Advokatska kancelarija

weight
"Na┼ía za┼ítita nije u na┼íem oru┼żju, niti u nauci, niti u sakrivanju.
Naša zaštita je u pravu i zakonima" Albert Einstein

AP

   Bosna i Hercegovina
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE  
                   USTAVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE           

Broj: U-22/16                                                                                                                                                                                                                  
Sarajevo,  06.03.2019. godine

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlu─Źuju─çi o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbi ─Źl. 29., 34., 35. i 36. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine; ─Źl. 53., 82., 147., 190., 278. i 305. Zakona o stvarnim pravima; ─Źl. 41. i 58. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine; ─Źl. 70., 128., 130., 131., 136., 147., 163., 167., 176. i 237. Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine; ─Źl. 238. i 258. Porodi─Źnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i ─Źlana 23. Zakona o izvršnom postupku, na osnovu ─Źlana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon odr┼żanih sjednica Suda sa javnom raspravom, na sjednici Suda o vije─çanju i glasanju, odr┼żanoj 06.03.2019. godine, donio je sljede─çu:

P R E S U D U

 

  1. Utvr─Ĺuje se da ─Źlan 29. ta─Źka 2) u dijelu koji glasi: „notarski obra─Ĺen“ i ta─Źka 3) u dijelu koji glasi: „notarski utvr─Ĺen“ i ─Źlan 36. stav (1) u dijelu koji glasi: „notarski obra─Ĺene“ Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

Utvr─Ĺuje se da su ─Źl. 34. i 35. istog Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

  1. Utvr─Ĺuje se da ─Źlan 53. stav (2) u cjelini i stav (3) u dijelu koji glasi: „u kojem slu─Źaju ta isprava mora biti notarski obra─Ĺena“, ─Źlan 82. stav (2), ─Źlan 147. stav (5), ─Źlan 190. stav (1) u dijelu koji glasi: „u formi notarski obra─Ĺene isprave“, ─Źlan 278. stav (2) u dijelu koji glasi: „mora biti u obliku notarski obra─Ĺene isprave i“ i ─Źlan 305. stav (2) Zakona o stvarnim pravima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 66/13 i 100/13) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

 

  1. Utvr─Ĺuje se da ─Źlan 41. stav (2) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 58/02, 19/03 i 54/04) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

Utvr─Ĺuje se da je ─Źlan 58. istog Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

  1. Utvr─Ĺuje se da ─Źlan 128. u dijelu koji glasi: „u formi notarski obra─Ĺene isprave“, ─Źlan 130. stav (1) u dijelu koji glasi: „koji mora biti u formi notarski obra─Ĺene isprave“, ─Źlan 131. stav (3) u dijelu koji glasi: „u─Źinjen u formi notarski obra─Ĺene isprave i“, ─Źlan 136. stav (2) u cjelini i stav (3) u dijelu koji glasi: „u istoj formi“, ─Źlan 147. stav (1), ─Źlan 167. stav (3), ─Źlan 176. stav (2) i ─Źlan 237. stav (6) u dijelu koji glasi: „ Izjava o primanju naslje─Ĺa ili o odricanju od naslje─Ĺa koja je podnesena sudu mora biti notarski obra─Ĺena, kao i punomo─ç za davanje nasljedni─Źke izjave“ Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu┼żbene novine Federacije BiH", broj: 80/14) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

Utvr─Ĺuje se da su ─Źl. 70. i 163. istog Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

  1. Utvr─Ĺuje se da ─Źlan 258. stav (2) Porodi─Źnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 35/05, 41/05 i 31/14) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

Utvr─Ĺuje se da je ─Źlan 238. istog Zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

  1. Utvr─Ĺuje se da je ─Źlan 23. Zakona o izvršnom postupku („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;

 

  1. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donosi prelazno rješenje kojim se daje mogu─çnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od najviše šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“ uskladi odredbe zakona koje su utvr─Ĺene kao neustavne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, do kada se iste mogu primjenjivati;
  1. Presudu objaviti u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“ i slu┼żbenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

 

O b r a z l o ┼ż e nj e

 

1.         Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

            Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Milan Dunovi─ç (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), putem punomo─çnika Hakije Kurtovi─ça, advokata iz Sarajeva podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 29.07.2016. godine pod brojem: 03-01-2-255-1/16 zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba zakona ─Źiji je pravni osnov za donošenje bio ─Źlan 73. Zakona o notarima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 45/02) (u daljem tekstu: Zahtjev), i to konkretno: ─Źl. 29., 34., 35. i 36. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine; ─Źl. 53., 82., 147., 190., 278. i 305. Zakona o stvarnim pravima; ─Źl. 41. i 58. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine; ─Źl. 70., 128., 130., 131., 136., 147., 163., 167., 176. i 237. Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine; ─Źl. 238. i 258. Porodi─Źnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i ─Źlana 23. Zakona o izvršnom postupku (u daljem tekstu: osporene odredbe zakona).  

            U smislu ─Źlana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Potpredsjednik Federacije je ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

 

2.         Stranke u postupku

Na osnovu ─Źlana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenih odredbi Zakona.

3.         Bitni navodi podnosioca zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je osporenim odredbama zakona došlo do povrede ─Źlana II.A.2.(1) c), d), k) i l), u vezi sa ─Źlanom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Aneksom na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. U obrazlo┼żenju zahtjeva citira Presudu Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 30/16) na kojoj zasniva Zahtjev, a kojom je utvr─Ĺeno: da ─Źlan 6. stav 1., u dijelu koji glasi: “kao i lice koje ispunjava pretpostavke iz stava 2. ovoga ─Źlana“ i stav 2. istog ─Źlana, te ─Źl.  27. i  73. Zakona o notarima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 45/02), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine“. Poziva se na tekst obrazlo┼żenja navedene presude, te parafrazira da je u istoj navedeno da je u me─Ĺuvremenu donesen jedan broj posebnih zakona koji su propisali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, ─Źiji je zakonski osnov za donošenja bio ─Źlan 73. Zakona o notarima. Kako takav, zakonski osnov više ne postoji, to se implikacija prednje navedene presude Ustavnog suda Federacije proširuje i na osporene odredbe zakona.
Nakon objave citirane presude Ustavnog suda Federacije došlo je do pravne konfuzije, jer notari nisu pristupili implementaciji iste, ve─ç poslove i dalje obavljaju kao da ne postoji navedena presuda. Tako─Ĺe, ni Federalno ministarstvo pravde nije dalo nikakve instrukcije Notarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Notarska komora) za postupanje po pomenutoj odluci. S tim u vezi mnogi gra─Ĺani, pravna lica, pa i pravosudne institucije se slu┼żbeno i neslu┼żbeno obra─çaju podnosiocu zahtjeva za pojašnjenje kako postupati u okviru svoje nadle┼żnost, a nakon objave citirane odluke Ustavnog suda Federacije. U prilog tome, podnosilac zahtjeva ukazuje i na akt Opštinskog suda u Zenici broj: 043-0-Su-16-001060 od 08.07.2016. godine i akt Opštinskog suda u Zenici broj gornji od 10.06.2016. godine, koji je dostavljen Predsjedniku i Potpredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Premijeru Federacije Bosne i Hercegovine. U tom aktu, Predsjednik Opštinskog suda u Zenici obavještava podnosioca zahtjeva, izme─Ĺu ostalih, da se obratio Potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine, Premijeru Federacije Bosne i Hercegovine i Predsjedniku Ustavnog suda Federacije u vezi sa implementacijom Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Iz tog akta proizilazi da postoje mnoge nejasno─çe u vezi sa izvršenjem poslova iz sudske nadle┼żnosti nakon proglašenja odredbe ─Źlana 73. Zakona o notarima neustavnom. Predsjednik Opštinskog suda u Zenici, izme─Ĺu ostalog, predla┼że da se postavi zahtjev za ocjenu ustavnosti posebnih propisa ─Źiji je zakonski osnov donošenja bio ─Źlan 73. Zakona o notarima.
Podnosilac zahtjeva, nadalje tvrdi da iz obrazlo┼żenja Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine proizilazi da: „pravni poslovi za koje je  posebnim zakonima donesenim u skladu sa ─Źlanom 73. Zakona o notarima bila propisana obavezna notarska obrada odre─Ĺenih pravnih poslova su u suprotnosti sa ─Źlanom II.A.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ─Źl. 2., 23., 29. i 30. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ─Źl. 14. i 17. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ─Źlanom 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ─Źlanom 25. Me─Ĺunarodnog pakta o gra─Ĺanskim i politi─Źkim pravima kao i ─Źl. 2., 5., 6. i 7. Me─Ĺunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima“. Podnosilac zahtjeva navodi da iz naprijed navedenih odredaba proizilazi, da dr┼żave potpisnice navedenih me─Ĺunarodnih akata niti jednim zakonom ne mogu utvrditi zakonsko ograni─Źenje volje gra─Ĺanina koji ima potrebu za zaklju─Źenje pravnog posla da taj posao mora zaklju─Źiti u formi notarski obra─Ĺene isprave, ve─ç gra─Ĺanin, odnosno fizi─Źko ili pravno lice mo┼że da bira da sadr┼żaj isprave izradi sam ili da izradu potrebnog pravnog posla povjeri nekom drugom stru─Źnom licu.
Prema navodima iz zahtjeva, notarski obra─Ĺene isprave propisane osporenim odredbama zakona su u cijelosti u suprotnosti i sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, citiranim me─Ĺunarodnim konvencijama i sa principima Zakona o zabrani diskriminacije („Slu┼żbeni glasnik BiH“, br.: 59/09 i 66/16) i Zakona o konkurenciji („Slu┼żbeni glasnik BiH“, br.: 48/05, 76/07 i 80/09). Kona─Źno, poslovi za koje se tra┼żi notarski obra─Ĺena isprava, prema navodima podnosioca zahtjeva, izgubili su pravni osnov objavljivanjem Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine.
Podnosilac zahtjeva smatra, da obzirom da su osporene odredbe zakona zasnovane na ─Źlanu 73. Zakona o notarima, koji je presudom ovog suda proglašen neustavnim, te da je u obrazlo┼żenju te odluke odre─Ĺeno da se implikacije proširuju i na odredbe posebnih zakona koji su propisali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, te da Notarska komora ne ┼żeli da implementira ustavnosudsku odluku ve─ç i dalje nastavlja izradu pravnih poslova u obliku notarski obra─Ĺene isprave, to stvara pravnu nesigurnost gra─Ĺana u cilju ostvarivanja njihove volje u skladu sa odlukom Ustavnog suda Federacije.
U odnosu na prednje, podnosilac zahtjeva, predla┼że da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom ─çe utvrditi neuskla─Ĺenost sa Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine osporenih odredbi zakona. Podnosilac zahtjeva ostavlja Ustavnom sudu Federacije da cijeni da li ima potrebe za izricanjem prelaznih rješenja.
Uz zahtjev za ocjenu ustavnost dostavljeni su sljede─çi prilozi: Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, „Izvodi iz posebnih Zakona“ ─Źije odredbe se osporavaju predmetnim zahtjevom za ocjenu ustavnosti; dopis Opštinskog suda u Zenici broj: 043-0-Su-16-001060 od 08.07.2016. godine kojim se naslovljenim institucijama dostavlja: obavijest Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: S-63-1/16 od 18.06.2016. godine kojom se navodi da ovaj sud nije zaprimio zahtjeve za ocjenu ustavnosti zakona koji se navode u obrazlo┼żenju Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine (Obavijest data na upit Opštinskog suda u Zenici), pismeno obra─çanje Opštinskog suda u Zenici broj: 043-0-Su-16-001060 od 10.06.2016. godine kojim se ukazuje na problem nastao u odnosu na provo─Ĺenje Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, te alternativno, tra┼żi pokretanje procedure izmjene zakona koji regulišu notarsku obradu isprave kao obaveznu formu, odnosno pokretanje postupka ocjene ustavnosti tih zakona pred Ustavnim sudom Federacije; dopis Notarske komore broj: 2-2371/16 od 07.06.2016. godine u kojem pomenuta komora pravosudnim institucijama kojima se obra─ça iznosi stav da smatra da su aktivnosti ovjera potpisa na ugovorima koji za predmet imaju prenos, izmjenu, ograni─Źenje ili brisanje vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava, a koje preduzima Opštinski sud u Zenici nakon donošenja Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, protivne va┼że─çim propisima i vode pravnoj nesigurnosti, te pozivaju taj Sud da prestane sa, kako navode, nezakonitim radnjama.

4.         Prethodni postupak

           Na osnovu ─Źlana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktima broj: U-22/16 od 04.08.2016. godine zatra┼żio od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da u roku od 30 dana od prijema tog akta, dostave pismene odgovore na navode podnosioca zahtjeva. Tra┼żeni odgovori nisu dostavljeni.

Na osnovu ─Źlana 8. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine,  u vezi sa ─Źlanom 8. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 40/10 i 18/16), Ustavni sud Federacije je aktima broj: U-22/16 od 15.09.2016. godine zatra┼żio od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva pravde, da u roku od 30 dana od prijema tog akta, dostave obrazlo┼żenja koja su pratila prijedloge osporenih zakona od strane ovlaštenog predlaga─Źa.

            Federalno ministarstvo pravde je postupaju─çi po navedenom aktu Ustavnog suda Federacije dana 10.10.2016. godine dostavilo: Izjašnjenje o primjedbama i sugestijama datim tokom javne rasprave o Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, obrazlo┼żenje Zakona o  naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, sa primjedbama na Nacrt Zakona o naslje─Ĺivanju i obrazlo┼żenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako─Ĺe je informisalo ovaj sud da ne raspola┼że sa obrazlo┼żenjem Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga što je isti proglašen Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koja je objavljena u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“, broj: 58/02, da ne raspola┼że ni sa obrazlo┼żenjem koje je pratilo Porodi─Źni zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o izvršnom postupku i Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine u osnovnom tekstu, te upu─çuje da se zatra┼żeni podaci pribave od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je utvrdio da se dostavljeno Izjašnjenje o primjedbama i sugestijama Zakona o stvarnim pravima ne doti─Źe osporenih odredbi Zakona. U odnosu na obrazlo┼żenje Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, mo┼że se konstatovati da u istom predlaga─Ź zakona obrazla┼że potrebu za rastere─çenjem pravosu─Ĺa i postizanjem ve─çe efikasnosti sudova, na na─Źin da se odre─Ĺeni nasljednopravni poslovi povjere notarskoj slu┼żbi. Što se ti─Źe obrazlo┼żenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine, navedeno je da je izvršeno uskla─Ĺivanje pojedinih odredbi Zakona na na─Źin da se napušta koncept notarske obrade pojedinih odluka privrednih društava u toku postupka registracije i vrši se uskla─Ĺivanje sa Zakonom o notarima, a sve u cilju unapre─Ĺenja ekonomskog prostora na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uklanjanjem administrativnih barijera i optere─çenja privrednim subjektima, prije svega u oblasti registracije poslovnih subjekata.

            Tra┼żene podatke u ostavljenom roku, je dostavio Predstavni─Źki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio tra┼żene podatke.
Ustavna komisija Predstavni─Źkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dana 18.10.2016. godine Ustavnom sudu Federacije dostavila je obrazlo┼żenje koje je pratilo prijedlog Zakona o notarima (koje nije tra┼żeno i nije relevantno za ovaj postupak), te izvode iz transkripata sa sjednica Predstavni─Źkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu razmatranja: Nacrta Zakona o stvarnim pravima, Prijedloga Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku, te Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine.

            Obzirom da je od strane Predstavni─Źkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine samo djelimi─Źno odgovoreno na zahtjev ovog suda, to je Ustavni sud Federacije aktima broj: U-22/16 od 05.01.2017. godine i 21.02.2017. godine od navedenog Doma zatra┼żio dostavljanje tra┼żenih potpunih podataka.
Predstavni─Źki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dana 27.02.2017. godine ovom sudu dostavio je dokumentaciju sa kojom, kako se navodi, raspola┼że tj. ponovno dostavio obrazlo┼żenje koje je pratilo prijedlog Zakona o notarima, izvode iz transkripata sa sjednica tog Doma na kojima su razmatrani: prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine,  prijedlog Zakona o stvarnim pravima, prijedlog Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Porodi─Źnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te dostavio obrazlo┼żenje Zakona o zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercegovine i obrazlo┼żenje Zakona o izvršnom postupku. U odnosu na obrazlo┼żenje za donošenje Zakona o zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercegovine, izme─Ĺu ostalog, navodi se da isti ima za cilj regulisanje sistema zemljišnih knjiga koje vode sudovi, davanje ve─çeg zna─Źaja i poboljšanja dosadašnje situacije u vezi sa zemljišnim knjigama i pravom vlasništva, dosljedno poštivanje principa konstitutivnosti upisa i povjerenja u zemljišnu knjigu, osiguranje pravnog prometa nekretnina, kao i anticipiranje rješenja budu─çe kodifikacije stvarnog prava. Što se ti─Źe obrazlo┼żenja Zakona o izvršnom postupku navodi se potreba za reformom izvršnog postupka, sa ciljem pojednostavljenja i ubrzanja istog, imaju─çi u vidu novonastale uslove u zemlji. Napomenuto je da dostavljena dokumentacija nije autorizovana od strane ovlaštenog predlaga─Źa, te da u najve─çem dijelu ona odra┼żava ta─Źnost rasprave na sjednicama tog Doma.
Ustavni sud Federacije je utvrdio da navedena obrazlo┼żenja u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, ne daju odgovore na pitanje legitimnog cilja (razloga) za donošenje osporenih odredbi zakona, odnosno objašnjenje predmetnih zakonskih rješenja koja se preispituju u ovom postupku. U preostalom dijelu nije dato obrazlo┼żenje za donošenje zakona, nego diskusije toka sjednica Predstavni─Źkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

 5.  Sjednica Suda sa javnom raspravom od 20.11.2018. godine

Ustavni sud Federacije je dana 20.11.2018. godine odr┼żao sjednicu Suda sa javnom raspravom, na koju su pored stranaka u postupku, a radi davanja obavještenja od zna─Źaja za donošenje odluke pozvani i Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, ministar Federalnog ministarstva pravde, te u svojstvu zainteresovanih lica Notarska komora i Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Advokatska komora).
Na sjednicu Suda sa javnom raspravom odazvali su se punomo─çnici stranaka u postupku, punomo─çnik Federalnog ministarstva pravde, te punomo─çnici Notarske komore i Advokatske komore.

