnom postupku (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'' broj 13/02, u daljem tekstu: ZOUP) niti je jasan i potpun, odnosno isti je sastavljen suprotno ─Źlanu 196 ZOUP-a. Dodaje, da tu┼żena iz zapisnika inspektora zaklju─Źuje da za rekonstruciju predmetne benzinske pumpe nije izdato propisano odobrenje pri ─Źemu nije utvr─Ĺivana ─Źinjenica niti imaju dokazi da je rekonstrukcija i izvršena, pa nije jasno kako i na koji na─Źin je tu┼żena utvrdila kada, u kom mjestu, te koji dio i u kom obimu je benzinska stanica bila podvrgnuta rekonstrukciji. Naglašava, da zbog nezakonite odluke tu┼żenog trpi veoma veliku štetu koja se mjeri velikim nov─Źanim iznosima. Predla┼że da se tu┼żba uva┼żi i osporeni akt poništi ili da sud sam riješi predmetnu upravnu stvar na na─Źin što ─çe poništiti oba nezakonita akta tu┼żenog.

Sud je razmatraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30 Zakona o upravnim sporovima ("Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 - u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żenog na tu┼żbu, kao i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, tu┼żbu uva┼żio i poništio osporeni akt iz sljede─çih razloga:

Na osnovu ─Źinjeni─Źnog stanja republi─Źki inspektor za zaštitu od po┼żara donio rješenje od 13.03.2008. godine kojim se ta─Źkom 1 dispozitiva zabranjuje tu┼żiocu da se bavi prometom zapaljivih te─Źnosti na rekonstruisanom dijelu benzinske stanice ''dok se ne otklone utvr─Ĺeni nedostaci propisani zakonom'' i ne obezbijede ''uslovi propisani tehni─Źkim normativima''. Ta─Źkom 2 dispozitiva riješeno je da ┼żalba ne odla┼że izvršenje rješenja.

U obrazlo┼żenju se navodi da je u postupku inspekcijskog nadzora utvr─Ĺeno i u navedenom zapisniku od 10.03.2008. godine konstatovano da tu┼żilac u rekonstruisanom dijelu benzinske stanice, vrši promet zapaljivih te─Źnosti a nije pribavio saglasnost na lokaciju, što je suprotno odredbama ─Źlana 62 Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih te─Źnosti i gasova (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/96, 110/03, 67/05 i 1/08); da tu┼żilac za rekonstruisani dio benzinske stanice nije pribavio saglasnost na tehni─Źku dokumentaciju, što je suprotno odredbama ─Źlana 16 Zakona o zaštiti od po┼żara (''Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/95, 16/02 i 2/05), a u vezi sa ─Źlanom 62 i 64 Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih te─Źnosti i gasova; da tu┼żilac za rekonstruisani dio benzinske pumpe nije pribavio saglasnost na sprovedene mjere zaštite od po┼żara predvi─Ĺene u tehni─Źkoj dokumentaciji što nije u skladu sa odredbama ─Źlana 20 Zakona o zaštiti od po┼żara, a u vezi sa ─Źlanom 65 Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih te─Źnosti i gasova; da tu┼żilac ne posjeduje: plan zaštite od po┼żara u skladu sa ─Źlanom 10 Zakona o zaštiti od po┼żara, opšti akt o sprovo─Ĺenju i unapre─Ĺenju zaštite od po┼żara i nije odredio odgovorno lice za sprovo─Ĺenje mjera zaštite od po┼żara propisano ─Źlanom 28 istog zakona, dokumentaciju o mjerenju ispravnosti i funkcionalnosti elektri─Źnih i gromobranskih instalacija saglasno ─Źlanu 21 navedenog zakona, opremu za gašenje po─Źetnih po┼żara (ru─Źne prenosne aparate) u skladu sa ─Źlanom 26 Zakona o zaštiti od po┼żara, te da nije izvršio stru─Źno osposobljavanje 4 radnika za rukovanje zapaljivim te─Źnostima u prometu, što je suprotno odredbama ─Źlana 7 Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivh te─Źnosti i gasova. Pozivaju─çi se na odredbu ─Źlana 75 stav 1 ta─Źka 2 i ─Źlan 75 stav 4 Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih te─Źnosti i gasova republi─Źki inspektor za zaštitu od po┼żara odlu─Źio je kao u dispozitivu.

Osporenim aktom odbijena je ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv navedenog prvostepenog rješenja i pravno osna┼żeno dispozitivno odre─Ĺenje iz prvostepenog rješenja.

Me─Ĺutim, po ocjeni ovog suda dispozitivno odre─Ĺenje prvostepenog rješenja kojim se zabranjuje tu┼żiocu da se bavi prometom zapaljivih te─Źnosti na rekonstruisanom dijelu benzinske stanice dok se ne otklone ''utvr─Ĺeni nedostaci propisani zakonom'' i ne obezbijede uslovi ''propisani tehni─Źkim normativima'' nije odre─Ĺeno i dovoljno jasno u smislu ─Źlana 196 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 13/02 i 87/07, u daljem tekstu: ZOUP), kako to i tu┼żilac osnovano isti─Źe u tu┼żbi, da bi se iz njega nedvosmisleno vidjelo koje su to ta─Źno obaveze po vrsti i obimu koja se name─çu stranci. Nadalje, nije ozna─Źeno ni koji su to ta─Źno utvr─Ĺeni nedostaci propisani zakonom koje tu┼żilac treba da otkloni i koje to uslove koji su propisani tehni─Źkim normativima treba da obezbijedi da bi se mogao baviti prometom zapaljivih te─Źnosti na spornom dijelu benzinske stanice, dok se u obrazlo┼żenju samo navodi koji su to nedostaci utvr─Ĺeni u postupku inspekcijskog nadzora i konstatovani na zapisnik broj 26.2.13/215-PS-11/08 od 10.03.2008. godine, pri ─Źemu nije precizirano koje od utvr─Ĺenih nedostataka je u konkretnom slu─Źaju tu┼żilac du┼żan da otkloni, da li sve nedostatke utvr─Ĺene i konstatovane na navedenim zapisniku ili samo neke od njih, niti je tu┼żiocu uopšte nalo┼żeno otklanjanje nedostataka.

Dakle, rješenje mora da sadr┼żi potpun i jasan dispozitiv, a nedostatak takvog dispozitiva ne mo┼że biti zamijenjen obrazlo┼żenjem rješenja makar ono pokazivalo kakav dispozitiv mo┼że da proistekne iz obrazlo┼żenja. Iz tog razloga navedeno rješenje se ne mo┼że ni izvršavati, a rješenje ─Źije izvršenje nije mogu─çe, ništavo je u smislu ─Źlana 252 ZOUP-a. Na ništavost, kao te┼żu vrstu nezakonitosti upravnog akta, pazi se po slu┼żbenoj du┼żnosti, a na takvu pa┼żnju obavezani su, kako drugostepeni organ u ┼żalbenom postupku u smislu ─Źlana 226 ZOUP-a, tako i sudovi u postupku upravnog spora u smislu ─Źlana 30 stav 2 ZUS-a. Me─Ĺutim, kako je po ocjeni ovog suda tu┼żeni tu svoju obavezu propustio zbog ─Źega je i pogrešno utvrdio da je prvostepeno rješenje ispravno, to je donošenjem osporenog akta ostvaren osnov iz ─Źlana 10 ta─Źka 1 ZUS-a za uva┼żavanje tu┼żbe i poništenje osporenog akta na osnovu ovlaš─çenja iz ─Źlana 31 stav 1 i 2 istog zakona.

 

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 011-0-U-08-000534 od 23.9.2008. godine)

 

<------->


LEGALIZACIJA OBJEKATA

 

─îlan 7 stav 1 Odluke o statusu bespravno izgra─Ĺenih gra─Ĺevina („Slu┼żbeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 9/03)

 

 

Podnosiocu zahtjeva za izdavanje urbanisti─Źke saglasnosti za bespravno sagra─Ĺeni objekat ─çe se udovoljiti, ukoliko je isti izgra─Ĺen u periodu od 1987. godine do 27.04.2001. godine.

 

 

Iz obrazlo┼żenja

 

Osporenim aktom odbijena je ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja Odjeljenja za prostorno ure─Ĺenje Grada Banjaluka od 19.02.2007. godine, kojim je data urbanisti─Źka saglasnost zainteresovanom licu za izvedenu dogradnju stambeno-poslovnog objekta Po+P+1+M u ulici ..., na zemljištu ozna─Źenom kao k.─Ź. broj .... K.O. Banjaluka (sp), što odgovara k.─Ź. broj .... K.O. Banjaluka (np).

Blagovremeno podnesenom tu┼żbom tu┼żilac pobija doneseni akt zbog svih razloga propisanih ─Źlanom 10 Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05- u daljem tekstu: ZUS), te navodi da Regulacionim planom naselja nije planiran izvedeni pomo─çni objekat, ve─ç je isti 1999. godine samo obilje┼żen kao pomo─çni objekat, kakav se zaklju─Źak mo┼że izvesti i upore─Ĺivanjem godine izgradnje spornog objekta (1999.) i godine donošenja Regulacionog plana (2006.), iz ─Źega proizilazi da je sporni objekat obilje┼żen kao pomo─çni objekat sa mogu─çnoš─çu legalizacije, ukoliko ispunjava uslove iz ─Źlana 71 stav 1 ta─Źka e Zakona o ure─Ĺenju prostora („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02-pre─Źiš─çeni tekst, 14/03 i 112/06- u daljem tekstu: Zakon o ure─Ĺenju prostora) i ─Źlana 48 Odluke o ure─Ĺenju prostora Grada Banjaluka („Slu┼żbeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 9/03, 21/04 i 2/05- u daljem tekstu: Odluka). Tu┼żilac smatra da zainteresovano lice nije moglo dobiti urbanisti─Źku saglasnost za navedeni objekat, iz razloga što isti ne ispunjava uslove iz pomenutih ─Źlanova Zakona o ure─Ĺenju prostora i Odluke, odnosno objekat je jednim dijelom izgra─Ĺen na tu┼żio─Źevoj parceli, na koju ─Źinjenicu je tu┼żilac bezuspješno ukazivao u provedenom upravnom postupku. Predla┼że da se tu┼żba uva┼żi i osporeni akt poništi.

Zainteresovano lice u odgovoru na tu┼żbu je navelo da je prvostepeni organ, prilikom donošenja odluke, u potpunosti ispoštovao regulacioni plan va┼że─çi za sporno podru─Źje, da prava tu┼żioca nisu ugro┼żena, s obzirom da je u─Źestvovao u postupku i imao priliku izjasniti se na predmetne okolnosti, kao i da je tu┼żilac upoznat sa svim preduzetim radnjama u ovoj upravnoj stvari. Predla┼że da se se tu┼żba odbije kao neosnovana.