U svom obra─çanju, punomo─çnik podnosioca zahtjeva je ponovio navode iz zahtjeva i ukazao na „zloupotrebu prava“ i nepoštivanje odluke Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od  02.12.2015. godine, jer su notari nastavili sa notarskom obradom isprava što stvara pravnu nesigurnost u Federaciji Bosne i Hercegovine. Time je nastavljena kontinuirana direktna diskriminacija prava advokata, jer je nakon utvr─Ĺenja neustavnosti ─Źlana 73. Zakona o notarima prestao osnov za bilo kakvo favorizovanje notara u odnosu na advokaturu koja, kao jedan od stubova pravnog sistema i demokratije i egzistira na podru─Źju Bosne i Hercegovine punih 135. godina ne ugro┼żavaju─çi nikoga i bore─çi se za ljudska prava i slobode. Zaklju─Źuje da se u konkretnom slu─Źaju ne radi o me─Ĺusobnom sporu izme─Ĺu notara i advokata, nego o pravima gra─Ĺana Federacije Bosne i Hercegovine na slobodu izbora.

     Punomo─çnici Predstavni─Źkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavili su Ustavnom sudu Federacije pismeno izlaganje, odnosno pismeni odgovor na navode zahtjeva, pod nazivom "Izlaganje pred Ustavnim sudom Federacije BiH", sa 19 priloga i to: Rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj: 18/05 od 31.05.2006. godine kojim se ne prihvata incijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti ─Źlana 68. Zakona o notarima („Slu┼żbeni glasnik RS“, broj: 86/04); Rješenje Apelacionog suda Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine broj: 97 0 U 002071 18 Ous od 11.07.2018. godine kojim se ne prihvata incijativa za pokretanje postupka ocjene uskla─Ĺenosti odredbe ─Źlana 6. i ─Źlana 47. Zakona o notarima Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik Br─Źko Distrikta BiH“, br.: 9/03 i 17/06), sa odredbom ─Źlana 13. stav 1. Statuta Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine  („Slu┼żbeni glasnik Br─Źko Distrikta BiH“, broj: 2/10); Obrazlo┼żenje Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine; Obrazlo┼żenje Zakona o stvarnim pravima; neformalni akt o Preporukama Evropske komisije pod nazivom: „Drugi sastanak o  Strukturalnom dijalogu o pravosu─Ĺu izme─Ĺu Evropske unije i Bosne i Hercegovine,  Sarajevo,  10.-11. novembra 2011.“; Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj: AP 2567/16 od 16.02.2018. godine; ovjereni prevod sa njema─Źkog jezika Ekspertnog mišljenja o ustavnosti temelja latinskog, te posebno njema─Źkog notarijata povodom Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, autora dr. Christian Waldhoff-a; ovjereni prevod sa njema─Źkog jezika Mišljenja koje se referiše na Presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, autora prof. dr. Wolfgang Lower-a; slu┼żbeni podaci registra poslovnih subjekata opštinskih sudova (Opštinski sud u Gora┼żdu, Opštinski sud u Orašju, Opštinski sud u Tuzli) - koji se odnose na broj isprava sa─Źinjenih od strane advokata u 2006. godini i notara u 2009. godine; podaci porezne uprave (Porezna uprava Biha─ç – Ispostava Cazin; Kantonalni porezni ured Ljubuški – Ispostava Široki Brijeg, Kantonalni porezni ured Zenica – Porezna ispostava Zenica, Kantonalni porezni ured Orašje – Ispostava Od┼żak, Kantonalni porezni ured Livno – Ispostava Livno, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine – Središnji ured Sarajevo, Kantonalni porezni ured Mostar – Porezna Ispostava Grada Mostara, Kantonalni porezni ured Novi Travnik – Ispostava Travnik) koji se odnose na broj isprava sa─Źinjenih od strane advokata u 2006. godini; ─Źlanak „Javnobilje┼żni─Źka slu┼żba u Evropskoj uniji: filozofija struke i trendovi razvoja, harmonizacija i ujedna─Źavanje“, autora Stefan Zimmermann-a i Andreas Schmitz – Vornmoor-a, objavljen u Zborniku Pravnog  fakulteta Zagreb, 59, (6) 1217. – 1250. (2009)); pismeno izlaganje predsjednice Opštinskog suda u Sarajevu Janje Jovanovi─ç na Me─Ĺunarodnoj konferenciji u Sarajevu „Efekti djelovanja notarske slu┼żbe na rastere─çenju sudova“; studij „Ekonomski zna─Źaj notarskih isprava“ autora prof. emeritus dr. Rolf Knieper-a; Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-5126/17 od 23.04.2018. godine; ovjereni prevod sa njema─Źkog jezika stru─Źnog mišljenja: „Klju─Źni komentari na presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predmet broj: U-15/19“, autora prof. dr. Joseph Marko-a; ─Źlanak Nove pravne revije ─Źasopisa za doma─çe, njema─Źko i evropsko pravo, broj: 1-2/2010 „Lex est quod notamus“, autora Christiana Sager-a; Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-666/14 od 15.02.2017. godine i broj: AP-1862/15 od 15.11.2017. godine i ─Źlanak „Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o neustavnosti Zakona o notarima“ autora Demirela Deli─ça.
Punomo─çnici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u svom izlaganju su naveli da je njihov primarni zahtjev da Ustavni sud Federacije zahtjev za ocjenu ustavnosti odbaci u cijelosti, iz razloga što, kako navode, ne sadr┼żi sve bitne elemente propisane ─Źlanom 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine jer ne ukazuje o kojoj povredi zašti─çenog osnovnog prava i slobode se u konkretnom slu─Źaju radi.

       Nadalje, Ustavni sud Federacije nije nadle┼żan da odlu─Źuje o postavljenom zahtjevu iz razloga što ne mo┼że ulaziti u pitanje „poboljšanja“, odnosno  cjelishodnosti  zakona. Ukoliko Ustavni sud Federacije, ne prihvati prijedlog za odbacivanje zahtjeva predla┼żu da se isti u cijelosti odbije kao neosnovan. Smatraju da raniji ─Źlan 73. Zakona o notarima nije, niti mo┼że biti pravni osnov za donošenje osporenih zakonskih odredbi, odnosno da jedan zakon ne mo┼że biti pravni osnov za donošenje drugog zakona, kao i da pravni sistem Bosne i Hercegovine ne poznaje kategoriju „sistemski zakon“.
U odnosu na navode podnosioca zahtjeva da su osporene odredbe Zakona u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i me─Ĺunarodnim dokumentima, kao i sa principima Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o konkurenciji, ukazano je da je za postupak pred Ustavnim sudom Federacije irelevantno da li je jedan zakon u nesaglasnosti sa drugim, kao i da su tvrdnje podnosioca zahtjeva paušalne iz razloga što se o povredi zabrane diskriminacije uvijek mora govoriti u kontekstu povrede nekog drugog osnovnog ljudskog prava garantovanog Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a upravo je pozivanje na to pravo izostalo u predmetnom zahtjevu.
U odnosu na presudu ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, ne radi se o res judicata ve─ç o dva potpuno razli─Źita zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Nadalje su se osvrnuli na odluke Ustavnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine u odnosu na ─Źlan I.4. Ustava Bosne i Hercegovine i princip pravne sigurnosti. Isti─Źu da podnosilac zahtjeva „miješa“ osnov donošenja zakona (koji mo┼że biti samo Ustav) i razloge i motive za donošenje jednog zakona. Notorna je ─Źinjenica da je prvi element svakog obrazlo┼żenja zakona ustavni osnov donošenja i da se nikad kao osnov donošenja zakona ne navodi drugi zakon. U prilogu prednjeg navode da u obrazlo┼żenju Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao niti u obrazlo┼żenju Zakona o stvarnim pravima raniji ─Źlan 73. Zakona o notarima nije pomenut, te da je osnov za donošenje navedenih zakona bio Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Osvr─çu se i na pitanje pojma „sistemski zakon“, te da pravni sistem Federacije Bosne i Hercegovine ne poznaje navedeni pojam, a svako nazna─Źavanje pojedina─Źnih zakona kao „sistemskih“ je proizvoljne prirode i stvara prostor za pravnu nesigurnost. Dr┼żava putem svog zakonodavnog tijela ima ekskluzivno pravo da uredi javne slu┼żbe i taj stav zasnivaju na utvr─Ĺenim stanovištima najviših ustavnih instanci unutar Bosne i Hercegovine, kao i Evropskog suda za ljudska prava.
Navedeno je da ispitivanje da li zakon posjeduje potreban „kvalitet“ u skladu sa standardima odre─Ĺenih ustavnih prava, jeste u nadle┼żnosti Ustavnog suda Federacije, dok je pitanje „poboljšanja“ zakona u isklju─Źivoj nadle┼żnosti zakonodavca i Sud ne mo┼że odlu─Źivati o tom pitanju u okviru kontrole ustavnosti zakona. U odnosu na test diskriminacije i prvo pitanje testa  (a u slu─Źaju negativnog odgovora na prvo pitanje diskriminacija ne postoji) koje se odnosi na ─Źinjenicu da li se diskriminacija odnosi na neko pravo garantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, isti─Źu da bi jedino pravo koje bi, eventualno moglo da bude uzeto u razmatranje jeste pravo na imovinu. Niti jedna pravni─Źka profesija, pa niti advokat, prije stupanja na snagu osporenih odredaba o uvo─Ĺenju notarski obra─Ĺenih isprava, nije imala zakonom posebno priznato pravo da vrši te poslove na na─Źin kako ih vrše notari. Stoga, smatraju da se ova lica ne mogu pozvati na pravo na imovinu kako ga garantuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Notarijat i advokatura su potpuno razli─Źite i neuporedive profesije, sa razli─Źitim modusom djelovanja, te razli─Źitim ulogama unutar oblasti prava. Notarijat je dio tzv. „preventivnog pravosu─Ĺa“, ─Źiji je cilj da pove─ça pravnu sigurnost, upozna stranke sa primjenjivim pravom, te tako smanji broj sporova i rastereti pravosu─Ĺe, a advokatura nije dio „preventivnog pravosu─Ĺa“. Isti─Źe se da notarska profesija, ukoliko bi se poredila sa nekom drugom pravni─Źkom profesijom, to bila profesija sudije, a ne advokata. U nastavku izlaganja se navodi praksa drugih dr┼żava o prirodi notarske profesije, u kojima je uspostavljen „latinski“ tip notarijata.
Smataraju da se radi o paušalnom nabrajanju odre─Ĺenih odredaba iz me─Ĺunarodnih dokumenata bez ikakvog pokušaja argumentovanja, te da je potpuno izostala identifikacija povrede konkretnog ustavom ili me─Ĺunarodnim aktima zagarantovanog prava. U odnosu na navedenu povredu ─Źlana II.A.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ista sadr┼żi katalog ustavom zašti─çenih prava, a ve─çina ih nije takve prirode da bi Zakon o notarima bio u suprotnosti sa istim. U odnosu na dio zahtjeva za ocjenu ustavnosti koji se odnosi na navode o povredi prava konkurencije, isti smatraju irelevantnim iz razloga njegove nepreciznosti i paušalnosti, kao i ─Źinjenice da predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije mo┼że biti samo uskla─Ĺenost zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a ne me─Ĺusobna uskla─Ĺenost dva zakona, zatim nepostojanje ustavom ili me─Ĺunarodnim paktima garantovano pravo na takmi─Źenje, kao i ─Źinjenica da notari nisu subjekti na koje se odnosi Zakon o konkurenciji. Princip konsenzualizma i neformalizma je jedan od osnovnih principa modernog obligacionog prava, pa tako i Zakona o obligacionim odnosima ("Slu┼żbeni list SFRJ", br.: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, "Slu┼żbeni list RBiH", br.: 2/92, 13/93 i 13/94 i "Slu┼żbene novine FBiH", br.: 29/03 i 42/11), a prema odredbi ─Źlana 67. istog Zakona,  neformalizam je princip, a propisivanje forme izuzetak ili ograni─Źenje ovog principa. Zakon o obligacionim odnosima ni─Źim nije ograni─Źio slobodu zakonodavca da propiše formu, a ovo pitanje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i me─Ĺunarodni dokumenti uopšte ne regulišu. Smatraju da kada podnosilac zahtjeva osporava mogu─çnost da se propiše forma, kao i sankcija u vidu ništavosti za njeno nepoštivanje, dovodi u pitanje principe ugovornog prava, kakvi postoje u svim savremenim sistemima. Podnosilac zahtjeva, kako se navodi, ispušta iz vida da je notarski obra─Ĺena isprava samo jedna od mogu─çih vrsta forme i da argumentacija koja ograni─Źavanje slobode ugovaranja propisivanjem forme smatra protivnom Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, osporava svaku formu. U kona─Źnici se isti─Źe da se zahtjev koji osporava pravo zakonodavcu da za odre─Ĺene ugovore propiše obaveznu formu, odnosi na kvalitet zakona, odnosno na svrsishodnost, što nije u nadle┼żnosti Ustavnog suda Federacije.

           Punomo─çnica Federalnog ministarstva pravde u roku javne rasprave obavijestila je Sud da je Ministarstvo sa─Źinilo Prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima kojim je implementirana Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, a da je Nacrt Zakona utvr─Ĺen na 146. sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i upu─çen u parlamentarnu proceduru.

Ustavni sud Federacije je na osnovu ─Źlana 23. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odlu─Źio da javnu raspravu odlo┼żi na neodre─Ĺeno vrijeme, te ujedno odredio rok od 30 dana za dostavljanje pismenih izjašnjenja na navode odgovora na zahtjev.

6. Nastavak sjednice Suda sa javnom raspravom od 26.02.2019. godine

6.1. Bitni navodi izjašnjenja punomo─çnika podnosioca zahtjeva

      Ustavni sud Federacije je dana 13.12.2018. godine od strane punomo─çnika podnosioca zahtjeva zaprimio „Odgovor na izjašnjenje Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine“. U uvodnom dijelu tog akta prvo se prigovara ─Źinjenici da je druga strana u postupku dala odgovor tek na sjednici suda od 20.11.2018. godine, što je rezultiralo njenim odlaganjem, a usmjereno je na odugovla─Źenje postupka. Zahtjev za ocjenu ustavnosti sadr┼żi bitne elemente propisane ─Źlanom 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pa su navodi u tom pravcu neosnovani. Isti─Źe se da se iz odredbi ─Źlana 17. Evropske konvencije nesporno zaklju─Źuje da Federacija Bosne i Hercegovine ne mo┼że ograni─Źiti volju gra─Ĺana da u postupku izrade privatnih isprava sami sa─Źine te isprave ili sa─Źinjavanje istih povjere advokatu ili nekom drugom stru─Źnom licu. Nadalje, se iz ─Źlana 5. st. 1. i 2. Me─Ĺunarodnog pakta o gra─Ĺanskim i politi─Źkim pravima, prema navodima punomo─çnika podnosioca zahtjeva, mo┼że zaklju─Źiti da dr┼żava ne mo┼że zakonom ograni─Źiti ranije priznata prava, kao i izme─Ĺu ostalog pravo na volju gra─Ĺana da odlu─Źuje o tome da li ─çe privatne isprave izraditi sam ili ─çe izradu istih povjeriti drugim stru─Źnim licima, sa izuzetkom propisivanja ovjere potpisa na toj ispravi od strane nadle┼żnog organa.
Argumentacija da ne postoji definicija sistemskog zakona i da odnos izme─Ĺu dva zakona ne mo┼że biti hijerarhijski je djelomi─Źno ta─Źna, ali zanemaruje ─Źinjenicu da je Odlukom Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine proglašena neustavnom ne samo odredba ─Źlana 73. Zakona o notarima, ve─ç i sama notarski obra─Ĺena isprava.
Osnov za donošenje svakog zakona jeste Ustav kao najve─çi pravni akt, a iz sadr┼żaja zakona mo┼że se zaklju─Źiti da li se radi o reformskom zakonu koji uvodi novine, ili se radi o zakonu izvedenom iz drugog zakona, a sve radi usaglašavanja propisa. U konkretnom slu─Źaju raniji ─Źlan 73. Zakona o notarima je propisao obaveznu formu u vidu notarski obra─Ĺene isprave za taksativno navedene pravne poslove, a što je rezultiralo donošenjem drugih propisa koji su predmet ocjene ustavnosti u ovom sudskom postupku. Smatra da se nije moglo druga─Źije postupiti iz razloga što bi isto predstavljalo sukob propisa iz identi─Źnih oblasti. Zakonodavac u osporenim odredbama zakona nije razmatrao opravdanost ili neopravdanost obavezne notarske isprave, ve─ç je samo preuzeo odredbe iz ranije va┼że─çeg ─Źlana 73. Zakona o notarima, koji je proglašen neustavnim. Postojanje zakonskih odre─Ĺenja da samo notar mo┼że sa─Źiniti odre─Ĺene isprave predstavlja diskriminaciju u smislu odredbe ─Źlana 6. stav 1. ta─Źka k) Zakona o zabrani diskriminacije, a što se mo┼że smatrati  uskra─çivanjem prava na rad iz djelokruga profesionalne djelatnosti kao što je advokatura, te uskra─çivanjem prava da pravna lica svoje isprave sa─Źinjavaju putem zaposlenika ili da gra─Ĺani sami odlu─Źuju o izboru ko ─çe u njihovo ime sa─Źiniti privatnu ispravu ili ─çe istu sami sa─Źiniti. Niti jedna notarski obra─Ĺena isprava nema konstitutivno dejstvo tj. ista slu┼żi samo kao iustus titulus za upis u javne registre, te se stoga postavlja pitanje iz kojih razloga je opravdana ekskluzivnost i favorizovanje notara.
Navodi da je uvo─Ĺenje notarijata bilo motivisano potrebom harmonizacije propisa u notarskoj oblasti u oba entiteta Bosne i Hercegovine i Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine su neosnovani, iz razloga postojanja brojnih oblasti u kojima Republika Srpska i Br─Źko Distrikt Bosne i Hercegovine imaju propise koji se razlikuju od propisa u Federaciji Bosne i Hercegovine, primjera radi Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine. Neosnovani su navodi da je notarijat posebna profesija koja se razlikuje od drugih iz razloga što je na notare prenijeto vršenje poslova koji su u domenu dr┼żave, odnosno u domenu javnog interesa. Poslovi za koje je kao obavezna forma propisana notarska obrada nikada nisu bili sa─Źinjavani od strane dr┼żavnih organa, ve─ç se radilo o privatnim isprava na kojima su potpisi bili ovjeravani od strane nadle┼żnih dr┼żavnih organa. U konkretnom slu─Źaju ne spori mogu─çnost zakonodavca da ispita valjanost odre─Ĺenog pravnog posla kroz potvr─Ĺivanje istog bilo od strane notara ili druge institucije, ve─ç je sporno oduzimanje prava drugim osposobljenim gra─Ĺanima da sa─Źine odre─Ĺenu privatnu ispravu (ugovor ili drugi akt) ili da tu izradu povjere tre─çem licu. U zaklju─Źku datog odgovora, isti─Źe da se svi navodi punomo─çnika Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odnose na „osporavanje“ Odluke Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, a ne na osporavanje predmetnog zahtjeva, te da punomo─çnici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine iznose razloge kojima ukazuju na ustavnost notarski obra─Ĺenih isprava, a  koji navodi su ve─ç cijenjeni u predmetu broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine.
Uz podneseni akt, dostavljena su i 34. priloga i to: korespodencija unutar Notarske komore, presuda Opštinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 461347 14 P od 28.02.2018. godine; Zakon o notarima Republike Srpske, Zakon o registraciji privrednih subjekata Republike Srpske, Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske, Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske, Zakon o naslje─Ĺivanju Republike Srpske, Porodi─Źni zakon Republike Srpske, Zakon o izvršnom postpuku Republike Srpske, Zakon o javnom bilje┼żništvu Republike Hrvatske; Zakon o sudskom registru Republike Hrvatske, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske, Zakon o zemljišnim knjigama Republike Hrvatske, Zakon o naslje─Ĺivanju Republike Hrvatske, Obiteljski zakon Republike Hrvatske, Ovršni zakon Republike Hrvatske, Zakon o javnom bele┼żništvu Republike Srbije, Zakon o postupku upisa u sudski registar Republike Srbije, Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa, Zakon o dr┼żavnom premeru i katastru, Zakon o nasle─Ĺivanju, Porodi─Źni zakon Republike Srbije, Zakon o izvršenju i obezbe─Ĺenju Republike Srbije, Zakon o notarima Republike Crne Gore, Zakon o privrednim društvima Republike Crne Gore, Zakon o svojinsko – pravnim odnosima Republike Crne Gore, Zakon o dr┼żavnom premjeru i katastru nepokretnosti Republike Crne Gore, Zakon o naslje─Ĺivanju Republike Crne Gore, Porodi─Źni zakon Republike Crne Gore i Zakon o izvršenju i obezbje─Ĺenju Republike Crne Gore.

      6.2. Podnesak Federalnog ministarstva pravde broj:02-49-3855/18 od 03.12.2018. godine

      Ustavni sud Federacije je dana 17.12.2018. godine od Federalnog ministarstva pravde zaprimio tra┼żeni Prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, sa obrazlo┼żenjem. Uz to je dostavljen i podnesak u kojem se navodi da je u cilju provo─Ĺenja Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, Federalno ministarstvo pravde pripremilo nacrt  Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, koji je upu─çen u redovnu parlamentarnu proceduru.
U odnosu na predmet broj: U-22/16, predla┼że se da Ustavni sud Federacije zastane sa postupkom dok Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne bude razmatrao predlo┼żeni Nacrt, jer bi u suprotnom moglo do─çi do visokog stepena pravne nesigurnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nadalje da pravni osnov za donošenje bilo kojeg zakona, ne mo┼że biti neki drugi zakon, ─Źime je fakti─Źki predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti, po njihovom stavu, pravno neosnovan.

      6.3. Podnesak Notarske komore broj: 2-4587/18 od 12.12.2018. godine

          Notarska komora je dana 17.12.2018. godine Ustavnom sudu Federacije dostavila pismeno izjašnjenje, odnosno svoj pravni stav vezano za predmetni ustavnosudski postupak ocjene ustavnosti u kojem se prvenstveno osvr─çe na raniji ─Źlan 73. Zakona o notarima i Presudu Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Data je analiza podataka o broju notarski obra─Ĺenih isprava u periodu od 2007. godine do 2017. godine. Navodi da forma notarski obra─Ĺene isprave u osporavanim odredbama zakona ne proizilazi iz odredbe ranijeg ─Źlana 73. Zakona o notarima, na koju se poziva podnosilac zahtjeva, ve─ç iz odredbi ─Źl. 67. do 73. Zakona o obligacionim odnosima, koje, prema mišljenju Notarske komore, daju upu─çuju─çu pravnu normu. Imaju─çi u vidu Presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine u odnosu na ovaj ustavnosudski predmet, smatraju da se radi o ve─ç presu─Ĺenoj stvar. U daljem tekstu se vrši elaboriranje stava i davanje mišljenja Notarske komore u odnosu na va┼żnost i zna─Źaj, te uspjehe notarske slu┼żbe.

6.4.  Tok nastavka sjednice Suda sa javnom raspravom

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je dana 26.02.2019. godine u istom sastavu stranaka i punomo─çnika zainteresiranih lica odr┼żao nastavak sjednice Suda sa javnom raspravom.

       Tokom nastavka sjednice Suda sa javnom raspravom, punomo─çnici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine su usmeno izlo┼żili, i u pismenoj formi u spis Suda ulo┼żili svoj odgovor na dato izjašnjenje podnosioca zahtjeva. U uvodnom dijelu izlaganja navode da smatraju da izjašnjenje i dostavljena 34. priloga punomo─çnika zahtjeva nisu relevantni za ovaj ustavnosudski postupak. Osnovni prigovor na podnesni zahtjev za ocjenu ustavnosti je taj da povreda odre─Ĺenog ustavnog prava nije dovoljno konkretizovana, te da nedostaje argumentacija na koji na─Źin je povrije─Ĺeno konkretno pravo. Nadalje obrazla┼żu termin „sistemski zakon“, citiraju i obrazla┼żu sadr┼żaj Rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj: 18/05 od 31.05.2006. godine i Rješenja Apelacionog suda Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine broj: 97 0 U 002071 18 Ous od 11.07.2018. godine, te potrebu harmonizacije propisa unutar Bosne i Hercegovine. Isti─Źu da je proizvoljan svaki navod punomo─çnika podnosioca zahtjeva kojima se izjedna─Źavaju razlozi neustavnosti ranijeg ─Źlana 73. Zakona o notarima i razlozi neustavnosti osporenih odredbi zakona. U pogledu navoda punomo─çnika podnosioca zahtjeva da su osporene odredbe zakona diskriminatorne jer nisu u skladu sa odredbama drugog zakona tj. Zakona o zabrani diskriminacije, ponavljaju da odredbe jednog zakona ne mogu biti osnov za neustavnost odredbi drugog zakona. Podnosilac zahtjeva pitanje diskriminacije ne razra─Ĺuje  u skladu sa Evropskom konvencijom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ponavljaju da Ustavni sud Federacije nije nadle┼żan da ocjenjuje da li je jedan zakon u saglasnosti sa drugim zakonom, ve─ç samo da li je zakon saglasan sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Bit „latinskog“ notarijata u svim dr┼żavama koje su ga prihvatile je isti, ali svaka dr┼żava zadr┼żava „široko polje“ slobodne procjene utvr─Ĺivanja modaliteta ostvarivanja te slu┼żbe. Osporene odredbe zakona ni na koji na─Źin ne ograni─Źavaju bilo ─Źija prava, niti pripadnika drugih pravni─Źkih profesija, niti gra─Ĺana. U izlaganju de facto ponavljaju ve─ç izre─Źene tvrdnje iz pismenog podneska.

      Punomo─çnik podnosioca zahtjeva u svom osvrtu na izjašnjenje Notarske komore je istakao da u istom ni─Źim nije dovedena u pitanje argumentacija iz zahtjeva. Kao primjer argumentacije da je uvo─Ĺenjem notarijata gra─Ĺanima oduzeto pravo na slobodu izbora za izradu privatnih isprava, te da notari imaju monopolisti─Źki polo┼żaj u izradi tih isprava prezentuje podatke prikupljene od Notarske komore za 2006. godinu iz kojih proizilazi da je više od 70% sa─Źinjenih privatnih isprava u obliku ugovora o prenosu prava vlasništva sa─Źinjeno od strane stranaka, dok je više od 90% osniva─Źkih akata, statuta i drugih akata u vezi sa osnivanjem firmi sa─Źinjeno od strane pravnih lica. Smatra da Notarska komora osporava Presudu Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, a ne predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti, te iznosi razloge kojima ukazuje na ustavnost notarski obra─Ĺene isprave, a koji razlozi i navodi su ve─ç cijenjeni u tom predmetu.

Punomo─çnik Notarske komore u svom usmenom izlaganju je naveo da je zakonodavac donose─çi zakone ─Źije su odredbe predmet ocjene ustavnosti postupao po preporuci “Komisije za rastere─çenje pravosu─Ĺa”, tako što je sa─Źinjavanje javnih isprava u va┼żnim pravnim poslovima sa sudova prenio na notare kao nosioce javnih ovlaštenja. Predlo┼żio je da na osnovu svih argumenata iznesenih od strane punomo─çnika Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije zahtjev u ovome predmetu odbije kao neosnovan.

Punomo─çnik Advokatske komore u svom usmenom izlaganju je istakao da se najve─çi dio izlaganja punomo─çnika Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine svodi na komentarisanje presude ovoga suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Smatra da se pomenuta odluka uopšte ne bi trebala  pominjati u diskusijama vezanim za predmetnu ocjenu ustavnosti. Mišljenja je da je osnovni problem u tome što je svim gra─Ĺanima u Federaciji Bosne i Hercegovine ograni─Źena slobodna volja, odnosno, ograni─Źena im je poslovna sposobnost u smislu odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje ure─Ĺuju pitanje autonomiju volje, saglasnost volja i neformalnost ugovora (─Źl. 10., 26. i 67). Nedopustivo je poslovno sposobnom licu ograni─Źavati slobodnu volju ugovaranja. Podr┼żao je  u cijelosti sve navode punomo─çnika podnosioca zahtjeva i predlo┼żio da se njegov zahtjev uva┼żi.

Punomo─çnik Federalnog ministrastva pravde, u odnosu na postavljeni  upit u kojoj fazi je postupak po Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, istakao  je da se pomenuti Zakon još uvijek nalazi pred Predstavni─Źkim domom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u formi Nacrta. 

7. Relevantno pravo

  1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

 

─îlan II. A. 2. (1) c)
Federacija ─çe osigurati primjenu najvišeg nivoa me─Ĺunarodno priznatih prava i sloboda utvr─Ĺenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:

            (1) Sva lica na teritoriji Federacije u┼żivaju prava na:
(...)
c)  jednakost pred zakonom
(...)                         

                                                                   ─îlan II.A.6.
Svi sudovi, organi uprave, institucije koje vrše javna ovlaštenja i drugi organi federalne vlasti primjenjivat ─çe i poštovati prava i slobode predvi─Ĺene u aktima navedenim u Aneksu.

─îlan IV.C.3.10.(2) a)
(2) Ustavni sud:
a) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne tre─çine ─Źlanova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit ─çe da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
(...)

─îlan IV.C.3.12 b)

Odluke Ustavnog suda kona─Źne su i obavezuju─çe, posebno kada:
(...)
b)   Sud  utvrdi  da  zakon,   usvojeni  ili  predlo┼żeni  zakon  ili  drugi  propis  Federacije  ili  bilo  kojeg  kantona,  grada  ili  bilo  koje  opštine  nije  u  skladu  sa  ovim  ustavom.  Taj  ili  drugi  propis  ne─çe  se  primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na na─Źin koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi du┼że od šest mjeseci.
(...)

Amandman XVIII
─îlan VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
„Me─Ĺunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila me─Ĺunarodnog prava ─Źine dio zakonodavstva Federacije. U slu─Źaju nesaglasnosti me─Ĺunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava me─Ĺunarodni ugovor, odnosno sporazum“.

 

B.1.     Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine 
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 27/05)

─îlan 29. (osporena odredba)
Isprave potrebne za upis u sudski registar osnivanja preduze─ça koje ima javna ovlaštenja

Uz prijavu za upis u sudski registar osnivanja preduze─ça koje ima javna ovlaštenja prila┼żu se: 

  1. isprave utvr─Ĺene ─Źlanom 22. stav (1) ta─Ź. 1), 2) i 3) ovog Zakona; 
  2. akt o osnivanju; 
  3. statut; 
  4. dokaz o iznosu sredstava za osnivanje i po─Źetak rada preduze─ça, odnosno dokaz da su stvari i prava koja se unose u preduze─çe predata na raspolaganje preduze─çu; 
  5. odluka o imenovanju direktora ili vršioca du┼żnosti direktora ako nije imenovan aktom o osnivanju i ovjeren potpis; 
  6. akt nadle┼żnog organa o davanju javne ovlasti preduze─çu; 
  7. akt nadle┼żnog organa da preduze─çe koje ima javna ovlaštenja ispunjava propisane uslove za obavljanje poslova ako je to predvi─Ĺeno posebnim zakonom. 

─îlan 34. (osporena odredba)
Prijava za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva 

  1. Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva po osnovu novih uloga prila┼że se: odluka skupštine dioni─Źara o pove─çanju osnovnog kapitala, dokaz o objavljivanju i sadr┼żaj javnog poziva za upis i uplatu dionica (prospekt) sa odobrenjem prospekta od strane nadle┼żnog organa, potvrda banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz pove─çanja kapitala, odnosno izvještaj ovlaštenog procjenjiva─Źa o vrijednosti uloga u stvarima i pravima. 
  2. Uz prijavu uslovnog pove─çanja kapitala dioni─Źkog društva prila┼że se odluka skupštine društva o uslovnom pove─çanju kapitala. Uz prijavu za upis ukupnog iznosa za koji su izdate dionice u prethodnoj poslovnoj godini, na osnovu odluke o uslovnom pove─çanju kapitala, prila┼że se izvještaj banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz pove─çanja kapitala i izjava direktora da su dionice izdate za namjene odre─Ĺene u toj odluci. 
  3. Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala na osnovu ovlaštenog kapitala prila┼że se: odluka uprave društva o pove─çanju kapitala, izvod iz statuta odnosno odluka skupštine kojom je uprava ovlaštena za donošenje takve odluke i potvrda banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz pove─çanja kapitala. 
  4. Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva pretvaranjem rezervi i neraspore─Ĺene dobiti u osnovni kapital prila┼że se odluka skupštine dioni─Źara o pove─çanju osnovnog kapitala i bilans stanja na osnovu kog je donesena odluka o pove─çanju kapitala. 
  5. Uz prijavu za upis u registar odluke o izdavanju zamjenjivih i participativnih obveznica prila┼że se odluka skupštine ili odluka uprave društva o izdavanju tih obveznica sa ovlaštenjem skupštine za donošenje takve odluke. 
  6. Na upis pove─çanja osnovnog kapitala jedno─Źlanog dioni─Źkog društva shodno se primjenjuju odredbe st. od (1) do (4) ovog ─Źlana. 

─îlan 35. (osporena odredba)
Isprave potrebne za upis smanjenja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva 

  1. Uz prijavu za upis u registar smanjenja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva prila┼że se: odluka skupštine dioni─Źara o smanjenju osnovnog kapitala uz dokaz o objavljivanju odluke o smanjenju osnovnog kapitala sa pozivom povjeriocima da prijave svoja potra┼żivanja u skladu sa zakonom, dokaz o pozivanju dioni─Źara za podnošenje dionica radi spajanja ili promjene nominalne vrijednosti u skladu sa zakonom, odnosno dokaz o poništavanju dionica ili oglašavanju dionica neva┼że─çim. 
  2. Uz prijavu za upis pojednostavljenog smanjenja osnovnog kapitala nastalog sprovo─Ĺenjem odluke shodno se primjenjuje odredba stava (1) ovog ─Źlana. 