Sud je razmatraju─çi tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 30 Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske” broj 109/05 - u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żene strane, odgovor zainteresovanog lica, kao i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, tu┼żbu odbio kao neosnovanu iz sljede─çih razloga:

Iz spisa predmeta proizilazi da je zainteresovano lice dana 25.08.2006. godine Odjeljenju za prostorno ure─Ĺenje Administrativne slu┼żbe Grada Banjaluka podnio zahtjev za legalizaciju izgra─Ĺene dogradnje stambeno-poslovnog objekta, te je pomenuti prvostepeni organ donio rješenje od 19.02.2007. godine, kojim je data urbanisti─Źka saglasnost podnosiocu zahtjeva za izvedenu dogradnju stambeno-poslovnog objekta, kategorizovano kao pomo─çni prostor, sa dvovodnim krovom, blago nagnutim sa padom u vlastito dvorište, bez prepusta na me─Ĺi, sa obrazlo┼żenjem da se predmetna lokacija nalazi u obuhvatu Regulacionog plana naselja, te je vršenjem uvida u pomenuti plan utvr─Ĺeno da je na predmetnoj lokaciji planiran izvedeni pomo─çni objekat, uz citiranje odredbe ─Źlana 69 Zakona o ure─Ĺenju prostora.

U daljem postupku, tu┼żena je donijela osporeni akt odbijaju─çi ┼żalbu tu┼żioca, navode─çi u obrazlo┼żenju razloge iznijete u obrazlo┼żenju prvostepenog akta, sa zaklju─Źkom da je tu┼żilac imao mogu─çnost podnošenja pismenih primjedbi na nacrt Regulacionog plana, ali kako je isti usvojen, obuhvata predmetnu lokaciju i istim je planiran izvedeni objekat, to nije bilo osnova za donošenje druga─Źije odluke.

─îlanom 70 Zakona o ure─Ĺenju prostora je propisano da se urbanisti─Źka saglasnost na urbanim podru─Źjima izdaje na osnovu: regulacionog plana, odnosno urbanisti─Źkog projekta na onim dijelovima naselja, odnosno prostornim cjelinama za koje je utvr─Ĺena obaveza donošenja ovih planova, odnosno projekata, zatim na osnovu urbanisti─Źkog plana i plana parcelacije na prostornim cjelinama i dijelovima naselja za koja je utvr─Ĺena obaveza donošenja regulacionog plana, odnosno urbanisti─Źkog projekta, a takvi planovi nisu doneseni, te na osnovu prostornog plana i plana parcelacije na prostornim cjelinama i dijelovima naselja, za koje nije donesen urbanisti─Źki, odnosno regulacioni plan, niti postoji obaveza za njihovo donošenje.

Prvostepeni organ je nesporno utvrdio da zainteresovano lice ispunjava sve uslove za dobijanje urbanisti─Źke saglasnosti za izvedenu dogradnju, kojom prilikom nije morao da se poziva na Odluku o ure─Ĺenju prostora Grada Banjaluka, a iz razloga što je ─Źlanom 92 stav 3 Zakona o ure─Ĺenju prostora predvi─Ĺeno da se za bespravno sagra─Ĺene gra─Ĺevine mo┼że naknadno pribaviti urbanisti─Źka saglasnost i odobrenje za gra─Ĺenje, ukoliko gra─Ĺevina svojom namjenom, veli─Źinom, polo┼żajem, funkcijom i drugim, ispunjava uslove za dobijanje tra┼żene saglasnosti ili odobrenja, u smislu ovog Zakona.

U predmetnoj upravnoj stvari relevantna je Odluka o statusu bespravno izgra─Ĺenih gra─Ĺevina („Slu┼żbeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 9/03), kao podzakonski propis, koji bli┼że i preciznije reguliše datu oblast, gdje je ─Źlanom 7 stav 1 propisano da ─çe se za bespravno sagra─Ĺene objekte, koji su izgra─Ĺeni u periodu od 1987. godine do 27.04.2001. godine (obuhva─çeni avio orto-foto snimkom) na zahtjev investitora naknadno izdati urbanisti─Źka saglasnost i odobrenje za gra─Ĺenje, iz ─Źega proizilazi da je zainteresovano lice samo trebalo podnijeti zahtjev i istom bi bilo udovoljeno, s obzirom da je sporni objekat izgra─Ĺen 1999. godine, što je u predmetnom postupku i u─Źinjeno.

Dakle, kako je sporni objekat predvi─Ĺen planom, što se mo┼że utvrditi uvidom u plan organizacije prostora Regulacionog plana, te kako je u odredbama i smjernicama za provo─Ĺenje plana propisano da se planom predvi─Ĺa nepromijenjen status postoje─çih objekata, te da se postoje─çi pomo─çni objekti zadr┼żavaju isklju─Źivo u statusu pomo─çnih objekata, uz ograni─Źenje da se ne mogu nadogra─Ĺivati i dogra─Ĺivati, uzimaju─çi u obzir odredbe Odluke o statusu bespravno izgra─Ĺenih gra─Ĺevina vezane za datum izgradnje spornog objekta, to se osporeni akt nalazi pravilnim i osnovanim.

 

(Presuda Okru┼żnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 00215 08 U, raniji broj 011-0-U-08-000 230 od 10.10.2008. g.)

 

<------->

 

IZDAVANJE SAGLASNOSTI ZA ZASTUPANJE STRANAKA PRED SUDOVIMA

 

─îlan 35. u vezi ─Źlana 6. Zakona o advokaturi Republike Srpske

 

Stranka ima pravo slobodnog izbora advokata koji je, na osnovu Zakona o advokaturi Republike Srpske, ovlaš─çen da izvršava djelatnost advokata u Republici Srpskoj, pa uskra─çivanje tog prava predstavlja povredu prava na pravi─Źno su─Ĺenje u smislu ─Źlana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u pogledu slobodnog izbora branioca odnosno advokata, kao i povredu prava na zabranu diskriminacije u smislu ─Źlana 14. te konvencije, koja se u smislu ─Źlana II ta─Źka 2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno i primijenjuje u Bosni i Hercegovini.

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Tu┼żilac, advokat S.B. iz Podgorice – Crna Gora (u daljem tekstu: tu┼żilac) je podnio tu┼żbu protiv osporenog akta Ministarstva pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: tu┼żeni), kojim se odbija zahtjev tu┼żioca za davanje saglasnosti da zastupa stranke u predmetima koji se vode kod Osnovnog suda u... u Republici Srpskoj.

U tu┼żbi isti─Źe da u obrazlo┼żenju osporenog akta nema nikakvih razloga zbog ─Źega je odlu─Źeno kao u dispozitivu osporenog akta, koji je donesen u postupku izvršenja presude Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 11 0 08 000 395 08 U (raniji broj: 011-0-U-08-000 786) od 20.02.2009. godine. Smatra da je osporeni akt suprotan ─Źlanu 35. Zakona o advokaturi Republike Srpske, jer je mišljenje Advokatske komore samo formalno i ne mo┼że biti osnov da mu se uskrati pravo da zastupa u pojedina─Źnim slu─Źajevima odre─Ĺena lica pred sudom. Naglašava da je takva odluka suprotna i ─Źlanu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer stranke imaju pravo da samostalno izaberu advokata koji ─çe ih zastupati ili braniti. Tako─Ĺe navodi da je i ranije vodio upravni spor protiv tu┼żenog pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u Banjaluci, koji je presudom broj U-1153/03 od 22.02.2006. godine uva┼żio njegovu tu┼żbu i poništio raniju odluku tu┼żenog broj 03/2-052-1011/03 od 17.09.2003. godine, kojom mu nije bila data saglasnost za zastupanje drugih lica pred istim osnovnim sudom, nakon ─Źega su mu od strane tu┼żenog date saglasnosti koje su mu bile oduzete.

Iz spisa predmeta proizilazi da je odlu─Źuju─çi po tu┼żbi tu┼żioca, protiv tu┼żenog zbog „─çutanja uprave“, odnosno nedonošenja rješenja po njegovoj ┼żalbi zbog neodlu─Źivanja po njegovom zahtjevu za izdavanje saglasnosti za zastupanje stranaka (navedenih u zahtjevu) u predmetima (tako─Ĺe navedenim u zahtjevu) pred Osnovnim sudom u..., Okru┼żni sud u Banjaluci donio presudu broj 11 0 08 000 395 08 U (raniji broj: 011-0-U-08-000 786) od 20.02.2009. godine, kojom je tu┼żba tu┼żioca uva┼żena i slijedom toga nalo┼żeno tu┼żenom da u roku od 30 dana ra─Źunaju─çi od dana prijema te presude donese odluku po ┼żalbi i zahtjevu tu┼żioca. U obrazlo┼żenju te presude je navedeno da se u konkretnom slu─Źaju radilo o „─çutanju“ prvostepenog organa jer u zakonom propisanom roku nije odlu─Źeno o zahtjevu tu┼żioca kao ni nakon isteka roka od 15 dana od ponovljenog tra┼żenja, ─Źime je tu┼żeni onemogu─çio tu┼żioca u ostvarivanju prava na zastupanje stranke u smislu ─Źlana 3. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/07), kojim je propisano da advokati pru┼żaju pravnu pomo─ç u zaštiti ljudskih prava i sloboda gra─Ĺana garantovanih Ustavom Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, kao i zakonima i drugim propisima definisanih prava i interesa fizi─Źkih i pravnih lica.

Predmetni osporeni akt je donesen u izvršenju te presude, tako da je u dispozitivu osporenog akta navedeno da se odbija zahtjev za davanje saglasnosti tu┼żiocu za zastupanje stranaka u (ta─Źno odre─Ĺenim) predmetima koji se vode pred Osnovnim sudom u..., kako je to sve i navedeno u dispozitivu osporenog akta, pri ─Źemu je u obrazlo┼żenju osporenog akta navedeno da je cijene─çi Mišljenje Advokatske komore Republike Srpske broj... od 09.07.2008. godine, odlu─Źeno kao u dispozitivu osporenog akta.

Sud je tu┼żbu uva┼żio, osporeni akt poništio i predmetnu upravnu stvar riješio u sporu pune jurisdikcije tako što je dao saglasnost tu┼żiocu da zastupa stranke u predmetima koji se vode kod Osnovnog suda u... .

Naime, odredbom ─Źlana 35. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/07) je propisano da su advokati jedini ovlaš─çeni da pru┼żaju pravnu pomo─ç u obimu odre─Ĺenim ─Źlanom 3. tog zakona, ako zakonom nije druga─Źije odre─Ĺeno, s tim da advokat koji posjeduje dozvolu za vršenje djelatnosti advokata izdatu od asocijacije advokata strane dr┼żave mo┼że u pojedina─Źnim slu─Źajevima zastupati i braniti pravne subjekte pred sudovima i dr┼żavnim organima u Republici Srpskoj uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde Republike Srpske, koje je du┼żno da o tome pribavi mišljenje Advokatske komore.