─îlan 36(osporena odredba)
Isprave potrebne za upis u registar pove─çanja odnosno smanjenja osnovnog kapitala
društva sa ograni─Źenom odgovornoš─çu

  1. Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala društva sa ograni─Źenom odgovornoš─çu prila┼że se: odluka o pove─çanju osnovnog kapitala i notarski obra─Ĺene izmjene osniva─Źkog akta, odnosno statuta društva, donesene u skladu sa statutom društva, potvrda banke o uplati uloga, odnosno dokaz o unošenju novih uloga u skladu sa tom odlukom, odnosno, po potrebi, saglasnost nadle┼żnog organa za sticanje zna─Źajnog ili ve─çinskog u─Źeš─ça kapitala. 
  2. Uz prijavu za upis smanjenja osnovnog kapitala društva sa ograni─Źenom odgovornoš─çu podnosi se odluka o smanjenju kapitala društva kao i dokaz da su povjerioci subjekta upisa, obaviješteni o namjeravanom smanjenju kapitala. 

B.2.     Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata
u Federaciji Bosne i Hercegovine
             („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 43/09) 

─îlan 14.  (izmjena/dopuna osporene odredbe)

     Mijenja se ─Źlan 29. ta─Ź. 2., 3. i 5. tako što se prije rije─Źi: "akt", "statut" i "odluka" dodaju rije─Źi: "notarski obra─Ĺenu" u odgovaraju─çem obliku. 
Nakon izmjena ove ta─Źke glase: 
"2) notarski obra─Ĺen akt o osnivanju, 
3) notarski obra─Ĺen statut, 
5) notarski obra─Ĺena odluka o imenovanju direktora ili vršioca du┼żnosti direktora ako nije imenovan aktom o osnivanju i ovjeren potpis." 

─îlan 18. (izmjena/dopuna osporene odredbe)

          Mijenja se ─Źlan 34. tako što se u st. 1., 2., 3., 4. i 5. prije rije─Źi "odluka" dodaju rije─Źi: "notarski obra─Ĺena". 
Nakon izmjena ─Źlan 34. glasi:   
„(1) Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva na osnovu novih uloga prila┼że se: notarski obra─Ĺena odluka skupštine dioni─Źara o pove─çanju osnovnog kapitala, dokaz o objavljivanju i sadr┼żaj javnog poziva za upis i uplatu dionica (prospekt) sa odobrenjem prospekta od nadle┼żnog organa, potvrda banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz o pove─çanju kapitala, odnosno izvještaj ovlaštenog procjenjiva─Źa o vrijednosti uloga u stvarima i pravima. 
(2) Uz prijavu uslovnog pove─çanja kapitala dioni─Źkog društva prila┼że se: notarski obra─Ĺena odluka skupštine društva o uslovnom pove─çanju kapitala. Uz prijavu za upis ukupnog iznosa za koji su izdate dionice u prethodnoj poslovnoj godini, na osnovu odluke o uslovnom pove─çanju kapitala, prila┼że se izvještaj banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz o pove─çanju kapitala i izjava direktora da su dionice izdate za namjene odre─Ĺene u toj odluci. 
(3) Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala na osnovu ovlaštenog kapitala prila┼że se: notarski obra─Ĺena odluka uprave društva o pove─çanju kapitala, izvod iz statuta odnosno odluka skupštine kojom je uprava ovlaštena za donošenje takve odluke i potvrda banke o upisanim i upla─çenim dionicama ili drugi dokaz o pove─çanju kapitala. 
(4) Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva pretvaranjem rezervi i neraspore─Ĺene dobiti u osnovni kapital prila┼że se notarski obra─Ĺena odluka skupštine dioni─Źara o pove─çanju osnovnog kapitala i bilans stanja na osnovu kojeg je donesena odluka o pove─çanju kapitala. 
(5) Uz prijavu za upis u registar odluke o izdavanju zamjenjivih i participativnih obveznica prila┼że se notarski obra─Ĺena odluka skupštine ili odluka uprave društva o izdavanju tih obveznica sa ovlaštenjem skupštine za donošenje takve odluke. 
(6) Na upis pove─çanja osnovnog kapitala jedno─Źlanog dioni─Źkog društva shodno se primjenjuju odredbe st. od (1) do (4) ovog ─Źlana." 

─îlan 19.  (izmjena/dopuna osporene odredbe)

        Mijenja se ─Źlan 35. stav 1. tako što se prije rije─Źi "odluka" dodaju rije─Źi: "notarski obra─Ĺena". 
Nakon izmjene ─Źlan 35. stav 1. glasi: 
"(1)   Uz prijavu za upis u registar smanjenja osnovnog kapitala dioni─Źkog društva prila┼że se: notarski obra─Ĺena odluka skupštine dioni─Źara o smanjenju osnovnog kapitala uz dokaz o objavljivanju odluke o smanjenju osnovnog kapitala sa pozivom povjeriocima da prijave svoja potra┼żivanja u skladu sa zakonom, dokaz o pozivanju dioni─Źara za podnošenje dionica radi spajanja ili promjene nominalne vrijednosti u skladu sa zakonom, odnosno dokaz o poništavanju dionica ili proglašavanju dionica neva┼że─çim." 

─îlan 20. (izmjena/dopuna osporene odredbe)

         Mijenja se ─Źlan 36. stav 1. i 2. tako što se prije rije─Źi "odluka" dodaju rije─Źi: "notarski obra─Ĺena". 
Nakon izmjena st. 1. i 2. glase: 
"(1)    Uz prijavu za upis u registar pove─çanja osnovnog kapitala društva sa ograni─Źenom odgovornoš─çu prila┼że se: notarski obra─Ĺena odluka o pove─çanju osnovnog kapitala i izmjene osniva─Źkog akta, odnosno statuta društva donesene u skladu sa statutom društva, potvrda banke o uplati uloga, odnosno dokaz o unošenju novih uloga u skladu sa tom odlukom, odnosno, prema potrebi, saglasnost nadle┼żnog organa za sticanje zna─Źajnog ili ve─çinskog u─Źeš─ça kapitala. 
(2)   Uz prijavu za upis smanjenja osnovnog kapitala društva sa ograni─Źenom odgovornoš─çu prila┼że se notarski obra─Ĺena odluka o smanjenju kapitala društva kao i dokaz da su povjerioci subjekta upisa obaviješteni o namjeravanom smanjenju kapitala." 

B.3.     Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u
      Federaciji Bosne i Hercegovine
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 63/14) 

─îlan 4.
─îlan 22. mijenja se i glasi:
„─îlan 22.
(1) Za potrebe utvr─Ĺivanja i provjere opštih i posebnih podataka koji se prilikom osnivanja poslovnog subjekta ili izmjena podataka od zna─Źaja za pravni promet obavezno unose u registar, u zavisnosti od predmeta upisa, registarski sud zahtijevat ─çe podnošenje sljede─çih isprava:

  1. ovjeren potpis lica ovlaštenog za zastupanje na obrascu prijave za registraciju predvi─Ĺenom za sud u štampanom obliku;
  2.  notarski obra─Ĺeni akt o osnivanju ili akt o izmjenama opštih podataka od zna─Źaja za pravni promet ve─ç osnovanog, odnosno registrovanog subjekta upisa kojim se utvr─Ĺuje osnivanje, odnosno izmjena bitnih podataka;
  3. notarski utvr─Ĺen statut poslovnog subjekta;

     (...)“

─îlan 10. (izmjena/dopuna osporene odredbe)

U ─Źlanu 29. u stavu (1) u ta─Źki 1) rije─Źi: "ta─Ź. 1), 2) i 3)" zamjenjuju se rije─Źima: "ta─Źka 1)".
U ta─Źki 3) rije─Ź: "obra─Ĺen" zamjenjuje se rije─Źju: "utvr─Ĺen".
U ta─Źki 5) rije─Źi: "notarski obra─Ĺen" se brišu.

 

─îlan 14. (izmjena/dopuna osporene odredbe)

      U ─Źlanu 34. u st. (1), (2), (3), (4) i (5), u ─Źlanu 35. u stavu (1), u ─Źlanu 36. u st. (1) i (2), u ─Źlanu 38. u st. (2) i (3), u ─Źlanu 39. u st. (1), (2), (3), (5) i (6), u ─Źlanu 40. u stavu (1), u ─Źlanu 41. u st. (1) i (2), u ─Źlanu 42. i u ─Źlanu 43. rije─Źi: "notarski obra─Ĺena" se brišu.

─îlan 15. (izmjena/dopuna osporene odredbe)

     U ─Źlanu 36. u stavu (1) iza rije─Źi: "kapitala i" dodaju se rije─Źi: "notarski obra─Ĺene".

 

C.      Zakon o stvarnim pravima
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 66/13 i 100/13)

─îlan 53. (osporena odredba)
Sticanje uknji┼żbom

  1. Pravo vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla sti─Źe se uknji┼żbom u zemljišnu knjigu ako zakonom nije druga─Źije odre─Ĺeno.
  2. Pravni posao iz stava 1. ovog ─Źlana zaklju─Źuje se u obliku notarski obra─Ĺene isprave.
  3. Vlasništvo se prenosi na osnovu valjano izra┼żene volje zemljišnoknji┼żnog vlasnika usmjerena na to da njegovo vlasništvo pre─Ĺe na sticaoca (clausula intabulandi). Ova izjava volje mo┼że biti data u pravnom poslu koji je upravljen na prenos vlasništva ali mo┼że biti data i u posebnoj ispravi, u kojem slu─Źaju ta isprava mora biti notarski obra─Ĺena.
  4. Provedena uknji┼żba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za uknji┼żbu.

 

─îlan 82. (osporena odredba)
Uspostavljanje eta┼żnog vlasništva

  1. Eta┼żno vlasništvo se uspostavlja odlukom vlasnika nekretnine (izjava o diobi) u skladu sa odredbom ─Źlana 86. ovog zakona ili sporazumom suvlasnika nekretnine (ugovor o diobi) u skladu sa odredbom ─Źlana 84. ovog zakona.
  2. Za valjanost izjave o diobi i ugovora o diobi potrebna je forma notarski obra─Ĺene isprave.
  3. Eta┼żno vlasništvo se sti─Źe upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano sa odre─Ĺenim suvlasni─Źkim dijelom te nekretnine.

 

─îlan 147. (osporena odredba)
Ugovor o davanju u zalog

  1. Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, du┼żnik ili neko tre─çi (zalogodavac) obavezuje se da ─çe radi osnivanja zalo┼żnog prava, predati vjerovniku odre─Ĺenu pokretnu stvar u zalog, ili ─çe mu dopustiti da svoje zalo┼żno pravo upiše u javni registar kao teret odre─Ĺene stvari, ili ─çe mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Druga strana se pri tome obavezuje da ─çe ─Źuvati pokretni zalog i ─Źim njegova tra┼żbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili ─çe u─Źiniti što je potrebno da bi se izbrisalo zalo┼żno pravo iz javnog registra, ili ─çe mu natrag prenijeti pravo.
  2. Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tra┼żbine koja bi trebala biti osigurana zalo┼żnim pravom.
  3. Ništave su odredbe ugovora da ─çe zalog pre─çi u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio pla─çen u odre─Ĺeno vrijeme, da du┼żnik ne mo┼że zalog nikad iskupiti ili da ne mo┼że nikom drugom dopustiti da osnuje zalo┼żno pravo na istom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon dospije─ça tra┼żbine smio zahtijevati prodaju zaloga.
  4. Ništave su i odredbe da vjerovnik mo┼że po svojoj volji ili po unaprijed odre─Ĺenoj cijeni otu─Ĺiti zalog ili ga zadr┼żati za sebe, osim ako zalog ima propisanu cijenu ili ako je odre─Ĺena na osnovu procjene vještaka.
  5. Ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mora biti u formi notarski obra─Ĺene isprave.

 

─îlan 190. (osporena odredba)
Osnivanje zemljišnog duga

  1. Zemljišni dug se osniva na osnovu izjave volje koju je vlasnik nekretnine koja se optere─çuje dao u formi notarski obra─Ĺene isprave, a nastaje upisom u zemljišnu knjigu.
  2. U zemljišnu knjigu se upisuje visina, dospjelost i kamata zemljišnog duga.

 

─îlan 278. (osporena odredba)
Osnivanje pravnim poslom

  1. Na osnovu pravnog posla, realni teret se osniva njegovim izvo─Ĺenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime optere─çuje, a na na─Źin odre─Ĺen zakonom.
  2. Pravni posao o osnivanju stvarnog tereta mora biti u obliku notarski obra─Ĺene isprave i mora sadr┼żavati odredbe o osnivanju tereta na odre─Ĺenoj nekretnini, njegovom sadr┼żaju i korisniku tereta.
  3. Suvlasnici ili zajedni─Źki vlasnici na nekretnini mogu samo saglasno odrediti da se optereti realnim teretom.

 

─îlan 305. (osporena odredba)
Osnivanje prava gra─Ĺenja

  1. Pravo gra─Ĺenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda.
  2. Pravni posao iz stava 1. ovog ─Źlana zaklju─Źuje se u obliku notarski obra─Ĺene isprave.

 

D.   Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 58/02, 19/03 i 54/04)

        ─îlan 41. (osporena odredba)
Zainteresovana lica

  1.  Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograni─Źava ili briše.
  2. Odobrenje prema stavu 1. ovog ─Źlana mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada.
  3. Odobrenje iz stava 1. ovog ─Źlana mo┼że biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.
  4. Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog ─Źlana ako se doka┼że neta─Źnost. Ovo posebno va┼żi za upis ili brisanje ograni─Źenja raspolaganja.
  5. Pravo koje je ograni─Źeno na ┼żivotni vijek nosioca prava smije nakon njegove smrti, ukoliko nisu isklju─Źeni zaostaci ─Źinidbi, biti brisano samo uz odobrenje pravnog nasljednika, ako brisanje treba uslijediti prije isteka jedne godine od smrti nosioca prava ili ako je pravni nasljednik zemljišnoknji┼żnom uredu podnio prigovor protiv brisanja. Prigovor se po slu┼żbenoj du┼żnosti upisuje u zemljišnu knjigu. Ukoliko je nosilac prava proglašen umrlim, rok od godinu dana po─Źinje te─çi od dana pravosna┼żnosti rješenja kojim se vrši proglašenje nestalog lica umrlim ili rješenja o dokazivanju smrti.
  6. Odobrenje pravnog nasljednika predvi─Ĺeno u stavu 4. ovog ─Źlana nije potrebno ukoliko je u zemljišnoj knjizi upisano da je brisanje prava dovoljan dokaz o smrti nosioca prava.

 

─îlan 58. (osporena odredba)
Prenos prava prilikom otpisa

        Ukoliko se vrši podjela zemljišnoknji┼żnih tijela, upisi stvarnih prava koja optere─çuju tu─Ĺe zemljište ostaju u zemljišnoknji┼żnom ulošku koji se dalje vodi i istodobno se prenosi u nove dijelove. Ovo ne va┼żi ukoliko notarski obra─Ĺeni sporazum izme─Ĺu vlasnika zemljišnoknji┼żnog tijela i zainteresovanog odre─Ĺuje nešto drugo.

E.         Zakon o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 80/14)

    Notarski testament
─îlan 70. (osporena odredba)

  1. Testament mo┼że zavještatelju sa─Źiniti notar u formi notarski obra─Ĺene isprave u skladu sa posebnim zakonom kojim se ure─Ĺuje postupak notarske obrade isprava.
  2. Notarski testament iz stava 1. ovog ─Źlana je oblik redovnog i javnog testamenta.

 

  Forma ugovora o naslje─Ĺivanju

─îlan 128.   (osporena odredba)

      Ugovor o naslje─Ĺivanju se zaklju─Źuje u formi notarski obra─Ĺene isprave. Obaveza je notara da stranke pou─Źi o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o naslje─Ĺivanju, kao i mogu─çnostima njegovog raskida ili opoziva.

  Prestanak ugovora o naslje─Ĺivanju

─îlan 130.  (osporena odredba)

  1. Ugovor o naslje─Ĺivanju stranke mogu raskinuti sporazumom koji mora biti u formi notarski obra─Ĺene isprave.
  2. Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbra─Źna zajednica, prestaje i ugovor o naslje─Ĺivanju, osim ako u samom ugovoru nije odre─Ĺeno druk─Źije.
  3. Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o naslje─Ĺivanju nije dopušten, osim ako je zakonom druk─Źije odre─Ĺeno.
  4. Jedna ugovorna strana mo┼że pobijati ugovor o naslje─Ĺivanju ukoliko su pri njegovom zaklju─Źivanju postojale mane volje.

 

 

 

 

  Jednostrani raskid ili opoziv ugovora

─îlan 131. (osporena odredba)

  1. Ukoliko je naslje─Ĺivanje jedne strane ugovorom o naslje─Ĺivanju bilo uslovljeno  ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja mo┼że jednostrano  raskinuti po opštim pravilima obligacionog prava.
  2. Ako su nakon zaklju─Źenja ugovora o naslje─Ĺivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isklju─Źenje iz naslje─Ĺivanja ili i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana mo┼że u zakonom propisanoj formi izvršiti isklju─Źenje iz naslije─Ĺa, ─Źime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o naslje─Ĺivanju, osim ako prilikom isklju─Źenja izri─Źito ne odredi da se isklju─Źenje ne odnosi na dio obuhva─çen ugovorom o naslje─Ĺivanju.
  3. Jednostrani opoziv mora biti u─Źinjen u formi notarski obra─Ĺene isprave i saopšten drugoj strani, ina─Źe ne proizvodi djelovanje.
  4. Lice koje je nedostojno za naslje─Ĺivanje ne mo┼że ste─çi ništa ni na osnovu ugovora o

      naslje─Ĺivanju. Prava druge ugovorne strane ostaju nepromijenjena.