To zna─Źi da je nesporno da je u smislu pomenutog ─Źlana Zakona o advokaturi Republike Srpske, za izdavanje saglasnosti advokatu iz strane dr┼żave, potrebno pribaviti mišljenje Advokatske komore Republike Srpske, ali to mišljenje nije obavezuju─çe prilikom donošenja odluke o davanju saglasnosti za zastupanje pred sudovima Republike Srpske, kako je to ve─ç i navedeno u pomenutoj presudi Okru┼żnog suda u Banjaluci u ─Źijem izvršenju je i donesen predmetni osporeni akt. Stoga ni to što se u obrazlo┼żenju predmetnog osporenog akta tu┼żeni pozvao na Mišljenje Advokatske komore Republike Srpske broj 03-318/08 od 09.07.2008. godine (koje je, kako to proizilazi iz spisa predmeta, negativno, mada se to i ne navodi u osporenom aktu), i ne mo┼że predstavljati razlog za odbijanje zahtjeva za davanje saglasnosti tu┼żiocu, kao advokatu koji posjeduje dozvolu za vršenje djelatnosti advokata izdatu od asocijacije advokata strane dr┼żave, kako to i proizilazi iz Potvrde Advokatske komore Crne Gore od 10.06.2008. godine.

Stoga je tu┼żeni i postupio protivno pomenutom ─Źlanu 35. Zakona o advokaturi Republike Srpske, a u vezi sa ─Źlanom 6. istog zakona kojim je propisano da svaka stranka ima pravo slobodnog izbora advokata koji je, na osnovu tog zakona, ovlaš─çen da izvršava djelatnost advokata u Republici Srpskoj. Kako je za obavljanje te djelatnosti u Republici Srpskoj tu┼żiocu potrebna saglasnost tu┼żenog, a koja osporenim aktom nije data, pri ─Źemu tu┼żeni i nije dao valjane razloge zašto se tu┼żiocu ne daje ta saglasnost, osim što je naveo da je cijenio mišljenje Advokatske komore Republike Srpske (koje je negativno, a u kojem se kao razlog negativnog mišljenja navodi da je stav Izvršnog odbora Advokatske komore Republike Srpske da se negativno mišljenje daje advokatima van Bosne i Hercegovine ─Źiji klijenti su sa podru─Źja Republike Srpske), to osporeni akt i ne mo┼że biti zakonit, što tu┼żilac osnovano u tu┼żbi i isti─Źe.

Pri tome se tu┼żilac pravilno i poziva na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), koja se u smislu ─Źlana II ta─Źka 2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno i primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima. Tom Konvencijom je izme─Ĺu ostalog i zagarantovano pravo na pravi─Źno su─Ĺenje, u smislu ─Źlana 6. Konvencije, u pogledu slobodnog izbora branioca odnosno advokata, a tako─Ĺe zagarantovana i zabrana diskriminacije, u smislu ─Źlana 14. Konvencije, kojim je i propisano da se u┼żivanje prava i sloboda predvi─Ĺenih u Konvenciji obezbje─Ĺuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja ko┼że, jezik, vjeroispovijest, politi─Źko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, ro─Ĺenje ili drugi status, a koja zabrana diskriminacije je sadr┼żana i u ─Źlanu II ta─Źka 4. Ustava Bosne i Hercegovine.

S obzirom na navedeno, donošenjem osporenog akta je došlo do nepravilne primjene materijalnog prava, a što predstavlja razlog iz ─Źlana 10. ta─Źka 2. ZUS-a za poništavanje osporenog akta. Kako je priroda upravne stvari to dozvoljava a i rezultati postupka pru┼żali pouzdan osnov za to, sud je našao da su ispunjeni uslovi da predmetnu upravnu stvar riješi u sporu pune jurisdikcije, u smislu ─Źlana 31. stav 5. ZUS-a, što je i tra┼żeno predmetnom tu┼żbom, zbog ─Źega je i odlu─Źeno da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava i rješava da se daje saglasnost tu┼żiocu da zastupa stranke u predmetima koji se vode kod Osnovnog suda u... .

 

 

(Okru┼żni sud u Banjaluci broj 11 0 U 001 241 09 U od 10.07.2009. godine)

 

<------->

 

─ćUTANJE ADMINISTRACIJE

 

─îlan 17. stav 1. i 3. ZUS-a u vezi ─Źlana 206. stav 2. i ─Źlana 231. stav 1. ZOUP-a

 

Pravo na ┼żalbu u slu─Źaju „─çutanja administracije“ u postupku izdavanja odobrenja za gra─Ĺenje, ima samo stranka po ─Źijem je zahtjevu postupak pokrenut, a ne i druga stranka (odnosno zainteresovano lice).

 

Iz obrazlo┼żenja:

 

Tu┼żilac, Zajednica eta┼żnih vlasnika zgrade… u Banjaluci (ZEV), je podniio ovom sudu dana 27.03.2009. godine tu┼żbu protiv tu┼żenog Ministarstva za prostorno ure─Ĺenje, gra─Ĺevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljem tekstu: tu┼żeni), zbog „─çutanja administracije“, navode─çi da je dana 06.06.2008. godine podniio Odjeljenju za prostorno ure─Ĺenje Grada Banjaluka zahtjev, za odbacivanje zahtjeva JU… iz Banjaluke za izdavanje gra─Ĺevinske dozvole za adaptaciju dijela tavanskih prostorija u stan u ulazu stambene zgrade te ZEV, isti─Źu─çi u tu┼żbi da po proteku zakonskog roka za donošenje odluke po pomenutom zahtjevu tu┼żioca, prvostepeni organ nije postupio i nije donio nikakvu odluku, pa je stoga tu┼żenom putem prvostepenog organa i podnio dana 16.12.2008. godine ┼żalbu zbog „─çutanja administracije“, pa kako ni drugostepeni organ (odnosno tu┼żeni) posle proteka zakonskog roka tako─Ĺe nije donio bilo kakvu odluku, to je tu┼żenom i podno urgenciju dana 20.02.2009. godine da donese odluku po ┼żalbi, ali kako ni po tom ponovljenom zahtjevu tu┼żeni nije donio nikakvu odluku, to i podnosi predmetnu tu┼żbu kao da je njegova ┼żalba odbijena

Sud je tu┼żbu odbacio iz sljede─çih razloga:

Nije sporno da je odredbom ─Źl. 8. Zakona o upravnim sporovima (Slu┼żbeni glasnik Republike Srkpske broj 109/05 - u daljem tekstu: ZUS) propisano da se pod uslovima iz ─Źlana 17. tog zakona upravni spor mo┼że pokrenuti kad nadle┼żni organ o zahtjevu, odnosno o ┼żalbi nije donio odgovaraju─çi upravni akt, a odredbom ─Źlana 17. stav 1. istog zakona propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu odre─Ĺenom kra─çem roku donio rješenje po ┼żalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom tra┼żenju, stranka mo┼że pokrenuti upravni spor kao da joj je ┼żalba odbijena, s tim da je stavom 3. istog ─Źlana propisano da ako prvostepeni organ protiv ─Źijeg akta ima mjesta ┼żalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom odre─Ĺenom kra─çem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese ┼żalbu drugostepenom organu, a protiv rješenja drugostepenog organa stranka mo┼że pokrenuti upravni spor, a mo┼że ga pod uslovima stav 1. tog ─Źlana pokrenuti i ako taj organ ne donese rješenje.

Tako─Ĺe je odredbom ─Źlana 231. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 i 87/07, u daljem tekstu: ZOUP) propisano da ako je ┼żalbu izjavila stranka po ─Źijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje (─Źlan 206. stav 2. ZOUP-a), drugostepeni organ ─çe tra┼żiti da mu prvostepeni organ saopšti razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku, a ─Źlanom 206. stav 2. istog zakona je propisano da ako organ protiv ─Źijeg je rješenja dopuštena ┼żalba ne donese rješenje i dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo ┼żalbe, kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, odredbom ─Źlana 114. ZOUP-a je propisano da u upravnim stvarima kojima je po zakonu i po prirodi stvari za pokretanje i vo─Ĺenje postupka potreban zahtjev stranke, nadle┼żni organ mo┼że pokrenuti i voditi postupak samo ako takav zahtjev postoji.

U konkretnoj pravnoj stvari postupak je vo─Ĺen po zahtjevu JU… iz Banjaluke za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje za adaptaciju dijela tavanskog prostora u stan u zgradi ZEV, u kojem postupku je rješenjem tu┼żenog od 15.05.2006. godine poništeno prvostepeno rješenje Odjeljenja za prostorno ure─Ĺenje Grada Banjaluka od 17.09.2001. godine kojim je JU… iz Banjaluke, kao podnosiocu zahtjeva za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje, bilo izdato odobrenje da mo┼że pristupiti adaptaciji tavanskog prostora u stan u ulazu zgrade ZEV. To zna─Źi da u toj pravnoj stvari tu┼żilac, kao ZEV, ima svojstvo zainteresovanog lica, a što zna─Źi da tu┼żilac i nije podnosilac zahtjeva za izdavanje pomenutog odobrenja za gra─Ĺenje, pa slijedom toga i nije ovlaš─çen da podnosi zahtjev za odbacivanje zahtjeva podnosioca zahtjeva (JU… iz Banjaluke) za izdavanje pomenutog odobrenja.

Prema tome, kako je u predmetnoj pravnoj stvari tu┼żilac podnio zahtjev za odbacivanje zahtjeva podnosioca zahtjeva (JU… iz Banjaluke) za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje, to zna─Źi da taj zahtjev tu┼żioca kojim je zatra┼żio odbacivanje zahtjeva JU… iz Banjaluke (po ─Źijem zahtjevu se vodi postupak za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje), sam za sebe i ne ─Źini glavnu stvar (izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje), a što zna─Źi da takav zahtjev tu┼żioca u materijalnom-pravnom smislu i nije takav da bi se o njemu uopšte moglo rješavati u upravnom postupku, imaju─çi u vidu odredbu ─Źlana 206. stav 2. ZOUP-a po kojoj ┼żalbu mo┼że ulo┼żiti samo stranka po ─Źijem je zahtjevu postupak pokrenut. To dalje zna─Źi da pravo na ┼żalbu u slu─Źaju „─çutanja administracije“ i ima samo stranka po ─Źijem je zahtjevu postupak pokrenut (što bi u konkretnom slu─Źaju bila jedino JU… iz Banjaluke), a ne i druga stranka, u ovom slu─Źaju tu┼żilac kao zainteresovano lice u postupku izdavanja odobrenja za gra─Ĺenje.