         Uslov valjanosti sporazuma

─îlan 136.  (osporena odredba)

  1.  Ustupanje i raspodjela imovine u smislu odredaba ─Źlana 135. ovog zakona punova┼żni su samo ako su se sa tim saglasila sva djeca i drugi ustupiteljevi potomci koji ─çe po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu.
  2.  Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ┼żivota mora biti sastavljen u formi notarski obra─Ĺene isprave.
  3.  Potomak koji nije dao saglasnost mo┼że je dati naknadno u istoj formi.
  4.  Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punova┼żni ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao naslije─Ĺa, ili je isklju─Źen iz naslije─Ĺa, ili je nedostojan.

 

  Forma
─îlan 147.  (osporena odredba)

  1. Ugovor o do┼żivotnom izdr┼żavanju mora biti zaklju─Źen u formi notarski obra─Ĺene isprave.
  2. Obaveza je notara da stranke pou─Źi o nasljednopravnim posljedicama ugovora o do┼żivotnom izdr┼żavanju i u ispravi nazna─Źi da je tako postupljeno.

 

Odricanje od naslije─Ĺa
─îlan 163. (osporena odredba)

  1. Nasljednik se mo┼że odre─çi od naslije─Ĺa izjavom u formi notarski obra─Ĺene isprave ili izjavom datom na zapisnik kod suda do donošenja prvostepene odluke.
  2. Odricanje va┼żi i za potomke onoga koji se odrekao od naslije─Ĺa ako nije izri─Źito izjavio da se odri─Źe samo u svoje ime.
  3. Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje starateljskog organa.
  4. Nasljednik koji se odrekao od naslije─Ĺa samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
  5. Ako se odreknu od naslije─Ĺa svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavitelja pripadaju najbli┼żem nasljednom redu, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljede─çeg nasljednog reda. Za slu─Źaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvog nasljednog reda, bra─Źni drug ostaje u prvom nasljednom redu.

 

Odricanje od naslije─Ĺa koje nije otvoreno

─îlan 167. (osporena odredba)

  1. Odricanje od naslije─Ĺa koje nije otvoreno nema nikakvo pravno djelovanje.
  2. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ─Źlana, potomak koji mo┼że samostalno raspolagati svojim pravima mo┼że se ugovorom sa pretkom odre─çi od naslije─Ĺa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Isto vrijedi i za slu─Źaj kad se bra─Źni drug odri─Źe od naslije─Ĺa koje bi mu kao bra─Źnom drugu pripalo nakon smrti njegovog bra─Źnog druga.
  3. Za punova┼żnost ovog ugovora potrebno je da bude sastavljen u formi notarski obra─Ĺene isprave.
  4. Odricanje va┼żi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo odre─Ĺeno.

 

Pravo nasljednog dijela prije diobe

─îlan 176.  (osporena odredba)

  1. Nasljednik mo┼że prije diobe ili prije pravomo─çnosti rješenja o naslje─Ĺivanju prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomi─Źno, samo na sunasljednike.
  2. Ugovor o prenosu nasljednog dijela mora biti notarski obra─Ĺen.
  3. Ugovor nasljednika sa licem koje nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela obavezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi preda svoj dio saugovoratelja, odnosno po pravomo─çnosti rješenja o naslje─Ĺivanju prenese svoj dio na saugovora─Źa.

 

  Nasljedni─Źka izjava
─îlan 237.  (osporena odredba)

  1. Svako je ovlašten, ali niko nije du┼żan dati nasljedni─Źku izjavu.
  2. Za lice koje nije dalo izjavu o odricanju od naslije─Ĺa smatra se da ┼żeli biti nasljednikom.
  3. Lice koje je valjano dalo izjavu da prihva─ça naslije─Ĺe ne mo┼że ga se više odre─çi.
  4. Nasljedni─Źku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
  5. Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedni─Źku izjavu, navest ─çe razlog ovlaštenom licu koje ─çe to zabilje┼żiti u zapisniku.
  6. Izjava o primanju naslije─Ĺa ili o odricanju od naslije─Ĺa koja je podnesena sudu mora biti notarski obra─Ĺena, kao i punomo─ç za davanje nasljedni─Źke izjave. Ovu izjavu ili punomo─ç sa istim pravnim djelovanjem nasljednik mo┼że dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.
  7. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odri─Źe dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o naslje─Ĺivanju ili na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nu┼żni dio.
  8. Ako nasljednik u nasljedni─Źkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o naslje─Ĺivanju ili na osnovu testamenta, ili kao nu┼żni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem osnovu.
  9. Sud ne─çe zahtijevati nasljedni─Źku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ┼żeli dati izjavu mo┼że to u─Źiniti usmeno pred ostavinskim sudom na zapisnik, odnosno predajom ostavinskom sudu isprave iz stava 6. ovog ─Źlana.

(10) Prilikom davanja izjave o odricanju od naslije─Ĺa ovlaštena lica ─çe nasljednika upozoriti da se mo┼że odre─çi nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.

F.   Porodi─Źni zakon Federacije Bosne i Hercegovine
(„Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 35/05, 41/05 i 31/14)

─îlan 238.  (osporena odredba)

  1. Organ starateljstva, vode─çi ra─Źuna o dobrobiti djeteta, nastojat ─çe da se roditelji sporazumiju o visini, odnosno o povišenju doprinosa za izdr┼żavanje djeteta kada to zahtijevaju pove─çane potrebe djeteta ili to omogu─çavaju bolje materijalne prilike roditelja. 
  2. Sporazum iz stava 1. ovog ─Źlana roditelji mogu zaklju─Źiti i pred notarom u formi notarski obra─Ĺene isprave. Notar je du┼żan ovu ispravu dostaviti organu starateljstva. 
  3. Sporazum iz st. 1. i 2. ovog ─Źlana ima snagu izvršne isprave. 

─îlan 258. (osporena odredba)

  1. Bra─Źnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi bra─Źnih drugova prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja bra─Źne zajednice. 
  2. Za punova┼żnost ugovora nu┼żno je da isprava bude notarski obra─Ĺena. 

G.        Zakon o izvršnom postupku
            („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 32/03, 52/03, 33/06, 39/06,  39/09, 35/12 i
46/16)

─îlan 23(osporena odredba)
Izvršna isprava

  1. Izvršne isprave su:
    1. izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;
    2. izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov─Źane obaveze, ukoliko zakonom nije druk─Źije odre─Ĺeno,
    3. izvršna notarska isprava;
    4. druge isprave koje su zakonom odre─Ĺene kao izvršne isprave.
  2. Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog ─Źlana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

 

H.  Zakon o obligacionim odnosima
(„Slu┼żbeni list SFRJ“, br.: 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Slu┼żbeni list RBiH", br.: 2/92, 13/93 i 13/94  i "Slu┼żbene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11)

OSNOVNI PRINCIPI
Sloboda ure─Ĺivanja obligacionih odnosa
─îlan 10.

      U─Źesnici u prometu slobodno ure─Ĺuju obligacione odnose, a ne mogu ih ure─Ĺivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva.

I – SAGLASNOST VOLJA

Kad je ugovor zaklju─Źen
─îlan 26.

   Ugovor je zaklju─Źen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

VI - FORMA UGOVORA

Neformalnost ugovora
─îlan 67.

  1. Zaklju─Źenje ugovora ne podlije┼że nikakvoj formi, osim ako je zakonom druk─Źije odre─Ĺeno.
  2. Zahtjev zakona da ugovor bude zaklju─Źen u odre─Ĺenoj formi va┼żi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora.
  3. Ali su punova┼żne kasnije usmene dopune o sporednim ta─Źkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa re─Źeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.
  4. Punova┼żne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

 

Raskidanje formalnih ugovora
─îlan 68.

     Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za odre─Ĺeni slu─Źaj zakonom predvi─Ĺeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaklju─Źenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.

Ugovorena forma
─îlan 69.

  1. Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punova┼żnosti njihovog ugovora.
  2. Ugovor za ─Źije je zaklju─Źenje ugovorena posebna forma mo┼że biti raskinut, dopunjen ili na drugi na─Źin izmijenjen i neformalnim sporazumom.
  3. Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaklju─Źen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadr┼żini, a za ugovara─Źe je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadu predvi─Ĺenu formu.

 

Sankcija nedostatka potrebne forme
─îlan 70.

  1. Ugovor koji nije zaklju─Źen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je odre─Ĺena forma ne proizilazi što drugo.
  2. Ugovor koji nije zaklju─Źen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punova┼żnost ugovora uslovile posebnom formom.

 

Pretpostavka potpunosti isprave
─îlan 71.

  1.  Ako je ugovor zaklju─Źen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, va┼żi samo ono što je u toj formi izra┼żeno.
  2.  Ipak, bi─çe punova┼żne istovremene usmene pogodbe o sporednim ta─Źkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa re─Źeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadr┼żinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana.
  3.  Punova┼żne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

 

Sastavljanje isprave
─îlan 72.

  1. Kad je za zaklju─Źenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaklju─Źen kad ispravu potpišu sva lica koja se njim obavezuju.
  2. Ugovara─Ź koji ne zna pisati stavi─çe na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa.
  3. Za zaklju─Źenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.
  4. Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogu─çava da se sa izvjesnoš─çu utvrde sadr┼żina i davalac izjave.

 

Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma
─îlan 73.

     Ugovor za ─Źije se zaklju─Źenje zahtjeva pismena forma smatra se punova┼żnim iako nije zaklju─Źen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u prete┼żnom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana o─Źigledno ne proizilazi što drugo.

8.        Sudska praksa

           8.1. Presuda Ustavnog suda Federacije,  broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 30/16 od 20.04.2016. godine).

         8.2. Rješenje Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 08.07.2016. godine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 59/16 od 29.07.2016. godine).

          8.3. Rješenje Ustavnog suda Federacije broj: U-15/10 od 05.12.2016. godine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 8/17 od 03.02.2017. godine).

      8.4. Rješenje Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 20.12.2017. godine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 29/18 od 18.04.2018. godine).

       8.5. Odluka o dopustivosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-2481/16 od 07.03.2017. godine.

      8.6. Odluka o dopustivosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-2567/16 od 16.02.2018. godine, sa Zaklju─Źkom i Ispravkom od 23.04.2018. godine.

9.         ─îinjeni─Źno stanje i stav Ustavnog suda Federacije

        Analiziraju─çi navode zahtjeva, odgovora na zahtjev, usmena izlaganja stranaka u postupku i punomo─çnika zainteresovanih lica te isklju─Źivo priloge koje ovaj sud barem dijelom smatra relevantnim, utvr─Ĺeno je ─Źinjeni─Źno stanje, te donesena odluka kao u izreci iz sljede─çih razloga:

9.1.      Suština navoda zahtjeva se mo┼że u relevantnom dijelu svesti na sljede─çe: zahtjevom se tra┼żi ocjena kompletnih odredbi zakona navedenih u izreci ove presude; zahtjevom se osporava njihova ustavnost bazirano na dva klju─Źna elementa, a to su da su osporene odredbe zakona proistekle iz ranije va┼że─çe odredbe ─Źlana 73. Zakona o notarima i da, imaju─çi u vidu da je navedena odredba ocijenjena neustavnom, njenu pravnu sudbinu trebaju slijediti i osporene odredbe zakona jer više ne postoji pravni osnov za njihovu primjenu; da su osporene odredbe zakona u nesaglasnosti sa odre─Ĺenim ustavnim pravima kao što su pravo na imovinu, zabrana diskriminacije, jednakost pred zakonom i dr., koje su narušene imaju─çi u vidu rad notarijata kao javne slu┼żbe u smislu opsega poslova koji obavlja notar, te da se navedeno direktno kosi sa autonomijom volje gra─Ĺana. Punomo─çnik zainteresovane Advokatske komore se pridru┼żio navodima zahtjeva insistiraju─çi na pitanju autonomije volje gra─Ĺanina prema Zakonu o obligacionim odnosima u odnosu na pojedine osporene odredbe Zakona.
Ustavni sud Federacije primje─çuje da zahtjevom nisu obuhva─çeni niti su osporeni ostali zakoni koji propisuju obaveznu notarski obra─Ĺenu ispravu (npr. Zakon o faktoringu, objavljen u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“, broj: 14/16), kao niti sve odredbe u zakonima koji se dijelom osporavaju (npr. ─Źlan 22. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine), ali je ovaj sud u smislu ─Źlana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ograni─Źen navodima podnesenog zahtjeva u tom pravcu.

 

9.2.      S druge strane, punomo─çnici druge strane u postupku su insistirali na ─Źinjenici da osnov za donošenje osporenih odredbi zakona jeste Ustav, a ne ranije va┼że─çi ─Źlan 73. Zakona o notarima; da ne postoji hijerarhija zakona, niti ustavni pojam „sistemski zakon“; da podnosilac zahtjeva nije opredijelio zahtjev na na─Źin da se o njemu mo┼że meritorno odlu─Źivati; da je pitanje uvo─Ĺenja tzv. „latinskog notarijata“ u isklju─Źivoj nadle┼żnosti zakonodavca tako da ovaj sud ne mo┼że o istom raspravljati ni u ovom predmetu; da kako u ranijoj odluci Suda nije ocijenjena kao neustavna forma „notarski obra─Ĺena isprava“ tako se pred ovim sudom ne mo┼że uspješno postavljati pitanje ustavnosti osporenih odredbi zakona; da ovaj sud nije nadle┼żan da ocjenjuje ustavnost nekog propisa sa stanovišta eventualne harmonizacije propisa što je u nadle┼żnosti zakonodavca; te kona─Źno, da smatraju da Sud mo┼że i da sa─Źeka sa donošenjem odluke do izvršenja Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, jer to mo┼że biti prethodno pitanje. U suprotnom smatraju da treba donijeti odluku kojom se utvr─Ĺuje da su osporene odredbe zakona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Punomo─çnik Notarske komore koji se pridru┼żuje navodima druge strane u postupku je osim toga istakao i da uporište za uvo─Ĺenje notarski obra─Ĺene isprave u pojedine osporene zakonske odredbe nalazi i u Zakonu o obligacionim odnosima.

9.3.      U toku ovog postupka od strane stranaka i zainteresovanih lica, te po zahtjevu Ustavnog suda Federacije od strane Predstavni─Źkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva pravde dostavljeni su brojni prilozi i dokumentacija. Ustavni sud Federacije je stava da ve─çina priloga nije relevantna za donošenje odluke u ovom predmetu, što ─çe nadalje ukratko i obrazlo┼żiti.

9. 3.a)  Prilozi punomo─çnika podnosioca zahtjeva u vidu dopisa Notarske komore, te korespondencija unutar Notarske komore nisu relevantni za ovaj postupak, kao takvi nemaju svojstvo dokaza za ovo ustavnosudsko odlu─Źivanje jer se i ne odnose na pitanje ocjene ustavnosti prema podnesenom zahtjevu.

9. 3.b)  Prilozi u vidu dopisa Opštinskog suda u Zenici od 10.06.2016. godine koji je dostavljen i ovom sudu, kojim se postavljaju brojna pitanja, a izme─Ĺu ostalih da li je neko od ovlaštenih lica podnio ovom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti svih ostalih zakona, naro─Źito vezano za konkretne odredbe Zakona o stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, te kojim se daje inicijativa da se podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti i predla┼że pokretanje postupka ocjene ustavnosti odredaba zakona pomenutih u obrazlo┼żenju presude ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, relevantno je isklju─Źivo u smislu utvr─Ĺivanja ─Źinjenice da je u primjeni odredbi Zakona o notarima i ovdje osporenih zakona došlo do „konfuzije“, odnosno da redovni sud u tom pravcu problematizuje pitanje vršenja svojih nadle┼żnosti.

9. 3.c)  Pokazaoci iz poreskih uprava u Federaciji Bosne i Hercegovine u odnosu na promet nepokretnosti koje je prezentovao punomo─çnik podnosioca zahtjeva, kao i iz odre─Ĺenih opštinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koji pokazuju procentualno u─Źeš─çe advokature u odnosu na samostalno sa─Źinjavanje takvih ugovora od strane gra─Ĺana prije donošenja Zakona o notarima, pri ─Źemu je manji procenat takvih pravnih poslova sa─Źinjen od strane advokata, relevantan je isklju─Źivo u dijelu u kojem se od strane ovog suda mo┼że zaklju─Źiti i potvrditi njegov stav i iz ranije Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, da se u ovom slu─Źaju ne radi o „sukobu“ izme─Ĺu notarijata i advokature, da u tom pravcu opseg poslova koji je zakonodavac dodijelio notarijatu izuzimaju─çi, prema navodima podnosioca zahtjeva, advokaturu iz tog procesa, nije pitanje kojim se bavio ili ─çe se baviti ovaj sud. Isto se odnosi i na priloge koje je u tom pravcu dostavila druga strana u postupku. Ovaj sud posmatra navedeno u kontekstu prava gra─Ĺanina, odnosno fizi─Źkih i pravnih lica koja su u odre─Ĺenom ugovornom odnosu i legitimnosti cilja za uvo─Ĺenje obaveze notarski obra─Ĺene isprave u gotovo sve segmente pravnog ┼żivota u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz navedenog se samo mo┼że zaklju─Źiti da je prije stupanja na snagu Zakona o notarima, najve─çi procenat sa─Źinjenih privatnih isprava u obliku ugovora o prenosu prava vlasništva sa─Źinjen od samih ugovornih strana (fizi─Źkih ili pravnih lica), a prete┼żan broj (procentualno gotovo u cijelosti) akata za upis u sudski registar pravnih lica sa─Źinjen od strane tih pravnih lica.