To zna─Źi da u konkretnoj pravnoj stvari, zbog nedonošenja akta od strane tu┼żenog, a po ┼żalbi tu┼żioca zbog nedonošenja akta od strane prvostepenog organa, povodom njegovog zahgjeva za odbacivanje zahtjeva JU… iz Banjaluke kao podnosioca zahtjeva za izdavanje odobrenja za gra─Ĺenje, i nije povrije─Ĺeno nikakvo pravo, a niti njegov neposredni li─Źni interes zasnovan na zakonu, a zbog ─Źega se i ne radi o „─çutanju administracije“, pa stoga i nisu ispunjeni uslovi da se u konkretnoj pravnoj stvari i vodi upravni spor, u smislu pomenutih odredbi ZOUP-a odnosno ZUS-a.

S obzirom na sve navedeno, kako nisu ispunjeni uslovi za podnošenje tu┼żbe zbog „─çutanja administracije“, to je tu┼żbu i valjalo odbaciti, na osnovu ─Źlana 22. ta─Źka 3. ZUS-a.

 

(Okru┼żni sud u Banjaluci broj 11 0 U 001204 09 U od 30.04.2009. godine)

 

 

<------->

 

Gra─Ĺevinsko zemljište

P R E S U D U

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ┼ż e n j e

Pobijanim rješenjem odba─Źena je tu┼żba kojom je tu┼żilja pokrenula upravni spor zbog neprovo─Ĺenja zaklju─Źka SO P. broj 01-475-197/04 od 03.08.2004. godine, a kojim nije usvojen prijedlog zaklju─Źka Republi─Źke uprave za ..., RS, PJ P. broj 35- 475-1-68/03 od 16.02.2004. godine, za odbacivanje zahtjeva tu┼żilje za dodjelu gradskog gra─Ĺevinskog zemljišta neposrednom pogodbom u P., u Ulici ..., ozna─Źenog kao dio k.─Ź. br. 1094 i 5704/1 k.o. P. 1.

Iz obrazlo┼żenja tog rješenja proizlazi da je tu┼żilja pozvana dopisima suda od 30.09.2011. godine i 13.12.2011. godine da uredi tu┼żbu na na─Źin da se izjasni protiv kojeg akta je pokrenula upravni spor, odnosno da se izjasni da li je podnijela tu┼żbu radi nedonošenja rješenja po njenom zahtjevu ili po ┼żalbi. Tu┼żilja se izjasnila da je podnijela tu┼żbu radi nepostupanja nadle┼żnog organa, po zaklju─Źku od 03.08.2004. godine, jer da nije donio odluku da joj se predmetno zemljište dodijeli neposrednom pogodbom. Sud je na osnovu takvog izjašnjenja tu┼żilje zaklju─Źio da nisu ispunjeni procesni uslovi iz odredaba ─Źlana 17. Zakona o upravnim sporovima pa je tu┼żbu odbacio primjenom ─Źlana 22. ta─Źka 4. i ─Źlana 30. tog zakona.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje tog rješenja (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilja osporava njegovu zakonitost zbog povrede Zakona. Ne spori ─Źinjenicu da se izjasnila u kom smislu je pokrenula upravni spor, jer da se u suštini radi o neprovo─Ĺenju zaklju─Źka tu┼żene od 03.08.2004. godine. Navodi da se obratila tu┼żenoj dana 18.11.2002. godine sa zahtjevom za dodjelu gradskog gra─Ĺevinskog zemljišta koji je odba─Źen zaklju─Źkom od 23.12.2002. godine, ali da je rješenjem drugostepenog organa od 26.02.2003. godine taj zaklju─Źak poništen nakon ─Źega je od strane Odjeljenja za ... Opštine P. izdato rješenje kojim joj se dozvoljava da mo┼że izvršiti parcelaciju zemljišta ozna─Źenog kao dio k.─Ź. br. 1094 i dio 5704/1 k.o. P. 1, a prema planu parcelacije, radi rješavanja imovinsko - pravnih odnosa, pa je o─Źekivala da ─çe nadle┼żni organ za imovinsko - pravne poslove dostaviti tu┼żenoj prijedlog zaklju─Źka kojim se usvaja njen zahtjev za dodjelu navedenog gradskog gra─Ĺevinskog zemljišta neposrednom pogodbom; da je nakon odre─Ĺenog vremena predmetno zemljište dodijeljeno ugostitelju R.S. koji je uz pomo─ç odre─Ĺenih lokalnih mo─çnika, posjedovao privremeni objekat lociran na istom zemljištu, a koji je u me─Ĺuvremenu prodao. Takvim postupanjem tu┼żena je onemogu─çila tu┼żilju da u─Źestvuje u upravnom postupku pa slijedom toga da su povrije─Ĺene odredbe zakonskih propisa kojima je onemogu─çena da joj se navedeno zemljište dodjeli. Predlo┼żila je da se pobijano rješenje ukine i vrati ni┼żestepenom sudu na ponovno odlu─Źivanje ili pak preina─Źi na na─Źin da se tu┼żena obave┼że da donese odluku kojom joj se dodjeljuje predmetno zemljište neposrednom pogodbom.

U odgovoru na zahtjev tu┼żena je predlo┼żila da se isti odbije kao neosnovan, s obzirom da nisu ispunjeni uslovi za pokretanje spora radi nedonošenja rješenja po zahtjevu tu┼żilje za dodjelu predmetnog zemljišta neposrednom pogodbom.

Razmotrivši zahtjev, pobijano rješenje, odgovor na zahtjev, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima (“Slu┼żbeni glasnik RS” broj 109/05 i 63/11 u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Zaklju─Źkom od 03.08.2004. godine tu┼żena nije usvojila prijedlog zaklju─Źka Republi─Źke uprave za ..., RS, PJ P. od 16.02.2004. godine koji je glasio: odbacuje se zahtjev Lj.T. iz P. za dodjelu gradskog gra─Ĺevinskog zemljišta neposrednom pogodbom ozna─Źenog kao dio k.─Ź. br. 1094 i 5704/1 k.o. P. 1. Tu┼żilja ne osporava da je navedeni zaklju─Źak primila u 2005-oj. godini, i da nije protiv istog podnijela tu┼żbu u roku od 30 dana od dana njegovog primitka nadle┼żnom okru┼żnom sudu kako je navedeno u pravnoj pouci kao sastavnom dijelu tog zaklju─Źka, niti da je s tim u vezi tra┼żila od tu┼żene izvršenje na na─Źin kako je to zahtijevala u predmetnoj tu┼żbi.

U konkretnom slu─Źaju nisu ispunjeni uslovi za pokretanje tu┼żbe u smislu ─Źlana
17. ZUS, jer u suštini tu┼żilja zahtijeva da tu┼żena donese odluku kojom ─çe joj se predmetno zemljište dodijeliti neposrednom pogodbom. Me─Ĺutim, mogu─çnost pokretanja upravnog spora na na─Źin kako to zahtijeva tu┼żilja nije predvi─Ĺena odredbama ─Źlana 17. ZUS, jer zaklju─Źkom ─Źije izvršenje tu┼żilja zahtijeva nije donijeta bilo kakva odluka, ve─ç nije usvojen prijedlog zaklju─Źka kojim je odba─Źen zahtjev tu┼żilje za dodjelu predmetnog zemljišta neposrednom pogodbom. Zbog navedenog, nema zakonskog osnova da se tu┼żena obave┼że da joj na osnovu takvog zaklju─Źka, dodijeli predmetno zemljište na koriš─çenje, odnosno pravilno je tu┼żba u ovom upravnom sporu odba─Źena kao nedopuštena, s obzirom da nisu ispunjeni uslovi iz odredaba ─Źlana 17. ZUS. Pri tome se sud pogrešno pozvao na odredbe ─Źlana 22.ta─Źka
4. i 30. ZUS, umjesto na odredbu ─Źlana 22. ta─Źka 5. ZUS. Naime, tu┼żilja je zahtijevala izvršenje zaklju─Źka protiv kojeg nije dopuštena ┼żalba, ve─ç s obzirom da se radi o kona─Źnom aktu, dopušteno je pokretanje upravnog spora. Tako─Ĺe, primjena odredaba ─Źlana 30. ZUS podrazumijeva postojanje upravnog akta ─Źija se zakonitost ispituje u upravnom sporu, što u konkretnom nije slu─Źaj, jer je tu┼żba podnesena zbog nepostupanja po naprijed navedenom zaklju─Źku. Me─Ĺutim, kako je pravilno tu┼żba

odba─Źena zbog neispunjenja uslova za vo─Ĺenje upravnog spora prema odredbama ─Źlana 17. stav 2. ZUS, pogrešno navo─Ĺenje propisa nema uticaja na zakonitost pobijanog rješenja.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanom rješenju nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS, pa se zahtjev tu┼żilje za njegovo vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. i
2. tog zakona.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 004034 12 Uvp od 20.02.2013.g. )

 

<------->

 

Gra─Ĺevinska odobrenja

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tu┼żioca za naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev.

 

O b r a z l o ┼ż e n j e

Pobijanom presudom uva┼żenjem tu┼żbe poništen je uvodno ozna─Źeni akt tu┼żenog kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena protiv rješenja JP P. RS broj 03- 345-5728/08 od 09.3.2010. godine, kojim je odbijen zahtjev tu┼żioca za izdavanje saglasnosti za lokaciju izgra─Ĺenog stambenog objekta, (legalizaciju), sa priklju─Źkom na magistralni put M-4, dionica P-.K. ukm. 8+330 sa lijeve strane (lokalitet-naselje K., zaštitni pojas magistralnog puta), na parceli ozna─Źenoj sa k.─Ź. br. ... i ... k.o. K., Opština P.

Obrazlo┼żenje pobijane presude je zasnovano na sljede─çim razlozima: da je ─Źlanom 48. stav 1. ta─Źka 4. Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 3/04 – 5/10), propisano da se u zaštitnom pojasu magistralnog puta koji iznosi 20 m, ne mogu da grade zgrade, postavljaju postrojenja, ure─Ĺaji i grade drugi objekti; da je P. a.d. B. L. kao ovlaš─çena organizacija dala mišljenje da se za izvedeni stambeni objekat mo┼że izdati urbanisti─Źka saglasnost za legalizaciju s obzirom da je prema planskoj dokumentaciji na tom lokalitetu predvi─Ĺena izgradnja stambenog objekta; da je P. p. a.d. P. izvršilo mjerenje udaljenosti predmetnog stambenog objekta i utvrdila da je on udaljem 18 m od spoljne ivice putnog pojasa; da tu┼żilac nije bio prisutan tom mjerenju, pa kod ─Źinjenice da tu┼żilac osporava utvr─Ĺeno ─Źinjeni─Źno stanje, a iz prilo┼żenog stru─Źnog mišljenja ovlaš─çene organizacije P. a.d. B. L. proizlazi da je mogu─ça legalizacija izgra─Ĺenog stambenog objekta, da je bilo potrebno provesti odgovaraju─çi postupak i izvršiti odgovaraju─ça mjerenja uz anga┼żovanje vještaka geometra, te na nesumnjiv na─Źin utvrditi odlu─Źne ─Źinjenice za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, a tako─Ĺe utvrditi da li na tom podru─Źju ima još izgra─Ĺenih stambenih objekata, te da li je njihova lokacija na udaljenosti propisanoj ─Źlanom 48. stav 1. ta─Źka 4. Zakonom o javnim putevima.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev) tu┼żeni osporava njenu zakonitost zbog pogrešne primjene zakona. Navodi da sud citira relevantnu odredbu ─Źlana 48. stav 1. ta─Źka 4. Zakona o javnim putevima, a potom daje ja─Źu pravnu snagu mišljenju ovlaš─çene organizacije, iako su odredbe navedenog zakona imperativnog karaktera a mišljenje da nema obavezuju─çi karakter. Dodaje da nije osnovano pozivanje suda na odredbu ─Źlana 48. stav 1. ta─Źka
4. Zakona o javnim putevima, da bi ipak dao uputu da je u ponovnom postupku uz u─Źeš─çe tu┼żioca, potrebno saslušati predstavnika ovlaš─çene organizacije, odnosno izvršiti ponovno mjerenje uz anga┼żovanje vještaka geometra. U uputama datim u obrazlo┼żenju presude dalje je, kako dodaje, neosnovano navedeno da je potrebno utvrditi da li na tom podru─Źju ima još izgra─Ĺenih stambenih objekata, te da li je njihova lokacija na udaljenosti propisanoj Zakonom o javnim putevima, iako je predmet ovog postupka objekat tu┼żioca i ─Źinjenice koje se na njega odnose a ne drugi objekti. Predlo┼żio je da se pobijana presuda ukine ili preina─Źi.

U odgovoru na zahtjev tu┼żilac je istakao da on, a ni i njegov punomo─çnik nisu bili upoznati sa ─Źinjenicom da su ovlaštena lica P. p. a.d. P. izvršili mjerenje, jer da oni nisu bili pozvani prilikom ovog mjerenja ─Źime je u─Źinjena povreda pravila postupka iz odredaba ─Źlanova 8., 123. i 131. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 i broj 63/11 - u daljem tekstu: ZUS). Dodaje da se ─Źinjenica da na ovoj lokaciji ima još izgra─Ĺenih stambenih objekata ne mo┼że zanemariti, jer bez obzira što je predmet postupka objekat tu┼żioca, da se radi o naselju K. lociranog uz magistralni put P.-B. L., na kojem su izgra─Ĺeni i drugi stambeni objekti. Predlo┼żio je da se zahtjev odbije kao neosnovan, te da mu se nadoknade troškovi za sastav odgovora na zahtjev.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor na zahtjev, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05 i 63/11 - u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Odredbom ─Źlana 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim putevima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 73/08), je odre─Ĺeno da se u ─Źlanu 49. stav 1. briše a dodaju novi st. 1., 2. i 3. te da dotadašnji stav 2. postaje stav
4. Stavom 1. i 3. tog ─Źlana propisano je da odobrenje za izgradnju objekata koji slu┼że saobra─çaju u zaštitnom pojasu javnih puteva, izdaje ministarstvo nadle┼żno za prostorno ure─Ĺenje i gra─Ĺevinarstvo, uz prethodno pribavljenu saglasnost javnog preduze─ça, odnosno organa kojem je povjereno upravljanje javnim putevima, u kom slu─Źaju se donosi rješenje u upravnom postupku, protiv kojeg je dozvoljena ┼żalba Ministarstvu ... . Stavom 4. je propisano da se zate─Źeno stanje gra─Ĺevina u zaštitnom putnom pojasu privremeno zadr┼żava do privo─Ĺenja trajnoj namjeni u skladu sa prostorno-planskom dokumentacijom puta.

U provedenom upravnom postupku je utvr─Ĺeno da je tu┼żilac kao investitor izgradio stambeni porodi─Źni objekat koji se nalazi uz magistralni put M-4 B. L.-P., dionica P.-K., za koji nije posjedovao odobrenje za izgradnju. Iz odredbe stava 1. ─Źlana 49. Zakona o javnim putevima ne proizlazi da se u upravnom postupku donosi rješenje o davanju saglasnosti za izgradnju stambenog objekta, ve─ç samo za objekte koji slu┼że saobra─çaju u zaštitnom pojasu javnih puteva za koje odobranje izdaje Ministarstvo nadle┼żno za prostorno ure─Ĺenje i gra─Ĺevinarstvo. Nesumnjivo je da stambeni objekat tu┼żioca ne slu┼żi saobra─çaju ve─ç za zadovoljenje njegovih stambenih potreba u kom slu─Źaju nije potrebna saglasnost javnog preduze─ça iz stava 1. ─Źlana 49. Zakona o javnim putevima, u formi rješenja donijetog u upravnom postupku.

S obzirom na navedeno, tu┼żeni organ nije bio nadle┼żan da odlu─Źuje po ┼żalbi protiv rješenja JP P. RS, odnosno ni to preduze─çe nije bilo nadle┼żno da u upravnom postupku donosi rješenje prilikom davanja, ili kao u konkretnom slu─Źaju odbijanju davanja saglasnosti za legalizaciju stambenog objekta tu┼żioca. Takva posebna saglasnost jeste potrebna ali u postupku izdavanja urbanisti─Źke saglasnosti za legalizaciju izvedenog stambenog objekta, u skladu sa odredbom stava 1. alineja v. ─Źlana 71. u vezi sa odredbama ─Źlana 92. stav 3. i 155. stav 1. i 2. Zakona o ure─Ĺenju prostora-pre─Źiš─çen tekst („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 84/92-53/07), va┼że─çeg u vrijeme donošenja prvostepenog i upravnog akta. U tom smislu je pravilna odluka ni┼żestepenog suda iz izreke pobijane presude da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava ali ne iz razloga sadr┼żanih u njenom obrazlo┼żenju ve─ç iz razloga sadr┼żanih u obrazlo┼żenju ove presude a propisanih odredbom ─Źlana 10. ta─Źka 3. ZUS.

Iz iznijetih razloga, cijene─çi da je pobijanom presudom pravilno u procesno pravnom smislu tu┼żba uva┼żena i osporeni akt poništen, ovaj Vrhovni sud nalazi da nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a za njeno ukidanje, pa se zahtjev tu┼żenog za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. tog zakona.

Odluka o odbijanju zahtjeva tu┼żioca za naknadu troškova postupka za sastav odgovora na zahtjev se zasniva na odredbi ─Źlana 387. Zakona o parni─Źnom postupku („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u vezi sa odredbom ─Źlana 48. ZUS, s obzirom da davanje odgovora na zahtjev nije obavezna radnja u upravnom sporu pa se ni naknada troškova za taj podnesak ne mo┼że smatrati opravdanom.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 004229 11 Uvp od 16.05.2012.g.)

 

<------->

 

Imenovanje / razrješenje

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba u naprijed ozna─Źenom upravnom sporu protiv uvodno ozna─Źenog rješenja tu┼żene kojim je tu┼żilja razriješena du┼żnosti funkcije direktora TORS, uz odredbu da to rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Slu┼żbenom glasniku Republike Srpske“.

Iz obrazlo┼żenja te presude proizlazi pravni stav suda da su ispunjeni uslovi za razrješenje tu┼żilje du┼żnosti direktora, jer da je u provedenom dokaznom postupku utvr─Ĺeno da su postojali razlozi za razrješenje tu┼żilje, a da se na provedene dokaze tu┼żilja izjasnila, što je konstatovano zapisnikom od 28.07.2009. godine, a koji se odnose na: propuste tu┼żilje da pripremi i predlo┼żi izvještaj o radu TORS-a za 2008. godinu, kao i finansijski izvještaj za 2008. godinu, što su propusti ─Źija je obaveza za tu┼żilju proizašla iz odredaba ─Źlana 19. stav 2. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 68/07), po kojim odredbama je tu┼żilja imala obavezu da pripremi i predlo┼żi izvještaj o radu i finansijski izvještaj TORS-a za 2008. godinu Upravnom odboru TORS-a za razmatranje, a posebno da taj izvještaj dostavi resornom ministarstvu; da se nezakonito postupanje tu┼żilje odnosi i na zapošljavanje 8 novih radnika (zapisnik inspekcije od 11.11.2008. godine), a što je protivno odredbi ─Źlana 19. ta─Źka 4. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi, jer da je tu┼żilja primila navedene radnike suprotno odredbama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta broj 14-01-4133/08 od 12.12.2008. godine, kao i da je trošila namjenska sredstva – boravišnu taksu suprotno ─Źlanu 9. Zakona o boravišnoj takstu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 118/05), i koristila ta sredstva za isplatu plata i ostalih naknada zaposlenima po osnovu rada, a ne za zakonom utvr─Ĺenu svrhu, tj. ta sredstva su trebala poslu┼żiti za finansiranje promotivnih aktivnosti turisti─Źkih organizacija. Sud nalazi da su izneseni razlozi u osporenom aktu pravilni i na zakonu zasnovani a što se ti─Źe stepena realizacije osnovnih programskih aktivnosti TORS-a, proizlazi da je TORS u─Źestvovao na sajmovima u B., N. S. i Z., što je ocijenjeno kao nedovoljan u─Źinak imaju─çi u vidu tada raspolo┼żiva sredstva TORS u 2008. godini od boravišnih taksu (270.000,00 KM) i granta Ministarstva ... od 151.000,00 KM, koja nisu realizovana za programske aktivnosti TORS-a, ve─ç da su utrošeni za isplatu plata i ostalih materijalnih troškova poslovanja, o ─Źemu osporeni akt tako─Ĺe sadr┼żi valjano obrazlo┼żenje, zbog ─Źega TORS nije ostvarila koordinatorsku ulogu u pogledu umre┼żavanja turisti─Źkih organizacija.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilja osporava njenu zakonitost zbog povrede Zakona i povrede pravila postupka koja su od uticaja na rješenje stvari. Smatra da je presuda nezakonita, pravno neutemeljena i neodr┼żiva jer da je osporeni akt donijet u izvršenju ranije presude Okru┼żnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 001905 09 U od 15.03.2010. godine, kojom je prethodni akt tu┼żene o njenom razrješenju poništen, uz obrazlo┼żenje da odluka o razrješenju nije sadr┼żavala razloge o odlu─Źnim ─Źinjenicama, pa da je za nju neprihvatljivo stanovište suda da je novodonijeti akt tu┼żene zakonit s obzirom da bi postupak izvršenja presude podrazumijevao ponovno uspostavljanje njenog radno- pravnog statusa, a ne donošenje novog rješenja o razrješenju; da je odredbama ─Źlana
14. stav 2. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, propisano da se smatra da je imenovano lice nezakonito razrješeno, kad ne postoji zakonski osnov za razrješenje ili kad je razrješenje izvršeno bez sprovedenog pravi─Źnog postupka, kao i da su odredbama ─Źlana 53. stav 1. ─Źlana 54. Zakona o dr┼żavnim slu┼żbenicama taksativno nazna─Źeni razlozi razrješenja; da u postupku njenog razrješenja tu┼żena nije ispoštovala proceduru koju je sama utvrdila, jer da je više nego o─Źigledno da za razrješenje nije postojao niti jedan od navedenih zakonskih razloga, te da su u obrazlo┼żenju osporenog akta navedene neta─Źne, nedokazane i potpuno tendenciozne ─Źinjenice i tvrdnje, zbog ─Źega je bila obaveza Ministarstva ..., kao kontrolor organa, da u vršenju kontrole zakonitosti TORS utvrdi postojanje nezakonitosti i odredi rok za otklanjanje istih, što nije u─Źinjeno, a da pri tom tu┼żilji nije data mogu─çnosti da se izjasni o navodima iz Informacije o stanju u TORS, jer joj je ista dostavljena nakon što je ve─ç informacija usvojena na sjednici Vlade RS od 23.07.2009. godine. Dodaje da je neophodno ista─çi ─Źinjenicu da se pismeno o─Źitovanje na informaciju tra┼żilo samo kod donošenja rješenja o razrješenju koje je naknadno poništeno presudom Okru┼żnog suda, ali ne i kod drugog rješenja o razrješenju, kada je tu┼żena „u postupku izvršenja presude“ samo donijela novo rješenje o izvršenju, sa nešto širim obrazlo┼żenjem. Predlo┼żila je da se pobijana presuda preina─Źi ili ukine.