9. 3.d) Brojni zakoni iz razli─Źitih oblasti koji su na snazi u entitetu Republika Srpska, kao i zakoni koji tretiraju oblast notarijata ili javnog bilje┼żništva u zemljama u susjedstvu i drugi posebni zakoni, relevantni su isklju─Źivo u dijelu koji pokazuje da su razli─Źite dr┼żave (misli se na susjedne dr┼żave) na druga─Źiji na─Źin regulisale ovo pitanje. U pitanju su ili zemlje Evropske unije kao što je Republika Hrvatska ili zemlje koje su u kandidatskom ili sli─Źnom statusu, pa se iz navedenog mo┼że samo zaklju─Źiti da prigovor, odnosno navod druge strane u postupku da je tu oblast trebalo regulisati zbog evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ne stoji u smislu toga da je jasno da niti jednim me─Ĺunarodnim aktom relevantnim za ovaj proces nije zahtijevano niti propisano koji tip notarijata treba da bude uveden na teritoriju i Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno kakva konkretna zakonodavna rješenja su nu┼żna, nego je to ostavljeno na slobodnu procjenu zakonodavca. Stoga se i ne mo┼że argumentovano pozivati na tu ─Źinjenicu za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta. Istovremeno analiziraju─çi u tom pravcu odluke Ustavnog suda Republike Srpske i Apelacinog suda Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine, te zakone koji su na snazi u Republici Srpskoj, jedino što se mo┼że meritorno zaklju─Źiti je da pomenuti sudovi nisu rješavali postavljena pitanja u meritumu, tako da se ne mo┼że pozivati na razli─Źitu praksu sudova u Bosni i Hercegovini. Tako─Ĺe, a u skladu sa organizacijom vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine, ova materija je u isklju─Źivoj nadle┼żnosti entiteta, a pitanje harmonizacije entitetskih propisa na nivou cijele Bosne i Hercegovine, sem u dijelu u kojem ovaj sud potvr─Ĺuje da je to dobra intencija, nije relevantno za rješavanje ovog predmeta. Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izuzev apelacija kojima se „osporava“ ranija presuda ovog suda, a koje pokazuju izuzetnu upornost zakonodavca u smislu ne izvršavanja kona─Źne i obavezuju─çe presude ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, ni na koji na─Źin ne doprinose utvr─Ĺivanju relevantnih ─Źinjenica za ovaj predmet.

9. 3.e) Prilozi druge strane u postupku u vidu Ekonomske studije o notarijatu, stru─Źnih ─Źlanaka iz te oblasti, izvoda iz zaklju─Źaka sa konferencija itd., iako zanimljivo pravno štivo, nisu relevantni i nemaju status dokaza u ovom ustavnosudskom predmetu. Naime, oni se u klju─Źnom bave isklju─Źivo promovisanjem „latinskog notarijata“ u Federaciji Bosne i Hercegovine i njegovim uspjesima, kao i istorijatom notarske slu┼żbe. Po mišljenju ovog suda prete┼żno predstavljaju materiju zagovaranja za uvo─Ĺenje tog tipa notarijata, i ne mogu biti od zna─Źaja u rješavanju ovog konkretnog predmeta.

9. 3.f)  Ustavni sud Federacije je pribavio, odnosno zatra┼żio podatke od Federalnog ministarstva pravde i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje obrazlo┼żenja koje je prethodilo donošenju osporenih zakona, te je imalo u vidu obrazlo┼żenja Zakona o stvarnim pravima, Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine i dr. Ustavni sud Federacije konstatuje da obrazlo┼żenja ovlaštenog predlaga─Źa zakona koja su prethodila njihovom usvajanju, suštinski ne tretiraju razloge pojedinih zakonskih rješenja koja su ovdje osporena.

9. 3.g)  Tako─Ĺe, zatra┼żena je informacija o izvršenju presude ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Od strane punomo─çnika Federalnog ministarstva pravde dostavljen je u formi prednacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri. To Ministarstvo je predlo┼żilo da ovaj sud zastane sa daljim postupanjem u ovom predmetu do odlu─Źivanja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine o pomenutom zakonu. Istovremeno je navedeno da je pravno neosnovan navod da je pravni osnov za donošenje osporenih odredbi zakona neki drugi zakon.
Iz ovog teksta Prednacrta, koji je u maju 2018. godine dostavljen u parlamentarnu proceduru, a radi, kako je navedeno, usaglašavanja sa presudom ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, vidljivo je da se ovaj put ovlašteni predlaga─Ź zakona opredijelio za potpuno druga─Źije rješavanje pitanja notarijata kao javne slu┼żbe. Obaveza notarski obra─Ĺene isprave je predlo┼żena u odnosu na raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica i pravne poslove kojima se obe─çava neka ─Źinidba kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme, u tom slu─Źaju nadomještava izvršenjem obe─çane ─Źinidbe. Uvodi se postupak solemnizacije (potvr─Ĺivanja) isprave kod pravnih poslova regulisanja imovinskih odnosa izme─Ĺu bra─Źnih i vanbra─Źnih drugova, prenosa ili sticanja vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama i kada su u pitanju osniva─Źka akta i promjena statuta privrednih društava, koja, po predlo┼żenom rješenju, mogu sa─Źinjavati i druga lica, a biti potvr─Ĺena od strane notara po zakonskoj proceduri kada, ukoliko je isprava sa─Źinjena u skladu sa zakonom, notarskom potvrdom dobija snagu javne isprave. U ovom dijelu, uz uva┼żavanje argumenata ovlaštenog podnosioca zahtjeva, Ustavni sud Federacije je sadr┼żaj predlo┼żenog teksta Prednacrta sagledao isklju─Źivo u svjetlu potvr─Ĺene ─Źinjenice da ne stoje argumenti da postoji „opasnost“ po pravni ┼żivot u Federaciji Bosne i Hercegovine i pravnu sigurnost i stabilnost u osporenim oblastima, ukoliko se oblast notarijata uredi i na druga─Źiji na─Źin. Na takvoj kvalifikaciji su insistirali punomo─çnici druge strane u postupku, te prete┼żni dio svojih izlaganja i usmjerili  na, u suštini, ponovno osporavanje odnosno dovo─Ĺenje u pitanje presude ovog suda u predmetu broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, u odnosu na ranije va┼że─çi ─Źlan 73. Zakona o notarima.

9.4.      Ustavni sud Federacije podsje─ça da je Presudom broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine raniji ─Źlan 73. Zakona o notarima ocijenjen neustavnim. Presuda donesena te godine, još nije izvršena, odnosno tek u maju 2018. godine je od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine utvr─Ĺen tekst Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima i upu─çen u parlamentarnu proceduru. U me─Ĺuvremenu, od donošenja navedene presude pa do danas, zakonodavac je kao druga strana u tom postupku u dva navrata pred ovim sudom tra┼żio preispitivanje citirane presude u odnosu na ─Źlan 73. Zakona o notarima. Rješenjima ovog suda broj: U-15/10 od 08.07.2016. i 05.12.2016. godine  ovaj sud je odbio prijedloge o preispitivanju citirane presude. U me─Ĺuvremenu je, zakonodavac pokrenuo i apelaciju pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine u odnosu na citiranu presudu ovog suda, koja je u predmetu broj: AP-2481/16 tog suda Odlukom o dopustivosti od 07.03.2017. godine odba─Źena kao nedopuštena, jer po opštepoznatom stavu i tuma─Źenju nadle┼żnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine taj sud nije nadle┼żan za preispitivanje presuda/odluka entitetskih ustavnih sudova u apstraktnoj kontroli ustavnosti. No, gotovo istovremeno, Notarska komora putem ve─çeg broja notara, tako─Ĺe je podnijela apelaciju protiv pomenute presude, iako nije niti bila stranka u tom postupku, kao što nije niti u ovom. Slijedom ve─ç utvr─Ĺenog stava Ustavni sud Bosne i Hercegovine je Odlukom broj: AP-2567/16 od 16.02.2018. godine istu odbacio kao nedopuštenu iz istih razloga.

Rješenjem ovog suda broj: U-15/10 od 20.12.2017. godine utvr─Ĺeno je da Presuda Ustavnog suda Federacije, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine nije izvršena.

Imaju─çi u vidu sve navedene ─Źinjenice, radnje koje je zakonodavac preduzimao, te ─Źinjenicu da je u cilju izvršenja pomenute presude tek u maju 2018. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine kao ovlašteni predlaga─Ź dostavila zakonodavcu tekst u vidu Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, Ustavni sud Federacije decidno isti─Źe da stanje neustavnosti u odnosu na ovu oblast i u odnosu na odredbe Zakona o notarima koje su ocijenjene neustavnim, a koje se prema sili Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu primjenjivati od dana objave presude u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“, traje izuzetno dugo i direktno predstavlja kršenje odredbe o kona─Źnosti i obaveznosti odluka ovog suda koja je ustavni imperativ. Bez poštivanja i izbjegavanjem ili neosnovanim odugovla─Źenjem izvršenja presuda ovog suda, a u konkretnom slu─Źaju ocjenjujemo da je došlo do grubog kršenja razumnog roka za izvršenje presude ovog suda, ne mo┼że se govoriti o ustavnosti i zakonitosti u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je klju─Ź za društvo zasnovano na principima vladavine prava.

Osporene odredbe zakona u ovom postupku, ne samo prema navodima podnosioca koji ih direktno povezuje sa Presudom ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, nego i dijelom prema navodima druge strane u postupku u kojem je jedan od prijedloga da se zastane sa odlu─Źivanjem u ovom predmetu do eventualnog usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, što je stav i ovlaštenog predlaga─Źa zakona, potvr─Ĺuje ─Źinjenicu da je rješavanje u ovom ustavnosudskom predmetu neodvojivo od pitanja posljedica neustavnosti ranije odredbe ─Źlana 73. Zakona o notarima. Ustavni sud Federacije utvr─Ĺuje da je Zakon o notarima sistemski zakon, što je pojam opšteprihva─çen u pravnoj teoriji,  da kao takav sadr┼żi materijalnopravne i procesnopravne, te organizacione norme kojim se na sveobuhvatan na─Źin propisuje notarijat u Federaciji Bosne i Hercegovine. Stoga je neprihvatljiv argument druge strane u postupku koji se svodi na to da taj zakon, odnosno ranije va┼że─ça odredba ─Źlana 73. Zakona o notarima, nije bila ili nije, a tako─Ĺe ne mo┼że biti osnov za donošenje ovih posebnih zakonskih odredbi koje su osporene u ovom predmetu. U formalnopravnom smislu svakako da je osnov za donošenje svih zakona od strane zakonodavca sadr┼żan u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. U konkretnom slu─Źaju suštinski je osnov za propisivanje obaveznosti notarski obra─Ĺene isprave upravo u sistemskom zakonu koji tretira oblast notarijata, a to je Zakon o notarima. Pri tome se ne dovodi u pitanje hijerarhija zakona koja ne postoji u ustavnopravnom ┼żivotu u Federaciji Bosne i Hercegovine. No, Ustavni sud Federacije podsje─ça da su u Federaciji Bosne i Hercegovine na snazi zakoni (primjera radi Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, objavljen u „Slu┼żbenim novina Federacije BiH“, br.: 49/06 i 51/09), koji nala┼żu uskla─Ĺivanje drugih zakona, tako─Ĺe sa zakonom koji je u formalnopravnom smislu iste pravne snage. Ustavni sud Federacije podsje─ça na navode ovlaštenog predlaga─Źa, pa i druge strane u postupku da ─çe, po donošenju izmjena Zakona o notarima biti nu┼żno usaglasiti osporene odredbe zakona sa izmijenjenim tekstom Zakona o notarima. Ustavni sud Federacije tako─Ĺe podsje─ça na obrazlo┼żenje Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, u dijelu koji glasi: „Kao što je naprijed obrazlo┼żeno osporena odredba ─Źlana 73. Zakona je stoga u cijelosti ocijenjena neustavnom, te danom objave u „Slu┼żbenim novina Federacije BiH“, odredbe koje su ocijenjene takvim više nisu na snazi. U vezi s tim kako je u me─Ĺuvremenu donesen jedan broj posebnih zakona koji su propisivali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, a kako zakonski osnov u ovom sistemskom zakonu, po kojem je ta mogu─çnost propisana više ne postoji, te se implikacije ove ustavnosudske odluke proširuju i na posebne odredbe“. Primjera radi Zakon o osiguranju („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 23/17) stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja u slu┼żbenom glasilu tj. dana 06.04.2017. godine, nakon što se odredba ranijeg ─Źlana 73. Zakona o notarima nije mogla primjenjivati. O─Źigledno je da je donijet od strane zakonodavca primjenom njegovih ustavnih zakonodavnih ovlaštenja, ali i da je ranije va┼że─çom odredbom ─Źlana 73. Zakona o notarima bila propisana mogu─çnost donošenja „budu─çih zakonskih rješenja“, koja ─çe propisivati obaveznu notarski obra─Ĺenu ispravu. Kako jasno proizilazi iz navedenog dijela obrazlo┼żenja Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, implikacije te presude direktno se proširuju i na ovakvu zakonodavnu aktivnost zakonodavca. Ustavni sud Federacije ne nalazi da je, imaju─çi u vidu sve ─Źinjenice ovog predmeta, potrebno da utvr─Ĺeni i obrazlo┼żeni stav u toj presudi koriguje ili mijenja.

9.5. Ustavni sud Federacije, iako nerado, u rješavanju ovog konkretnog ustavnosudskog predmeta, imaju─çi u vidu sve prethodno navedene ─Źinjenice, osporene odredbe Zakona i to dijelu u kojem se imperativno propisuje isklju─Źivo obaveza notarski obra─Ĺene isprave u razli─Źitim oblastima, mora posmatrati i u kontekstu usaglašenosti zakona kao jednom od principa za uspostavu vladavine prava i riješiti ovu ustavnopravnu situaciju. Bjelodano je utvr─Ĺena ─Źinjenica da je osporenima odredbama zakona u dijelu kako je to odlu─Źio ovaj sud, narušen osnovni princip, a to je princip vladavine prava, koji uklju─Źuje pravnu sigurnost i stabilnost. Kao što je dijelom obrazlo┼żeno i u presudi ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, osnovni princip ocjene zakona je, osim principa obavezne dostupnosti, preciznosti i predvidljivosti, klju─Źni da je zakonsko rješenje u skladu sa vladavinom prava. Vladavina prava u tom konvencijskom smislu podrazumijeva da su zakonska rješenja donesena u cilju razvoja demokratskih institucija u društvu, uz poštivanje principa nu┼żnosti i srazmjernosti. U ustavnopravnom smislu vladavina prava podrazumijeva obavezu zakonodavca da donosi zakone u najboljem javnom i društvenom interesu, koji pritom, moraju biti me─Ĺusobno uskla─Ĺeni. I iz navoda ovlaštenog predlaga─Źa zakona, Federalnog ministarstva pravde proizilazi da ─çe eventualno donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima kako je predlo┼żen, zahtijevati istovremenu zakonodavnu aktivnost na uskla─Ĺivanju i drugih posebnih zakona, od kojih su neki ovdje i osporeni. Na isti na─Źin, nepostojanje u pravnom ┼żivotu odredbe ─Źlana 73. Zakona o notarima, a kojom se propisivala i regulisala nadle┼żnost notara u smislu obaveznosti notarski obra─Ĺene isprave za odre─Ĺene pravne poslove, konsekventno je proizvodila posljedicu u vidu nu┼żnosti da se u razumnom roku citirana odredba izmijeni u skladu sa uputstvima iz obrazlo┼żenja presude ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine i istovremeno posebni zakoni kojima je in concreto propisana obaveza notarski obra─Ĺene isprave, usaglase sa sistemskom, izmijenjenom odredbom o nadle┼żnosti notara.

Kako, me─Ĺutim, do toga u nerazumno dugom vremenskom periodu nije došlo, a iz utvr─Ĺenih ─Źinjenica se zaklju─Źuje i da zakonodavna aktivnost u pogledu izvršenja ranije presude ovog suda je tek u nekoj po─Źetnoj fazi, koju bi trebala slijediti zakonodavna aktivnost u odnosu na ove posebne odredbe iz posebnih zakona koje se u suštinskom smislu naslanjaju na nadle┼żnost notarijata za sa─Źinjavanje notarski obra─Ĺene isprave, to je ovaj sud ovo stanje ozbiljnog kršenja ustavnosti dugog trajanja, morao riješiti. Navedeno je „iako nerado“, jer je me─Ĺusobno uskla─Ĺivanje zakona direktna obaveza i nadle┼żnost zakonodavca. No, u ovakvoj ustavnopravnoj situaciji, Ustavni sud Federacije je slijede─çi vrhunski ustavni princip vladavine prava, utvrdio da osporene odredbe zakona iz izreke presude, isklju─Źivo u onim dijelovima u kojima ne ostavljaju nikakvu mogu─çnost ugovornim stranama koje sklapaju odre─Ĺeni pravni posao, a kao takve nisu propisane niti u Zakonu o notarima, nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije ne smatra da je potrebno da ponavlja argumentaciju iz kona─Źne i obavezuju─çe Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine, koja je u odnosu na ovdje osporene odredbe Zakona prete┼żnim dijelom relevantna i za rješavanje po ovom predmetu.