U odgovoru na zahtjev koji je dostavilo Ministarstvo ... uz spise upravnog predmeta, istaknuto je da je tu┼żena u potpunosti ispoštovala odredbu ─Źlana 14. stav 2. Zakona o ministarskim i vladinim imenovanjima i sprovela pravi─Źan postupak razriješenja tu┼żilje sa javne funkcije, jer da je tu┼żilji omogu─çeno u─Źestvovanje na raspravi odr┼żanoj u prostorijama Ministarstva ..., i na taj na─Źin da brani svoja prava i pravne interese, te da je neosnovano pozivanje tu┼żilje na primjenu ─Źlana 21. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi jer da je TORS ispunjavao uslove za rad, odnosno poslovanje TORS u to vrijeme se nije moglo okvalifikovati kao stanje u smislu zakonom propisanih uslova za prestanak rada javne ustanove; da je nakon usvajanja informacije Vlade RS o stanju u TORS, odr┼żana rasprava sa tu┼żiljom na kojoj joj je pru┼żena mogu─çnost da se izjasni na navode i okolnosti koje predstavljaju osnov za razrješenja

sa funkcije direktora TORS, da bi tek nakon toga na narednoj sjednici Vlade RS usljedilo donošenje rješenja o razrješenju tu┼żilje. Dodaje da je neosnovan navod tu┼żilje da za njeno razrješenje nije postojao nijedan od zakonom propisanih razloga, jer da su ti razlozi detaljno elaborirani u obrazlo┼żenju osporenog akta, a da je pravni osnov za donošenje rješenja sadr┼żan u ─Źlanu 15. stav 1. ta─Źka z) i ─Źlana 43. stav 1. i 6. Zakona o Vladi Republike Srpske i u ─Źlanu 18. stav 3. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi, koji su primijenjeni prilikom donošenja osporenog akta. Predlo┼żio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, odgovor na zahtjev, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik RS”, broj 109/05 i 63/11 u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

U obrazlo┼żenju osporenog akta je navedeno da je u postupku odlu─Źivanja o pravima, obavezama i odgovornostima tu┼żilje kao direktora TORS sproveden postupak saglasno ─Źlanu 14. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, radi utvr─Ĺivanja odlu─Źnih ─Źinjenica za donošenje osporenog akta, omogu─çava da se tu┼żilja izjasni o ─Źinjenicama i okolnostima koje su bile odlu─Źuju─çe za donošenje odluke o razrješenju. Nakon odr┼żane javne rasprave uz njeno u─Źeš─çe, utvr─Ĺeno je ─Źinjeni─Źno stanje, konstatovano u zapisniku broj 14.01-Sl/09 od 28.07.2009. godine. Utvr─Ĺeno je da su razlozi za razrješenje slijede─çi: Upravni odbor TORS na sjednici odr┼żanoj dana 09.04.2009. godine nije usvojio izvještaj o radu TORS, niti je usvojio finansijski izvještaj TORS za 2008. godinu; da je TORS bio u obavezi da dostavi Ministarstvu ... izvještaj o poslovanju i finansijski izvještaj za 2008. godinu, koji nisu usvojeni zbog propusta direktora da izradi izvještaj o radu i prethodno dostavi finansijski plan Upravnom odboru, što da je suprotno ─Źlanu 18. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi; da je tu┼żilja izvršila zapošljavanje 8 novih radnika, a da prethodno nije pribavila saglasnost Ministarstva ... na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u TORS, što je bilo obavezno prema ─Źlanu
19. stav 2. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi, a što je i konstatovano u zapisniku RU za
..., Odjeljenje B. L., Inspekcija rada broj 26.1.100/173-6675/08-2 od 11.11.2008. godine; da su namjenska sredstva boravišne takse, koja prema ─Źlanu 9. Zakona o boravišnoj taksi („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 118/05), slu┼że za finansiranje promotivnih aktivnosti turisti─Źkih organizacija, korištena za isplate zarada i ostalih naknada zaposlenima po osnovu rada, a ne za zakonom utvr─Ĺenu svrhu, ─Źime je postupila suprotno toj zakonskoj odredbi; da je TORS u─Źestvovao na nedovoljnom broju sajmova, što da predstavlja nedovoljan u─Źinak imaju─çi u vidu raspolo┼żiva finansijska sredstva TORS za 2008. godinu kada je prihodovala oko 430.000,00 KM, s tim da je pove─çanje broja zaposlenih radnika za preko 100% prouzrokovalo nezakonito trošenje sredstava od prikupljene boravišne takse na isplatu plata i finansiranje ostalih materijalnih troškova poslovanja, na uštrb finansiranja osnovnih programskih aktivnosti TORS, što je rezultiralo nezadovoljavaju─çim stepenom realizacije osnovnih i planiranih aktivnosti TORS u 2008. godini; da TORS nije ostvarila koordinatorsku ulogu u pogledu umre┼żavanja svih postoje─çih turisti─Źkih organizacija, opština ili gradova u jedinstveni turisti─Źko informativni sistem saglasno odredbama ─Źlana 32. stav 1. alineja 10. Statuta TORS i ─Źlana 41. Zakona o turizmu („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj 112/07). Zaklju─Źeno je da TORS u navedenom periodu nije ostvarila osnovne ciljeve svoga postojanja, s obzirom da tu┼żilja kao njen direktor nije izvršavala svoje zakonom propisane obaveze u smislu odredbe stava 1. ─Źlana 18.

Zakona o sistemu javnih slu┼żbi, zbog ─Źega je primjenom ─Źlana 18. stav 2. tog zakona donijeta odluka o razrješenju tu┼żilje.

Tu┼żilja u zahtjevu ne navodi razloge kojima bi dovela u sumnju ─Źinjenice koje su utvr─Ĺene u provedenom postupku prije donošenja rješenja o njenom razrješenju. Njeni navodi da joj je informacija dostavljena samo dan prije nego što je odr┼żana sjednica Vlade na kojoj je ista razmatrana, nema uticaja na zakonitost osporenog akta, kod ─Źinjenice da ona nije argumentovano osporila da informacija o poslovanju TORS nije usvojena na sjednici Upravnog odbora, da nije blagovremeno dostavila finansijski izvještaj o poslovanju TORS, da je prihode od boravišnih taksa koristila u nenamjeske svrhe, da je zaposlila odre─Ĺen broj radnika bez prethodne saglasnosti resornog ministarstva, kao i da nije ispunila ostale programske i koordinatorske aktivnosti navedene u obrazlo┼żenju osporenog akta. U tom pravcu je proveden pravi─Źan i propisan postupak predvi─Ĺen odredbom ─Źlana 14. stav 2. Zakona o ministarskim i vladinim imenovanjima u kojem je utvr─Ĺeno da tu┼żilja nije izvršavala svoje zakonom propisane obaveze. Njeni navodi da je u postupku izvršenja ranije presude okru┼żnog suda trebalo donijeti odluku o njenom radno-pravnom statusu, odnosno uspostavljanju stanja kakvo je bilo prije donošenja prethodne odluke o razrješenju, su neosnovani s obzirom da se u predmetnom upravnom postupku odlu─Źuje o njenom razrješenju sa du┼żnosti direktora prije isteka mandata na koji je izabrana, a ne o njenom radno- pravnom statusu, pa izvršenje ranije presude okru┼żnog suda nije podrazumijevalo uspostavljanje njenog radno-pravnog statusa, o kojem se nije ni odlu─Źivalo u upravnom postupku. Otuda su razlozi odbijanja tu┼żbe protiv osporenog akta jasni, potpuni i dovoljno obrazlo┼żeni i nisu u suprotnosti sa odredbama ─Źlana 18. stav 1. i 2. Zakona o sistemu javnih slu┼żbi.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żilje za njeno vanredno preispitivanje odbija kao neosnovan na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. tog zakona, jer nisu ostvareni razlozi za poništenje osporenog akta predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 10. ZUS.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 003871 12 Uvp od 14.11.2012.g.)

 

<------->

 

Inspekcijski nadzor

P R E S U D A

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanim rješenjem je odba─Źena tu┼żba protiv osporenog akta, bli┼że navedenog u uvodu ove presude, kojim je G. K. imenovana za vršioca du┼żnosti direktora JU DZ, Š. iz Š., do završetka postupka javne konkurencije, a najdu┼że na dva mjeseca, uz obrazlo┼żenje: da osporeni akt ne spada u akte definisane u odredbi ─Źlana
84. Zakona o lokalnoj samoupravi („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 101/04, 42/05 i 118/05, u daljem tekstu: Zakon) nad kojima je tu┼żilac ovlašten vršiti administrativni nadzor; da se tu┼żbom ne ukazuje na postojanje uslova iz ─Źlana 88. Zakona, a sve i da se radi o aktu nad kojim tu┼żilac mo┼że vršiti nadzor, da nije legitimisan na pokretanje upravnog spora u smislu odredbe ─Źlana 2. stav 1. Zakona o upravnim sporovima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05, u daljem tekstu: ZUS), jer da se osporenim akta nije odlu─Źivalo o njegovim pravima, obavezama ili interesu zasnovanom na zakonu.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje tog rješenja, tu┼żilac osporava njegovu zakonitost zbog povrede zakona i propisa o postupku. Navodi da iz odredbe ─Źlana 88. stav 3. Zakona proizlazi da predmet administrativnog nadzora, pored opštih mogu biti i pojedina─Źni akti organa jedinica lokalne samouprave, da Zakon propisuje dva na─Źina postupanja po zahtjevu za vršenje administrativnog nadzora, u zavisnosti od toga da li se radi o nezakonitom aktu (─Źlanovi 84.-87.) ili o aktu koji mo┼że prouzrokovati ozbiljne posljedice ili rizik od nenadoknadive štete (─Źlan 88.) što da je pobijanim rješenjem propušteno cijeniti. Isti─Źe da je u ovom slu─Źaju, a na njegov prijedlog, Vlada obustavila od izvršenja osporeni akt, što ukazuje da je neta─Źna tvrdnja suda da se u konkretnom slu─Źaju nije mogao vršiti administrativni nadzor, kao i tvrdnja da se iz navoda tu┼żbe ne mo┼że izvesti zaklju─Źak da donošenje osporenog akta ukazuje na postojanje ozbiljne posljedice ili mogu─çnost nastanka nenadoknadive štete, ─Źime da je sud „fakti─Źki ušao u meritum tu┼żbe“, a da nije pru┼żio nijedan ozbiljan argument u prilog te tvrdnje. Pobija i stanovište o nedostatku legitimacije za pokretanje upravnog spora, tvrde─çi da to ovlaštenje proisti─Źe iz odredbe ─Źlana 88 Zakona. Predla┼że da se zahtjev uva┼żi, pobijana presuda preina─Źi uva┼żenjem tu┼żbe i poništenjem osporenog akta.

Tu┼żeni u odgovoru na zahtjev navodi da smatra da je osporeni akt nezakonit, jer da je donesen uz povrede odredaba Statuta Opštine Š. i Poslovnika Skupštine opštine, te da je rješenjem broj 02-111-49/10 od 26.11.2010. godine poništila osporeni akt. Zahtjev za vanredno preispitivanje smatra osnovanim, ali ne daje prijedlog obima i pravca odlu─Źivanja suda.

Zainteresovano lice nije dalo odgovor na zahtjev.

Razmotrivši zahtjev, pobijano rješenje, odgovor na zahtjev, kao i spise predmeta upravnog postupka i upravnog spora, na osnovu odredbe ─Źlana 39. ZUS-a, ovaj sud je odlu─Źio kao u dispozitivu ove presude iz slijede─çih razloga:

Akti koji mogu biti predmet administrativnog nadzora (što je predmet ove upravne stvari) taksativno su navedeni u odredbi ─Źlana 84. Zakona, To su: a) opšti akti skupštine jedinice lokalne samouprave, b) normativni akti na─Źelnika jedinice lokalne samouprave, v) odluke u pogledu organizacije javnih tendera i dodjele opštinskog zemljišta, g) odluke o prijemu na rad i prestanku rada zaposlenih u administrativnoj slu┼żbi, d) odluke o finansijskoj obavezi od 10.000,00 KM ili više i ─Ĺ) akti doneseni u postupku sprovo─Ĺenja povjerenih poslova dr┼żavne uprave. Odredbom ─Źlana 87. istog zakona je propisano ovlaštenje tu┼żioca kao organa koji vrši administrativni nadzor da za akt koji smatra nezakonitim, prvenstveno od donosioca tra┼żi da taj akt izmijeni, ukine ili poništi. U slu─Źaju da organ donosilac akta to odbije ili akt o mijenjanju, ukidanju ili poništenju uopšte ne donese, tada tu┼żilac mo┼że taj akt „osporiti pred nadle┼żnim sudom“. Odredbom ─Źlana 88. stav 1. Zakona je tako─Ĺe propisano ovlaštenje tu┼żioca da mo┼że odre─Ĺeni akt „osporiti na nadle┼żnom sudu“, ukoliko na─Ĺe da „mo┼że imati ozbiljne posljedice ili da postoji rizik od nenadoknadive štete“.

S obzirom na sadr┼żaj navedenih odredbi, u kojima tu┼żilac nalazi osnov za pokretanje upravnog spora, o─Źigledno je da osporeni akt kojim je izvršeno imenovanje vršioca du┼żnosti direktora javne ustanove, iako je upravni akt u smislu odredbe ─Źlana
7. ZUS-a, ne spada u akte nad kojima tu┼żilac mo┼że vršiti nadzor po odredbama ovog zakona, pa prema tome ni osporavati pred nadle┼żnim sudom, ─Źak i u slu─Źaju da ispunjava uslove iz odredbe ─Źlana 88 stav 1. Zakona (mo┼że imati ozbiljne posljedice ili da postoji rizik od nenadoknadive štete). Ovo, sve iz razloga što je postupak administrativnog nadzora ograni─Źen samo i jedino na akte iz ─Źlana 84. Zakona, kako to pravilno zaklju─Źuje i ni┼żestepeni sud.

Neosnovani su navodi zahtjeva o tome da je sud „ušao u meritum tu┼żbe“. Po ocjeni ovog suda, obrazlo┼żenje pobijanog rješenja ne sadr┼żi takvo stanovište, jer je njime navedeno da se tu┼żbom ne ukazuje na postojanje razloga iz ─Źlana 88. Zakona, ali uslovno-ukoliko bi se radilo o aktu nad kojim bi se mogao vršiti administrativni nadzor, uz napomenu ovog suda da ovom stanovištu prethode jasni i valjani razlozi da osporeni akt nije akt iz ─Źlana 84. Zakona.

Nasuprot ovome, djelimi─Źno je nepravilno stanovište pobijanog rješenja da tu┼żilac nije legitimisan na podnošenje tu┼żbe, jer razlozi iz ─Źlana 88. stav 1. Zakona predstavljaju direktno zakonsko ovlaštenje tu┼żioca na pokretanje upravnog spora protiv pojedina─Źnog upravnog akta, ali onog definisanog isklju─Źivo odredbom ─Źlana
84. ta─Źke v)-─Ĺ) Zakona. Otuda, ovo stanovište ne predstavlja povredu postupka zbog koje bi intervencija ovog suda bila neophodna, obzirom da su valjani prethodno iznijeti razlozi odbacivanja tu┼żbe usljed ─Źinjenice da je tu┼żba podnijeta u pogledu akta koji ne mo┼że biti predmet administrativnog nadzora.

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda pobijanim rješenjem nije ostvaren nijedan razlog njegove nezakonitosti iz odredbe ─Źlana 35. stav 2. ZUS-a, pa se na osnovu odredbe ─Źlana 40. stav 1. istog zakona, zahtjev odbija kao neosnovan.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 11 0 U 005165 11 Uvp od 21.09.2011.g. )

 

<------->

 

Katastar

P R E S U D A

Tu┼żba se uva┼żava, osporeni akt se poništava.

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

Osporenim aktom odbijena je ┼żalba tu┼żioca protiv rješenja Podru─Źne jedinice P. broj 35-477- 8-35/2000 od 7.12.2001. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev da se izvrši promjena korisnika u katastarskom operatu za k─Ź. br. 221, upisanu u zk.ul.br. 56 k.o. B., tako da se te nepokretnosti evidentiraju na njegovo ime.

Blagovremenom tu┼żbom tu┼żilac osporava zakonitost toga akta, te isti─Źe: da je predmetne nepokretnosti (zemljište) naslijedio od svoga oca, pok. K.M. i da se to ''vidi iz fotokopije posjedovnog lista 27/07''; da se ono pogrešno vodi na ŠG P.; da ga on dr┼żi u posjedu kao savjestan posjednik, pa da bi na njemu, nezavisno od toga nasle─Ĺa, stekao pravo svojine i po osnovu odr┼żaja; da je taj posjed zakonit, jer da je zasnovan na kupoprodajnom ugovoru iz 1919. godine izme─Ĺu njegovog djeda kao kupca i K.Z. kao prodavaoca; da iz toga proizilazi da je ─Źinjeni─Źno stanje u ovoj upravnoj stvari pogrešno utvr─Ĺeno; da je prvostepeni organ mogao ''prona─çi papire i knjige'' u kojima je on evidentiran kao vlasnik tih nepokretnosti i tako donijeti zakonito rješenje. Predla┼że da se taj akt poništi.

Tu┼żena strana u svom odgovoru ostaje kod razloga iz obrazlo┼żenja osporenog akta i predla┼że da se tu┼żba odbije kao neosnovana.

Razmotrivši tu┼żbu i osporeni akt po odredbama ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima (″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 12/94 – u daljem tekstu: ZUS), zatim odgovor tu┼żene strane i cjelokupne spise predmetne upravne stvari, ovaj sud je odlu─Źio kao u dispozitivu ove presude iz slijede─çih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeno rješenje u ovoj upravnoj stvari doneseno po skra─çenom postupku. Me─Ĺutim, radi se o stvari u kojoj sudjeluju dvije stranke sa protivnim interesima
– tu┼żilac i Šumsko gazdinstvo P. Tako─Ĺe proizilazi da je obavljeno i vješta─Źenje, makar se ne navodi ime i prezime vještaka, niti ko ga je postavio. Postoji rukopisni nalaz ''godetskog radnika'' Lj.B., u kojem stoji da se nalaz daje ''na zahtjev stranke''.

U takvom postupku ogleda se povreda odredaba ─Źlana 149. tada va┼że─çeg Zakona o opštem upravnom postupku ("Slu┼żbeni list SFRJ", br. 47/86 – sada ─Źlan 137. istoimenog zakona, ″Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske″, br. 13/02), kojima je predvi─Ĺeno da je usmena rasprava obavezna u upravnim stvarima u kojima u─Źestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima ili kad se treba izvršiti uvi─Ĺaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka. S druge strane, prema odredbama ─Źlana 185. stav 1. toga zakona (sada ─Źlan 173. stav 1.), vještaka odre─Ĺuje slu┼żbeno lice koje vodi postupak – po slu┼żbenoj du┼żnosti ili na prijedlog stranke. Dakle, po tim odredbama, vješta─Źenje obavljeno van odre─Ĺenog upravnog postupka, ne bi bilo pravno valjano.

Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da je osporenim aktom ostvaren razlog iz ─Źlana 10. stav 1.ta─Źka 3. ZUS-a, pa se otuda tu┼żba u ovom upravnom sporu uva┼żava tako da se taj akt poništava na osnovu ─Źlana 41. stav 1. i 2. tog zakona.

U ponovljenom postupku tu┼żena strana je u obavezi da postupi po odredbama ─Źlana 61. ZUS-a tako da umjesto poništenog, donese drugi akt najdalje u roku od trideset dana, ra─Źunaju─çi od dana primitka ove presude uz uva┼żavanje pravnog shvatanja i primjedbi ovog suda u pogledu postupka.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske U-704/02 od 15.03.2006.g.)

 

<------->

 

Uzrupacija

P R E S U D A

Zahtjev se uva┼żava, presuda Okru┼żnog suda u Isto─Źnom Sarajevu broj 14 0 U 001033 10 U od 25.01.2011. godine, se preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava.