Ustavni sud Federacije u tom pravcu mo┼że da dopuni da argument druge strane u postupku da u procesu evropskih integracija u Bosni i Hercegovini, i entitet Federacija Bosne i Hercegovine je bio obavezan da uvede notarijat kao javnu slu┼żbu, da ga ne osporava, naprotiv. No, niti jednim dokumentom nije, niti mo┼że biti propisana obaveza, kojom se nala┼że dr┼żavi u kojem obimu i na koji na─Źin, te koji od modusa notarijata ─çe smatrati najprimjerenijim i propisati ga. Tako─Ĺe, Ustavni sud Federacije ponovno isti─Źe da je stanovišta da je harmonizacija propisa iz odre─Ĺenih oblasti na nivou Bosne i Hercegovine po┼żeljna. No, ─Źinjenica da je dijelom, na prostoru drugog entiteta, donesen Zakon o notarima i posebni zakoni kojima se preferira tzv. „latinski tip notarijata“, te da se ni Ustavni sud Republike Srpske, niti Apelacioni sud Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine nisu bavili tim pitanjem (donošenjem procesnih odluka, neprihva─çanjem inicijative i nisu razmatrali postavljena pitanja o notarijatu u meritumu), nisu u konkretnom slu─Źaju takve prirode da bi uticale na donošenje ove ustavnosudske odluke. Pri tom, ─Źinjenica da je u zemljama u susjedstvu, koje su ili dio Evropske unije, kao što je Republika Hrvatska ili tako─Ĺe kao i Bosna i Hercegovine u procesu pridru┼żivanja, Republika Srbija i Republika Crna Gora, uvedena notarska slu┼żba sa potpuno druga─Źijim ure─Ĺenjem nadle┼żnosti notara, jeste zanimljiva sa stanovišta uporednog prava, ali ne mo┼że biti i nije od klju─Źnog zna─Źaja za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta.

9.6. Argumentacija druge strane u postupku da od strane ovog suda nije ocijenjena kao neustavna forma notarski obra─Ĺene isprave u prethodnom postupku, tako se ne mo┼że  pokretati ustavnosudska zaštita u ovom konkretnom postupku nije prihvatljiva, osim u dijelu u kojem i druga strana u postupku, suprotno argumentaciji kojom osporava „vezu“ izme─Ĺu predmeta u kojem je ocijenjena ustavnost pojedinih odredbi Zakona o notarima sa ovim postupkom, posredno ovim potvr─Ĺuje da se suština rješavanja po ovom ustavnosudskom predmetu ne mo┼że odvojiti od kona─Źne i obavezuju─çe presude u predmetu ovog suda broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Iz izreke ove presude jasno proizilazi da je pitanje notarski obra─Ĺene isprave posmatrano u odnosu na osporene odredbe isklju─Źivo u kontekstu davanja ekskluziviteta za takvu strogu formu zaklju─Źenja pravnih poslova u gotovo svim  sferama ugovaranja, a ne u kontekstu  koji mu pridaje druga strana u postupku.
Pri svemu ovome, treba imati na umu da je propisivanje stroge forme pravnih poslova izuzetak u materiji gra─Ĺanskog i poslovnog (trgova─Źkog, privrednog) prava, u kojoj uopšteno dominira princip slobode (autonomije) volje i slobodne dispozicije.

Kako takvi pravni poslovi podrazumijevaju disponiranje privatnim pravima, svako ograni─Źavanje i ote┼żavanje takvog disponiranja od strane zakonodavca mora biti sa najve─çom pa┼żnjom odmjereno i nesumnjivo zasnovano na javnom interesu. Upravo zato, svako propisivanje takvih ograni─Źenja mora da se dovede u vezu sa ustavnim i zakonskim garancijama koje stoje na strani gra─Ĺana, odnosno pravnih subjekata i njihove slobodne dispozicije svojim privatnim pravima, ali i sa onim garancijama koje stoje na strani zaštite njihove privatnosti uopšte. Jer, te garancije zapravo omogu─çavaju da se realizuje jedno od najbitnijih li─Źnih svojstava (kapaciteta) pravnih subjekata: njhova poslovna sposobnost, kao pravna podloga na kojoj oni, upravo svojom slobodnom voljom, djeluju radi ostvarivanja svojih ┼żivotnih i poslovnih interesa. 

Integritet te slobode ure─Ĺivanja obligacionih odnosa ne mo┼że se odvojiti od ustavnih garancija primjene „najvišeg nivoa me─Ĺunarodno priznatih prava i sloboda“ utvr─Ĺenih samim ustavom ili me─Ĺunarodnim pravnim instrumentima koji imaju ustavni rang, niti se mo┼że izolovati od ustavne garancije na „jednakost pred zakonom“. Ne mo┼że ga se, isto tako, odvojiti i izolovati ni od garancije prava na privatnost, jer se ta krupna garancija u svome aspektu zaštite privatnosti s obzirom na imovinske interese, bez sumnje, uz sve ostalo, odnosi i na aktivnosti profesionalne i poslovne naravi. Kada se osporene odredbe promatraju u tome kontekstu, sasvim se jasno ukazuje njihov ograni─Źavaju─çi u─Źinak u svim slu─Źajevima kada one utvr─Ĺuju da pravnim subjektima koji su naumili zaklju─Źiti valjan pravni posao ili preduzeti valjanu pravnu radnju u disponiranju svojim privatnim pravima  ostaje samo jedan put: notarski obra─Ĺena isprava. „Oštrina“ tog ograni─Źenja je o─Źevidna, ─Źak i uz punu svijest o tome da se svako subjektivno pravo mo┼że zakonom ograni─Źiti zbog „viših“ razloga.

Stoga u ovom predmetu nije, niti mo┼że biti upitno pravo zakonodavca da u opštem interesu propisuje ograni─Źenja u privatnopravnoj sferi, ali jeste i treba biti upitno da li su oštrina ovog ograni─Źenja, s obzirom na ranije pravno stanje, te njegova širina, s obzirom na broj osporenih odredbi, u skladu sa gore pomenutim ustavnim garancijama.

Druga─Źije re─Źeno, da li su ve─ç postoje─ça ograni─Źenja slobodne dispozicije zbog neophodnosti naro─Źite forme pojedinih pravnih poslova bila tako neefikasna i da li je stepen pravne sigurnosti subjekata i sigurnosti pravnog prometa bio toliko nizak, da je to iziskivalo da se u gotovo cjelokupnom privatnopravnom podru─Źju pravni subjekti (fizi─Źka i pravna lica) liše svake mogu─çnosti izbora u pogledu na─Źina zaklju─Źenja valjanih pravnih poslova i na─Źina preduzimanja valjanih pravnih radnji i da im se nametne samo forma notarski obra─Ĺene isprave?

Ustavni sud Federacije smatra da je ina─Źe opravdana i neophodna briga zakonodavca za sigurnost pravnog prometa i pravnu sigurnost pravnih subjekata u privatnopravnim odnosima, u ovom slu─Źaju dobila zakonodavni izraz koji pravni subjekti s pravom mogu percipirati kao „nametnutu brigu“, što je samo po sebi contradictio in adiecto, i što stvara logi─Źnu asocijaciju na pravno podru─Źje u kojem je „nametnuta briga“ društveni i zakonodavni imperativ kao jedino rješenje: starateljstvo.

Stoga se osporene odredbe moraju posmatrati iz aspekta ograni─Źavanja slobode (autonomije) volje pravnih subjekata, kao njihovog li─Źnog svojstva (kapaciteta). A to name─çe zaklju─Źak da je, u odnosu na ranije pravno stanje u kojem je, propisanom stro┼żijom formom, ve─ç bila manifestovana briga zakonodavca za stepen pravne sigurnosti i sigurnost pravnog prometa, u pojedinim pravnim poslovima koji to nesumnjivo iziskuju, osporenim odredbama u─Źinjen radikalan korak kojim je, prema stanovištu Ustavnog suda Federacije, narušen delikatni balans izme─Ĺu javnog i privatnog interesa.

To je, s jedne strane, rezultovalo neprimjerenim su┼żavanjem principa slobodne dispozicije, koje u privatnopravnoj sferi predstavlja pravnu vrijednost najvišeg ranga, neodvojivu od integriteta pravnog subjekta. Ali, ne samo to. Sa druge strane, ugro┼żeno je pravo na jednakost pred zakonom onih pravnih subjekata koji, uprkos svojim kvalifikacijama, verifikovanim znanjima i vještinama, ne mogu više raditi ono što su, kao stru─Źnjaci, ranije mogli, a što se, opet, ne mo┼że odvojiti od njihovog profesionalnog integriteta.

To osporene odredbe, dovodi u opreku prema ustavnim garancijama u┼żivanja najvišeg nivoa me─Ĺunarodno priznatih prava i sloboda iz ─Źlana II.2. i jednakosti pred zakonom iz ─Źlana II.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu svega iznesenog, odlu─Źeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je ve─çinom glasova u sastavu: Aleksandra Martinovi─ç, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana ─îu─Źkovi─ç, dr. sc. Šahbaz D┼żihanovi─ç, prof. dr. Edin Muminovi─ç i dr. sc. Kata Senjak, sudije  Suda.

 
                                                                       Predsjednica 
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine

Aleksandra Martinovi─ç      


 

 

 

 

 

Na osnovu ─Źlana 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 6/95 i 37/03), a u vezi sa ─Źlanom 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 40/10 i 18/16), u propisanom roku, ula┼żem

IZDVOJENO MIŠLJENJE

na donesenu Presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-22/16 od 06.03.2019. godine koja se ima prilo┼żiti u Zapisnik sa sjednice i ulo┼żiti u predmet, te objaviti u cijelosti u „Slu┼żbenim novinama Federacije BiH“ zajedno sa citiranom Presudom

Uz uva┼żavanje ve─çinskog mišljenja mojih kolegica i kolega, ne sla┼żem se sa donesenom Presudom ve─çine zbog ─Źega, glasaju─çi protiv, nisam mogla podr┼żati donesenu odluku.

Moji razlozi za izdvojeno mišljenje podijelila bi u nekoliko dijelova, prvo opredjeljenje zakonodavca u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Br─Źko Distriktu Bosne i Hercegovine) za uvo─Ĺenje jedne nove institucije kojoj zakonodavac povjerava javna ovlaštenja, pribli┼żavanje bosanskohercegova─Źkog zakonodavstva propisima EU, a zatim osvrt na samu donesenu Presudu broj: U-22/16 od 06.03.2019. godine.

U procesu reforme koja se odvija u Bosni i Hercegovini poslije potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir Bosne i Hercegovine, 14.12.1995. godine, dr┼żava Bosna i Hercegovina opredijelila se da postigne efikasan i moderan pravni sistem koji uva┼żava, priznaje i prihvata postignute evropske standarde. Na tom reformskom putu zna─Źajan doprinos daje i uvo─Ĺenje notarijata kao nove institucije. Bosanskohercegova─Źki zakonodavac (Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Narodna skupština Republike Srpske i Skupština Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine) se opredijelio da slijedi ste─Źena pozitivna iskustva zemalja EU u ovoj pravnoj oblasti. Pored toga bila su to i pozitivna iskustva u drugim tranzicijskim zemljama u okru┼żenju posebno u Republici Sloveniji, dok su u Republici Hrvatskoj odre─Ĺena rješenja izmijenjena i prilago─Ĺena rješenjima ve─çine zemalja EU. Ovo zanimanje u Bosni i Hercegovini je sada jedna nova institucija koja svoje korijene vu─Źe iz perioda Kraljevine Jugoslavije kada je donesen Zakon o javnim bilje┼żnicima (notarima) 1930. godine. Prema paragrafu 52. i 53. spomenutog zakona, nadle┼żnost notara imala je osobine latinskog tipa notarijata kao što je i danas prihva─çeno u Bosni i Hercegovini, a javnobilje┼żni─Źka akta imala su snagu izvršnog naslova. Odlukom AVNOJA 1944. godine ukinut je Zakon o javnom bilje┼żništvu, a ti poslovi tada su preneseni na sudove, organe uprave i advokate. Prema ovom zakonu iz 1930. godine, notar nije dr┼żavni slu┼żbenik nego je to bilo lice javnog povjerenja. U socijalisti─Źkom periodu od 1945. do 1992. godine nije postojao institut javnog bilje┼żništva u Bosni i Hercegovini iako su mnoge socijalisti─Źke zemlje poznavale „dr┼żavni notarijat“.
Reformske projekte u Bosni i Hercegovini moramo posmatrati i u uskoj vezi sa transformacijom pravnog ure─Ĺenja i njegovim razvojem od socijalisti─Źke dr┼żave do slobodne i demokratske tr┼żišne privrede i pravne dr┼żave, gdje u okviru toga moramo prihvatiti neophodnost da se u cijeloj dr┼żavi, a ne samo u jednom entitetu uvede na identi─Źan na─Źin jedna nova javna slu┼żba, a to je notarijat.
Na takav na─Źin je osigurana punova┼żnost i priznavanje isprava, a time i ukupna pravna sigurnost u entitetima i Br─Źko Distriktu Bosne i Hercegovine. Uvo─Ĺenje notarijata u Bosni i Hercegovini je tako─Ĺe i va┼żan korak za integraciju dr┼żave Bosne i Hercegovine u EU. Za sve budu─çe dr┼żave koje ┼żele integraciju u EU va┼żno je da svoje pravno ure─Ĺenje harmoniziraju sa evropskim pravom. Istina, ne postoji jedinstvena regulativa za notarsku profesiju u dr┼żavama ─Źlanicama EU. Ipak, se u ve─çini dr┼żava ─Źlanica koje pripadaju takozvanom „kontinentalno-evropskom pravnom krugu“, notarijat  podrazumijeva kao javna slu┼żba u smislu „latinskog notarijata“. Evropski parlament je u Odluci od 18.01.1994. godine formulisao zajedni─Źke osnovne principe notarske profesije u EU koja je prihvatila i Bosna i Hercegovina .
Nadalje, Evropski sud pravde (u pravnom predmetu C-342/15-Piringer) je potvrdio pravo dr┼żava ─Źlanica da predvi─Ĺaju obaveznu notarsku obradu koja se ne mo┼że dovoditi u pitanje pozivanjem na slobodu pru┼żanja usluga pripadnika drugih pravno-savjetodavnih grupa zanimanja (a posebno advokata). U tom pogledu najviši Sud EU daje sljede─çe obrazlo┼żenje .
Na osnovu tih zajedni─Źkih principa posti┼że se još jedan korak u pravcu stvaranja pravne dr┼żave i pravne sigurnosti, a samim tim i korak prema integraciji Bosne i Hercegovine u EU.
Kad je u pitanju osnovna koncepcija zakona o notarima u Bosni i Hercegovini, prihva─çen je koncept „latinskog notarijata“, a djelatnost se definiše kao javna slu┼żba koju obavljaju notari koji su samostalni i nezavisni nosioci te slu┼żbe. To po prirodi zna─Źi da notari obavljaju poslove koji po svojoj prirodi spadaju u nadle┼żnost organa vlasti (sudova, organa uprave i drugih organa), ali se ti poslovi povjeravaju notarima kao javna ovlaštenja. Smatram da odredbe ─Źl. 2., 4. i 90. Zakona o notarima u Federaciji Bosne i Hercegovine imaju osnovni zna─Źaj za instituciju notarijata. Ovo iz razloga što je zakonom regulisano da je notarijat javna slu┼żba koju obavljaju notari koji su samostalni i nezavisni nosioci te slu┼żbe, da su notarske isprave javne isprave i va┼że kod svih organa vlasti i pravnih lica, kao i da one imaju snagu izvršne isprave ukoliko su sa─Źinjene u pisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potra┼żivanja koje za predmet pla─çanja ima odre─Ĺenu sumu novca. Identi─Źna rješenja su i u Zakonu o notarima Republike Srpske i Zakonu o notarima Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine. Taj zna─Źaj ogleda se u tome što je tom odredbom riješeno pitanje pravne snage notarskih isprava, jer se njim osigurava pravna sigurnost u svim pitanjima u kojima u granicama svoje nadle┼żnosti, postupaju notari u cijeloj Bosni i Hercegovini.
I na kraju klju─Źne odredbe koje odre─Ĺuju nadle┼żnost notara za notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova je odredba ─Źlana 73. Zakona o notarima Federacije Bosne i Hercegovine, ─Źlana 68. Zakona o notarima Republike Srpske i ─Źlanka 47. Zakona o notarima Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine koja po svojoj prirodi u svim zakonima ima temporalni karakter. S obzirom na razgrani─Źenje nadle┼żnosti izme─Ĺu Bosne i Hercegovine i entiteta 2002. godine kada je donesen Zakon o notarima u Federaciji Bosne i Hercegovine, nije bilo mogu─çe o─Źekivati da istovremeno sa donošenjem ovog zakona budu doneseni i odgovaraju─çi posebni zakoni u smislu propisivanja obavezne notarske obrade za pojedine pravne poslove. Dakle, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine se opredijelio, da navedena odredba ima temporalni karakter i da ─çe biti derogirana u onim dijelovima kako pojedini zakoni budu ure─Ĺivali ovo pitanje. Isto proizilazi i iz same odredbe ─Źlana 73. stav 6. kojim je propisano „da se odredbe istog ─Źlana primjenjuju samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava“.
Zbog opredjeljenja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da se prihvate predlo┼żena rješenja za uvo─Ĺenjem „latinskog tipa notarijata“ podnesen je zahtjev za ocjenu ustavnosti od strane Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i to ─Źlana 6. stav 2., ─Źlana 27., te ─Źlana 69. do 73. Zakona o notarima, navode─çi da su iste odredbe suprotne ─Źlanu II.A.2(1)c, d, k, l, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zatim ─Źlanu 2. Opšte deklaracije o ljudskim pravima i ─Źlanu 2. stav 2. Me─Ĺunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Rješavaju─çi po istom zahtjevu Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donio je Presudu, broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine i „utvrdio da odredba ─Źlana 6. stav 1. u dijelu koji glasi: „kao i lice koje ispunjava pretpostavke iz stava 2. ovog ─Źlana“ i stav 2. istog ─Źlana, te ─Źl. 27. i 73. Zakona o notarima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 45/02), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.“. U obrazlo┼żenju donesene Presude je navedeno „da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine pošao od ─Źlana II.A.2(1) c), d) i l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da ─çe: Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa me─Ĺunarodno priznatih prava i sloboda utvr─Ĺenih u aktima navedenim u Aneksu, a posebno da sva lica unutar teritorije Federacije Bosne i Hercegovine u┼żivaju pravo na: c) jednakost pred zakonom; d) zabranu svake diskriminacije; k) l) osnovne slobode: (...), slobodu na rad“ (...); (2) Svi gra─Ĺani u┼żivaju: a) (...), b) politi─Źka prava: (...) da imaju jednak pristup javnim slu┼żbama; pri ─Źemu se tako─Ĺe, imaju u vidu i me─Ĺunarodni ugovori i drugi me─Ĺunarodni sporazumi, koji su na snazi u odnosu na Federaciju, i opšta pravila me─Ĺunarodnog prava, koji su prema Odjeljku VII. ─Źlanu 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine, a prema kojem, u slu─Źaju bilo koje nesaglasnosti izme─Ĺu me─Ĺunarodnih ugovora i zakonodavstva, prevagu imaju me─Ĺunarodni ugovori. S tim u vezi, Ustavni sud Federacije uzeo je u obzir ─Źlan 2., ─Źlan 23. stav 1., a posebno ─Źlan 29. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, prema kojima svakom pripadaju sva prava i slobode utvr─Ĺene u ovoj Deklaraciji, odnosno, da svako ima pravo na rad, te da u vršenju svojih prava i sloboda svako se mo┼że podvrgnuti samo onim ograni─Źenjima koja su propisana zakonom isklju─Źivo u cilju obezbje─Ĺenja potrebnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih, kao i zadovoljavanja pravi─Źnih zahtjeva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
Sve ovo ukazuje na nesaglasnost osporenog ─Źlana 73. Zakona sa citiranim odredbama ─Źlana II.A.2.(1) i (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, me─Ĺunarodnim ugovorima i drugim sporazumima koji su na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sadr┼żani su i u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, posebno u pogledu prava na jednakost pred zakonom, te zabranu diskriminacije po bilo koje osnovu.“.

Pored pomenutog, u obrazlo┼żenju je navedeno:

„Kao što je naprijed obrazlo┼żeno, osporena odredba ─Źlana 73. Zakona je stoga u cijelosti ocijenjena neustavnom, te danom objave u „Slu┼żbenim novinama Federacije“, odredbe koje su ocijenjene takvim više nisu na snazi. U vezi s tim kako je u me─Ĺuvremenu donesen jedan broj posebnih zakona koji su propisali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, a kako zakonski osnov u ovom sistemskom zakonu, po kojem je ta mogu─çnost propisana više ne postoji, te se implikacije ove ustavnosudske odluke proširuju i na posebne odredbe.“.
Istom Presudom, odredbe ─Źlana 69. do 72. spomenutog Zakona nisu proglašene neustavnim, i ako je podnosilac zahtjeva tra┼żio ocjenu ustavnosti istih ─Źlanova.
Ovdje bih posebno istaknula odredbu ─Źlana 4. Zakona kojom je propisano, (da su notarske isprave sve isprave notara, koje on sa─Źini na osnovu ovog zakona, a u okviru svoje nadle┼żnosti. Notarske isprave su: isprave nastale notarskom obradom, notarske ovjere i notarske potvrde. Notarske isprave su javne isprave i va┼że kod svih organa vlasti, pravnih lica i drugih institucija nezavisno od toga od kojeg su notara izdate. Notarski obra─Ĺene isprave, koje je notar sa─Źinio u granicama svojih slu┼żbenih ovlaštenja u propisanoj formi, imaju punu  pravnu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom, ─Źija ustavnost nije ni cijenjena, zatim odredbu ─Źlana 69. koja je vrlo bitna, a ─Źiju ustavnost je cijenio Ustavni sud Federacije i utvrdio da je u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Istom odredbom je propisano, „da definiše  osnovu nadle┼żnosti notara, a to je sa─Źinjavanje odre─Ĺenih isprava koje imaju karakter javnih isprava, i da je notar nadle┼żan da preduzima notarsku obradu isprava, izdaje potvrde, kao i da ovjerava potpise, rukopise, prijepise“. Iz ove odredbe proizilazi da notari i dalje mogu obavljati poslove notarske obrade isprava kada je to propisano Zakonom.
Imaju─çi u vidu karakter ─Źlana 73. Zakona koji je imao temporalni karakater kako je to bilo propisano stavom 6. (odredbe ovog ─Źlana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava koja ih izri─Źito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage), postavlja se suštinsko pitanje, da li se njegova ustavnost i mogla cijeniti, imaju─çi u vidu, da su svi zakoni gdje je za pravne poslove neophodna notarska obrada regulisani u zakonima, i to: Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14), Zakon o stvarnim pravima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 66/13, i 100/13), Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 19/03 i 54/04), Zakon o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 80/04), Porodi─Źni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 35/05, 41/05 i 31/14 i Zakon o izvršnom postupku („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 32/03 i 39/09). Svi naprijed doneseni zakoni doneseni su prije donošenja Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine. Po meni, donošenjem materijalnih zakona prije donošenja odluke Suda izvršena je implementacija ─Źlana 73., a samim tim i prestala je njegova primjena, imaju─çi u vidu stav 6.  ─Źlana 73. Zakona. Notari su i poslije donošenja spomenute odluke imali pravni osnov za sa─Źinjavanje notarski obra─Ĺenih isprava što su svi sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine i prihvatali.
U novom podnesenom zahtjevu od 29.07.2016. godine za ocjenu ustavnosti ─Źlana 29., 34., 35. i 36. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14), ─Źlana 53., 82., 147., 190., 278., 305. Zakona o stvarnim pravima („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 66/13, i 100/13), ─Źlana 41. i 58. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br. 19/03 i 54/04), ─Źlana 70., 128., 130., 131., 136., 147., 163., 167., 176. i 237. Zakona o naslje─Ĺivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, broj: 80/04), ─Źlana 238. i 258. Porodi─Źnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 35/05, 41/05 i 31/14 i ─Źlana 23. Zakona o izvršnom postupku („Slu┼żbene novine Federacije BiH“, br.: 32/03 i 39/09), navedeno je da odredbe istih zakona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga, što je u Obrazlo┼żenju Presude broj: U- 15/10 od 02.12.2015. godine navedeno: „Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je pojasnio da je u me─Ĺuvremenu donesen jedna broj posebnih zakona koji su propisali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, a kako zakonski osnov u ovom sistemskom zakonu po kojem ta mogu─çnost više ne postoji, te se implikacije ove presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine proširuju i na posebne zakone“. Isto tako u obrazlo┼żenju podnesenog zahtjeva je navedeno „da ─Źlan 73. Zakona o notarima nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz ─Źega proizilazi da pravni poslovi za koje je posebnim zakonima donesenim u skladu sa ─Źlanom 73. bila propisana obavezna notarska obrada odre─Ĺenih pravnih poslova, te da su u suprotnosti sa ─Źlanom II.A.2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ─Źl. 2., 23., 29. i 30. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, ─Źlanom 14. i 18. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te ─Źlanom 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju i ─Źlanom 25. Me─Ĺunarodnog pakta o gra─Ĺanskim i politi─Źkim pravima“. Pored spomenutoga, navedeno je „da se implikacije ove odluke Ustavnog suda proširuju i na odredbe posebnih zakona koji su propisali obaveznu notarsku obradu odre─Ĺenih pravnih poslova, te da Notarska komora ne ┼żeli da implementira odluku Ustavnog suda Federacije, ve─ç i dalje nastavlja izradu pravnih poslova u obliku notarski obra─Ĺene isprave“.
Na odr┼żanoj javnoj raspravi 20.11.2018. godine i 26.02.2019. godine punomo─çnik podnosioca zahtjeva nije naveo nikakve druge razloge neustavnosti spomenutih ─Źlanova zakona osim onoga što je navedeno u obrazlo┼żenju Presude broj: U-15/10 od 02.12.2015. godine.
Na Sjednici Suda o vije─çanju i glasanju koja je odr┼żana 06.03.2019. godine, Sud je donio Presudu i utvrdio neustavnost svih odredbi zakona, kako je to i navedeno u izreci donesene odluke. Nisam se slo┼żila s ve─çinskim mišljenjem svojih kolega iz razloga što je Sud izmijenio opredjeljenje Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji je zakonom prenio javna ovlaštenja na jednu novu javnu slu┼żbu, a to je notarska slu┼żba, izmijenio njene nadle┼żnosti i pored jasne odredbe ─Źl. 4. i 69. Zakona o notarima kojima je utvr─Ĺeno, da je u nadle┼żnosti notara da preduzimaju notarsku obradu isprava. Iste odredbe nisu proglašene neustavnim. Po mom mišljenju, takvo postupanje i donošenje odluke od strane Ustavnog suda Federacije nije u njegovoj nadle┼żnosti, nego je to u nadle┼żnosti zakonodavca koji treba da cijeni cjelishodnost i racionalnost zakonskih rješenja jer su to pitanja iz domena zakonodavne politike jedne dr┼żave, a u konkretnom slu─Źaju, Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji je osnovao jednu javnu slu┼żbu i utvrdio njenu nadle┼żnosti.
Zakonodavac je i u ovom slu─Źaju notarsku slu┼żbu uredio kao javnu slu┼żbu i na istu prenio javno ovlaštenje. Ukoliko su na neku slu┼żbu prenesena javna ovlaštenja, ta slu┼żba mora podjednako da vodi ra─Źuna o pravima i obavezama svih strana u postupku, za razliku od advokata koji samostalno i nezavisno obavljaju svoju slu┼żbu i štite samo svoju stranu. Ovdje je potrebno dodati i ─Źinjenicu, i to zbog stalnih prigovora od strane advokata, da se ovdje radi o Zakonu o advokatima i Zakonu o notarima koji imaju istu pravnu snagu jer su doneseni od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a stvar je Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da se opredijeli koje ─çe poslove odrediti da obavljaju advokati, a koje notari. Ne stoji prigovor prava na rad, sloboda rada, sloboda izbora, pravo na imovinu, jer svako lice ima pravo da obavlja poslove za koje ispunjava uslove, ali u oblasti javne djelatnosti moraju postojati zakonska ograni─Źenja broja lica koje obavljaju tu djelatnost kao što su sudije, tu┼żioci, pravobranioci, dr┼żavni slu┼żbenici, notari itd.

U prilog navedenom obrazlo┼żenju mog Izdvojenog mišljenja, spomenut ─çu i doneseno Rješenje broj: U-18/05 od 31.05.2006. godine Ustavnog suda Republike Srpske, gdje Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti ─Źlana 68. Zakona o notarima („Slu┼żbeni glasnik Republike Srpske“, broj: 86/04), koji ima identi─Źna rješenja kao i ─Źlan 73. Zakona o notarima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Obrazla┼żu─çi podnesenu inicijativu Ustavni sud Republike Srpske  je istaknuo „da zakonodavac na na─Źin koji smatra cjelishodnim, a imaju─çi u vidu javni interes, notarsku slu┼żbu uredio kao javnu slu┼żbu koju obavaljaju stru─Źna lica – notari, kao samostalni i nezavisni nosioci ove djelatnosti. Spomenutim zakonom Republika Srpska je saglasno navedenoj ustavnoj odredbi na notare prenijela dio javnopravnih ovlaštenja i propisala da je notar du┼żan da nezavisno i nepristrasno obavlja ovu djelatnost, da mora podjednako voditi ra─Źuna o interesima svih stranaka u postupku jer prema njima ima polo┼żaj slu┼żbenog lica, te da notar osigurava ─Źuvanje, dokaznu snagu i izvršnost notarski obra─Ĺenih isprava. Istovremeno, Republika Srpska je zadr┼żala pravo nadzora nad sprovo─Ĺenjem Zakona i djelatnosti notara. Uvo─Ĺenjem ovog instituta, po mišljenju Suda, osigurava se ve─ça pravna sigurnost u pravnom sistemu Republike Srpske, a posti┼że se i ekonomi─Źnija zaštita prava fizi─Źkih i pravnih lica.
Pitanje ocjene eventualne nesaglasnosti odredaba ─Źlana 68. Zakona o notarima sa Zakonom o advokaturi, a na koje ukazuje davalac inicijative, nije u nadle┼żnosti Ustavnog suda Republike Srpske jer se radi o propisima iste pravne snage usvojenim od strane istog donosioca, odnosno Narodne skupštine Republike Srpske. Prema tome, isklju─Źivo je stvar zakonodavne politike koje ─çe poslove zakonodavac dati u nadle┼żnost advokatima, a kako ─çe, s druge strane, regulisati pitanje notarske djelatnosti, odnosno, u konkretnom slu─Źaju, za koje ─çe pravne poslove propisati obaveznu notarsku obradu isprava. Pri tome tako─Ĺe treba imati u vidu da je zakonodavac osporenom odredbom predvidio mogu─çnost u─Źeš─ça advokata u postupku pred notarima, tako što je stavom 6. ─Źlana 68. Zakona o notarima propisano, da pripremu akta za notarsku obradu i ovjeru isprava, kao i zastupanje stranaka pred notarima, mogu vršiti advokati.
Ovim ─Źlanom je, izme─Ĺu ostalog, utvr─Ĺeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija.
Iz navedene ustavne odredbe nesumnjivo proizilazi da Ustav ne garantuje obim prava na rad. Po mišljenju Suda, ovaj ustavni princip prije svega podrazumijeva pravo da svaki gra─Ĺanin ima mogu─çnost da osigurava sredstava za ┼żivot radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio.“.
Isto tako, Apelacioni sud Br─Źko Distrikta nije prihvatio inicijativu advokata ─îedomira Ostoji─ça iz Br─Źkog za pokretanje postupka ocjene usaglašenosti ─Źlana 47. Zakona o notarima s ─Źlanom 13. stav 1. Statuta Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine („Slu┼żbeni glasnik Br─Źko Distrikta BiH“, broj: 2/10). U ovom slu─Źaju, Sud je donio Rješenje broj: 970 U 002071 18 Ous od 11.07.2018. godine u kojem je navedeno „da je Zakonom o notarima Br─Źko Distrikta Bosne i Hercegovine osnovan notarijat kao javna slu┼żba, koju obavljaju notari kao samostalni i nezavisni nosioci te slu┼żbe, zatim da odre─Ĺene notarske isprave koje notari sa─Źinjavaju imaju dokaznu snagu javnih isprava, tako da notarski obra─Ĺene isprave imaju punu dokaznu snagu javne isprave o svim izjavama koje su date pred notarom dok notarske potvrde i ovjere imaju dokaznu snagu javne isprave o ─Źinjenicama o kojima se u njima svjedo─Źi. U konkretnom slu─Źaju, namjera zakonodavca je bila da notarijat formira kao posebnu javnu slu┼żbu, imaju─çi u vidu da je isprava koju sa─Źini notar priznato svojstvo javnih isprava, a u odre─Ĺenim slu─Źajevima i svojstvo izvršnih isprava. U obrazlo┼żenju se dalje navodi da za razliku od notara advokati obavljaju privatnu profesionalnu djelatnost koja se sastoji u pru┼żanju razli─Źitih vidova pravne pomo─çi fizi─Źkim i pravnim licima, te zastupaju svoje vlastodavce u postupku pred sudovima i drugim dr┼żavnim organima.
Sud nadalje isti─Źe da Skupština Br─Źko Distrikta kao zakonodavac ima statutarno ovlaštenje da na podru─Źju Br─Źko Distrikta uredi funkcionisanje javnih slu┼żbi prema zahtjevima i potrebama pravnog sistema i taksativno prema ─Źlanu 47. Zakona o notarima gdje su navedeni pravni poslovi za ─Źiju pravnu valjanost je neophodna notarska obrada isprava. U tom domenu zakonodavac u┼żiva odre─Ĺeno polje slobodne procjene, a Sud u postupku ocjene uskla─Ĺenosti pravnih akata ne mo┼że cijeniti cjelishodnost i zakonodavnost pravnih rješenja jer su to pitanja iz oblasti zakonodavne politike koju kreira zakonodavac prilikom donošenja zakona“.
Polaze─çi od navedenog smatram, da je Ustavni sud Federacije u predmetu U-22/16 od 06.03.2019. godine trebao utvrditi da su spomenuti ─Źlanovi zakona za koje se tra┼żi ocjena ustavnosti, u skladu  sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nisam se slo┼żila sa stajalištem ve─çine sudija Suda, jer sam mišljenja da ─ça donesena odluka izazvati pravnu nesigurnost i pravnu neizvjesnost kod gra─Ĺana na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine kad je u pitanju pravna valjanost isprava koje su do sada sa─Źinjavali notari.

 

Sudija Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine

dr. sc. Kata Senjak

 

 

Slu┼żbeno glasilo EU, broj: C 44 od 14.02.1994. godine

“Pod ovakvim okolnostima nacionalne odredbe, koje propisuju da ta─Źnost upisa u zemljišnu knjigu moraju povjeriti pripadnicima zanimanja za koja se daje prisega, poput notara, doprinose osiguravanju pravne sigurnosti transakcija koje se odnose na zemljište i funkcionalnosti zemljišnih knjiga, i one su uopšteno vezane za zaštitu propisnog funkcionisanja pravosu─Ĺa, što prema sudskoj praksi Suda predstavlja uvjerljiv razlog opšteg interesa (vidi u ovom smislu presudu od 12.12.1996., putni─Źka agencija Broede, C-3/95:C:1996:487, Rn. 36) i  Presuda od 24.05.2011. godine Komisija/Austrija (C-53/08, EU:C:2011:338, Rn. 96)“.

Google
Google ocjene na osnovu dva profila
5.0 ⭐ ⭐ ⭐ ⭐ ⭐
Bazirano na osnovu: 856 recenzija