 

O b r a z l o ┼ż e n j e

 

Pobijanom presudom odbijena je tu┼żba izjavljena protiv uvodno ozna─Źenog akta tu┼żene kojim je odbijena ┼żalba tu┼żioca izjavljena na zaklju─Źak PJ tu┼żene u Š. broj 21.53/474-61/10 od 12.07.2010. godine, a kojim je odba─Źen zahtjev tu┼żioca za ponovno raspravljanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu u predmetu broj 21.53/474-61/10 od 03.03.2010. godine, zbog nenadle┼żnosti tog organa za postupanje po tom zahtjevu.

Iz obrazlo┼żenja te presude proizlazi pravilnim stav prvostepenog i tu┼żenog organa da je stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima (“Slu┼żbeni glasnik RS” broj 124/08), prestao da va┼żi Zakon o uzurpaciji („Slu┼żbeni glasnik RS“ broj 70/06); zbog ─Źega je zaklju─Źak od 09.04.2010. godine ništav u smislu odredba ─Źlana 252. Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS" broj 13/02 , 87/07 i 50/10 u daljem tekstu: ZOUP). Dodaje se da su s tim u vezi prestale nadle┼żnosti organa uprave, da nakon stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima vodi postupak u smislu odredaba Zakona o uzurpaciji, pa da se nije mogao ni donijeti zaklju─Źak o ponavljanju postupka dana 09.04.2010. godine.

Blagovremenim zahtjevom za vanredno preispitivanje te presude (u daljem tekstu: zahtjev), tu┼żilac osporava njenu zakonitost zbog povrede zakona i povrede propisa o postupku koja je od uticaja na rješenje stvari. Smatra da je ni┼żestepeni sud nepravilno primijenio odredbe ─Źlana 226. stav 1. ZOUP odnosno odredbu ─Źlana 252. ta─Źka 1. ZOUP. Isti─Źe da ukoliko je Zakon o uzurpaciji prestao da va┼żi da se primjenjuju odredbe ZOUP, u kom smislu tu┼żena nije pravilno primijenila odredbe ─Źlana 54. stav 3. ZOUP, jer ako je smatrala da nije nadle┼żna za postupanje po podnesenom prijedlogu, da je bila du┼żna da ga

bez odlaganja proslijedi nadle┼żnom organu ili sudu, s obzirom da je istakla da se radi o stvari iz sudske nadle┼żnosti, te da o tome obavijesti podnosioca prijedloga; da je to u suprotnosti sa odredbom ─Źlana 252. ta─Źka 1. ZOUP jer da je rješenje kojim je okon─Źan postupak ─Źije se ponavljanje tra┼żi donijeto u upravnom postupku, zbog ─Źega sud nije nadle┼żan da odlu─Źuje o prijedlogu za ponavljanje postupka koji kod njega nije ni vo─Äen; da je zbog toga pogrešan pravni stav suda u pobijanoj presudi, jer da ukoliko je prestao da va┼żi Zakon o uzurpaciji, da nije prestao da va┼żi ZOUP, po kojem je tra┼żeno ponavljanje postupka; da pobijana presuda nije ni obrazlo┼żena na valjan na─Źin, jer da ne ukazuje na osnovu kojih zakonskih odredbi je donijeta. Predla┼że da se ta presuda ukine ili preina─Źi.

Razmotrivši zahtjev, pobijanu presudu, te ostale priloge u spisima predmeta, na osnovu odredbe ─Źlana 39. Zakona o upravnim sporovima („Sl. glasnik RS“, broj 109/05 i 63/11 - u daljem tekstu: ZUS), ovaj sud je odlu─Źio kao u izreci ove presude iz slijede─çih razloga:

Predmetni upravni postupak je pokrenut povodom prijedloga tu┼żioca za ponavljanje postupka okon─Źanog rješenjem broj 04/3-474-92/87 od 02.12.1987. godine, kojim je R.P. priznato pravo svojine na uzurpiranom zemljištu ozna─Źenom kao k.─Ź.br. 354/30 z. pašnjak 3. kl. u površini od 1000 m2 i k.─Ź.br. 354/32 z. pašnjak 3. kl. u površini od 300 m2 u pisane u zk. ul. br. 160 KO B.. U prijedlogu je navedeno da je tu┼żilac navedeno rješenje dobio dana 01.02.2010. godine i da njegov pravni prethodnik nije u─Źestvovao u postupku koji je okon─Źan donošenjem tog rješenja, a da je trebao u─Źestvovati jer da je predmetno zemljište na terenu u naravi šuma i šumsko zemljište a ne pašnjak, jer da se radi o enklavi u šumskom kompleksu koja kao takva nije obuhva─çena kao manje izolovano zemljište i ne pripada poljoprivrednom kompleksu, niti je za taj pojas povu─Źena grani─Źna linija. Smatra da su se stekli uslovi za ponavljanje postupka predvi─Äeni odredbama ─Źlana 234. stav 1. ta─Źka 9. i 10. ZOUP. Postupaju─çi po tom prijedlogu PJ tu┼żene u Š. je donijela zaklju─Źak broj 21.53/474-61/2010 od 09.04.2010. godine o dozvoli ponavljanja postupka okon─Źanog rješenjem 04/3-474-92/87 od 02.12.1987. godine, uz obrazlo┼żenje da je arhiva Opštinske uprave ... djelimi─Źno uništena a da je uvidom u prona─Äeni spis upravnog predmeta utvr─Äeno da predstavnici pravnog prethodnika tu┼żioca nisu pozivani da prisustvuju raspravi koja je odr┼żana 18.09.1987. godine na licu mjesta niti da postoji dostavnica koja potvr─Äuje da je to rješenje uru─Źeno pravnom prethodniku tu┼żioca. Zaklju─Źkom isti broj 12.07.2010. godine odba─Źen je zahtjev tu┼żioca za ponovno raspravljanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu u korist R. P., uz obrazlo┼żenje da je stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima, prestao da va┼żi Zakon o uzurpaciji, kao propis koji je regulisao oblast rješavanja imovinskih odnosa nastalih u uzurpacijom zemljišta u društvenoj svojini, i po kojem je organ uprave bio nadle┼żan da provo─Äenje tog postupka.

Osporenim aktom, odbijena je ┼żalba tu┼żioca izjavljena na zaklju─Źak broj 21.53/474-61/10 od 12.07.2010. godine, uz obrazlo┼żenje da je pravilno odba─Źen zahtjev za ponovno rapravljanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu jer da organ uprave više nije nadle┼żan za postupanje po zahtjevu za raspravljanje uzurpacije. Smatra da su bez uticaja navodi ┼żalbe da prijedlog za ponavljanje postupka nije cijenjen u smislu odredaba ZOUP koji reguliše ispunjenost uslova za ponavljanje postupka, ve─ç da se ispunjenost uslova za dozvolu ponavljanja postupka cijeni prema materijalnim propisima kojima je regulisana predmetna upravna stvar.

Prvostepeni organ tu┼żene je povodom prijedloga tu┼żioca od 03.03.2010. godine dozvolio ponavljane postupka okon─Źanog rješenjem broj 04/3-474-92/87 od 02.12.1987. godine, da bi nakon toga donio zaklju─Źak o odbacivanju zahtjeva za ponovno raspravljanje uzurpacije, koji tu┼żilac nije ni podnio. Iako je tu┼żilac u ┼żalbi protiv tog zaklju─Źka naveo da nije podnio zahtjev za ponovno raspravljanje prava svojine na uzurpiranom zemljištu, nego da je podnio prijedlog za ponavljanje postupka, koji je usvojen i dozvoljeno ponavljanje postupka, pa da je prvostepeni organ bio du┼żan da nastavi dalje vo─Äenje postupka u smsilu ─Źlana 241., 242 i 243. ZOUP, te donese odgovaraju─çe rješenje, tu┼żena se u obrazlo┼żenju osporenog akta nije izjasnila na te okolnosti. O tim ─Źinjenicama se ne izjašnjava ni sud u pobijanoj presudi.

Iako predmet ovog upravnog spora nije odlu─Źivanje o prijedlogu za ponavljanje postupka jer je zaklju─Źak o dozvoli ponavljanja broj 21.53/474-61/2010 od 09.04.2010. godine postao pravosna┼żan, pravilno tu┼żilac ukazuje da je prvostepeni organ tu┼żene nadle┼żan da odlu─Źuje o prijedlogu za ponavljanje postupka koji je okon─Źan rješenjem 04/3-474-92/87 od 02.12.1987. godine. Ovo s obzirom na odredbe ─Źlana 240. stav 2. ZOUP, prema kojoj, o prijedlogu za ponavljanje postupka, kao vanrednom pravnom sredstvu, rješava organ koji je donio rješenje kojim je postupak okon─Źan, što zna─Źi da se ponovo izvode odre─Äene procesne radnje, ponovo raspravlja i odlu─Źuje. Ako su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, ponavljanje postupka ─çe se dozvoliti i njime ─çe se odrediti obim ponavljanja u smislu odredbe ─Źlana 242. stav 1. ZOUP. Nakon toga, na podlozi podataka pribavljenih u ranijem i ponovljenom postupku, organ donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet postupka (─Źlan 243. ZOUP), na osnovu materijalnog propisa koji je va┼żio u vrijeme donošenja ranijeg rješenja kojim je upravna stvar bila raspravljena, a ne materijalnog propisa koji va┼żi na dan donošenja eventualno novog meritornog rješenja (odredba ─Źlana 356. Zakona o stvarnim pravima). Zbog navedenog, tu┼żena i ni┼żestepeni sud su pogrešno zaklju─Źili da upravni organi nisu nadle┼żni za rješavanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, kod ─Źinjenice da je zaklju─Źak o dozvoli ponavljanja postupka od 09.04.2010. godine postao pravosna┼żan, nije bilo mjesta donošenju zaklju─Źka o odbacivanju zahtjeva tu┼żioca, jer on nije podnio zahtjev za ponovno raspravljanja prava svojine na uzurpiranom zemljištu, ve─ç prijedlog za ponavljanje postupka okon─Źanog rješenjem broj 04/3-474-92/87 od 02.12.1987. godine, na osnovu ─Źlana 234. stav 1. ta─Źka 9. i 10. ZOUP.

Iz iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, u pobijanoj presudi ostvareni su razlozi predvi─Ĺeni odredbama ─Źlana 35. stav. 2. ZUS-a, pa se zahtjev tu┼żioca za njeno vanredno preispitivanje uva┼żava, na osnovu odredaba ─Źlana 40. stav 1. i 2. tog zakona, i pobijana presuda preina─Źava tako da se tu┼żba uva┼żava i osporeni akt poništava.

 

(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske 14 0 U 001033 11 Uvp od 25.01.2012.g. )

 

<------->

 

Nastavak na: prvi dio - upravno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH

Da bi ste na┼íli obrazlo┼żenje od odabrane setence iz oblasti upravnog prava potrebno je da koristite Bilten sudske prakse Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine / Vrhovnog suda Republike Srpske / Brcko distrikt BiH za odre─Ĺenu godinu.

 

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija